Embed Size (px)
Citation preview
DAMIR ŠKARO
MARKETING U POLITICI PAN LIBER OSIJEK -ZAGREB -SPLIT,1999.
Biblioteka Politička publicistika Urednica Mirjana Paić-Jurinić Tajnica nakladničke djelatnosti Erna Matanović CIP -Katalogizacija ISBN
Kazalo 1.Marketing 2.Društveni marketing 3.Marketing u politici 3.1. Tržište birača 3.2. Marketing u politici i teorija javnog izbora 3.3.Demokracija i marketing u politici 3.4.Marketing u politici i njegova sociopsihologijska dimenzija 3.5. Ispitivanje javnog mnijenja 3.6.Marketing u politici i izbori 3.6.1.Izbori 4.Marketing u politici i njegova primjena u političkim kamapanjama 4.1.Politička kampanja 4.2. Struktura političke kampanje kao tehnike političkoga komuniciranja s biračima 4.3.Planiranje kampanje 4.4.Organizacija kampanje 4.4.1 Organizacija kamapanje za lokalne izbore 5. Izravna kamapanja:tehnike izravnog političkog komuniciranja 5.1.Kućne zabave 5.2.Kamapaniranje na ulici 5.3.Kamapaniranje pred mnoštvom ljudi 6.Tehnike posrednog kamapaniranja ili političkoga komuniciranja 6.1.Kamapaniranje preko telefona 6.2. Izravna pošta 6.3.Letci 6.4.Priopćenje za medije 6.5. Plakati 6.6. Konferencija za tisak 6.7.Veliki mediji 7.Opis nekih modela kamapanja 7.1.1.Kamapanja CDU 7.1.2.Kamapanja SPD 7.1.3.Model predsjedničke kamapanje Billa Clintona 7.1.3.1.Osobine prezidencijalnog sustava i političkog sustava SAD 7.1.3.2.Strategija političke okolice 7.1.3.4.Proces nominacije 7.1.3.5.Tijek predsjedničke kamapanje 7.1.3.6.Primjer tehnike uspješne kamapanje. Inicijativa kamapanje 7.1.3.7. Politički sustav i temeljne vrijednosti Clinton -Al Gore 1992. 8.Politički sustav Republike Hrvatske, marketing u poltici ,izborne kampanje 8.1.Stranke na političkom tržištu
8.2..Vrijednostne orijentacije u programima nekih političkih stranaka kao sastavni dio marketinga u politici 8.3.Izbori za županijski i zastupnički dom 8.3.1.Zakon o izborima 8.3.2.Rezultati izbora za županijski, zastupnički dom i rezultati izbora za predsjednika Republike 8.3.3.Primjena marketinga u politici na izborima za županijski i zastupnički dom 8.3.4.Simulacija organizacije izborne kamapanje u županiji X i gradu X 9.Demokratsko ustrojstvo vlasti 9.1.Vlast 9.1.1.Ustavni položaj vlasti 9.1.2.Sabor 9.1.3.Vlada 9.1.4.Predsjednik Republike 9.1.5.Sudbena vlast 10. Sažetak 11.Dokumentarni prilozi kao pretpostavka marketinga u politici
12. Bibliografija
Uvod
Marketing je u Hrvatskoj relativno malda grana znanosti o gospodarstvu. Grana
čije prakticiranje dobiva smisao i značenje tek s prijelozam na tržišno gospodarstvo .
To je slučaj i s društvenim marektingom i marketingom u politici koji će počeo
primjenjivati u izbornim kapanjama tek 1990. godine. U proteklih nekoliko godija na
hrvatskom je objavljeno nekoliko knjiga o političkom marketingu. Ne bi se moglo reći
da taj broj zadovoljava. No s vremenom će interes za to interdisciplinarno područje
rasti. Doista se radi o interdisciplinarnom području jer primjena marketig koncepcije u
politici podrazumijeva znanja iz ekonomije, socijalne psihologije, komunikologije i
politologije. U ovoj knjizi pokušao sam najprije prikazati općći sadržaj i značenje
marketinga. Nakon toga usredotočio sam se na objašnjenj e koncepcije društvenog
marketinga, da bi u trećem djelu pokušao najprije odrediti značenje marektinga u
politici i njegovu primjenu u političkim kamapanjama.U središtu knjige je raščlama
izbornih kmapanja kao metoda političke komunikacije, te prikaz nekih prmjera
izbirnih kampanja u svijetu.U predzadnjem dijelu knjige pokušao sam ukrako opisati
primjenu marketing koncepcije u političkom sustavu Republike Hrvatske, prikazavši
temeljene vrijednosti sustava i njegove institucije , posebno se osvrnuvši na stranke,
izborni proces i primjenu marektinga u izbornom procesu. U tom dijelu pokušao sam
sam simulirati model izborne kamapoanje u županiji X i gradu X. Na kraju knjige
slijedi sažetak i dokumentarni prilozi koji su u funkciji marekting koncepcije u politici.
Zagreb, 15. travnja 1999. Autor
1. Marketing
Postoje riječi koje se često rabe u svakodnevnoj komunikaciji koje je teško do kraja
na jednostavna način opisati i razumjeti. Među takve samorazmljive riječi svakako
spada riječ ili pojam markateing. Marketing je nešto što je kako kaže Peter
Drucker “toliko sveobuhvatno” da ga je zapravo teško opisati. Naravno svima je
jasno da marketing dominicilno pripada znanosti o gopodarenju, a u širem smislu
proširuje se ili se oslanja na ponajprije na socijalnu psihologiju. Ova posebna
ekonomska i znanstvena disciplina stečeveina je zapadnih društava unutar kojih je
dobila potpunu afirmaciju. Njezin smisao i primjena dolazi do punog izričaja u
zapadnim demokratskim i tržišnim, natjecateljskim društvima.
U socijalističkim ekonomijama ova ekonomska disciplina nije došla do izražaja.
Njezini početci u nas datiraju od pedesetih godina.Ova se disciplina studirala na
dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na Ekonomskim fakultetima na
hrvatskim Sveučilištima. Jurica Pavičić smatra da je na razvoj marketinga u
Hrvatskoj najviše utjecale dvije škole mišljenja. Prva je “robna” a druga
“funkcionalna škola”.Robna škola je bila usredotočena “na proizvod” a
funkcionalna na “marketinške aktivnosti”.Naknadno se javila i “škola ponašanja
potrošača” koja nije imala velika utjecaja.
Poslije 1990 . u procesu tranzicije i privatizacije marketing koncepcija dolazi do
punopg izražaja.(1) (Usp. Jurica Pavičić: Mogućnost primjene strategije marketinga i
pokretanja poduzetničkih aktivnosti u humanitarnim organizacijama u Hrvatskoj,
Magistarski rad, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1997.,str.29-33.-) Ipak
su u Republici Hrvatskoj prije demokratskih promejna postojali autori (2)(Primjerice
Fedor Rocco: Osnove marketinga ,Zagreb, Informator,1974,1979,1983,1989,
Marketing, Osnove i načela,Birotehnika,Zagreb,1991.,Marketinško
upravljanje,Školaks knjiga,Zagreb,1994.Istraživanje tržišta,Informator,Zagreb
1963.,Rječnik marektinga sa suradnicima, ZagrebMassmedia,1993.)Šime Šunić,
Aleksandar Bazala (Marketing.Mogući pogledi na razvoj marketing koncepcije
ulaskom u 21. stoljeće. Zagreb,,Privredni vjesnik,1991.) Ili Prof.dr. Nataša
Renko(Renko,N.& Pavičić,J. Analiza tržišta svile u Hrvatskoj,Ekonomski fakultet,
Sveučilišta u Zagrebu, 1996., Creation nad Development of Marketing Concept in
Croatia and the Role of Transition, Zbornik radova Second Ingternational
Concerence “Enterprise in Transition”,Split-Brela,22-24.svibnja 1997.str.655-660.) )
koji su razvijali ovu disciplinu i kojima možemo zahvaliti pripremanje terena za
uklapanje u društvene promjene poslije 1990. odnosno orijentaciju prema soocijalno
tržišnom gospodarstvu. Fedor Rocco marketing definira kao “ poslovnu aktivnost
koja povezuje proizvodnju s potrošnjom tako da se maksimalno zadovolje potrebe
društva koje se na tržištu pojavljuju kao potražnja i to na profitabilan način”(3)(Fedor
Rocco, Marketing.Osnove i načela, Zagreb,BirotehnikA ,1991.,STR.18.) Ili na
drugom mjestu:”Suvremeni marketing označuje poslovnu aktivnost koja povezuje
proizvodnju s potrošnjom,tako da se maksimalno, i to profitabilno,zadovolje potrebe
društva koje se na tržištu pojavljuju kao potražnja”. (4)(Fedor Rocco,Marketinško
poslovanje,Školska knjiga,Cema, Zagreb,1994.,str.20.) Rocco marekting shvaća
kao sustav , a koncepciju marektinga kao specifičan način mišljenja na kojem se
gradi poslovna politika poduzeća” (5)(str.19.) A organizaciju marketinga kao
prenošenje “sustava i koncepcije marketinga u organizaciju i djelovanje poduzeća”
(6)( Nav.dj. str.21.)Marketing ispunjava svoju svrhu na tržištu ,a njegove aktivnosti
moraju biti potvrđene rezultatom tj. prodajom robe i zadovoljenjem potreba potrošača
na tržištu.Prije svega profitom. “jer je profit pretpostavka kontinuiranog razvoja...”
(7)(Fedor Rocco i sur. : Poslovni marketig, Zagreb,Školska knjiga, 1998.,str.3.)
Institucije marketinga prema Roccu su proizvođači,posrednici i uslužne agencije
(8)(Usp. nav. dj. str. 27.)
Riječ marketing je tuđica ili posuđenica. Njezin korijen pronalazimo u njemačkom
(Markt) ili u engleskom (Market), odnosi se na trgovanje, tržište:”Sa stajališta
marektinga tržište je središnji pojam (i sama riječ marketingm u sebi nosi riječ
market = tržište),što ukazuje da je ova djelatnost postavljena upravo tako da rješava
tržišne probleme proizvodnje”. (9)( Rječnik marketinga, Ur. Fedor Rocco i sur.
Zagreb, Massmedia, 1993.,str.469.) . Nema hrvatske jednostavne inačice ili
sinonima za riječ marketing.Možebitni hrvatski izraz bio bi tržišnjenje ili otržišnjenje
ili opisno mogli izvesti kao umijeće trgovanja, stoga jer se radi o sukupu različitih
umjeća u trgovanju čiji je cilj uspješna prodaja robe potrošaču. U Rječniku
marketinga hrvatski izraz za marketing je trženje i tržništvo.( Isti,str.472.) Marketer
je osoba koja sudjeluje u podupiranju prodaje na tržištu.
Svaka struka ,znanost ili znanstvena disciplina imaju svoje vodeće misaone glave.
Kad je riječ o teoriji marketinga vodeća misaona glava je američki teoretičar Philip
Kotler. Na neki način se može reći da je Amerika rodonačelnica marketinga ili
zemlja u kojoj je do krajnjih granica umijeća primjenjena marketing koncepcija,
upravljanje marketingom. Tržišta se lakše osvajanju zahvaljujući marketing
koncepciji. Makrketing koncepcija je “skup osnovnih načela poslovanja”(Kotler). Koja su po Kotleru osnovna načela poslovanja? Kotler govori o tri načela. Prvo
načelo, štovanje potrošača, drugo, istančan osjećaj za tržište , i treće, zajmači
visoku kakvoću proizvoda. (9)( Usp. Philip Kotler , Upravljanje marketingom,
Zagreb, Informator, 1994., str. 2.) U marketing koncepciji potrošač ili kupac ima
ulogu kralja. Sve se akcije poduzimlju ne bi li se izazvala pozornost,potakao motiv i
zadovoljilo njegovo veličanstvo potrošač. Marketing se, orijentira prma ljudskim
potrebama i željama. Philip Kotler o tomu piše :”Marketing je društveni i upravljački
proces kojim- putem stvaranja, ponude i razmjene proizvoda od vrijednosti s
drugima, pojedinci i grupe dobivaju ono što je potrebno i što žele”(10) (
Isti,str.4.)Kotler smatra da su izvodišne točke marketinga kao discipline potrebe i
želje ljudi potrošača. On postavlja u odnos potrebe želje i potražnju . Odbacuje
tezu da marketeri ili stručnjaci za marketing “stvaraju potrebe” ili ljude navode na
potrošnju onih proizvoda koje im možda uopće ne trebaju. Marketeri samo
pokušavaju utjecati na na odnos potreba, želja i potražnje. Kotler navodi ovaj
redosljed u spomenutom odnosu: potrebe, želje i potražnja,proizvodi,vrijednost i
zadovoljenje,razmjena i transkcija ,tržište,marketing i marketeri. Pitanje je zapravo
kada se javlja potreba za marketingom. Potreba za marketingom javlja se “kada ljudi
odluče razmjenom zadovoljiti potrebe i želje”. Ključni pojam u marketing koncepciji je
r a z m j e n a . Cilj marketinga je izazivanje reakcije javnosti na neki novi
proizvod., koji se pojavljuje na tržištu. Tržište se definira kao “odnos između
ponude i potražnje.” (11) (Rječnik marketinga, str.469.) Kotler smatra da marketing
podrazumijeva ljudsku aktivnost u vezi s tržištima. Također podrazumijeva tržišno
poslovanje za ostvarenje mogućih razmjena radi zadovoljavanja ljudkih potreba i
žalja. Marketing je svjesna ljudska djelatnost s kojom se zapravo upravlja. Kotler
piše o “upravljanju marketingom”. A u definiciji pojma oslanja se na definiciju
Američke udruge za marketing .” Marketing (upravljanje marketingom) je proces
planiranja i izvršavanja određene koncepcije, formiranja cijena, promocije i
distribucije ideja, roba i usluga radi ostvarenja razmjene koja zadovoljava ciljeve
pojedinaca i organizacija”.(12)(Kotler,str.13.) Smisao i svrha upravljanja
marketingom je “ upravljanje potražnjom”. Kotler nadalje govori o koncepciji
marketinga. Na čemu počiva “koncepcija marketinga”? Kotler navodi četiri uporišta
ove koncepcvije. Prvo je fokusiranje tržišta (definicijija ciljnih tržišta) . Drugo je
orijentacija na kupca (definicija “potrebe sa stajališta kupca”, treće uporište je
koordinirano marketinško djelovanje (kordinacija prodaje,propagande,istraživanja
marketinga) i četvrto uporište je uspjerenost na profit(12).(Usp. Kotler, str.22.).Za
naše potrebe primjene marketinga u politici nužno je dalje ukratko prikazati tri
odjeljka Kotlerove marketinške Biblije:1.Kreiranje strategije komunikacijskog i
promocijskog mixa; 2.Kreiranje djelotvornih programa ekonomske propagande i
3.Kreiranje programa direktnog marektinga, unaprijeđenje prodaje i odnosa s
javno.Krenimo redom: 1. Kreiranje strategija komunikacijskog i promocijskog mixa. Na tržištu se pojavljuju različite kompanije koje prozvodi mnoštvo različitih roba. Kompanije se pojavljuju u ulozi proizvođača, kominikatora s tržištem i promotrora. Komunikacija s tržištem nije neka spontana već planska aktivnost.Riječ je ,kako
Kotler kaže , o “marketinškom komuniciranju”. Ili koncepciji “ komunikacijskog
marekting mixa”.Kotler ga naziva još i “promocijskim mixom”.Taj promocijski mix
prema Kotleru predstavlja:
“1.Ekonomska propaganda.Bilo koji oblik prezentacije ili promocije onih ideja ,dobara
ili usluga što nisu osobne prirode,a plaća ih određeni sponzor.
2.Unaprijeđenje prodaje.Neposredni poticaji što navode na kupnju ili prodaju
proizvoda ili usluga.
3.Odnosi s javnošću.Niz programa usmjerenih na unaprijeđenje, odražavanje ili
zaštitu imagea neke kompanije ili proizvoda.
4.Osobna prodaja.Usmena prezentacija što joj je cilj prodaja putem razgovora s
jednim ili više potencijalnih kupaca. (13)”(Kotler, nav. dj. str.710.). No krenimo od
procesa komuniciranja na kojemu se temelji komunikacijski marketing
mix.Marketeri u ovom slučaju trebaju poznavati komunikologiju i pravila
komuniciranja, te poslužiti se standardnim komunikacijskiom paradigmom: tko
kaže, što kaže,kojim kanalom, kome i s kakvim učinkom. Ovdje se kao elemnti
komuniciranja javljaju odašiljatelj poruke, primatelj poruke, mediji ili kanal
komuniciranja. U sustavu komuniciranja javljaju se dakle: pošiljatelj, . primatelj
poruke, poruka,medij, dok se kao četiri funkcije komuniciranja pojavljuju
kodoranje,dekodiranje,odgovor i povratna veza Kotler na ovaj način definira te
elemente:
“ 1. Pošiljalac.Strana koja šalje poruku drugoj strani(naziva se i izvor ili komunikator).
2.Kodoranje.Postupak prenošenja zamisli u simbole.
3.Poruka. Niz simbola što ih emeitira pošiljalac.
4. Mediji.Kanali komuniciranja kojima teče poruka od pošiljaoca do primaoca.
5.Dekodiranje.Postupak kojima primalac objašanjava značenje simbola što ih je
emetirao pošiljalac.
6.Primalac. Strana koja prima poruku od neke druge strane (naziva se i
javnost/auditorij ili odredište/destinacija).
7.Odgovor.Niz rekacija primaoca nakon primanja određene poruke.
8.Povratna veza.Dio odgvora primaoca što ga ovaj povratno priopćava pošiljaocu.
9. Smetnja. Neplanirani zastoj ili iskrivljenost poruke tijekom procesa
komuniciranja”(14).(Kotler, nav. dj. str.712.)
Cilj svake komunikacije ili kamapanje je uspjeh. Međutim da bi se došlo do toga
uspjeha protrebito je razraditi faze uspješnog komunciranja. Jedna od prvih faza je
određivanje ciljne javnosti ili faza targetiranja , što bi u političkom marketingu
odogovarlo pojmu kanvasiranja ili utvrđivanja identiteta birača.Određivanje ciljne
javnosti znači zapravo određivanje ciljnih skupina kojima su poruke upućene.
Maketeri se mogu upuštati i u raščlambu ciljne javnosti,prije svega raščlambom
imagea i primjenom skale poznatosti i skale povoljnosti proizvoda.
Identifikcijom ciljnih skupina ili ciljnoga tržišta marketinški komunikator treba utvrditi
ciljeve marektinškog komuniciranja.Treba se odlučiti o reakcijama javnosti koje
treba izazivati odaslana poruka.Reakacije prema Kotleru mogu biti
emotivne,spoznajneibihejviorističke.Marketinški komunikator ciljnoj javnosti koja
dovoljno “ne poznaje određeni predmet” treba “izgraditi pozornost”, “prepoznavanje
imena. Taj cilj se može nazvati upoznavanje ciljne javnosti.Nadalje se s nekim
predmetom ciljna javnost može upoznati metodom “neposrednog komuniciranja”.
Jedan od važnih ciljeva komunikatora je “igrađivanje povoljnog dojma”. Komunikator
kao cilj mora zacrtati izazivanje sviđanja predmeta. Nadalje komunkator kod ciljne
javnosti mora “razviti prefereniciju potrošača”. Osim toga marketinški komunkator
trebao bi kod ciljne javnosti razviti uvjerenje da je taj predmet toliko dobar da se oni
“prilijepe na njega” i konačno on kod ciljne javnosti koja bi bila sklona kupnji
proizvoda mora ju potaknuti dodatnim informacijama kako bi ciljna javnost bila
savladana. Otišla u dućan po nagovorenu robu. Kupila robu.(15) (Usp.
Kotler,str.719.)
U drugu fazi spada kreiranje poruke, pa marketinški komunikator mora kreirati tako
poruku da vodi računa o tomu “što valja reći ciljnoj javnosti da bi proizveo željenu
rekaciju.Taj se postupak različito naziva apela.Ova terminologija uvukla se u politički
marketing, pa se u političkim kampanjama kao strateški početak određuje izbor
poruke ili teme političke kamapanje. U sadržajnom smislu poruka može imati
emotivni sadržaj(apeli krivice,stida,straha), zatim
moralni(čestitost,pravednost,umjerenost) itd. Kako će neka poruka djelovati to zavisi
o njezinojs rukturi, obliku i izvoru.Poruka se treba plasirati preko određenih kanala.
Primjerice osobnim kanalima bez i preko posrednika i preko različitih velikih
medija.Nakon što je kreirana marketinška komunikacija pristupa se promociji.Kotler
kao promocijska sredstva navodi “ekonomsku propagandu,osobnu
prodaju,unapređenje prodaje, i publicitet...” (15)(Kotler,str.731.).
2.Kreiranje djelotvornih programa ekonomske propagande.
U Bibliji marketinga Kotler je posvetio posebno poglavlje ekonomskoj propagandi.
On na vrlo jednostavan način definira ekonomsku propagandu :”Ekonomska
propagandu definiramo kao svaki oblik posredne prezentacije i promocije
ideja,dobara i usluga što ga plaća poznati sponzor”. (15)(Kotler, nav. dj. str.744.)
Primjena ekonomske propagande kao sastavnog dijela marketing koncepcije daje
mogućnost oblikovanja imagea proizvoda i kompanije. Primjerice u usporedbi s
političkom propagndom imagea političara ili političke stranke.
U ekonomskoj poropagandi primjenjuju se pravila komuniciranja i određuju ciljevi.
Ciljevi su upućivanje poruka ciljnoj skupini (targetiranje), zatim identifikacija
potrošača s porukom u smislu uspješnog uvjeravanja da je proizvod onakve
kakovoće kako propaganda uvjerava, postizanje željene promijene u smislu
povećanja potrošnje i utvrđivanja vremenskog roka u kojemu se ta promjena može
postići. Razradba ekonomske propagande podrazumijeva izlučivanje nekoliko
važnih tipova koji se vežu uz neku svrhu. Kotler prema tomu piše o “informativnoj
propagandi”. Cilj informativne propagande je “izazvati početnu potražnju”. Zatim
Kotler piše o “propagandim uvjeravanja” čija je svrha izazavati “selektivnu potražnju”.
I konačno postoji “propaganda podsjećanja”. Javnost se podsjeća na potrošnju
nekog već afirmiranog ili etabliranog proizvoda. Primjerice Coca -Cole.(16)(Usp.
Kotler, nav. dj. str.748.) Dakle svaka kompanija mora definirati svrhu propagande,
odrediti njezine ciljeve te napokon formirati budžet kako bi točno utvrdila koliko će
sredstava izdvijiti za propagandne djelatnosti.Kotler navodi više čimbenika koji
diktiraju odluku pri formiranju visine budžeta za propagandne djelatnosti. U slučaju
plasmana novog proizvoda potreban je veći budžet. Kotler to naziva “fazom u
životnom ciklusu proizvoda”. U slučaju kad je proizvod već na tržištu potrebno je
manje sredstava ali ipak su ta sredstva potrebna da bi se zadržala pozornost publike
potrošača. Kotler to zove “tržišnim udjelom i potrošačem kao osnovicom”. Ima
situacija kad se na konkurnetskom tržištu pojave slični proizvodi, tada će tvrtke
morati izdvojiti više sredstava za takozvano “nadjačavanje” ili privalačenje
pozornosti potrošača. Kotler takvu situaciju označuje pojmovima “konkurencija i
mnoštvo”. Broj i li količina oglašavanja određuje ili diktiraju visinu budžeta. Kotler
takvu situaciju označava kao “učestalost oglašavanja”. Jača ekonomska propaganda
potrebita je u tržišnim situacijama kada se nekom proizvodu potrebno dodatno
propagandno pumapanje radi postizanja “diferencijalnog imagea”. Kotler to
označuje kao “supstitutivnost proizvoda”.(17) (Usp.nav. dj. str. 750-751.)
Propaganda i odnosi s javnošću doprinose boljem svladavanju tržišta i
zadovoljenju protreba potrošača. U primjeni ekonomske propagande mora se voditi
računa o cljnom tržištu i motivima kupaca (Kotler).
Da bi se razvio neki ekonomsko propagandni program potrebno je imati na umu
ove elemente: misiju ili svrhu propagande, novac,poruku, vrstu medija,ocjenu .
Ekonomska propaganda ima nekoliko ciljeva. Ti su ciljevi: informiranje publike
potrošača, uvjeravanje,podsjećanje. To mora imati na umu svaki popagandist ili
pokretač kamapanje kojojom se reklamira novi proizvod. Ukoliko netko želi
pokrenuti kamapanju za plasman novog proizvoda na neko tržište mora se poslužiti
dobrom propagandnom porukom. Propagandisti moraju prema Kotleru razviti
kreativnu strategiju komuniciranja i to po slijedećim fazama :” kreiranje
poruke,ocjena i selekcioniranje poruke, te provođenje poruke”.(18) (Kotler, str. 752.)
Kreiranje i izbor poruke bitna je odrednica kamapanje. Poruka je tema kampanje.
Njom se “izražavaju glavne koristi što ih pruža određena marka.”
(19)(Kotler,str.752.).Kotler kaže da postoji više sustava kreiranja propagandnih
apela. Postoje induktvni i deduktivni model.
Drugi model zatupa primjerice Maloney koji je zastupao tezu da kupci očekuju “četiri
vrste koristi:racionalnu,čulnu,društvenu ili osobnog zadovoljstva”.
(19)(Kotler,str.752.).Oglašivač uvijek na stolu mora imati više poruka ili tema
kamapanje.On ih je dužan ocijeniti i slekecionirati. Procejena ili prosudba , prema
Twedtu postiže se na temelju “poželjnosti,eksluzivnosti i uvjerljivosti.Nakon
usporedbe i selekcije oglašivač mora razmišljati o izvođenju poruke.Izvođenje
podrazumijeva elemente pravila komuniciranja. Prema tomu oglašivač mora imati na
umu “što poruka govori”” i “na koji način to kaže”. Oglasi u tomu smislu prema
Kotleru mogu biti racionalno ili emocionalno pozicionirani..Oglašivač teba imati i
izraditi strategiju poruke s opisom “cilja,sadražaja,podrške i tona”.
Poruka se procjenjuje na temelju “poželjnosti,eksluzivnosti i uvjerljivosti”. Poruka
može biti racionalno i emocionalno pozicionirana. Moderne marketing koncepcije za
podršku uzimaju poznate osobe koje imaju image. Kotler:”Izbor prave, poznate
ličnosti od presudnog je značenja. Takva ličnost mora biti dobro poznata, mora biti u
stanju ostvariti veliki pozitivan utjecaj i mora biti osobito prikladna za oglašavanje
određenog proizvoda.” (18)(Kotler, str.756.) . Kreativna strategija stvaranja poruka
mora imati na umu izbor “stila,tona,riječi i oblika”. Prema Kotleru, poruka se može
izraziti na različite načine. U poruci se mogu naći isječci iz života.Zatim ona može
sadražavaiti sadržaje iz način života.U njoj mogu biti uronjene fantazije.Poruka
može stvarati ugodno raspoloženje ili bolju sliku proizvoda.Po potrebi se u skladanje
i emitranje poruke mogu unijeti elemeti glazbe i slike. Zatim se može unijeti simbol
osobnosti(primjericeo blikovanje lika koji “poersonifirira određeni proizvod”) .Poruka
može prikazaitvati tehničku opremljenost kompanije koja reklamira proizvod, zatim
pozivati na znanstveni dokaz da je neki prozvod bolji u odnosu na konkurentski
proizvod. I na kraju u poruku se može ubaciti neki potvrđeni dokaza, primjerice
svjedočenje neke poznate osobe koja je iskusila taj proizvod i ona javno svjedoči o
njegovj kakvoći ili idenitetu.
Ova pravila bi se mogla upotrijebiti i u političkoj propagandi posebice u političkim
kamapanjama kad se reklamira neki političar. Prema tomu u nekom reklamnoj
političkoj poruci pojavljuje se neki političar s isječkom iz života. Obično u krugu
obitelji .Slika obiteljske idele. Zatim se u oglasu ili spotu može prikazivati njegov
način života, radno mjesto, život izvan kuće. U oglas se u političku poruku se može
ušpricati malo fantazije u smislu dobrog opijuma ili velike količine obećanja koje
svaki političar izriče u kamapanjama.
Zatim se političar kao marektinški proizvod može predstaviti u izazovnom
raspoloženju ili imageu koji izaziva pozornost političkoga tržišta. Ukoliko je sklon
glazbi i pjesmi političar se može predstaviti tako da u pjesmi i u rimi predstavlja
svoju sgtranku. On se može pojaviti u liku presonifikacije svoje stranke, što
propagandna poruka mora naglasiti. To su samo neki primjeri analogije i apalikacije
ekonomske na političku propagandu.
Vratimo se ekonomskoj propagandi. Poruka i osoba koja prenosi poruku može se
pojaviti u različitim medijima. Sve zavisi o tipu kamapanje.Prijenos poruke tj. izbor
medija može biti presudan u komunikaciji s tržištem. Kotler smatra da da izbor
medija ne predstavlja ništa drugo već “problem pronalaženja troškovno
najučinkovitijeg načina da se ciljnoj javnosti uputi željeni broj
izlaganja”.(19)(Kotler,str.759.) Jedno od bitnih pitanja je broj pojavljivanja u
javnosti.Stoga se mora odlučiti uvijek u kamapanjama mora odlučiti o obuhvatu,
učestalosti i utjecaju. Da bi se poruka širila planer medija treba izabrati medije
preko kojih će odašiljati svoje reklamne poruke. Ti mediji mogu biti radio ,televizija,
izravna pošta, telefon,časopisi, letci, novine, katalozi propagandni časopisi.
Značajan instrument marketinga predstavljaju odnosi s javnošću, kao logistička
potpora proizvodu na tržištu.
Ta je problematika obrađena u odjeljku 3. Kreiranje programa direktnog marketinga,unapređenja prodaje i odnosa s javnošću. Kotler navodi glavne
instrumente marketinga odnosa s javnošću. Ti su instrumenti produkacija različitih
reklamnih publikacija,adiovizualnih sredstava, ,organizacija različitih priredaba za
skretanje pozornosti na kampanju i proizvode,proizvodnja i širenje vijesti o kompaniji
i proizvodu, govori utjecajnih osoba u interesu kompanije i proizvoda, angažman oko
ulaganja u javne i humaniterne djelatnosti ,neprofitni marketing kao način skretanja
pozornosti na kompaniju i proizvod, te oblikovanje medijskoga identiteta kompanije
zbog toga što različiti materijali stvaraju zbrku, pa je iz tih razloga potrebito napraviti
vizuelni identietet kompanije.Marketing koncepcija odnosa s javnošću mora definirati
neke ciljeve. Ti su ciljevi prema Kotleru”stvaranje
poznatosti,vjerodostojnosti,aktiviranje distributera i obuzdavanje troškova promocije .
Analitički prikaz pojama marekting dao je i Eugene M.Johnson s University of
Rhode Island (20) ( Nonprofit Managment Handbook, Ed.by Tracy Daniel
Connors,New York,John Wiley,& Sons,1993.) Prema Eugene M.Johansonu ,
marakteing je takva disciplina koja se može uporabiti u svakodnevnom životu Svi
sudionici proizvodno potrošačkog lanca involuirani su u proces marketinga.
Marketing se kao moderna displina javlja u razvijenim tržišnim društvima sa
stvarnim ili potenciranim potrebama.Kao disciplina i metoda prodaje marketing
(oglašavanje, istraživanje i upravljanje proizvodom -total marketing dobiva puni
smisao kad postaje logistička potpora p r o d a j i. Prodaji koja vodi računa o
“zadovoljstvu potrošača”. Smisao marektinga je u targetiranju , ciljanju potrošača u
središte njegovih želja i primarnih ili skeundarnih , stvarnih ili umjetnih potreba.
Premda se govori o filozofiji marketinga riječ je ipak o sadržajima koji su svakako
ili nadasve bliži psihologiji . U literaturi se čak govori o psihologiji prodaje. Dakle
znanstvenoj psihologijskoj (pod)disiplini koja daje elementarna znanja o načinu
prodaje robe. Dakle tehnikama komunikacije , podražajnim efektima, bojama, svjetlu,
tonovima, zvukovima, mirisma i tomu slično. Ako je središnja točka marketinga
zadovoljstvo potrošača (Eugene M.Johnson) onda marketing pruža naputke do
puta zadovoljstva potrošača.Eugene M. Johanson nadalje piše o konceptu
proširenog marketinga. Obilježje proširenoga marketinga je što prelazi granice
profitnih djelatnosti i proširuje se na neprofitne ili “neposlovne aktivnosti”. Eugene M.
Johnson misli na marketing koji se koristi u muzejima, školama,
sveučilištima,,vladinim agencijama ili pak karitativnim ustanovama. Neki autori rabe
inačicu društveni marketing. Drugi koncept marketinga je generički koncept. Taj se koncept koristi ukoliko se žele prodati organizacija, ideje, image , a rabe ga
različite organizacije, uključujući i političke. Treći koncept marketinga je strateški
marketing. Strateški marketing koristi se u planiranju akcija “poslovnog
managment-a”. Svrha strateškog marektinga je anticipacija promjena na tržištu
ponude i potražnje, primjerice “promjene na svjetskom tržištu”. Manageri koji se
bave, smatra Eugene M.Johanson, neoprofitnim marketingom, moraju donositi
“strateške planove” svojih organizacija. Svaka organizacija koja je tržišno i
profitno orijentirana mora imati koncept marketinga. Koncept marketinga temelji
se na “tri propizicije: usmjeravanju klijenta , koordinaciji svih klijentovih
aktivnosti, postizanju ciljeva” u smisli “zadovoljenja potreba potrošača” Prije
svega neprofitni marekting mora imati dovoljno podataka o potrebama klijenta
kako bi zadovoljeio njegove potrebe. Eugene M.Johanson kaže:” Uspješni marketing
u neprofitnim organizacijama zahtijeva kompletnom razumijevanje organizacije
klijentovih stavova i potreba, i kupovine ponašanja” (21)(Isti, str. 718.) Neprofitne
organizacije svoje ponašanje moraju temeljiti na postulatu :” Neprofitne
organizacije nikada ne smiju zaboraviti da služe ili da su u službi svojih klijenata”.
Kordinacija u marekting konceptu neporfitnih organizacija predstavlja koordinaciju
svih elemeneata marketinškog progra.Elementi marketinškog programa poznati su
kao “marketing mix” Pa prema Johansonu “program mora biti pregledna i planska
cjelina”.Treći apaket marketing koncepta je postizacnje cilja ili zadovoljenje potreba
klijenta. Marketing koncept moguće je dakle u neporfitnim organizacijama.
Takozvano “tržište” neprofitnih organizacija je “višestruka publika”. Oslanajajući se
na Kotlera i Andersona iz 1991. Johanson nabraja “četri tipa
publike:input,internalna,, intermedijarna i potrošačka”. Osim toga kao jedinstvene
aspekte neprofitnog marektinga Johanson nabraja višestruke objekte, proizvode u
obliku usluga. Dakle prvi jedinstveni aspeket neprofitnog marketinga je “višestrauka
publika” , drugi aspekt je ispitivanje javnog mnijenja. Ili oblikovanje poziotivnog i
otklanjanje negativnog publiciteta.Naravno kad je riječ o profitnim organizacijama
marketing profitnih organizacija mora imati informacije o ponašanju potrošača.
Ispitivanjem ponašanja ljudi u općem smislu bave se , kako bi Amerikanci rekli,
bihevioralne znanosti antropologija, psihologija,sociologija koje istražuju ponašanje
pojedinca i društvenih skupina. Marketing koncepcija doista treba znanja iz ovih
znanosti kako bih ugradila u svoj sustav navođenja potrošnje. Johanson pak govori
o “ponašanju kupca”. Johanson je razvio model procesa kupovine ili potrošnje. Ponajprije polazi od
priznanja potrebe uzrokovane unutarnjim ili vanjskim podražajima. Dakle kupac
ima potrebu nešto kupiti. Zatim pokušava iznaći alternative. On pokušava pronaći
relevantne obavijesti kako bi na najbolji način zadovoljio svoju potrebu. Zatim slijedi
procejena alternative,odluka o kupovinii na kraju, poslije kupovni osjećaj i
ponašanje “. Marketing koji koristi spoznaje o ponašanju ljudi potrošača vodi računa
o motivima i potrebama.Odluka o potrošnji ili kupnji potaknuta je unutarnjim ili
vanjskim izazvanim potrebama.Uvijek postoji neki stvarni biološki ili socijalni
podražaj i njegov odgvor. Socijalni podražaj može odašiljati društvena skupina i
utjecati na ponašanje pojedinca ili cijelih društvenih skupina. Te skupine dobro su i
visoko statusno plasirane i one mogu poticati potrošačko ponašanje među sličnim
skupinama sličnog socijalnog statusa ili nižih statusnih skupina koje mogu oponašati
skupine višega statusnog simbola.Kad je riječ o ponašanju potrošača marketing
koncepcija treba računati o “segmetaciji tržišta”. Segmentacija tržišta
podrazumijeva demografske,zemljopisne,statusne, varijable i varijablu volumena.U
političkom marketingu segementacija političkog tržišta je na temelju izborne
geografije, podjela zemlje na izborne okruge ili jedinice.Marketing podrazumijeva
potrebne informacije ili obavijesti. I to marketinšku “obavještajnu službu”.
Prikupljanje informacija o tržištu,ponašanju potrošača, neophodno je kod planiranja
i izrade strategije nastupa, odlučivanja i kontrole.Marketing nadalje treba imati
“informacijski sustav” ,koji se sastoji od metoda i informacija nepohodnih u procesu
odlučivanja. ili “relevantnih tvorce odluka u marektingu.Treći aspekt marektinga je
istraživanje marektinga ili “raščlamaba primarnih podataka”. Istraživanje marketinga
temelji se na anketama, ispitivanju javnog mišljenja,fokusiranju skupina,studijama
slučaja,promatranjima,procjenama itd
U raščlambi pojma marketing Johanson se dalje oslanja na Kotlera i piše o
upravljanju marektingom. Kotler primjerice na ovaj način definira zadatak upravljanja
marketingom:”Zadatak je upravljanja marketingom da utječe na razinu,terminiranje i
sastav potražnje na način koji će pomoći organizaciji u ostvarenju njezinih ciljeva.”
(22)(Kotler, nav. djelo,str.13.) Osim toga Johanson u kratkim crtama opisuje
upravljanje marketingom u neprofitnim organizacijama.Prvo se polazi od raščlambe
marketinške situacije.Zatim se razvrstavaju marketinški objekti, identificira ciljno
tržište, razvija se marketinška strategija,program i organizacija, primjenjuje
marektinška strategija i programi i na kraju procesa nadiziru marketinške aktivnosti.
(23)(Usp. Eugene M.Johnson, “Marketing Planning for Nonprofit Organizations”,
Nonprofit World May-Yune,1986.,p.21, odnosno prema: Johanson, nav. dj. str. 727.)
Strategija marektinškog planiranja podrazumijeva unutarnju i vanjsku raščlambu
situacije, identifikaciju organizacije i misije , razvrstavanje ciljnog tržišta i
oblikovanje marektinške strategije, te postupak za strateški marketinški plan
primjen.Marketinški plan podrazumijeva selekciju marektinških objekata i njihovu
misiju,marketinške objekte i organizacijske ciljeve, smijernice za uokvirenje
markeinških objekata. Zatim identifikaciju ciljnog tržišta,razvoj marektinške
strategije,pripremu plana akcije( raspored,budžet,organizacija,implementacija) .
Primjerice William A.Cohen marketinški plan smatra “esencijalnim za svaku
poslovnu operaciju” (23)William A.Cohen :Developing a Winning Marketing Plan,
New York,1987.,str.2.) Marketinški služi kao orijentir u poslovnom ponašanju.
Markentiški plan je svojevrsni dokument za upravljanje vožnjom, pomaže u
upravljanju nadzora i implemetaciji strategije. Cohen kaže da postoje različiti tipovi
marketinških planova. Prvi je tip plan novih proizvoda, a drugi je godišnji
marketinški plan.
Dobar marektinški plan mora imati obilje informacija za dobru marektinšku
strategiju. Kako je zapravo strukturiran marektinški plan doznajemo iz Cohenova
nacrta strukture marektinškog plana: I. Izvršni sažetak(pregled unutarnjeg plana);
II.Tablica sadržaja; III. Uvod; IV.Situacijska rasčlamba ( socio kulturni ,demografski
,zakonski,političlki čimbenici). V.Neutralno okružje(financijsko,vladino).
VI.Konkurentsko okružje(opis konkurencije,proizvoda, planova itd.).VII. Kompanijsko
okružje. VIII. Ciljno tržište.X Problemi i prilike.XI. Objekti i ciljevi
marketingaXII.Strategija marketinga. XVIII.Taktika marketinga. XV. Implementacija i
kontrola. XVI.Sažatak.XVII. Dodatci. Na kraju studije o marketingu Johanson piše o
marekting mix-u.Kotler marketing mix defirnira na ovaj način :”Marketing mix je skup
marketinških instrumenta što tvrtka koristi da bi postigla svoje marketinšpke ciljeve
na ciljnom tržištu”. (24) (Kotler,nav. dj. str.82.) Kotler u svojoj poznatoj shemi “Četri
P” marketing mixa govori o proizvodu,cijeni,mjestu,i unapređenju prodaje,
upravljenima prema ciljnom tržištu, a Johanson o proizvodu ,distribuciji,cijeni i
promociji, elementima upravljenim prema ciljnom tržištu.Jedna od bitnih odrednica u
planiranju programa marketinga je strategija marketinga:”Strategija marketinga
obuhvaća opća načela na osnovi kojih uprava marketinga očekuje ostvarenje svojih
poslovnih i marketinških ciljeva na ciljnom tržištu.Sadrži temeljene odluke o
izdatcima za markting, o marketing mixu i alokaciji marektinga” .(25) (Kotler, nav. dj.
str.82.)
2.Koncepcija društvenog marketinga
Kotlerova opoća teorija marketinga sadrži i koncepciju društvenog marketinga.
Kotler piše i o koncepciji društvenoga marketinga , koja “smatra zadatkom
organizacije utvrđivanje potreba,želja i interesa ciljnih tržišta te djelotvornije i -
uspješnije od konkurenata-prenošenje željenih zadovoljenja , a na način kojim se štiti ili povećava dobrobit potrošača i društva “.(26) (Kotler,
nav.dj.str. 31)
Neki smatraju da Kotler i nije baš na čisto s koncepcijom društvenoga
marektinga ili primjenom maretinških počela na društvo odnosne neprofitne
delatnosti:” Orijentacija marektinga prema sferi društenog života ostala je među
teoretičarima do danas sporna.Dapače i sam Ph.Kotler nije bio na čistu treba li
marketingu davati šira društvena značenja, treba li proširivati postojeći marketinški
koncept uvlačeći ga u fundamentalne društvene procese i tako od doslovnog
generatora profita stvarati dubioznu društvenu orijentaciju”.(27) (Rječnik marketinga
,nav. dj. str.247.) O društvenom marketingu Kotler s Alan R. Andersenom ( Philip
Kotler - Alan R.Andersen Strategic Marekting for Nonprofit Organizastions , New
Jersey, Simon and Schuster Company, 1996..)
Kotler kaže da je ideja za koncepiranje društvennoga i neprofitnoga
marketinga stvarana između 1969-1973. u seriji članaka s autorima suradnicima
Levyem ,Zaltmanom i Shapirom .Marketing koncepcija primjenjuje se u profitnim
djelatnostima i u neprofitnim djelatnostima.I u Kotelra se javlja dvojba o tomu što je
društveni marekting. .On piše o tomu da postoji “velika konfuzija o značenju
socijalnog marektinga”. Razlikuje generički i društveni marekting. On kaže da je
društveni marekting primjena “generičkoga marektinga na specifične vrste
problema”. U tom smislu može se raditi o primjeni na industriju (industrijski
marekting) ili politiku (politički marekting) .
Društveni marketing razlikuje se od izvornog marketinga(profitnog) s
obzirom na druge objekte koje definira marketer s posebnim osvrtom na
društveno ponašanje.Društveni marketing je planirajuće djelovanje orijentirano
prema “utjecaju i ljudskom ponašanju.” U zaključku preglednog članka o
društvenom marektingu, Kotler društveni marekting svrstava u marketing
neprofitnih organizacija.
U svijetu postoji brojna literatura o neprofitnim organizacijama upravljanju
i planiranju neporfitnim organizacijama(28) ,(Sharon M.Oster,Strategic Managment
for Nonprofit Organisations.Theory and Cases.New York, Oxford University
Press,1995., Michael Allison.Jude Kaye.Strategic Planing for Nonprofit
Organizations.A Pratcital Guide and Workbook,New York,John Wiley and
Sons,1997. ), marketingu neprofitnih organizacija i strateškom planiranju neprofitnih
organizacija. Što je strateško planiranje u neprofitnim organizacijama . Strateško
planiranje nije ništa drugo do li “disciplina koja pomaže proizvodnji temeljnih odluka
i akcija...” (29) ( John M.Bryson : Strategic Planing for Public and Nonprofit
Organizations,San Francisco,Jossey -Bass Publishers,,1998.,str.5.) Uz pomoć
društvenog marektinga može se utjecati na društvene promjene.
Cjelovit prikaz koncepcije društvenoga marektinga kod hrvatskih autora
nalazimo u knjizi Marcela Melera.(29)(Društveni marketing,Osijek,1994.)Koji se bavi
metodologijskim pitanjima društvenog marektinga,poslovnog i neposlovnog,
profitnog i neprofitnog,oslanjajući se na Kotlera i Andreasena. Meller Društveni
marekting dijeli na: marekting društveni djelatnosti i ostala područja društvenog
marektinga. U ostala područja ubraja i politički marketing.
U tekstu Teorija marketinga i neprofitne djelatnosti Dragomira Mađerića
(30)(Tiskano u:Poslovni marketing. Ur. Fedor Rocco, Zagreb,Školska knjiga
1998.str.138-160.) Pišući o društvenom marketingu Mađerić smatra da “nema
područja društvenog života koje danas nije povezano s marketingom. O tome
svjedoče brojne mikromarketinške koncepcije koje susrećemo u znanstveno-stručnoj
teoriji i praksi kao što su,primjerice:politički marketing,ekološki marketing,kulturni
marketing itd.” (31)(Poslovni marketing, nav. dj. str. 140.) On je aplikacija općeg ili
marketinga orijnetiranog na profit na različita društvena neprofitna područja.A
proizvod društvenog marketinga je neka ideja, sustav vrijednosti, u politici program,
pobjeda na izborima.
Primjena markentinga u neprofitnim djelatnostima moguća je u slučaju
kada neke ustanove ili udruge žele postići neke ciljeve u javnosti. Tada se pokreće
recimo kamapanja i promidžba udruge nepušača protiv pušenja. Marketing dakle
ima široku primjenu. U demokratskim društvima njegova primjena moguća je u
politici. Svoju marketinšku koncepciju ili svoj marketing mogu imati političke
stranke, sindikati, interesne skupine, vlada i država u obliku
integralnog političkog marketinga.No primjena marketinga u politici uz
svakodnevnu primjenu unutar specijaliziranih političkih tijela i institucija, marketing
pronalazi u izbornim kamapanjama.
3.Marketing u politici 3.1. Tržište birača
Primjena marketinga u politici spada u područje marketinga neprofitnih
djelatnosti, u odnosu na marketing profitnih djelatnosti koji se odnosi baš na
proizvodnju potrošnju i razmjenu.Marketing se u suvremenim društvima iz sfere
ekonomije sve više prošiorio na niz društvenih djelatnosti. Kotler je dugo vremena
bio u dvojbi treha li marketing proširiti i na neprofitne djelatnosti. On je 1975. objavio
studiju “Marketing for nonprofit organisations” u kojoj “ozbiljno zahvaća u sva ta
za marketing ipak nepoznata područja društvenog
života(kultura,umjetnost,obrazovanje,zdravstvo,politika,slobodno vrijeme itd.
primjenjujući pritom u metodološkoj razradi planiranja,segmentacije i
strategije prokušana načela poslovnog marketinga.” (32)(Rječnik marketinga,
Zagreb,Massmedia,1993.,str.247.)Kad je riječ o marketingu u politici on je upravljen
kako Kotler kaže na “tržište birača”. Pokušajmo sada primijeniti metodologiju
poslovnog marketinga na politiku.
Marketing u politici orijentiran je na političko tržište. Političko tržište odnosi
se na političku javnost ili građane. Na političkom tržištu prodaju se imagei kandidata
i njihovi politički programi. To odgovara različitim proizvodima. Kao proizvođači
pojavljuju se političke stranke, interesne skupine,sindikati, vlada ili država u
komunikaciji s drugim državama. Pokušajmo sada parafraizirati Kotlerovu
metodologiju primijenivši je u polje maraktinga u politici. Marketing u politici nije
ništa drugo do upravljački proces čiji je cilj da putem oblikovanja, ponude i razmjene
političkoga proizvoda, koji ima neku vrijednost izraženu u političkim programima ,koji
porizvod na političkom tržištu treba zadovoljiti interese potrošača ili birača. U
klasičnom marketingu potrebe, želje i potražnja bitne su odrednice. Dočim u
političkom marketingu potrebe se mogu supstituirati s interesima , želje s
preferencijama birača ili političkoga tržišta , i potražnja kao zainteresiranost
političkoga tržišta za neki politički program.
Marketing koncepcija u politici temeljila bi se na interesima,političkim
proizvodima , preferencijama birača ili političkog tržišta, vrijednostima i vrijenosnim
orijentacijama, konkurenciji, tržištu i marketarima. Koncepcija marektinga u politici
može se izraziti na različite načine. (33)(O marketingu u politici vidjeti: I.Šiber,
Politički marketing, Zagreb, Alinea, 19.. , Ivan Božićević& Branimir Zoraja , Klub
malo ispod koljena, Zagreb1997. Marijana Senjak, Politički marketing i demokracija.
Magistarski rad, Zagreb,Ekonomski fakultet,1998. Marketing koncepcija u politici
primjena je različitih znanja iz opće metodologije marketinga na posebno područje
politike radi postizanja ciljeva političke institucije.
Bit koncepcije marketinga u politici je određivanje preferencija , interesa
izraženih u političkim programima,i ciljnih političkih skupina na političkom tržištu radi
prodaje imagea nekog kandidata ili političkoga programa. U klasičnom profitnom
marketingu orijentacija je na fokuiranje tržišta , u neprofitnom političkom marektingu
znači određivanje ciljnih političkih skupina na nesegmentiranom političkom tržištu.
Klasični marketing bavi se orijentacijom na kupca, marketing u politici biračima
,klasični koordiniranim marketinogm , marketing u politici koristi koordinirani
marekting kad primjerice sudionici inzborne kampanje ne nastupaju složno u korist
odabrane ciljne skupine, tj. kad ne rade u interesu svoje komapnije odnosno
političlke stranke. I konačno cilj svakog klasičnog marketiniga je da tvrtkama
pomogne postići profit, dok je cilj marketinga u politici pomoći primjerice političkim
strankamaa da postignu pobjedu na izbiorima ili pak strankama na vlasti da bolje
kotiraju na političkom tržištu.
Primjena marketinga u politici znači unošenje racionalnosti u političko
djelovanje radi lakšeg postizanja političikih ciljeva. Slovenski teoratičar Zoran Thaler
, misleći na demokratski okvir ,političko tržište i konkurenciju ,kaže“kako se političari
ne podaju sami od sebe”. Za trženje svojih političkih projekata stoga potrebuju
primjenu koncepcije marketinga u politici. Čak je primjerenije reći marketinga u
politici nego li političkoga marketinga jer u biti svaki marketing podrazumijeva neku
politiku u smislu oblikovanja neke akcije u zajednici.
Marketing u politici služi zapravo racionalnom oblikovanju političkoga
djelovanja, simulaciji i anticipaciji događaja u politici. Pa se stoga može nazvati
posebnim umijećem oslonjenim na neka sredstva. Marketing u politici u
znanstvenom smislu podrazumijeva skup različitih znanja iz područja ekonomije (
aplikacija metodologije opće teorije marketinga), znanja iz politologije,
komunikologije teorije medija i u širem smislu iz sociojalne psihologija. Dakle riječ je
o primjeni različitih znanja iz područja i dispciplina društveno humanističkih znanosti.
Kao tip ili vrsta marketinga , marketing u politici općenito služi zadovoljenju
preferencija publike na političkom tržištu ideja. Njegova primjena u područje politike
označuje skrb o realnim političkim interesima građana. Primjena marketinga u
politici znači da će primjerice političke stranke kao najčešće korisnice takvog ciljno
racionalnog djelovanja (Max Weber) rabiti upravljačiki model političke akcije, pa se
u tomu slučaju može govoriti o managmentu u politici.Tehnokratskom modelu
politike.Tehnokratskom poradi toga što ništa nije prepušteno slučaju ili spontanitetu.
Marketing u politici predstavlja dakle, upravljačku orijentaciju , koja
vodi računa da poduzetnici u ovom sluačju političari postignu neke ciljeve a da
preferencije i očekivanja birača na političkom tržištu budu zadovoljene. Marketing u
politici kao sastavnicu ima i političku propagandu. Primjena marketinga u politici
znači svojevrsnu amerikanizaciju političkoga života.
Marketing u politici nemoguć je u nedemokratskim i totalitarnim
društvima.Neki teoretičari rabe pojam politički marketing. Koji se oslanja na upitne
analogije i aplikacije iz ekonomije, zatim na “komunikologijskom teorijom vlasti”,
biheviralnu političku psihologiju koja se bavi ispitivanjem političkoga ponašanja
birača po modelu podražaja i reakcije, pa se politički marketng tretira kao forma
političkoga komuniciranja. Prema tomu M.Bongrand u knjizi Le marketing
politique”(Pres Univeristaire Francais,Paris,1986.) politički marketing defirnira kaoi “
skup tehnika” koje će političara na izborima približiti glasačima,pomoći pri
razlikovanju različitih političkih opcija i pomoći pri optimiranju broja glasova.
(34)(Usp. Skupina autora:Politički marketing, Putevi i stranputice političkoga
marketinga”,Beograd,1990.,str.14.)
Što sve stoji iza pojma politički marketing? Iza tg pojma
stoji:1.promocija političkih ideja,vrijednosti,programa i političkog subjekta političara;
2. promidžbeno političko komuniciranje; 3. mobuilizacija političke javnosti; 4.
personalizacija politike; 5. davanje javne potpore nekoj političkoj osobi ; 6.
oblikovanje imagea političara;7. dizajniranje politike;8. politička
manipulacija;9.političko uvjeravanje; 10.tehnika upravljanja ljudskim ponašanjem u
politici;11. izborni marketing. Najčešći oblik primjene marketinga u politici je na
izborima(izborni marketing).
U teoretičara marketinga u politici politika se tretira kao javna usluga :”
Politika je javna usluga, te se uslijed toga načela i sredstva u području razmjene
roba i dobara mogu prenijeti mutatis mutandis, s potrebnim prilagodbma, izvan
reazmjene roba i usluga u sferu kulture. Političari su stoga vrsta poduzetnika, a
politička stranka vrsta poslovne oprganizacije u specifičnom polju djelovanja (tržište
razmijene) -politici.” (35)(I. Božićević & Branimir Zoraja , nav. dj. str. 13.) . O
političarima kao vrsti poduzetnika govori teorija javnog izbora.
3.2. Marketing u politici i teorija javnog izbora U širem smislu teorija javnog izbora u uskoj je svezi s marektingom u politici.
Što je javni izbor doznat ćemo iz definicije D. Muellera . Javni izbor može se
odrediti kao”ekonomsko proučavaje donošenja netržišnih odluka”. (36)(Prema:Ian
McLean, Uvod u javni izbor, Zagreb, FPZ,1997., 11. ) Ian McLean kaže da teorija
javnog izbora :”uzima sredstva ekonomije i primjenjuje ih na materijal politike”
(37)(Nav.dj. str.11. ) I na drugom mjestu :” Javni izbor primjenjuje metode
ekonomista na politiku, i to osobito na dva bitna problema: problem kolektivnog
djelovanja i problem agregacije preferencija” (38).(str.19.) Teorija javnog izbora u
nekom smislu vrlo je bliska marketingu u politici ili je čak možda inačica, jer
marketing u politici predstavlja primjenu ekonomije na politiku.
McLean objašnjava samo jedan podudarni apsket teorije izbora sličan
primjeni marketinga u politici :”No,političke netržišne odluke mogu se izvrsno
proučavati primjenjujući jednaka sredstva kao i u tržišnim odlukama.Birače možemo
promatrati kao da su potrošači,političare kao da su poduzetnici, stranke kao da su
tvrtke. Tako se postupa u prvom dijelu ove knjige” (37)(nav. dj. str.12.) On
glasovanje uspoređuje s kupovinom ili potrošnjom.
U teoriji javnog izbora političari se rekosmo pojavljuju kao “poduzetnici”,
stranke se pojavljuju kao poduzeća, a birači kao potrošači. Pogledajmo situacije
u kojima se političari pojavljuju kao poduzetnici. Teoretičari poput Frolicha
“smatraju da su politički poduzetnici istovjetni ekonomskima. Već spomenuti
teoretičar i komapanija nabrajaju četiri načina kako političar kao poduzetnik stječe
dobit. Prvi je dobrovoljna donacija primjerice važna za izbornu kampanju, drugi
novčano podupiranje političara u očekivanju nekoga uizvratnoga interesa, treći
način je oporezivanje i četvrti najgrublji prinudni način je iznuđivanje.
McLean se osvrće na neka iskustvena istraživanja provedena na temu
stjecanja dobiti ,primjerice u SAD i Velikoj Britianiji.Naime, pokazalo se “da britanski i
američki političari doista dobivaju najviše financija od dobavljača čimbenika
proizvodnje kao što su sindikati i trgovačka udruženja, premda prilozi redovito ne
pokrivaju plaće političara, kao ni troškove njihovih kamapanja. A političari koji se
financiraju oporezivanjem,moraju se na svakim izborima opetovano braniti od tvrdnje
oporbe kako bi ona mogla priskrbiti jednake suluge za manje novaca”. U
ekonomiziranoj i tržišnoj varijanti politike birač se kao što smo rekli pojavljuje kao
potrošač. McLean govori dakle o “analogiju “između potrošača u ekonomskoj teoriji
i birača u teoriji javnog izbora.Glas je, donekle , vrlo sličan novcu. U oba primjera
možemo pretpostaviti da ih građani upotrebljavaju kako bi maksimalno povećali
svoje zadovoljstvo.To ne znači da su svi potrošači ili birači sebični.Ja mogu kupiti
kruh da bi ga dao siromasima;mogu glasaovati za stranku koja obaćava sda će dati
najveću pomoć Etiopiji”(38).(isti,str.57.) Kao što u ekonomiji postoji konkurencija
među tvrtkama tako i na političkom tržištu postoji konkurencija među političkim
strankama kao političkim tvrtkama. Stranke kao političke tvrtke pojavljuju se s
ponudama. Ponude su programi.Birač kao potrošač nikada nije suočen s
apsolutnom ponudom.
3.3. Demokracija i marketing u politici
Demokracija i marketing mogu se promatrati u uskoj svezi.Naime
demonstriranje koncepcije marketinga jedva je moguće u nedemokratskim i
netržišnim društvima. Demokratska i tržišna društva omogućuju cjelovitu primjenu
različitih koncepcija marektinga uključujući i marekting u politici. Demokracija u
politici predstavlja konkurenciju, a u gopsodarstvu tržište i tržišnu konkurenciju.
Ovdje se može govoriti o modelima igre s više igrača koji se međusobno natječu do
pobjede.
Primjena marketinga u politici jedva je moguća u totalitarnim društvima.
Doduše u totalitarnim društvima koristi se samo jedan segment marketinga a to je
propaganda. Politička propaganda služi promicanju nomenklature i prije svega
opravdavanju i funkcioniranju totalitarnog poretka. Takav model “marektinga”
možemo nazvati “monopolističkim marektingom” predstavnika skupine koja tvori
monopol u politici.
Tamo gdje nema konkurencije, natjecanja i pluralizma jedva možemo govoriti
o marketing koncepciji. Stoga se valja usredotočiti na demokraciju kao oblik
pluralističkog političkog komuniciranja koja omogućuje slobodno natjecanje ljudi,
roba i ideja, koje se ljudi, robe i ideje susreću i razmijenjuju na (političkom)
tržištu.Njezna bit je u gospodarskim i političkim slobodama.
Demokracija je u XX stoljeću postala dominantnim oblikom vladavine.Međutim
svijet nije oduvijek bio demokratski oblikovan. U prioteklih stotinu godina u svijetu je
bilo više nedemokratskih poredaka koji su se postupno demokratizirali. U nas već
poznati američki pisac Samuel P. Huntington govori o tri vala demokratizacije .
Samuel P. Huntingrton o tim valovima kaže :”Prvi se javio početkom 19. stoljeća,
proširenjem glasačkog prava na veliki dio muške populacije Sjedinjenih Država, i
trajao je do 1920-ih. Kroz taj je period nastalo nekih 29 demokratskih društava.
Oseka,povlačenje prvog vala započelo je 1922. s dolaskom Mussolinija na vlast u
Italiji i trajalo je do 1942. kad je broj demokracija na svijetu spao na 12. Drugi val
započeo je trijumfom saveznika u II. svjetskom ratu, a vrhunac je doživio 1962. kad
se broj demokratskih društava popeo na 36. Povlačenje drugog vala odvijalo se
između 1962. i sredine 1970-ih, spuštajući broj na 30. No, nakon 1974. novi val je
nanio oko 30 novih demokracija....Da li su se potpuno razvila krijesta trećeg vala
?”(39)( Što je demokracija , iz. Veleposlanstva SAD u Zagrebu, bez. god. str.25.)
Treći val demokratizacije nastaje padom berlinskoga zida i zahvaća zemlje srednje
i istočne Europe, u kojima se od kraja osamdesetih ,posebice devedesetih u
političkom djelovanju koristi marketing u politici.
Kad je riječ o demokraciji i primjeni marketinga u politici, treba odogovoriti
na pitanje što je to demokracije ? Demokracija je jednostavno rečeno vladavina
naroda koji tu svoju vladavinu crpi iz izbora. Upravo se taj tip vladavine uspostavlja i
uz pomoć marketinga u politici.U demokraciji postoje većinska i manjijska
prava.Odluke se donose većinom ,a ne ugrožavaju se prava manjina.Demokracija
dakle počiva na suverenitetu naroda, legitimnoj vlasti,odlukama većine, pravima
manjine,zajamčenim ljudskim pravima, slobodnim izborima,jednakosti pred
zakonom, vlasti koja se dijeli na zakonodavnu , izvršnu i sudsku, pluralizmu i
konkurenciji u gospodarstvu i politici, toleranciji ,pragmatizmu, dijalogu i kompromisu.
U neotuđiva prava spada sloboda govora odnosno komuniciranja,koja je zapravo
duša demokracije.
Sloboda govora u marketingu u politici ponajviše dolazi u do izražaja u
izbornim kamapanjama koje na neki način mogu biti mjerilo slobode govora.
Sloboda govora, vjeroispovijesti,okupljanja i udruživanja,pravo na jednakost pred
zakonom,i na pravičan sudski postupak spadaju u temeljna ljudska prava .
Prema tipu vladavine demokracije mogu biti predsjedničke i paralmentarne.
Predsjedničke su one u kojima je veći naglasak na izvršnu vlast, a paralmentarne
gdje je naglasak na paralment.Primjer predsjeničkih demokracija su SAD,Latinska
Amerika, Filipini, a paralmenarnih Austrilija,Zapadna Europa .
3.4.Marketing u politici i njegova sociopsihologijska dimenzija Primjena marketing koncepcije u politici pored gospodarsko političke dimenzije ima
sociopsihologijsku ili u užem smislu političko psihologijsku dimenziju. Stoga ćemo
ovdje pokušati promišljati marketing u politici u kontekstu političke psihologije.
Političko ponašanje pojedinaca na izborima, stavovi, preferencije,politička
akcija,političko komuniciranje ili politička kamapanja,javno mijenje i njegovo
istraživanje,politička socijalizacija, politička kultura, vodstvo u politici,uporaba
promidžbe sve su to problemska područja s kojima se ujedno susrećemo u
primjeni marketinga u politici. Dakle riječ je o marketinškim aktivnostima koje
moraju uključiti varijable iz socijalne i političke psihologije.
U primjenu marketing koncepcije u politici moraju biti ugrađena znanja iz
područja političke psihologije. Prije svega ,pokušajmo definirati što je to politička
psihologija i nakon određenja raščlaniti njezine relevnantne sadržaje koji
premetno zadiru u aplikacijsko područje marketing koncepcije u politici. Ima
različitih određenja predmeta političke psihologije.Politička psihologija je mlada
grana opće i socijalne psihologije koja se predmetno isprepliće s politologijom i
sociologijom politike. Psihologija politike bavi se psihologijskim aspektima politike.
Njezin je naglasak na pojedincu u političkom procesu ili naglasak na političkom p o
n a š a n j u pojedinaca. Njezin bitni fokus je dakle usredotočenost na pojedinaca
i političko ponašanje. Baš to političko ponašanje središnji je pojam kojega mora
uračunati svaka pzbiljna koncepcija marketinga o politici.
Stručnjaci koji se bave marketingom u politici , tebali bi imati dovoljnu
količinu saznanja i informacija o pojedincu,ličnosti i njegovu ponašanju u politici
kako bi što kvalitetnije mogli primjenjivati tu koncepciju ili što bolje organizirati
izborne kamapanje. U političkoj je psihologiji dakle naglasak na procesu političkoga
ponašanja :”U političkoj je psihologiji naglasak na procesu političkoga ponašanja,
tako i na samom rezultatu.Kako se birači opredjeljuju ? Kako se mogu razriješiti
politički sukobi? Kako se odvija proces informiranja ? Kako vože mobilirziraju
sljedbenike ? Kako se socijaliziraju mladi ? Samo političko ponašanje jest rezultsat
niza okolnosti i psiholoških procesa koji su predmet političke psihologije.”(38) (Izvan
Šiber:Osnove političke pihologije , Zagreb, Politička kultura , 1998.,str.24.) Šiber
smatra da je “politička psihologija u prvom redu zaokupljena (...)problemima kako se
percipira politički relevantna okolina,koje potrebe nisu zadovoljene,kakvi stavovi prema njoj postoje i kakvo ponašanje iz svega toga proizlazi”. (39)(Ivan Šiber, nav.dj.
str.28.)
Političko ponašanje pojedinca ili pojedinaca u nekom društvu lakše je
objesniti uz primjenu nacrta političke psihologije.Ponajprije se mora poći od
globalne društvene dimenzije, društva. I društvenoga naslijeđa. A zatim od
individualne razine odnosno oblikovanja pojedinca u društvu. U slučaju političke
psihologije “formiranju političkoga čovjeka određenog društva i vremena.”
(40)(Šiber,str.31.)
Referentni okvir razumijevanja interakcije društvo pojedinac, pojedinac
društvo podrazumijeva socijalno naslijeđe,socijalnu strukturu,životne
situacije,referentne skupine,motivacuju i socijalizaciju:”Uzajamna uvjetovanost
motivacije o socijalizacije znači da širi aspekti društvenog položaja određuju
strukturu potreba pojedinca,pa time i same procese socijalizacije,s obzirom na način
zadovoljavanja potreba i definiranja ciljeva,ali isto tako da i norme i vrijednosti,koje
se internaliziraju u ličnosti pojedinca,uvjetuju i razinu aspiracija i određuju
individualno i društveno poželjne ciljeve”.(41)(Šiber,str.31.)
Za promatranje ponašanja političkoga čovjeka važne su varijable koje
označavaju psihološke sadržaje i procese ponašanja. U tomu smislu Šiber piše o
procesima spoznaje,stavovima i vrijednostima,javnom mnijenju,crtama ličnosti.
Percepcije i stavovi determinirani su doživljajem konkretne situacije.Političko se
ponašanje ličnosti temelji se na društveno uvjetovanim stavovima ,vrijednostima i
perecepcijama i javnom mnijenju. Potrebe, preferencije i stavovi birača bitni su
indikatori u ispitivanju javnoga mnijenja,koje se ispitivanje provodi kako bi se ispitalo
političko ponašanje birača. I kako bi se prema tomu odredila marketinčka akcija, tj.
primjenila koncepcija marketinga u politici.
U primjeni marketing koncepcije u politici odnosno organizaciji i vođenju
izbornih kamapanja politički stavovi birača značajni su orijentiri.Oni zapravo
upozoravaju kakove stavove birači imaju o pojedinim aspeketima političkih
programa ,političarima i politici na tržištu političkih ideja. Što su zapravo politički
stavovi? Politički su stavovi “naučeni odgvori u vezi neke grupe objekata i kao takvi
imaju funkcionalni značaj za pojedinca, i usmjeravaju njegovo
ponašanje.”(42)(Šiber,str.27.)
Svaki stav je struktura triju elemenata:spoznaje,emocije i ponašanja u odnosu na
neki objekt.Dočim je s druge strane stav afektivna rekacija. Šiber:”Ipak , postoje
neke osobine stava koje uvažavaju sve definicije kao i različiti pristupi: 1. svaki stav
je usmjeren na nešto: on ima svoj objekt ili fokus.Stav nije općenita osobina ličnosti,
kao naprimjer temperament ili agresivnost, već je definiran objektom, na koji se
odnosi; 2. stav ima vrijednostnu dimenziju; on izražava afektivan odnos između
pojedinca i objekta, koji se može izraziti na kontinuuumu sviđanja ili nesviđanja; 3.
stav je naučen; kako kaže Allport u svojoj definiciji ”organiziran kroz iskustvo”; 4. stav
je relativno strajan sistem,što znači da usmjerava pojedinca kroz duže razdoblje, a
ne samo u jednom trenutku; 5. stav je povezan s ponašanjem, bilo neposredno ili
posredno. Iako ova posljedna konstatacija izaziva najveće kontroverze, činjenica je
da je golem interes koji postoji u vezi proučavanja stavova prije svega usmjeren na
taj odnos” (43)(Šiber,str.77.)
S druge pak strane politički stavovi izražavaju neki odnos prema svijetu.
Politički stavovi se na neki način strukturiraju. Na strukturanje stavova utječu
političko naslijeđe,politička kultura ,socijalizacija,vrijenosni sustavi
ideologije,odgoj,religioznost.Koji naprimjer utječu na formiranje
liberalnih,konzervaitivnih,radikalnih stavova. Svaki stav ima neku “vrijednosnu
dimenziju”. Kako se zapravo mogu definirati vrijednosti? Prije svega kao
“temeljno,područje interesa, poželjnost nekog objeta, preferancija, što ponajviše do
izražaja dolazi na izborima, pa je poznavanje preferencija birača sastavnica
dobro organizirane i vođene izborne kamapanje.
M.Rokeach u tekstu The Measurement of Values and Values System (1971.) piše o
termalnim i instrumentalnim vrijednostima. Termalne vrijednosti su
jednakost,sigurnost obitelji,nacionalna sigurnost,sloboda,uspješan život
,zadovoljstvo, a instrumnetalne
ambicioznost,neovisnost,kreativnost,učinkovotost,odgvornost itd. Vrijednosti su
organizirane na temelju indivudualističko-kolektivističke diobe i tradicionalističko
modernističke.Te se vrijednosti nalaze u temeljnim , izbornim programima političkih
stranaka.Ti su programi sastavnica primjene marketing koncepcije u politici.
Političko ponašanje pojedinaca vezano je uz političku socijalizaciju i političku
kulturu. Politička socijalizacija je proces odgajanja i pripreme pojedica za političko
ponašanje.Činitelji političke socijalizacije su primarne
skupine(obitelj)škola,crkva,masovni mediji,vršnjaci,politički čimbenici.Zatim osobe i
skupine kao što su roditelji,nastavnici i institucije. Politička socijalizacija formira
političku kulturu.
Politička kultura je skup znanja i vjeroavanja o nekom političkome sustavu.
Prema Almondu i Werbi, politička kultura se može objasniti samo ako se uzme u
obzir povijesni razvoj nekog društva,institucionalne i ideologijske norme,gospodarski
i društveni uvjeti i stuktura ličnosti koja je određena socijalnim naslijeđem
,konkretnim društvinim uvjetima i opoćom,te političkom socijalizacijom. Politička
kultura je bitna varijabla svakog ozbiljnog političkoga marketinga. Poznavanje
političke kulture različitih društvenih skupina može biti relevannto pri organizaciji
izborne kampanje i utvrživanje marektinških pravila u političkom ponašanju.
Subjekti političkoga marketinga su oni koji primjenjuju marketing
koncepciju u politiku pri organizacijama i vođenju izbornih kampanja trebaju voditi
računa o različitim tipovima političke kulture. Tipovi političke kulture zahtijevaju i
navlastite marketinške strategije. Almond i Verba razliku tri tipa političke kulture.
Župljanski ili parohijalni ,podanički i participacijski. Svaki ti političke kulture potrebuje
navlastiti marektinšku strategiuju. Stručnjaci za marektig u politici trebaju dakle
voditi računa o dominantnim obrascima političke kulture kako bi lakše,organizirali
političku kamapanju i u kampanju unijeli bitna obilježja domanantnog tipa političke
kulture i političkog ponašanja.
U izbornim kamapanjama u pravilu se pojavljuju politički lideri koji
vuku kamapanju u pravcu osobnoga i interesa stranke kojoj pripadaju. Stručnjaci za
marketing u politici moraju poznavati psihologiju vodstva kako bi što bolje
marketinški oblikovali vodstvo, kako bi istaknuti čelnici mogli izmamiti što više
glasova. Vođa ili vodstvo podrazumijeva postojanje neke vizije i personifikacije
programa: “Vođa mora imati viziju, on mora personificirati program stranke i
opredjeljenje biračkoga tijela”.(44) (Šiber, nav.dj. str.201.)
Vođa mora biti prepoznatiljiva osoba u javnosti kako bi se sa svojom
osobnošću mogao nametnuti političkome tržištu. On u biti mora imati svoju
prepoznatljivu osobnost. Uzmimo primjer Clintona i Blaira, političare koji imaju svoj
“personality”. Dakle, političare koji su se zahvaljujući marektengu u politici uspjeli
izvrsno prodati na političkome tržištu. Ti su političari uspjeli svoj “personality”
upakiran u ambalažu političkoga marektinga uspjeli izdići čak iznad političkoga
programa. Političko je tržište izgleda više zainteresirano za dobro uprakiranog vođu
ili vodstvo u formi njegava “personality” nego li za političke programe.
Nedavni izbori u Njemačkoj kao da potvrđuju tu tezu. Za dobar marekting u
politici od velikoga je značenja poznavanje psihologije političkoga ponašanja.
Marketing u politici bez poznavanja psihologije političkoga ponašanja izgleda poput
suhoparne i dosadne tehnologije političke akcije kojoj tehnologiji nedostaje bitan
sadržaj da bi što bolje osmislila političko komuniciranje u društvu.Kad je riječ o
političkom ponašanju za marekting u politici najzanimljivije je političko ponašanje
birača na izborima.Na području političkoga ponašanja susreću se politička
psihologija i mareketing u politici.Primjerice, kad je riječ o političkome ponašanju ,
politička se psihologija pita:”zašto se ljudi opredjeljuju na određeni način, kako se to
opredjeljivanje oblikuje, kako se na njega može djelovati. “ (45)(Šiber,str.212.)
Izborno ponašanje može se provjeravati i mjeriti različitim metodama. Jedna
od tih metoda je statistička metoda. Marketeri u politici u pravilu koriste statističku
metodu kako bi imali uvid u prethodne izbore i izborne rezultate. U promatranju
izbornog ponašanja može se koristiti metoda ankete. Ponajčešće u ispitivanju
javnoga mnijenja kako bi se utvrdilo predizborno ponašanje birača i njihovih
preferencija. Anketama se mogu utvrđivati vrijednosne orijentacije birača,
konformizam, otuđenost, apsitinencija, motivacija. Što se vrijednosne ili izborne
orijentacije tiče ona se dovodi u svezu s “izbornom participacijom.”
Izborne orijntacije temelje se na obiteljskoj tradiciji,socijalizaciji i
društvenom statusu. Mjesto gdje se susreću politička psihologija i marekting u politici
je promidžba. Promidžbu nije jednostavno definiratai, ali ona znači djelovanje
određenim sredstavima radi promicanja neke vrijednosti ili interesa u smislu
postizanja nekog cilja. Cilj je promidžbe uzrokovanje i promjena nekog ponašanja i
pridobivanje pozornosti ljudi na stranu promidžbenika.Promidžba sadrži negativno
mišljenje o onome tko nešto promiče na manipulacijski način. Jer se promidžba
doživljava kao manipulacija.
Pokušajmo sada prikazati praktičan primjer razlikovanja promidžbu od
uvjeravanja. Uvjeravanje je više presonalistički način širenja utjecaja a promidžba
masovni način širenja utjecaja ili promjene ponašanja.Zatim od promidžbe valja
razlikovati publicitet, tj. obavijesti koje više orijentiraju a manje
manipuliraju.Promidžba ili propaganda može biti otvorena, odložena i indirektna
Otvorena je ona “u kojoj su ciljevi propagande od samog početka poznati.
Predizborna kamapanja je tipčan primjer takva tipa propagande. Svima je jasno da je
riječ o pokušaju uvjeravanja biračkoga tijela u prednost određenog progrtama,
stranke ili pojedinca. “ (46)(Šiber, str.304.)
Što se modela promidžbenoga djelovanja tiče, promidžba se može odvijati
preko specijaliziranih instiucija, primjerice u izbornim kampanjama specijalizirane
marektinške agencije,koje se bave oglašavanjem ,spajanjem pojadinaca i stranaka
s medijima, zatim medijske postaje koje se u vrijeme kamapanje angažiraju radi
širenja određenih poruka itd.
U literaturi se susrećemo s temeljnim promidžbenim načelima.Ta načela su
načelo percepcije, potreba,vrijednosti i načelo “nepredvidljivog”. U izbornim
kampanjama do izražaja dolazi načelo percepcije.Načalo percepcije polazi od
pretpostavke primjećenosti i uočljivosti poruke.Primjerice teme kampanje ili izborne
poruke. Ovo načelo ima najmjenje tri sastavnice, kao što su dostupnost,
privalačnost i razumljivost poruke ili izborne teme. Poruka mora biti dopstupa
primateljima.Primjerice poruka na vidnim mjestima kao što su jumboi plakti na
autocestama, širokim ulicama, radiju ili televiziji.Privlačnost znači da poruka svojim
sadržajem i amabalažom privalači pozornost primatelja poruke, dočim razumljivost
poruke znači da poruka mora biti jasno,glasna i kratko izražena s privalačnim
grafičkim rješenjem.
3.5.Ispitivanje javnog mnijenja No vratimo se ispitivanju javnog mnijenja kao metode utvrđivanja raspoloženja
birača. Što je javno mnijenje? Javno mnijenje je neposredna reakciija “pojedinca,
kao dijela šire zainteresirane grupe, na neki događaj.Tu se neposredno prelamaju
percepcija smog događaja i struktura stavova i vrijednosti.”(47)(Šiber, str. 32.) Po
svojoj naravi istraživanje javnoga mnijenja spada u primjenjena istraživanja čija
mjerenja i rezultati mogu biti važni političkim marekterima ili marketerima u politici
O povezanosti ispitivanja javnog mnijenja i marketinga u politici /političkoga
marketinga Nataša Renko piše : “Ispitivanje javnog mnijenja u političkom marketingu
koristi se marketingom da bi se postigao određeni politički cilj. (48)”(Nataša
Renko:Ispitivanje javnog mnijenja, u:Poslovni marketing, ut. Fedor Rocco,nav.dj. str.
200) Profesorica Renko na drugom mjesto još preciznije pokazuje taj odnos:
“Ispitivanje javnog mnijenja najčešće se povezuje s ispitivanjima predizbornoga
javnog mnijenja, dakle političkim marketingom.” .
Marcel Meler , dovodi u svezu upravljanje političkim marektingom s
ispitivanjem javnog mnijenja:”Upravljanje političkim marketingom dobrim se dijelom
mora zasnivati na rezultatima istraživanja javnog mnijenja,kao istraživanja
trenutačne spoznajne reakcije na određeni događaj koji je rezultat društveno-
političke zbilje.” (49)( Marcel Meler,Društeni marekting,Osijek,1994.,str.232.)Svrha
ispitivanja javnoga mnijenja je dobivanja slike ili uvoda u raspoloženje birača. Ta
ispitivanja služe kao korekcija strankama i marketerima , da se rezultati koriste radi
dobivanje izvjesne potpore u javnosti. Sažeto rečeno, ta istraživanja daju emprijsku
podlogu da se vlastita pozicija prilagodi javnosti. Jedna od najrazvdnijih studija na
temu javnog minjenja je studija Vesne Lamza -Posavec (50) ( Javno
mnijenje.Teorije i istraživanje ,Zagreb, Alinea,1995.)
Termin javno mnijenje pojevljuje se u
filozofiji,sociologiji,politologiji,komunikologiji i socijalnoj i političkoj psihologiji. Bilo je
više autora koji su pisali o javnom mnijenju. Već spomenuta autorica Vesna Lamaza
Posavec ukratko prikazuje povijest pojma “javno mijuenje” , naglasivši da se taj
pojam pojavljuje u političkoj filozofiji prosvjetiteljstva i liberalizma, upozorivši i na
rana shvaćanja posebice u grčkoj filozofskoj tradiciji, pri čemu treba jasno
razlikovati mijenje od znanja.Pri čemu ona tehnički razlikuje javno mijenje od
javnosti. Prethodno smo spomunli da je istražvanje javnoga mijenja u najužoj svezi
s marketingom u politici.
U istraživanju javnog mnijenja istraživači se koriste različitim metodama i
tehnikama. Među najzanačjnije metode i tehnike u istraživanjanju javnog mnijenja
spada metoda ankete,polustrukturianog intervjua i metoda analize sadržaja.
Istražvanja i primjena u političkom marektingu najevću primjenu su doživljela u
Sjedinjenim Američkim državama. Početci istraživanja javnog mnijenja u
Sjedinjenim Američkim Državama datiraju iz prošlog stoljeća. Istraživanje javnog
mnijenja bio je popraćen razvojem empirijskih tehnika u društvenim i humanističkim
znanostima, posebice u socijalnoj psihologiji za mjerenje društvenih stavova.
Područje primjene istraživanja javnog mnijenja kretalo se izmedju
gospodarstva (istraživanje tržišta) , politike(ispitivanja u svrhu ponašanja glasača) i
kulture.Svrha takovih istraživanja bila je propitati stavove i raspoloženje javnosti o
nekom proizvodu,pojavi političaru,političkim stranakam i tomu slično. Cilj takovih
ispitivanja je postići što veću točnost i vjerodostojnost u progrnostičkom smislu,
posebice u slučajevima predizbornih kmapanja. Međutim, takova ispitavanja javnog
mnijenja mogu biti približno točna, ali ima i velikih promašaja .Prijemer takva velika
promašaja bila je prognoza Gallupa,Roopera i Crossleya iz 1948.,koji su
prognozirali izbornu probjedu “Deweya nad Trumanom” (51)(Vesna Lamza Posavec
, nav. dj. str.42.)
Istraživanjima javnog mnijenja u svijetu bave se specijalizirani instituti,
odsjeci za društveno humanističke zananosti pri pojedinim fakultuetima i
oposebljene agencije. U Republici Hrvatskoj prava istraživanja javnog mnijenja
započela su procesom pluralizacije društva, pojave višestranačja i razvojem
demokratskih procesa.Prije izbora vodeće sopcijalizarane insitucije i mediji , te
političke stranke imale su svoja ispitivanja javnog mnijenja. Primjerice 1990,
1992.,1993,1995,1997. ,1998,1999. U Hrvatskoj se pojavljuju listovi,novine i
tjednici koji se bave ispitivanjem javnog mnijenja o najrazličitijim društvenim i
političkim pojavama.Rezultati različitih ispitivanja podastrijeti su i u sociološkim
časopisima (52)( Primjerice vidjeti tematske brojeve časopisa Društvena
istraživanja2/1992. : Javno mnijenje Hrvatske:Izbori 1992. , , i to:Vesna Lamza,
Pokušaj validacije istraživanja predizbornog javnog mnijenja na temelju rezultata
izbora; Goran Milas, Mišljenje javnosti o hrvatskim političarima i političkim
stranakama kao pokazatelj dimenzionalnosti i prirode hrvatskog političkog prostora,
,Ivan Rimac, Socijalni status i političke odluke-izbori 1992., Stanko Rihter, Izbori u
Hrvatskoj 1992.:razlozi opredjeljivanja birača, Goran Milas, Mišljenje građana o
poželjnim karakteristikama predsjednika Republike, u odnosu na vlastito biračko
opredjeljenje. Osim toga konzultirati Društvena istraživanja br. 32 /1997:Istraživanje
javnog mnijenja, posebice tekstove :Goran Milas,Stanko Rihter, Ideološke odrednice
stranače naklonosti i namjere glasovanja, i Vesne Lamza Posavec, Odbijanje ankete
u istraživanjima javnoga mnijenja.Od iste autorice vidjeti III. dio knjige Javno
mnijenje pod naslovom “Analizua valjanosti istraživanja javnog mnijenja u Hrvatskoj,
str.69-214.) )
Među tjednicima koji se bave ispitivanjem javnoga mnjijenja su Globus i
Nacional Specjalizirane zanstvene ustanove su Institut za društvena istraživanja i
Institut za primjenjena društvena istraživanja,koji je s približnom točnošću pogodio
rezultate izbora za županijski dom Hrvatskog državnoga sabora 1997. godine, te
Fakultet politički znanosti.U poslijednje vrijeme pojavljuju se privatne specijalizirane
agencije kao agencija PULS, koja je do sada sudjelovala u nizu ispitivanja javnoga
mnjijenja u svezi s predizbornim kamapanjama i ponmašanjem glasača. Suradnici
PULSA obajvili su zapaženu studiju Pohod na glasače(Split,PULS,1995.),dok se u
zadnje vrijeme pojavljuju kao partneri Međunarodnoga republikanskoga instituta,
američke agencije za promicijanje demokracije sa sjedištem u Zagrebu, koja je do
sada objavila nekoliko recentnih ipitivanja njavoga mnjijenja .Riječ je o istraživanju
javnog mnijenja u organizaciji Međunarodnog republikanskog instituta
(Zagreb,studeni 1998.), kojeg su u jednoj internoj publikaciji Instituta predstavili Bill
Dalbec, Wirthlin Ellen Yount, IRI i Nenad Bulat, PULS.
3.6. Marketing u politici i izbori
3.6.1. Izbori
Mnoštvo je definicija izborâ. U najjednostavnijem smislu izbori nisu ništa drugo nego
način, put, metoda uspostavljanja, ustanovljenja nekog političkog tijela. Ili
»demokratska metoda uspostave predstavničkih organa naroda.«
Izbori se ne odigravaju se samo u demokracijama. Izbori se odvijaju i u autoritarnim
i totalitarnim sustavima. Izbori i funkcije izbora razlikuju se od izbora i funkcija u
demokratskom političkom sustavu. Ako su izbori zajamčani pravnim normama,
recimo Zakonom o izborima, koji utvrđuje pravila izbornog ponašanja nazivamo ih
kompetitivnim izborima. Sloboda izbora ne smije biti samo na papiru. Mora biti
pravno osigurana. Izbore za koje postoje te pretpostavke zovemo kompetitivnim
izborima«. Kompetitivni izbori, po Nohlenu, vrijede za demokratske političke sustave.
Preko kompetitivnih izbora izražava se »povjerenje birača u izabrane... Obrazuje
funkcionalno predstavništvo... kontrolira vlada.«
U zapadnim demokracijama, Nohlen nabraja ove funkcije izbora:
»legitimiranje političkog sustava i vlade neke stranke ili stranačke koalicije,
prenošenje povjerenja na osobe i stranke, regrutiranje političke elite, predstavljanje
mišljenja i interesa biračkog puka, povezivanje političkih ustanova s preferencijama
birača, mobiliziranje birača za društvene vrijednosti, političke ciljeve i programe,
stranačkopolitičke interese, podizanje političke svijesti pučanstva objašnjavanjem
političkih problema i alternativa, kanaliziranje političkih sukoba u postupku mirnog
rješavanja, integriranje društvenog pluralizma i oblikovanje akcijski sposobne
zajedničke volje, izazivanje konkurencijske borbe za političku vlast na temelju
alternativnih stvarnih programa
kao proizvoda marketinga u politici odlučivanje o vodstvu vlade u obliku
parlamentarnih većina, suprotstavljanje kontrolno sposobne opozicije, pripravljanje
vlasti.« (53) (Dieter Nohlen , Izborno pravo i stranački sustav,Zagreb,Školska knjiga,
1992.,str. 12.(?)
Za demokratske, kompetitivne izbore karakteristično je to da se uvijek »nastoji
demokratski legitimirati obnavljanje političke vlasti«. Legitimacija je prihvaćanje tipa
vlasti izvedenog iz izbora, odnosno »prihvaćanje određenog tipa vlasti kao
valjanog«.
3.6.2. Izbori kao političko tržište i primjena marketing koncepcije u politici
Konkretna primjena marketinga u politici je prije izbora,koji se se mogu
prispodobiti s s političkim tržištem, na kojem se tržištu pojavljuju konkurirauće
političke stranke ,koje poput kompanija konkuriraju s svojim proizvodima u njihovu
slučaju s izbornim programima. U izbornim programima ističu se temeljene
vrijednosti i politike tj. politički ciljevi. Izbori kao političko tržište mogu se definirati
kao mehanizmi ponude i potražnje odnosni prihvaćanja ili odbacivanja političkoga
proagrama. Prihvaćanje ili odbijanje političkoga programa stvar je društvenih
odnosa u trenutku aktiviranja političkoga tržišta, na kojemu se susreću i sučeljavaju
stranke kao ponudjači političke robe odnosno vrijednosti i interesa za koje se
zalažu . Ukoliko stranke kao političke udruge građana žele što uspješnije plasirati
svoje političke obaćavajuće (polu) proizvode u vidu programa one moraju imati
razvijenu koncepciju marketinga u politici. Odnosno određeni skup praktičnih
znanja koja im zananja omogućuju najlakše dolaženje do cilja. Prodaje i kupnje
programa odnosno dobivanja grlasova na izborima i prije svega osvajanja vlasti. To
je smisao primjene marketinga u politici kao pomoćne tehnike kojim se
promidjbenici služe ne bi li zadobili povjerenje glasača odnosno što više potrošača
ponuda.
Nadasve je važno prethodno prikazati značenje izbora kao demokratske
tehnike osvajanja vlasti , jer se marketing koncepcija u politici upravo primjerena u
demokratskim ili kompetitivnim izborima. Izbori u političko marketinškom smislu da
bi imali demokratski karakter moraju imati minimalno dvije ponude. Birač ili
ekonomskim riječnikom kazano mora biti slobodan u izboru i izabrati između dvoje
ponude, recima dva izborna programa. Kako kaže Dieter Nohlen birač se “mora
moći slobodno odlučiti između ponuda, inače ne bi imao izbora.” Ta sloboda izbora
kao sloboda kupovanja mora biti pravno zajamčena .
Postoje li pravne jamčevine takove izbore nazivamo kompetitivnim izborima ili
marketinškim rječnikom kompetitivnim političkim tržištem. Kompetitivno političko
tržište zaštitnim je znakom zapadnih demokratskih društava.
Za razliku od kompetitivnog političkog tržišta postoji nekompetitivno
političko tržište. Nekompetitivno političko tržište je ili ograničeno tržište javlja se u
onim društvima u kojima “su biračima načelno uskraćeni izbor i sloboda biranja,...”.
I naposlijetku možemo govoriti o semikompetitivnom političkom tržištu ili
ograničenom , osakaćenom političkom tržištu bez više političkih ponuda. Tržištu na
kojem je ograničen “izbor i sloboda biranja.” Nekompetitivno i semikompetitivno
političko tržište pojavjuje se u autoritarnim i totalitarnim društvima, u kojima se
markteting koncepcija u politici primjenjuje kroz sustav integralnog državnog
političkog marketinga poznatijeg pod nazivom masovna promičba kojom se
uljepšava život u društvu i koja na takvim izborima u svrsi promicanja jedne stranke
i jednog vođe. Dakle odražavanja političkoga monopola ili monopolnog političkoga
tržišta.
No vratimo se kompetitivnom političkom tržištu kao sastasvnici liberalne,
pluralističke demokracije. Sastavnice političkoga tržišta su sloboda izbornog
nadmetanja, nadmetanje kandidata i izbornih programa, jednakost u pravilima
nadmetanja (pravila kampanje), sloboda izbora koja se izražava u tajnosti tj. birač i
kupac kupuje program tajnim glasovanjem.
Koja je zapravo funkcija izbora kao političkoga tržišta ? Na političkom
tržištu odvija se legitimacija političkoga sustava i vladavina jedne stranke ili koalicije.
Preko političkoga tržišta odvija se prijenos povijerenja na osobe i stranke.
Posredovanjem političkoga tržišta novače se elite. Na političkom tržištu zastupljena
su mišljenja i interesi pučanstva kao potrošača političke robe ili političkih ponuda. Uz
pomoć marketing koncepcije mobiliziraju se birači /kupci za društvene vrijednosti
,političke ciljeve i programe stranačko-političkih interesa. Na političkom tržištu
političke stranke nastoje ponuditi političke alternative, dok se alternativama nuđa
mogućnost otklanjanja društvenih konflikata i mirnog rješavanja društvenih
problema i artikuliranja interesa. Posredstvom političkoga tržišta odvija se integracija
društvenoga pluralizma i stvara se politički aktivno sposobna zajednička volja.
Zatim se na političkom tržištu omogućuje natjecateljska borba za političku vlast itd.
Bez obzira na vrstu izbornog sustava primjenjuje se marketing koji treba pomoći
postizavanju političkih ciljeva.
4. Marketing u politici i njegova primjena u političkim kampanjama
4.1.Politička kampanja
Da bi se postigli politički ciljevi na političkom tržištu - izborima mora biti izrađen i
primjenjen marketinški plan i potaknuta kampanja. Kampanja je svaki planirani ,
koordinirani program postizanja određenih ciljnih rezultata (54).(Usp. Peter
G.Renstrom , Chester B.Rogers, The Electoral Politics ictionary, Santa
Barbara,California, Oxford,England, ABC CLIO,l989.,str. 43.,131.) Svaka kampanja
podrazumijeva “ plan , koodinaciju i managment “ (55) (isti,str. 43.). Kamapanja ima
navlastitu strategiju u kojoj su određeni ciljevi ( plan i pregled ključnih pitanja,
aktivnosti i vrijeme) zatim strategiju kanavasiranja ili identifikacije glasača i finalni
dan (56).(Usp. Running election campaigns. An introductory training pack for
constituencies and branches, s. a. , s. l. ,str.7.)
U literaturi se susrećemo s različitim tipovima kampanja.Postoje regionalne
kamapanje, kamapanje za lokalne izbore, nestranačke kamapanje, predsjedničke
kamapanje,kampanje za izbore u senat itd.. Primjerice, politička kampanja je
takova svjesna ljudska djelatnost kojom se želi postići politički cilj, primjerice
pobjeda na izborima. Navlastitost kamapanje u politici je u tomu što ona uključuje
program prikupljanja sredstava, novačenja volontera progam utjecanja na birače i
izmamljivanja glasova, upravljačku dimenziju.
Kamapanja u politici ima svoja navlastita obilježja.Bitno obilježje svake
kampanje je njezin cilj. Važno je pitanje svake kampanje, koje rezultate ona želi ili
nastoji ostvariti, i što se sve to mora postići da bi se ti rezultati ostvarili. Primjerice
neki kandidat na izborima mora dobiti većinu, zatim treba imati dobar medijski
image, te bogatu novčanu riznicu. Sudjelovanje na izborima prema izbornim
pravilima je sadržaj ,a primjena marketinga u politici odnosno pokretanje i vođenje
političke , izborne kampanje je forma koja kandidatu omogućuje uspjeh ili neuspjeh.
4.2. Struktura političke kampanje kao tehnike komuniciranja s biračima
Kampanja općenito ili u politici može se komunikološki definirati .Prema
komunikološkom i socijalno psihološkom određenju kampanja je jednostavno
komunikacija ili komunikacijski proces. Za koji komunikacijski proces vrijede temeljna
pravila komuniaciranja : tko kaže , što kaže, kako kaže, komu kaže. Za
kampaniranje ili komuniciranje potreban je dakle subjekt komunikacije,poruka,
sredstvo i primatelj poruke.Međutim svako ljudsko komunicranje u društvu ne
označuje kampanju. Kampanja kao dio marketinga predstavlja svjesnu ljudsku
aktivnost upravljenu na neki cilj, korist . U politici je upravljena na interes. Interes je
jedna od bitnih kategorija u politici. Sve ljudske aktivnosti potaknute su interesima.
Međutim svako djelovanje koje je motivirano interesima nije političko djelovanje.
Prema tomu da bi se ljudsko djelovanje orijentiralo prema političkom interesu mora
se pojaviti u polju političke komunikacije. Kampaniranje u politici je oblik političke
komunikacije radi političkoga interesa nekoga pojedinca ili društvene skupine koja
potiče proces političke komunikacije i rabi sredstava marketinga u politici da bi
postigli politički interes. Političko komunicranje kao kampaniranje mora se temeljiti
na strategiji komuniciranja. Strategija komuniciranja ili strategija kampanje
podrazumijeva neke elemente. Temelj kamapanje je pojedinac kandidat ili
stranka,koji kandidat treba biti priznato ime s reputacijom,karizmatična osoba i
dobar javni govornik. Kandidat treba imati dobar image. Image i poruka sastavnice
su dobre prezentacije na političkom tržištu. U kamapaniranju kandidat s porukom i
imageom mora nastupati samouvjerljivo, pobjednički. Image je jamstvo dobre
reprezentacije kandidata i buduće dobre repreznetacije biračkih interesa. Image
kandidata zavisi o “govornoj i vizualnoj prezentaciji”. Oblikovani image kandidata
predstavlja “privlačnu amabalažu” koja prodaje kandidata na političkom tržištu.
Privlačnu amabalažu tvore odijeća i izgled. Jedan od teoretičara mode i odjevanja
John Molly kaže:”Način na koji se odijevamo ostavlja izuzetan trag na ljude koje
susrećemo profesionalno ili u svakodnevnom životu.Naše odijevanje utječe na
njihovo ophođenje s nama.Vaš nastup je sigurniji i poduzetniji kad ste dobro
obučeni.” Odjeća ne čini čovjeka, ali odražva sliku o njemu .
Nastupa li kandidat na televiziji mora imati neka praktična predznanja o
odijevanju kao dijelu dobrog vizelnog i marketinškog nastupa. Evo nekoliko savjeta
:” Nosite kraljevsko plavu, kestenjastu ili druge bogate boje, no izbjegavajte crno koje
upija svjetlost i bijelo koje previše blješti... Izbjegvajte karirano,točkasto kao i druge
komplicirane uzorke.Široke pruge su uredu. Usmjerite pozornost na svoje lice
svjetlom košuljom ispod sakoa ili svjetlim šalom. Izbjegavajte sjajne tkanine i
glomazan srebreni ili zlatni nakit koji bi bogao reflektirati svjetlo”. Dio savjeta odnosi
se svakako na kandidate a dio na kandidatkinje. Tijekom kampanjie nije
preporučljiva promjena stila odijevanja i ponašanja. Treba odražavati stalnost i
postojanost.
Nastupa li kandidati na televiziji trebaju voditi računa o naravno o
govoru ali i o govoru tijela .Kandidat u tomu smislu mora uskladiti govor s
govorom tijela. Treba paziti na izraz lica, izbjegavati zabrinuti izraz nabaciti
smješak. Sugovornika treba glati u oči. Ukoliko ga tako naciljate, i ukoliko pogledom
ne lamatate gore-dolje, lijevo desno ostavljeta dojam sigurnog i uvjerljivog
sugovornika.Nadasve se u govoru tijela važne geste ruku. Geste ne smiju prelaziti
okvir zamišljenoga televizora. Način sjedenja pred kamerama odaje gvornika
kandidata. Najbolje je nagnuti se malo naprijed ili “izravnati leđa”. U govoru tijela
kandidati moraju biti opušteni, i kontrolirati glas s pokretima. Kontrola glasa i
izraicanja poruke podrazumjeva da kandidat gvovori smireno,polako, razgovijetno
te da uspijeva nadzirati “jačinu, visinu i ton glasa.Kad je na nekom javnom skupu i
kad javno govori mora biti uvjerljiv:” Republikanski Nacionalni Odbor preporuča
obrazac od šest koraka kojim se oblikuje uvjerljiv politički govor: Uspostavite prisan
odnos s publikom tako što ćete pokazati da dijelite zajedničke brige. Izrazite problem
pomoću opisa načina na koji on pogađa vašu publiku te kako ga upravo ona
doživljava. Poduprite svoje stajalište dokazima izraženim tako da ih ljudi
razumiju.Pokažite da razumijete kako problemi izravno pogađaju publiku.
Identificirajte protivnika i vežite ga uz problem.Ponudite rješenje problema i pokažite
kako ono koristi i doprinosi boljitku publike. Završite nudeći viziju budućnosti kako
vaša rješenja pridonose njezinom ostvarivanju.Viziju opišite, a publiku potaknite da
sudjeluje u tom procesu”. (57) (Izvor: Message, Image and Presentation. Chapter 8
from Campaigning to Win.Washington D.C. 19993. Prema NDI Croatia, 1995.
Organizatori kamapanje moraju propisati posebne govorne savjete za
kandidate i kandidatkinje. Na neki načen potrebno je izraditi posebni govorni vodič
za kandidata i kadnidatkinju:” Upoznajte svoju publiku, temu i format.Upoznajte svoj
najbolji stil izlaganja.Upoznajte svoje vremensko ograničenje i držite ga (gubite
strpljivost publike nakon 20 minuta, a obično u 10 minuta možete izložiti sve ključne
točke.) Kad ste u nedoumici budite kratki. Slobodno zastinite, udahnite i saberite
misli. Već unaprijed morate znati koristiti pomagala (mikrofon, podij) i nemojte
pretjerivati s karticama i drugim podsjetnicima. Ne koristitte slabe i emotivne izraze
koji izražavaju neodlučnost (Umjesto:”Osjećam da postoji problem”, recite, “Postoji
problem”). Govorite pozitivno i optimistično.(“Kada budem izabran, izabrana” umjesto
“Ako budem izrabran/izrabrana”). Usmjerite vašu poruku na ciljeve i htijenje
publike.Pripremite se na pitanja iz publike.Ako nemate pripremljen odgovor, ponekad
je najbolje da se složite da je to vrlo važno pitanje i da kažete kako niste trenutno
spremni na njega odogovoriti. Nikako nemojte lagati i izmišljati. Improvizirane
primjedbe vrlo vam brzo se mogu obiti o glavu”.(58) (NDI, CRoatia,1995.)
Prvi element strategije komuniciranja ili kampaniranja je određivanje
teme političke kampanje,koja mora biti “povezana s interesima glasača,te
treba biti u skladu sa svim vidovima kampanje”. Izbor teme ili izbor problema
smatra se najvažnijim zadatkom voditelja kampanje. Izbor teme zapravo predstavlja
napor oko oblikovanja jednostavne i najvažnije poruke koja se upućuje biračima.
Teorija kaže da “poruka mora biti: važna za vašu strategiju, jasna i jednostavna,
ponavljana uvijek i izonova, ponavljana i uvijek i iznova.” Oblikovana poruka mora
imati intelektualnu i emotivnu razinu.Tako oblikovana poruka odnosno onaj koji je
upućuje mora uvjeriti birače da “brine o istim problemima o kojima brinu i oni sami, te
da je kvalificiran za poznavanje razlika”. Pri oblikovanju poruke vodi se računa o
tomu da ona uvijek bude pobjednička . A da bi pobjednička bila “mora naglasiti sva
problemska područja gdje se preklapaju glavni interesi kadidata i biračkog tijela”.
Poruka privlači ili odbija :”Ljudi glasaju ZA kandidata kojem vjeruju a PROTIV
kandidata koji zastupa njima odbojnu ideju ili način života”. Izborna poruka jednog
kandidata u odnosu na izbornu poruku drugog kandidata mora jasno izraziti
razdjelnicu :” Ja sam za veću slobodu sitnog poduzetništva,a on je za povećanje
poreza”. U poruci se mora razvidno raspoznavati razlog izlaska kandidata na izbore.
Poruka po po svojoj strukturi mora biti kratka,jednostavna ,racionalna, dramatična i
uvjerljiva, i u komunikacijskom smislu razumljiva.Ona zaje zaštitni znak kamapanje.
Ili joj daje njezin identitet. Da bi se zapamtila mora se do besvijesti ponavljati. A u
tom ponavljanju onaj koji je odašilje mora to činiti jasno i razgovijetno da bi se
izbjeglo miješanje signala. Treba biti tako oblikovana da je svaki birač ili primatelj
poruke bez obzira na njegovo obrazovanje ili njegove intelekatualne sposobnosti
razumije. Tek tako jasno i razgovijetno oblikovana poruka dobiva prepoznatljivi
smisao i svrhu političkoga kampaniranja.
Uglavnom se spominju dva čimbenika koja utječu na izbor i oblikovanje
poruke ili temu kampanje. Prvi čimbenik su glavna politička pitanja koja se kroz
kampanju nastoje artukulirati i drugi je pak čimbenik osobna obilježja i reputacija
kandidata ili sudionika kampanje. Rekli smo da poruka mora biti kratka ,jednostavna
i često ponavljana. Ona se dakle mora pojavljivati i ponavljati tijekom cijele kamapnje
kroz se načine i tehnike komuniciranja. Napriemjer “Spremni smo za promjene”.
Ili :” Budumo realni, tražimo moguće”. Ili: “Mir - sigurnost - blagostanje”. Primjereice ukoliko se jedna od ovih poruka prihvati kao poruka kamapanje onda se
ta poruka pojavljuje “na lecima i plakatima, u izjavama za tisak, kao tema javnih
susreta, kao glavni dio uličnih govora, govora na trogovima i pred mnoštvom.
Teoretičari marketinga u politici na taj način govore o “koherentnosti kampanje”.
Poruka daje identitret kamapanji, stil dinamiku kampanje, jednobraznost,
koherentnost kamapanje, a ponavljanje jamstvo da će se poruka uskladištiti u
svijesti birača. To je cilj promidžbe, da se korisnik ili potrošač poruke počme
ponašati u skladu s očekivanjima propagandista. Prava je poruka ona kojom se
matira birač da glasuje za vas.
Drugi elemnet političke komunikacije / kampanje je publika ili primatelji
poruke. U slučaju primatelja poruke potrebita je određena strategija koja mora
voditi računa o potencijalnim biračima njihovu mišljenju, zemljiopisu, demografiji.
Ponašanje birača uvijek je nepoznanica za svakoga tko pokreće kamapanju jer
zapravo nije siguran u akcije na političkom tržištu.Prema tomu da bi se stekao
uvid u u ponašanje birača nužna je identifikacija birača koja se može postići
raščlamba ponašanja birača na prethodnim izborima u pojedinim primjerice izbornim
okruzima. Neki to zovu targetiranjem. Ili utvrđivanje ciljnih skupina
U pravilu se mora raščlaniti uzorak birača koji su na određenom području
glasovali za nekog kandidata ili stranku. Pod pojmom uzorka mislimo na ciljani ili
svjesno odabrani broj ljudi koji ulaze u raščlambu. Uzorak može biti ciljani ili
nenamjerni ili slučajni. Radi preciznosti bolje je pribjeći ciljanom uzorku koji se
sastoji od broja i obilježja uzorka. Obilježja uzorka izražavaju navlastitosti neke
izborne skupine, kao što su broj, spol, dob, uloga, sloj, status ,politički stav,
vrijednote, svjetnazor, ideologija, religijska pripadnost, tolerancija, netolerancija itd.
Raščlambom uzorka može se dobiti slika o biračima koji podupiru nekog kandidata
ili program stranke, pa se prema topj slici mogu oblikovati porike primateljima i
anticipirati potencijalno popnašanje birača.
U masovnim društvima teško je doznati sve o tomu što birači misle o
kandidatima i strankama. Poradi toga potrebna je evaulacija mišljenja birača u
izbornom okrugu, komunkacija s liderom neke zajednice, značajnim interesnim
skupinama i organizacijama. Konačno, možda najpouzdaniji interumnetarij
saznavannja javnoga mnijenja je ispitivanje javnog mnijenja.
Tko pokreće političku kamapanju trebao bi znati kojoj se publici, zapravo
kojim biračima obraća. U razvijenim demokracijama možda je lakše odrediti ciljne
skupine ili birače kojima se obraćaju neke stranke. Međutim na kraju XX stoljeća
stranakama je teško strogo odrediti ciljne skupine. Većina stranaka , bez obzira na
svoje porograme , vrijednosti i vrijednosne orijentacije jedva može definirati
podupiruće skupine. Stranke koje se upuštaju u političke kamapanje nemaju dakle
jasnu predodžbu kojoj su publici upućene njihove izborne poruke.
Za kampaniranje ili političko komuniciranje važni su zemljopis i demografija.
Veličina neke država, razmještaj pučanstva, politička kultura uvelike određuju
ograničavanje ili proširivanje mogućnosti kampaniranja, širenja i primanja poruka.
Prema tomu pokretači političke kamapanje ili stručnjaci za marketing u politici
moraju voditi računa o zemljopisnoj varijabli. Ne može se zaobići demografska
varijabla . Pogotovo u složenim ili multukulturnim društvima. U takvim društvima
stručnjaci za marketing u politici moraju imati obavijesti o spolu, dobi, etničkoj
pripadnosti, edukaciji, tradiciji pojedinih etničkih skupina. Programer kamapanje
treba voditi računa o tim varijabalma kako bi se sudionici kampanje ili kandidati
mogli lakše probiti do birača. Posebice onih interesnih skupina u multukulturnim i
višetničkim zajednicama koje skupine u tim zajednicama imaju zjačajan utjecaj na
život u tim zajednicama i društvenim sredinama.U slučaju demografske varijable
značajna je odluka o metodama komuniciranja , kamapaniranja u takvim zejdnicama
jer je ponekad potrebno doprijeti do bilingvalnih zajednica i pri tomu voditi računa
da se kamapanja odvijia i na jeziku zajednice. U tomu smislu marketer u politici
treba animirati dragovljce / volontere ili “pješake kampanje” da s dvojezičnim
materijalima dopru u zajednicu ne bi li se kandidat ili stranke za koje rade volonteri
lakše približile svome političkome tržištu.
Treći element kamapaniranja ili političkoga komuniciranja je stil . Pod
stilom podrazumijevamo način ili metodu komuniciranja. Stil ili način komuniciranja
svakako je jedan od predudnih momenata u procesu političke komunikacije. Stil
komuniciranja zavisi i od političke kulture društva i pojedinca u procesu političke
komunikacije ili kampaniranja. Primjer jednog stila kampaniranja je negativno
kampaniranje. Obilježje negativnoga kampaniranja je stvaranje dobre slike o sebi i
ocrnjujeće o konkrurentu ,protivniku.Negativno kampaniranje do izražaja dolazi u
završnoj fazi kampanje. Prije konačene odluke.. Prema tomu:” Političke kampanje
mogu biti vrlo opake.Birači imaju pravo upoznati osobu koju biraju. Dok kandidati
sebe pokušavaju prikazati u najboljem svjetlu i ne odbijati birače porukama koje ovi
ne žele čuti, oni obično stvaraju najgoru moguću sliku o svojim protivnicima,
posebno zadnjih dana izborne utrke.” (59)( Poruka, image i predstavljanje, NDI
Croatia,1995.,str.16.). Protivnik ili konkurent se nastoji što više ocrniti, zapravo
sotonizirati . U tomu smislu konkurencija se na političkom tržištu predstavlja u
najgorem svjetlu.
Da bi se što bolje rabio stil negativnog kamapaniranja , o konkurentu ili
protivniku moraju postojati ocrnjujuće informacije koje njemu ne idu u prilog. Do
takovih informacija dolazi se istraživanjem protivnikova privatnog i javnog života.
Mete napadaja mogu biti pikanterije iz privatnog i javnog života. Mogu se potencirati
ili aktivirati afere, obiteljski skandali sklonosti seksualnim eksurzijama, pedofilija,
korupcija, krivokletstvo , krađe, utaje, neprijavljenanje porezne prijave i tomu slično.
U stilu negativnog kampaniranja najvažnije je da nema krivih informacija.
Informacije o potivniku moraju biti dokumentiorane ukoliko žele pogoditi metu. Krive
ili izmišljene informacije u stilu negativnog kampaniranja ne doprinose svrsi, pa
negativno kampaniranje u slučaju neiistniotih informacija ili dokumenata s pomoću
kojih se želi ocrniti protivnik ili protivnica može se okrenuti potiv onoga tko se
poslužio stilom negativog kamapaniranja.
Ukoliko se pribjegava stilu negativnoga kampaniranja onda se moraju
pronaći najutjecajniji komunikacijski kanali putem kojih će se vijest vrlo brzo širti.
Stručnjaci za ovaj stil kampaniranja smatraju da se on može primijeniti pri kraju
kampanje odašiljanjem negativnih poruka i crne slike o konkurentu, protivniku preko
radija ili televizije.
U slučaju primjene stila negativnog kampaniranja mora postojati
strategija odvraćanja. Strategija odvraćanja podrazumijeva takove postupke koji
nastoje umanjiti učinke negativnog kampaniranja ili negativne promidžbe. Primatelj
negativnih poruka u strategiji odvraćanja ima nekoliko mogućnosti . On može
odgovarati na ovaj način :” To je laž i imam dokaze koji to potvrđuju”. Ili:” To je istina,
ali je izvađeno iz konteksta ili zloupotrebljeno”. A može i ovako :” Žao mi je i nikada
nikada neće ponoviti”.
Posvema je jasna činjenica da se stil političkoga komuniciranja mijenja
tijekom predizborne kamapanje. Svaka kamapanja ima svoj početak, uzlaz, i
vrhumac. Stil se naizmjenično mijenja u rasponu između umjerenog i kontroliranog i
agresivnog. Stil kampaniranja zavisi i o znanaju kamapanje i općoj društvenoj
atmosferi. U prenapetim ili kriznim sistuacijama društvene tenzije su zacijelo
pojačane. Kampanje su u tom smislu ispušni ventili koji otklanjaju nasilna
djelovanja, a stil i način komuniciranja popraćen je snažnim nabojima. Ima država
na ovom svijetu u kojima su kamapanje popraćene nasiljm među snažnio
polariziranim društvenim , političkim ili etničkim skupinama i zajednicama. Primjer je
tomu Indija, Pakistan.
Četvrti elemnet kamapanje je vrijeme . Vrijeme je nadasve bitan
čimbenik u politici i u kamapanjama. Izbor pravoga vremena, trenutka
otvaranja kamapanje smatra se pravim političkim umijećem. Krenuti prije
vremena s kamapanjom , ili odrediti predugi rok ili kampanju na duge staze koja bi
vremenski trajalo nepregledno značilo bi ne poznavati psihologiju ličnosti i socijalnu
psihologiju, tj. ponašanje ljudi u društvu. Prerano otvaranje kamapanje u
kombinaciji i nepeglednim vremenom trajanja u pravilu izaziva suprotne od
očekivanih učinaka. Tko na taj način upućuje poruke biračima ili potrošačima
političkih izbornih poruka mora voditi računa na faktor koncentracije i
dekoncentracije birača. Svaki čovjek i skupina mogu ratkoj jedinci vremena biti
koncentrirani na neki sadržaj. Dočim velika količina poruka , ma kako one bile
raznovorsne , ukoliko se rastegnu kroz vrijeme i ukoliko se ponavljaju ne mogu naići
na učinkoviti prijem publike. Prema tomu kamapanja umjesto da postigne počitivi
učinak, uslijed dekoncetracije pojedcna ili političkkih skupina političke publike gubi
pravi smisao i ne postiže cilj. Odnosno tko na taj način vodi kamapanju ne može
računati na velike izglede u pobjedu. A pobjeda je smisao i svrha političke
kamapanje.
Da bi se pobijedilo valja koristiti tehniku izmamljivanja glasova (“Get
Out The Vote ) .Kandidat mora imati umjeće zadobivanja biračke potpore. Akcija
GOTV ili “Izmamite glas “( IG) dobiva puni smisao u završnici kamapanje. U
završnici kampanje ima najviše posla pa se treba voditi računa o svim aspektima
kamapanje koja treba postići puni pogodaka. Akacija izmamljivanja glasova u
završnici treba teći glatko i učinkovotio. Važno je u kamapanji podsjećati
podupiratelje da ne zaborave na svoje obveze, odnosno da izađu na izbore:”Svakog
ustanovljenog pristalicu morate uvijek ponovno podsjećati da izađe na biralište. Na
dan izbora ne možete dopustiti vašim pristalicama da sjede kod kuće. To posebno
vrijedi za neperesjedničke izbore kad vaša pobjeda ovisi o IG akacijama” (60) ( “Get
Out The Vote”. Democratic National Taining Institute, Washington, D.C. NDI
Croatia,1995.,str.2.)
Specijalizirana literatura navodi kandidate na završnu komunikaciju s
biračima :”Vaša je odgovornost, i samo vaša,da dobijete birače da glasuju za
vas,bez obzira na to na kojem se mjestu nalazite na izbornom listiću.” (61)(isti,str.2.).
Za uspješno izmavljivanje glasova (IG) moraju se izraditi planovi i programi. Evo
nekih pravila i pretpostavki na kojima počivaju IG planovi : “ -IG akcije moraju dovesti
birače na birališta.Birači ne mogu glasovati sjedeći u svojim dnevnim sobama. Cilj je
IG programa privući više birača na birališta od vaših protivnika. Kad planirate
programe za kontakte s biračima nastojte biti sigurni da ste pronašli dovoljno
naklonjenih birača da bi vaša IG akcija bila uspješna. U područjima u kojima
istraživanje pokazuje da postoji velik broj pristalica vašeg kandidata nije potrebno
ispitivanje preferenci birača prije IG-a. Međutim, morate biti sigurni da su vaše
informacije točne. U planiranju operacije IG nisu dopuštena nagađanja. IG nije
program za jedan dan. Isplativost IG-a vidljiva je na dan izbora, međutim, plan cijele
kampanje mora biti osmišljen tako da predviđa IG. Deset tjedana prije izbora morali
biste postaviti voditelja cijele operacije kako bi on mogao početi s izradom finalnih
planova i s pripremama. Tjedan ili dva prije izbora cijela se kampanja posvećuje
provođenju IG aktivnosti koji vodi vioditelj IG-a ili netko drugi koji je posebno za to
zadužen.” (61)(isti,str.3.).
Program IG-a mora biti jako dobro osmišljen s strogo označenim ciljnim
skupinama (targetiranje). Zajamčenost realizacije IG programa je velika u slučlaju
da njegov voditelj prikupi dovoljno informacija o biračkom raspoloženju.
Kamapanja će dobiti puni smisao i bit će pogodak u “sridu” ukoliko voditelj IG
programa ima informacije ili poznaje preferencije birača, biračkoga tijela.
Najbolja je ona kampanja koja zna preferencije birača. Ali ima kampanja u
kojima su nepoznate preferencije birača. U tomu slučaju do punog izražaja dolazi
program IG-a dočim se kamapanja usredotočuje na mjesta izmamljivanja
glasova:”Druga mogućnost je kampanja koja ne zna koji su joj birači
naklonjeni.Takva kamapanja morat će se osloniti samo na odabrana izborna
područja u kojima će planirati akciju IG.Kamapanja se usredotočuje na izborna
mjesta gdje ne postoji velika vjerojatnost da će se glasovati za Demokrate, a mala
vjerojatnost da se izgube izbori.” (62) (isti.,str.3.)
Obilježje IG programa je njegova sleketivnost, temeljna na “ “principu
individualnog kontakta s biračima” (63)(isti,str.3.) IG program zagovara jednostavnu
poruku i komunikaciju koja će imamiti glas:”Poruka IG-a je jednostavna.Pitate,
laskate, ohrabrujete svoje glasače da izađu na izbore.S ciljem podsjećanja i
motiviranja vaših glasača, IG poruka mora sadržavati vitalne informacije o samom
danu izbora- kao što su :gdje su glasačka mjesta i kada su otovorena.”
(64)(isti,str.3.). IG program može se shvatiti kako konačni proizvod plana
kamapanje.Pobjeda na izborima
U kamapaniranju su svakako važna sredstva. Sredstva su različiti mediji
preko kojih se primateljima odašilje poruka.Ta sredstva mogu biti pisani, tiskani
materijali, novine, radio,televizija.Stručnjaci za marketing u politici i vođenje
kamapanja (65)Ann Beudary i Bob Schaeffer ( Winning Local and State Elections.
The Guide to Organizing your Campaign ,New York ,London, Macmillan, 1986.) da
se u izradi ili planiranju kampanje trebaju postaviti neka temeljna pitanja. Primjerice
Što je tema ili poruka kampanje ? Tko je primatelj ? Kako prenijeti poruku ?
Kojim sredstvima ? 4.3.Planiranje kamapanje
Kamapanja je nezamisliva bez određenog plana ili skupa pravila po kojima će se
odvijati proces političkoga komuniciranja prema političkome tržištu. Marketing je
osmišljena djelatnost i u pravilima dovedena do pomalo,krute tehnologije
ponašanja koje se treba pridržavati ukoliko se želi postići uspjeh. Ima niz pitanja i
odgovora. Svakako su značajna četiri pitanja. Prvo je pitanje , što treba učiniti ? Na
to pitanje slijede i tri odogovora. Potrebno je ponjaprije izraditi opći plan kamapanje i
potplanove. Potplanovi kamapanje su plan izravnog kontakta kandidata s
biračima, medijski plan i financijski plan.
Na drugo pitanje kada će to biti učinjeno moguće je samo jedan odgovor.
Kad se odredi vrijeme i napravi kalandar kamapanje. Tko će to sve učiniti ? To če
učinit managment i direktor kamapanje. Koliko to sve košta ? Cijenu ili troškovnik
treba iskazati u planu proračuna kamapanje.
Slika 1. Primjer tromjesečnog plana kamapanje
Djelovanje Prvi mjesec Drugi mjesec Treći mjesec
Uprava kamapanje
Organizacija izbora
Rad pred kućim
pragom(door-to
door)
Komunikacije
Prikupljanje
novčanih sredstava
Obučavanje
Novačenje(volonter
a)
Izvor: Izvor:Running election campaigns. An introductory training pack for
constituencies and branches, s. l. , s.a. , str. 8.
Slika 2.Plan izbora za četiri tjedna
Zadaci Prvi tjedan Drugi tjedan Treći tjedan Četvrti tjedan
Strategija
kampanje
Tisak i
distribucija
Izravna pošta
Kanvasiranje
Ulično
kamapaniranje
Glasanje preko
pošte
Izvor:Running election campaigns. An introductory training pack for constituencies
and branches, s. l. , s.a. , str. 9.
Oslanjajući se na iskustva predizbornih kamapanja pokušajmo izdvojiti jedno takvo i
prikazati plan predizborne kamapanje. Prema jednom takvom planu neke političke
stranke u Sloveniji su 1990. vodile izbornu kamapanju. Božidar Novak iz Studija za
politički i ekonomski marketing u Mariboru shematski je prikazao, plan jedne
predizborne kamapanje.Plan se sastoji od analize(strateška istraživanja,strateške
studije)strategije,koja podrazumijeva kreativnu komunikacijsku
strategiju,oglašavanje,strategiju kontakta s javnošću, i taktiku(kritčne odluke, izborni
stožer, izvođenje ,odnosno oglašavanje,medjia plan,kontakte s javnošću rokovnik
predizborne kamapanje, sondiranje javnog mnijenja.(42 )(Usp.Skupina autora:
Politički marketing. “Putovi i stramputice političkoga marektinga”.Beograd,
1990.,str.97-98.)
Glavno planiranje i sredstvo vođenja učinkovitih kampanja. Proračun kampanje
sadržava tri komponenete: troškovi, skupljanje srestava, i modeli priliva govotova
noca koji se odnosi na prethodno navedeno za cjelokupnu kamapanju. Proračun
troškova predviđa troškove kamapanje.
Slika 3. Procjena prihoda i troškova kamapanje
Prihodi (procjena)
1. Donacija ogranka izbornome vijeću 3 000$
2. Donacije:
Klub stranke .. .................... . ,.. .. 500 $
Individualne donacije....:.............. .. 1 600 $
Posebne grupe . ......................... .. 800 $
3.Lutrija ................ ............:....,....... ...4 000 $
4.Prikupljanje po do~maćinstvima~ ... 1 000 $
5.Prikupljanje na skupovima...... .... .. 400 $
6.Večere za simpatizere.................. . 9 000$
7.Sindikati ................. .................... .. 400$
8.Donacijska banka........................ .. 4 800$
9.100 klubova x 2 ......... ...,............: .. 5`600$
10.Obljetnica prikupljanja ~riloga ..... 9 600$
11.Jazz večer ................... .............:. . 1 000$
UKUPNO 41.700S
Troškovi (procjena) 1. Prostorije za stožer kampanje
Najamnina....... ................ 1 280$
Telefon.......: .................:..... . . 400$
Režije (struja, plin...)............ ... 80$
Uredski materijal, poštarina
i fotokopiranje .....................6 800$
Najam oprem .................. . 2 520S 11.080$
2. Tiskanje:
Poštanske prijave ............ . 1400$
Informacijski letak .............. 2320~
Brošure za kandidata ........ 3120$
Posteri, leci .......:.:............... 840$ .
Brošure, naljepnice za glavni
ured ................. ............... 1000$
Fotografije (izjave za tisak) 360$
Spiskovi birača ................... 840$
Mape izbornih jedinica....... 80$ 12.920$
3. Oglašavanje:
novine ............................. 4 000$
radio ......... ..................... 6 200$
talevizija ..........,.....:.......... 4 00(J$ 14.200$
4. Skupovi:
najam dvorana............... 400$
najam opreme ....... .. 200$ ' 600$
.
5. Priručna blagajna ...... 400$ 400$
...
6. Izvanredni izdaci......... 1 600$ 1.600$
UKUPNO 40. 800S
Veličina i vrsta troškova varirat će ovisno i tipu kamapanje, a tipični troškovi mogu
sadržavati takve stavke kao što su uredski troškovi, mediji, prikupljanje sredstava,
nakande uposlenima, putovanja, nakande dragovoljcima i sve ostalo što uključuje
plan kamapanje. Proračun prikupljanja sredstava prikazuje potencijalne izvore
sredstava doprinosa za kampanju i procjenu koliko se iz kojih izvora može skupiti.
Model priliva gotovog novca procjenjuje kada će biti potreban niki od
troškova i kada će sredstva za kampanju biti dostupna. Razvoj proračuna tjera
kampanju da poveže troškove s ukupnim prihodima i da striktno odredi koji se
programi momu odboriti, a koji se zbog nedostatka sredstava mogu provoditi.
Postoje različite tehnike prikupljanja novca za kampanju. Jedan od načina je
organizacija luturije uz bogatu i atraktivnu nagradu. Skupljanje priloga po tvrtkama
odnosno spozorska sredstva. Zatim postoje mogućnost ptikupljanja sredstva “od
vrata do vrata” u sredinama u kojima stranka ima velik utjecaj. Zatim se sredstva
mogu prikupljati na temelju dobovoljnih priloga tako da se poštom pošalju materijali
koji na kojima se moli davanje dobrovoljnih priloga odnosno donacija. Evo kako
izgleda pisno za porikupljanje priloga.
Slika 4.Pismo za prikupljanje priloga
PISMO ZA PRIKUPLJANJE PRILOGA PRIMJERENO ZAGLAVLJE
(Adresa - osobno adresirano na potencijainog donatora)
Poštovani/poštovana .................
Pišem Vam u ime .................... (ime i prezime kandidata)
člana naše stranke kojeg su birači ove izborne jedinice izabrali za svog zastupnika u
parlametu.
Tijekom prošle četiri godine .. ......... (ime i prezirne kandidata) se trudio zastupati
interese ove zajednice.
Ovaj je posao ćesto bio težak, ali usprkos tome kakvoća njegovog zastupanja nije
nikada došla u pitanje.
Vjerujem da će . ............. (ime i prezime kandidata) ponovo biti izabran i da će
politika koju zastupa naše stanke biti u interesu cijele zemlje. Zbog toga Vas
pozivamo da novčano pomognete kampanju za ponovni izbor ...........:.................
(ime -i preiime kandidata).
Svi prilozi pristigli našoj kampanji bit će obznanjeni.
Cijenimo Vašu podršku.
S poštovanjem,
.....................................................................
(Tajnik Odbora za prikupljanje priloga)
__________________________________________________________
DA,POMOĆI ĆU KAMPANJU ZA PONOVNI IZBOR
........................................................................................
MOJ PRlLOG OD 400$ 50$ 20$
NALAZI SE U PRILOGU. MOJ ĆEK GLASI NA
............. .............................. (ime stranke)
!LI ŽELIM DATI PRILOG PUTEM SVOJE BANKOVNE KARTICE
BROJ KARTICE .....................................
I Potpis ............Ime i prezime.......
Adresa......................................................
________________________________________________________
ILI (za uspostavljanje donacijskog sustava putem banke)
Direktoru.....................................................................
Banka ..................................................
(adresa banke)
Molim zadužite moj račun br. .......................................
za iznos od .................:.....................................
ukijučujući troškove svakog .............. u .................
(dan) :(mjesec)
Potpis ................. Ime i prezime .......................
Adresa .:.............. .............................................
Izvor: Financiranje i prikupljanje priloga,NDI Croatia,1995.,str.4.)
Planeri kamapanje treba ju odrediti ili planirati polje djelovanja sudionika
kamapanje. Rasporediti kandidate, odediti način komuniciranja s
bniračima,upravljati rasporedom kamapanje, skrbiti u novačanju volontera, novca ,
odnosima s medijima, i organizirati rad osoblja kamapanje. Osoblje kampanje tvore
koordinatori područja anagažirani u Press uredu, , koordinator volontera, i financijski
koordinator, rasporeditelj poslova, koji radi s direktorom kamapanje. On raspoređuje
dužnosti, skrbi oko kalandara aktivnosti kanadidata, detaljnih dnevni dužnosti,
planiranja logistike, distribucije dužnosti kandadata, osoblja kamapanjei obitelji
kanadidata.
Čimbenici koji odlučuju kad će direktor i rasporeditlj uloga
kamapanje napravidi kalandar aktivnosti su: količina vremena potrebna za izravne i
sporedne kontakte s biračima, posredna ili neporedna ili izravna komunikacija s
biračima i broj ciljnih skupina potrebnih za kontakte kandiata . Kalandari aktivnosti
mogu biti a: opći kalendar aktivnosti , kalendar aktivnosti pojedinih kandidata,
mjesečni,tjedni i dnevni kalandar. U kaleandarima se označeni datim događaja,opis
događaja, mjesto i vrijeme ,način komuniciranja, početak kampanje, trajanje
kamapanje, rok produkcije spota, datum važnih događanja, kontakt osobe za
organizaciju i upravljanje događajima. Kao što se vidi kampanja je strogo
organizirana komunikacijska akcija bez velikih mogućnosti odstupanja od tih
pravila.
4.4. Primjeri organizacije kamapanje
Premda se čini da postoje obrazac organizacije kamapanje u različitim
političkim kulturama postoje navlastiti modeli organizacije kamapanja. Postoje i
zajednički skoro univerzalni elementi ,ali se oni jedva mogu primjeniti u svim
političkim kulturama na podjednako isti način. To je naprosto nemoguće jer svaka
politička kultura je neka posebnost pa prema tomu teško je doslovce implementirati
modele organizacije izbornih kamapanja.
Bez obzira tko organizirao ili vodio kamapanju mora imati na umu timski
rad:” Ključ uspješnme kamapanje leži u timskom radu. Uspješna kamapanja treba
više od dobrog kandidata.Ona zahtijeva određen broj ljudi koji mogu zajedno raditi i
zajedno obaviti potrebne zadatke.Također iziskuje voditelja kamapanje koji će se
brinuti o svemu tako što će istovremeno i voditi i organizirati kamapanju.Voditelj
kampanje određuje ton cjelokupne kamapanje”. (43)(Organizirajte svojku
kamapanju (NDI Croatia,1997.,str.2. )
Pokušajmo sada podastrejeti sažeti prikaz organizacije kamapenje
kanadskih političkih stranaka prema kraćem priručniku “Organiziratje svoju
kamapanju” (NDI Croatia,1997.) Spomenuli smo da voditelj kamapenje daje ton
kampanji. On je galavna i odgovorna osoba koja skrbi o dnevnim aktivnostima
kandidata i izbornog stožera. On uspostavlja strukturu Odbora kamapanje,
uspostavlja ciljeve kampanje, a njegove su odluke konačene i neopozive. (44)(Usp.
NDI,Croatia 1997.,str.3.) Priručnici koji se bave organizacijom kampanje opisuju
ideal tipsku sliku voditelja kampanje. Idealtipska slika voditelja kamapanje kako je
zamišljaju teoretičari organizacije podrazumijeva osobine i obilježja kandidata.
Prema tomu “voditelj kamapanje mora imati: povjerenje kandidata, mora poznavati
svoju izbornu jedinici i biračko tijelo, iskustvo u vođenju kamapanje, sposobnost
rukovođenja, energiju i vitalnost, dovoljno vremena na raspolaganju da bi obavio
posao, po mogućnosti puno radno vrijeme, takta,diplomatičnosti, komunikacijskih
sposobnosti, vještinu i sposobnost djelovanja u stresnim situacijama “.(44)
(Organizirajte svoju kamapanju, NDI Croatia, 1997.,str.3.)
Voditelj kamapanje utvrđuje raspored kamapanje tijek aktivnosti, odlučuje o
troškovima, visini troškova i načinu prikupljanja sredstava. On odobrava trošenje i
visinu trošenja sredstava za neophodno funkcioniranje kamapanje. Koordinira s
različitim izbornim stožerima na različitim zemljopisnim razinama unutar države.
Obnaša ulogu glasnogovnornika ,ima savjedotavnu ulogu ,novači koordinatore koji
se se bave različitim poslovaima kamapanje.
Voditelj kampanje mora dakle odrediti ciljeve i rokove ispunjavanja ciljeva,
imenuje odbore, osigurava ili jamči tehničku infrastrukturu kampanje.Komunicira s
kandadatima i kandidatkinjama , volonterima i novinarima. Trener i menadžer
kamapanje je dakle voditelj ili organizator, dok su kandidati glavni igrači ili zvijezde
kamapanje. Kandidat danomice
komunicira sa svojim pristalicama,planira javne nastupe i oblik javnih nastupa,
upriličuje pojedinačne susrete s biračima primjenujući face to face način
komuniciranja i neposrednog uvjeravanja i utjecanja. Nastoji pridobiti ugledne osobe
koje bi gurnuli u svoj marketinški stroj, jer moderni marketing nastoji koristi usluge
javnih osoba iz sporta, glazbe ili nekog drugog maskulturnog medija zbog toga što
te osobe ionako privalače pozornost medija i publike. Cilj je novačenje tih osoba
posredno sudejlovanje u kampanji i doprinošenje uspjehu kamapanje
Kandidat svakodnevno mora komunicirati s medijima i imati dobre odnose s
novinarima. Zlatno je pravilo da se novinari nikada ne smiju odbiti, posebnice u doba
predizbornih kamapanja. Prije istupa u javnost kandaidat mora izvesti neke
predradnje. U priručniku Organizrajte vašu kampanju , odijeljku Podsjetnik za
publicitet , koji se odnosi na prirpremne radove kandidata piše:”Pripremite osobnu
biografiju.Pri tom ne zaboravite navesti sve vaše kvalifikacije i nešto o vašem
podrijetlu. Priložite crno na bijelo poretret fotografiju koju je snimio profesironalac.
Članovi odbora kampanje mogu pridonijeti pri odabiru najbolje fotografije; i imajte
tiskane posjetnice koje sadržavaju kućni broj telefona kandidata ilikandidatkinje kako
bi nove pristalice mogle stupiti u kontakt s njima.” (45)(Nav.dj.str.5.)
U trenutku objavljivanja izborne kampanje kadidati moraju biti spremni i
organizirani na različite aktivnosti koje privlače pozornost javnosti. Prijemjrice
kandidati moraju danomice komunicirati s voditeljem kamapanje ali i s biračima i
na različite načine poticati izmamljivanje glasova.
Vođenje i organizacija kampanje mora biti timsko .Prema tomu uz
voditelja i kandidate kao članovi momčadi pojavljuju se financijski direktor
kamapanje(glavna i odgvorna osoba za budžet kamapanje), zatim osoba zadužaena
za koordinaciju prikupljanja novčanih sredstava i pravnik koji treba nadzirati
normativnu regularnost kamapanje prije svega pravni nadzor nad trošenjem
sredstava. Osim toga u momčadi se pojavljuje koordinator za političke poslove koji
mora dobro poznavati društvene i političke probleme , formulirati politiku, potaknuti
istraživanja radi i dobivanja povratnih informacija,mora susrađivati s medijima itd. A
najbliže je s korodinatorom za komunikacije. Kao član momčadi, koordinator za
komunikacije vodi računa o dobrom odašiljanju i plasiranju poruka kamapanje. Osim
toga skrbi i o rasporedu javnih nastupa kadnidata i kandidatkinja.Njega imenuje
voditelj kampanje . On naprosto mora organizirati komunikacijsku mrežu i, osigurati
tehnička sredstva komuniciranja, te što je najvažnije oblikovati “komunikacijsku
strategiju”.
Još specifičniju ulogu u timu kmapanje ima koordinator za odnose s medijima. To je
osoba koja organizira i posrediju između kandiata i medija. Uspostavlja, organizira
kontakt s medijima. A najuže surađuje s koordinatorom za političke poslove
kamapanje.
Sljedeći član momčadi izborne kamapanje je kandidatov koordinator za
raspored. Voditelj rasporeda piše dnevni,tjedni raspored akivnostimkanadaidata .
Redovito komunicira s kandidatima i organizatorim i voditeljm kampanje. Važnu
ulogu u timu ima pisac govora. Kandidati i kandidatkinje ne moraju biti skloni pisanju
govora. Za to postoje specijalizirane osobe. Pisac govora sastavlja nekoliko govora
koji se se mogu upotrijebiti na različitim mjestima s izmjenom nekih
podataka:”Profesionalni pisci govora mogu s lakoćom ispolirati i prilagoditi govor.Oni
osiguravaju dosljednost u poruci i upotrebi jezika” (47)(Nav. dj. str.12.) Svaka
kampanja kao jedan tip sportskog političkog događaja pretpostavlja organizacijske
pripreme odnosno obuku i treninge.
4.4.1.Primjer organizacije kamapanje za lokalne izbore
Izbori za lokalni parlament potrebuju kamapanju. Da bi se kamapanja pokrenula
potrebno je pronaći temeljna pitanja ili temu lokalane kampanje. Tema kamapanjemože biti
“modernizacija lokalnoga prometa”Zatim je potrebno preuzeti akciju, i dobiti povratne
obavijesti o akciji. Prema tomu lokalna kamapanja se temelji na tri slova K:
kamapanja-komunikacija i koncentracija. Kamapaniranje zapravo obuhvaća sve, a
smisao kampaniranja je pobjeda. Komunikacija podrazumijeva različitete tehnike
komuniciranja s ljudima, a koncetracija na pogađanje cilja ili pobjedu na lokalnim
izborima.(47)(Usp.Activists Handbook. Campaigning to win No 1.Published by The
Assotiation of Liberal Democratic Councillors, York,1994. ) .. Kako se zapravo može
organizirati kampanja za lokalane izbore moguće je pobliže doznati iz različitih
priručnika o organizaciji i vođenju kamapanje za lokalne izbore.(48)(Judge
Lawrence Grey, How Win a Local Election.A Complete Step-by-Step Guide , New
York, M.Evans and Company, 1994.)U ovom priručniku kamapanja za lokalne izbore
opisana je u tri poglavlja. U prvom poglavlju govori se o planu i organizaciji
kampanje.
U drugom poglavlju govori se o ljudima u kampanji. U trećem poglavlju o procesu
kmapaniranja i tehnikama kamapaniranja.
5.Izborna kamapanja: tehnike izravnog komuniciranja
Spomenuli smo da j e kandidat subjekt kampanje o kojemu ovisi rezultat. On mora
biti pozitivna osoba, racionalan, javno potvrđen,karizmatičan, obrazovan, etičan.
Stvar je organitora i m kako će ga oni prodati na političkom tržištu. U svakom
slučaju osobni stil kandidata i način komuniciranjua s biračima odredit će rezultat.
Osobni stil se prepoznaje po njegovoj uvjerljivosti komuniciranja, u malim,srednjim
ili velikim događajima, u sposobnostima neformalniog i neposrednog komuniciranja
ili nesposobnosti neformalnog a sposobnosti formalnog medijskog komuniciranja jer
ima svakakih kandidata i svakkaivh stilova.
Direktor i rasporeditelj poslova i uloga kamapanje mora voditi računa
o osobinama , sklonostima kandidata. Nadasve o količini vremena koju će kandidat
potrošiti u kontaktima s biračima, resursima kojima raspolaže pri ulasku u kamapanju
, koliko će izdvojiti vremna za intervjue, press konferencije, odnose s medijima,
naspram izvornim kontaktima s biračima.Voditelji kamapanje moraju procijeniti
balans komunikacijskih sposobnosti kandidata i mogućnosti kontakta s biračima. U
planu kampanje moraju se utvrditi tehnike ili načini kampaniranja , neposrednog
političkog komuniciranja kandidata s potenicijalnim podupirateljima njegova
programa.
U literaturi o kamapanjama spominje se tehnika kanvasiranja ili
identifikacije svojih birača ili “ osobno kontaktiranje s biračima pojedinačno ili
putem telefona ili obilaskom od vrata do vrata. U većini slučajeva, to je jedini
neposredni kontakt koji birači imaju s izbornom kamapanjom”. 48)( Kanvasiranje.
Identificiranje svojih birača, NDI,Croatia, 1997. prema:Canvassing:Identifying Your
Voters. Election Campaign Manual ,Liberal Party of Canada., str.2.).
Slika 5.Obrazac za kanvasiranje
Dobar dan, gospođo/gospodine________________
Ja sam____________________________________ Zovem vas u ime___________
______, kandidata/kandidatkinje ABS-a u vašoj izbornoj jedinici. G.Gđa__________________ (ime kandidata/kandidatkinje) zamolio/la me da
Vas podsjetim kada se izbori održavaju______________(datum izbora)
Želio bih vam ostaviti ovu brošuru. U njoj ćete pronaći informacije o ___________________ (ime kandidata/kandidatkinje),kao i njegovo/njezino gledište o nekim pitanjima. . Znate li gdje treba glasovati? (Ako ne zanju, recite im gdje je bjihovo biračko mjesto) . Možemo li računati na vašu podršku na izborima ? ______________
Ako birač kaže da će glasovati za vašu stranku, postavite sljedećea pitanja:
Biste li željeli promidžbeni znak za vrt ili plakat za prozor ?
____________________
Ukoliko je odgvovor da, ili ako zvuče veselo: Možete li možda posvetiti dio svog vremena pomažući nam u kamapanji ___________________________
Treba li vam na dan izbora priojevoz do birališta ? _______________ Treba li vam čuvati djecu dok ste na biralištu?_____________________
Ako glasač ne reagira, ali nije neprijateljski raspoložen:
Mislite li da ćete na izborima podržati___________________(ime kandidata/kandidatkinje) ? (Ovo je još jedan pokušaj da otkrijete je li ta osoba glasač vaše stranke) __________________________
Ako glasač ne reagira, ali nije neprijateljski raspoložen:
Puno vam hvala. Želim Vam ugodnu večer.Zabilježite da glasuju za drugu stranku.
Napuštajući biračeva vrata, pribilježite na svoj popis
G- glasač
PG-potencijalni glasač
N-neodlučan
O-nema ga /je kod kuće
NR -neće reći
X- za neidnetificiranog protivnika
A,B,C -glasač drugih stranaka (nađi oznake) Izvor:Kanvasuranje.Identifikacija svojih birača, NDI Croatia ,1997.str.24.
Bez obzira na člinjenicu da mogu postojati različite strategije kamapanja
važno je nadasve prepoznati svoje simpatizere:”Prepoznati svoje simpatizere kao i
simpatizere drugih stranaka, te neopredjeljene birače; pridobiti što više ljudi da budu
na strani vaše stranke; i dovesti na dan izbora sve poznate i potencijalne birače vaše
stranke na biralište”(49)(Izvor: Nav. dj. str. 2. ) Kanvasiranje dakle ima tri bitne
svrhe:”1. Saznati namjere birača, promovirati vašeg kandiadta ili kandidatkinju i vašu
stranku, saznati probleme i stavove kojih kandidat treba biti svjestan i koje će možda
morati posebno naglasiti”.(50) (Izvor, isti, str.3.)Rasporeditelj aktivnosti ili planer
kamapanje mora programirati događaje. Događaji se uvijek moraju prilagođavati
ciljnim skupinama. Odnosno:”Kad znate što vam je cilj, relativno je jednostavno
odlučiti koji će tip događanja koji će najvjerojatnije naići na najveći odziv vaše ciljne
skupine”. Treba voditi računa o ravnomijernosti i izbalansiranosti aktivnosti,
događaja i voditi računa da u jednom trenutku ne dođe do zasićenja. Ovdje nam
vanlja nabrojiti izravne male i velike tehnike kampaniranja. Kretat ćemo se od malih
prema većim tehnikama izravnog komuniciranja, kamapaniranja.
5.1. Kućne zabave
Ukoliko se kandiadat odluči na izravnu ili direktnu komunikaciju s svojim potecijalnim
podupirateljima, biračima on to može učiniti u malom krugu. Naime može iz pozvati
na kućnu ili vrtnu zabavu. U razvijenim društvima Zapada čest je slučaj takvog
oblika komuniciranja ili širenja utjecaja, prikupjanja javne potpore. Na takvim
zabavama obično se traži novčana potpora, novače volonterii koji će raditi za
interese kandiadata, te prikupljaju potencijalni glasovi. U ruralnim društvima
kandidat može okupiti prijatelje i potencijalne podupiratelje na svom seoskom
imanju, može ih pozvati na pršut i ispijanje vina iz bukare i pjevanje gange. Ima i
drugih načina prikupljanja potpore primjerce pozivanjem prijatelja na balote,
organiziranjem različitih turnira, sportskih susreta itd.
4.2. Od vrata do vrata ( Door to door)
Ova metoda komuniciranja ili kamapaniranja primjerena je u američkom i
zapadnim društvima, dočim u tranzicijskim i tradicionalnim društvima takav oblik
kmapaniranja izazivao bi podsmijeh s potcjenjivanjem a mogao bi se primjiniti samo
u vrijeme pokladno . No tada takovo kampaniranje ne bi imalo smisla. U čemu se
sastoji ova tehnika kampaniranja . Sastoji se u prethodno ciljnom odabiru obiteljskih
domova s prethodnom najavaom. Primjerce kandidat X uz potporu svojih volontera
želi posjetiti obitelji Y i Yl i metodom neprednog komuniciranja uvjeravati da
podrže njegov program socijalne politike, koji program zagovara prihvatljive socijalne
subvencije ženama poslije porada i subvencije za skrb o djeci. U tomu slučaju
koordinator nekog izbornog područja dužan je odrediti uzorak, a volonteri pripraviti ili
prirediti teren ostavljajući promidžbene materijale i najavljujući posjet kandidata.
Kampaniranje od vrata do vrata može teći tehnikom kanvasiranja ili identifikacije
birača. Evo jednog predloška :
Slika 6. Mogući predložak za kanvasiranje od vrata do vrata
Dobar dan gospođo Katić?
Ja sam Marko Marinović. Ovdje sam u ime Suzane Sorić, kandidatkinje ABS-a u
izbornoj jedinici Novi Zagreb. Suzana Sorić me zamolila da vas obavijestim da će se izbori održati u nedjelju, 6. svibnja. 1. Znate li na kojem ćete biralištu glasovati i kada se biralište otvara i zatvara?
(Ako glasač ne zna mjesto i vrijeme, obavijestite ga.)
2. Imate li pitanja o kampanji?
(Ovo pitanje treba privući glasača. Najčešće naće imati pitanja. Ako ipak upita o
politici ili nečem drugom, recite mu/joj da će ga netko nazvati i odgovoriti na njegova
/njena pitanja.)
3. Može li Suzana Sorić računati na vašu podršku?
(Ako glasač odgovori potvrdno,)
(a) Hoćete li trebati prijevoz ( Ako glasač odgovori potvrdno)
Biste li željeli da vas netko dočeka ili bi vam više odgovaralo da nazovete kada budete spremni?
(Zabilježite odgovor i prenesite ga odgovarajućoj osobi. Nemojte zaboraviti glasaču
dati broj telefona na koji može nazvati.)
(b) Hoće li vam na dan izbora biti potreban netko da se pobrine za vašu djecu?
(Ako glasač odgovori potvrdno,)
Koje bi vam vrijeme odgovaralo?
(Zabilježite odgovor i prenesite ga odgovaraućoj osobi.)
(c) Želite li poster koji se moge postaviti na prozor ili travnjak?
(Ako glasač odgovori potvrdno,)
Hvala vam, dostavit ćemo vam ga u sljedećih nekoliko dana / sutra / za pola sata.
(Neka ovaj podatak bude kanvaserima dostupan.)
(d) Možete li odvojiti nešto vremena kako biste pomogli kampanji?
(Ako glasač odgovori potvrdno,)
Hvala vam, netko će vas nazvati za nekoliko minuta /sutra / slijedećeg tjedna i dati Vam sve dodatne informacije i detalje. (N.B. Ako glasač neće moćii glasovati na dan izbora, recite mu koje mu mogućnosti stoje na raspolaganju, datume, vrijeme i mjesta kao i sve druge potrebne informacije.) (Ako glasač odgovori negativno na 3. pitanje.)
4. Možete li mi reći koga ćete podržati?
(Ako glasač opet kaže “Ne” ili vam odgovori da špodržava drugu stranku ili vam ne
želi odgovoriti,ponudite mu promidžbeni materijal svoje stranke i zaključiter razgovor,
)
pr~midžbeni materijsl svoje str~nke i zaključite razgovar sa,
Hvala vam na razgovoru. Doviđenja.
(Zabiiježite odgovor.)
(Ako glasač na treće pitanje odgovori da još nije odlučio,)
5. Mogu li vam ostaviti neke infomacije o našoj kandidatknjiji Suzanti Sorić i njenim idejama što bi bilo potrebno za ovu izbornu jedinicu?
(Ako glasač odgovori potvrdno,)
(a) Nadam se da ćete na dan glasovanja razmisliti o Suzani Sorić.Zahvaljujem se na razgovoru. , (Ili ako glasač odgovori negativno,)
(b) Hvala vam na razgovoru. Doviđenja. Za kanvasera: Na svoj popis ubilježite siljedeće:
A pristalica stranke A
B pristalica stranke B
C pristalica stranke C
O ostale stranke
N nije odlučeno
NN ne želi reći
NA naginje stranci A
NB naginje stranci B,itd.
BO bez odgovora
Izvor: Kanvasiranje.Identificiranje svojih birača, NDI Croatia,1997.,str.8-9.
5.2. Kampaniranje na ulici
Nije rijedak slučaj da se kandidati izravno obraćaju potencijalnim biračima na ulici.
Prije, za trajanja i poslije kamapanje. Uobičajeni je način da stranke postave
štandove s promidžbenim materijalom, na kojim se štandovima muvaju uzoriti i vrli
nam kandidati koji u izravnoj komunikaciji s građanima provjeravaju valjanost svojih
stavova. To je metoda neposredne komunikacije s političkim tržištem, gdje kandidat
izravno može osjetiti puls potencijalnih birača i iz neporedne blizine testrirati njihovo
raspoloženje, mišljenja ,stavove i interese. Evo nekih obilježja uličnoga
kampaniranja:”U izbornoj kamapanji, posebice subotom, vrlo važno da upravo vi, a
ne vaši protivnici budete najprisutnija stranka i da se vidi kako vladate ulicama i
trgovačkim centrima. Držite moral stvarajući uzbuđenje i entuzijazam oko svoje
kampanje. To je sjajna prilika da susretnete birače i razgovorate s njima, te da
predstavite svoju stranku kao aktivnu, prijateljsku i i u dodiru s ljudima. Nije potrebno
govoriti o teškim političkim stvarima -uspjehu vašeg kandidata i vaše kampanje
može pridonijeti obično razgovranje s ljudima koji stoje u redovima. Birači imaju
prilike susrestim kandidata. Na raspolaganju vam je efektivno sredstvo zadobivanja
medijske pažnje- posebno s poznatom osobom u posjeti. Diobro zamišljene
aktivnisoti mogu se fokusirati nampsoeban promlem.- na primjer, štand s
informativnim materijalom o situaciji u zdravstvu ispred mjesne bolnice.”.
(51)(Kamapanjom do popbjede, NDI, Croatia 1995.,str.12.)
Pod kampanjom na ulici u širem smislu podrazumijevaju se susreti
kandidata s biračima kod pripremljenih štandova. Ili pak povorka , kolona
automobila s promidžbenim materijalom u kojoj je koloni kandidat s pratnjom. Ta
tehnika komunicranja ima za cilj skretanje pozornosti potencijalnih birača:”Kolona
lijepo ukrašenih automobila, opremljenih megafonima, zajedno s ljudima koji su većč
spremni u trgovačkim središtima uz put, to je naprosto imeprativ subotom tijekom
predizborne kampanje; nešto što se može organizirati za glavna središta svaki dan u
doba kad ljudi idu u kupovinu”(52).(Kampanjom do pobjede,NDI Croatia
1995.,str.13.) Na ulicama i trgovima mogu se održavati promidžbeni koncerti na
kojima sudjeluju poznati glazebeni sastavi koje angažiraju organizratori kampanje
radi skretanja pozornosti biračla.
5.3. Kamapaniranje pred mnoštvom ljudi Ova tehnika kamapaniranja moguća je tek nakon targetiranja tj. određivanja ciljne
skupine. Kampaniranje pred mnoštvom može biti na organizuranim većim skupovima
u jednom izbornom okrugu. Primjerice kandidat se može sa bine obraćati mnoštvu
upućujući mu poruke kojima ga nastoji kapitulirati i pridobiti za svoje interese. Osim
toga kandidat se, a to u nas nije slučaj, koliko u primjerice u SAD može obraćati
mnoštvu u nekim poslovnim središtima pri velikim sajmovima, sporetskim
događajima na kojima je inače puno posjetitelja, glazbenim festivalima, vlakovima ili
autbusnimi postajama. Ovi oblici komuniciranja i kamapniranja nisu toliko uvijereženi
u nas koliko u razvijenim demokracijama s razvijnim političkim tržištima.
Da bi se moglo odvijati neposredno kamapaniranje u velikim društvenim
sredinama potrebno je oglašavanje događaja. Prema tomu:” : “Da biste bili sigurni
da će doći dovoljno ljudi, vrlo je važno da se događanja ili sastanici najave na dobar
način, što je više moguće unaprijed. Dobre metode uključuju: obavijest za tisak
upućena svim mjesnim novinama, uz obvezan osobni poziv, izravna pošta
relevantnim ciljnim skupinama, mreža kontakata u skupinama nekle zajednice, letci
koji se dijele od vrata do vrata, plakati, naljepnice, mali oglasi u novinama,
automobil s zvučnicima koji će tog dana kružiti ulicama.”(52)(Kamapanjom do
pobjede, NDI Croatia, 1995.,str. 16.)
Međutim da bi kamapaniranje postiglo ciljeve treba voditi računa o
elmenetima oglašavanja:” U svim ovim oblicima obavještavanja javnosti izgledat
ćete budalasto ako ne navedete predmet rasprave: imena ključnih govornika, im
TOČAN datum, vrijeme i mjesto održavanja.(53)”(Izvor, isti, str.16.) Sve su to
preduvjeti koji moraju biti ispunjenji da bi se nesmetano održavala kampanja, ali
svakako je najvažniji moment u organizaciji javnih skupova “upravljanje scenom”.
Teoretičari kampanja otkirvaju da je uspjeh u dobrom “upravljanju
scenom”. Što znači dobro upravljanje? To znači da mjesto održavanja mora biti
vizualno i atraktivno, zatim treba izabrati dobrog voditelja , a možda još bolju i
atraktivniju voditeljicu kampanje. U slučaju neprilika moraju uskočiti volonteri i
profesionalci koji će otkloniti nesporazume ili tehničke nedostatke ili kvarove.Prije
početka treba provjeriti tehniku(razglase, mikrofone) Događaj ili,kampaniranje treba
početi na vrijeme, i k tomu treba se držati strogo najvljenog rasporeda itd. Ukoliko se
kamapanira u zatvorenim prostorima ili dvoranama treba koristiti naputke ili savjete
za punjenje dvorane.
6.. Tehnike posrednog kamapanirtanja/komuniciranja 6.1.Kamapanja preko telefona
Imna takovih kamapanje koje podršku birača prikupljaju telefonskim ,posrednim
komuniciranjem i pridobivanjem glasova.Prednost ove vrste kampaniranja u odnosu
na neposredne da ona nije determinirana zemljopisnim niti demografskim
čimbenicima. I što je najvažnije može se provoditi na lokalnoj ili državnoj razini.
Prednost ove tehnike je u brzini protoka informacija .Nedostatak joj je što traži puno
telefonskih aparata i volonterea. Obično se ovom metodom može tražiti potopora za
nekog važnog kandidata, pri čemu je važno indentificirati birače, tj. prethodno
provesti targetiranje. U telefonskoj kampanji važno je voditi računa o o vremenu
nazivanja. Što treba zapamtiti? Nazivati se ne smije u vrijeme dok su ukućani na
poslu. Dok ukućani pripremaju jelo ili dok su kod stole ili u seksualnim aktivnostima
jer prekidi mogu izazvati frustracije, a takvo kamapaniranje može doživjeti
neuspjeh. Američka pravila govore da je najbolje kampanirati poslije 19 do 21 sat ili
za vikenda kad je ionako opušteno kućno ozračje.Kampanirati se može preko
telefona tehnikom kanvasiranja ili identifikacije glasača:”U telefonskom
kanvasiranju pozivi se organiziraju po biračkim mjestima.Svaki telefonski kanvaser
dobiva popis birača s njihovim telefonskim brojevima kao i obrazac za
kanvasiranje”.
6.2.Izravna pošta
Ukoliko kandidat želi dobiti potporu dijela biračkoga tijela on se na temelji mailnig
liste može obratiti pojedinačno izravnom poštom.: “Termin izravna pošta ovdje
koristimo u značenju poruka adresiranih na pojedinačne glasače, koje dostavljaju
osobno”. Što nije izravna pošta? Izravna pošta nije “slanje pisama poštom (što košta
cijelo bogastvo) niti o slučajnom dostavljanju letaka(što je čest gubitak vremena i
novca)izravne pošte? Izravna pošta ima prednosti:” Umjesto bacanja letaka pred
tisuće kućnih vrata uz nadu u najbolji ishod, možete pisati izravno glasačima do
kojih želite doći. Možete im se obratiti izravno personaliziranjem vaše poruke (.
Slanjem različitih poruka različitim ljudima možete glasačima gvoriti izravno o
problemima kojih ih se najviše tiču”(53)(NDI, Croatia,1995. Kampanjom do
pobjede)
Na koje je načine moguće koristiti izravnu pooštu.? Marketinška litaratura
opisuje ove načine:” Da biste kandidata predstavili nekoj posebnoj skupini glasača -
naprijemer članovima lokalnog sindikata ili ljudima koji rade u javnom sektoru. Da
biste pozvali ljude na posebne događaje. Ako, recimo, održavate sastanak koji se
posebno bavi stambenim pitanjimima, mogli biste pozvati sve one koji žive u
kućama ili stanovima u mjesnom vlasništvu. Da biste nastavili sa svojom agitacijom,
niz različitih pisama slabim laburistima, socijaldemokratima koji su skloni laburistima
i svima onima koji ne znaju. Da biste ohrabrili pojedine skupine glasača da izađu na
birališta i glasuju- mogli biste, na primjer,uposljednjetrenutku poslati pismo (ili
dospisnicu) svima kioji glasuju po prvi put. Da biste tražili donacije ili pomoć u
vođenju kampanje od poznatih laburističkih simpatizera.” (53)Kmapanjom do
pobjede, NDI Croatia, 1995.),str. 7.)
Pismo mora biti tako oblikovano da izazove pozornost čitatelja, kratko i
jednostavno. Važno je k tomu ponavljati ključnu poruku, koja se provlači kroz cijelu
kmapanju. Evo što NDI Hrvatska savjetuje za izradu dobre pošte:”Ne zaboravite da
prosječni birač čita manje od 25 riječi. Više se oslonite na naslove i podnaslove
nego na odlomke. Uvidite važnost fotografija i vizalnih zahvata. Slika vrijedi tisuće
glasova. Boja je važna. Koristite vedre,jednostavne boje. U svakom slučaju, više
koristite boje od teksta.Pobrinite se da vaše brošure budu prijateljske.Bijeli prostor je
također dozvoljen.Neredan izgled brošure s zbrkanom porukom i tako šteti.Koristite
kratke rečenice;duge se rečenice neće pročitati. Koristite riječi VI ili MI da biste
tekstu dali osobnost.Izbjegavajte uopćavanja.Nemojte davati obećanja koja ne
možete ispuniti.Ne pretjerujte u nabrajanju svojih uspjeha i postignuća. Kortistite
grafičke znakove poput točaka i zvjezdica da biste grafički organizirali tekst,ali samo
u malim količinama. Najvažnije informacije stavite u prve dvije rečenice; možda će
se samo njih pročitati. Njabolja izravna pošta golica glasača iznutra... Budite
jednostavni kako bi birači zapamtili vašu poruku.” (54)(NDI Hrvatska l998.)
6.3. Letci Preko letaka kandidat ili njegova stranka mogu se obraćati političkome tržištu. Letci
su uvjek kratko pisani sadržaji na kojima su istaknute kratke i razgovijetne poruke.
Počesto se na lecima nastoji izraziti dijelovi političkoga izbornoga programa, stav
stranke i kandidata o društvu. Zahvaljući tiskarskoj tehnici i modernoj teiskarskoj
tehnologiji letke je jednostavno izraditi uz pomoć stručnjaka za politički marketing.
6.4.Priopćenja za medije Priopćenja za javnost su kraći pisani tekstovi u kojima se neki kandadat ili neka
stranka obraćaju javnosti u prigodi isticanja svojih stavova, promicanja i afirmiranja
dijelova programa , i glavne teme kamapanje . Priopćenja za javnost mogu
orijentirati primatelje poruka ili mogu biti tako oblikovana da dezorijenitraju konkurenciju. U jedku
+može se voditi rat s priopćenjima za javnost.
STRANKA UMJERENOG NAPRETKA I DOVOLJNOG RAZLOGA
(Ulica i broj)
(Grad)
(Brzoglas)
OBJELODANITI
ODMAH
IZJAVA ZA MEDIJE
Ivica Marković iz Stranke umjerenog napretka i dovoljnog razloga najavio je da da
njegov ogranak organizira sastanak u Gornjogradskoj vijećnici s
republikanskom kandidatom Stjepanom Antićem.
Na sastanku u Gornjogradskoj vijećnici raspravljaalo ćese o :
1. Gospodarskoj politici
2.Poreznoj politici
3.Socijalnoj politici
“Stjepan Antić govorio je o aktualnoj gospodaskoj,poreznoj i socijalnoj politici i pri
tomu izrazio zabrinutost zbog trenutne krizne situacije”,izavio je Ivica Marković,
rekavši da će se stranački kandidat gospodin Stjepan Antić na izborima zalagati za
promjenu stanja.
ZA DODATNE OBAVIJESTI IZVOLITE SE OBRATITI
Ivanu Iviću
Osoba za odnose s medijima u kamapanji Stjepana Antića
Ulica i broj
Grad Telefon 6.5. Plakati
Plakati su najčašći oblici posrednoga kampaniranja, komuniciranja. Plakat se
sastoji od fotografije i poruke.Prije svega teme kamapanje. Plakati se dijele na male
,srednje i velike ili jumbo plakate. S plakata nam se smiješe kandidati, šalju
zavodljive i obećavajuće poruke. U jeku kamapanje vodi se rat plakatima. Plakati se
stavljaju na predviđena mjesta. Posebice u slučaju jumbo plakata. Razvojem
tiskarske i digtalne tehnologije pojavljuju se sve kvalitetniji plakati. Ponajčešće su
zastupljene stranačke boje s dominantnim stranačkim simbolom.(55) (O političkom
plakatu vidjeti:Predrag Haramija, Politički plakat u Hrvatskoj 1848-1990. Fiolozofski
fakultet, Magistarski rad, Zagreb, 1993.)
6.6. Konferencija za tisak
Primjeren je način kampaniranja kad se kandidat osobno preko masovnih medija želi predstaviti javnosti, svoj izborni program ili poslati poruke javnosti. Konferencija
za tisak se organizira kad se za to ukaže potreba na temelju media plana. Ukoliko
se procijeni da je izravno komuniciranje s novinama u funkciji kamapanje i da će
komunikacija s novinarima pomoći razjašanjavanju i promicanju ciljeva kampanje
tada se organizira i saziva konferencija za tiska. I preko konferencija za tisak
konkurirajuće skupine u borbi za birače mogu koristiti različite stilove komuniciranja.
Od uljuđenog komuniciranja do ispaljivanja teških riječi i optužbi na račun
konkurirajuće skupine. Način komuniciranja i upućivanja poruka zavisi o karakteru i
ciljevima kamapanje.
6.7.Veliki mediji Jedno od bitnih je pitanja kako privući pozornost medija.Medije možete privući da
govorite o temema koje su zanimljive medijima. Zatim da u komunikaciji budete
otvoreni i kritični kako biste mogli izazvati pozornost medija. Niukojem slučaju ne
smijete izbjegavati one sadržaje koji ne valjaju u vašoj kmapanji itd. Kako se
zapravo stvaraju vijesti i izaziva pozornost medija vidljivo je iz slijedećeg primjera:
Slika 8.Abeceda stvaranja vijesti
Abeceda stvaranja vijesti
A. Objavite svoju kandidaturu.
B. Izazovite svojeg protivnika ili protivnicu na debatu.
C. Obećajte da ćete, kada budete izabrani, osigurati veću dostupnost informacija/
sastanaka javnosti.
D. Dozvolite novinarima pristup sastancima-vašeg upravnog odbora.
L. Otkrijte mračne dijelove prošlosti vašeg protivnika u vezi s nekim važnim temama.
F. Imajte 24 satnu kampanju na neobičnim mjestima (tvornice u vrijeme promjene
smjene, bolnice, restorani, itd.).
G. Pozovite jednog novinara da s vama provede 24 sata tijekom kampanje.
H. Objavite koji vas visoki dužnosnici podupiru (neka budu prisutni).
l. `Provedite dan radeći kao državni službenik u službi koja że biti u vašoj
nadležnosti ako budete izabrani (radite u vrtiću, na odlagalištu opasnog otpada, kao
radnik u reciklaži, kao pomoćnik policijskog otpravitela).
J. Objavite plan od pet točaka za rješavanje jednog od kritičnih problema zajednice:
obrazovanje, prijevoz, ekonomski razvoj, planiranje rasta ili stopa kriminala. Sazovite
tiskovnu konferenciju na lokaciji koja vizualno oslikava a temu o kojoj govorite.
K. Objavite svoje porezne prijave iz prošle tri godine.
L. Neka na tiskovnoj konferenciji uz vas na podiju stoje vaša suprug/a, poslovni
suradnici i lokalni dužnosnici kako bi pokazali da za vas partnerstvo funkcionira u
politici, na poslu i kod kuće.
M. Stanite na odmorište raskršća autoputa i predstavite svoju prometnu politiku.
N. Istaknite svoje planove za reformu kampanje i poboljšanje izbora.
O. Vratite donacije koji potječu od lokalnih tvrtki koje zagađuju okoliš.
P. Ako u dijelu uprave za koji se'natječete postoji ured za pritužbe građana, saznajte
koja je agencija uložila najviše pritužbi i najavite plan kojim ćete ispraviti ove
probleme.
R. Potražite male stvari koje možete učiniti da bi vlast bolje funkcionirala: popravite
rupu na cesti; poradite na promjeni sinhronizacije semafora
kako bi se automobilom moglo proći pet blokova bez zaustavljanja na svakom
semaforu; zamijenite pregorene žarulje na parkiralištima; ili popravite klupe u parku
pokraj jezera.
S .Započnite inicijativu za promjenu zakona kojeg se zakonodavna vlast libi prihvatiti,
a javnost će ju vjerojatno podržati {ekologija, obrazovanje, promjena poreza).
T. Preispitajte proračun i predložite smanjenja kako bi se više sredstava
moglo namijeniti za programe koji su bliži vašim prioritetima - i prioritetima publike
kojoj se obraćate.
U. U novinama potražite priču o osobi koja je propala kroz "rupe u sustavu" i
ponudite pomoć u ispravijanju njezinog problema u budućnosti. Pazite da se to ne
protumači kao rad na vlastitoj promociji na tuđi račun.
V. Gledajte vijesti kako biste mogli postati vijest. Ako se dogodi tragedija - bilo
Ijudska, bilo prirodna - pojavite se na mjestu događaja, ali ne da ga iskoristite, već da
ponudite pomoć. Ako se dogodi bijeg iz zatvora ili skandal u vladinim službama,
sazovite tiskovnu konferenciju i objasnite što ćete vi učiniti s takvim problemima.
Z. Najavite otvaranje svojeg izbornog stožera i imenovanje svojeg voditelja
kampanje i drugih važnih ljudi. Usporedite svoj izborni tim s timom svog protivnika i
istaknite razlike u vašim izbornim utrkama.
Ž. Sudjelujte u javnim forumima koji se bave "vrućim" temama. Nije lako prodati
svaku vijest svakom novinaru. Dani novinarstva kada svi pišu o istome, rezervirani
su za predsjedničku kampanju. Ako imate previše tiskovnih konferencija s premalo
vijesti; možete očekivati sve manji broj novinara na
svakoj slijedećoj konferenciji. Možda ćete se pri objavljivanju vijesti od velikog
medijskog značenja morati osloniti na jednog određenog novinara ili novinarku, dok
ćete neku drugu dobru ideju iskoristiti na nekom drugom novinaru.
Ako želite vidjeti ime svojeg kandidata ili kandidatkinje u novinama, morate stvarati
vijesti čineći nešto neuobičajeno, provokativno, kontroverzno ili informativno. Djela
govore glasnije od riječi i stoga se uvjerite da imate pravu podršku prije nego što
najavite neku dobru ideju. Isto tako, budite izravni te ne zaboravite ponavljati svoju
poruku kroz svaku vijest koju stvarate.
Izvor:Upoznajte medije, NDI Croatia1996.,str.7-8.
Kad je riječ o tehnici komuniciranja u masovnim medijima valja reći da se upravo u
ovim medijima vodi najveća bitka u pohodu na glasače. Tiskovni i elektronski
mediji dobivaju svoje veliko značenje u završnici kamapanje. U takozvanom trećem
poluvremenu. U prvom poluvremenu koriste se tehnike niskog , u drugom srednjeg
intenzitieta dok se u završnici najveća bitka za osvajanje politikog tražišta odvija
preko spomenutih medija. U dnevnim novinama i tjednicima slijedi rat intervjujima,
zatim raščlambe kamapanje procjene konkurenata, mišljenje birača, ispitvanje
javnog mnijenja. Objavljuju se izborni slogani , izvatci iz programa,udarne
vijesti,reportaže i komentari.
Slično , ali znantno s većim nabojem kampanja se odvija preko radija preko spotova, izravnog sučeljavanja kandidata i programa.Kad je riječ o radijskom
kamapaniranju radio ima najveći učinak primjerice za:”predstavljanje vaše
kadnidatkinje ciljnoj biračkoj skupini, izgradnju prepoznatljivosti imana,izlaganju
izborne poruke i isticanje izbornog programa i teme, bez reagiranje na negativne
napade , i stvaranje zamaha i popularnosti kamapanje” (56) (Mediji, NDI,Croatia,
1995.,str.20.) svakako se najveći utjecaj na birače nastoji postići u televizijskim
nastupima, emitiranjem spotova, i pojavljivanjem kandaidata u za to predviđenim
televizijskim minutama. Zato sve stranke nastoje uspostaviti dobre odnose s
televizijom, ili je pak nastoje osvojiti misleći da će talo lakše uspjeti u pohodu na
glasače.Na televiziji se za trajanja kamapanje mogu koristiti različite reklame.
Primjerice životops ili izvaci iz životopisa kanadidata ili kandidatkinje, zatim izjave
potpore (ulične anakete koje podupiru ili ne podupiru kandiata), ulomci iz govora,
izravno obraćanje javnosti, susporene reklame, negativne reklame itd.” (57) (Usp.
Mediji , NDI Croatia,1995. str. 18.) Raščlamba novijih izbornih kampanja u
zapadnim demokracijama pokazuje veliku prednost televizije i televizijske sile u
kampanjama u odnosu na pisane ili tiskovne medije, te ostale oblike
kampananiranja. Primjerice veliki uspjesi Blaira i Schroedera, rezultat su uspješnog
marketinga u politici. Moderni političari na kraju s dvadesetoga stoljeća uspjelu su
zahvaljući marketing koncepciji u politici pobijediti na izborima u Velikoj Britaniji i
Njemačkoj. Moderni istraživači medija tvrde da se u posljednje vrijeme dogodio
pomak od riječi prema slici . Primjerice od političkog programa do slike kandidata ili
prodavlatelja političke robe na političlkom tržištu ideja i interesa. Političar,kandidat,
osoba , njegov izgled , način odijevanja, privatni život , socijalne veze, spostaju
dominantnom slikom , dominantnijom i prrsudnijom od samog izbornog programa.
To je evidentni pomak od tradicionalne prema postmodernoj politici, ili se pak
clintonizacija ili amerikanizacija europske politike. Ali ujedno opasnost skretanja
politike i bitnih političkih sadržaja na sporedne i slijepe zavodničke kolosijeke
zapadnih masovnih društava. Na taj se način ostvaruje mogućnost zavođenja i
manipuliranja masa.Stručnjaci za medije smatraju da se kandidati u obraćanju
biračima mora držati nekih bitnih pravila. Kandidat uvjek treba govoriti istinu. Mora
poznavati pravila komuniciranja.Biti informiran, po potrebi agresivan, ali u
komunikciji s konkurentom treba igrati fair play. Mora biti na raspolaganju
novinarima. Nikad ne nazivati novinare u afektivnom stanju.Nikada ne smije
odgovoriti “bez komentara”. Treba to drugčije formulirati:”Trenutno nisam u
mogućnosti odogovoriti na to pitanje”. Tijekom intervijua mora pokazati staloženost,
mirnoću, poznavanje predmeta i samouvejerenost u ono što govori.Ne mojte
potcjenjivati novinare ukoliko su loše opbaviješteni. Pokušajte ih pridobiti za sebe.Ne
smije previše kritizirati, i s medijima mora biti iskren,prisan.(58) (Usp. Mediji ,NDI
Croatia, 1995.) Od svih mogućih tehnika posrednog komuniciranja najveću moć ima
uporaba interneta u političkim kampanjama. Uporaba interneta pretpostavlja
informatičko znanje, posjedovanje računala i informatičku kulturu komuniciranja.
Ovaj medij komuniciranja nije ograničen ni vremenski, prostorno ni ti demografski.
Kao što se kampanjama vodi rat preko svih medija tako se u posljednje vrijeme rat
za političko tržište vodi i preko interneta. Prije no što se uopće krene u
komunikaciju s medijima treba upoznati medije s Vašom aktivnošću
7. Opis nekih modela kamapanja
7.1. Kampanja CDU i SPD na izborima za njemački parlament 1994.
7.1.1.Kampanja CDU
Glavna osoba te kampanje bi je sada već bivši kancelar Kohl. Kamapanja je bila
dakle personaliziana i usmjerena na jednu osobu. Kohlov središnji slogan bio je
“Sigurno u budućnost”/CDU-Pobjednik.To su izborne poruke koje su vrijedile u toj
kamapanji.Kampaniralo se preko svih mogućih sredstava priopćavanja. Njemačke
postaje ARD/ZDF emitrale su dvominutne spotove: “Naš kancelar” “Njemačka na
izlazu” “ 5 minuta prije 12” (opasnost od lijeve koalicije SDP/PDS). Zatim telefonsko
kampaniranje preko “CDU _telefona građana). Privatne televizijske postaje
RTL,SATZ 1, PRO 7, Kableska televizija, N.TV. IA-Brandemburg, zajedno su
emeitirale 25430 .sekunde spotova. I to 14 spotova aktualnog sadržaja, zatim
razgovore u živo s kancelarom i telefonske kontakte preko “CDU-Bürgertelefona”.
Javne radio postaje emitrale su oko 76 minuta spotova, privatne 62030 sekunde
spotova. Spotivi su imali l5 različitih motiva. U tiskovnim medijima kamapanja se
odvijalna na lokalnoj,regionalnoj i saveznoj razini. Plakatiranje je započelo prije
početka glavne kamapanje.Na plakatima je dominirao Kohl. Dominirao je tip
kandidata plakata. Ostaje nepoznat podatak o količini tiskanih i oblijepljenih
plakata. Radi se o milijunima komada. U kamapanji su se naravno koristila i druga
sredstva. Poruke i letci s različitim temama iz unutrašnjem vanjske politike, socijalne
,obrazovne,gosporarske porezne politike. Zatm knjige,prospekti u kojima su
predstavljeni kandidati, argumentacijske karte za članstvo u kojima se argumentiraju
postulati izborne kamapanje, pisma piračima,telefon građana, mali promidžbeni
materijali kao što su najlon i paparnate vrećice, kemijske, upaljači, baloni, majice,
naljepnice, zatimsu se kroistila komunikacija s bankom CDU podataka, kompjuterske
igrice,kinospotovi i ostali matarijali. (59)(Izvor:Karl-Rudolf Korte:Wahlen in der
Budnmerepublik Deutschland, Bonn, Bundeszentralle fur politische
Bildung,1998.,str.111.)
7.1.2. Kampanja SPD
Središnja osoba kamapanje bio je kandidat Scharping. Kamapanja se nije
oslanjanla na neke specifične ciljne skupine, pa u tomu smislu nije postojala razlika
između kampanje na Zapadu i na Istoku. Ključne poruka kampanje “Pozitivna linija”
“Kohl mora otići”. Ciljne skupine bile su pristalice i članovi SDP, rubni birači
CDU/CSU. SDP se koristio u kamapanju javnim i privatnim televizijskim postajama
ARD/ZDF. Na ovim televizijskom postajama emetirani su spotivi u trajanju od 8
minuta. Obilježje spota: personalizirani spot koji pokazu smirenog Scharpinga,
njegov životopis, politički uspon, karijeru . Cilj spota je oblikovanje imagea
Scarpinga. Na privatnim televizijskim postajama RTL, SAT 1, Pro 7, RTL,
Kabelkanal, N-TV) bilo je objavljeno spotova u trjanju od 33530 sekundi. Glavne
teme spotova bile su, rad, oklica, obitelj, pozitivne, negativne slike, emocionalna
glazba itd.
Kamapanja se odvijala i prijeko javnih i privatnih radijskih postaja. Na javnim
postajama sptovi su trajali 2,5 minuta, a na privatnim 30 sekunda. Spotovi su
obrađivali ove teme:promjena kancelara,najamnine, okolicu. U tiskovnim medijima
Scharping je opet bio u središtu. Bile su zastupljene različte teme i,načini obrade
tema.Ratovalo se i plakatima. Bili su tiskani veliki ili jumbo plakati s motivima
rada,stanovanja,dječjeg doplatka,mirovina,poziva i obitelji, i plakti koji tematiziraju
eko problematika, plakati na kojima se pojavljuju trojica
veličanstvenih:Scharping,Lafontaine i današnji kancelar Schroeder) te mnoštvo
različitih malih plakata s kandidatima. Od sitnijeg tiskovnog i drugom matketrinškog
materijala koristili su se brošure i letci s različito obrađenim politikama, brošure o
novim saveznim zemljama i cljevima kampanje u tim zemaljama, argumentacijske
karte itd. Nije se koristila banaka podataka. SPD nije kampanirao preko telefona
kao što je bio slučaj u CDU kamapanji. 60)(Izvor:Karl-Rudolf Korte: Wahlen in der
Bundesrepublik Deutschland, Bonn, Bundeszentralle fur politische Bilduing,
1998.,str. 110.)
6.2. Model predsjedničke kamapanje Bila Clintona
Predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama nemoguće je azumjeti
bez prirode predsjedničke vlasti. Iz tih razloga prije izlaganja procvedure
predsjedničke kamapanje potrebito je odrediti interpetacijski okvir.
Prvo ćemo nešto reći o (1) osobinama prezidencijalnog sustava i
političkog sustava SAD a zatim o političkoj strategiji i predsjedničkim
izborima.
Kad kažemo strategije onda mislimo na (2) strategiju političke okolice odnosno
sudionike u na izborima:participijente i na (3) sredstva izborne kampanje ; (4)
proces nominacije , (5) tijek predsjedničke kampanje.
7.3.1. Osobine prezidencijalnog sustava i političkog sustava SAD.
Prezidencijalni se sustava ili prezidencijalizam u stručnim knjigama počesto
susprostavlja parlamanetarizmu. Prezidencijalizam i paralmentarizam dva su
različita tipa vlasti. Prezidencijalizam je porepoznatljivi oblik vladanja u Sjedinjenim
Američkim Državavama. Taj se model još praktiocira u Južnoj Americi i neklim
europskim državama u čistom ili poluprezidencijalnom obliku. Ako su Sjedinene
Američke Države zaštitni znak prezidencijalizma odna je Velika Britanija zaštitni znak
parlamentarizma. Kad je riječ o paralmentarizmu onda možemo govoriti o čistom
američkom obliku i prijelaznim oblicima kao što je francusku polupredsjednički
sustav. Postoje prednosti i nedostaci predsjedničkog i parlamentarnog sustava.
Poznavatelj ove problematike Douglas V. Verney je 1959. godine iznio jednanaest
zahtijeva u svezi s ova dva međusobno različita politička sustava. U
paralmentarizmu predsjednik vlade,šef kabinta ili u njemačkim zemljama kancelar ili
ministar predsjednik “ mogu se smijeniti izglasavanjem ili votumom nepovjerenja
zakonodavnog tijela.” (60)(Arend Lijphardt, Parlamenterna ili predsjednička vlast
?Zagreb, FPZ,1998.,str.7.) U prezidencijalnom sustavu, predjsjednik se bira na
izravnim predsjedničkim izborima za određeno vremensko razdoblje određeno
Ustavom. A zakonodavna vlasti iliti parlemnt ne može ga smijeniti. Šef vlade,
ministar predsjednik i kancaler unutar paralmentarizma ili parlamentarnog sustava
vladanja izvodi se iz parlaemnta, dakle posredno, dok predsjednika države narod
bira na neposrednim izborima. Parlamentarizam i prezidencijalizam se dalje
međusobno razlikuju u formi izvršne vlasti. U paralmentarnim sustavima primjeren
je pluralni oblik izvršne vlasti, a u prezidencijalnim sustavima monistički ili
nekolektivni jer izvršnu vlast tvori j e d n a osoba. Arend Lijphardt smatra da je
prednost predsjednilčkog sustava u stabilnosti izvršne vlasti dok na predjedničku
vlast gleda kao na stabilni oblik izvršne vlasti. Izvršna je vlast u parlamentarnim
sustavima, smatra Lijphardt, nestabilnija, koja nestabilnost “nastaje ako
zakonodavno tijelo često svrgava vlade izglasanjem nepoovijerenja ili se vlade
često mijenjaju čak i bez formalnog izglasavanja nepovjerenja kad izgube većinsku
podršku u zakonodavnom tijelu.”(61) (Lijephardt, nav. dj. str. 14).Česte promjene
vlada uslijed gubitka potpore većine u paralmentu, izglasavanja nepovjerenja mogu
voditi u nestablini oblik vkladavine. Prednost jepredsjedničke vlasti, prema
Lijphardtu, u tomu što se izbor predsjednika države može smatrati demokratskijim u
odnosu na izbor šefa kabineta, predsjednika vlade, kancelara ili ministra
predsjednika u paralmentarnim oblicima vladanja, u kojima se oni biraju na posredan
način.Prvi je izbor demokratskiji u odnosu na drugi. Prednost predsjedničke vlasti je
je u tomu što dioba vlasti znači ograničavanje vlasti i zaštitu pojedinca od “tiranije
vlasti”.No predsjednički sustav ima i nedostatke. Nedostaci predsjedničkoga sustava
u odnosu na sustava paralmentarne vlade mogu se izraziti u tri točke . Pri
nedostatak je moguća paraliza u “odnosu izvršna-zakonodavna vlast u
predsjedničkim sustavima”. (62)(Arend Lijphardt, nav. dj. str.17.) Kritičari
prezidencijalizma iznose još dva bitna nedostatka prezidencijalizma. Pri nedostatka
je njegova krutost a drugi nedostatak je u tomu što predsjednički ili prezidencijalni
sustav daje sve “pobjediniku”. Prigovori o slabostiima prezidencijalizma nisu bez
temelja. Primjerice, sukob predsjedničke izvršne i zakonodavne vlasti može voditi
paralizi političkoga sustava. O tom problemu Arend Lijphard piše na ovaj način:” Kad
se pojave nesuglasice među njima,nema institucionalnog načina da se one riješe,
za razliku od paralmentarnih sustava u kojima čimbenik povjerenja zakonodavnog
tijela osigurava usuglašenost zakonodavne i izvršne vlasti.”(63) (Lijphardt, nav. dj.
str. 18.) . Pogledajmo sada kakvo je primjereice državno ustrojstvo Sjedinjenih
Američkih država. U Sjedinjem Američkim Državama postoji načelo diobe vlasti.
Vlast se dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast.
a) Zakonodavnu vlast tvori Kongres : Senat i Zastupnički dom.
U središtu zakonodavne vlasti je američki Kongres. Prema Ustavu Sjedinjenih
Američkih Država Kongres kao zakonodavno i predstavničko tijelo sastoji se iz dva
doma: a) Senata i b) Zastupničkog doma. Broj zastupnika u Senatu ima po dva
zastupnika iz svake države, federalne jedincie, dok broj članova zastupnika u
Zastupničkom domu temelji se na broju stanovnika.(64)(Usp. Prikaz američkoga
državnog ustrojstva,Zagreb,USIA, s.a. ,76.) Članovi Senata reprezentiraju interese
federalnih jedinica(federalna politička reprezentacija) a članovi Zastupničkog doma
interese građana. Članovi Senata zovu se senatori. Senatore ne biraju građani
izravno već “zakonodavna tijela pojedinih država”. Dužnost senatora je
reprezentacija država, pa su oni zastupnici “svojih država: “Njihova je dužnost bila
da se brinu da njihove države imaju ravnopravan položaj u zakonodavstvu”. Veličina
države ili broj stanovnika neke države ne određuje broj senatora. To pak znači da
ne vrijedi počelo da male države imaju manje senatora u senatu a veće države da
imaju više zaopstupnika u Senata, kao šrto je primjerice sučaju u Europi s
Europskim parlamentom. U Zastupničkom domu sjedi 435 zastupnika. Članovi
Kongresa imaju dvogodišnji mandat, pa svaki od “kongresa djeluje po dvije godine.
Kongres ima stalne ili trajne odbore u Zastupničkom domu i Senatu. U
Zastupničkom domu i Senatu su odbori poljoprivrede, financije, bakonovnih
poslova,energetike,trgovine,pravni odbor,poslovnik itd. Ovlasti Kongresa su
određene u odijeljku 8. Članaka I Ustava. Zastupnički dom ima 22, a Senat 16
trajnih odbora. Odobrio su sepecijalizirani za pojedino zakonsko područje:”Svaki
prijedlog zakona koji je iniciran u bilo kojem od dva doma daje se odogovarajućem
odboru da ga prouči i da iznese svoje mišljenje.Odbor može odobriti, revidirati,odbiti
ili odložiti izjašnjenje o bilo kojoj od tih mjera. Gotovo je nemoguće da prijedlog
zakona dođe pred Zastupnički dom ili Senat a da prije toga nije dobio odobrenje
odnora.” (65)(Nav. dj. str. 83. )Postoji više načina predlaganja zakona:” Predlaganje
zakona inicira se na različite načine.Neke sastavljaju stalni odbori; nekemogu
predložiti predsjednik i drugi izvršni dužnosnici.. .(66) “(Nav. dj. str.84.) Nakon toga
slijedi rasprava, koja može trajati po nekoliko mjeseci.Ukoliko je Odbor donio odluku
o prijedlogu zaklona predloženi se zakon dalje proslijeđuje Senatu koji ili
Zastupničkom domu.Kad predlog zakona prihvate oba doma Kongresa, tad se zakon
šalje Predsjedniku na potpis, a on može “ne potpisati ali ne i staviti veto na neki
prijedlog zakona. U tom slučaju prijedlog zakona postaje zakonom i bez njegovog
potpisa deset dana nakon što je stigao do,njega(ne brojeći nedjelje).” Pored
zakonodavne dužnosti, Kongres ima pravo i dužnost nadzora:”Jedna od
najučinkovitijih thenika kojom se Kongres koristi kako bi utjecao na izvršnu vlast je
funkcija nadzora.Kongresni nadzor spriječava rasipništvo o pronjevjere; šititi
građanske slobode i prava pojedinaca;osigurava pokoravanje izvršnih dužnostnika
zakonu;prikuplja informacije za izradu zakona i upoznavanje javnosti sa stanjem
stvari i procjenjuje uspješnost rada izvršnih dužnostnika”. (67)(Nav. dj. str.89.) b)Izvršnu vlast tvori Predsjednik i izvršni ured predsjednika, Potpredsjednik i
različita ministarstva.
Već smo rekli da je tipični primjer prezidencijalizma američki prezidencijalizam.
Prema američkom Ustavu, izvršna vlast pripada Predsjedniku, koji se bira na
neposrednim izborima radi kojih se pokreće predsjednička izborna
kamapanja.:”Metoda izbora predsjednika osobena je američkom sustavu.. Iako se
imaena kandidata nalaze na glasačkim lističima, narod pojediačnih država tehnički
ne glasuje izravno za predsjednika (ili potpredsjednika). Umjesto toga oni izabiru
listu predsjedničkih elekektora, koja je po broju jednaka broju senatora i zastupnika
svake od država u Kongresu. Kandidat s najvećim broje glasova u svakoj pojedinoj
državi dobiva sve elektorske glasove te države. Elektori svih 50 država i Državnog
okruiga Columbia - ukupno 538 osoba - tvore takozvani Elektorski kolegij . Prema
uvjetima navedenim u Ustavu , taj kolegij se nikad ne sastaje kao tijelo. Umjesto
toga, elketori se ubrzo naklon izbiora okupaljaju u glavnim gradovima država i daju
svoje glasove kandidatu koji ima najveći broj glasova s općih izbora u njihovim
državama. Da bi uspio, knadidat za predsjednika mora dobiti 270 glasova. Ustav
predviđa da se, u slučaju da nosi glsovanjem u Zastupničkom domu, pri kojem svi
zastupnici jedne države glasuju kao jedinica. U ovom slučaju svaka država i Državni
okrug Columbia imaju po jedan glas” (66).(Nav. dj. str.55.) Mandat predsjednički
traje četiri godine. Predsjednikove glavne dužnosti su , štititi Ustav, provoditi zakone
koje je donio Kongres i ostale dužnososti kao što su “”predlaganje zakona Kongresu;
sazivanje posebnih sjednica Kongresa,obraćanje Kongresu; stavljanje veta na
prijedloge zakona; imenovanje saveznih sudaca; postavljanje čelnika saveznih
ministarstava i agencija te ostalih važnih saveznih dužnosnika; postavljanje
veleposlanika;obnašanje dužnosti vrhovnog zapovjednika oružanih snaga...”
(67)(Nav. dj. str.54.)Premda je zakondavna vlast Kongresa najveća, Predsjednik kao
“obitelj javne politike” ima važnu ulogu pri donošenju zakona. Predsjednika u
zakonodavnoj proceduri ima pravo veta. Osim toga predsjrdnik ima ovlasti u
izvršnoj vlasti( objavljivanje različita, pravila, uredbe odnosno izvršne naredbe), u
sudbenoj vlasti ( imenovanje i postavljanje značajnih sudbenih dužnostnika) i ovlasti
u vanjskoj politici (prva osoba koja odogovara za odnose sa svijetom).
Predsjednikov kabinet tvori vijeće savjetnika:”Čelnici ministarstava,koje je odabrao,
predsjednik a odobrio Senat, tvore vijeće savjetnika poznato kao predsjednički
kabinet. Uz četrnaest ministarstava postoji postoji još i niz administrativnih
organizacija okupljenih u Izvršnom uredu predsjednika.(68)”(Nav. dj. str.61. ) Koliko
god bila superperedsjenička moć predsjednik može biti smijenjejen u slučaju
optužbi(Impeachment) :”Impeachemnt je optužba za povredu pravila slčužbe koju je
protiv državnog dužnostnika pokrenulo zakonodavno tijelo, a ne i, što se najčešće
misli, osouda na osnovi tih i takovih optužbi.”(68) (Nav. dj. str.21.) Taj postupak
pokreće Zastupnički dom Kongresa, optuženiku se sudi u Senatu a suđenjem
predsjedava predsjednik Vrhovnog suda. I slučaj ispitivanja povrede odgovornosti
bio je nedavno proveden u slučaju seksualne afere Monice Lewinski i Billa Clintona.
O odnosu predsjednika i Kongresa, Harlod Laski u knjizi /The American
Presidency: An Interpetation,New York,1940.) opisujući položaj predsjednika da vlja
lučiti “krizna” i “normalna stanja”. Ima situacija koje su za državu vrlo teške i važne,
u kojim situacijama “Kongres mora podržati predsjednika ma što god on učinio. U
takvom stanju, narod zahtijeva akciju i upire pogled u predsjednika da odredi kakva
je vrst akcije potrebna.”(69)(Arend Lijphardt, nav. dj. str.72.) Predsjednik mora dobiti
potporu od Kongresa u kriznim situacijama. Premda su u svojevrsnom suparničkom
odnosu Predsjednik i Kongres, ne postoju mogućnost da Kongres ne može
diskreditirati i uništiti predsjednika.Predsjednik ima mandat koji je propisan Ustavom i
službu ne može napustiti prije ustavno propisanog roka. Tek po isteku mandata
pokreće se postupak izborne kampanje za novoga predsjednika. c)Sudbenu vlast tvori Vrhovni sud i različiti sudovi.
Treća grana savezne vlasti u Sjedinjenjim Američkim Dražavama je sudebana vlast.
Sudbena valast nalazi svoje uporište u Ustavu Sjedinjenih Američkih država
:”Sudebna vlast Djedinjenih Američkih Država bit će dodijeljena jedinstvenom
Vrhovnom sudu i onim nižim sudovima koje Kongres s vremena na vrijeme može
odrediti i uspostaviti”. Takva formulacija podastrijeta je u članku III. Ustava .
Kongres je podijelio državu na okruge, pa svaki okrug ima savezni sud. Prema
tomu postoji Vrhovni sud, jedanaest prizivnih i tri suda s posebnim nadležnostima.
7.1.3.2. Strategija političke okoline
Strategija predsjedničke izborne kampanje zahtijeva identifikaciju političke okoline
odnosno sudininike u porcesu vođenja kamapanje. Identifikacija politilčke okolice
podrazumijeva uztvrđivanje ciljnih skupina u procesu vođenja kampanje. Prva ciljna
skupina su u najširem smislu riječi birači, kao nespcijalizirana ciljna heterogena
skupina U birača treba utvrditi njihove političke poglede , preferencije i detektirati
političke interese.To je moguće utvrditi ili ispitivanjem javnog mnijenja ili
neposrednim kontaktima s ljudima. U multukulturnim i multi etničkim društvima s
stručnjaci za marketing u politici moraju dobro poznavati socijalne karektiristike
etničkih skupina koje podupiru nekoga predsjedničkoga kandidata. Načine i tehnike
približavanja tim skupinama, u smislu osluškivanja i akceptiranja njihovih interesa i
na temlju toga pridobivanja naklonosti i potore nekom predsjedničkom
kandidatu.Zatim u birača treba utvrditi kakovi su njihovi stavovi prema stanju u
društvu, koji ih problemi najviše obuzimajum i što očekuju od predsjedničkog
kandidata u slučaju da dođe na vlast. Naravno dubljim ili dubinskim mjerenjima
javnog mnijenja može se pokazati stupanj identitifikacije s predsjedničkim
kandidatom ili pak antipatija.
Interesne skupine predstavljaju socijalizirane ciljne skupine, prema
kojima treba primijeniti možda malo drukčiji politički marketing., jer se radi o
skupinama koje zastupaju socijalizirane interese vrlo utjecajnih ljudi u društvu.
Interesne skupine u američkom društvu organizirane su kako bi utjecale na rad
američke vlade i pri tomu nešto učinile. Obilježja interesnh skupina u američkom
društvu : 1. te skupine imaju veliki broj članova, što znači da imaju masovnu bazu; 2.
one su koncentrirane zmeljopisno i međusobno interesno povezane ; 3. one
primjerice zastupaju interese proizvoča nekog proizvoda i neke druge interese
potrošača; te se skupine sastoje od ljudi koji su u biti u mogućnosti sudjelovati u
politici i utjecati na politiku. Ti ljudi imaju vremena , novaca za svoje interesno
skupno djelovanje.(70)(Usp. Nelson W.Polsby, Aaron Wildavsky, Presidential
Elections. Contemporary Strategies of American Electoral Political, New York, The
Free Press,1988.,str.18.)
U izbornim predsjedničkim kampanjama interesne skupine su važne iz
dva razloga. Prvi je razlog što se one svojim nočanom potporom omogućuju
kandidatu izglede za izbornu borbu i izborni uspjeh, dok s druge strane interesne
skupine pojavljuju kao one koje podupiru nekog predsjedničkog kandidata.
Trećoj skupini participijenata predsjedničke izborne kampanje
pripadaju političke stranke. Dvije najznačjnije američke političke stranke su
Demokratska i Republikanska koje se međusobno izmjenjuju na vlasti. Političke
stranke, njihovi članovi uključuju se u izbornu predsjedničku kamapanju davanjem
potprore svojemu predsjedničkom kandidatu. Stranke se na taj način uključuju u
političku participaciju u predsjedničkim izborima.
Političku okolinu tvori i izborno povjerenstvo.Riječ je o Američkoj ustanovi izbornog povijerenstva. Ili Elektorski kolegij. Premda Amerikanci izravno biraju
Predsjednika na predsjedničkim izborima ,unatoč toj izravnosti ,institucija
Elektorskog kolegija čini te izbore na neki način posrednim: “Metoda izbora
predsjednika osobena je američkom sustavu. Iako se imenakandidata nalaze na
glasačkim listićima,narod pojedinačnih država tehnički ne glasuje izravno za
predsjednika (ili potpredsjednika). Umjesto, toga oni izabiru listu predsjedničpkih
elekeora, koja je po broju jednaka broju senatora i zastupnika svake od država u
Kongresu.Kandidat s najvećim brojem glasova u svakoj pojedinoj državi dobiva sve
elektorske glasove te države.” (71)(Prikaz američkog državnog ustrojstva, nav. dj.
str.) Eklektorski kolegij tvore predstavnici svih američlkih saveznih država. Elektorski
kolegij ima 538 članova. Ustav Sjedinjenih Američkih Država ne predviđa
sastajanje članova Elektorskog kolegija:” Umjesto toga elektori se ubrzo nakon
izbora okupljaju u glavnim gradovima država i daju svoje glasove s općih izbora u
njihovim državama. Da bi uspio, kandidat za predsjednika mora dobiti 270
glasova.Ustav predviđa da se, u slučaju da niti jedan od kandidata ne dobije većinu
glasova, odluka donosi glasovanjem u Zastupničkom domu, pri kojem svi zastupnici
iz jedne države glasuju kao jedna jedinica. U ovom slučaju svaka država i Državni
okrug Columbia imaju samo po jedan glas.” (72)(Prikaz američkog držasvnog
ustrojstva, nav. dj. str.55.) Nakon što smo pokušali prikazati temeljne sudonike
izbornog procesa na predsjedničkim izborima potrebno je sada nešto reći i o
resursima , sredstvima izborne kamapanje. 7.1.3.3.Sredstva izborne kamapanje
Predsjednička izborna kamapanja ne može se zamisliti bez bez resursa
među kojima je najvažniji novac. Prije nominacije predsjednički kandidat mora
prikupiti pozamašan iznos novčanih sredstava kako bi mogao sudjelovati u
izbornoj utrci. Mnogi smatraju da je predsjednička kamapanja izuzetno skupa:
“presjednička kampanja je strašno skupa. Radijske i televizijske reklame,oglašavanje
u novimama putovanja kandidata i njegove pratnje,troškovi odašiljanja promičbenih
materijala poštom....(73)(Presidential Elections ,nav. dj. str.49.) iziskuje poprilične
prihode i rashode.
Tko god se upušta u izbornu trku mora prije toga imati zajamčeni novčani
fond. S vremenom se mijenala i usavršavala kampanja. Tehnike kamapaniranja
postale su složenije i skuplje. U tomu smislu može se govoriti o progresivnom rastu
troškova ili izdataka za financiranje predsjedničkih kampanja. Evo nekih primjera.
Na primjerer, godine 1969. za predjsedničku izbornu kamapanju trebalo je izdvojiti
20 miliju/una dolara ; 1972. 100 milijuna; 1980 oko 143 milijuna, 1984.299 milijuna i
1988 328 milijuna dolara.(74) (Usp. Presidential Elections,str.49.) U svim planovima
kamapanja , bez obzira koje vrsti bile, ugrađen je plan prikupljanja novčanih
sredstava. Ovdje politilčki marketing mora odigrati svoju pravu igru do pogotka,
odnosno skupiti što više novaca. Postoje dva načina prikupljanja sredstava. Prvi
način je telefonski i poštanski marekting radi nagovaranja potencijalnih
podupiratelja da daju svoje dobrovoljne priloge, zatim organizacija različitih
zabava, priredba i od moćnijih donatora.
Drugi strateški resurs predsjedničke kampanje su
informacije.Informacijama se utječe na ponašanje birača.Informacije trebaju
pomoći biračima da se tijekom kampanje orijentiraju tj. upoznaju s kandidatom i
njegovim programom. Informacije se mogu odašiljati na različite načine. Moć
informacija zavisi o jačini medija. Svakako da su najmoćnije ili najutjecajenije
informacije koje se emitariju preko televizije.Televizija ima najveću ulogu u procesu
nominacije kandata i prva plasira informaciju u javnost da je neki političar
nominirao za predsjedničke izbore.
7.1.3.4. Proces nominacije
Za predsjedničku nominaciju postoje pravila igre koja se trebaju uvažiti kandidati koji
se žele nominirati. Nomanacija je imenovanje ili prijavljivanje kandidata za izbornu
utrku. U Sjedinjenim Američkim Državama tijekom povijesti razvile su se različite
metode nominacije. Povijesni razvoj nominacije tekao je na ovaj način. U prošlosti su
se sastajali čelnici stranaka i međusobno odlučivali kojega će kandidata poduprijet i
nominirati. Kako je izborni proces postao složenijim osnivane su stranačke i biračke
skupine na razini regije ili države koje su raspravljale o kanidatima i “naposljetku
izabrale kandidate”. Svojevrsne konvencije.Na trećoj razini , u slučaju
predsjedničkih izbora moraju se održati nominacijske konvencije:” Vrhunac izbornog
procesa su izbori za predsjednika Sjedinjenih Država svake četiri godine. Stranački
kandidati biraju se na nominacijskim koncencijama koje se održavaju nekoliko
mjeseci prije općih izbora. Delegati na tim konvencijama, koji se biraju unutar svake
države, obično se obvezuju da će glasovati za određenog kandidata, bar u prvom
krugu.” (75)( Prikaz američkoga državnog ustrojstva, nav. dj.121.) Nakon toga
nominacija se objavljuje i medijima što je znak da je kandidat ušao u
predsjedničku izbornu utrku. (76)(Šire o proceduri nominacije u:Presidential
Elections, nav dj. str. 97-175.)
7.1.3.5.Tijek predsjedničke kamapanje
Poslije nominacije slijede pripreme za kamapanju. U medijima se stvara atmosfera
polarizacije. Počinje doba snažnije identifikacije s podupirućom strnakom.Počinje
“rat” između Republkikanaca i Demokrata.
U procesu političkog komuniciranja ili kampaniranja birači istražavaju političke
preferencije u skladu s vlastitim sustavom vrijednosti.Pojačava se sustav klivaža ili
stranačkih razdijelnica. Do izražaja dolaze i razlike iz političkih ideologija ili filozofija
spomenutih stranaka i polarizacija među različitim skupinama. Primjerice žene se
snažnije identificiraju s vrijednostima Demokratske stranke, a muškarci s
vrijednostimam Republikanske stranke.Šefovi izbornih stožera i stručnjaci za
marekting u politici moraju izraditi strategiju kandidatova nastupa u javnosti. Oni su
specijalisti u kamapanjui, jer kamapanja ne može bez takovih stručjnaka zbog
usložnjavanja tehnike vođenja kampanja.Stoga se u literaturi počinje korisiti
izraz”profesionalizacija kampanje”.Profesonalizirana vođena kampanja mora imati
složenu momčad različitih stručnjaka među kojima i značajno mjesto imaju stručnjaci
za ispitivanje javnog mnijenja i specijalizrane agencije za ispitivanje javnog
mnijenja.Zatim marketinške stručnjake koji će definirati temu kampanje.U
profesionaliziranoj kampanju angažirane su osobe koje moraju voditi računa o
identifikaciji ciljnih skupina koje bi eventualno mogle poduprijeti predsjednilčkoga
kandidata. Najveća pomoć kampanji su mediji. Organizatori kampanje moraju imati
medijski plan odnosno plan praćenja i televizijskog i ostalog medijskog pokrivanja
kampanje. Naravno, kao što smo rekli televizija ima najveći utjecaj na tijek
kampanje. Stručnjaci koji skrbe za kampaniranje preko televizije moraju naprije
zavititi u fond kampanje i vidjeti koliko sredstava mogu izvojiti za plaćene reklame
na telviziji. Oglašavanje na televiziji ili uporaba političkog marektinga u SAD počinje
negdje 1952. godine. Najprije su se zakupljivali udarni termini, cijele emisije u kojima
su nastupali predsjednički kandidati, dok od 1952. godine dolazi do promjena u
pristupu obraćanja predsjedničkog kandidata američkoj javnosti ili glasačima.
Umjesto dugih i iscrpljujućih predsjedničkih govora , savjetnici za medije plaćaju
kraće reklame pomoću kojih se odašilju političke poruke.O toj promijeni veliki znala
tevizije kao medija u nas novinar Damir Matković piše:”U predsjedničkoj kamapanji
savjetnici Dwighta Eisenhowera prekinuli su s tradiijom zajkupljivanja vremena za
emeitriranje cijelih govora. Umjesto toga, reklamana egencija koja je vodila
kampanju pripremila je niz spotova od 30 do 60 sekundi u kojima su bili crtani
filmovi, jinglovi i kratke izjave predsjedničkog kandidata.Od tada je to postalo
radeovita praksa. Danas se otprilike pola proračuna u predsjedničkoj kamapanju
troši na televizijsko reklamiranje.” (77)(Damir Matković, Televizija igračka našeg
stoljeća , Zagreb,AGM, 1995.,str. 132.) Stručnjaci za marketing u politici
preporučuju oglašavanje na radiju, u novinama ili video kasetama i u novije vrijeme
preko interneta.U reklamama se reklamira kandidat , njegov program, poruke
kampanje , te glavne teme iz unutarnje i vansjke politike.U javnim i televizijskim
nastupima kandidat mora predstati sebe, svoj živtoni rtijek javnosti kako bi javnost
znala sve o kandidatu.Zatim slijede televizijska sučeljavanju protivničkih kanidata u
obliku predstavljanja programa i zastupanja stavova i interesa stranke iz koje
dolaze kandidati. Po tehnici kampaniranja kandiati se mogu opredijeliti za pozitivno i
negativno kampaniranje. Pozitivno kampaniranje podrazumijeva iznašanje istinitih
podataka, a negativno kamapaniranje znači metodu ocrnjivanja konkurentskog
kandidata.
7.1.3.6. Primjer tehnike uspješne kmpanje. Inicijativa Clinton-Al Gore 1992.
Pokušajmo se sada vratiti na tezu o profesionalizaciji kamapanje ili o dobroj
marketinškoj momčadi. Na predsjedničkim izborima 1992. Clintonov i Al Gorov
izborni tim izradili su Project Managers Handbook (Puting People . In Charge !
Sing -up, Doorstep, Tenmore,.Iz tog vrlo instruktivnog priručnika razvidne su tehnike
kampaniranja koje su bile uporabljene u izbornoj utrci Clinton-Al Gore. Na tim
predsjedničkim izborima 1992. korištene su tri tehnike kampaniranja. Tvorci toga
priručnika bili su Craig Smith, Director of State Operations, Simon Rosenberg
(Deputy Direktor of State Operations), Johnny W.Allem(Campaign Advisor on Fild
Outzreach). Clintonova predsjednička izborna kampanja vožđena je pod motom:
“ljudi za ljude” i “Amerikanci za promjene”. I “Mi smo tamo gdje su ljudi, a ne negdje
okolo”.U kampanju je bilo uključeno mnoštvo. Tvorci kamapanje zamisli su tri
tehnike kampaniranja.
Prva tehnika kamapaniranja bila je “Doorstep Campaign”. Ta je
tehnika predmnjijvala aktivizam građana za pormjenu vlade i promjenu političkog
ponašanja. Bila je to ideja podupiranja i ohrabiranjva indivudualnih glasača. Ili
mobilizacija susjeda za potporu Clinton-Goreu.
Druga tehnika bila je “Sign-up Campaign” Ona je trebala povezati Amerikance i
potaknut ih na promjene.Ta je tehnika komuniciranja bila oblikovana iz razloga što
su studije o ponašanju glasaača pokazivale prethodnu veliku apatiju i
nezinteresiranost građana za izbore.Ona je zapravo trebala odvratiti
glasače,smanjiti apstinenciju i motivirati ih d na politički aktivizam. Da bi se ljudi
potakli na političko djelovanja napravljena je “SIGN-UP Campaign Card”. Smisao
ove tehnike kampaniranja bila je potaknuti događaje i motivirati potencijalne
poduprijatelje predsjedničkog kanidata. Uz uporabu, korištenje “SIGN-UP Card”,kao
svojevrsnog plana aktivnosti.
Treća tehnika bila je “Ten more Campaign”,čiji je cilj bio povezati
prijetelje, stvoriti mrežu “friend-to-friend” i potaknuti ljude na glasovanje tamo gdje
žive, dok je zadatak volontera bio podupirati prijateljstvo u kampanji. Bit ovih tehnika
da je ovakova kamapanja omogućila “mnoštvu Amerikanaca dsudjelovanje u
kampanji.Ovaj se program kamapaniranja temeljio na ovim premisama:” 1.ljudi
imaju dobre namjere;2.ljudi trebaju osobno biti pitani za pomoć; 3.ljudi osobno drže
do svojih veza, pogotovu ako im se obraćaju prijatelji ili kolege.Ta je kamapanja
trebala utemljiti “deset novih vođa”. Akcija “deset lidera više” ima dva stupnja. Prvi
stupanj je da se iz skupine od 12 do 15 članova, koja podupire Clinton-Gorea
izabere lider .Proces novačenja je uspješniji ukoliko lider (a) napravi prospekt, (b)
listu telefonskih kontakata i osobnih posjeta,(c)pomaže u kontaktima face-to-face,(d)
određuje vrijeme prve akcijske kamapanje. Na drugom stupnju održava se sastanka
komiteta za potporu kojega potiču lideri skupina.Na trećem stupnju lideri i članovi
skupine promiču literaturu o Clintonu-Goreu.Bave se promičbom. Na četvrtom
stupnju lideri podnose izviješće o djelovanju glavnom izbornom stožeru. Bit ove
metode je da liderima omogućuje nadzor nad cijelim procesom komuniciranja.Na
petom stupnju valja ponoviti sve iz početka i tako unedogled. Kako se praktično
kampaniralo moguće je vidjeti iz promidžbenog letka. Slika 9. 12 koraka k pobjedi u studenom
ZNAJTE SVOJU PORUKU
Čestitam. DOORSTEP LEADER koji radi za Clintona/Gorea je srž ove kampanje. Vi ste najvažnija
veza. Da bi bili spremni pročitajte ovaj sadržaj i naučite ključne pojmove o vašim područnim uredima,
mjesnoj zajednici, općini i župi i skupite najvažnije telefonske brojeve i imena veznih osoba koji vam
trebaju tijekom kampanje.
POKAŽITE SVOJE BOJE
Neka ljudi vide vašu zanesenost Clinton/Gore kampanjom. Posjetite vaš mjesni promičbeni ured za
nabavu sredstva koja trebate da bi vaši prijatelji i susjedi uvidjeli poruku.
PLANIRAJTE SVOJ RAD
Ovaj omot sadrži imena glasača u vašoj neposrednoj blizini ili mjestu koje ste izabrali predstavljati. Vi
ćete ih morati upoznati vrlo dobro. Dok radite vi ćete posjećivati, zvati, pisati, podsjećivati i hvaliti
mnoge nove i prijašnje prijatelje. Evo nekoliko korisnih savjeta:
Odvojite vremena za Doorstep djelovanje triput tjedno.
Planirajte rad koji ćete ostvariti za to vrijeme.
Napravite mjesta kod kuće za sredstva i zabilježbe.
Bilježite vaša iskustva i zapisujte na kalendar svoje obveze.
Kada ste u nedoumici tržite pomoć i savjete.
UPOZNAJTE SVOJE BIRAČE
Uvodni upitnik koji je sadržan u ovom omotu je velika pomoć pristupu. Budite zaneseni vašim radom
za Bill Clintona i Al Gorea. Nemojte gubiti osmijeh ili srdačnost pred susjedima – čak i kad vam poneki
zalupe vrata u lice! Prilikom svakog interviewa ostavite literature, vaše ime i što bolji ugođaj.
PUSTITE GLASINE
Po završetku uvodnih interviewa skupljene ključne podatke donesite što prije u promičbeni ured.
Pregledajte vaše izvješće ustvrđujući da bude točno i valjano. Dostavite, šaljite poštom ili faksom
vaše izvješće u ured označen na ovom omotu. Zovite vašu veznu osobu da potvrdite dospijeće
podataka.
PRIDRUŽITE SE DRUGIM DOORSTEP LEADERIMA
Vaša vezna osoba će vas upozoriti na mjesta okupljanja i događaje važne za promičbenu kampanju.
Leaderi će dobiti posebnu doznaku gdje god će Clintonovi i Goreovi biti nazočni. Vi ćete upoznavati i
raditi s ljudima poput vas koji pomažu Ameriku za bolje promjene.
VIŠE TLC ZA VAŠE BIRAČE
Promičbeni ured i neće moći poslati Bill Clintonu sva pisma koja govore čime su birači prvenstveno
zabrinuti. Ako troškovi ne dopuste slanje pisma biti ćete zatraženi da osobno predate poruku. Zbog
toga ostanite u vezi s promičbenim uredom. Neki Leaderi će smatrati korisnim pisati zabilježbe svojim
glasačima prilažući činjenice te teme.
SLOŽITE “ZABAVU GLEDANJA”
Dvije vrste Zabava gledanja će biti organizirane od strane Clinton/Gore kampanje: Jedna vrsta može
biti složena bilo kada u nečijem domu koristeći se videomaterijalima zaduženim u uredu. Druga vrsta
će se vrtjeti oko TV rasprava. U suradnji s vašom osobom veze odlučite da li održati zabavu u vašem
susjedstvu s svim vašim glasačima ili spojiti nekoliko skupina. Za zabavu pošaljite pisane pozivnice
tjedan dana unaprijed. Slijedeći poziv upućujete telefonom četiri dana unaprijed. Neka vam ljudi dođu
pola sata prije prijenosa. Pripremite zalihe literature, osvježenja i dobrog raspoloženja.
PODJELITE LITERATURU
Za vaše susjedstvo će biti određena literatura u dva tri “navrata”. Vaša osoba veze će vas uputiti kako
nabaviti zalihe i za kad je svaki dio predodređen.
10.POŠALJITE NEODLUČNIM GLASAČIMA POZIV BUĐENJA
Vikend 23 listopada je datum za ponovno nazivanje svih glasača s
liste koji su bili neodlučni u kolovozu i rujnu. Obilježite sve nove
Clinton/Gore glasače na popis izbornog dana.
11.OPSRBITE SE ZA IZBORNI DAN
Zalihama. Za vaše susjedstvo trebat ćete vlastitu pozivnu listu.
Ako bi trebali pomoći na vašem izbornom mjestu, oznake,
primjerci izbornih listića i pripomoći će vam biti nužni.
12.NASMIJEŠITE SE! VRIJEME JE IZBORA!
Prvo, pobrinite se da glasate vi i vaša obitelj. Drugo, planirajte
nazvati sve vaše birače ponedjeljak navečer ili utorkom tijekom
dana. Pitajte ih za točno vrijeme kada će glasati. Kazujući vam
vrijeme oni si stvaraju mentalnu predbilježbu.
I dođite na Zabavu pobjede. Zaslužujete slavlje. Pozovite vaše
glasače koji su pritom pomogli.
Slika 10.
Uvodni interview
Molimo da ova pitanja postavite točno kako su napisana i zabilježite odgovore na LIST
SUSJEDSKOG IZVJEŠĆA. Na nekim mjestima će dodatni upitnik biti korišten, više naglašujući
mjesne interese. U tom slučaju upotrijebite dostavljeni upitnik umjesto ovoga. Sretno.
Dobro veče. Zovem se ____________________________ i ja sam susjedski predstavnik kampanje
za Bill Clintona i Al Gorea. Moj zadatak je da razgovaram s ljudima i da razmjenjujemo mišljenja s
ljudima u ovom susjedstvu i kampanjom. Imate li minutu vremena za nekojiko pitanja u vezi izbora
ove godine?
[Probajte kratko vrijeme provesti čekajući odgovor ali zapamtite da morate uspostaviti odnos
a ne samo dobiti neke odgovore na pitanja pa zakažite dogovor za kasnije ako je potrebno.]
1. Ako bi izbor za predsjednika Sjedinjenih Država bio danas biste li glasali za Bill Clintona ili George
Busha? [ Zabilježite C, B ili N (za neopredijeljene)].
2. Navest ću vam pet stvari koje ljudi smatraju važnim za izabiranje predsjednika ove godine. Molim
vas odgovorite mi koja vam je najvažnija od ovih svari.
Obrazovanje
Porezi
Sigurnost ulica
Posao i ekonomija
Zdrastvena zbrinutost
[ Zabilježite slovo izbora. ]
3. Da li obično glasate ujutro, tijekom dana ili predveče na dan izbora?
[ Zabilježite U, D ili P. ]
4. Koliko registriranih glasača ovdje živi? Zabilježite njihov broj.
Zahvalite glasaču i nastavite razgovor opuštenije. Ostavite dio promičbene Clinton/Gore
literature i najavite da ćete nazvati s vremena na vrijeme.
8. Politički sustav Republike Hrvatske, marketing u politici, izborne kamapanje 8.1. Politički sustav Republike Hrvatske i temeljne vrijednosti
Vrijednote kao zamišljeni idealtipovi prema kojima se nastoji orijentirati politički život
označuju narav nekog političkog sustava. Svaka (politička) zajednica ima navlastiti
tip vrednota. One određuju narav političkog sustava. Iz vrednota je moguće zaključiti
je li jedan sustav demokratski ili nedemokratski. Temeljne vrednote političkog
sustava Republike Hrvatske izvedene su iz tradicije demokratskih ustava Europe i
SAD, a nabrojene su u trećem članku Ustava Republike Hrvatske: »Sloboda,
jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštovanje
prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša,
vladavina prava i demokratski višestranački sustava najviše su vrednote ustavnog
poretka Republike Hrvatske«. Što označuje pojedine vrednote? 1. Sloboda znači da
je sve u djelovanju dopušteno što nije zabranjeno i ne ugrožava ničiji život i ljudsko
dostojanstvo. 2. Jednakost je ona vrednota kojom se žele iskazati odnosi u državi u
kojoj su ljudi jednaki bez obzira na neke svoje posebnosti, navlastitosti, kao što su
spol, rasa, vjeroispovijest, političko opredjeljenje, svjetonazor, ideologijska usmjerba
i tomu slično. 3. Nacionalna ravnopravnost je posebno značajna vrednota u
višenacionalnim državama i višekulturalnim društvima u kojima se radi ravnoteže i
stabilnosti političkog sustava moraju jamčiti nacionalna prava kao dio ljudskih prava
u širem smislu. Mirotvorstvo je takva vrijednost koja označuje mir kao temeljnu
kategoriju političkog djelovanja, a izvodi se iz političke teorije hrvatskog politologa i
političara Stjepana Radića. 5. Socijalna pravda označuje vrijednost ravnoteže među
društvenim slojevima i državnu brigu za potrebe članova društva, radi izbjegavanja
većih društvenih sukoba koji mogu ugrožavati stabilnost političkog sustava. 6.
Nepovredivost vlasništva predstavlja vrednotu građanskog demokratskog sustava u
kojemu se zajamčuju svi tipovi vlasništva, posebice privatno vlasništvo kao sveto
pravo građanskog društva. 7. Očuvanje prirode i čovjekova okoliša predstavlja noviju
ustavnu, zapravo postmaterijalističku vrijednost što označava državnu skrb za
kvalitetu života. 8. Vladavina prava, kao jedna od vrednota, pokazuje da se
republikansko, državo ustrojstvo temelji na vladavini prava, zakona. 9. Demokratski i
višestranački sustav, odnosno demokracija i višestranačje kao vrijednosti Ustava i
sustava Republike Hrvatske, izražavaju ili pokazuju vladavinu naroda i načelo
političkog natjecanja različitih stranaka koje se u političkom natjecanju pojavljuju s
različitim političkim idejama/robama na tržištu političkih ideja ili programa., koje u
svojim političkim djelovanjima koriste marketing u politici.
Otvorenost, mnoštvo, razlike, natjecanje,četiri su obilježja demokratičnosti i
višestranačja.
8.2. Stranke na političkom tržištu
Raspadom komunističkog društva u Republici Hrvatskoj utemeljen je višestranački
sustav s konkurencijom na političkom tržištu. Utmeljene su političke stranke različitih
svijetonazora i sustava vrijednosti. Njihiovo utmeljenje zajamčeno je Ustavom
Republike Hrvatske . Kakvi su zakonski temelji višestranačja moguće je vidjeti iz
slijedećeg prikaza.
Stranke kao političke ustanove, slobodnog osnivanja trajnog oblikovanja političke
volje građana, temeljna su vrednota ustavnog poretka.
Građanima se jamči sloboda udruživanja radi artikulacije različitih interesa
Procedura osnivanja stranaka utvrđena je Zakonom o strankama.
Zajamčena je javnost djelovanja političkih stranaka. Strnake se teritorijalno
ustrojavaju.
Nije dopušteno osnivanje organizacijskih jedinica u »državnim tijelima, tijelima
jedinica lokalne samouprave, poduzećima, ustanovama, vojsci, policiji i drugim
pravnim osobama«
Strankom upravljaju članovi. Osnivanje i registracija političkih stranaka:
1.Najmanje stotinu državljana Republike Hrvatske može osnovati političku stranku.
2. Članom stranke postaje se prihvaćanjem statuta i programa
3. Ispunjavanjem uvjeta stranka se upisuje u registar koji vodi Ministarstvo uprave.
4. Nije dopušteno djelovanje strankama »koje nisu registrirane prema odredbama
ovog zakona«
5. Stranka je dužna prijaviti organizacijski oblik Ministarstvu uprave 15 dana od dana
osnivanja
6. Za registraciju stranke prilažu se dokumenti: zapisnik o radu i odluke osnivačkog
tijela stranke, program i statut, popis osnivača i članova upravnih tijela, imena osoba
ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje, dokaz o hrvatskom državljanstvu osnivača
i članova upravnih tijela
7. Zakon točno propisuje što sve mora sadržavati statut stranke (naziv, sjedište,
znak, predstavnike, zastupnike stranke, članstvo, oblike organiziranja, sredstva itd).
Stranka mora objaviti statut
8. One stranke kod kojih se naziv jasno ne razlikuje od naziva registrirane stranke
neće biti upisane u registar. Članak 11. u potankostima govori o nazivu stranke
9. One stranke koje u programu pozivaju na nasilje neće biti upisane u registar.
»Odbit će se zahtjev za upis u registar političkih stranaka podnositelju koji
programom politike stranke potiče ili poziva na nasilno ugrožavanje ustavnog
poretka, neovisnosti, jedinstvenosti ili teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske«
(čl. 17).Da bi stranke mogle nesmetano funkcionirati moraju imati izvore
financiranja. One su prije svega definirane kao neprofitne udruge.
Stranke se finaciraju iz članarine, dobrovoljnih priloga, izdavačke djelatno
promičbenog materijala, različitih oblika političkoga marketinga manifestacija,
sredstava iz državnog proračuna, dobiti poduzeća čiji su vlasnici itd 3. Stranke
dobivaju sredstva u slučaju izbora njihova kandidata u Sabor Republike Hrvatske (iz
državnog proračuna), te razmjerno broju zastupnika. Stranke moraju javno prikazati
izvore sredstava, a protupravno stečena sredstva pripadaju državnom proračunu.
Kao političke institucije prestaju djelovati :
1. Odlukom nadležnog tijela o raspuštanju stranke
2. Odlukom Ustavnog suda (čl. 23 stavak 3)
Nadzor nad provođenjem zakona ima Ministarstvo uprave. (78)(Izvor: Narodne
novine, br. 76, 16. kolovoza 1993. str. 1842-1845.) Od osnutka prvih političkih
stranaka početkom devedesetih do danas u hrvtskoj je registrirano preko
sedemdeset stranaka. Riječ je o procesu gomilanja političkih stranka na političkom
tržištu. One se mogu podijeliti prema temeljnim orijentacijama na : stranke
nacionalne provenijencije, socijijalne, regionalističke,liberalne, konzervatvine,
kršćansko demokratske, socijal demokratske itd. Karaktiristika stranka je u Hrvatskoj
nedovoljno razvijena infrastruktura marketing koncepcija . Malo je političkih stranaka
koje imaju razvijeni politički marekting. Odnosno onih koje sustavno primjenjuju
marketing koncepiju u politici. Marketinški pristup politici uočljiv samo u nekoliko
političkih stranka kao što su HDZ,SDP,HSLS,HSS,LS ,IDS. Ostale stranke jedva se
pokušavaju održavati. Zbog oskudnih novačanih sredstava i neznatnog političkog
utjecaja.
8.2.1. Vrijednosne orijentacije u programima nekih političkih stranaka kao
sastavni dio marketinga u politici
Političke stranke primjenjujući marketing u politici svoje vrijednosti izlažu u svojim
političkim programima. Stranke se programski razlikuju prema svjetonazorima i
ideologijama i imaju različite sustave vrijednosti. Politički ih programi predstavljaju na
političkom tržištu. Iz narednoga prikaza vidjet ćemo kako su neke hrvatske političke
stranke marketinški oblikovale svoje programe ističući različite sustave vrijednosti.
HDZ je narodna stranka koja okuplja sve društvene slojeve na vrednotama
kršćanske civilizacije.Ona je emancipacijska stranka nacionalne orijentacije i
narodna stranka, koja se bori za nacionalni suverenitet i očuvanje nacionalnog
identiteta. Za ishodište svojega djelovanja ima čovjeka — osobu kao najvišu
vrijednost. Stranka zastupa temeljna prava čovjeka. Promiče ideju socijalno tržišnog
gospodarstva. Kao stranka različitih društvenih slojeva zalaže se za demokršćanski
koncept solidarnosti. Sukladno konceptu solidarnosti zalaže se za supsidijarnosti.
Stranka zastupa jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske.(79) (Izvor: Glasnik HDZ,
Zagreb, 8. listopada 1993.) . Hrvatska socijalno-liberalna stranka.je stranka koja
poštuje slobodu pojedinca,kao preduvjet slobode zajednice i promiče liberalnu
demokraciju. Zalaže se za socijalnu koheziju na ravnoteži interesa faktora rada i
kapitala. Za jednakost i neotuđiva prava čovjeka i slobodu djelovanja, pravnu
državu ograničavanje vlasti, slobodu poduzetništva, toleranciju, parlamentarnu
demokraciju , neovisnost sudstva, zaštitu manjinskog mišljenja, autonomiju
gospodarskog, kulturnog, duhovnog života pojedinca. Stranka još podupire napredak
društva temeljen na poduzetništvu, obrazovanju, znanosti, očuvanju okoliša,
moralnoj odgovornosti(80) (Izvor: Programska usmjerenja HSLS-a, Zagreb 1992).
Hrvatska narodna stranka polazi od nekoliko političkih ciljeva :1. Hrvatska kao
suverena i samostalna demokratska država — temeljni cilj; 2. nema suverenosti i
samostalnosti bez demokracije; 3. pravna i socijalna država;4. prava i slobode svim
građanima Hrvatske i 5. politički sustav liberalne građanske demokracije. Četiri su
uvjeta demokratskog političkog sustava: a) da ima demokratski donesene zakone
koje primjenjuju i koji obvezuju sve građane, b) da se ustrojstvo državne vlasti temelji
na diobi zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, c) da je politička vlast izabrana na
demokratskim višestranačkim izborima, d) da u međuizbornim razdobljima postoje
osigurani kanali kontrole i utjecaja građana na izabrane političke predstavnike i
proces odlučivanj. Osim toga Hrvatska narodna stranka smatra da je aktivna oporba
— uvjet demokracije.Ona se u svom programu zalaže i za :
uklanjanje prepreka razvoju pluralizma, homogenizacije i novih totalitarnih ambicija,
nove podobnosti za slobodno sindikalno udruživanje.Zastupa protucentralizam,
decentralizaciju, te regionalizam i lokalna samoupravu građansku i nacionalna
ravnopravnost, kulturni pluralizam, razgraničenje društva i države, civilno društvo i
državu. Stranka preferira parlamentarnom umjesto polupredsjedničkom sustavu i
smatra da se suverena Hrvatska mora uključiti u Europu. (81)( Izvor: Politički
program HNS, 1992.) Hrvatska seljačka. stranka Prema profilu HSS možemo
definirati kao specijaliziranu stranku za promicanje interesa seljaka i sela i širih
društvenih slojeva. Stranka zastupa ove temeljne vrijednosti : 1. 1. Rad
2. Moral
3. Vjera
4. Tradicija
5. Dom
6. Obitelj
7. Privatno vlasništvo
8. Obiteljsko gospodarstvo i tržište
9. Socijalne pravice
10. Solidarnost
U pogledu države i političkoga ustrojstva HSS polazi od počela
samostalnosti,slobode,neovisnosti i demokracije. Prema tomu moguće je nabroijiti
politička počela koja dominiraju u političkom programu koji se odnosi na dravu i
političlko ustrojstvo. Dakle u tom dijelu programa HSS im ove političke odrednice:
1. Samostalna, slobodna i neovisna država
2. Suvremena parlamentarna republika
3. Stroga dioba vlasti (zakonodavna, izvršna, sudska)
4. Dvodomni Sabor
5. Predsjednik Republike treba biti odgovoran Saboru
6. Općina kao temeljna upravna jedinica
7. Sabor imenuje vladu
8. Predsjednik vlade usklađuje rad članova vlade, a pred Saborom zajedno njima
odgovara za rad vlade . Njegov gospodarski program počiva na privatnom vlasništu i
tržišnom gospodarstvu. Elementi gospodarskoga programa ili odrednice
gospodarske politike su:
1. Privatno vlasništvo
2. Tržište
3. Poduzetništvo
4. Država je nazočna u gospodarstvu
Vodi politiku zdravog novca
Brine o uravnoteženom javnom proračunu
Kreira poreznu politiku
Donosi trgovačko socijalno zakonodavstvo
Financira, samostalno i uz pomoć inokapitala i koncesija, temelji gospodarsku i
socijalnu infrastrukturu
Vodi sektorsku gospodarsku politiku
Vodi osobito računa da fiskalna i socijalna opterećenja fizičkih i pravnih osoba nikako
ne zahvate pretjerani dio narodnog dohotka
5. Obiteljsko gospodarstvo
6. Javna poduzeća pod nadzorom javnosti. Hss se nadalje zalaže za:
1. Kompleksan, skladan i regionalno diferenciran pristup privređivanju
2. Obiteljsko poljodjelsko gospodarstvo
3. Poljodjelstvo koje ima prioritet u gospodarskom razvoju
4. Novu zemljišnu politiku na selu
5. Osiguranje povrata i naknade zemljišta
6. Cjelovit i harmoničan sustav potpora, zaštita i organizacije poljodjelstva
7. Poreznu politiku primjerenu raznovrsnim prilikama itd. Socijalna politika HSS se
temelji na:
1. Kvaliteti življenja
2. Skrbi za starije osobe
3. Zaštiti porodiljstva, majke i djece
4. Obvezatnom zdravstvenom osiguranju. Ekološki program HSS mogaobi se sažeti
u nekoliko točaka:
1. Hrvatska kao poljodjelska zona i turistička atrakcija Europe
2. Njegovanje uzajamnog odnosa čovjeka s prirodom
3. Čuvanje okolice
4. Čuvanje narodnih ljepota
5. Opasnost od velikih ekoloških katastrofa
6. Prikladan i ekološki usklađen način svega daljnjeg razvoja
(82)(Izvor: Program Hrvatske seljačke stranke, Dom, Izvješća HSS-a, br. 5, Zagreb,
15. travnja 1993) . HKDU (Program 1992). . HKDU (demokršćani) je politička
organizacija koja demokratskim sredstvima povezuje sve ljude koji u javnom i
političkom djelovanju prihvaćaju osnovne općeljudske vrijednosti i povezuju ih
kršćanskim svjetonazorom i etosom. Cilj je HKDU-a ostvarenje duhovnog i
materijalnog blagostanja za pojedinca i društvo. . Temeljne vrijednosti HKDU su:
1. Čovjek kao osoba polazište je i cilj društvenog uređenja (apsolutna vrijednost)
2. Kršćansko shvaćanje vrijednosti i ljudskog života
3. Pravo na osobnu slobodu, nedodirljivost i dostojanstvo
4. Odgovornost pojedinca pred ljudima i Bogom
5. Kršćanski nauk Katoličke crkve
6. Demokracija
7. Pluralizam
8. Pravedno, gospodarski uspješno i moralno zdravo društvo slobodnih ljudskih
osoba
9. Poticanje višeg moralnog standarda društva
10. Društvena pravednost
11. Solidarnost, uzajamnost
12. Supsidijarnost
13. Obitelj
14 Prirodna i kulturna baština
15.Socijalna politika
16. Ekološko) socijalno tržišno gospodarstvo
(83) Izvor: Program HKDU-a 1992. ) Hrvatska stranka prava (HSP)
je stranka nacionalne orjentacije koja zastupa neotuđivo pravo na potpuni
suverenitet i neovisnost Polazi od trinaeststoljetne neprekidnosti državne pravne
posebnosti i samostalnosti koji je prekid nastao ulaskom u Jugoslaviju. Oslanjanja
se na utemeljitelje, nastavljače, tradiciju i načelo hrvatskog državnog prava i
čuvanje nacionalne svijesti.HSP zastupa ova državotvorna načela:
1. Neograničeni, neotuđivi, nedjeljivi, neprenosivi, nepotrošivi suverenitet hrvatskog
naroda
2. Neovisna hrvatska država na povijesnom i etničkom prostoru
3. Nemoguć je savez s drugima prije uspostave državne neovisnosti
4. Odbijanje svakog jugoslavenskog državnog okvira
5. Nevažeći su ugovori koji dovode u pitanje neovisnost
6. Stroga dioba vlasti
7. Pravna država .
HSP podupire politiku ljudskih pravakoja podrazumijeva:
1. Univerzalna prava čovjeka
2. Obrana prava ugroženih
3. Jednakost hrvatskih državljana, bez obzira na posebnosti
4. Jednakost pred zakonom
5. Sloboda misli, savjesti, zbora i udruživanja
6. Zajamčena privatnost
7. Ravnopravnost vjeroispovijesti
8. Odbacivanje sudskih političkih procesa
9. Ograničenja prava i sloboda zakonom radi zaštite ćudoređa i javnog poretka
Osim toga HSP se zalaže za ove opće ciljeve:
1. Zaštita obitelji
2. Zaštita života radi suzbijanja niskog nataliteta
3. Pravo na zdravstvenu zaštitu
4. Znanstveno propitije prošlosti
5. Zaštita prirode
6. Zaštita kulturne baštine
7. Pravo na obrazovanje
8. Znanost u ulozi razvoja hrvatskog društv
Gospodarska politika HSP ove sastavnice:
1. Razvoj temeljnih gospodarskih djelatnosti
2. Jadranska orijentacija
3. Pravo na rad
4. Samostalna novčana, kreditna i porezna politika
5. Tržište i slobodno natjecanje
6. Privatno vlasništvo kao jamac slobode
7. Osnivanje neovisnih sindikata
8. Socijalna politika u ulozi socijalne pravde(84) (Izvori: Temeljna načela Hrvatske
stranke prava, Zagreb 24. veljače 1991.) . U Hrvatskoj postoji nekoliko
regionalističkih stranka. Te regionalističke stranke nasdtale su kao rezultat otvorene
linije sukona središte/mmetropola hrvatske regije. To su speicjalizirane političke
stranke za obranu regionalnih interesa. U programima nekih hrvatskih političkih
stranka do izražaja dolazi i regionalistička komoponenta. Regionalističke stranke
udružene su u svoju asocijaciju (ARSH) .Temeljne odrednice Asocijacije regionalnih
stranaka Hrvatske (ARSH).U njihovom asocijacijskom programu polazi se od
cojene ssadašnjeg stanja .Prema tomu:
1. Regionalističke stranke zaustavljaju rastuću centralizaciju i birokratizaciju
2. Protive se administrativnom prekrajanju regija (županizaciji)
3. Ne podupiru polupredsjednički sustav
4. Polupredsjednički sustav doveo je Sabor na sporedni kolosijek
5. Vladu je sveo na »izvršno vijeće«
6. Kumulacija funkcija dovodi u pitanje diobu vlasti
7. Regionalističke stranke europski su strukturirana oporba stranci na vlasti
8. Pretvorba vlasništva vodi pljački nacionalnog bogatstva
9. Državno-partijska kontrola medija
10. Sindrom latinoamerikanizacije društva
Zajedničke/opće smjernice djelovanja Asocijacije regionalnih stranka Hrvatske su :
1. Borba za modernu hrvatsku državu s nacionalnim, vjerskim i građanskim pravima
2. Protiv novog jednoumlja
3. Demokratsko političko nadmetanje
4. Sloboda javne riječi
5. Politička kultura
6. Borba za poštenu pretvorbu
7. Reduciranje državnog vlasništva na europsku razinu
8. Ustrojavanje na denacionalizaciji
Demografska politika ARSH počiva na:
1. Zaustavljanju raseljavanja sela stimulativnom agrarnom politiko
2. Promicanju policentričnog gospodarstvenog razvitka
3. Spriječvanju nasilne migracije
4. Podupiranju natalitetnu politiku
U području odgoja i obrazovanja ARSH zastupa:
1. Oslobađanje od protuideologizacije
2. Oslobađanje od protuznanstvenog odnosa
3. Izrada modernih općeobrazovnih sadržaja
4. Borba za očuvanje regionalnih sveučilištâ
U području socijalne politike ARSH zastupa:
1. Aktivnu politiu zapošljavanja zaustaviti
2. Socijalnu sigurnost hendikepiranim osobama
3. Uključivanje prognanika u rad
U području vanjske politike ARSH zastupa:
1. Podupiranje dobrosusjedskih odnosa
2. Uključivanje Hrvatske posredovanjem regija u europske ustanove
3. Poštovanje načela reciprociteta
4. Isticanje prava etničkih zajednica itd.
U području kulture:
1. Protivljenje zaustavljanju dijalektalnog govora
2. Otpor nasilnim promjenama jezika
3. Zaštita kulturnog naslijeđa
4. Pripadnost religiji
U području prava:
1. Ustavne promjene radi uspostavljanja parlamentarnog sustava
2. Sprečavanje miješanja vlasti (zakonodavne i izvršne)
3. Zamrzavanje stranačkog djelovanja obnašateljima funkcija u vlasti (vojska,
policija, sudstvo)
4. Omogućavanje financiranja jedinica lokalne samouprave itd.
(85)(Izvor: Temeljne odrednice političkog djelovanja ARSH, Opatija, 19. rujna 1993.)
8.3. Izbori za zastupnički i županijski dom Hrvatskog državnog sabora
U Republici Hrvatskoj izbori se jamče ustavnim člancima. Članak 1. Ustava
Republike Hrvatske, tj. treći stavak, daje takvu jamčevinu: »Narod ostvaruje vlast
izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem«! U 45. članku Ustava
govori se o biračkom pravu: »Biračko pravo, opće i jednako, imaju svi državljani
Republike s navršenih 18 godina. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim
izborima tajnim glasovanjem«. Državljani koji se u dane izbora zateknu izvan granica
domovine također mogu glasovati u diplomatsko-konzularnim predstavništvima.
Ustav (članak 73) utvrđuje i vrijeme održavanja izbora za domove Sabora: »Izbori se
za zastupnike u domove Sabora Republike Hrvatske održavaju najkasnije 60 dana
nakon isteka mandata ili raspuštanja domova Sabora«. Osim toga, u članku 141.
govori se: »Izbori za Sabor i predsjednika Republike raspisat će se prema izbornim
zakonima koji će se donijeti najkasnije za godinu dana od dana proglašenja ovog
Ustava«. Osim ustavnog određenja, tehnike i tehnologije izbora, pravna razrada
iznesena je u Zakonu o izborima (zastupnika u Saboru Republike Hrvatske).
8.3.1. Zakon o izborima
Zakon o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske usvojen je u travnju 1992.
Strukturiran je prema uzoru na slične zakone zapadne demokracije. Koji su njegovi
elementi lako je moguće doznati iz tabličnog prikaza. Zakon uređuje izbor zastupnika
u Zastupnički dom i Županijski dom Sabora Republike Hrvatske. Pravo biranja imaju
hrvatski državljani s navršenih 18 godina i to na neposrednim izborima, tajnim
glasovanjem, na četiri godine. Izbore raspisuje predsjednik Republike. Jamči se
pravo biranja izvan domovine .Nitko ne može biti istodobno biran u Zastupnički i
Županijski dom. Zastupnici nisu opozivi i nemaju obvezujući mandat. Članak 8.
određuje uvjete prestanka mandata. Etničke i nacionalne manjine imaju pravo
predstavljanja u Saboru (5 zastupnika).Jamči se tajnost i sloboda glasovanja.
Kandidate predlažu stranke, na temelju statuta, te birači, pojedinačno i grupno
Stranke predlažu »jednog kandidata i njegovog zamjenika za zajedničku državnu
listu.
Kandidati za zastupnike u izbornoj jedinici predlažu se na temelju 400 potpisa. Da bi
kandidatura u izbornoj jedinici bila pravovaljana potrebno je skupiti 100 potpisa. U
slučaju državne liste 5.000 potpisa na propisanim obrascima. Birač potpisom
podržava »samo jednog kandidata za zastupnika i njegovog zamjenika i samo jednu
državnu listu«.
Svi prijedlozi kandidata i njihovih zamjenika »moraju prispjeti izbornoj komisiji
izborne jedinice najkasnije u roku 12 dana od dana raspisivanja izbora«. A za
državne liste »12 dana od raspisivanja izbora«.
Državna lista: »U prijedlogu državne liste obvezatno se navodi naziv liste, a
kandidati moraju na listi biti poredani od rednog broja 1 do zaključno rednog broja
60. Predlagatelj slobodno utvrđuje redoslijed kandidata na listi. Naziv liste je puni, a
ako postoji i skraćeni naziv stranke, odnosno stranaka, ili stranačke koalicije koja je,
odnosno koje su listu predložile. Ako je listu predložila grupa birača, njezin je naziv
nezavisna lista. Nositelj liste je po redu predloženi kandidat na listi«. Po objavljivanju
liste kandidata iz izbornih jedinica, zbirnih list#H, državnih list#H, stranke i kandidati
imaju pravo javne izborne promičbe, sve do 24 sata prije izbora. Mediji su tijekom
izborne promičbe dužni zajamčiti prostor kandidatima
Onaj kandidat koji dobije »najmanje 6 posto glasova i politička stranka čija državna
lista na izboru dobije najmanje 3 posto glasova imaju pravo na jednaku naknadu
troškova izborne promičbe« .Ukratko ćemo sada opisati izbor zastupnika u
Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. U Zastupnički dom bira se 124
zastupnika. Od toga se 64 »bira u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj bira
jedan zastupnik. Šezdeset zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u
svakoj na približno isti broj birača bira jedan zastupnik«
Pravo izbora zastupnika imaju pripadnici manjina.
3. »U Zastupnički dom 60 zastupnika bira se tako da područje čitave Republike
Hrvatske čini jednu izbornu jedinicu i da svi birači, koji pristupe glasovanju, biraju na
temelju državnih lista sve zastupnike. Broj zastupnika koji će biti izabran sa svake
državne liste utvrđuje se na slijedeći način: Ukupan broj glasova koje je dobila svaka
državna lista (biračka masa liste) dijeli se s brojevima od 1 do zaključno 60. Od svih
dobivenih rezultata šezdeseti rezultat po redu jest zajednički djelitelj kojim se dijeli
ukupan broj glasova svake državne liste (biračka masa liste). Svaka državna lista
dobit će onoliko zastupničkih mjesta koliko puta ukupni broj njezinih dobivenih
glasova (biračka masa) sadrži zajednički djelitelj. Rezultat se izračunava na dvije
decimale, s time da se brojevi od 1 do 4 zaokružuju na niži, a od 5 do 9 na viši broj
dok se ne dobiju cijeli brojevi. Ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi
koja bi između dviju ili više državnih lista dobila zastupničko mjesto, ono će pripasti
onoj državnoj listi koja je dobila više glasova.
Državna lista, koja na izborima dobije manje od 3 posto glasova ne sudjeluje u diobi
zastupničkih mjesta«. Izbori za zastupnike u Županijiski dom odvijaju se na ovaj
način. U svakoj županiji u tri izborne jedinice biraju se po tri zastupnika.
»Izborne jedinice na području županije utvrđuju se posebnim zakonom tako da se
na približno isti broj birača, koji prebivaju u županiji, bira jedan zastupnik« Tijela za
provođenje izbora su:
1.izborna komisija Republike Hrvatske, izborne komisije izbornih jedinica i birački
odbori.
»Članove izborne komisije Republike Hrvatske čine predsjednik i četiri člana, od
kojih svaki ima zamjenika, koje imenuje Ustavni sud Republike Hrvatske iz reda
sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugih istaknutih pravnika«.Na koji se
način provodi glasovanje ? Glasovanje se provodi na biračkim mjestima. Izborna
mjesta izborna komisija dužna je objaviti najkasnije pet dana prije izbora. Glasovanje
je osobno na temelju glasačkih listića.
Listić na kojemu se glasuje u izbornoj jedinici u kojoj se bira jedan zastupnik sadrži:
ime i prezime kandidata i njegova zamjenika; puni i skraćeni naziv političke stranke,
odnosno stranke ili stranačke koalicije koja je predložila kandidata.
Glasački listić za jednu od državnih lista sadrži: naziv liste, ime i prezime nositelja
lista
»Glasuje se samo za kandidate, odnosno državne liste, navedene na glasačkom
listiću«
»Glasovanje traje neprekidno od sedam do devetnaest sati«.
»Rezultate izbora za zastupnike utvrđuje izborna komisija Republike Hrvatske na
temelju rezultata glasovanja na svim biračkim mjestima u svim izbornim jedinicama u
Republici«
»Kada izborna komisija Republike Hrvatske utvrdi rezultate glasovanja za
zastupnike, objavit će odmah: broj birača upisanih u popise birača...«. Za
provođenje izbora predviđena su sredstva iz proračuna. S njima raspolaže državna
Izborna komisija koja ih dodjeljuje izbornim komisijama u izbornim jedinicama. Za
zaštitu izbornog prava nadležan je Ustavni sud Republike Hrvatske. Uz Zakon o
izborima, treba spomenuti Zakon o popisima birača iz ožujka 1992, te Zakon o
izbornim jedinicama za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske lipnja 1992.
Prema ovom zakonu, postoje 64 jedinice. Članak 2. ovog zakona: »U Zastupnički
dom Sabora Republike Hrvatske (...) 64 zastupnika bira se u izbornim jedinicama u
kojima se u svakoj bira jedan zastupnik. 60 zastupnika bira se u izbornim jedinicama
u kojima se u svakoj na približno isti broj birača bira jedan zastupnik, a četiri
zastupnika biraju pripadnici nacionalnih manjina, određeni Zakonom o izborima
zastupnika u Sabor Republike Hrvatske, u posebnim izbornim jedinicama«.
»U Zastupnički dom 60 zastupnika bira se tako da teritorij čitave Republike Hrvatske
čini jednu izbornu jedinicu«.
( 86)Izvor: Hrvatsko izborno zakonodavstvo, Zagreb, Narodne novine, 1992
U pripremi za izbore za 1999. ili 2000. radna je skupina mjeseca ožujka 1999.
donijela nacrt prijedloga novog Zakona o izborima .Pokušajmo sada raščlaniti novi
prijedlog.
Obilježja i naglasci. . Riječ je o prijedlogu konsenzualnog načina odabira izbornog sustava Zagovara se Zakon o izborima na “temelju političkog konsensusa paralmentarnih
političkih
stranaka. Počela na temelju kojih bi se postigao konsensus je počelo pravedne
zastupljenosti političkih stranaka i pravednog političkog predstavništva.Zatim. očelo
učinkovitosti političke vlasti”. Radna skupina polazi od konsensuza kao
demokratskog počel, artikulacije društvenih interesa metodom dijaloga i
kompromisa. Uvođenjem počela konsenzusa stvaraju se pretpostavke
konsenzualne demokracije, koja jamči stabilnost političkoga sustava. Akteri
političkoga procesa dijaloškom metodom rješavaju sva bitna pitanja u društvu. To je
kvalitetni pomak u odnosu na prethodna rješenja.Ovaj prijedlog je prilog
demokratizaciji izbornog procesa i budućih insitucija izvedenih iz ovoako
predloženog procesa. S aspekta političkog marektinga u odnosu na veliki svijet
smanjuje prigovore velikoga svijeta.Da bi se oživotvorila spomewnuta počela
zagovora se uvođenje razmijernog izbornog sustava. Izbori imaju obilježje razmjernih kad političko predstavništvo što je moguće
egzagtnije odražava raspodjelu glasova na stranke.(Dieter Nohlen) .Razmjerni
sustav je u većini europskih zemalja. Funkcije i učinci razmjernog izbornog sustava
su: 1. isključivanje manjih stranaka, 2.prednost je na strani velikih stranka,
3.prednosti najveće stranke, 4. koncetrirajući učinak na stranački sustav, 5.
poticanje stvaranja stranačke većine.Što se izborne geografije tiče predviđa se
model 10 velikih izbornih jedinica. Velike izborne jedinice jamče razmijernost.
Članovi povjerenstva predložili su dva izborna praga. Za stranke 5% na razini
svake izborne jedinice, a glasova. koalicije 8% glasova. . Primjeri prohibitivnih
klaizula u svijetu.(U svijetu se ona kreće od 3-12%. Primjerice Argentina ima 3%, u
izbornom okrugeu ; Bolivija 5-12% stupnjevano po veličinama izbornih
okruga;Danska 2% u cijeloj zemlji i u drugom postupku dodijeljivanja ; Izrael 1% u
cijeloj zemlji ; Lihtenštajn 8% ; Savezna Republika Njemačka 5% u cijeloj zemlji,;
Španjolska 3% u izbornom okrugu; Švedska 4% u cijeloj zemlji.Predlagatelji
predlažu zatvorene liste. Predlažu pluralističko
počelo - više nositelja izborne liste iz iste stranke, a što se načina glasovanja tiče
predlažu pojedinačno glasovanje- svaki birač ima jedan glas i daje ga jednoj
izbornoj jedinici.
Način preračunavanja glasova u mandate.Glasovi se preračunavaju u mandate .D
,Hondotov postupkom. Da bi hrvatski državljani izvan domovine ostvrili pravo na
političku reprezentaciju u demokratskom duhu predlaže se da način izbore bude
rezultat kompromisa većinska i oporbene stranke.Prijedlog posebna izborna
jedinica. Ali i problem po kojim će se kritirijima obrazovati posebna izborna jedinica
za iseljeništvo. O kritirijima valja razmisliti.Nedoumice izaziva i politička
reprezentacija manjina O tomu pitanju ima nekoliko motrišta. Prvo polazi od mogućnosti izdvajanja njihova
izbora iz općeg izbornog sustava.Drugo polazi od počela narodne susverenosti(vlast
se izvodi iz naroda i pripad narodu).Posebno predstavništvo nacionalnih manjina ne
može se ostvariti općim i jednakim biračkim pravom,nego samo posebnim i
nejednakim biračkim ppravom pripadnika nacionalnih manjina. Predlaže se da u novom Izbornom zakonu bude najmanje pet posebnih zastupnika
naionalnih manjina u Zastupničkom domu.Izborna tijela tvore
predstavnici političkih stranaka i državno izborno povijerenstvo.Zagovara se
stalan i proširen sastavStalan sastav tvore predsjednik i četiri člana, a prošireni
,nakon utvđivanja kandidatskih lista tvorila bi po tri predstavnika većinske stranke,
koalicije i tri predstavnika oporbenih stranka ili koalicija. Članovi povjerenstva biraju
se na temelju međustranačkog dogovora, na temelju jednakosti u pravima. .Biračke
odbore tvore ipredsjednik i četiri člana s zamjenicima.Po dva bi bili predstavnici
većinske stranke ili koalicije i dva iz oporbene ili koalicije. Radilo bi se o
viišestranačkom, pluralističkom povjerenstvu koje bi se biralo po počelu počelu
neparnog broja.Izbori bi se financirali iz proračuna koji bi trebao biti razvidan,
prihoda i rashoda koji bi trebali biti prezentirani janvosti.u obliku predračuna koji bi se
trebao objelodaniti na dan početka izborne promičbe. Javna poduzeća ne smiju
darovati sredstva za kampanju ili na neki drugi način podupirati nekPredlagatelji se
zalažu za izradbu kodeksa ponašanja stranaka u medijima koji je kodaks dio
političkoga marektinga stranaka, te pravla ponašanja HTV tijekom izbora.Za nadzor
izborne procedure nadleži su Ustavni sud, nevladine organizacije i etičko
povijerenstvo kao nadzorno tijelo.
8.3.2. Rezultati izbora za županijski i zastupnički dom
a) Rezultati izbora 1990. prema broju mandata Tablica 1 SASTAV HRVATSKOG SABORA
(PREMA IZBORIMA PROVEDENIM U TRAVNJU I SVIBNJU 1990.)
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mandati
Stranke Društveno-političko Vijeće općina Vijeće udruženog rada Ukupno
vijeće
HDZ 55 70 83 208
SDP 13 23 38 74
SSH 2 1 1 4
Zajednički
kandidati
SDP/SSH 5 12 6 23
HDS 1 3 7 11
KNS 2 3 6 11
HSS - - 1 1
SDS 1 3 1 5
Nezavisni 1 - 14 15
Ukupno 80 115 157 352
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Izvor: Nenad Zakošek, Hrvatski parlament..,Politička misao Vol.XXX,(1993), No 4, str.21.
Tablica 2 b)Pregled rezultata izbora za domove Sabora Republike Hrvatske ----------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1. Biračko tijelo i sudjelovanje birača na izborima za Zastupnički i Županijski dom 1992.-1997. Izbori I992. Izbori 1993. Izbori1995. Izbori I997 Zastup.dom. Županij.dom Župan.dom' Županij.dom Ukupno 3558913 3580396 3634233 3664693 biraca Glasovalo 2690873 2303782 2500040 2615474 birača (u%) 75, 61 64, 34 68,79 71,37 Nevažećih listića 59338 76023 82666 86062 Važećih glasova 2631535 2227759 2417374 2529412 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Izvor:Nenad Zakošek:Pregled rezultata izbora za domove Sabora Republike Hrvatske i za županijske skupštine,Politička misao,V0l.XXXIV(1997),br.2,str.129-143. c) Rezultati izbora za Županijski dom Sabora Tablica 3: Stranački sastav Županijskog doma Sabora 1993. i 1997. ------------------------------------------------------------------------------------------------------ 1993. 1997. Mandati Mandati Stranka Broj % Broj % Hrvatska demokratska za'ednica 37 58 7 41 65 1 Hrvatska soci~alno-liberalna stranka 16 25,4 7 11,1 Hrvatska sel~ačka stranka 5 7,9 9 14,3 Istarski demokratski sabor 3 4,8 2 3,2 Hrvatska narodna stranka 1 1,6 - - Soci~aldemokratska arti~a Hrvatske 1 1,6 4 6,3 Ukupno: 63 100,0 63 100,0 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Izvor:Mirjana Kasapović, Izbori za Županijski dom Sabora,Politička misao,Vol.XXXIV,(1997),br.2 ,str.102.
Tablica 4 Rezultati izbora za Zastupnički i Županijski dom 1992.-1997. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Postotak važećih glasova za stranku ili koaliciju ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Izbori Izbori Izbori Izbori ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1992. 1993. 1995. 1997 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Stranačke Zastup.dom Županij.dom Zastup.dom Županij.dom liste ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- HDZ 44 ,71 45, 49 45 23 42,76 (6) HSLS 17 ,72 27 ,94(2) 11,55 HSS 4 ,25 11,62 HNS 6 ,70 1,03 (3) HSP 7 ,07 5,01 SDP 5 ,53 2, 80(4) IDS 3,18 4,45(5) 2,57 Koalicija HSSI~-INS/IDS 18,26 /HKDU/SBHS Koalici ja HSS/HŠLS 23,04 Koalicij a SDP/HNS 16,00(8) ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ostale 10 ,84 6 ,67 11,02 15 ,67 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Napomene: 1) Zajedno s DA i RiDS. 2) Uključujući i zajedničke županijske liste s HNS-om, SDP-om i HKDU-om. 3) Bez Zajedničkih županijskih lista s HSLS-om, ali uključujući liste s drugim strankama. 4) Bez zajedničkih županijskih lista s HSLS-om i HNS-om, ali uključujući liste s drugim strankama. 5) Uključujući i zajedničku županijsku listu s RiDS-om. 6) Ilključujući i zajedničku županijsku listu s HSP-om, HKDU-om i i KDM-om. 7) U pet županija gdje su HSLS i HSS nastupali sa zasebnim listama zbrojeni su glasovi za obje stranke. 8) U tri županije gdje su SDP i HNS nastupali sa zasebnim listama zbrojeni su glasovi za obje strranke, a uključeni su i glasovi sa zajedničke liste s PGS-om. Napomene: 1) Zastupnici postigla razmje sljedeća: 3 SN izbora istupili i; 2) Osim četvor židovske manjin 1-om. igim i liste s )M-om. ~rojeni su ijeni su PGS-om. Napomene: 1) Zastupnici imenovani odlukom Ustavnog suda sa stranačkih lista, kako bi se postigla razmjerna zastupljenost srpske manjine; njihova stranačka pripadnost bila je s(jedeća: 3 SNS, 3 SDP, 2 HNS i 5 nezavisni (izabrani na listi SDF-a, ali nakon izbora istupili iz te stranke).
2) Osim četvoro zastupnika izabranih u posebnim izbornim jedinicama, jedan zastupnik židovske
manjine imenovan je odlukom Ustavnog suda s liste HSLS-a. Izvor: isti, Politi.misao ,str. 130 . Tablica 5 Sastav Zastupničkog i Županijskog doma 1992-1997. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Broj zastupničkih mandata ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Izbori 1992 Izbori 1993. Izbori 1995. Izbori 1997. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Stranačka pripadnost zastupnika Zastup. Županij. Zastup. Županij. dom (138) dom (68) dom(127) dom(68) ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------- HDZ 85 37 75 40 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------HSLS 13 16 12 6 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- HSS 3 5 10 9 ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- HNS 4 1 2 9 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ HSP 5 4 2 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SDP 3 1 10 4 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- IDS 5 3 4 2 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ DA 1 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- HKDU 1 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- HND 1 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SBHS 1 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Nezavisni 1 ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Zastupnici srpske manjine 13 (1) 3 --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Zastupnici ostalih etničkih manjina 5 (2) 4 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Imenovani zastupnici 5 5 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Napomene: 1) Zastupnici imenovani odlukom Ustavnog suda sa stranačkih lista,kako bi se postigla razmjerna zastupljenost srpske manjine;njihova stranačka pripadnost bila je aljedeća: 3 SNS, 3 SDP, 2 HNS i 5 nezavisni (izabrani na listi SDP-a,ali nakon izbora istupili iz te stranke).
2)Osim četvero zastupnika izabranih u posebnim izbornim jedinicama,jedan zastupnik židovske manjine imenovan je odlukom Ustavnog suda s liste HSLS-a. Izvor:Nenad Zakošek,Pregled rezultata izbora,Politička misao,Vol. XXXIV,(1997.),br.2,str.131. Tablica 6 Rezultati izbora za Predsjednika Republike 1992. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Kandidat Broj glasova % ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1.Franjo Tuđman(HDZ) 1 519 100 56,7 2.Dražen Budiša (HSLS) 585 535 21,9 3.Savka Dabčević-Kučar (HNS) 161 242 6,0 4.Dobroslav Paraga (HSP) 144 695 5,4 5.Silvije Degen (SSH) 108 979 4,1 6.Marko Veselica (HDS) 45 593 1,7 7.Ivan Cesar (HKDS) 43 143 1,6 8.Antun Vujić (SDH) 18 783 0,7 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Izvor:Podatci Republičke izborne komisije ,1992. Tablica 7 Rezultati izbora za Predsjednika Republike 1997. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Kandidat Broj glasova % ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1. Dr. Franjo Tuđman (HDZ) 1,333,990 61,41 2. Dr.Zdravko Tomac (SDP) 458,172 21,03 3.Vlado GOTOVAC (skupni kandidat) 382,630 17,56 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Izvor:Izborno povjrenstvo Republike Hrvatske 1997.
8.3.4. Primjena marketinga u politici na izborima za zastupnički i županijski
dom hrvatskog državnog Sabora
Prije prvih višesetranačkih i demokratskih izbora primjena marketinga u politici u
Republici Hrvatskoj nije bila moguća. Razlog tomu je u naravi komunističkog
jugoslavenskog totalitarnog sustava. Tek i prvim, posebice drugim,trećim izborima
tijekom devedesetih počeo se koristiti marketing u politici. Tim poslom su se počele
su se baviti specijalizirane agencije za opći i politički marekting, zatim različiti
specijalzirani instituti, među kojima su NDI i Republikanski institut u Zagrebu koji
treniraju stranačke aktiviste za primjernu marketinga u politici. Marketig u politici
nova je dakle grana društvenoga marektinga čija je kako što smo rekli najveća
primjena u izbornim kmapanjama. Na temelju prethodnih općih razmišljanja o
marketingu, i marektingu u politici i njegovoj primjeni u kampanjama pokušajmo sada
prikazati model organizacije izborne kampanje u jedno hrvatskoj županiji X. i gradu
X.
8.3.5.Simulacija ORGANIZACIJE kampanje u županiji X i gradu X
Adaptacija amaričkoga političkoga marketinga u okvirima hrvatskog društva i
države
ORGANIZACIJA I VOĐENJE IZBORNIH KAMPANJA
1. IZBORI
1.1. Temeljni pojmovi
2. IZBORNA KAMPANJA
2.1. Temljni pojmovi
3. ORGANIZACIJA I VOĐENJE IZBORNE KAMPANJE
3.1. Sastavni elementi
4. ORGANIZACIJA I VOĐENJE IZBORNE KAMPANJE U ŽUPANIJI
4.1. Sastavni elementi
4.1. 1.PLAN ORGANIZACIJE KAMPANJE
U ŽUPANIJI
4.1.1.1. Prva faza
A) Odrediti sjedište županijskog, gradskih stožera i stožera izbornih jedinica
B) Izabrati ljude od najvećeg povjerenja
C) Osigurati sva potrebna tehnička sredstva komuniciranja
4.1.1.2. Prva faza
A) Razraditi zadatke svake pojedine grupe u svim stožerima
B) Definirati sredstva promidžbe
C) Organizirati seminar članova izbornik stožera (edukacija)
D) Odrediti volontere po stožerima
E) Odrediti volontere kojiże lijepiti plakate, dijeliti promidžbene materijale
F) Sastaviti anketu o volonterima (adresar volontera, radno vrijeme, slobodno
vrijeme, telefon volontera)
G) Izrada izbornog programa i raščlanba konkurentnih programa
4.1.1.2.Druga faza
A) Kampanja
B) Tijek kampanje
C) Komunikacija s medijima
D) Definiranje imagea lidera
E) Definiranje imagea kandidata
F) Utvrdivanje metoda komuniciranja kandidata s biračima
G) Strategija
H) Taktika
K) Birači
L). Sredstva komuniciranja (definiranje: letak, plakat, radio, TV, oglasi u novinama
itd.)
4.1.1.3. Treća faza
A) Analiza kampanje
B) Objavljivanje rezultata
Napomena: potrebno je angažirati 50 osoba u izborne stožere i još toliko volontera
(po potrebi i više)
5.STRUKTURA SREDIŠNJEG IZBORNOG STOŽERA ŽUPANIJE
A)Kandidat
B)Središnji stožer -šef~kampanje
C)Grupa za strategijski razvoj i istraživanje
D)Grupa za organiziraciju i monitoring nastupa čelnika stranke
E)Anketna grupa
F) Grupa za kreativnu komunikacijsku strategiju
G) Medijska grupa
i odnosi s javnošću
5.1. FUNKCIONALNA STRUKTURA SREDIŠNJEG ŽUPANIJSKOG IZBORNOG
STOŽERA - TKO ILI ŠTO RADI ?
5.1.l. Šef kampanje
- upravlja i koordinira rad marketinškog centra
- koordinira terensko komunikacijsko djelovanje (po podružnicama)
- koordinira uporabu volontera - bira savjetnike za promidžbu
- koordinira i nadgleda uporabu financijskih sredstava - brine se za kodeks poslovne
etike
5.1.2. Stožer
- zajednički izrađuje marketinšku koncepciju (za prijedlog je odgovorna grupa za
strategijski razvoj i istraživanja)
- zajednički utvrduje kreativnu komunikacijsku strategiju (za prijedlog zadužena
grupa za kreativnu komunikacijsku strategiju)
- izgrađuje sustav marketinškog informiranja i savjetovanja (za prijedlog
odgovorna medijska grupa i grupa za strate gijski razvoj i istraživanja)
- savršeno koordinira rad svih grupa
5.1.3. Anketna grupa
- provodi sve vrste istraživanja i ispitivanja (javnog mijenja, medija, kompanja,
dijelova promidžbenih poruka)
- analiza i interpretacija dobivenih rezultata/podataka, trendovi, prognoze, preporuke
5.1.4. Medijska grupa
- prati javna glasila (vlastita, konkurentska, nacionalna, regionalna, lokalna)
- prati medijske trendove
- zadužena za analizu glasina i agitacijske propagande
- izgraduje informacijsko-dokumentacijsko-arhivski centar - služba odnosa s
javno~żu i publiciteta
- prati publicitet i (public relations) konkurencije
5.1.5.. Grupa za organizaciju i monitoring nastupa čelnika stranke - izrada mapa
(podsjetnika, uputstava etc.1 za pomoć stra
načkim dužnosnicima u javnoj komunikaciji i političkoj pra.gmatici
- ghost-writing (pisanje govora)
- scenografija i image-making političkih priredbi
- unutar stranke radi na poboljšavanju meduljudskih odnosa, ako to nije uključeno u
ine stranač~;e aktivnosti
5.1.6. Grupa za kreativnu komunikacijsku strategiju
- odgovorna za izradu prijedloga kreativne komunikacijske strategije
- nositelj glavnih aktivnosti u promidžbi
- sastavlja propagandne poruke kao i poruke publiciteta
- bira medije i sredstva promidžbe, utvrduje media-plan
- nadzire izvedbu, realizaciju i distribuciju propa.gandnih sredstava
- stzraduje i savršeno koordinira aktivnosti s drugim grupama
5.1.7. Grupa za strategijski razvoj i istraživanje
- odgovorna za izradbu prijedloga marketinške koncepcije koncept marketiškog
stranac",kog savjetništva
- provodi strategijska istraživanja i izraduje studije - nositel,~ organizacije djelatnosti
stranačkih seminara, tečajeva, predavanja itd.
6. MARKETINŠKI IZBORNI STOŽER GRADA
(STRUKTURA)
A)Šef izbornog stožera
B)Koordinator za volontere
C)Koordinator za medije
D)Volonteri
7. FUNKCIONALNA STRUKTURA IZBORNOG STOŽERA GRADA
7.1. Šef izbornog stožera
A) Komunicira sa članovima stožera, surađuje s šefom županijskog izbornog
stožera i s koordinatorima za volontere i medije
7.2. Koordinator za volontere
- bira i okuplja volontere, aktiviste
- sastavlja adresar volontera, aktivista
- organizira, raspoređuje volontere na potrebita mjesta - sastavlja raspored volontera
- sastavlja plan rada.
- komunicira sa šefom izbornog stožera grada
- sastavlja grupu za lijepljenje i skidanje plakata
7.3. Koordinator za medije - prati javna glasila
- sastavlja adresar novinara - komunicira s novinarima
- prati medijski tijek kampanje
- izrađuje dnevni i tjedni bilten - prati reakeije javnosti
- oslu~kuje vijesti iz protivničkog tabora
- sastavlja kalendar nastupa kandidata u medijima
7.4. Volonteri
- osiguravaju tehničke uvjete fuinkcioniranja izbora - stavljaju plakate
- skidaju plakate protivničke stranke - dijele promidženi materijal
- sudjeluju u organizaciji javnih nastupa kandidata - sudjeluju ü pripremanju tribine,
govornice
- sudjeluju u postavljanju ozvučenja
8. STRUKTURA STOŽERA IZBORNIH JEDINICA
A)Koordinator
B) Volonteri
8.1. F UNKCIONALNA STRUKTURA STOŽERA IZBORNIH JEDINICA
8.1.1.Koordinator
A. Koordinator komunicira sa središnjim izbornim stožerom grada
B) Koordinator komunicira sa središnjim izbornim stožerom i županijskim
volonterima
8.1.2. Volnonteri
A). Osiguravaju tehničke uvjete provodenja izbora
B) Prate i nadziru tijek izbora
Napomena: Potrebno je regrutirati minimum 50 članova izbornih stožera (županijsko-
gradskog i stožera izbornih jedinica.
9.SREDSTVA KOMUNICIRANJA
I. Središnji županijski izbori stožer koji je povezan s središnjim izbornim stožerom u
Zagrebu
- kompjuteri s printerima (2-4) - TV, video rekorder, kamera (1) - telefon-sekretariac
- telefaks (7) - mobitel
- voki-toki (više komada) - kopirni stroj
II. Gradski stožer
- kompjuter s printerima (2) - telefon (3)
- telefaks (2)
III. Izborne jedinice
- telefon, telefaks, sekretarica
Napomena:
Obvezatna izrada adresara svih članova središnjeg županijskog gradskog izbornog
stožera i izbornog stožera izbornih jedinicu te kandidata na svim razinama.
9. Demokratsko ustrojstvo vlasti
9. 1 Vlast
U politološkoj literaturi teško je točno odrediti široko značenje pojma vlasti. U svim
raspravama o vlasti kao neizbježan pojam javlja se pojam moći. Osim toga postoje
različite vrste vlasti. Među njima je najznačajnija politička vlast. J. Locke /Dvije
rasprave o vladi/ političku vlast određuje kao »pravo donošenja zakona sa smrtnim
kaznama, i shodno tome sa svim manjim kaznama, radi uređenja i očuvanja
vlasništva i uporabe prinude zajednice prilikom izvršavanja takvih zakona i odbrane
države od inozemne povrede, a sve ovo radi zajedničkog dobra«.Demokratska
teorija politike polazi od trodiobene strukture vlasti. Zakondavnu vlast predstavlja
paralment, izvršnu vlada i predsjednik i sudbenu sudovi.
9.2. Ustavni položaj vlasti
9.2.1. Sabor
9.2.1.1. Određenje
1. Predstavničko tijelo vladanja i politička reprezentacija
2. Nositelj zakonodavne vlasti
9.2.1.2.. Sastav
1. Dvodomni sastav
2. Zastupnički dom (najmanje 100; najviše 160 zastupnika)
3. Županijski dom (građani iz svake županije biraju 3 zastupnika)
4. Predsjednik imenuje 5 zastupnika, zaslužnih, uglednih građana
9,2,1,3,. Zastupnici
1. Biraju se na četiri godine
2. Nemoguće je istodobno članstvo u oba doma
3. Izbori se provode najkasnije 60 dana od isteka mandata
4. Zastupnici imaju obvezujući mandat
5. Zastupnici imaju imunitet
9.2.1.3.. Unutarnje ustrojstvo
1. Utvrđeno je poslovnikom Sabora, koji se donosi većinom glasova
2. Oba doma imaju predsjednika, jednog ili više potpredsjednika
3. Predsjednik Zastupničkog doma ujedno je predsjednik Sabor
9.1.2.4.. Uloge Zastupničkog doma
1. Odlučuje o donošenju i promjeni ustava
2. Donosi zakone
3. Donosi državni proračun
4. Odlučuje o ratu i miru
5. Odlučuje o promjeni granica Republike
6. Raspisuje referendum
7. Obavlja izbore, imenovanja, razrješenja u skladu s Ustavom i zakonom
8. Nadzire rad Vlade
9. Amnestira itd.
9.1.2.5.. Uloga Županijskog doma
1. Zastupničkom domu predlaže zakone i raspisivanje referenduma
2. Raspravlja o pitanjima u djelokrugu Zastupničkog doma
3. Zastupničkom domu daje prethodno mišljenje o postupku donošenja Ustava
4. U roku od 15 dana od izglasavanja zakona u Zastupničkom domu, uz
obrazloženje može vratiti zakon na ponovno odlučivanje Zastupničkom domu
9.1.2.6. Odlučivanje, glasovanje, predlaganje, proglašavanje zakona
1. Oba doma odlučuju većinom glasova, nazočnošću većine zastupnika
2. Glasuje se osobno
3. Dvotrećinsko je glasovanje u slučaju odlučivanja o zakonima koji uređuju
nacionalnu problematiku (svi zastupnici)
4. Većinom glasova svih zastupnika donose se zakoni o pravima i slobodama
čovjeka i građanina, izbornom sustavu, djelokrugu državnih tijela lokalne uprave,
samouprave
5. Zakone mogu predlagati zastupnici u oba doma Hrvatskog parlamenta
6. Zastupnici imaju pravo Vladi postaviti zastupnička pitanja
7. Zastupnički dom može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava
8. Zakone u konačnici proglašava predsjednik republike
(88)(Izvor: Anđelko Milardović, Dokumenti o državnosti Republike Hrvatske,
Zagreb, »Alinea«, 1992., str. 56-60.)
9.1.3.Vlada
9.1.3.1. Određenje
1. Političko tijelo izvršne vlasti
9.1.3.2. Ustrojstvo
1. Predsjednik
2. Potpredsjednik
3. Ministri
4. Ustrojstvo i način rada utvrđuje se poslovnikom
9.1.3.3. Uloge
1. Donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom
2. Predlaže zakone
3. Predlaže državni proračun
4. Provodi zakone
5. Provodi druge propise koje donosi Hrvatski parlament
9.1.3.4. Odgovornost, povjerenje Vlade
1. Izravno odgovara Predsjedniku republike i Zastupničkom domu Hrvatskog
parlamenta
2. Odgovornost za odluke i odlučivanje snose predsjednik, potpredsjednik i članovi
Vlade
3. Njezin predsjednik predstavlja se u Zastupničkom domu i na temelju glasovanja
traži povjerenje
4. Ukoliko desetina zastupnika u zastupničkom domu hoće, može pokrenuti pitanje
povjerenja predsjedniku Vlade, članu ili cjelini
5. U slučaju izglasanog nepovjerenja Vlada podnosi ostavku
(89)(Izvor: Anđelko Milardovič, Dokumenti o državnosti Republike Hrvatske, Zagreb,
»Alinea«, 1992., st. 62-63.)
9.1.4. Predsjednik republike
9.1.4.1. Izbor i obnašanje uloge
1. Bira se na temelju općeg, jednakoga biračkog prava
2. Izabire se na temelju većine glasova
3. Ulogu obnaša 5 godina
4. Ulogu može obnašati ne više od dva puta
9.1.4.2. Djelokrug
1. Ima ulogu državnog poglavara
2. Zastupa državu u zemlji i inozemstvu
3. Vodi računa o poštivanju Ustava
4. Osigurava opstojnost i jedinstvenost republike
5. Osigurava redovno djelovanje državne vlasti
6. Raspisuje izbore za oba doma Hrvatskog parlamenta
7. Raspisuje referendum u skladu s Ustavom
8. Imenuje i razrješuje dužnosti predsjednika Vlade, dok na prijedlog predsjednika
Vlade razrješuje dušnosti potpredsjednike Vlade i njezine članove
9. Daje pomilovanja
10. Dodjeljuje odlikovanja i priznanja
11. Vrhovni je zapovjednik oružanih snaga
12. Donosi uredbe sa zakonskom snagom
13. Saziva sjednice Vlade u slučaju razmatranja važnih pitanja itd.
(90)Izvor: Anđelko Milardović, Dokumenti o državnosti Republike Hrvatske, Zagreb,
»Alinea«, 1992., str. 60-62.
9.1.5. Sudbena vlast
9.1.5.1. Obilježja
1. Vlast obavljaju sudovi
2. Ona je samostalna i neovisna
3. Sudi se na temelju Ustava i zakona
9.1.5.2. Najviši sud i njegove uloge
1. Najviši je vrhovni sud
2. Osigurava primjenu zakona
3. Osigurava ravnopravnost građana
9.1.5.3. Sudske raspre, suđenje, sudačke dužnosti, imenovanje sudaca
1. Rasprave i presude su javne
2. Kod suđenja nazočni su suci porotnici
3. Sudačka dužnost je stalna, dok se uvjeti razrješenja utvrđuju članom 120. Ustava
Republike Hrvatske
4. Republičko državno vijeće imenuje i razrješuje suce i državne odvjetnike
(91)(Izvor: Anđelko Milardović, Dokumenti o državnosti Republike Hrvatske, Zagreb,
»Alinea«, 1992., str. 64-65.)
10. Sažetak
U ovoj knjizi pokušali smo prikazati postulate opće teorije maretinga, da bismo u
drugom dijelu iznijeli obilježja marektinga u politici ili političkoga marketinga i
njegove primjene u izbornim politilčkim kamapoanjama. Opisali smo sastavne
dijelove izborne kamapanje, pokazali primjere i modele kamapanje u svijetu i na
kraju nešto rekli o primjeni marketinga u politici u kontektu poltičkog sustava
Republike Hrvatske . Pri tomu smo pokušali pokazati vrijednosti na kojima počiva
sustav i ukratko prikazali instutcije sustava, posebice stranke u izbornom procesu i
primjenu marektinga u politci u izbornim kmapanjama.
Istraživanje političkih ustanova, a stranke su ustanove, ima različite pristupe. U
ovom radu odlučio sam se za normativno vrijednosni pristup. Normativno vrijednosni
pristup polazi od promatranja i istraživanja normi i vrednota, koje se norme i
vrednote mogu isčitati iz Ustava Republike Hrvatske, Zakona o strankama i Zakona
o izborima, te stranačkih dokumenata. U istraživanju vrijednosnih usmjerbi pojedinih
stranaka načinjen je uzrok od šest političkih stranaka i jedne asocijacije
regionalističkih stranaka. Uz pojam i tipove stranaka podastrijet je pojam izbora,
pojašnjene su opće uloge izbora, te ukratko prikazan ustavni položaj izbora. Poradi
cjelovitije slike podastrijeta je i izborna statistika, tj. prikazani su rezultati
izboraustrojstvo vlasti nastale izborima.
U završnom dijelu knjige donijeti su integralni dokumenti dokumenti koji normativno
reguliraju položaj stranaka, okvire djelovanja, ustavni položaj, i organizaciju izbora za
Sabor Republike Hrvatske.Dokumentarni dio knjige treba čitati kao primjenu
marekting koncepcije u politici odnosno kao bazu podataka koju svaki marketer u
politici treba koristiti kako bi lakše oblikovao političku komunikaciju i postigao
pobjedu na izborima. To je ustalio smisao marketinga u politici.
11. Dokumentarni prilozi kao pretpostavka primjene marketinga u politici
11.1. Ustav RH o strankama, slobodi udruživanja i izborima
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici
slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Članak 6.
Slobodno je osnivanje političkih stranaka.
Političke se stranke ustrojavaju po teritorijalnom načelu.
Nije dopušten rad političke stranke koja svojim programom ili djelovanjem nasilno
ugrožava demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu
cjelovitost Republike Hrvatske.
Članak 43.
Građanima se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili
zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga
uvjerenja i ciljeve. Radi toga građani mogu slobodno osnivati političke stranke,
sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati.
Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom nasilnog ugrožavanja
demokratskog ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne
cjelovitosti Republike.
Članak 45.
Biračko pravo, opće i jednako, imaju svi državljani Republike s navršenih 18 godina.
Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.
U izborima za Sabor i Predsjednika Republike ostvarivanje biračkog prava Republika
osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica
tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi način
određen zakonom.
Izvor: Ustav Republike Hrvatske, Zagreb, Informator, 1992., peto izdanje, str. 8, 9,
15, 16.
11.2. ZAKON O POLITIČKIM STRANKAMA
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Političke stranke su svojim slobodnim osnivanjem i trajnim sudjelovanjem u izgradnji
političke volje građana izraz demokratskoga višestranačkog sustava kao dijela
najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Osnivanjem političkih stranaka građanima je zajamčeno pravo na slobodno
udruživanje zbog zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za politička, socijalna,
gospodarska, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve.
Pravni položaj, uvjeti, način i postupak za osnivanje, registriranje i prestanak
političkih stranaka utvrđuju se ovim Zakonom.
Članak 2.
Političkim strankama, u smislu ovoga Zakona, smatraju se udruge čiji su ciljevi
izraženi u programu i statutu usmjereni na stvaranje i oblikovanje političke volje te
političko djelovanje građana.
Članak 3.
Djelovanje političkih stranaka je javno.
Političke stranke mogu iznimno isključiti javnost u slučajevima predviđenim statutom
stranke.
Članak 4.
Političke stranke se ustrojavaju i djeluju po teritorijalnom načelu i ne mogu osnivati
svoje organizacijske oblike u državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne samouprave,
poduzećima, ustanovama, vojsci, policiji i drugim pravnim osobama.
Članak 5.
Političkom strankom upravljaju njeni članovi neposredno i preko izabranih
predstavnika u upravnim tijelima utvrđenim statutom.
II. OSNIVANJE I REGISTRACIJA POLITIČKIH STRANAKA
Članak 6.
Političku stranku može osnovati najmanje 100 punoljetnih, poslovno sposobnih
državljana Republike Hrvatske.
Članom političke stranke može, pod jednakim uvjetima propisanim statutom, postati
svaki punoljetni, poslovno sposoban državljanin Republike Hrvatske.
Članak 7.
Političke stranke se upisuju u registar.
Danom upisa u registar politička stranka stječe svojstvo pravne osobe.
Registar političkih stranaka vodi Ministarstvo uprave.
Ministar uprave propisat će obrasce i način vođenja registra političkih stranaka.
Registar političkih stranaka je javan.
Na teritoriju Republike Hrvatske ne smiju djelovati političke stranke koje nisu
registrirane prema odredbama ovoga Zakona.
Članak 8.
Politička stranka dužna je prijaviti osnivanje i djelovanje svojih organizacijskih oblika
(podružnice, ogranci) Ministarstvu uprave u roku 15 dana od dana osnivanja.
Organizacijski oblici političkih stranaka nemaju svojstvo pravne osobe.
Ministar uprave propisat će obrasce i postupak prijave osnivanja i djelovanja
organizacijskih oblika političkih stranaka.
Članak 9.
Zahtjevu za upis u registar političkih stranaka prilažu se:
— zapisnik o radu i odluke osnivačkog tijela stranke,
— program i statut,
— popis osnivača i članova upravnih tijela,
— imena osoba ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje,
— dokaz o hrvatskom državljanstvu osnivača i članova upravnih tijela.
Članak 10.
Statut političke stranke mora sadržavati odredbe o:
— nazivu i sjedištu,
— znaku stranke,
— predstavljanju i zastupanju stranke,
— ciljevima i načinu djelovanja,
— članstvu,
— oblicima organiziranja,
— upravnim tijelima, načinu njihovog izbora i opoziva, trajanju mandata te načinu
odlučivanja,
— sredstvima za rad,
— prestanku te postupku s imovinom u slučaju njenog prestanka.
Politička stranka mora objaviti svoj statut nakon registracije u jednom od dnevnih
listova ili u »Narodnim novinama«.
Članak 11.
Odbit će se zahtjev za upis u registar političkih stranaka ako se naziv jasno ne
razlikuje od naziva već registriranih političkih stranaka.
Ako se Ministarstvu uprave dostave dva ili više zahtjeva za registraciju političke
stranke s istim nazivom, odobrit će se zahtjev za upis one političke stranke koja je
prva podnijela zahtjev.
Naziv političke stranke mora biti na hrvatskom jeziku.
Naziv političke stranke može se upisati u registar političkih stranaka i u prijevodu na
jedan ili više stranih jezika, tako da naziv na hrvatskom jeziku bude na prvom mjestu.
Uz puni naziv političke stranke može se upotrebljavati i skraćeni naziv koji mora
sadržavati karakteristični dio naziva političke stranke.
Skraćeni naziv upisuje se u registar političkih stranaka.
Naziv i skraćeni naziv, političke stranke su dužne upotrebljavati u obliku i sadržaju u
kojem su upisane u registar političkih stranaka.
Ako je uz naziv ili skraćeni naziv u registru političkih stranaka upisan i naziv ili
skraćeni naziv u prijevodu na strani jezik, naziv ili skraćeni naziv na stranom jeziku
političke stranke mogu upotrebljavati samo zajedno s nazivom na hrvatskom jeziku.
Naziv ili skraćeni naziv političke stranke na stranom jeziku ne smije biti ispisan
slovima većim ili izražajnijim od napisa na hrvatskom jeziku.
Članak 12.
Riječ »Hrvatska« na bilo kojem jeziku, te njene izvedenice, kako i dijelovi zastave i
grba Republike Hrvatske, uključivši i njihovo oponašanje, mogu se unijeti u naziv,
odnosno znak političke stranke na način kojim se ističe ugled i dostojanstvo
Republike Hrvatske.
Naziv, odnosno znak političke stranke ne smije sadržavati službeno državno obilježje
i nazive drugih država.
Članak 13.
Zahtjev za upis u registar političkih stranaka mora se podnijeti u roku 15 dana od
dana održavanja osnivačke skupštine.
O zahtjevu za upis u registar političkih stranaka Ministarstvo uprave donosi rješenje.
Rješenje o upisu u registar sadrži datum upisa, broj registra pod kojim je upis
izvršen, naziv i sjedište političke stranke.
Članak 14.
Ministarstvo uprave dužno je donijeti rješenje o zahtjevu za upis u registar političkih
stranaka u roku 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva za upis.
Ako ministarstvo uprave utvrdi da uz zahtjev za upis u registar nije priloženo sve što
je potrebno u smislu članka 9. ovoga Zakona, odnosno ako utvrdi da program i statut
političke stranke nisu u skladu s odredbama ovoga Zakona, pozvat će podnositelja
zahtjeva za registraciju da u roku 30 dana otkloni utvrđene nedostatke.
Ukoliko podnositelj zahtjeva za registraciju ne otkloni utvrđene nedostatke u
određenom roku, Ministarstvo uprave odbacit će zahtjev za upis u registar političkih
stranaka.
Članak 15.
Ukoliko Ministarstvo uprave ne donese rješenje o upisu u registar političkih stranaka
u roku iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, smatrat će se da je politička stranka
upisana u registar idućeg dana nakon proteka tog roka.
Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju iz članka 14. stavka 2.
ovoga Zakona.
Članak 16.
Političke stranke dužne su Ministarstvu uprave podnijeti prijavu promjena programa,
statuta, naziva, sjedišta, imena osoba ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje,
planova upravnih tijela i prijavu o prestanku stranke, u roku 15 dana od dana
izvršenih promjena.
Prijavi se prilažu zapisnik o radu najvišeg upravnog tijela i odluka o prihvaćenim
izmjenama.
O upisu promjene naziva, sjedišta i imena osoba ovlaštenih za predstavljanje i
zastupanje u registar političkih stranaka donosi se rješenje.
Članak 17.
Odbit će se zahtjev za upis u registar političkih stranaka podnositelju koji programom
političke stranke potiče ili poziva na nasilno ugrožavanje demokratskog ustavnog
poretka, neovisnosti, jedinstvenosti ili teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
III. SREDSTVA ZA RAD POLITIČKIH STRANAKA
Članak 18.
Političke stranke su neprofitne udruge.
Političke stranke mogu, radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva, stjecati prihode od
članarina, dobrovoljnih priloga, izdavačke djelatnosti, prodaje propagandnog
materijala, organizacije stranačkih manifestacija, državnog proračuna, proračuna
jedinica lokalne samouprave, dobiti poduzeća čiji su vlasnici i drugih propisima
dozvoljenih izvora.
Članak 19.
Dio sredstava za rad političkih stranaka čiji su kandidati na izborima izabrani za
zastupnike u Sabor Republike Hrvatske, osiguravaju se godišnje u državnom
proračunu.
Sredstva za rad političke stranke iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u iznosu
od dvadesetčetiri prosječne bruto osnovice za obračun plaće djelatnika i dužnosnika
zaposlenih u državnim tijelima Republike Hrvatske.
Osim sredstava iz stavka 2. ovoga članka, političkim strankama osiguravaju se i
sredstva razmjerno broju njihovih zastupnika u Saboru Republike Hrvatske, tako da
se ukupan iznos sredstava predviđen po kriteriju iz stavka 2. ovoga članka trostruko
uveća, podijeli ukupnim brojem zastupničkih mjesta u Saboru Republike Hrvatske te
pomnoži s brojem zastupnika pojedine političke stranke.
Ako je zastupnik izabran kao kandidat dvije ili više političkih stranaka, sredstva iz
stavka 3. ovoga članka dijele se među tim političkim strankama na jednake dijelove,
a ako politička stranka nema najmanje jedog kandidata izabranog za zastupnika u
Sabor Republike Hrvatske u smislu ovoga članka, ne sudjeluje u raspodjeli
sredstava iz stavka 2. ovoga članka.
Sredstva za rad političkih stranaka raspoređuje Odbor za izbor, imenovanja i
administrativne poslove Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske.
Članak 20.
Političke stranke dužne su javno prikazati podrijetlo i namjenu sredstava koja su im
pristigla tijekom jedne kalendarske godine.
Ako je politička stranka sredstva stekla ili koristila protupravno, ili ih nije iskazala u
poslovnim knjigama i financijskim izvještajima, gubi pravo na naknadu sredstava iz
članka 19. ovoga Zakona za narednu kalendarsku godinu. Protupravno stečena
sredstva pripadaju državnom proračunu i bit će, na temelju zakona o izvršavanju
državnog proračuna Republike Hrvatske za tekuću godinu, raspoređena u
humanitarne svrhe.
Članak 21.
Političke stranke su dužne voditi poslovne knjige i sastavljati financijske izvještaje
prema propisima Vlade Republike Hrvatske kojima se uređuje način vođenja
računovodstva neprofitnih pravnih osoba.
Članak 22.
Političke stranke iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona dužne su dostaviti Saboru
Republike Hrvatske godišnji obračun za proteklu godinu.
Prije nego što godišnji obračun bude dostavljen Saboru Republike Hrvatske, mora
ga pregledati Državni ured za reviziju.
IV. PRESTANAK POLITIČKIH STRANAKA
Članak 23.
Političke stranke prestaju:
1. ako je nadležno upravno tijelo donijelo odluku o prestanku političke stranke,
2. ako se utvrdi da su prestale djelovati, ako je proteklo dvostruko više vremena od
vremena utvrđenog statutom za održavanje skupa najvišeg upravnog tijela, a
sjednica nije održana,
3. ako je njihovo djelovanje zabranjeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Činjenice iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka utvrđuje Ministarstvo uprave.
Rješenje o prestanku političke stranke u slučaju iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga
članka donosi Ministarstvo uprave.
U slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka politička stranka se briše iz registra
danom objave odluke o zabrani rada.
Članak 24.
Protiv rješenja Ministarstva uprave iz članka 13. stavka 3., članka 14., stavka 3.,
članka 17. i članka 23. stavka 3. ovoga Zakona nije dopuštena žalba, ali se može
pokrenuti upravni spor.
V. NADZOR NAD PROVOĐENJEM ZAKONA
Članak 25.
Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona obavlja Ministarstvo uprave.
VI. KAZNENE ODREDBE
Članak 26.
Novčanom kaznom u dinarskoj protuvrijednosti 70 do 270 DEM, kaznit će se za
prekršaj politička stranka koja:
— javno ne prikaže podrijetlo i namjenu sredstava koja su tijekom kalendarske
godine pristigla političkoj stranici (članak 20. stavak 1),
— je sredstva stekla ili koristila protupravno ili ih nije objavila u godišnjem obračunu
(članak 20. stavak 2).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u dinarskoj
protuvrijednosti 70 do 200 DEM i odgovorna osoba političke stranke.
Članak 27.
Novčanom kaznom u dinarskj protuvrijednosti 70 do 340 DEM, kaznit će se za
prekršaj politička stranka koja:
— osnuje svoje organizacijske oblike u dražvnim tijelima, tijelima jedinica lokalne
samouprave, poduzećima, ustanovama, vojsci, policiji i drugim pravnim osobama
(članak 4.),
— u određenom roku ne prijavi osnivanje i djelovanje svojih organizacijskih oblika
(članak 8.),
— u određenom roku ne podnese Ministarstvu uprave prijavu promjena programa,
statuta, naziva, sjedišta, imena osoba ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje,
članova upravnih tijela i prijavu o prestanku stranke (članak 16.).
Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u dinarskoj
protuvrijednosti 14 do 70 DEM i odgovorna osoba političke stranke.
Članak 28.
Iznosi novčanih kazni iz članka 26. i 27. ovoga Zakona revalorizirat će se po
srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan naplate kazne.
VII. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE
Članak 29.
Političke stranke su dužne uskladiti svoje statute s odredbama ovoga Zakona u roku
šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 30.
Ministar uprave donijet će propise za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom u
roku tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 31.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje vrijediti Zakon o političkim
organizacijama (»Narodne novine« br. 19/90., 28/90., 59/90. i 2/91.).
Do donošenja propisa iz članka 7. stavka 4. i članka 8. stavka 3. ovoga Zakona
ostaje na snazi Pravilnik o obrascima i načinu vođenja registra političkih organizacija
(»Narodne novine« br. 27/90.).
Članak 32.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 007-03/92-01/08
Zagreb, 30. srpnja 1993.
ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
Stjepan Mesić, v. r.
11.2.1.Izmjene i dopune Zakona o strankama
Na osnovi člankam 89. Ustava Republike Hrvatske , donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENI ZAKONA O POLITIČKIM STRANKAMA
Proglašavam Zakon o izmjeni Zakona o političkim strankama,koji je donio
Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 20.prosinca 1996.
Broj:01-96-2229/1
Zagreb,27.prosinca 1996.
Predsjednik
Republike Hrvatske
dr.Franjo Tuđman
ZAKON O IZMJENI ZAKONA O POLITIČKIM STRANKAMA
Članak 1
U Zakonu o političkim strankama (“Narodne novine”, br. 76/93.)u članku 19.stavak
2. mijenja se i glasi:
“Sredstva za rad političke stranke iz stavka 1.ovog članka osiguravaju se u iznosu od
72 prosječne brutto osnovie za obračun plaće djelatnika i dužnostnika zaposlenih u
državnim tijelima Republike Hrvatske.”
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU , 0 PROGLAŠENJU ZAKONA 0 IZMJENAMA ZAKONA 0 POLITIČKIM
STRANKAMA
Proglašavam Zakon o izmjenama Zakona o političkim strankama, koji je donio
Zastupnički dom Hrvatskoga državnog Sabora na sjednici 18. prosinca 1998.
Broj:O81-98-2256/1 Zagreb, 23. prosinca 1998.
Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tudman, v. r. .
ZAKON 0 IZMJENAMA ZAKONA 0 POLITIČIKIM
STRANKAMA
Članak 1.
U Zakonu o političkim strankama (»Narodne novine«, br. 76/93. i 111/96.) u članku
18. stavku 2. riječi»dobiti poduzeća čiji su vlasnici« brišu se, a riječ »propagandnog«
zamjenjuju se riječju: promidžbenog.
.
Članak 2.
Članak 19. mijenja se i glasi: .
»Dio sredstava za rad političkih stranaka koji se osigurava u državnom proračunu za
iduću proračunsku godinu iznosi 0,056% sredstava tekućih izdataka proračuna iz
prethodne godine.
Sredstva iz stavka 1. ovoga članka raspoređuju se političkim strankama i koaliciji
stranaka koje ispunjavaju sljedeće uvjete: - da je sudjelovala na izborima za
zastupnike tekućeg saziva
Zastupničkog i Županijskog doma Hrvatskoga dnzvnog sabora,
- da je njezin kandidat izabran za zastupnika i obnaša zastupničku dužnost kao
zastu pnik stranke u kojoj je sudjelovao na izborima za Zastupnički ili županijski dom
Hrvatskoga državnog sabora. Rasporedena sredstva prema stavku 2. ovoga članka doznačuju se na središnji
račun političke stranke ili koalicije strahaka tromjesečno u jednakim iznosima. Odluku o raspoiedivanju sredstava iz stavka 1. ovoga članka donosi Odbör za
Ustav, Poslovnik i politčki sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora i
,to tako da se:
- 20% rasporedi u jednakim dijelovima svakoj od političkih stranaka ili koaliciji
stranaka zastupljenoj u Zastupničkom ili i Županijskom domu Hrvatskoga državnog
sabora,
- 80% rasporedi političkim strankama ili koaliciji stranaka srazmjero broju
zastupnika koji obnašaju zastupničku dužnost u Zastupničkom ili Županijskom
domu Hrvatskoga drnamog Sabora”.
Članak 3.
U članku 22. stavku 1. i 2. riječi: »Saboru Republike Hrvatske zamjenjuju se riječima:
»Hrvatskom državnom saboru«.
Članak 4.
U članku 26. stavku l: riječi : “ u dinarskoj protuvrijednosti 70 dp 270 DEM”
zamjenjuje se riječima :”u kunskoj protuvrijednosti od 200 do 500 DEM”.
Članak 5
U članku 27. stavku 1. i 2. riječ: »dinarskoj« zamjenjuje se riječima: »kunskoj«.
Članak 6
U članku 28. rijec: »Närodne banke Hrvatske« zamjenjuju
se riječima: Hrvatske narodne banke«.
Članak 7.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se
od 1. siječnja 1999.
Klasa:007-03/92-Ol/08
Zagreb;l8. prosinca 1998.
ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Potpredsjednik Zastupničkog domHrvatsko a državnog sabora
Vladimir Šeks, dipl. iur., v. r.
Izvor: Narodne novine,28.prosinca 1998.
11.3. ZAKON O IZBORIMA ZASTUPNIKA U SABOR REPUBLIKE
HRVATSKE
Opće odredbe
Članak 1.
Ovim zakonom uređuju se izbori za zastupnike u Zastupnički dom i Županijski dom
Sabora Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: izbori za zastupnike).
Članak 2.
Zastupnike biraju hrvatski državljani s navršenih 18 godina (u daljnjem tekstu: birači)
na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, na vrijeme od 4 godine.
Članak 3.
Za zastupnika može biti biran hrvatski državljanin s navršenih 18 godina.
Članak 4.
Izbore za zastupnike raspisuje predsjednik Republike Hrvatske.
Od dana raspisivanja pa do dana izbora za zastupnike, mora proteći najmanje 30
dana.
Dan izbora za zastupnike određuje se odlukom o raspisivanju izbora.
Članak 5.
U izborima za zastupnike biračima koji se u doba izbora zateknu izvan granica
Republike Hrvatske, osigurava se ostvarivanje biračkog prava u diplomatsko-
konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske.
Birači koji se u doba izbora zateknu izvan granica Republike Hrvatske, a imaju
prebivalište na području Republike Hrvatske biraju, glasujući u skladu sa stavkom 1.
ovoga članka, zastupnike prema svom prebivalištu na području Republike Hrvatske.
Birači, koji nemaju prebivalište na području Republike Hrvatske biraju, glasujući u
skladu sa stavkom 1. ovoga članka, zastupnike u Zastupnički dom na temelju
državnih lista, uz uvjete i na način koji su utvrđeni člankom 24. ovoga zakona.
Članak 6.
Nitko ne može istodobno biti zastupnik u Zastupičkom domu i Županijskom domu.
Zastupnik ne može istodobno biti sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, sudac,
javni tužitelj, zamjenik javnog tužitelja, predsjednik, potpredsjednik, ministar i drugi
član Vlade Republike Hrvatske, zamjenik ministra, pomoćnik ministra, direktor
republičkog zavoda i drugih republičkih organizacija, direktor organa u sastavu
ministarstva, predstojnik ureda Vlade Republike Hrvatske, predsjednik općinske
skupštine i predsjednik izvršnog vijeća općinske skupštine. Zakonom se može
propisati da je zastupnička dužnost nespojiva i s nekom drugom dužnošću.
Osobe, koje obavljaju neku od dužnosti iz stavka 2. ovoga članka, mogu se
kandidirati za zastupnika ali, ako budu izabrane, moraju podnijeti ostavku ili na
zastupničku dužnost, ili na dužnost čije je obavljanje nespojivo sa zastupničkom
dužnošću.
Članak 7.
Zastupnici nemaju obvezujući mandat. Zastupnici nisu opozivi.
Članak 8.
Zastupniku prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran:
1. ako podnese ostavku;
2. ako mu je pravomoćnom sudskom odlukom oduzeta poslovna sposobnost;
3. ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u
trajanju, dužem od 6 mjeseci;
4. ako prihvati izbor ili imenovanje na neku od dužnosti koja je prema zakonu
nespojiva sa zastupničkom dužnošću.
Članak 9.
Zastupnici imaju zamjenika koji preuzima njihovu dužnost u slučaju da se stekne
jedan od uvjeta navedenih u članku 8. ovoga Zakona.
Zamjenici zastupnika biraju se, zajedno sa zastupnicima, na način utvrđen ovim
zakonom.
Članak 10.
Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koji sudjeluju u stanovništvu
Republike Hrvatske s više od 80% na temelju popisa stanovništva iz 1981., imaju
pravo na zastupljenost u Saboru razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovništvu na
način utvrđen ovim zakonom. Temelj za izračunavanje njihove razmjerne
zastupljenosti u Zastupničkom domu jest broj od 120 zastupnika ovoga Doma.
Pripadnici etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina čiji je udio u pučanstvu
Republike Hrvatske manji od 80% imaju pravo izabrati najmanje 5 zastupnika u
Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, a po jedan od njih mora biti izabran iz
reda pripadnika mađarske, talijanske, češke i slovačke, te rusinske i ukrajinske, kao i
njemačke i austrijske manjine.
Članak 11.
Jamči se sloboda opredjeljena birača i tajnost glasovanja.
Nitko ne može biti pozvan na odgovornost zbog glasovanja ili zbog toga što nije
glasovao.
Nitko ne može tražiti od birača da objavi svoje glasačko opredjeljenje.
Kandidiranje
Članak 12.
Kandidate za zastupnike i njihove zamjenike mogu predlagati u Republici Hrvatskoj
registrirane političke stranke i birači pojedinačno i skupno.
Dvije ili više u Republici Hrvatskoj registriranih stranaka mogu predložiti jednog
kandidata i njegovog zamjenika i zajedničku državnu listu.
Političke stranke predlažu kandidate za zastupnike i njihove zamjenike na način
predviđen njihovim statutom ili posebnom odlukom donesenom na temelju Statuta.
Članak 13.
Birači predlažu kandidate za zastupnike i njihove zamjenike na temelju pravovaljano
prikupljenih potpisa.
Kad birači predlažu kandidate za zastupnika i njegovog zamjenika u izbornoj jedinici
u kojoj se, prema ovom zakonu bira, jedan zastupnik i njegov zamjenik za
pravovaljanost kandidature potrebno je prikupiti najmanje 400 potpisa.
U izbornim jedinicama iz članka 10. stavka 2. ovoga zakona, za pravovaljanost
kandidature potrebno je prikupiti 100 potpisa.
Kad birači predlažu državnu listu za pravovaljanost kandidature potrebno je prikupiti
najmanje 5.000 potpisa.
Članak 14.
Potpisi birača u postupku kandidiranja zastupnika i njihovih zamjenika prikupljaju se
na propisanom obrascu u koji se unosi ime i prezime, nacionalnost, adresa i matični
broj predloženog kandidata, a isti podaci, osim nacionalnosti, unose se i za svakog
potpisanog predlagača.
Svaki birač može svojim potpisom podržati samo jednog kandidata za zastupnika i
njegovog zamjenika i samo jednu državnu listu.
Članak 15.
Prijedlozi kandidata za zastupnike i njihove zamjenike koji se prema ovom zakonu
biraju pojedinačno u izbornoj jedinici moraju prispjeti izbornoj komisiji izborne
jedinice najkasnije u roku od 12 dana od dana raspisivanja izbora. Prijedlozi državnih
lista moraju prispjeti Izbornoj komisiji Republike Hrvatske najkasnije u roku 12 dana
od dana raspisivanja izbora.
U prijedlogu kandidata iz stavka 1. ovoga članka obvezatno se navodi ime i prezime,
nacionalnost, adresa i matični broj svakog predloženog kandidata te ovjereno
očitovanje kandidata o prihvaćanju kandidature.
U prijedlogu državne liste obvezatno se uz podatke iz prethodnog stavka navodi
naziv liste, a kandidati moraju na listi biti poredani od rednog broja 1. do zaključno
rednog broja 60. Predlagatelj slobodno utvrđuje redoslijed kandidata na listi.
Naziv liste jest puni, a ako postoji i skraćeni, naziv stranke odnosno stranaka ili
stranačke koalicije koja je odnosno koje su listu predložile. Ako je listu predložila
skupina birača njen je naziv »nezavisna državna lista«.
Nositelj liste je prvi po redu predloženi kandidat na listi.
Članak 16.
Nadležna izborna komisija izborne jedinice će u roku od 48 sati od isteka roka iz
članka 15. stavka 1. ovoga zakona, od svih pravovaljano predloženih kandidata
sastaviti i objaviti listu kandidata izborne jedinice u svim dnevnim novinama u
Republici Hrvatskoj i na Hrvatskoj radio-televiziji.
Izborna komisija Republike Hrvatske će u roku od 48 sati od isteka roka, iz članka
15., stavka 1. ovoga zakona, prihvatiti i objaviti sve pravovaljano predložene državne
liste u svim dnevnim novinama u Republici Hrvatskoj i na Hrvatskoj radio-televiziji.
Izborna komisija Republike Hrvatske objavit će zbirnu listu svih pravovaljanih
predloženih državnih lista na način iz prethodnog stavka. Zbirna lista sadrži naziv
svake državne liste te ime i prezime nositelja svake državne liste.
Izborna komisija Republike Hrvatske će, u roku iz stavka 2. ovoga članka, dostaviti
hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima sve
prihvaćene državne liste kao i zbirnu listu državnih lista radi njihove javne objave.
Članak 17.
Na listu kandidata izborne jedinice kandidati se unose prema abecednom redu
prezimena. Uz njihovo ime i prezime i matični broj obvezatno se navodi naziv
stranke odnosno stranaka ili stranačke koalicije koja je odnosno koje su kandidata
predložile. Ako je kandidat predložen od birača obvezatno se uz njegovo ime i
prezime navodi »nezavisni kandidat«.
Na zbirnu listu državne liste se unose prema abecednom redu punog naziva stranke,
odnosno koalicije koja je listu predložila. Ako je više stranaka predložilo zajedničku
državnu listu ona će se unijeti na zbirnu listu prema nazivu prve po redu stranke u
prijedlogu.
Članak 18.
Od dana kad se objave liste kandidata izbornih jedinica i zbirna lista državnih lista,
pa do 24 sata prije izbora, svi kandidati za zastupnike i sve političke stranke, koje su
predložile kandidate, imaju pod jednakim uvjetima pravo na iznošenje i obrazlaganje
svojih izbornih programa te izbornu promičbu.
Članak 19.
Hrvatska radio-televizija je dužna u razdoblju izborne promičbe, u okviru svojih radio
i televizijskih programa omogućiti svim političkim strankama, manjinskim
zajednicama iz članka 10. stavka 2. ovoga zakona, koje sudjeluju na izborima za
zastupnike, da u jednakom vremenu izlože svoj izborni program.
Sva sredstva javnog priopćavanja dužna su političkim strankama i manjinskim
zajednicama iz članka 10. stavka 2. ovoga zakona, koje sudjeluju na izborima za
zastupnike i kandidatima za zastupnike, omogućiti da pod jednakim uvjetima izlažu
svoj program i obavljaju izbornu promičbu.
Članak 20.
Na dan izbora kao i 24 sata koji im prethode zabranjena je svaka promičba kao i
svako objavljivanje prethodnih rezultata ili procjena rezultata izbora.
Članak 21.
Kandidat za zastupnika, koji se bira pojedinačnim izborom u izbornoj jedinici, koji na
izboru dobije najmanje 6% glasova i politička stranka čija državna lista na izboru
dobije najmanje 3% glasova imaju pravo na jednaku naknadu troškova izborne
promičbe.
Sredstva za pokriće naknade iz prethodnog stavka osiguravaju se iz sredstava za
pokrivanje troškova izbora.
Visinu naknade iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Vlada Republike Hrvatske
najkasnije 30 dana prije dana izbora.
Izbori zastupnika u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske
Članak 22.
U Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske (u daljem tekstu Zastupnički dom)
bira se 124 zastupnika.
Broj zastupnika Zastupničkog doma može se povećati u skladu s uvjetima iz članka
26. ovoga Zakona.
Članak 23.
U Zastupnički dom 64 zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj
bira jedan zastupnik.
Šezdeset zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj na približno
isti broj birača bira jedan zastupnik.
Po jednog zastupnika u Zastupnički dom biraju pripadnici mađarske, talijanske,
češke i slovačke, te rusinske i ukrajinske kao i njemačke i austrijske manjine, u
posebnim izbornim jedinicama koje se određuju Zakonom o izbornim jedinicama za
Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske.
Bez obzira da li na izborima sudjeluje jedan ili više kandidata, za zastupnika je
izabran kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali. Ako dva ili
više kandidata dobiju isti broj glasova, izbori se ponavljaju.
Članak 24.
U Zastupnički dom 60 zastupnika bira se tako da područje čitave Republike Hrvatske
čini jednu izbornu jedinicu i da svi birači, koji pristupe glasovanju, biraju na temelju
državnih lista sve zastupnike.
Broj zastupnika koji će biti izabran sa svake državne liste utvrđuje se na sljedeći
način:
Ukupan broj glasova koje je dobila svaka državna lista (biračka masa liste) dijeli se s
brojevima od 1 do zaključno 60. Od svih dobivenih rezultata 60-ti rezultat po redu
jest zajednički djelitelj kojim se dijeli ukupan broj glasova svake državne liste
(biračka masa liste). Svaka državna lista dobit će onoliko zastupničkih mjesta koliko
puta ukupni broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa) sadrži zajednički djelitelj.
Rezultat se izračunava na dvije decimale s time da se brojevi od 1 — 4 zaokružuju
na niži, a od 5 — 9 na viši broj dok se ne dobiju cijeli brojevi. Ako su glasovi tako
podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi između dviju ili više državnih lista dobila
koje zastupničko mjesto, ono će pripasti onoj državnoj listi koja je dobila više
glasova.
Državna lista, koja na izborima dobije manje od 3% glasova, ne sudjeluje u diobi
zastupničkih mjesta.
Članak 25.
Sa svake državne liste izabrani su kandidati od rednog broja 1. pa do rednog broja
koliko je određena lista dobila zastupničkih mjesta.
Zamjenici zastupnika sa svake državne liste su kandidati koji nisu izabrani, po redu
od prvog neizabranog najviše do broja koliko je određena lista dobila zastupničkih
mjesta.
Članak 26.
Ako se na izborima za zastupnike u Zastupnički dom ne postigne zastupljenost
etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koja se traži prema članku 10. ovoga
zakona, broj zastupnika Zastupničkog doma povećat će se do broja koji je potreban
da bi tražena zastupljenost bila ostvarena, a izabranim zastupnicima smatrat će se
oni pripadnici određene zajednice ili manjine koji su bili kandidirani na državnim
listama a nisu izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima.
Ako se niti na način iz prethodnog stavka ne može postići tražena zastupljenost
zajednica ili manjina, predsjednik Republike Hrvatske raspisat će dopunske izbore u
onolikom broju posebnih izbornih jedinica koliko je potrebno da se postigne
razmjernost. Dopunski izbori se moraju održati u roku od 60 dana od prvog
zasjedanja novoizabranih domova Sabora.
Izbor zastupnika u Županijski dom Sabora Republike Hrvatske
Članak 27.
U Županijski dom Sabora Republike Hrvatske biraju se u svakoj županiji tri
zastupnika. Njihov izbor obavlja se u svakoj županiji u tri izborne jedinice u kojima se
u svakoj bira jedan zastupnik.
Članak 28.
Izborne jedinice na području županije utvrđuju se posebnim zakonom tako da se na
približno isti broj birača, koji prebivaju u županiji, bira jedan zastupnik.
Bez obzira da li na izborima sudjeluje jedan ili više kandidata, za zastupnika je
izabran kandidat koji je dobio najveći broj glasova birača koji su glasovali. Ako dva ili
više kandidata dobiju isti broj glasova, izbori se ponavljaju.
Zajedno sa zastupnikom bira se i njegov zamjenik za kojeg se posebno ne glasuje.
Tijela za provođenje izbora
Članak 29.
Tijela za provođenje izbora za zastupnike su:
Izborna komisija Republike Hrvatske, izborne komisije izbornih jedinica i birački
odbori.
Član izborne komisije i biračkog odbora, kao i zamjenik člana ovih tijela, može biti
samo osoba koja ima biračko pravo.
Članovi izbornih komisija i njihovi zamjenici moraju biti diplomirani pravnici, a ne
mogu biti članovi niti jedne političke stranke.
Članovi biračkog odbora i njihovi zamjenici ne mogu biti članovi niti jedne političke
stranke.
Članak 30.
Izbornu komisiju Republike Hrvatske čine predsjednik i četiri člana, od kojih svaki
ima zamjenika, koje imenuje Ustavni sud Republike Hrvatske iz reda sudaca
Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugih istaknutih pravnika.
Izbornu komisiju izborne jedinice čine predsjednik i dva člana, od kojih svaki ima
zamjenika, koje imenuje izborna komisija Republike Hrvatske iz reda sudaca ili
drugih pravnika.
Članak 31.
Izborna komisija Republike Hrvatske:
1. brine se za zakonitu pripremu i provođenje izbora za zastupnike;
2. imenuje članove izbornih komisija i daje obvezatne upute za rad izbornim
komisijama izbornih jedinica i biračkih odbora;
3. određuje biračka mjesta i imenuje biračke odbore u hrvatskim diplomatsko-
konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima;
4. propisuje obrasce u postupku pripreme i provođenja izbora;
5. nadzire rad izbornih komisija izbornih jedinica;
6. na temelju pravovaljanih prijedloga objavljuje državne liste i sastavlja zbirnu listu
državnih lista;
7. nadzire pravilnot izborne promičbe u skladu s ovim zakonom;
8. objavljuje rezultate izbora za zastupnike;
9. obavlja i druge poslove određene ovim zakonom.
Obvezatne upute za rad izbornih komisija izbornih jedinica i biračkih odbora, Izborna
komisija Republike Hrvatske dužna je objaviti u svim dnevnim novinama u Republici
Hrvatskoj i na Hrvatskoj radio-televiziji.
Članak 32.
Izborna komisija izborne jedinice:
1. brine se za zakonito provođenje izbora na biračkim mjestima na svom području;
2. određuje biračka mjesta;
3. imenuje biračke odbore;
4. prema obvezatnim uputama Izborne komisije Republike Hrvatske obavlja sve
tehničke pripreme za obavljanje izbora na svom području;
5. na temelju pravovaljanog prijedloga kandidata sastavlja i objavljuje listu kandidata
za zastupnika u izbornoj jedinici;
6. prikuplja i zbraja rezultate glasovanja na biračkim mjestima na svom području i
dostavlja ih Izbornoj komisiji Republike Hrvatske na način i u roku koji ova odredi;
7. obavlja i druge poslove određene ovim zakonom.
Članak 33.
Birački odbori neposredno provode glasovanje na izborima za zastupnike i
osiguravaju pravilnost i tajnost glasovanja.
Birački odbor imenuje se za svako mjesto na kojem se glasuje. Birački odbor čine
predsjednik i dva člana. Predsjedniku i članovima odbora određuju se zamjenici.
Nadležna izborna komisija imenovat će članove i zamjenike članova biračkog odbora
najkasnije pet dana prije dana na koji se održavaju izbori za zastupnike.
Registrirane političke stranke koje su predložile kandidate za izbor zastupnika u
Sabor Republike Hrvatske mogu odrediti promatrače koji će pratiti rad tijela za
provođenje izbora.
Izborna komisija Republike Hrvatske svojim obvezatnim uputama utvrdit će prava i
dužnosti promatrača kao i način promatranja rada tijela za provođenje izbora.
Provođenje izbora
Članak 34.
Glasovanje za izbor zastupnika obavlja se na biračkim mjestima na području
Republike Hrvatske te, u skladu s člankom 5. ovoga zakona, i na biračkim mjestima
u hrvatskim diplomatskim predstavništvima i inozemnim uredima.
Svakom biračkom mjestu određuje se redni broj.
Najkasnije pet dana prije izbora, Izborna komisija Republike Hrvatske za biračka
mjesta u inozemstvu, a izborne komisije izborne jedinice za područje Republike
Hrvatske objavit će koja su biračka mjesta određena, s naznakom koji će birači
glasovati na pojedinom mjestu.
Članak 35.
Birači na službi u oružanim snagama Republike Hrvatske glasuju na biračkim
mjestima koja će odrediti ministar pravosuđa i uprave na prijedlog ministra obrane.
Birači koji se kao članovi posade pomorskih i riječkih brodova Hrvatske trgovačke
mornarice na dan izbora zateknu izvan granica Republike Hrvatske glasuju na
biračkim mjestima koja će odrediti ministar pomorstva.
Birači koji su lišeni slobode glasuju na biračkim mjestima, koja će odrediti ministar za
pravosuđe i upravu.
Članak 36.
Biračka mjesta određuju se s obzirom na broj birača, odnosno prostornu udaljenost, i
to tako da broj birača na jednom biračkom mjestu bude toliki da se bez poteškoća
može glasovati u vremenu koje je određeno za glasovanje. Za svako biračko mjesto
odredit će seposebna prostorija.
Prostorija određena za glasovanje će se tako urediti da se osigura tajnost
glasovanja.
Glasovanje i utvrđivanje rezultata glasovanja
Članak 37.
Glasovanje se obavlja osobno.
Glasovanje se obavlja glasačkim listićima.
Članak 38.
Glasački listić na kojem se glasuje u izbornoj jedinici u kojoj se bira jedan zastupnik
sadrži:
1. ime i prezime kandidata i njegovog zamjenika;
2. puni i skraćeni naziv političke stranke odnosno stranaka ili stranačke koalicije koja
je predložila kandidata. Ako je kandidat predložen od skupine birača uz njegovo ime
i prezime navodi se naznaka »nezavisni kandidat«.
Na glasačkom listiću navode se kandidati onim redom kojim su navedeni na listi
kandidata. Ispred imena i prezimena svakog kandidata stavlja se redni broj.
Članak 39.
Glasački listić, na kojem glasuje za jednu od državnih lista, sadrži:
1. naziv liste,
2. ime i prezime nositelja liste.
Na glasačkom listiću državne liste se navode onim redom kojim su navedene na
zbirnoj listi državnih lista. Ispred naziva liste stavlja se redni broj.
Članak 40.
Glasuje se samo za kandidate, odnosno državne liste, navedene na glasačkom
listiću.
Glasački listić popunjava se tako da se zaokruži redni broj ispred imena kandidata,
odnosno ispred naziva državne liste za kojeg, odnosno koju se glasuje.
Važećim se smatra i onaj glasački listić iz kojeg se na siguran i nedvojben način
može utvrditi za kojeg kandidata je birač glasovao.
Članak 41.
Nepopunjeni glasački listić, kao i tako popunjen glasački listić da se ne može sa
sigurnošću utvrditi za kojeg je kandidata, odnosno državnu listu, birač glasovao,
smatrat će se nevažećim.
Nevažećim će se smatrati i glasački listić na kojem je birač glasovao za dva ili više
kandidata, odnosno za dvije ili više državnih lista.
Članak 42.
Glasovanje traje neprekidno od sedam do devetnaest sati. U devetnaest sati zatvara
se biralište. Biračima koji su se zatekli na biralištu omogućit će se da glasuju.
Biralište na kojem su glasovali svi upisani birači zatvara se prije isteka roka iz
prethodnog stavka.
Članak 43.
Za čitavo vrijeme glasovanja na biralištu moraju biti prisutni svi članovi biračkog
odbora ili njihovi zamjenici.
Predsjednik biračkog odbora brine se o održavanju reda i mira za vrijeme
glasovanja. U slučaju potrebe predsjednik će zatražiti pomoć policije koja će, kad
dođe na biralište, postupati po njegovim uputama, a u okviru zakonskih ovlasti.
Nitko ne smije doći naoružan osim u slučaju predviđenom u stavku 2. ovoga članka.
Članak 44.
Predsjednik biračkog odbora, ili od njega ovlašten član biračkog odbora, provjerava
u popisu birača da li je birač koji je pristupio glasovanju upisan.
Birač koji zbog kakve tjelesne mane ili zbog toga što je nepismen ne bi mogao
glasovati na način predviđen ovim zakonom može doći na biračko mjesto s drugom
osobom koja je pismena i koja će po njegovoj ovlasti zaokružiti redne brojeve ispred
imena kandidata, odnosno državne liste, za koje birač glasuje.
Ako birač nije upisan u popis birača predsjedik mu neće dozvoliti da glasuje osim
ako birač potvrdom nadležnog tijela dokaže da ima biračko pravo.
Kad birač, koji nije u mogućnosti glasovati na biračkom mjestu, obavijesti o tome
birački odbor, odbor će mu omogućiti glasovanje.
Glasovanje, na način utvrđen u stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka poimenično će se
uvesti u zapisnik o radu biračkog odbora.
Članak 45.
Po završenom glasovanju birački odbor će ponajprije prebrojiti neupotrijebljene
glasačke listiće i staviti ih u poseban omot koji će zatvoriti.
Nakon toga birački odbor utvrđuje, prema popisu birača odnosno izvatku iz popisa
birača i na temelju zapisnika ukupan broj birača koji su glasovali te pristupa
otvaranju glasačke kutije i prebrojavanju glasova.
Ako se prilikom prebrojavanja glasova na biračkom mjestu utvrdi da je broj glasova
prema popisu birača veći od broja glasova po biračkim listićima, vrijedi rezultat
glasovanja po glasačkim listićima. Ako se prilikom prebrojavanja glasova na
biračkom mjestu utvrdi da je glasovao manji broj birača od broja glasova u glasačkoj
kutiji, birački odbor se raspušta i imenuje novi, a glasovanje na tom biračkom mjestu
se ponavlja. Rezultat glasovanja na tom biračkom mjestu se utvrđuje nakon
ponovljenog glasovanja u roku od 24 sata.
Članak 46.
Kad birački odbor utvrdi rezultate glasovanja na biračkom mjestu, u zapisnik o svom
radu zabilježit će broj birača prema popisu birača, odnosno izvatku iz popisa birača,
koliko je birača glasovalo po popisu birača, odnosno izvatku iz popisa birača, a
koliko na temelju članka 44., stavka 3. ovoga zakona, i koliko ukupno, koliko je
glasova dobio svaki od kandidata, a koliko svaka državna lista te koliko je glasačkih
listića proglašeno nevažećim.
U zapisnik o radu biračkog odbora unose se i sve druge činjenice koje su važne za
glasovanje.
Svaki član biračkog odbora može dati svoje primjedbe na zapisnik.
Zapisnik potpisuju svi članovi biračkog odbora.
Članak 47.
Zapisnik o svom radu s ostalim izbornim materijalom birački odbora dostavlja
izbornoj komisiji izborne jedinice najkasnije u roku od dvanaest sati od zatvaranja
birališta.
Birački odbor u hrvatskom diplomatsko-konzularnom predstavništvu i inozemnom
uredu dostavlja spise iz prethodnog stavka neposredno Izbornoj komisiji Republike
Hrvatske u roku od dvanaest sati od zatvaranja birališta.
Članak 48.
Izborna komisija izborne jedinice zbrojit će rezultate glasovanja na biračkim mjestima
na svom području najkasnije u roku od 24 sata od sata zatvaranja birališta.
Izborna komisija izborne jedinice dostavit će izborne rezultate na svom području
Izbornoj komisiji Republike Hrvatske zajedno sa zapisnikom o svom radu na način i
u roku koji joj ova odredi.
Članak 49.
O svom radu izborna komisija izborne jedinice vodi zapisnik u koji će ubilježiti:
1. broj birača upisanih u popis birača, odnosno izvadak iz popisa birača, na svom
području;
2. broj glasalih i broj glasačkih listića koji su proglašeni nevažećim;
3. ime i prezime svakog kandidata s naznakom koliko je pojedini kandidat dobio
glasova u izbornoj jedinici;
4. ime i prezime kandidata koji je izabran u izbornoj jedinici;
5. broj glasova koje je dobila na njenom području svaka državna lista.
Svaki član izborne komisije izborne jedinice može staviti primjedbe na zapisnik.
Zapisnik potpisuju svi članovi izborne komisije izborne jedinice.
Članak 50.
Rezultate izbora za zastupnike utvrđuje Izborna komisija Republike Hrvatske na
temelju rezultata glasovanja na svim biračkim mjestima u svim izbornim jedinicama u
Republici.
Članak 51.
Kad Izborna komisija Republike Hrvatske utvrdi rezultate glasovanja za zastupnike,
objavit će odmah:
1. broj birača upisanih u popise birača, broj birača koji su glasovali u svakoj izbornoj
jedinici, koliko je glasova dobio pojedini kandidat u svakoj izbornoj jedinici, koliko je
dobila pojedina državna lista i koliko je bilo nevažećih glasačkih listića;
2. ime i prezime kandidata koji je izabran u svakoj izbornoj jedinici u kojoj se bira
jedan zastupnik;
3. broj zastupničkih mjesta koje je dobila svaka državna lista te imena i prezimena
kandidata sa svake državne liste koji su izabrani za zastupnike.
Troškovi za provođenje izbora
Članak 52.
Sredstva za pokriće troškova za provođenje izbora osiguravaju se u državnom
proračunu Republike Hrvatske.
Sredstvima iz prethodnog stavka raspolaže Izborna komisija Republike Hrvatske.
Izborna komisija Republike Hrvatske određuje način korištenja sredstava za
provođenje izbora i provodi nadzor nad njihovom uporabom.
Izborna komisija Republike Hrvatske dodjeljuje odgovarajuća sredstva izbornim
komisijama u izbornim jedinicama.
Zaštita izbornog prava
Članak 53.
Ustavni sud Republike Hrvatske nadzire ustavnost i zakonitost izbora za zastupnike
u Sabor Republike Hrvatske i rješava izborne sporove u skladu s odredbama ovoga
zakona.
Članak 54.
Politička stranka, dvije ili više političkih stranaka odnosno birači koji su predložili
kandidata za zastupnika, odnosno državnu listu, kao i kandidati za zastupnika, mogu
podnijeti prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja.
Prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora može podnijeti samo ona politička
stranka, dvije ili više političkih stranaka i birači o čijim se kandidatima za zastupnika,
odnosno o čijim se državnim listama glasovalo na izborima. Prigovor mogu podnijeti i
kandidati za zastupnike o kojima se glasovalo.
Ukoliko je kandidata za zastupnika odnosno za državnu listu predložilo više političkih
stranaka, odnosno više birača, prigovor će se smatrati pravovaljanim i kad ga je
podnijela samo jedna politička stranka, odnosno bilo koji od birača koji je bio
predlagač kandidature.
Članak 55.
Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i u postupku izbora za
zastupnike podnosi se Izbornoj komisiji Republike Hrvatske u roku od 48 sati
računajući od isteka dana kad je izvršena radnja na koju je stavljen prigovor.
Izborna komisija Republike Hrvatske dužna je donijeti rješenje o prigovoru u roku od
48 sati od dana kada joj je dostavljen prigovor, odnosno od dana kada su joj
dostavljeni izborni materijali na koje se odnosi prigovor.
Članak 56.
Ako Izborna komisija Republike Hrvatske, rješavajući o prigovoru iz članka 55. ovoga
zakona, utvrdi da je bilo nepravilnosti koje su bitno utjecale, ili mogle utjecati na
rezultate izbora, poništit će radnje u tom postupku i odrediti da se u određenom roku,
koji mora omogućiti da se izbori održe na dan kad su raspisani, te radnje ponove.
Ako ne postoji mogućnost ponavljanja poništenih radnji iz prethodnog stavka, ili ako
se nepravilnosti odnose na postupak glasovanja, a bitno su utjecale odnosno mogle
utjecati na rezultat izbora, Izborna komisija Republike Hrvatske poništit će izbor
zastupnika u određenoj izbornoj jedinici, odnosno izbor na temelju državnih lista, i
odrediti rok u kojem će se održati ponovljeni izbor.
Članak 57.
Protiv rješenja Izborne komisije Republike Hrvatske podnositelji prigovora, kao i
kandidati za zastupnika koji je nezadovoljan takvom odlukom, imaju pravo žalbe
Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba iz prethodnog stavka podnosi se Ustavnom sudu Republike Hrvatske u roku
od 48 sati računajući od isteka dana kada je primljeno pobijano rješenje.
Žalba se podnosi putem Izborne komisije Republike Hrvatske.
Smatrat će se da je žalba predana u roku ako je predana Izbornoj komisiji Republike
Hrvatske prije nego što protekne rok iz stavka 2. ovoga članka.
Ustavni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sati od
dana primitka žalbe.
Članak 58.
Podneseni prigovor odnosno žalba u postupku zaštite izbornog prava ne odgađaju
obavljanje izbornih radnji koje su propisane ovim zakonom.
Prijelazne i završne odredbe
Članak 59.
Na podneske i rješenja u postupku po odredbama ovog zakona ne plaćaju se takse.
Članak 60.
Na dan stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o izboru i opozivu
odbornika i zastupnika (»Narodne novine«, br. 7/90.).
Članak 61.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 013-01/92-01/02.
Zagreb, 9. travnja 1992.
SABOR
REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Društveno-političkog vijeća
Vice Vukojević, dipl. iur., v. r.
Predsjednik
Vijeća općina
Luka Bebić, dipl. ing., v. r.
Predsjednik
Vijeća udruženog rada
mr. Ivan Matija, v. r.
Predsjednik Sabora
dr. Žarko Domljan, v. r.
Izvor:Narodne novine ,br.22 od 17.travnja 1992.
11.3.2.Izmjene i dopune Zakona o izborima
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLU KU
0 PROGLAŠENJU ZAKONA 0 IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA 0 IZBORIMA
ZASTUPNIKA U SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u
Sabor Republike Hrvatske. kojije donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske
na sjednici dana 2. veljače 1994. godine.
Broj: PA4-23/1-94.
Zagreb, 8. veljače 1994.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudman,v.r. ZAKON
0 IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA 0 IZBORIMA ZASTUPNIKA U SABOR
REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 1.
U Zakonu o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine". br.
22I92. i 1/93.) članak 6. mijenja se i glasi: "Nitko ne može biti istodobno zastupnik u
Zastupničkom i Županijskom domu. Zastupnik ne može istodobno biti sudac
Ustavnog suda Hrvatske, sudac, državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika,
javni pravobranitelj, zamjenik javnog pravobranitelja, pučki pravobranitelj, zamjenik
pučkog pravob~anitefja, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik
Vlade Republike Hrvatske. ministar ili drugi član Vlade Republike Hrvatske ili
zamjenik minish-a, pomočnik ministra, ravnatelj državnog zavoda ili direkcije, tajnik
Vlade Republike Hrvatske, tajnik ministarstva, ravnatelj upravne organizacije u
sastavu ministarstva, predstojnik ureda i ravnatelj agencije Vlade Republike
Hrvatske, predstojnik Ureda Predsjednika Republike, predstojnik Ureda za
nacionalnu sigurnost, veleposlanik, generalni konzul, župan, gradonačelnik Grada
Zagreba, podžupan, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba, djelatni časnik i
dočasnik oružanih snaga koje kao vojne zapovjednike Hrvatske vojske imenuje i
razrješava Predsjednik Republike ili ministar obrane. Zakonom se može propisa6 da
je i obavljanje neke druge dužnosti nespojivo sa zastupničkom dužnošču. Za vrijeme
dok zastupnik obavlja dužnost iz stavka 2. ovog članka miruje mu zastupnički
mandat, a zastupničku dužnost umjesto njega obavfja zamjenik zastupnika.
Zastupnika izabranog u izbornoj jedinici koji prihvati neku od dužnos6 iz stavka 2.
ovog članka zamjenjuje zamjenik zastupnika izabran u izbornoj jedinici. Zastupnika
izabranog na državnoj lis6 koji prihvati neku od dužnosti iz stavka 2. ovog članka
zamjenjuje onaj neizabrani kandidat na državnoj listi sa koje je izabrani zastupnik,
kojeg odredi politička stranka čija je državna lista. Zamjenik zastupnika počinje
obavija6 zastupničku dužnost nakon što Zastupnički dom odnosno Županijski dom
utvrde da zastupnik obavlja neku od dužnosti iz stavka 2. ovog članka".
Članak 2.
U članku 8. točka 4. briše se. Članak 3.
Odredba članka 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika
u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 1/93.) ne primjenjuje se na
zastupnike koji su do dana stupanja na snagu toga zakona stavili u mirovanje svoj
zastupnički mandat zbog izbora ili imenovanja na neku od dužnosti iz članka 6.
stavak 2. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske.
Članak 4.
U članku 25. stavak 2. briše se.
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 013-03/94-01/02
Zagreb, 2. veljače 1994.
ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Zastupničkog doma Sabora
Stjepan Mesić, v.
Izvor: http:www.nn.hr/Glasilo/94/205-94.htm
ZASTUPNICKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
0 PROGLAŠENJU ZAKONA 0 IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA 0 IZBORIMA ZASTUPNIKA U SABOR REPUBLIKE HRVATSKE Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zasttrpnika u
Sabor Republike Hrvatske, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske
na sjednici 20. rujna 1995.
Broj: 01-95-1567/1
Zagreb, 21. rujna 1995.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudman, v. r.
ZAKON
0 IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA 0 IZBORIMA ZASTUPNIKA U SABOR REPUBLIKE HRVATSKE Članak 1.
U Zakonu o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine" br.
22/92., 1/93 i 1 (/94) u članku 5. stavak 3. mijenja se i glasi:
"Birači koji nemaju prebivalište na području Republike Hrvatske biraju, glasujući u
skladu sa stavkom 1. ovoga članka, zastupnike u Zastupnički dom na temefju
posebnih lista, uz uvjete i na način koji su uivrđeni člankom 24a. ovoga Zakona".
Članak 2.
U ćlanku 6. stavak 4. mijenja se i glasi:
"Zastupnika izabranog u izbornoj jedinici koji prihva6 neku od dužnos6 iz stavka 2.
ovoga članka zamjenjuje zamjenik zastupnika izabran u izbornoj jedinici. Zastupnika
izabranog na državnoj listi koji prihvati neku od dužnosti iz stavka 2. ovoga članka
zamjenjuje onaj neizabrani kandidat na driavnoj listi sa koje je izabrani zastupnik,
kojeg odredi politička stranka ćija je državna lista, odnosno drugi zakonom odredeni
predlagatelj liste. Zastupnika izabranog na posebnoj lis6 na temelju koje biraju
zastupnike u Zastupnički dom birači koji nemaju prebivalište na području Republike
Hrvatske (u daljnjem tekstu: posebna lista) koji prihvati neku od dužnosti iz stavka 2.
ovoga članka zamjenjuje jedan od zamjenika zastupnika izabranih zajedno sa
zastupnićima na posebnoj listi, kojeg odredi poli6čka stranka čija je posebna lista,
odnosno drugi zakonom određeni predlagatelj liste.
Iza stavka 4. dodaje se novi stavak koji glasi:
" Po prestanku dužnosti iz stavka 2. ovoga članka, zastupnik izabran u izbornoj
jedinici, na državnoj ili posebnoj listi, ima se pravo vratiti u Zastupnički dom umjesto
zastupnika koji gaje zamjenjivao ako podnese pismeni zahtjev predsjedniku doma u
roku od 8 dana po prestanku dužnosti iz stavka 2. ovoga članka. Povratak
zastupnika u dom, zastupnik može tražiti jedanput u toku trajanja zastupničkog
mandata."
Članak 3.
U članku 12. stavak 2. mijenja se i glasi:
"Dvije ili više u Republici Hrvatskoj registriranih stranaka mogu predložiti jednog
kandidata i njegovog zamjenika i zajedničku državnu listu, odnosno posebnu listu,
odnosno županijsku listu."
Članak 4.
U članku 13. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
" Kandidati za zastupnike predloženi od birača ne mogu bi 6 članovi niti jedne
političke stranke."
Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 3., 4. i 5.
Iza novog stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi: "Kad birači predlaiu posebnu
listu, za pravovafjanost kan didature potrebno je prikupiti najmanje 500 potpisa."
Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 7.
Članak 5.
U Članku 14. stavak 2. mijenja se i glasi
"Svaki birač može svojim potpisom podrža6 samo jednog kandidata za zastupnika i
samo jednu državnu listu, odnosno posebnu listu, odnosno županijsku listu".
Članak 6.
U članku 15. stavak 1. mijenja se i glasi :
"Prijedlozi kandidata za zastupnike i njihove zamjenike koji se prema ovom Zakonu
biraju pojedinačno u izbornoj jedinici moraju prispje6 Izbornoj komisiji izborne
jedinice najkasnije u roku od 14 dana od dana raspisivanja izbora. Prijedlozi državnih
lista, odnosno posebnih lista, odnosno prijedlozi županijskih lista moraju prispjeti
Izbornoj komisiji Republike Hrvatske; odnoso iupanijskoj izbornoj komisiji najkasnije
u roku od 14 dana od dana raspisivanja izbora."
Stavak 3. mijenja se i glasi
"U prijedlogu državne liste obvezatno se uz podatke iz prethodnog stavka navodi
naziv liste, a kandidafi moraju biti na listi poredani od rednog broja 1 do zaključno
rednog broja 80. Predlagatelj slobodno utvrduje redoslijed kandidata na listi."
Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi
"U prijedlogu posebne liste obvezatno se uz podatke iz stavka 2. i 3. ovoga članka
navodi ime i prezime zamjenika svakog od kandidata na listi, a kandidati moraju biti
na listi poredani od rednog broja 1 do zaključno rednog broja 12. Predlagatelj
slobodno utvrduje redoslijed kandidata na lis6."
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.
Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6. mijenja se i glasi: " Naziv liste jest puni, a ako
postoji i skračeni naziv stranke, odnosno stranaka ili stranačke koalicije koja je,
odnosno koje su listu predložile. Ako je listu predložila skupina birača, njen je naziv
"nezavisna davna lista", odnosno "nezavisna posebna lista", odnosno "nezavisna
županijska lista".
Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.
Članak 7.
U članku 16. stavku 2. iza riječi: "državne liste" dodaju se riječi: "odnosno posebne
liste". U stavku 3. iza riječi: "državnih lista" dodaju se riječi: "odnosno posebnih lista".
Stavak 4. mijenja se i glasi:
"Izborna komisija Republike Hrvatske će, u roku iz stavka 2. ovoga članka, dostaviti
hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima sve
prihvaćene državne liste i posebne liste kao i zbirnu listu državnih lista te zbirnu listu
posebnih lista radi njihove javne objave."
Članak 8.
U članku 17. stavak 2. mijenja se i glasi :
"Na zbirnu listu državne liste, odnosno posebne liste, odnosno županijske liste se
unose prema abecednom redu punog naziva stranke, odnosno koalicije koja je listu
predložila. Ako je više stranaka predložilo zajedničku driavnu listu, odnosno posebnu
listu, odnosno županijsku listu, ona će se unije6 na zbirnu listu prema nazivu prve po
redu stranke u prijedlogu."
Članak 9.
U članku 18. iza riječi : "državnih lista" dodaju se riječi : "odnosno posebnih lista".
Članak 10.
U članku 19. stavku 1. i 2. iza riječi : "članka 10." riječi : "stavka 2." brišu se.
Članak 11.
U članku 21. stavak 1. mijenja se i glasi :
"Kandidat za zastupnika koji se bira pojedinačnim izborom u izbornoj jedinici, koji na
izboru dobije najmanje 6% glasova i politička stranka čija državna lista, odnosno
posebna lista, odosno županijska lista na izboru dobije najmanje 5% glasova imaju
pravo na jednaku naknadu troškova izborne promidžbe."
Članak 12.
U članku 23. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:
"U Zastupnički dom 32 zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj
bira jedan zastupnik.
Dvadesetosam zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj na
približno is6 broj birača bira jedan zastupnik."
Članak 13.
Članak 24. mijenja se i glasi:
"U Zastupnički dom 80 zastupnika bira se tako da područje čitave Republike
Hrvatske čini jednu izbornu jedinicu i da svi birači koji pristupe glasovanju biraju na
temelju državnih lista sve zastupnike.
Broj zastupnika koji će biti izabran sa svake državne liste utvrduje se na sljedeći
način:
Ukupan broj glasova koji je dobila svaka državna lista (biračka masa liste) dijeli se s
brojevima od 1 do zaključno 80. Od svih dobivenih rezultata 80-ti rezultat po redu
jest zajednički djelitelj kojim se dijeli ukupan broj glasova svake državne liste
(biračka masa liste). Svaka državna lista dobit će onoliko zastupničkih mjesta koliko
puta ukupni broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa) sadrži zajednički djelitelj.
Ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi izmedu dviju ili više
državnih lista dobila koje zastupničko mjesto, ono će pripasti onoj driavnoj lis6 koja
je dobila više glasova.
Državna lista jedne poli6ćke stranke ili nezavisna državna lista kja na izborima dohije
manje od 5% glasova ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta državna lista dviju
političkih stranaka, odnosno koalicijska dvostranačka lista koja na izborima dobije
manje od 8% glasova ne sudjeluje u diobi zastupnićkih mjesta. Državna lista tri ili
više političkih stranaka odnosno koalicijska lista tri ili više stranaka koja na izborima
dobije manje od 11% glasova ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta."
Članak 14.
(za članka 24. dodaje se novi članak 24a. koji glasi
"Članak 24a.
U Zastupnički dom 12 zastupnika biraju birači koji nemaju prebivalište na području
Republike Hrvatske na temelju posebnih lista.
Broj zastupnika koji će biti izabran sa svake posebne liste utvrduje se na sljedeći
način:
Ukupan broj glasova koji je dobila svaka posebna lista (biračka masa liste) dijeli se s
brojevima od 1. do zaključno 12. Od svih dobivenih rezultata 12-ti rezultat po redu
jest zajednički djelitelj kojim se dijeli ukupan broj glasova svake posebne liste
(biračka masa liste). Svaka posebna lista dobit će onoliko zastupničkih mjesta koliko
puta ukupni broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa) sadrži zajednićki djelitelj.
Ako su glasovi tako podijefjeni da se ne može utvrditi koja bi izmedu dvije ili više
posebnih lista dobila koje zastupničko mjesto, ono će pripasti onoj posebnoj lis6 koja
je dobila više glasova.
Posebna lista jedne političke stranke, odnosno posebna nezavisna lista koja na
izborima dobije manje od 5% glasova ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta.
Posebna lista dviju političkih stranaka, odnosno koalicijska dvostranaćka lista koja na
izborima dobije manje od 8% glasova ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta.
Posebna lista tri ili više političkih stranaka, odnosno koalicijska lista tri ili više
stranaka koja na izborima dobije manje od 11 % glasova ne sudjeluje u diobi
zastupničkih mjesta."
Članak 15.
U članku 25. dodaju se novi stavci 2., 3. i 4. koji glase: "Zamjenici zastupnika sa
svake državne liste su kandidati koji nisu izabrani.
Sa svake posebne liste izabrani su kandidati od rednog broja 1. pa do rednog broja
koliko je odredena lista dobila zastupničkih mjesta.
Zajedno sa zastupnicima koji su izabrani sa svake posebne liste, izabrani su i njihovi
zamjenici."
Članak 16.
U članku 29. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
"U radu izbornih komisija i biračkih odbora može sudjelova6 jedan predstavnik
večinske stranke, odnosno koalicije i jedan predstavnik oporbenih stranaka prema
stranačkom stanju u prethodno izabranom domu za izbor čijih zastupnika su
raspisani izbori. Stranke svog predstavnika odreduju dogovorom, a ako se on ne
postigne do dana početka rada izbornih komisija, odnosno biračkih odbora, izbor će
se izmedu od stranaka pcedloženih kandidata, obaviti kockom pred Izbornom
komisijom Republike Hrvatske za izborne komisije, a pred izbornim komisijama
izbornih jedinica za biračke odbore."
Članak 17.
U članku 31. stavku 1. točka 6, mijenja se i glasi :
"6. na temelju pravovaljanih prijedloga objavljuje državne liste i posebne liste i
sastavfja zbirnu listu državnih lista te zbirnu (istu posebnih lista."
Ćlanak 18.
U članku 33. stavak 4. i 5. brišu se.
Članak 19.
Članak 19. mijenja se i glasi:
"Glasaćki listić na kojem se glasuje za jednu od državnih lista, odnosno posebnih
lista, odnosno županijskih lista sadrži: 1. naziv liste,
2. ime i prezime nositelja liste, 3. serijski broj.
Na glasačkom listiću državne liste, odnosno posebne liste, odnosno županijske liste
se navode onim redom kojim su navedene na zbirnoj listi dotičnih lista. Ispred naziva
liste stavlja se redni broj."
Članak 20.
U članku 40. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase
"Glasuje se samo za kandidate, odnosno državne liste, odnosno posebne liste,
odnosno županijske liste navedene na glasačkom lis6ću.
Glasački listić popunjava se tako da se zaokruži redni broj ispred imena kandidata,
odnosno naziva državne liste, odnosno posebne liste, odnosno županijske liste za
kojeg odnosno za koju se glasuje."
Članak 21.
Članak 41. mijenja se i glasi :
"Nepotpuni glasački listić, kao i tako popunjen glasački lis6ć da se ne može sa
sigurnošću utvrditi za kojeg je kandidata, odnosno državnu listu, odnosno posebnu
listu, odnosno županijsku listu birač glasovao, smatrat će se nevažećim.
Nevažećim će se smatra6 i glasački listić na kojem je birač glasovao za dva ili više
kandidata, odnosno za dvije ili više državnih lista, odnosno posebnih lista, odnosno
županijskih lista."
Članak 22.
U članku 44. stavku 2. iza riječi: vdržavne liste" dodaju se riječi: "odnosno posebne
liste".
Članak 23.
U članku 46. stavku 1. iza riječi: "državna lista" dodaju se riječi: "odnosno posebna
lista".
Članak 24.
U članku 51. stavku 1. točki 1. iza riječi : "držiavna lista" dodaju se riječi: "odnosno
posebna lista".
U stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi
"3. broj zastupničkih mjesta koje je dobila svaka državna lista, odnosno svaka
posebna lista, te imena i prezimena kandidata sa svake državne liste, odnosno
posebne liste, koji su izabrani za zastupnika."
Članak 25.
U članku 54. stavku 1. iza riječi: "državnu listu" dodaju se riječi: "odnosno posebnu
listu".
U stavku 2. iza riječi: "državnim listama" dodaju se riječi: "odnosno posebnim
listama".
U stavku 3. iza riječi: "državnu listu" dodaju se riječi: "odnosno posebnu listu".
Članak 26.
U članku 56. stavku 2. iza riječi : "državnih lista" dodaju se riječi: "odnosno posebnih
lista".
Članak 27.
Iza članka 58., ispod podnaslova "Prijelazne i završne odredbe" dodaje se novi
članak 58a. koji glasi:
"Članak 58a.
Do objave rezultata popisa pučanstva Republike Hrvatske na izbor zastupnika u
Zastupnički dom ne primjenjuju se odredbe članka 10., članka 22., člank 23. stavka
1. i stavka 3. te članka 26. ovoga Zakona.
U Zastupnički dom, u razdobfju iz stavka 1. ovog danka, bira se 127 zastupnika.
Na izborima za Zastupnički dom u razdobfju iz stavka I. ovoga članka pripadnici
etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina imaju pravo izabrati 8 zastupnika u
Zastupnički dom.
Pripadnici srpske etničke zajednice ili manjine biraju 3 zastupnika u izbornoj jedinici
koju čini područje čitave Republike Hrvatske. Izmedu svih kandidata kandidiranih u
izbornoj jedinici izabrana su 3 koja su po redu dobili najveći broj glasova birača koji
su glasovali. Ako se zbog istog broja glasova kandidata ne može utvrdi6 koja su tri
po redu dobili najveći broj glasova, izbori se ponavfjaju.
Po jednog zastupnika u Zastupnički dom biraju pripadnici madarske, talijanske,
češke i slovačke, te rusinske i ukrajinske kao i njemačke i austrijske manjine, u
posebnim izbornim jedinicama koje se odreduju Zakonom o izbornim jedinicama za
Zastupničkl dom Sabora Republike Hrvatske prema odredbama danka 23. stavka 4.
ovoga Zakona.
Ako se na izborima za zastupnike u Zastupnički dom ne postigne zastupljenost
etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koja se traii prema stavku 3. ovoga
članka, broj zastupnika Zastupničkog doma povećat će se za jedno mjesto kako bi
tražena zastupijenost bila ostvarena, a izbornim zastupnikom smatrat će se
pripadnik određene zajednice ili manjine koji je bio kandidiran, a nije izabran, na
državnoj listi kojaje dobila najviše glasova."
Članak 28.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".
Klasa:013-01 /95-01103
Zagreb, 20. rujna 1995.
ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Zastupničkog doma Sabora
dr. Nedjefjko Mihanović, v.r.
Izvor:http://www.nn.hr/Glasilo/95/1193 95 htm
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
0 PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I
DOPUNAMA ZAKONA 0 IZBORIMA ZASTUPNIKA U SABOR REPUBLIKE
HRATSKE
Proglašavam Zakon o- izmjenama i dopunama Zakona o izborima z,astupnika u
Sabor Republike Hrvatske, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske
na sjednici 13. prosinca 1996.
Broj: 01-96-2185/1 . Zagreb, 18. prosinca 1996.
Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo TuQman, v. r.
ZAKON 0 IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA 0
IZBORIMA ZASTUPNIKA U SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 1.
U Zakonu o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br.
22/92., 1/93., 30/93. - pročišćeni tekst, 11/94. i 68/95.), u članku 6. stavku 2. riječi:
»javni pravobranitelj, zamjenik javnog pravobranitelja« zamjenjuju se riječima:
»državni pravobranitelj, zamjenik državnog pravobranitelja«, a riječi: »ravnatelj
državnog zavoda ili direkcije«, zamjenjuju se riječima: »ravnatelj državne upravne or-
ganizacije«.
U stavku 5. iza riječi: »Zastupnički dom« dodaju se riječi: »odnosno Županijski dom«,
riječ: »pismeni« zamjenjuje se riječju: »pisani«, a riječi: »u toku« zamjenjuju se
riječima: »u tijeku«, Iza prve rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: »U tom
slučaju, mirovanje zastupničkog mandata prestaje osmoga dana od dana
podnošenja pisanog zahtjeva«.
Članak 2.
Iza članka 6. dodaju se članci 6a. i 6b. koji glase:
»Članak 6a.
Zastupnik može jedanput tijekom trajanja zastupničkog.mandata, podnošenjem,
pisanog zahtjeva predsjedniku doma, staviti zastupnički mandat u mirovanje.
Dok zastupniku miruje mandat, zastupničku dužnost umjesto njega obnaša zamjenik
zastupnika utvrden prema uvjetima i postupku propisanim u članku 6. ovoga Zakona.
; Mirovanje zastupničkog mandata ne može trajati manje od šest mjeseci. Mirovanje
prestaje osmoga dana od dana kad je zaštupnik koji je stavio mandat u mirovanje
podnio predsjedniku doma pisanu izjaw o ponovnom obnašanju zastupničke
đužnosti.
Članak 6b.
Odredba članka 6a. ovoga Zakona o stav(janju zastupničkog mandata u mirovanje
na temelju pisanog zahtjeva zastupnika ne ödnosi se na zastupnike koje u Zupanijski
dom Sabora Republike Hrvatske imenuje, na teme(ju svojih ustavnih ovlasti,
Predsjednik Republike iz reda za Repubtiku osobito zastužnih gradana.«
Članak 3. Članak 24. mijenja se i glasi:
»U Zastupnički dom bira se na temelju državnih lista 80 zastupnika tako da područje
Republike Hrvatske čini jednu izbornu jedinicu:
Broj zastupnika koji će biti izabran sa svake državne liste utvrduje se na sljedeći
način:
Ukupan broj glasova koji je dobila svaka državna lista (biračka masa liste) dijeli se s
brojei~ima od 1 do zaključno 80. Od svih 'đobivenih rezultata 80-ti rezultat po redu
jest zajednički ,djelitelj kojim se dijeli ukupan broj gt.asova svake državne liste
(b'iräčka masa liste). Svaka državna lista dobit će onoliko zastupničkih mjesta koliko
puta ukupni broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa) sadrži zajednički djelitelj.
Ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može urirditi koja bi izmedu dviju ili više
državnih lista dobila koje zastupničko mjesto, ono će pripasti onoj državnoj listi koja
je .dobila više glasova.
Državna lista jedne političke stranke ili nezavisna državna lista koja na izborima
dobije manje od 5% važećih glasova, državna lista dviju političkih stranaka ili
koalicijska dvostranačka lista
~ koja na izborima dobije manje od 8% važećih glasova, državna lista triju ili više
političkih stranaka, odnosno koaticijska lista tri ili više stranaka koja na izborima
dobije manje od I1% važećih glasova ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta,«
Članak 4, Članak 24a. mijenja se i glasi:
»U Zastupnički dom, na temelju posebnih lista, 12 zastupnika biraju birači koji
nemaju prebivalište na području Republike Hrvatske.
Broj zastupnika koji će biti izabran sa svake posebne listc utvrduje se na sljedeći
način:
Ukupan broj glasova koji je dobila svaka posebna lista (biračka masa liste) dijeli se s
brojevima od 1 do zaključno 12. Od svih dobivenih rezultata 12-ti rezultat po redu
jest zajednički djelitelj kojim se dijeti ukupan broj gtasova svake posebne (iste
(biračka masa liste). Svaka posebna lista dobit će onoliko zastupničkih mjesta koliko
puta ukupni broj njezinih dobivenih glasova (biračka masa) sadrži zajednički djelitelj.
Ako su glasovi tako podijeljeni da se ne može utvrditi koja bi izmeQu dvije ili više
posebnih lista dobila koje zastupničko mjesto, ono će pripasti onoj posebnoj listi koja
je dobila više glasova.
Posebna lista jedne političke stranke ili posebna nezavisna lista koja na izborima
dobije manje od 5% važećih glasova, po
sebna lista dviju političkih stranaka ili koalicijska dvostranačka lista koja nä izborima
dobije manje od 8% važećih glasova, posebna lista triju ili više političkih stranaka,
odnosno koalicijska lista tri ili više stranaka köja na izborima dobije manje od 11%
važećih glasova ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta.«
Članak 5.
Članak 27. mijenja se i glasi: ' '
»U Županijskim dom Sabora Republike Hrvätske bira se na temelju županijskih lista
po tri zastupnika u svakoj županiji tako da područje svake županije čini jednu izbomu
jedinicu.
Broj zastupnika koji će biti izabran sa s4ake županijske liste utvrduje se na sljedeći
način:
Ukupam broj važećih glasova koje je dobila svaka županijska lista (biračka masa
liste) dijeli se s brojevima od. I do zaključno 3. Od svih dobivenih rezultata treći
rezultat po redu jest zajednički djelitelj kojim se dijeli ukupan broj glasova svake
županijske liste (biračka masa liste). Svaka županijska lista dobit će onoliko
zastupničkih mjesta koliko puta ukupni broj njezinih dobivenih glasova (biračka
masa) sadrži zajednički djelitelj. Ako su važeći glasovi tako podijeljeni da se ne može
utvrditi koja bi ižmedu dvije ili više županijskih lista dobila koje zastupničko mjesto,
ono će pripasri županijskoj listi koja je dobila više glasova.
Županijska lista koja na izboäma dobije manje od 5% važećih glasova, županijska
lista dviju političkih sti~ana~ca ili koalicijska dvostranačka lista koja na izborima
dobije manje od 8% važećih glasova, županijska lista hi ili više političkih stranaka,
odnosno koalicijska lista triju ili vi~e stranaka koja na izborima dobije manje od I1%
važećih glasova ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta.«
Članak 6.
U članku 35, stavku l. riječi: »ministar pravosuQa i uprave« zamjenjuju se riječima:
»ministar uprave«.
U stavku 3. riječi. aministar za pravosuQe i uprawa zamjenjuju se ciječima; »ministar
pravosuđa«.
Članak 7.
U cijelom tekstu Zakona riječi: »Izborna komisija« i »ižborna komisija«, u odredenom
pade~u zamjenjuju se tiječima »Izbomo povjerenstvo« i »izborno povjerenstvo«, ~ u
odgovarajućem padežu.
Članak 8.
Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Zastupničkog dome Sabora Republike
Hrvatske da utvrđi i izda pročlšćeni tekst Zakona o izborima zastupnika u Sabor
Republike Hrvatske.
Članak 9.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
'
Klasa: 013-O i /95-O 1 /03 Zagreb, 13. prosinca 1996.
ZASTUPNIČIKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić, v. r.
Izvor:Narodne novine,23.prosinca 1996
11.5.Zakon o popisu birača
19 02.04.1992 Ukaz o proglašenju Zakona o popisima birača
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 89 Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za
provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim
o proglašenju Zakona o popisinla birača
Proglašavam Zakon o popisima birača, kojeg je Sabor Republike Hrvatske donio na sjednicama
Vijeća udruženog rada 28. ožujka 1992, Vijeća općina 28. ožujka 1992. i Društveno-političkog
vijeća 28. ožujka 1992.
Broj : PA4-17/ 1-92.
Zagreb, 31. ožujka 1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuäman, v. r
ZAKON
O POPISIMA BIRAČA
Glava I.
Temeljne odredbe
Članak 1.
Ovim zakonom se uređuje način i postupak vođenja popisa birača.
Popisi birača se vode radi evidentiranja hrvatskih državljana koji imaju biračko pravo.
Članak 2.
Hrvatski državljani ostvaruju biračko pravo temeljem upisa u popis birača.
Članak 3.
Popisi birača su javne knjige.
Članak 4.
Popis birača se vodi za područja svake općine.
Za hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, popis birača se vodi u gradu
Zagrebu.
U diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske u
inozemstvu izradit će se popisi birača za glasovanje hrvatskih državljana koji imaju boravak u
inozemstvu ili se tamo zateknu u doba izbora za Sabor Republike Hrvatske i predsjednika
Republike Hrvatske.
Glava II.
POPIS BIRAČA
1. Vođenje popisa birača
Članak 5.
Popis birača je jedinstven i stalan.
Članak 6.
U popis birača upisuju se hrvatski državljani koji su navršili 18 godina života osim onih koji su
pravomoćnom sudskom odlukom potpuno lišeni poslovne sposobnosti.
Članak 7.
Hrvatski državljani koji imaju biračko pravo upisuju se u popis birača u mjestu prebivališta u
Republici Hrvatskoj.
Članak 8.
Hrvatski državljanin može biti upisan u popis birača samo jedne općine.
Članak 9.
Popis birača ima slijedeće rubrike: redni broj, prezime i ime, nacionalnost, jedinstveni matični broj
građana, spol, datum rođenja, prebivalište (ulica i kućni broj, selo, zaselak, naselje) i primjedba.
Uz popis birača vodi se imenik (registar), u koji se po prezimenima abecednim redom upisuju
birači. Imenik se može voditi posebno i uz svaki svezak popisa birača.
Imenik ima slijedeće rubrike: redni broj, prezime i ime, nacionalnost, prebivalište i redni broj popisa
birača, odnosno sveska popisa birača.
Sve promjene koje se unose u popis birača odnosno svezak popisa birača unose se i u
odgovarajuće rubrike imenika.
Imenik se može voditi i u obliku kartoteke.
Članak 10.
Popis birača može se, na temelju odluke općinske skupštine, voditi automatskom obradom
podataka ili u obliku kartoteke.
Odredbe ovoga zakona koje se odnose na način i postupak vođenja popisa birača primjenjuju se i
na popise birača vođene automatskom obradom podataka.
U slučajevima kada se popis birača vodi u obliku kartoteke, za svakog građanina vodi se posebna
kartica.
Glede sadržaja pojedinih kartica i načina vođenja kartoteke, primjenjuju se odredbe ovoga zakona.
Članak 11.
Popis birača vodi općinski organ uprave nadležan za poslove opće uprave (u daljnjem tekstu:
nadležni organ).
Članak 12.
Popis birača sastavlja se u jednom primjeru, a vodi se u svescima po područjima koja određuje
općinska skupština.
Ako područje obuhvaća više naselja, za svako naselje može se voditi poseban svezak popisa
birača.
Općinska skupština može odrediti da se za naselja ili dijelove naselja na području općine za manje
od 100 stanovnika ne vode posebni svesci popisa birača, nego da se građani iz takvih naselja ili
dijelova naselja upisuju u svezak popisa birača koji se vodi za najbliže naselje na području općine.
Općinska skupština može odrediti da se za područje grada ili većeg naselja vodi poseban svezak
popisa birača za pojedine dijelove grada odnosno naselja (blokovi, ulice i dr.), prema biračkom
mjestu.
Posebni svesci popisa birača za sva naselja na području pojedine općine čine jedinstveni popis
birača te općine.
Članak 13.
Popis birača iz članka 4. stavak 2. ovoga zakona vodi se u svescima odvojeno po državama u
kojima hrvatski državljani imaju prebivalište u inozemstvu.
Članak 14.
Hrvatski državljani koji se nalaze na službi u oružanim snagama i na služenju vojnog roka, te
članovi posade pomorskih i riječnih brodova Hrvatske trgovačke mornarice upisuju se u popis
birača u mjestu prebivališta.
Nadležnom organu za popis birača moraju se dostaviti podaci o hrvatskim državljanima s biračkim
pravom iz stavka 1. ovoga članka.
Nadležni organ za popis birača dostavlja izvode iz popisa birača za osobe iz stavka 1. ovoga
članka nadležnoj izbornoj komisiji radi pravovremene dostave izbornog materijala.
U popis birača upisuju se i hrvatski državljni s boravištem u inozemstvu koji imaju biračko pravo.
Ovi se građani upisuju u popis birača, prema njihovom prebivalištu u Republici Hrvatskoj, prije
odlaska u inozemstvo.
2. Način upisa u popis birača
Članak 15.
Upisivanje u popis birača obavlja se na temelju podataka iz evidencije o hrvatskom državljanstvu i
prebivalištu, drugih javnih isprava ili drugih vjerodostojnih dokaza.
Članak 16.
Matični ured dužan je nadležnom organu koji vodi popis birača dostavljati izvještaj o osobama s
područja općine koje su, prema podacima u matičnim knjigama navršile 18 godina života, kao i
izvještaje o umrlim osobama koje su starije od 18 godina.
Policijske uprave ili policijske stanice koje vode evidenciju prebivališta, dužne su nadležnom
organu koji vodi popis birača dostavljati podatke o prijavljenim osobama s navršenih 18 godina
života kao i podatke o prijavi i odjavi prebivališta osoba koje su navršile 18 godina života.
Općinski sud dužan je dostaviti pravomoćnu sudsku odluku kojom je neka osoba potpuno lišena
poslovne sposobnosti nadležnom organu koji vodi popis birača za onu općinu na čijem je području
prebivalište takve osobe.
Članak 17.
Nadležni organ koji vodi popis birača dužan je odmah izvršiti upise odnosno brisanje iz popisa
birača temeljem akta organa iz članka 16. ovoga zakona.
Nadležni organ, koji vodi popis birača, upisat će osobe iz članka 16. stavka 2. ovoga zakona i na
njihov zahtjev. Istovremeno s upisom u popis birača, općinski organ uprave izvijestit će radi
brisanja iz popisa birača nadležni organ uprave u dosadašnjem mjestu prebivališta.
Ako nadležni organ koji vodi popis birača na drugi način nesumnjivo utvrdi da su u popis birača
upisane pojedine osobe koje su umrle ili su se za stalno odselile s područja općine, donijet će
rješenje o njihovu brisanju iz popisa birača. Rješenje o brisanju iz popisa birača osobe koja se za
stalno odselila s područja općine, dostavit će se toj osobi ako je poznata njezina adresa, a ako
njezina adresa nije poznata — kao i za osobu koja je umrla — rješenje će se objaviti na oglasnoj
ploči nadležnog organa u mjestu njezina posljednjeg prebivališta.
Članak 18.
Ispravci i dopune popisa birača vrše se odmah nakon saznanja činjenica za ispravak odnosno
dopunu popisa birača.
Članak 19.
Brisanje pojedinih osoba iz popia birača vrši se tako da se u popisu birača precrta njezino prezime
i ime, a u primjedbi se navodi broj akta na temelju kojeg je izvršeno brisanje.
3. Popis birača za glasovanje u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima
Republike Hrvatske
Članak 20.
Radi provođenja glasovanja na izborima za Sabor Republike Hrvatske u diplomatsko-konzularnim
predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske izradit će se popis birača za glasovanje
(u daljnjem tekstu: popis za glasovanje).
U popis za glasovanje iz prethodnog stavka upisuju se hrvatski državljani, koji nemaju prebivalište
u Republici Hrvatskoj, temeljem izvoda iz popisa birača iz članka 4. stavak 2. ovoga zakona.
U popis za glasovanje iz stavka 1. ovoga članka upisuju se i hrvatski državljani s prebivalištem u
Republici Hrvatskoj koji u doba izbora imaju boravište u inozemstvu ili se tamo zateknu, a žele
svoje pravo glasovanja ostvariti u inozemstvu.
Hrvatski državljani iz stavka 3. ovoga članka, koji u doba izbora neće glasovati u domovini, upisuju
se u popis za glasovanje na osobni zahtjev temeljem dokaza o hrvatskom državljanstvu i biračkom
pravu (domovnica, putovnica, osobna iskaznica).
Članak 21.
Popise za glasovanje temeljem kojih će se na dan izbora glasovati u diplomatsko-konzularnim
predstavništvima i inozemnim uredima Republike Hrvatske, zaključuje i ovjerava svojim potpisom
ovlašteni predstavnik predstavništva ili ureda.
4. Ispravci, dopune i zaključivanje popisa birača nakon raspisivanja izbora
Članak 22.
Odmah po raspisivanju izbora, a najkasnije u roku tri dana od dana raspisivanja izbora, nadležni
organ obavijestit će građane objavom da mogu pregledati popis birača i tražiti njihov ispravak.
Općinska skupština treba prilikom raspisivanja izbora odrediti, da nadležni organ za vođenje
popisa birača provjeri jesu li u popis birača upisani svi državljani koji su navršili 18 godina života, a
imaju prebivalište na području općine, kao i jesu li iz tog popisa brisana imena osoba s biračkim
pravom koje su umrle ili osobe koje su navršile 18 godina života a koje su odjavile prebivalište.
Članak 23.
Svaki građanin ima pravo pregledati popis birača i tražiti njegovu dopunu ili ispravak.
Građanin može podnijeti zahtjev za upis, dopunu ili ispravak, ako on ili neki drugi građanin nije
upisan u popis birača, ili ako je upisana osoba koja nema biračko pravo ili nema prebivalište na
području te općine, ili osoba koja je umrla, ili je njegovo ime ili ime druge osobe nepravilno
upisano.
Zahtjev za upis, dopunu ili ispravak popisa birača može podnijeti najkasnije 14 dana prije dana
određenog za održavanje izbora.
Usmeni ili pismeni zahtjev za upis, dopunu ili ispravak popisa birača podnosi se nadležnom organu
koji vodi popis birača. Ako je zahtjev podnesen usmeno, nadležni organ sastavit će o tome
službenu bilješku.
Ako nadležni organ utvrdi da je zahtjev osnovan, izvršit će upis, dopunu ili ispravak popisa birača.
Članak 24.
Nadležni organ zaključuje popis birača i dostavlja ga na potvrdu komisiji za popis birača najkasnije
8 dana prije dana određenog za održavanje izbora.
Popis birača zaključuje se tako da se na posljednjoj stranici svakog sveska popisa birača naznači:
broj stranica svakog sveska odnosno popisa birača, broj upisanih birača označen brojem i slovima
i datum kad je svezak odnosno popis birača zaključen.
Ako se popis birača vodi u svescima, nadležni organ utvrdit će i posebnim aktom: koliko svezaka
zajedno sačinjava popis birača, broj stranica svakog sveska popisa birača, broj građana upisanih u
posebne sveske označen brojem i slovima, kao i datum kad je popis birača zaključen.
Popis birača koji se vodi u obliku kartoteke zaključuje se tako, da nadležni organ posebnim
rješenjem utvrđuje: za koja se naselja vode posebne kartoteke i ukupan broj kartica za svako od
tih naselja, odnosno ukupan broj kartica kartoteke koja se vodi za cijelo područje općine, koliko je
od tih kartica precrtano, kao i datum kad je kartotečni popis birača zaključen.
Zaključeni popis birača, zajedno s rješenjem kojim se utvrđuje koliko posebnih svezaka sačinjava
taj popis, odnosno posebno rješenje o zaključenju popisa birača koji se vodi u obliku kartoteke,
potpisuje rukovoditelj nadležnog organa koji vodi taj popis i ovjerava ga pečatom tog organa.
Članak 25.
Popis birača, nakon njegova zaključenja dostavlja se na potvrdu komisiji za popise birača općinske
skupštine. Uz popis birača komisiji se dostavljaju zahtjevi građana za upis u popis birača odnosno
za njegovu dopunu ili ispravak koje nadležni organ nije uvažio.
Ako se popis birača vodi u obliku kartoteke, komisiji za popise birača dostavljaju se samo rješenja
nadležnog općinskog organa uprave o zaključenju popisa birača i zahtjevi građana koji nisu
uvaženi, s obrazloženjem zašto ti zahtjevi nisu uvaženi.
Članak 26.
Nadležni organ dužan je čuvati popis birača najmanje pet godina od dana potvrde popisa birača.
Izvode iz zaključenog i potvrđenog popisa birača nadležni organ dužan je dostaviti općinskoj
izbornoj komisiji najkasnije 24 sata prije vremena određenog za otvaranje biračkih mjesta na dan
izbora.
5. Komisija za popise birača
Članak 27.
Komisiju za popise birača osniva općinska skupština.
Komisija za popise birača općinske skupštine sastoji se od predsjednika i dva člana. Predsjedniku i
članovima komisije imenuju se zamjenici. Predsjednika, članove i njihove zamjenike imenuje
općinska skupština. Predsjednik komisije i njegov zamjenik imenuje se iz reda članova općinske
skupštine, a članovi i njihovi zamjenici mogu biti imenovani i iz reda građana.
Komisija za popise birača općinske skupštine provjerava pravilnost popisa birača, odlučuje o
zahtjevima građana za upis, dopunu ili ispravak popisa birača koje nije uvažio nadležni općinski
organ uprave koji vodi taj popis i potvrđuje popis birača.
Članak 28.
Kad komisija za popise birača općinske skupštine ustanovi da je popis birača pravilno sastavljen,
odmah ga potvrđuje potpisom predsjednika i članova komisije i pečatom općinske skupštine, pa
tako potvrđeni spisak vraća s ostalim materijalom nadležnom organu uprave.
Ako komisija ustanovi da popis birača nije pravilno sastavljen, vratit će ga odmah nadležnom
organu da ovaj izvrši potrebne dopune ili ispravke u roku od tri dana od dana njegova primitka.
Ako se popis birača vodi u obliku kartoteke, komisija za popise birača općinske skupštine
potvrđuje ga tako, da potpisom predsjednika, članova komisije i pečatom općinske skupštine
potvrđuje rješenje nadležnog organa o zaključenju popisa birača i to rješenje vraća s ostalim
materijalom ovom organu uprave.
Članak 29.
Komisija za popise birača općinske skupštine donijet će rješenje o svakom neusvojenom zahtjevu
za upis u popis birača, dopunu ili ispravak tog popisa, u roku od tri dana od dana primitka zahtjeva.
Rješenje se dostavlja podnositelju zahtjeva.
Protiv rješenja komisije može se u roku dva dana od dana dostave rješenja izjaviti žalba
nadležnom općinskom sudu. Općinski sud dužan je u izvanparničnom postupku donijeti rješenje u
roku od 48 sati od primitka žalbe.
Protiv rješenja općinskog suda nije dopuštena žalba.
Na temelju rješenja općinskog suda donesenog o žalbi, upis u popis birača i u izvod iz popisa
birača izvršit će se do dana određenog za održavanje izbora.
6. Privremeni upis u popis birača izvan mjesta prebivališta
Članak 30.
Hrvatski državljani koji su već upisani u popis birača, a koji pretpostavljaju da će se u doba izbora
zateći izvan područja općine u kojoj imaju prebivalište (studenti, osobe na radu izvan mjesta
prebivališta i sl.) privremeno će se na njihov zahtjev upisati u popis birača općine gdje se zateknu.
Privremeni upis u popis birača izvan mjesta prebivališta izvršit će se temeljem potvrde o upisu u
popis birača koja sadrži podatke da je osoba upisana u popis birača, te mjesta u kojem će se
osoba privremeno upisati u popis birača (mjesto u kojem će glasovati na dan izbora). Potvrdu
zadržava organ uprave koji obavlja privremeni upis u popis birača.
Potvrdu iz prethodnog stavka daje općinski organ uprave kod kojega je osoba upisana u popis
birača.
Istovremeno s izdavanjem potvrde iz stavka 2. ovoga članka, organ uprave će sačiniti službenu
bilješku da će osoba kojoj je izdata potvrda biti radi glasovanja privremeno upisana u popis birača
određenog mjesta izvan područja općine u kojoj ima prebivalište.
Nakon provedenih izbora nadležni organ će po službenoj dužnosti brisati službene bilješke iz
stavka 4. ovoga članka kao i privremeni upis iz stavka 2. ovoga članka.
Privremeni upis odnosno brisanje službene bilješke iz popisa birača može se obavljati do
zaključenja popisa birača.
7. Glasovanje uz potvrdu
Članak 31.
Hrvatski državljani koji imaju biračko pravo a nisu upisani u izvode zaključenih i potvrđenih popisa
birača dostavljenih na biračka mjesta, mogu na dan izbora dokazivati pravo na glasovanje
potvrdom nadležnog organa (potvrda za glasovanje).
U potvrdu za glasovanje upisuju se podaci iz popisa birača te utvrđenje da je osoba upisana u
popis birača za dotično biračko mjesto.
Potvrde za glasovanje u izbornom materijalu sastavni su dio izvoda iz popisa birača za dotično
biračko mjesto.
Glava III.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 32.
Hrvatski državljani sa statusom prognanika privremeno će se upisati u popis birača u mjestu
boravka radi omogućavanja glasovanja za Sabor Republike Hrvatske i predsjednika Republike
Hrvatske u doba izbora.
Upis u popis birača obavlja nadležni organ za popis birača sukladno odredbama ovoga zakona o
upisu u popis birača i dokaza o statusu prognanika.
Upis se obavlja po službenoj dužnosti temeljem podataka nadležnih centara za socijalni rad o
osobama sa statusom prognanika u doba izbora ili na osobni zahtjev.
Centri za socijalni rad obavještavat će nadležne organe za popise birača o svim nastalim
promjenama u evidencijama osoba sa statusom prognanika koje imaju biračko pravo.
Članak 33.
Sve radnje i akti kao i svi podnesci i dokazi u svezi s upisom u popis birača kao i dopune i ispravci
popisa birača oslobođeni su plaćanja takse.
Članak 34.
Nadzor nad provođenjem ovoga zakona provodi Ministarstvo pravosuđa i uprave.
Članak 35.
Danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o biračkim spiskovima (»Narodne
novine«, br. 6/74).
Članak 36.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 013-02/91-01/01
Zagreb, 28. ožujka 1992.
Predsjednik
Vijeća udruženog rada
mr. Ivan Matija, v. r.
Predsjednik
Vijeća općina
Luka Bebić, dipl. ing., v. r.
Predsjednik
Društveno-političkog vijeća
Vice Vukojević, dipl. iur., v. r.
Predsjednik Sabora
dr. Žarko Domljan, v.
Izvori:Narodne novine br.19.od 2. travnja1992. i http:/WWW.nn.hr/Glasilo/92 0425-92 htm
11.5.. ZAKON
O IZBORNIM JEDINICAMA ZA ZASTUPNIČKI
DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 1.
Ovim Zakonom utvrđuju se izborne jedinice za izbor zastupnika u Zastupnički dom Sabora
Republike Hrvatske.
Članak 2.
U Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zastupnički dom) 64 zastupnika
bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj bira jedan zastupnik.
60 zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj na približno isti broj birača bira
jedan zastupnik, a četiri zastupnika biraju pripadnici nacionalnih manjina, određeni Zakonom o
izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske, u posebnim izbornim jedinicama.
Članak 3.
U Zastupnički dom 60 zastupnika bira se tako da teritorij čitave Republike Hrvatske čini jednu
izbornu jedinicu.
Članak 4.
Izborne jedinice u kojima se bira jedan zastupnik jesu:
1. Izborna jedinica I. koja obuhvaća:
a) područje općine Beli Manastir,
b) područje općine Valpovo.
2. Izborna jedinica II. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Osijek i to:
Sveti Rok, Beketinci, Kardinal Franjo Šeper, Brešće-Livana, Centar, Čepinski Martinci, Čokadinci,
Dopsin, Đuro Đaković, Đuro Rajs, Gornji Grad, Ignjo Batrnek Mali-Čepin, Sveti Josip Radnik,
Industrijska četvrt, Ivan Filipović, Josip Cazi-Čepin, Josipovac, Hrastin, Koprivna, Josip Juraj
Štrosmajer, Paulin Dvor, Petrova Slatina, Šandor Petefi, Šodolovci, Višnjevac, Vladimir Nazor-
Čepin, Vladislavci, Vuka i Zrinjevac.
3. Izborna jedinica III. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Osijek i to:
Ada, Aljmaš, Bijelo Brdo, Dalj, Dalj Planina, Croatia, Donji Grad, Trideseti svibanj, Knez Domagoj,
Erdut, Ernestinovo, Nikola Šubić Zrinski, Lastovo, Zeleno Polje, Orašje-Erdut, Palača, Podravlje,
Prvi svibanj-Tenja, Knez Branimir, Sarvaš, Silaš, Šećerana, Tenja, Antunovac, Tvrđa, Tvrđavica,
Ivanovac, Ivan Meštrović, Sjenjak.
4. Izborna jedinica IV. koja obuhvaća:
a) područje općine Vuukovar,
b) područje mjesne zajednice Nuštar općine Vinkovci.
5. Izborna jedinica V. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Vinkovci i to:
Andrijaševci — Rokovci, Antin i Mlaka Antinska, Apševci, Centar, Cerić, Gaboš, Ivankovo,
Jarmina, Karađićevo, Kolodvor, Korog, Lapovci, Lenije, Marinci, Markušica, Mirkovci, Ban Josip
Jelačić, Novi Jankovci, Novi Mikanovci, Orolik, Ostrovo, Otok, Podrinje, Privlaka, Prkovci, Retkovci,
V. Mjesna zajednica, S. Radić, Slakovci, Slavija, Sremske Laze, Stari Jankovci, Stari Mikanovci,
Tordinci, VI. Mjesna zajednica, Vođinci i Zagrebački Blok.
6. Izborna jedinica VI. koja obuhvaća:
a) područje općine Županja,
b) područje mjesnih zajednica općine Slavonski Brod i to:
Beravci, Čajkovci, Divoševci, Donja Bebrina, Donji Andrijevci, Garčin, Gornja Bebrina, Gundinci,
Jaruge, Klakar, Kruševica, Kupina — Zoljani, Novi Grad, Novo Topolje, Oprisavci, Poljanci, Sapci,
Sikirevci, Slavonski Prnjavor, Slavonski Šamac, Sredanci, Stari Perkovci, Staro Topolje, Stružani,
Svilaj, Trnjanski Kuti, Velika Kopanica, Vrpolje i Zadubravlje.
c) područje mjesnih zajednica općine Vinkovci i to:
Donje Novo Selo, Đeletovci, Ilača, Komletinci, Lipovac, Nijemci, Podgrađe, Šidski Banovci i
Vinkovački Banovci.
7. Izborna jedinica VII. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Slavonski Brod i to:
Banovci, Bartolovci, Bebrina, Bečic, Bicko Selo, Brodski Stupnik — Lovčići, Brodski Varoš, Brodski
Zdenci, Brodsko Vinogorje, Budainka, Bukovlje, Ciglenik, Donja Vrba, Dubočac, Josip Juraj
Štrosmajer, Centar, Andrija Hebrang, Glogovica, Gornja Vrba, Gornji Andrijevci, Grabarje,
Grgurevići, Grižići — Krajačići, Gromačnik, Jelas, Ješevik, Josip Rimac, Kaniža, Klokočevik,
Korduševci, Lužani, Mali Pariz, Malino, Plavo Polje, Antun Mihanović, Zrinski Frankopan, Oriovac,
Dr. Ante Starčević, Podcrkavlje, Podvinje, Pričac, Radnički trg. Rastušje, Ravno — Brčino,
Ruščica, Selna, Sibinj, Slavonski Kobaš, Slobodnica, Stari Slatnik, Kolonija, Stupnički Kuti,
Šumeće, Šušnjevci, Tomica, Trnjani, Vranovci, Vrhovina, Zbjeg i Živike.
8. Izborna jedinica VIII. koja obuhvaća:
a) područje općine Đakovo,
b) područje mjesnih zajednica općine Našice i to:
Babjak, Bela Loza, Breznik Našički, Breznica Našička, Budinci, Ceremošnjak, Gornja Motičina,
Gradac, Granice, Jelisavac, Kelešnika, Koška, Kršinci, Lađanska, Ledenik, Ličani, Lonđica,
Makloševac, Markovac Našički, Martin, Našice, Niza, Ordonje, Ostrošinci, Podgorač, Poganovci,
Razbojište, Seona, Stipanovci, Subotički Lug, Topoline, Velimirovac, Vučkovac, Vukojevci i Zoljan.
9. Izborna jedinica IX. koja obuhvaća:
a) područje općine Donji Miholjac,
b) područje općine Orahovica,
c) područje općine Podravska Slatina,
d) područje mjesnih zajednica općine Našice i to:
Beljevina, Bokšić, Bokšić Lug, Donja Motičina, Đurđenovac, Feričanci, Gazije, Klokočevci,
Krčevina, Lipinje, Lila, Našičko Novo Selo, Pribiševci, Sušine, Šaptinovci, Teodorovci, Valenovac i
Vučjak Feričanački.
10. Izborna jedinica X. koja obuhvaća područje općine Požega.
11. Izborna jedinica XI. koja obuhvaća:
a) područje općine Nova Gradiška,
b) područje općine Novska.
12. Izborna jedinica XII. koja obuhvaća:
a) područje općine Pakrac,
b) područje općine Grubišno Polje,
c) područje općine Daruvar.
13. Izborna jedinica XIII. koja obuhvaća:
a) područje općine Virovitica,
b) područje mjesnih zajednica općine Đurđevac i to:
Batinske, Brodić, Budrovac, Crnec, Čepelovac, Dinjevac, Donje Zdjelice, Drenovica, Đurđevac,
Ferdinandovac, Grabrovnica, Kalinovac, Kladare, Kloštar Podravski, Kozarevac, Kržnica, Mala
Črešnjevica, Mičetinac, Otrovanec, Pitomača, Podravske Sesvete, Prugovac, Sedlarica, Sirova
Katalena, Stari Gradac, Starogradački Marof, Suha Katalena, Turnašica i Velika Črešnjevica.
14. Izborna jedinica XIV. koja obuhvaća:
a) područje općine Bjelovar,
b) područje općine Čazma.
15. Izborna jedinica XV. koja obuhvaća:
a) područje općine Koprivnica,
b) područje mjesnih zajednica općine Đurđevac i to:
Sv. Ana, Hampovica, Medvedička — M. Grede, Miholjanec, Molve, Repaš, Šemovci, Virje i Ždala.
16. Izborna jedinica XVI. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Čakovec i to:
Brezje, Bukovec, Čakovec I, Čakovec II, Čakovec III, Črečan, Donji Koncovčak, Dragoslavec,
Dragoslavec Selo, Dunjkovec, Ferketinec, Frkanovec, Gornja Dubrava, Gornji Hraščan, Gornji
Kraljevec, Gornji Kuršanec, Gornji Mihaljevec, Hlapičina, Knezovec, Krištanovec, Križovec,
Kuršanec, Lapšina, Lopatinec, Macinec, Mačkovec, Mali Mihaljevec, Sv. Martin na Muri,
Martinuševec, Merhatovec, Mihovljan, Miklavec, Mursko Središće, Nedelišće, Novo Selo na Dravi,
Novo Selo Rok, Okrugli Vrh, Peklenica, Pleškovec, Podturen, Prekopa, Preseka, Pretetinec,
Puščine, Savska Ves, Selnica, Sivica, Slakovec, Stanetinec, Strahoninec, Šandorovec, Šenkovec,
Štrigova, Štrukovec, Totovec, Trnovec, Sv. Urban, Vratišinec, Vučetinec, Vukanovec, Zasedbreg,
Zaveščak, Zebanec, Železna Gora i Žiškovec.
17. Izborna jedinica XVII. koja obuhvaća:
a) područje općine Ludbreg,
b) područje mjesnih zajednica općine Čakovec i to:
Belica, Cirkovljan, Čehovec, Čukovec, Dekanovec, Domašinec, Donja Dubrava, Donji Hraščan,
Donji Kraljevec, Donji Mihaljevec, Donji Pustakovec, Donji Vidovec, Draškovec, Sv. Križ,
Držimurec — Strelec, Gardinovec, Goričan, Hodošan, Ivanovec, Sv. Juraj u Trnju, Kotoriba, Mala
Subotica, Sv. Marija, Novakovec, Oporovec, Otok, Orehovica, Palinovec, Palovec, Podbrest,
Prelog, Pribislavec, Štefanec, Turčišće i Vularija.
18. Izborna jedinica XVIII. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Varaždin i to:
Bartolovec, Beretinec, VII MZ, Črnec, Donji Kneginjec, Družbinec, III MZ, Kučan, I MZ »Centar«,
Gojanec, Gornje Ladanje, Gornji Kneginec, Hraščica, II MZ, Sv. Ilija, IV MZ, Jakopovec, Jalkovec,
Jalžabet, Kelemen, Leštakovec, Lužan, Majerje, Nedeljanec, Nova Ves, Petrijanec, Poljana,
Ratimir Herceg, Sračinec, Strmec, Svibovec, Šemovec, Trnovec, VI MZ Banfica i Vinica.
19. Izborna jedinica XIX. koja obuhvaća:
a) područje općine Ivanec,
b) područje općine Novi Marof,
c) područje mjesnih zajednica općine Varaždin i to:
Babinec, Beletinec, Cestica, Črešnjevo, Donje Vratno, Gornje Vratno, Jarki, Lovrečan — Dubrava,
Nadkrižovljan — Vinica Breg, Seketin, Tužno, Vidovec, Virje i Virje Otok.
20. Izborna jedinica XX. koja obuhvaća:
a) područje općine Krapina,
b) područje općine Pregrada,
c) područje općine Zlatar.
21. Izborna jedinica XXI. koja obuhvaća:
a) područje općine Donja Stubica,
b) područje općine Klanjec,
c) područje općine Zabok.
22. Izborna jedinica XXII. koja obuhvaća:
a) područje općine Križevci,
b) područje općine Vrbovec.
23. Izborna jedinica XXIII. koja obuhvaća:
a) područje općine Garešnica,
b) područje općine Ivanić Grad,
c) područje općine Kutina.
24. Izborna jedinica XXIV. koja obuhvaća:
a) područje općine Sisak osim mjesnih zajednica »Brkiševina« i »Šišinec«.
25. Izborna jedinica XXV. koja obuhvaća:
a) područje općine Dvor,
b) područje općine Glina,
c) područje općine Hrvatska Kostajnica,
d) područje općine Petrinja, e) područje mjesnih zajednica općine Sisak i to »Brkiševina« i
»Šišinec«.
26. Izborna jedinica XXVI. koja obuhvaća područje općine Karlovac.
27. Izborna jedinica XXVII. koja obuhvaća:
a) područje općine Duga Resa,
b) područje općine Jastrebarsko,
c) područje općine Ozalj.
28. Izborna jedinica XXVIII. koja obuhvaća:
a) područje općine Ogulin,
b) područje općine Slunj,
c) područje općine Vojnić,
d) područje općine Vrginmost.
29. Izborna jedinica XXIX. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Rijeka i to:
Costabella, Bandarevo, Drenova, Gornji Zamet, Grpci, Kantrida, Krnjevo, Mlaka, Pehlin,
Podmurvice, Srdoči, Škurinje, Turnić, Zamet i Zapadni Zamet.
30. Izborna jedinica XXX. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Rijeka i to:
Belveder, Brajda, Braščine Pulac, Bulevard, Centar — Sušak, Donja Vežica, Draga, Goprnja
Vežica, Kostrena, Kozala, Krimeja, Luka, Nikola Tesla, Orehovica, Školjić, Pašac, Pećine, Rade
Končar, Svilno, Škurinska Draga, Trsat i Vojak.
31. Izborna jedinica XXXI. koja obuhvaća:
a) područje općine Vrbovsko,
b) područje općine Delnice,
c) područje općine Čabar,
d) područje mjesnih zajednica općine Rijeka i to:
Bakar, Cernik — Čavle, Grobnik, Hreljin, Jelenje, Kastav, Klana, Kraljevica, Krasica, Križišće,
Kukuljanovo, Marinići, Praputnjak, Škalnica, Škrljevo, Šmrika, Viškovo, Sveti Kuzam i Zlobin.
e) područje općine Crikvenica.
32. Izborna jedinica XXXII. koja obuhvaća:
a) područje općine Labin,
b) područje općine Opatija,
c) područje općine Pazin.
33. Izborna jedinica XXXIII. koja obuhvaća:
a) područje općine Buje,
b) područje općine Buzet,
c) područje općine Poreč,
d) područje općine Rovinj.
34. Izborna jedinica XXXIV. koja obuhvaća područje općine Pula.
35. Izborna jedinica XXXV. koja obuhvaća:
a) područje općine Cres — Lošinj,
b) područje općine Krk,
c) područje općine Pag,
d) područje općine Rab.
36. Izborna jedinica XXXVI. koja obuhvaća:
a) područje općine Donji Lapac,
b) područje općine Gračac,
c) područje općine Gospić,
d) područje općine Otočac,
e) područje općine Titova Korenica,
f) područje općine Senj.
37. Izborna jedinica XXXVII. koja obuhvaća područje grada Zadra.
38. Izborna jedinica XXXVIII. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica općine Zadar (izvan grada) i
b) područje općine Obrovac.
39. Izborna jedinica XXXIX. koja obuhvaća:
a) područje općine Benkovac,
b) područje općine Biograd n/m.
c) područje mjesnih zajednica općine Knin i to:
Biovčino Selo, Đevrske, Ervenik, Golubić, Gošić, Ivoševci, Kakanj, Kistanje, Kninsko Polje,
Kološac, Kovačić, Ljubač, Modrino Selo, Mokro Polje, Nunić, Očestovo, Oton, Pađane, Plavno,
Potkonje, Radljevac, Radučić, Smrdelje, Strmica, Varivode, Vrbnik, Vrpolje, Zečevo i Zagrović.
40. Izborna jedinica XL. koja obuhvaća područje općine Šibenik.
41. Izborna jedinica XLI. koja obuhvaća:
a) područje općine Drniš,
b) područje mjesnih zajednica općine Knin i to:
Biskupija, Cetina, Civljane, Kijevo, Markovac, Orlić, Polača, Ramljane, Uzdolje i Zvjerinac.
c) područje mjesnih zajednica općine Sinj i to:
Bajagić, Bitelić, Brnaze, Čitluk, Dabar, Gala, Garjak, Glavice, Gljev, Han, Hrvace, Ježević,
Karakašica, Koljane, Kraj, Lučane, Maljkovo, Maovice, Obrovac Sinjski, Otišić, Podosoje, Potravlje,
Radošić, Rumin, Satrić, Sinj, Suhač, Vinalić i Vrlika.
42. Izborna jedinica XLII. koja obuhvaća:
a) područje općine Trogir,
b) područje općine Kaštela,
c) područje općine Solin.
43. Izborna jedinica XLIII. koja obuhvaća područje mjesnih zajednica općine Split i to:
Bačvice, Blatine, Grad, Gripe, Lučac-Manuš, Mertojak, Slatine, Spinut i Varoš.
44. Izborna jedinica XLIV. koja obuhvaća područje mjesnih zajednica općine Split i to:
Bol, Brda, Kman, Lovret, Plokite, Pujavke, Ravne Njive, Sućidar, Gornje Sitno, Kamen, Kocunar,
Mejaši, Neslanovac, Podstrana, Sirobuja, Split III, Srinjine, Stobreč, Šine, Trstenik, Visoka, Žnjan i
Žrnovnica.
45. Izborna jedinica XLV. koja obuhvaća:
a) područje općine Brač,
b) područje općine Hvar,
c) područje općine Korčula,
d) područje općine Lastovo,
e) područje općine Vis,
f) naselja otoka Mljeta,
g) naselja poluotoka Pelješca,
h) naselja otoka Šolte.
46. Izborna jedinica XLVI. koja obuhvaća:
a) područje općine Omiš,
b) područje mjesnih zajednica općine Sinj i to:
Bisko, Budimir, Čačvina, Čaporice, Tijarica, Ercegovci, Gardun, Grab, Jabuka, Kamensko, Košute,
Krušvar, Nova Sela, Otok, Rože, Ruda, Strizirep, Strmen Dolac, Trilj, Turjaci, Udovčić, Ugljane,
Vedrine, Velić, Vojnić Sinjski, Voštane, Vrpolje i Dicmo.
c) područje mjesnih zajednica općine Imotski i to:
Aržano, Biorine, Cista Provo, Dobranje, Dolići Draga, Donji Proložac, Donji Vinjani, Drum, Glavina
Donja, Glavina Gornja, Gornji Vinjani, Grubine, Imotski, Ivanbegovina, Kamenmost, Krivodol.
Lokvičić, Lovreć, Medovdolac, Ričice, Runovići, Studenci, Svib, Velika Cista i Zmijavci.
47. Izborna jedinica XLVII. koja obuhvaća:
a) područje općine Metković,
b) područje općine Makarska,
c) područje općine Ploče,
d) područje općine Vrgorac,
e) područje mjesnih zajednica općine Imotski i to:
Biokovo Selo, Dobrinče, Gornje Podbalje, Krstatice, Podosoje, Poljica, Rašćane Gornje, Slivno,
Zagvozd i Župa.
48. Izborna jedinica XLVIII. koja obuhvaća područje općine Dubrovnik, osim naselja otoka Mljeta i
poluotoka Pelješca.
49. Izborna jedinica XLIX. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Adamovec, Beljvar, Bjelovarska — MZ Centar, Blaguša, Cerje — Sesvete, Čulinec, Dobrodol,
Dubec, Dumovec, Đuzrđekovec, Gajec, Gajišće, Glavnica Donja, Glavnica Gornja, Goranec,
Jelkovec, Jesenovec, Kašina, Kašinska Sopnica, Kobiljak, Kraljevački Novaki, Kučilovina, Luka —
Sesvete, Lužan, Moravče, Novo Brestje, Novi Retkovec, Paruževina, Planina Donja, Planina
Gornja, Poljanice, Popovec, Prekvršje, Prepuštovec, Sesvetska Sela, Sesvetska Selnica,
Sesvetska Sopnica, Sesvetski Kraljevac, Soblinec, Staro Brestje, Stari Retkovec, Šašinovec Šija
— Vrh, Šimunčevec, Vugrovec Donji, Vugrovec Gornji, Vurnovec i Žerjavinec.
b) područje općine Sveti Ivan Zelina,
c) područje općine Dugo Selo.
50. Izborna jedinica L. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Branovec — Jalševec, Čučerje, Dankovec, Donja Dubrava, Dubrava — Središte, Gornja Dubrava,
Granešina, Granešinski Novaki, Ivan Mažuranić, Klaka, Miroševec, Novoselec, Oporovec, Resnički
Gaj, Studentski Grad, Trnava, Trnovčica, 30. svibanj 1990. i Zeleni Brijeg.
51. Izborna jedinica LI. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Kralj Zvonimir, Bukovac, Dobri Dol, Dotrščina, Kozjak, Pavao Šubić, Maksimir, Maksimirska
naselja, Markuševec Maksimirski, Mašićeva, Dinko Šimunović, Remete, Ružmarinka, Eugen
Kvaternik i Vidovec.
52. Izborna jedinica LII. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
August Cesarec, Ivan Kukuljević-Sakcinski, Kralj Petar Svačić, Gornji Grad, Kraljevec, Mimara,
Andrija Medulić, Mlinovi, Nova Ves, Stjepan Radić, Cvijetni trg, Šestine, Tuškanac, Zrinjevac,
August Šenoa, Knez Mislav, Medveščak, Gračani, Gupčeva Zvijezda, Nadbiskupa Antuna Bauera,
Petar Krešimir IV, Petrova, Hrvatski narodni vladari, Šalata, Ribnjak, Matko Laginja i Voćarska.
53. Izborna jedinica LIII. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Ban Keglević, Ciglenica, Dr. Ante Starčević, Jelenovac, Bartol Kašić,
Gornja Kustošija, Kustošija Centar, Matija Gubec, Medvedgrad, Sveti Duh, Petar Zrinski, Silvije
Strahimir Kranjčević i Šestinski Dol — Vrhovec.
54. Izborna jedinica LIV. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica grada Zagreba i to:
Blato, Botinec, Brezovica, Demerje, Dragonožec, Dugave, Havidići, Horvati, Hrelić, Hrvatski
Leskovac, Jakuševac, Ježdovec, Kraljevac — Centar, Sveta Klara, Kupinečki Kraljevec I,
Kupinečki Kraljevec II, Lipnica, Lučko, Odra, Obrež, Remetinec, Sloboština, Sopot, Strmec
Odranski, Stupnik, Travno i Trputci.
55. Izborna jedinica LV. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Cvjetnica, Trnjanska Savica, Cvjetno naselje, Martinovka, Kajzerica, Savski kuti, Miramare,
Poljane, Siget, Staro Trnje, Savski Gaj, Središće, Trnsko, Trnje, Veslačko naselje, Utrine i
Zapruđe.
56. Izborna jedinica LVI. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Gajevo, Horvati — Srednjaci, Antun Mihanović, Jarun, Samoborček, Knežija, Ljubljanica, Nikola
Tesla, Rudeš, Stara Trešnjevka, Pongračevo i Vrbani.
57. Izborna jedinica LVII. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Donje Svetice, Borongaj Lugovi, Bruno Bušić, Ferenščica, Folnegovićevo naselje, Ivanja Rijeka,
Kanal, Kozari bok, Kozari putevi, MZ Hrvatskog književnika »Mile Budak«, Peščenica, Petruševac,
Marin Držić, Resnik, Savica — Šanci, Volovčica, Sigečica, Vukomerec i Žitnjak.
58. Izborna jedinica LVIII. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Gajnice, Gornje Vrapče, Gornji Stenjevec, Vrapče-jug, Malešnica, Perjavica — Borčec, Podsused,
Prečko, Stenjevec, Špansko i Vrapče — Centar.
59. Izborna jedinica LIX. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Bapče, Bukevje, Buševec, Buzin, Cerovski vrh, Čehi, Čička poljana, Črnkovec, Lomnica Donja,
Dubranec, Gradići, Gudci, Hotnja, Hruševec Donji, Hruševec Gornji, Hrašće, Hrvatski velikani,
Kobilić, Kosnica, Kozjača, Kravarsko, Kuće, Kurilovec, Lekneno, Lijevi Štefanki, Lomnica Gornja,
Lukavec, Lukinić Brdo, Stari Grad, Markuševec, Velika Gorica, Mala Mlaka, Mičevec, Mraclin,
Novo Čiče, Okuje, Orle, Pleso, Pokupsko, Miljenko Granić, Rakarje, Rakitovec, Ruča-Suša, Staro
Čiče, Strmec, Bukevski, Ščitarjevo, Šiljakovina, Turopolje, Veleševec, Velika Buna, Velika Mlaka,
Veliko Polje, Braća Radić, Vladimir Nazor i Vukovina.
60. Izborna jedinica LX. koja obuhvaća:
a) područje mjesnih zajednica Grada Zagreba i to:
Bestovje, Bistra, Braslovje, Brdovec, Bregana, Brezje, Budinjak, Drenje, Dubravica, Hruševac,
Celine, Cerje Sam., Domaslovec, Drežnik, Falaščak, Farkaševec, Galgovo, Gradna, Grdanjci,
Hrastina, Ivanec, Jablanovec, Javorje, Ključ, Kraj Donji, Kraj Gornji, Kerestinec-Kalinovica, Kladje,
Klake, Klokočevac-Bobovica, Konščica, Kupljenovo, Laduč, Luka-Zaprešić, Lug, Ljudevit Šmidhen,
Marija Gorica, Mala Gorica, Mala Jazbina, Mala Rakovica, Manja Vas, Kotari, Bukovje, Sveti
Martin pod Okićem, Medsave, Molvice, Sveta Nedjelja, Noršić Selo, Novaki, Novi Dvori-Zaprešić,
Orešje, Otok, Otruševac, Pavučnjak, Petkov Breg, Podgrađe, Podvrh, Pojatno, Prigorje, Prudnice,
Pušća, Rakitje, Rakov Potok, Rude, Samobor, Slani Dol, Smerovišće, Stojdraga, Strmec Sam.,
Šenkovec, Šibice, Trstenik, Velika Rakovica, Veliki Lipovec, Vrbovec, Zaprešić-Centar i Zdenci.
Članak 5.
Po jednog zastupnika u Zastupnički dom biraju pripadnici nacionalnih manjina u četiri posebne
izborne jedinice i to:
1. Izborna jedinica Buje koja obuhvaća područje općina: Buje, Buzet, Cres-Lošinj, Labin, Opatija,
Pakrac, Poreč, Pula, Pazin, Rovinj i Rijeka, u kojoj pripadnici talijanske manjine biraju jednog
zastupnika.
2. Izborna jedinica Osijek koja obuhvaća područje općina: Beli Manastir, Daruvar, Grubišno Polje,
Osijek, Vinkovci i Vukovar u kojoj pripadnici mađarske manjine biraju jednog zastupnika.
3. Izborna jedinica Daruvar koja obuhvaća područje općina Daruvar, Đakovo, Garešnica, Našice,
Grubišno Polje, Osijek, Pakrac i Vukovar u kojoj pripadnici češke i slovačke manjine biraju jednog
zastupnika.
4. Izborna jedinica Osijek koja obuhvaća područje općina: Osijek, Vukovar i Zagreb u kojoj
pripadnici rusinske i ukrajinske, te njemačke i austrijske manjine biraju jednog zastupnika.
Članak 6.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti:
Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Vijeće udruženog rada Sabora Socijalističke
Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 7/90. i 13/90.) i Zakon o izbornim jedinicama za izbor
zastupnika u Društveno političko vijeće Sabora Socijalističke Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, br. 7/90.).
Članak 7.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 013-01/92-01/01
Zagreb, 5. lipnja 1992.
SABOR
REPUBLIKE HRVATSKE
PREDSJEDNIK
DRUŠTVENO-POLITIČKOG VIJEĆA
Vice Vukojević, dipl. iur., v. r.
PREDSJEDNIK
VIJEĆA OPĆINA
Luka Bebić, dipl. ing., v. r.
PREDSJEDNIK
VIJEĆA UDRUŽENOG RADA
Mr. Ivan Matija, v. r.
PREDSJEDNIK SABORA
Dr. Žarko Domljan, v. r.
Izvor: Narodne novine br. 33 od 12.lipnja 1992.
13.6.. ZAKON
O IZBORU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE
HRVATSKE
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, a u svezi s člancima 6. i 7. Ustavnog zakona za
provedbu Ustava Republike Hrvatske, donosim
UKAZ
o proglašenju Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske
Proglašavam Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske, kojeg je Sabor Republike Hrvatske
donio na skupnoj sjednici DrušNeno-političkog vijeća 9. travnja 1992. Vijeća općina 9. travnja
1992. i Vijeća udruženog rada 9. travnja 1992.
Broj: PA4-22/ 1-92.
Zagreb, 15 travnja 1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudman, v r.
ZAKON o izboru predsjednika Republike Hrvatske
Opće odredbe
Članak 1.
Predsjednika Republike Hrvatske biraju hrvatski državljani s navršenih 18 godina (u daljnjem
tekstu: birači), na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od 5 godina.
Članak 2.
Za predsjednika Republike Hrvatske mogu biti birani hrvatski državfjani s navršenih 18 godina.
Članak 3.
Izbore za predsjednika Republike Hrvatske raspisuje Vlada Republike Hrvatske u roku koji
omogučava da se oni obave najmanje 30 dana, a najviše 60 dana prije isteka mandata.
U slučaju prestanka mancata predsjednika Republike Hrvatske prema članku 97. stavka 1. Ustava,
izbore za predsjednika Republike Hrvatske raspisuje Vlada Republike Hrvatske tako da se oni
mogu obaviti u roku od 60 dana od dana kad je bivši predsjednik prestao obavljati dužnost.
Članak 4.
Dan izbora za predsjednika Republike Hrvatske određuje se odlukom o raspisivanju izbora. Od
dana raspisivanja pa do dana izbora predsjednika Republike Hrvatske mora proteći najnmanje 30
dana.
Članak 5.
U izborima za predsjednika Republike Hrvatske biračima koji se u doba izbora zateknu izvan
granica Republike Hrvatske osigurava se ostvarivanje biračkog prava u diplomatsko-konzularnim
predstavništvima i inozemnim uredima republike Hrvatske
Članak 6.
Jamči se sloboda opredjefjenja birača i tajnost glasovanja. Nitko ne smije biti pozvan na
odgovornost zbog glasovanja ili zbog toga što nije glasovao. Nitko ne može tražiti od birača da
objavi svoje glasačko opredjeljenje.
Članak 7.
Kandidate za predsjednika Republike Hrvatske mogu predlaga6 u Republici Hrvatskoj registrirane
političke str~anke i birači pojedinačno ili skupno. Dvije ili više u Republici Htvatskoj registriranih
političkih stranaka mogu predložiti jednoga kandidata. Političke stranke predlažu kandidate za
predsjednika Republike Hrvatske na naćin predviđen njihovim statutom ili posebnom odlukom
donesenom na temelju statuta.
Članak 8.
Kandidati za predsjednika Republike Hrvatske su svi koji su predloženi od jedne ili više političkih
stranaka i podržani pravovaljano prikupijenim potpisima, najmanje 10.000 birača, ili koji su
predloženi od birača na temelju pravovaljano prikupljenih najmanje 10.000 njihovih potpisa.
Članak 9.
Potpisi birača u postupku kandidiranja za izbor predsjednika Republike prikupljaju se na
propisanom obrascu u koji se unosi ime i prezime, adresa i ma6čni broj predloženog kandidata, a
isti podaci unose se i za svakoga potpisanog predlagača . Svaki birač može svojim potpisom
podrža samo jednog kandidata za predsjednika Republike.
Članak 10.
Prijedlozi kandidata za predsjednika Republike Hrvatske oblikovani u skladu s uvjetima i na način
uivrđeni u člancima 7, 8. i 9. ovoga zakona moraju prispjeti Izbornoj komisiji Republike Hrvatske
najkasnije u roku od 12 dana od dana raspisivanja izbora. Uz prijedlog kandidata iz prethodnog
stavka prilaže se po sudu ovjereno očitovanje kandidata o prihvaćanju kandidature. Politička
stranka uz prijedlog kandidata za predsjednika Republike prilaže i ovjereno očitovanje potpisano
od osobe koja prema stranačkom statutu zastupa stranku kojom se potvrđuje da je stranka
predložila kandidata u skladu s uvjetima utvrdenim u članku 7. stavku 3. ovoga zakona.
Članak 11.
Izborna komisija Republike Hrvatske će u roku od 48 sa6 od isteka roka iz članka 10. stavka 1.
ovoga zakona objavi6 listu kandidata za predsjednika Republike Hrvatske u svim dnevnim
novinama u Republici Hrvatskoj i na Hrvatskoj radio-televiziji. Izborna komisija Republike Hrvatske
će, u roku iz prethodnog stavka, listu kandidata za predsjednika Republike dostavi6 diplomatsko-
konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima radi njezine javne objave.
Članak 12.
Na listu kandidata za predsjednika Republike Hrvatske kandidati se unose prema abecednom redu
prezimena. Uz njihovo ime i prezime i matični broj obvezno se navodi naziv stranke, odnosno
stranaka ili stranačke koalicije, koja je, odnosno koje su, kandidata predložile. Ako je kandidat
predložen od birača, obvezatno se uz njegovo ime i prezime navodi "nezavisni kandidat".
Članak 13.
Od dana kad Izborna komisija Republike Hrvatske objavi listu kandidata. pa do 24 sata prije dana
izbora, svi kandidati za predsjednika Republike Hrvatske imaju pod jednakim uvjetima pravo na
iznošenje i obrazlaganje svojih izbornih programa te izbornu promičbu.
Članak 14.
Hrvatska radio-televizija dužna je u razdoblju izborne promičbe, u okviru svojih radio i televizijskih
programa, omogučiti svakom kandidatu za predsjednika Republike, da u jednakom vremenu izloži
svoj izborni program. Sva sredstva javnog priopćavanja dužna su svim kandidatima za
predsjednika Republike omogući6 da pod jednakim uvjetima izlažu svoj program i obavljaju
izbornu promičbu .
Članak 15.
Na dan izbora kao i 24 sata koji prethode zabranjena je svaka promičba kao i svako objavljivanje
prethodnih rezultata ili procjena rezultata izbora.
Članak 16.
Kandidat za predsjednika Republike Hrvatske ko~i na izboru dobije najmanje 10% glasova, ima
pravo na jednaku naknadu troškova izborne promičbe. Sredstva za pokriće naknade iz prethodnog
stavka osiguravaju se iz sredstva za pokrivanje troškova izbora. Visinu naknade iz stavka 1. ovoga
članka utvrđuje Vlada Republike Hrvatske najkasnije 30 dana prije dana izbora.
Članak 17.
Predsjednik Republike Hrvatske, bez obzira da li na izborima sudjeluje jedan ili više kandidata, bira
se većinom glasova svih birača koji su glasovali. Ako niti jedan kandidat ne dobije takvu većinu,
izbor se ponavlja nakon 14 dana. Ako je na izborima sudjelovalo više kandidata, pravo da budu
birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od
kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je slijedeći po broju
dobivenih glasova.
U slučaju da zbog odustajanja kandidata koji prema odredbama prethodnog stavka imaju pravo
sudjelovati na ponovljenom izboru ostane samo jedan kandidat obavit će se izbor.
Na ponovljenom izboru izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova birača koji su glasovali.
Ako kandidati dobiju isti broj glasova, izbor se još jednom ponavlja
Članak 18.
Ako neki od kandidata za predsjednika Republike umre u vremenu od dana objave liste kandidata
pa do 48 sati prije dana izbora, politička stranka odnosno stranke mogu umjesto njega predložiti
novog kandidata. U tom slučaju ne traže se uvje6 broja potpisa birača iz članka 8. ovoga zakona.
Ako jedan od kandidata, koji ima pravo sudjelova6 na ponovijenom izboru. umre u vremenu od
dana prvog glasovanja na kojem ni jedan od kandidata nije dobio većinu iz članka 17. stavka 1.
ovoga zakona pa do dana ponovljenih izbora, ponavlja se cijeli izborni postupak.
Članak 19.
U slučaju da se prema odredbama članka 17. ovoga zakona ponavljaju izbori za predsjednika
Republike Hrvatske, u vremenu od dana prvog glasovanja pa do 24 sata prije dana ponovljenih
izbora, kandidati za predsjednika Republike Hrvatske imaju sva prava na iznošenje izbornih
programa i izbornu promičbu koji su utvrdeni u članku 13. i 14. ovoga zakona.
Tijela za provođenje izbora
Članak 20.
Tijela za provođenje izbora za predsjednika Republike Hrvatske su Izborna komisija Republike
Hrvatske, općinske izborne komisije i birački odbori. Član izborne komisije i biračkog odbora kao i
zamjenik člana ovih tijela može biti samo osoba koja ima biračko pravo. Članovi izbornih komisija i
njihovi zamjenici moraju biti diplomirani pravnici, a ne mogu biti članovi niti jedne poli6čke stranke.
Članovi biračkih odbora i njihovi zamjenici ne mogu biti članovi ni6 jedne poli6čke stranke.
Članak 21.
Izbornu komisiju Republike Hrvatske čini predsjednik i četiri člana, od kojih svaki ima zamjenika,
koje imenuje Ustavni sud Republike Hrvatske iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske i
drugih istaknu6h pravnika.
Općinsku izbornu komisiju čine predsjednik i dva člana, od kojih svaki ima zamjenika, koje imenuje
Izborna komisija Republike Hrvatske iz reda sudaca ili drugih pravnika.
Članak 22.
Izborna komisija Republike Hrvatske:
1. brine se za zakonitu pripremu i provodenje izbora predsjednika Republike Hrvatske;
2. imenuje članove općinskih izbornih komisija i daje obvezatne upute za rad općinskih izbornih
komisija i biračkih odbora; 3. propisuje obrasce u postupku pripreme i provo8enja izbora;
4. nadzire rad općinskih izbornih komisija;
5. na temelju pravovaljanog prijedloga kandidata sastavfja listu kandidata za predsjednika
Republike Hrvatske, 6. nadzire pravilnost izborne promičbe u skladu s ovim zakonom;
8. obavlja i druge poslove odredene ovim zakonom. Obvezatne upute za rad općinskih izbornih
komisija i biračkih odbora. Izborna komisija Republike Hrvatske dužna je objavi6 u svim dnevnim
novinama u Republici Hrvatskoj i na Hrvatskoj radio-televiziji.
Članak 23.
Općinska izborna komisija:
1. brine se za zakonito provođenje izbora na biračkim mjestima na svom području: 2. određuje
biračka mjesta;
3. imenuje birčke odbore;
4. prema obvezatnim uputama Izborne komisije Republike Hrvatske obavlja sve tehničke pripreme
za obavfjanje izbora na svom području; 5. prikuplja i zbraja rezultate glasovanja na biračkim
mjestima na području općine i dostavlja ih Izbornoj komisiji Republike Hrvatske na način i u roku
koji ova odredi;
6. obavlja i druge poslove odredene ovim zakonom.
Članak 24.
Birački odbori neposredno provode glasovanje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske i
osiguravaju pravilnost i tajnost glasovanja.
Birački odbor imenuje se za svako mjesto na kojem se glasuje Birački odbor čine predsjednik i dva
člana. Predsjedniku i članovima odbora odreduju se zamjenici.
Općinska izborna komisija imenovat će članove i zamjenike članova biračkog odbora najkasnije
pet dana prije dana izbora za predsjednika Republike Hrvatske. Registrirane političke stranke koje
su predložile kandidata za izbor predsjednika Republike Hrvatske, mogu odredi6 promatrače koji
će pratiti rad tijela za provodenje izbora. Izborna komisija Republike Hrvatske svojim obvezatnim
uputama uivrdit će prava i dužnosti promatrača kao i način promatranja rada tijela za provodenje
izbora
Provođenje izbora
Članak 25.
Glasovanje za izbor predsjednika Republike Hrvatske obavlja se na biračkim mjestima na području
Republike Hrvatske i u skladu sa člankom 5. ovoga zakona, na biračkim mjes6ma u hrvatskim
diplomatsko-konzularnim predstavništvima i inozemnim uredima. Svakom biračkom mjestu
određuje se redni broj Najkasnije pet dana prije dana izbora, Izborna komisija Republike Hrvatske
za biračka mjesta u inozemstvu, a općinske izborne komisije za podrućje Republike Hrvatske
objavit će koja su biračka mjesta odredena, s naznakom koji će birači glasovati na pojedinom
mjestu.
Članak 26. Biračka mjesta određuju se s obzirom na broj birača, odnosno prostornu udaljenost, i to
tako da broj birača na jednom biračkom mjestu bude toliki da se bez poteškoća može glasova6 u
vremenu koje je odredeno za glasovanje. Za svako biračko mjesto odredit će se posebna
prostorija. Prostorija određena za gfasovanje uredit će se tako da se osigura tajnost glasovanja.
Glasovanje i utvrdivanje rezultata glasovanja
Članak 27.
Glasovanje se obavlja osobno. Glasovanje se obavlja glasačkim listićem.
Članak 28.
Glasački listić sadrži: 1. ime i prezime kandidata; 2. puni i skraćeni naziv političke stranke odnosno
stranaka ili stranačke koalicije koja je predložila kandidata. Ako je kandidat predložen od hrvatskih
državljana uz njegovo ime i prezime navodi se naznaka "nezavisni kandidat". Na glasačkom listiću
navode se kandida6 onim redom kojim su navedeni na lis6 kandidata. Ispred imena i prezimena
svakog kandidata stavlja se redni broj. Na ponovfjenom izboru za predsjednika Republike
kandidati se na glasački listić unose tako da je prvi po redu kandidat koji je dobio na prvom
glasovanju više glasova.
Članak 29.
Glasuje se samo za kandidate navedene na glasačkom lis6ću. Glasački listić popunjava se tako da
se zaokružuje redni broj ispred imena kandidata za kojeg se glasuje. Važećim se smatra i onaj
glasački listić iz kojeg se na siguran i nedvojben način može utvrditi za kojeg kandidataje birač
glasovao.
Članak 30.
Nepopunjeni glasački listić, kao i tako popunjen glasački listić da se ne može sa sigurnošču utvrditi
za kojeg je kandidata birač glasovao, smatra se nevažećim Nevažećim se smatra i glasački lis6ć
na kojem je birač glasovao za dva ili više kandidata.
Članak 31.
Glasovanje traje neprekidno od sedam do devetnaest sati. U 19 sa6 zatvara se biralište. Biračima
koji su se zatekli na biralištu omogućit će se da glasuju. Biralište na kojem su glasovali svi upisani
birači zatvara se i prije isteka roka iz prethodnog stavka
Članak 32.
Za čitavo vrijeme glasovanja na biralištu moraju biti prisutni svi članovi biračkog odbora ili njihovi
zamjenici Predsjednik biračkog odbora brine se o održavanju reda i mira za vrijeme glasovanja. U
slučaju potrebe predsjednik će zatražiti pomoć policije koja će, kad dođe na biralište, postupati po
njegovim uputama, a u okviru zakonskih ovlasti. Nitko ne smije doći na biralište naoružan, osim u
slučaju predviđenom u stavku 2, ovoga članka.
Članak 33.
Predsjednik biračkog odbora, ili od njega ovlašten član biračkog odbora, provjerava u biračkom
popisu da li je upisan birač koji je pristupio glasovanju. Birač koji zbog kakve tjelesne mane ili zbog
toga što je nepismen ne bi mogao glasova6 na način predviđen ovim zakonom može doći na
biračko mjesto s drugom osobom kojaje pismena i koja će po njegovoj ovlasti zaokružiti redni broj
ispred imena kandidata za koga birač glasuje. Ako birač nije upisan u birački popis, predsjednik
mu neće dozvoli6 da glasuje osim ako birač potvrdom nadležnog tijela dokaže da ima biračko
pravo. Kad birač, koji nije u mogućnosti glasova6 na biračkom mjestu, obavijes6 o tome birački
odbor, odbor će mu omogućiti glasovanje. Glasovanje na način utvrđen u stavcima 2, 3. i 4. ovoga
članka poimenično će se unijeti u zapisnik o radu biračkog odbora.
Članak 34.
Birači na službi u oružanim snagama Republike Hrvatske glasuju na biračkim mjestima koja će
odrediti ministar pravosuda i uprave na prijedlog ministra obrane. Birači koji se kao članovi posade
pomorskih i riječnih brodova hrvatske trgovačke mornarice na dan izbora zateknu izvan granica
Republike Hrvatske, glasuju na biračkim mjestima koja će odrediti ministar pomorstva. Birači koji
su lišeni slobode glasuju na biračkim mjestima koja će odredi6 ministar pravosuđa i uprave.
Članak 35.
Po završenom glasovanju birački odbor će ponajprije prebrojati neupotrijebljene glasačke listiće i
staviti ih u poseban omot koji će zatvoriti. Nakon toga birački odbor utvrđuje, prema popisu birača,
odnosno izvatku iz popisa birača i na temelju zapisnika ukupan broj birača koji su glasovali i
pristupa otvaranju glasačke kutije i prebrojavanju glasova. Ako se prilikom prebrojavanja glasova
na biračkom mjestu utvrdi da je broj glasova prema popisu birača veći od broja glasova po
glasačkim listićima, vrijedi rezultat glasovanja po glasačkim listićima. Ako se prilikom prebrojavanja
glasova na biračkorn mjestu utvrdi da je glasovao manji broj birača od broja glasova u glasačkoj
kutiji, birački odbor se raspušta i imenuje novi, a glasovanje na tom biračkom mjestu se ponavlja.
Rezultat glasovanja na tom biračkom mjestu se utvrđuje nakon ponovljenog glasovanja u roku od
24 sata.
Članak 36.
Kad birački odbor utvrdi rezultate glasovanja na biračkom mjestu u zapisnik o svom radu zabilježit
će broj birača prema popisu birača, odnosno izvatku iz popisa birača, koliko je birača glasovalo po
popisu birača, odnosno izvatku iz popisa birača, a koliko na temelju članka 33. stavka 3. ovoga
zakona, i koliko ukupno, koliko je glasova dobio svaki od kandidata i koliko je glasačkih listića
proglašeno nevažećim. U zapisnik o radu biračkog odbora unose se i sve druge činjenice koje su
važne za glasovanje Svaki član biračkog odbora može dati svoje primjedbe na zapisnik. Zapisnik
potpisuju svi članovi biračkog odbora.
Članak 37.
Zapisnik o svom radu s ostalim izbornim materijalom birački odbor dostavlja općinskoj izbornoj
komisiji najkasnije u roku od dvanaest sati od zatvaranja birališta. Birački odbor u hrvatskom
diplomatsko-konzularnom predstavništvu i inozemnom uredu dostavlja spise iz prethodnog stavka
neposredno Izbornoj komisiji Republike Hrvatske u roku od dvanaest sati od zatvaranja birališta.
Članak 38.
Općinska izborna komisija zbrojit će rezultate glasovanja na biračkim mjes6ma na svom području
najkasnije u roku od 24 sata od sata zatvaranja birališta. Općinska izborna komisija dostavit će
izborne rezultate na svom području Izbornoj komisiji Republike Hrvatske zajedno sa zapisnikom o
svom radu na način i u roku koji joj ova odredi.
Članak 39.
0 svom radu općinska izborna komisija vodi zapisnik u koji će ubilježiti: 1. broj birača upisanih u
popis birača, odnosno izvadak iz popisa birača; 2. broj glasalih i broj glasačkih listića koji su
proglašeni nevažećim :
3. ime i prezime svakog kandidata s naznakom koliko je pojedini kandidat dobio glasova na
području općine. Svaki član izborne komisije izborne jedinice može staviti i primjedbe na zapisnik.
Zapisnik potpisuju svi članovi općinske izborne komisije.
Članak 40.
Rezultate izbora za predsjednika Republike Hrvatske utvräuje Izborna komisija Republike Hrvatske
na temelju rezultata glasovanja na svim biračkim mjestima.
Članak 41.
Kad Izborna komisija Republike Hrvatske, utvrdi rezultate izbora za predsjednika Hrvatske objavit
će odmah: 1. broj birača upisanih u popise birača, broj birača koji su glasovali. koliko je glasova
dobio pojedini kandidat i koliko je bilo nevažećih glasačkih listića: 2. ime i prezime kandidata koji je
izabran.
Ako niti jedan od kandidata za predsjednika Republike Hrvatske nije dobio većinu koja se traži za
izbor, prema članku 17. stavku 1. ovoga zakona. Izborna komisija Republike Hrvatske objavit će
ime i prezime dva kandidata koji su dobili najviše glasova i koji imaju pravo sudjelovanja na
ponovljenom izboru, u svim dnevnim novinama u Republici Hrvatskoj i na Hrvatskoj radio-televiziji.
Troškovi za provođenje izbora
Članak 42.
Sredstva za pokriće troškova za provodenje izbora osiguravaju se u državnom proračunu
Republike Hrvatske. Sredstvima iz prethodnog stavka raspolaže Izborna komisija Republike
H~vatske. Izborna komisija Republike Hrvatske odreduje način korištenja sredstava za provodenje
izbora i provodi nadzor nad njihovom upo~abom. Izborna komisija Republike Hrvatske dodjeljuje
odgovarajuća sredstva općinskim izbornim komisijama.
Zaš6ta izbornog prava
Članak 43.
Ustavni sud Republike Hrvatske nadzire ustavnost i zakonitost izbora za predsjednika Republike
Hrvatske i rješava izborne sporove u skladu s odredbama ovoga zakona.
Članak 44.
Politička stranka. dvije ili više političkih stranaka, odnosno birači koji su predložili kandidata za
predsjednika Republike Hrvatske kao i kandidati za predsjednika Republike Hrvatske mogu
podnije6 prigovor zbog nepravilnos6 u postupku kandidiranja.
Prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora može podnijeti samo ona poli6čka stranka, dvije ili
više političkih stranaka i birači o čijim se kandidatima glasovalo na izborima za predsjednika
Republike o kojima se glasovalo. Ukoliko je kandidata za predsjednika Republike predložilo više
političkih stranaka, odnosno više birača, prigovor će se smatrati pravovaljanim i kad ga je podnijela
samo jedna politička stranka, odnosno bilo koji od birača kojije bio predlagač kandidature.
Članak 45.
Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i u postupku izbora za predsjednika Republike
Hrvatske podnosi se Izbornoj komisiji Republike Hrvatske u roku od 48 sati računajući od isteka
dana kad je izvršena radnja na koju je stavljen prigovor. Izborna komisija
Republike Hrvatske dužnaje donije6 rješenje o prigovoru u roku od 48 sati od dana kadajojje
dostavfjen prigovor odnosno od dana kada su joj dostavljeni izborni materijali na koje se odnosi
prigovor.
Članak 46.
Ako Izborna komisija Republike Hrvatske rješavajući o prigovoru iz članka 45. ovoga zakona utvrdi
da je bilo nepravilnos6 koje su bitno utjecale, ili mogle utjecati na rezultat izbora, poništit će radnje
u tom postupku i odrediti da se u odredenom roku koji mora omogućiti da se izbori održe na dan
kad su raspisani, te radnje ponove. Ako ne postoji mogućnost ponavljanja poništenih radnji iz
prethodnog stavka ili ako se nepravilnos6 odnose na postupak glasovanja, a bitno su utjecale,
odnosno mogle utjeca6 na rezultat izbora, Izborna komisija Republike Hrvatske poniš6t će izbor za
predsjednika Republike Hrvatske i odredi6 rok u kojem će se održati ponovljeni izbor.
Članak 47.
Protiv rješenja Izborne komisije Republike Hrvatske podnositefji prigovora kao i kandidat za
predsjednika Republike koji je nezadovoljan takvom odlukom. imaju pravo žalbe Ustavnom sudu
Republike Hrvatske.
Žalba iz prethodnog stavka podnosi se Ustavnom sudu Republike Hrvatske u roku od 48 sati
računajući od isteka dana kad je primfjeno pobijano rješenje. Žalb se podnosi putem Izborne
komisije Republike Hrvatske.
Smatrat će se da je žalba predana. u roku ako je predana Izbornoj komisiji Republike Hrvatske
prije nego što protekne rok iz stavka 2. ovoga članka.
Ustavni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o žalbi u roku od 48 sa6 od dana primitka
žalbe
Članak 48.
Podneseni prigovor, odnosno žalba u postupku zaštite izbornog prava, ne odgadaju obavljanje
izbornih radnji koje su propisane ovim zakonom.
Stupanje na dužnost i polaganje prisege
Članak 49.
Izabrani predsjednik Republike Hrvatske stupa na dužnost. posljednjeg dana mandata
predsjednika kojem ističe mandat
U slučaju izbora predsjednika Republike Hrvatske prema članku 97. Ustava Republike Hrvatske
izabrani predsjednik Republike Hrvatske stupa na dužnost na dan objave rezultata izbora. Na dan
stupanja na dužnost, predsjednik Republike Hrvatske polaže pred Ustavnim sudom Republike
Hrvatske svečanu prisegu, kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.
Svečana prisega glasi: "Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske
obavlja6 savjesno i odgovorno na korist svih hrvatskih državljana, da ću se drža6 Ustava i zakona i
poš6vati pravni poredak Republike Hrvatske, zalagati se za očuvanje nezavisnosti. opstojnosti i
jedinstvenosti Republike Hrvatske te da ću činiti sve da se osigura redovno djelovanje svih tijela
državne vlasti"
Završna odredba
Članak 50.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 013-01192-01/03
Zagreb, 9. travnja 1992.
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Društveno-političkog vijeća
Vice Vukojević, dipl. iur., v. r. Predsjednik Vijeća općina
Luka Bebić, dipl. ing., v. r. Predsjednik Vijeća udruženog rada
mr. Ivan Matija, v. r.
Predsjednik Sabora dr. Žarko Domljan, v. r.
OBJAVE
Nakon izvršenog usporedivanja s izvornim tekstom utvrđena je pogreška u Zakonu o izboru
predsjednika Republike Hrvatske koji je objavfjen u "Narodnim novinama" broj 22 od 17. travnja
1992., te se daje
ISPRAVAK
Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske
U članku 44., stavku 2. iza riječi: "na izborima za predsjednika Republike" trebaju stajati riječi: "kao
i sami kandidat za predsjednika Republike"
Klasa: 013-01/09-01103
Zagreb, 27. lipnja 1992. Tajnik
Sabora Republike Hrvatske
Andelko Sikirić,~v. r.
ZASTUPNICKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Na osnovi čianka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
0 PROGLAŠENJU ZAKONA 0 IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA 0 IZBORU PREDSJEDNIKA
REPUBLIKE HRVATSKE
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske,
koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 27. lipnja 1997.
Broj: 081-97-1111/1 Zagreb, 1. srpnja 1997.
Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuäman, v. r.
ZAKON
0 IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA 0 IZBORU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 1.
U Zakonu o izboru predsjednika Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 22/92.), u članku 11. i
u daljnjem tekstu Zakona, riječi: "Izborna komisija Republike Hrvatske", zamjenjuju se riječima:
"Izborno povjerenstvo Republike Hrvatske", u odgovarajućem broju i padežu.
Članak 2.
U članku 20. i u daljnjem tekstu Zakona, riječi: "općinska izborna komisija", zamjenjuju se riječima:
"općinsko izborno povjerenstvo, gradsko izborno povjerenstvo i Gradsko izborno povjerenstvo
Grada Zagreba", u odgovarajućem broju i padežu.
Članak 3.
U članku 34. stavku 1. riječi: "ministar pravosuđa i uprave", zamjenjuju se riječima: "ministar
uprave".
U stavku 3. riječi: "ministar pravosuđa i uprave", zamjenjuju se riječima: "ministar pravosuđa".
Članak 4.
U članku 49. stavci 3. i 4. postaju stavak 3. koji glasi:
"Svečana prisega koju predsjednik Republike Hrvatske, obvezujući se na vjernost Ustavu, polaže
pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, glasi:
Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Repubfike Hrvatske obavfjati savjesno i
odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državfjana.
Kao hrvatski državni poglavar: - držat ću se Ustava i zakona,
- brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Repubiike Hrvatske, - bdjeti nad urednim i
pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, - čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost
države Hrvatske.Tako mi Bog pomogao”
Članak 5
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama”.
Klasa:013-01/92-01/03
Zagreb,27.lipnja 1997.
ZASTUPNIČKI DOM
SABORA REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Zastupničkog doma Sabora
akademik Vlatko Pavletić,v.r.
LITERATURA
l.Abendroth, Wolfgang: Antagonistische Gesellschaft und politische Demokratie. Aufsatze zur
politisch Soziologie,Neuwied,l972.
2.Abramson, Jill and Thomas Petzinger, Jr., "Deja vu : Big Political Donors Find Ways Around
Watergate Reforms, "Wall Street Jou~nal, 1992.
3.Achtert, Mervin, "What is C'REST'S lastest strategy?"Bussiness Week, 1983.
4.Agranoff, Robert, The Management of Election Campaigns. Boston: Holbrook Press, 1976.
S.Aleman,Ulrich Von, Organisierte Interessen in der Bundesrepublik, Opladen 1987.
6.Alston,Chuclz, "Big Money Slips Back Into Government," Congressional Quarterly Weekly
Report,1992.
7.Alexander, Herbert E, FinancingPolitics :Money, Elections &Political Refo~-m , Washington
1992.
8.A.Bazala: Marketing istraživanja, Privredni pregled, Beograd, 1981.CQ Press, 1992.
9.I .Božićević, B Zoraja: Klub malo ispod ko jena, Hrvatsko komunikološko društvo Zagreb, 1997.
10.A.Beaidry & B.Schaeffer: l~T~inning local and State elections ,London, 1986.
ll.Beecham Products Inc. Annual Report. 1977. - 1982.
12 Chester, Marjorie F, McCall 's Book of Fundraising Ideas. Englewood Cliffs,N.J.: 1963.
l3.Wiliam A. Cohen: Developing a Winning marketing plan,NewYork,Toronto, 1987.Prentice-Hall,
1963.
l4.Dionne, E.J.,Jr, WlzyAmericans Hate Politics (New York:,19991.)
lS.Friedrich, Carl Joachim, Demokratie als Herrschafts-und Lebensform, 2. izdanje,
Heidelberg,1996.
16.L.L.Fowler & RD.Mcclure: Political ambition, New Haven and London, 1989.
17. L.Grey: How to win a local election, 1994.
18..Grube, Frank/Richter,Gerhard: Demokratietheo~ien-Konzeptionen und Kontroversen,
Hamburg, 1975.
l9.Hennis, Wilhelm, Politik als praktische YlTissenchaft. Aufsatze zur politischen Teorie und
Regierungslehre, Munchen 1968.
20.Herbers, John, "Bill to Reform Campaign Founds Signed by Ford Despite Doubts, "New York
Times,1974.
21.Huckaby, Stan, Analysis of the Financial Requi~ements for the 1996 Presidental Primary
Process,1995.
22.S.Huković: Komunikacije-Interpretacije-Sporazumijevanje, GDS BiH, Sarajevo, 1995
23.Johnson, Bill,"Toothpastes Face Gel Challenge.",Industry Week,l983.
24.Kanner, Bernice, "The Gelling o,f'America", New York,l983.
25.Kent, Frank, The Great Game ofPolitics , New York,l923.
26.Kluxen, Kurt: Parlamentarismus, Kolnn, 1969.
27. Ph. Kotler: Upravljanje marketingom, Informator, Zagreb, 1994.
28.Lever Brothers, Annual Report,1972.-1982.
29.London,David and Albert Della Bitta, Consumer Behavior: Concepts and Application, New York
1979.
30.L. lVlaitland: How to plan p~ess advertising, 1996. 31.M. Marušić: Istraživanje tržišta, Informator, Zagreb, 1993.
32.A. Milardović: Političke stranke, Panliber, Osijek-Zagreb-Split, 1997.
33.A. Milardović: Uvod u politolog~u, Panliber, Osijek-Zagreb-Split, 1997.
34.Mintzel,Alf/Oberreuter, Heinrich, Parteien in der Bundesrepublic Deutschland, Bonn,1990.
35.P.Novosel: Komuniciranje, uvod u psiholog~u, GZH, Zagreb, 1991.
36.Oberreuter,Heinrich, Wahrheit statt Mehrheit ?An den Grenzen der parlamentarischen
Demokratie, Munchen 1986.
37.Farkinson, Hank, Winning Your Campaign:A Nuts and Bolts Guide to Political victory.
Englewood Cliffs, N.J.1870.
38.D. Parmerlee: Preparing the marketing plan, New York, Toronto, 1992.
39.Političl~a enciklopedije, Savremena administ~-acija, Beograd, 1974.
40.Politička enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1989.
4l.Proctor &Gamble, Annual Report,l977.-1982.
42.E.Pusić: Nauka o upravi, Knjiga l, lv dopunjeno izdanje, Skolska knjiga, Zagreb, 1973.
43.Rauch, Heinz, Zur heutigen Problematik der Gewaltentrennung , Darmstadt, 1969.
44.Reichel, Peter, Politische Kultur in der Bundesrepublik, Opladen 1981.
45.Rewoldt, Stewart, James Scott, and Martin Shaw, Introduction to Marketing Management, i 981.
' 46.Riegelman, Robert, "American Toothpaste I~Yar ", Sales and lVlarketing , Management, i 982
.
47.F.Rocco: Marketinško upravljanje, Ško~ska knjiga, CEMA, ~agreb, ~994.
48.F.Rocco: & grupa autora: ~~ećnik marketinga, Masmedija, Zagreb, i993.
49.Ro11, Charles, and Albert Cantrill. Polls, Their Use and Misuse in Politics, New York,1972.
SO.Runyon, Kenneth, Advertising and the Practise ofMarketing ,Columbus ,1977.
S1.P.A. Samuelson Nordhaus W.D. : Ekonom~a, 14. izdanje, Mate d.o.o. Zagreb, 1992.
52.M.Sapunar: Osnove znansosti o novinarstvu, Epoha, Zagreb, 1994.
53.Simpson ,Dick, Winning Elections A Handbook in Participatory Politics, 1972.
54.Z. Slavujević: Politički marketing, Radnička štampa, Beograd, 1990.
55.B. Spahić: Izazovi političkog marketinga, Radnička štampa, Beograd, 1990.
56.J.Sudar & G.Keller: P~omoc~a, Informator, Zagreb, 1991.
57.I.Šiber: Politička propaganda i politički marketing, Alinea, Zagreb, 1992.
58.M.Šinkovec & B.Novak: Kako zmagati na voltivah, Ljubljana, 1990.
59.Z. Tomić: Osnove političkog komuniciranja, Ziral, Mostar, 1996.
60.White, Theodore H, The Making of the President, 1960.
6l.Williams, Samuel, "P & G Fighting.for Top Share.", New York Times, 1982.
62.Woyke, Wichard,Handworterbuch Internacionale Politik, 4. potpunpo prerađeno izdanje, Bonn,
1990..
63.F. Vreg: Društveno komunicit-anje, Sarajevo, 1991.
64..Zornik radova Politički marketing, Radnička štampa, Beograd, 1990.
65.M.Vujević: Uvoc~enje u znanstveni t~ad, Informator, Zagreb, 1990.
66. Robert Michels, Sociologija partija u suvremenoj demokraciji, Zagreb, Informator, FPN, 1990,
str. 20).
67.David Robertson: Dictionary of Politics, Penguin, 1985.
68 .Axel Görlitz: Handlexikon zur Politikwissenschaft, München, 1970. str. 343
69. Ustav Republike Hrvatske, Zagreb, Informator, 1992, (peto izdanje)
70. Dieter Nohlen: Izborno pravo i stranački sustav, Zagreb, Školska knjiga, 1992, str. 15.
71-Jurica Pavićić:Mogućnost primjene strategije marketinga i pokretanja poduzetničkih aktivnosti u
humanitarnim organizacijama u Hrvatskoj,Magistarski rad,Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu,1997.
72.Fedor Rocco:Osnove marektinga,Zagreb,Informator,1989.
73Fedor Rocco:Marketing. Osnove i načela,Zagreb,Birotehnika,1991.
74.Fedor Rocco:Marketinško upravljanje,Školska knjiga,Zagreb,1994.
75.Fedor Rocco:Rječnik marketinga,Massmedia,Zagreb,1993.
76.Šime Šunić,AleksandarBazala:Marketing.Mogući pogledi na razvoj marketing koncepcije
ulaskom u 21. stoljeće,Zagreb, Privredni vjesnik,1991.
77.Fedor Rocco:Poslovni marketing,Školska knjiga,1998.
78.Philip Kotler:Upravljanje marketingom,Zagreb,Informator,1994.
79.Tracy Daniel Connors,Noonprofit Managment Handbook,New York,John Wiley &Sons,1993.
80.William A.Cohen:Developing a Wining Marketing Plan, New York,1987.
81.Philip Kotler-Alan R.Andersen:Strategic Marketing for Nonprofit Organizations,New
Jersey,Simon and Schuster Company,1996.
82.Sharon M.Oster:Strategic Manasgment for Nonprofit Organisations.Theory and Casses.New
Yoek,Oxford University Press,1995.
83.John M.Bryson:Strategic Planing for Public and Nonprofit Organizations, San Francisco,Jossey-
Bass Publishers,1998.
84.Marcel Meler:Društveni marketing,Osijek,1994.
85.Ian Mc Lean, Uvod u javni izbor,Zagreb,FPZ,1997.
86.David Held:Modeli demokracije,Zagreb,Školska knjiga, 199.
88.Ivan Šiber:Osnove političke psihologije,Zagreb,Politička kultura,1998.
89.Vesna Lamza-Posavec:Javno mnijenje.Teorije i istraživanje,Zagreb,Alinea,1995.
90.Dieter Nohlen:Izborno pravo i stranački sustav,Zagreb,Školska knjiga,199.
91.Peter G.Renstorm,Chester B.Rogers:The Electoral politics dictionary,Santa Barbara
,California,Oxford ,England,ABC CLIO,1989.
92.Judge Lawrence Grey:How Win a Local Election, New Yorg,M.Ewabs and Company,1994.
93.Arend Lijphardt: Parlamentarna ilki predsjednička vlast? Zagreb,FPZ,1998.
94.Nelson W.Polsby, Aaron Wildavsky:Presidential Elections.Contemporary Strategies of
American Electoral Political, New York,The Free Press,1988.
95.Damir Matković:Televizija Igračka našeg stoljeća,Zagreb,AGM,1995.
96. Narodne novine br.76/993.
97. Glasnik HDZ,Zagreb,8.listopada 1993.
98.Programska usmjerenja HSLS ,Zagreb,1992.
99.Politički program HNS,Zagreb,1992.
100.Program HSS,Zagreb,travanj 1993.
101.Program HKDU,Zagreb,1992.
102.Temeljna načela Hrvatske stranke prava,Zagreb,1991.
103.Temeljne odredice političkog djelovanja ARSH,Opatija,19.rujna 1993.
104.Hrvatsko izborno zakonodavstvo,Zagreb, Narodne novine,1992.
105.Politička misao, Zagreb2/1997.
106.Anđelko Milardović:Dokumenti o državnosti Republike Hrvatske,Zagreb,Alinea,1992.
107.Kanvasiranje.Identificiranje svojih birača,NDI,Croatia,1997.
108.Kamapanjom do pobjede,NDI Croatia,1995.
109.Predrag Haramija,Politički plakat u Hrvatskoj 1848-1990.Zagreb,FF,1993.
110.Mediji,NDI Croatia,1995.
111.Karl-Rudolf Korte:Wahlen in der Bundesrepublik Deutschland, Bonn,1998.
