ožujak 2013. Broj 18

Riječ urednice: Dragi Zagreb-Markovčani i svi ostali prijatelji našeg Ansambla! Polazeći od poznate uzrečice „Tko radi ne boji se gladi!“ i mi smo odlučili ne biti dio politike „kukanja“, zasukati rukave i primiti se posla. Tako je bussy December postao bussy March. Prije nego prijeđemo na ožujak, moramo istaknuti jednu zanimljivost. Iako je veljača najkraći mjesec u godini, statistički je u Markovcu već nekoliko godina mjesec sa najviše proba. Ove godine čak i više od prosjeka. Mjesec je to obnavljanja starih koreografija, postavljanja nekih novih, zahuktalih priprema instrumentalno-vokalnog koncerta… Mjesec je to u kojem smo imali dva nastupa, 3 audicije, tradicionalni markovački maskenbal, proslavu petogodišnjice veterana. Nastavak slijedi i u ožujku. Tako nas očekuje veliki koncert „Došlo mi je pismo“, koji je specifičan ne samo po tome što je to prvi koncert ovakvog tipa u novijoj povijesti Ansambla, nego i po tome što će obilježiti 25 godina umjetničkog rada Zorana Jakunića Kize, kao i 15 godina njegovog angažmana kao voditelja tamburaškog orkestra našeg Ansambla. Koncertu će prethoditi 4 zanimljive radionice, još jedna audicija i dodjela nagrade „Tri srca“ za najbolja ostvarenja u 2012. O svemu će nam više reći naša nova kolumnistica Mara Vekić-zvana Vera (ipak na mladima svijet ostaje), ali tu je i ponovno oživljena stara garda –Braco i Vlado, koji će nam dokazati da veterani uopće više nisu veterani iako se još uvijek tako zovu. Nismo mogli ni zaobići Osmi mart i tom prilikom čestitati svim Markovčankama Dan žena! Za kraj, kratki putopis by Mirna Barač o zanimljivoj avanturi iz Venecije.

Sadržaj broja:

1. Dogodilo se u veljači- Iva Uljanić

2. „Došlo mi je pismo“ –Mara Vekić

3. Nagradna igra-Iva Uljanić

4. Proljetne radionice – Mara Vekić

5. „Tri srca“ – nominacije za 2012.

6. Zg-Markovački veterani-Vlado Palac

7. Kako je nastala OZKIDA – Braco Dobrotić

8. „Cure markovačke“-Crevo&Brada

9. Venecijanska avantura-Mirna Barač

Impressum:

- Izdavač: FOLKLORNI ANSAMBL ZAGREB-

MARKOVAC

- Glavni i odgovorni urednik: Iva Uljanić

- Autori članaka: Mirna Barač, Braco

Dobrotić, Vlado Palac, Iva Uljanić, Mara

Vekić

- Autori fotografija: Kelečević, Adriana

Radičević, Braco Dobrotić, Vladimir

Urban i ostali članovi FA Zagreb-

Markovca

DOGODILO SE U VELJAČI By: Iva Uljanić Ansambl je veljaču započeo nastupom za poklade, u subotu, 9. 2. 2013., na već tradicionalnoj manifestaciji Fašnik u Zagrebu u organizaciji Posudionice i radionice narodnih nošnji iz Zagreba i MCUK-a. Nastup se održao na platou Mamutice, a u slavonskim pokladama su se A ekipi pridružili i veterani. Nakon Fašnika, u subotu 16. veljače 2013. Ansambl je gostovao na manifestaciji "Valentinovo u Novigradu Podravskom – natjecanje za IZBOR NAJSIMPATIČNIJEG PARA U NARODNOJ NOŠNJI". Manifestacija se ove godine održala po sedmi put, u Sportskoj dvorani Osnovne škole prof. Blaž Mađer u Novigradu Podravskom. U natjecanju na kojem se predstavio po jedan par iz županije u svečanoj svadbenoj narodnoj nošnji, je sudjelovalo i nekoliko članova našeg Ansambla, te s ponosom i velikim veseljem možemo objaviti da su naši članovi Hrvoje Vlašec i Ana Vlašec osvojili prvu nagradu u konkurenciji od 17 parova i pojedinačnih natjecatelja. Ansambl se publici predstavio sa koreografijama: "Posavski plesovi", "Sa Šibenskih otoka", "Kad zapivam niz kuprešku stranu", "Stažnjevečki gosti" i na samom kraju programa sa "Podravskim svatima" što su Podravci popratili glasnim plijeskom! Zahvaljujemo se organizatorima, Kulturno umjetničkom društvu „DELOVI“ iz Delova na

izvrsnoj organizaciji, toplom prijemu i ugodnom druženju nakon nastupa i želimo im puno sreće i uspjeha u daljnjem radu i

veselimo se i nekoj budućoj zajedničkoj suradnji!, dana 16. veljače 2013 godine sa početkom u 18,00 sati. Naš će Ansambl

gostovati sa 4 koreografije: "Podravski svati", "Stažnjevečki gosti", "Posavski plesovi", "Sa Šibenskih otoka".

„DOŠLO MI JE PISMO“ By:Mara Vekić

˝pozivnica˝ za koncert

Kada netko nesebično uloži 15 godina umjetničkog rada u svoj ansambl, onda mu se mora

odati čast! Čast neumornom radu, upornosti, kreativnosti i ustrajnosti. Tako FA Zagreb-

Markovac obilježava 15. godišnjicu umjetničkog rada voditelja tamburaškog orkestra,

Zorana Jakunića Kize i ujedno njegovih 25 godina umjetničkog rada.

Naš Kizo ima zavidnu glazbenu karijeru. Svirao je u Nacionalnom ansamblu narodnih

plesova Lado, predavao u Školi za klasični balet, surađivao kao aranžer i skladatelj sa svim

važnijim folklornim stručnjacima, vodio tamburaške orkestre, sudjelovao na

mnogobrojnim festivalima i bio nagrađivan... Najljepše od svega, obradio pozamašan broj

pjesama iz svih krajeva Hrvatske. U Markovcu je voditelj tamburaškog orkestra već 15

godina i kao voditelj je mnoge mlade svirače podučio tajnama zanata.

Nije to samo all work and no fun!

Najbolji način obilježavanja ove dvije obljetnice organizacija je svečanog koncerta. Koncert

će biti prava instrumentalno-vokalna poslastica za sve ljubitelje umjetnosti, folklora,

Markovca. Mogu samo reći da sam ljubomorna na sve one koji će sjediti u publici i uživati u

ovom programu.

Tamburaški orkestar

Koncert se održava u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, u utorak,

26.3.2013. Na programu je mnoštvo instrumentalnih i vokalno-instrumentalnih skladbi iz

svih djelova Hrvatske, od međimurskih „Došlo mi je pismo“ i „Vuprem oči“, turopoljske

„Črešnje cvetu“, bunjevačke „Zvoni zvonce“ i drugih, naći će se i nekoliko internacionalnih.

Skladbe su pomno odabrane i većina plod Kizinog što voditeljskog, što aranžerskog i

skladateljskog rada. Iako ove godine slavi 25. obljetnicu umjetničkog rada u Markovcu,

2013. će ipak pamtiti po dolasku na svijet jedne Zore.

Ljepši dio orkestra

p.s. ulaznice se po cijeni od 30 kn mogu kupiti na blagajni KD V. Lisinski ili upitom na e-mail Ansambla: info@zagrebmarkovac.com

NAGRADNA IGRA „Umjetnost dolazi iz srca“ By: Iva Uljanić Budući da je naš logo tako specifičan i obilježava Ansambl već dugi niz godina, u zadnje je vrijeme postao vrlo zanimljivo

kreativno iskorišten… Prisjetimo se samo slike sa naše turneje na Sardiniji prema Laninoj ideji, oslikanih čaša za vino sa logom Ansambla koje nam je Antonio poklonio kao dar za useljenje, oslikane flaše koje je Margareta izradila…

Sve nas je to nagnalo da potaknemo još više ljudi da iskažu svoju kreativnost koju ćemo i nagraditi vrijednim nagradama (prva nagrada je 5 dana, 4 noćenja za 4 osobe u novouređenom apartmanu u Istri, 7 km od Rovinja). A kako bolje nazvat to mini natjecanje nego „Umjetnost dolazi iz srca“, što istovremeno obilježava naš logo, našu djelatnost, a i sam naš rad! TRI SRCA SPOJI I NAGRADE OSVOJI! Prikaz može biti u obliku posebnog dizajna, crteža, slike, izrade nekog predmeta, simbolike, pjesme, skeča, karikature, stripa - slikovnog, audio ili video zapisa! Svi materijali i sve tehnike su dozvoljeni, odnosno prihvaćamo sve što ljudska mašta može stvoriti! Prijave se šalju na e-mail: info@zagrebmarkovac.com do 20. ožujka 2013., a pobijedit će onaj rad koji bude imao najbolje ocjene i najviše glasova na našoj stranici! Pobjednike ćemo proglasiti na sam Uskrs! Više informacija na www.zagrebmarkovac.com Evo i prvog rada koji nam je stigao na mail, broš u obliku tri srca, od Ive Čengić!

PROLJETNE RADIONICE U MARKOVCU

By: Mara Vekić

U Markovcu sve pršti od energije! Osim plesno-pjevno-sviračkih aktivnosti, pripremaju se i

radionice u ožujku. Radionice su nadahnute nadolazećim uskršnjim blagdanima i običajima

ukrašavanja jaja. Ako vam je ponestalo ideja kako obojati uskršnja jaja, dosadile su vam već

izlizane metode bojanja ljuskama crvenog luka (u nas Dalmatinaca, kapule) ili još gore,

kupovnim bojama, onda su ove radionice kao stvorene za vas. Osim ukrašavanja jaja, bit će

tu pokoja radionica o izradi tradicijskog nakita. Krenimo redom.

Ako 9.3.2013. u 16 sati navratite do našeg prostora na Nehruovom trgu 16, možete

sudjelovati u zanimljivoj radionici izrade tradicijskog nakita i to prvu u nizu takvih

radionica koje ćemo organizirati.

Voditeljica radionice, Sandra

Jakopović, pomoći će vam u vašim

prvim pokušajima izrade nakita i to

ovog puta pokupskog kraluža.

Vjerujem da će ova radionica biti

zanimljiva svima koji žele i vole

izrađivati, ali i nositi unikatno.

Odmah sutradan (nema odmora!), 10.3.2013. na redu je radionica o ukrašavanju tehnikom

decoupage. Ova tehnika najvjerojatnije je nastala među plemenima istočnog Sibira koja su

ovom tehnikom ukrašavala grobove svojih pokojnika. Oko 12.st. tehnika postaje popularna

u Kini gdje se komadići papira koriste za ukrašavanje prozora, svjetiljki i slično. Ipak

tehniku decoupage do savršenstva dovode Talijani tijekom 18.stoljeća, pa tako postoji

pravac naziva firentinski decoupage. Već na prvi pogled zanimljivo, a tajne tehnike će vam

otkriti voditeljica radionice, Đurđa Vrankovečki.

Izazov prihvaćen!

Tjedan dana odmaramo, pa 16.3.2013. imamo radionicu o tehnici kaširanja + izrada pilića

od vune. Papier mache je tehnika modeliranja papirom namočenim u ljepilo. Postoji

nekoliko tehnika koje se zovu istim imenom. Jedna je modeliranje papirnom kašom i

izgleda vrlo slično kao modeliranje glinom, a druga je modeliranje nanošenjem papirnatih

komadića sloj po sloj na neki kalup, dok ne budete zadovoljni formom. Ovaj drugi način

naziva se kaširanjem. Radionicu o kaširanju i izradi pilića vodi Zrinka Mioković.

Početak kaširanja

Na kraju ožujka, naš dragi Hrvoje Žak Vlašec vodit će nas kroz radionicu o tehnici

ukrašavanja voskom ili batik tehnici. Pčelinji vosak nanosi se posebnom pisaljkom koju

zovu pisaljica (kičica, kličica, pisak) ili perom za tuš. Pisaljka je drveni štapić raskoljen na

vrhu, a u njegov procjep je utaknut komadić lima ili žice u čijoj sredini može biti konjska

struna ili nit svile - tada je to svilopis. Ornament se pomoću pisaljke najčešće izvodi u dvije

boje. Jaje se najprije oboji svijetlom bojom. Nakon toga se pčelinjim voskom piše po vrućem

jajetu. Zatim se jaje potapa u tamniju boju, a ornament pošto se skine vosak ostaje svijetle

boje. Ima i primjera da se ornament izvodi u više od dvije boje. Radionica je na rasporedu

23.3.2013.

Svaka radionica zasebno je prava poslastica za one željne novih ideja u ukrašavanju. I sama

sam na mukama koju odabrati . Najvažnije od svega je da su radionice kvalitetne i

pristupačne, a društvo... pa zna se kakvo su Markovčani društvo.

Pridružite nam se, a detalje provjerite na www.zagrebmarkovac.com.

„TRI SRCA“ – NOMINACIJE ZA 2012.

Između Oscara, Emya, Gramya i Porina, došlo je vrijeme i za „Tri srca“ – godišnju nagradu

FA Zagreb-Markovca. Ovo je 8. put da se dodjeljuje nagrada „Tri srca“ kao takva i u takvom

obliku, iako je nagrađivanje članova bilo i prije toga. Tradicija poklanjanja i darivanja u

Zagreb-Markovcu je nešto čemu smo mi jako posvećeni i što njegujemo jer to pokazuje da sve te

godine, ljudi se mijenjaju ali duh ostaje. I taj duh nas obilježi za cijeli život.

Evo i nominacija za 2012. godinu:

Najbolji novi članovi – plesači: Antonio Štuljan, Antun Božić, Filip Lučić

Najbolji novi član – svirač: Damir Mirković

Antonio Antun Filip Damir

Najveći broj solaža:

o najveći broj pjevnih solaža (cure): Adriana Radičević,

Danijela Matovina, Emina Basara

o najveći broj pjevnih solaža (dečki): Antun Božić,

Hrvoje (Žak) Vlašec, Vladimir Urban

o najveći broj plesnih solaža (cure): Adriana Radičević,

Anja Kokotović, Danijela Matovina, Emina Basara

o najveći broj plesnih solaža (dečki): Ivan Mitrović, Marko Švenda, Vladimir

Urban

Adriana Anja Danijela Emina

Najmanje izostanaka na probama: Adriana Radičević, Marin Šilić,

Nina Šarić

Najveći broj nastupa: Adriana Radičević, Davor Hostić, Marin Šilić

Najveći broj otplesanih koreografija/otpjevanih pjesama: Marin

Šilić, Marko Švenda, Vladimir Urban

Najbolja vokalna suradnja po izboru članova:

- Črešnje cvetu - Danijela/Emina - Istekla je - Anja, Adriana - Lupežice - zbor muški - Maljarkica - Adriana, Anja

Najbolja ženska vokalna solaža po izboru

članova:

- Adriana - Podravina (mladenka) - Anja - Turopolje (mladenka) - Danijela – Stažnjevec (duh sela) - Mara – Kupres - Martina Čengić - Stažnjevec (mlada)

Najbolja muška vokalna solaža po izboru

članova:

- Antun - Stažnjevec (nesuđeni) - Matija - Na dobro nam Božić dojde

- Pero - Na dobro nam Božić dojde - Vladek - Oj Maro - Vladek - Turopolje (starešine)

Najbolja solaža na tradicionalnom instrumentu po izboru članova:

- Entoni - lijerica (Linđo) - Entoni - mih (Zlarin) - Iva - usna harmonika (Kupres)

Najuzorniji veteran:

- Kristinka Sokolović - Mirjana Šarac Kočiš - Sanja Anadolac - Vlado Palac

Najuzorniji svirač:

- Entoni Sošić - Irena Milinović - Morana Jurković

Najuzorniji član plesač:

- Antonio Štuljan - Davor Hostić - Marin Šilić - Marko Švenda - Vladimir Urban

Najuzornija članica plesačica:

- Adriana Radičević - Anja Kokotović - Danijela Matovina - Emina Basara - Mara Vekić - Marija Patljak

I evo rezultata glasovanja naših članova:

Najbolja vokalno-instrumentalna točka:

1. Črešnje cvetu (37%)

2. Turopoljski set (18,5%)

3. Istekla je iza gore (14,8%)

4. Stažnjevec (11%)

5. Turopolje (11%)

6. Paloma (3,7%)

7. Kupres (3,7%)

8. Lupežice (3,7%)

Najbolja koreografija:

1. Turopolje (40,5%)

2. Kupres (29,7%)

3. Stažnjevec (10,8%)

4. Podravina (8%)

5. Posavina (šetana kola) (5,4%)

6. Zagorski drmešari (2,7%)

7. Međimurje (2,7%)

8. Zlarin (2,7%)

Najbolji nastup u 2012.:

1. godišnji koncert Zagreb (78,2%)

2. nastupi na turneji (27,3%)

3. nastup za Posudionicu u MCUK-u (Posavina) (25,5%)

4. Božićni koncert u crkvi u Maksimiru (14,5%)

5. nastup s Anom Rucner na Bundeku (12,7%)

Naj-događaj godine u 2012.:

1. Turneja u Francuskoj (56%)

2. godišnji koncert (28%)

3. suradnja s Anom Rucner i Lukom Nižetićem (8%)

UZ 5. ROĐENDAN VETERANA – VREMEPLOV

By: Vlado Palac

Nismo se ni okrenuli, a prošlo je ljeto, stigao rujan, i rođendan Veterana. 5. Rođendan! Nije

to mala stvar – ne da su prohodali, potrčali, već znaju skakati, skakutati – pa imaju punih 5

godina! Pa znaju i plesati, pjevati, družiti se. Veterani – pa baš i nisu nekako „veterani“! Ne,

nismo – mi smo mladi!

I krenusmo u organizaciju proslave rođendana. Ideje, liste, popisi – telefoni, mobiteli, e-

mail adrese – poruke, facebook – krenuše u potragu za društvom od prije 10, 20, 30, 40

godina. Slažu se imena, traže se kontakti, peku se kolači, kiflice – toči se najbolje vino iz

Veteranskog podruma! Pripreme se zahuktavaju, lista preko 120-130 ljudi – prijatelja-

plesača-svirača! Svi su ozareni, nestrpljivi, nadahnuti!

Jesmo sve pozvali, da nekoga ne zaboravimo? Ali kako doći do svih kada je prošlo toliko

vremena?! Pišem Gordanu i Ivi, šaljem listu uzvanika – zovite koga smo slučajno zaboravili!

Glas se širi… odaziv je dobar… bit će dobar tulum – uvjeren sam!

Stigle majice (hvala sponzorima), torta, baloni su na stropu, klopa na pultu, piće na baru!

Svi smo uzbuđeni, gosti stižu.

Prvo nevjerica - pa vidi tko je došao, vidi koga smo zatekli! Puse, čestitke, teče priča,

zagrljaji, kruži se dvoranom. Brojim pristigle goste, pozdravljam se! Lav dolazi sa Jožom –

Joža LEGENDO!! Nevjerojatno!

Joža, Česi, Braco, Crevo… Blaženka,

Stankica, Cindra, Monika... Vrti mi se u

glavi! Bože, koliko ljudi, koje poznajem.

Stižu i oni koje ne prepoznajem, ali i oni

koje ne poznajem. Stiže i Zagreb-

Markovačka mladost, tamburaši, plesači!

VREMEPLOV – otelo mi se iz usta! Pa to je

pravi vremeplov, tolike generacije.

Muving po dvorani, priče se pletu, čuje se

pjesma – krug pjevača se širi! Zarazno! Sve

bih htio vidjeti, zagrliti, podružiti se sa

svima! Kružim dvoranom želeći ništa ne

propustiti, a kako?! Onako brojim ljude,

100, 110, 120… prestao sam brojati…

tamburaši kreću!

Orkestar se prima tambura… tuš – zahvala našem Draženu, zahvala na 5 godina, na 5

upornih godina! Hvala da nije posustao, da se nije umorio (a tek to hvala danas ima pravu

veličinu – HVALA DRAŽENE!!!).

Pjesma, ples, kolo, drmeš – ljudi mi lete ispred očiju, osmijesi, kose, oči – sve je nabijeno

emocijama.

Torta sa 3 srca… Pjesma, Gojma vodi „ceremeoniju“

rezanja torte! Smijeh, pjesma, iščekivanje. Torta je

odlična (hvala MEMI!). Red torte, red gemišta, red

plesa, red pjesme i vrijeme curi. Nekako mi se čini

da još ljudi pristižu, a neki se već pozdravljaju.

Stisnuti sve ruke, utisnuti tolike puse!

O zašto je utorak! Sutra se radi, a tek je fešta počela. Smjena tamburaša, redaju se majstori

tamburica, pjesma se ori, društvo se neda. Postoji neki kućni red, ali fešta je fešta! Gosti

odlaze, zahvaljuju se na pozivu, druženju, na poklonu toliko dragih ljudi na jednom mjestu.

Uz prijedlog: vidimo se na 6. rođendanu!

Pjesma traje, tamburaši ne posustaju… Veselim se 6. rođendanu! Vidimo se!

VETERANSKA HIMNA

Bože čuvaj veterane, moj topli kruh čuvaj onog špeka ti i ljuti luk

Sutra ćemo plesati, aj nek se zna Tko će dočekati, ja bi već sad

kad popijem vinčeka, gemišt ili dva pozabil bum na koljena i na Gordana ...

Tekst: Braco Braci Dobrotić Muzika: Đani Maršan (Bože čuvaj Hrvatsku...)

Sretan rođendan, veterani!!

VETERANSKA DUGA ZIMA By: Vlado Palac

Ni zima, ni snijeg nas ne mogu omesti da dođemo, da se okupimo, plešemo, pjevamo, maštamo. Maštamo o par novih dečki, par novih cura, nastupima, pa i tulumima! Samo što je prošao rođendan – stiže maskenbal! I naravno, ne može bez Veterana! Veterani u jačim snagama nego prošle godine, okupiše se u šarolikom i veselom društvu, i ne gasiše se do sitnih sati. Neka se vidi da smo živi - živahni! I dok plešemo pod maskama – priča se o Ozkidijadi. Prepričavaju se detalji, anegdote! Ne samo da se Veterani dobro zabavljaju, nego ozbiljno i rade. Kao pravi šestogodišnjaci! Ne šezdesetogodišnjaci! Ne, ne! Dođite pa izračunajte naš prosjek! Što kažete Katarina, Graziela, Brankica, Lidija, Irena, Ksenija... Kažem vam ja, samo računajte. U međuvremenu su prošle i audicije (6. i 13. 03. ), oglašene na rođendanu, u medijima… i novi članovi popuniše naše redove. Da li je to ostvarenje naših želja? Ne znam, ali novi ljudi su među nama - sa veseljem ih prihvaćamo! I Gordan je računao sa nama. Na maskenbalu (09.02.)– malo o novim koreografijama, planovima. Već sutra je pao i datum postave novih koreografija: 23.03.! U10-ak minuta su svi Veterani potvrdili dolazak. Ushit, veselje. Slike sa rođendana su smijenile slike sa maskenbala. Poziv na audiciju, zamijenio je poziv starim članovima- da zauzmu svoje mjesto u našem vlakiću – u zadnji čas. I Renata je uskočila – u zadnji tren za Podravinu (pa pametnije joj je bilo doći natrag, nego mene još danima slušati/čitati). Kako god, vesela ekipa od 27 veterana se okupila u Sesvetama na postavljanju Podravine. Nove Gordanove koreografije! Stižu uzbuđeni, ruke pune okrepe, predaju se Gordanu u ruke! Kako mu je bilo – pričat će – ali preživio je. I naše noge, leđa, ramena! I opet je potekla pjesma… uz rad, nakon napornog rada… uvijek pjesma. I poziv na zajednički tulum sa KUD-om Sesvete, koji smo, naravno, odmah prihvatili. Novo postavljanje koreografija i tulum! I upravo se pripremamo za tulum! Sesvete evo nas. U većem broju. Narasli smo do broja 29 – 8 dečki i 21 cura! A kako je bilo u Sesvetama? O tome ćemo drugi put!

IZ BRACINE RADIONICE: Kako je nastala OZKIDA? By: Braco Dobrotić Kako je nastala OZKIDA, I što je to uopće? Od kada je osnovana 1983, vječno pitanje novih i mlađih članova je bilo...a što uopće znači to OZKIDA, tko se tu skida i sl... U početku smo bili Braco, Thomas, Crevo i Muso kao osnivači, i pričali o tome da osnujemo neki odbor u tadašnjem RKUD-u Pavao Markovac, koji bi organizirao izlete, druženja i kulturne aktivnosti članova kao što su odlasci u kino i kazalište. Prema tome smo se i nazvali ODBOR ZA KULTURU I DRUŠTVENE AKTIVNOSTI (s naglaskom na Društvene aktivnosti-čitaj TULUME).

Slika govori više od 1000 riječi Razmišljali smo i o tome kako se uvijek poslije probe razbijemo u male grupice koje su išle na piće u kafiće, ali nismo bili zajedno. Tako smo došli na ideju da kupimo cugu u dućanu i prodajemo u našem prostoru po popularnim cijenama. Tada još nismo uredili podrum, nego smo piće prodavali na šanku u svlačionici. No malo pomalo, otvorila nam se prilika da uredimo podrum ispod dvorane, što smo naravno i učinili uz dobrovoljni rad plesača i svirača. I TADA SVE POČINJE..... Podrum je preporodio društveni život! Poslije svake probe većina članova bi se spustila u podrum i popila piće u društvu ljudi sa kojima su dijelili ljubav prema folkloru i Markovcu. Nitko im nije smetao i mogli su do mile volje pjevati i svirati. Naravno uz tamburaše, kojima smo u to

vrijeme davali cugu besplatno da bi poslije svake probe malo zasvirali u podrumu. Praktički smo imali mali tulum poslije svake probe. Redovno smo svake godine organizirali Maskenbale, dočeke Nove godine i dr. Na taj način svaki od nas je stekao stotinjak prijatelja. Jedan prijatelj je bogatstvo, a kad ih imaš stotinjak, pa ti si milijarder! No to nije sve. Markovčanima se to toliko svidjelo, da su neki izrazili želju da se nalazimo i subotom. Zašto? Pa ionako se želimo družiti i izlaziti van sa Markovčanima, pa što bi plaćali skupu cugu u kafićima, kad se možemo družiti u OZKIDA klubu. Eto tako je nastalo ime OZKIDA klub, najpoznatiji klub u Zagrebu među folklorašima. Sada bi bilo previše nabrojati i opisati što se sve dolje (u OZKIDA klubu) događalo, jer bi knjiga bila deblja od BIBLIJE.

Međutim, bitno je da priča ide dalje...što bi rekao Coj. I danas se osjeća taj duh u Markovcu i radite sve ono što i mi, dakle i vi nastavljate duh OZKIDA-e. Svako vaše druženje poslije

probe, maskenbali, Marčovak tajmz, izleti sa članovima ansambla i drugim prijateljima je poanta OZKIDA-e.

OZKIDIJADA? Što je to?

Neka vrsta olimpijade? Moram trčati 100 m za 10 sekundi, skakati u dalj 7 metara, dizati 150 kg...? Ma neee!

Ma, još bolje od Olimpijade!

Moraš se samo opustiti i dobro zekati. Skupite ekipu od 6 članova ansambla, miješano

cure dečki... Nazovete svoju ekipu nekako, neozbiljno, složite neku pjesmicu kao vašu himnu i budite djeca... igrajte se. OZKIDIJADA je u prvom redu dobra zafrkancija, a tek onda takmičenje. Naravno, bez tuluma poslije sve to nema smisla. Morska OZKIDA

Nakon sporta, treba se okrijepiti! Budite mi veseli i zdravi do OZKIDIJADE u Lipnju 2013.

U ime OZKIDE pozdrav od Brace.

CURE MARKOVAČKE

(tradicionalna pjesma curama ZA 8 MART)

GLEDAJ CURE MARKOVAČKE

LIJEPE, ZGODNE, PRAVE MAČKE

SVE SU VITKE, SVE SU TANKE

CURE NAŠE MARKOVČANKE.

OJ VI CURE NISTE ŠKART,

SRETAN VAMA 8. MART

NA PROBU KADA ONE DOĐU,

DEČKE ODMAH ŽMARCI PROĐU

A TEK SVLAČENJE U GARDEROBI,

TAM SVAKI DEČKO VRUĆICU DOBI.

OJ VI CURE NISTE ŠKART,

SRETAN VAMA 8. MART

ONE SU NAŠ SUNČEV ZRAK,

S NJIMA RADO IDEMO U MRAK.

NJIHOV JE SMIJEŠAK KAO IZ BAJKE

PREPUN TOPLINE, KAO U MAJKE

OJ VI CURE NISTE ŠKART,

SRETAN VAMA 8. MART

TEKST I MUZIKA : Crevo i Brada, 1983

Aranžman: Gojo 2004

AVANTURA POČINJE By: Mirna Barač

Još je bila noć kad su tri mlade dame krenule u

avanturu života. Neugodno nenaspavane (od

uzbuđenja naravno, nikako zbog činjenice da je polazak

bio predviđen u vremenu kad svi normalni ljudi

duboko spavaju), kratko su se pozdravile pri susretu

sve sanjajući o svom mjestu u autobusu i nastavku

prekinutog sna. Dobro je počelo. Vodička je stajala pred

autobusom i revno bilježila dolazak svakog pojedinog

putnika (poslije će doznati da je to jedina revnost koju

će ostvariti tog dana). Kad su se svi okupili, putovanje

je moglo započeti. Vožnja je uglavnom bila mirna sve

do Rijeke. Kapi kiše lagano su udarale po prozorskom staklu tvoreći gotovo romantičnu

atmosferu. U autobusu se nije čula muha. Ali kako to obično biva, sve što je lijepo... Bum!

Idilu narušava ulazak temperamentnih Riječanki koje ne uspijevaju sljedeća četiri sata

zatvoriti usta kao ni smanjiti intenzitet i frekvenciju zvučnih signala koje proizvode svojom

govornom aparaturom. Blažene slušalice i glazba na mobitelu! Nebo se sve više i više

pretvara u sivu masu prekrivajući i posljednje zrake sunca. Jednoj od avanturistica padne

na pamet strašna spoznaja o neposjedovanju kišobrana među jestivom artiljerijom u

ruksaku, ali se optimistično utješi jednostavnim negiranjem preočite vremenske prognoze.

Djevojke nakratko opet uspijevaju zaspati, no ubrzo ih trgne glas voditeljice puta o

mogućnosti bliskog susreta sa slovenskom graničnom policijom koja voli vidjeti svakog

pojedinog putnika s druge strane svoga šaltera.

Prevedeno, to znači ustajanje iz toplog autobusa i

prešetavanje po granici nakon čega nas naše motorno

vozilo dočekuje desetak metara dalje. E, to treba doživjeti!

Put se ubrzo nastavlja. Ulazimo u talijansko područje uz

pametne i zabavne „povijesne“ priče naše voditeljice (cijeli

bus se pita kako li je samo postala vodič?). Vrijeme postaje

sve gore dok se pred nama ukazuje natpis na kojem piše

Venezia. Vozač parkira na nekoj livadi koja je uslijed

vremenskih prilika više nalik močvari nego travnatoj

površini. Bolno svjesne činjenice da tri osobe fizički ne

mogu pod jedan kišobran, jedna od hrabrih djevojaka

odlučuje riskirati svoje zdravlje i zaštiti se tek kapuljačom s jakne.

Desetominutno pješačenje završava dolaskom u malu luku gdje nas dočekuje brod koji će

nas odvesti do obala Venecije. Putovanje kratimo pričom koju opet Riječanke uspijevaju

nadjačati. Ipak, kasnije će se pokazati da nije ni loše to njihovo deranje kad se nađete među

hrpom turista i ne znate kuda morate ići. Po dolasku na poznato karnevalsko tlo uviđamo

da smo milijunti posjetitelji ovog dana i da zapravo nismo ni po čemu posebni. Teška srca,

ali ipak svjesne potencijalnog rizika od upale pluća, uložimo 7 eura ( ni više ni manje) u

jednodnevni kišobran.

Nakon što nam je vodička u kratkim crtama uz zavijanje vjetra i sad već dosadne padaline

ispričala ponešto o povijesti jednog od najpoznatijih karnevalskih gradova, društvo se

razilazi, vodička odlazi u nepoznatom smjeru pa smo prepušteni sami sebi. Kiša neumorno

pada, jakne su promočene do svih sfera odjeće koju imamo na sebi i Venecija nam se

nekako više ne čini najboljim izborom za subotnji izlet. Ipak, prekrasne ručno izrađene

maske i parovi koji ponosno šeću u kostimima koji prizivaju drevna vremena oživljavaju i u

nama duh karnevala. Na trenutak zaboravite da je hrana u ispodprosječnom restoranu

ekstremno skupa, da vas konobari jedva čekaju izbaciti iz lokala čim srknete zadnju kap

kave ili jednostavno počinjete osjećati prve simptome upale pluća, jajnika.. (nastavi niz). O

posljedicama možemo i kasnije razmišljati. Sad uživamo u ostatku dana, promrzle ali

skrivene pod maskama.

Kad već ne možete sjediti po kafanama, možete hodočastiti po dućanima. Bar se tamo

stajanje i gledanje ne naplaćuje kao drugdje. Malo nas čudno gledaju dok isprobavamo

odjeću po H&M-u, ali navikne se čovjek. Uspjele smo u svojoj nakani: biti na toplom, skratiti

vrijeme do odlaska kući i pod maskom biti netko drugi. Preporučile bismo svima takvu

vrstu avanture. Ovo je samo djelomična ironija.

Za kraj, napomena! Obratite nam se da Vam pojasnimo zašto ipak ne ići s našom agencijom.

Venecija je divna, ali bez njih. I kiše, naravno!