1

Enes Kišević

MAČAK U

TRAPERICAMA

MAČAK U TRAPERICAMA idemo se igrati mačka u čizmama ja ću biti mačak ti ćeš biti Ivica ja ću biti ja ću biti ja ću biti sunca tračak ispod tvoga lica ja: bio jednom jedan mačak ti: nije bio nego jeste ja: jest bio jedan mačak sad mijauče ispod ceste jest bio jesti htio

2

ti: uh strašno si glupa prvo moraš biti rijeka gdje se voda kupa ja: neću biti ploveća ta od smeća kanta ja sam voda zmijeća od kristalna zlata ja sam rijeka malena od srebrna pijeska u meni se riba ziba sunce mi se bljeska preplivat’ me ne možeš jako sam duboka ja sam rijeka mama svih malih potoka moji vali rudlavi hitri konji zeleni ržu u galopu griva mi se pjeni ti: stani rijeko bistrooka brbljava si strašno pusti malo starom mlinu neka melje brašno ja: pa ne možeš žito mljeti ako nisam glasna što me tako bijelo gledaš kao miš iz brašna ti: ništa drugo ti ne znaš samo melješ svašta ali dobri stari mlin sve pršti i prašta ja sam jedan trošan mlin

3

kroz daske mi vire krpice neba žrvanj mi vrti vodenjak džin moj kamen je komad vruća hljeba ja imam tapete od mahovine na krovu mi žive pauk i ćuk poda mnom bježe u mlazu svile žubor sam živih kapljica zvuk ja: a tko u tebi živi divni trošni mline ti: ne sad ti moraš reći a kakva to buka ne da ti tišine ja: a kakva to buka melje ti tišinu ti: to Ivica mačka naganja po mlinu ja: što ptica mačka sanja po mlinu ti: uh strašno si gluha dvaput se govori samo u mlinu ti jedna rijeko bez sluha ja: oprosti ne čujem te ta buka je strašna vidiš sva sam bijela od crnoga brašna ti: sad sam ja mačak ali ne onaj ispod ceste ja sam pravi mačak sa repom od geste

4

ja: ja hoću biti mačak neću se igrati duže ti: dobro neka ti bude jer imaš nokte od ruže ja: ja sam jedan čičak mačak što miše puše k’o maslačak i tišini kažem pis kad me vidi bježi ris ti: ti si jedan mačji kašalj eto što si ti pokazat ću ti kako treba mačka igrati da sam mačak to se vidi kostim ne trebam volim ptice ribe volim miša poslušam od farova imam oči od kočnica glas mjesec mi u kičmu skoči čim zalaje pas volim baku kada prede volim djedov brk volim vjetar kad se mazi uz prozora zvuk ja: sve to možeš mačku vezati o rep sad ću da ti svežem sa krovova crijep ti si mačak naopačak

5

makar imaš ludu sreću makar bio i oblačak strpat ću te ja u vreću odrat ću ti kožu sjajnu mrku kao mrak napravit ću šubaru i zadjenut mak u šubari mačjoj bit ću filmski džek prodavat ću mačkama i otrov i lijek starcima ću drpit kola brža od rakete zakazat ću Jani sudar kraj lunaparkplanete kupit ću joj kartu za vrteći krug poći ćemo zajedno na put jedan dug letjet ćemo letjeti na zvijezde se penjati padat ćemo padati za zvijezde se hvatati prebit ću te kao mačku nema šale znaj iskači iz kože stari mačku šubaru mi daj ti: ako mene odereš

6

izgubit ćeš san požutjet će jedan list u proljetni dan on: ja sam pas Karabas dolazim u pravi čas ne volim svađu ne volim aps za sve ja sam spas o vratu nosim zlatan pas bije me dobar glas živim k'o čovjek kakav kontrast a imam pasju las svakoga dana u isti sat prošetam gazdu po gradu gazda me vjerno pazi i čuva jer lopovi vole da kradu na semaforu čekam lišće zeleno ne trčim kao i vi pa mirno zbrišem na drugu stranu preko vizavi za mnom se masovno okrenu ljudi svatko me pogledom češka ja samo jače isprsim grudi

7

a repić mi se smješka ako me netko i pogleda krivo već gazda na njega reži laje na prazno grize na živo a meni dlaka se ježi ništa ne mogu smazati masno držim strogu dijetu što mogu kad sam pseto rasno jedinstveno na svijetu priznati moram predobro živim iznad svakog nivoa još nikad na lancu nisam bio a noću sanjam garova zato sam danas strgao s vrata čuvaj se oštar pas i skočio liftom s devetog kata pravo vama u spas ne svađajte se molim vas i vas i vas i sve ja iskreno i vjerno

8

volim vas duše mi pasje ja: pas s maslom smazao ne bi što nam nalaja taj nas voli a pjeva o sebi dlakavi poj i laj on: sutra će ti biti žao što si mi rekao sad ja jesam pas al' nisam zao a ti si još i mlad ja: ti da si pas istinski pravi imao bi planinu svoju bili bi ti i zubi zdravi i ovce sve na broju ni lajati ne znaš pseto jedno stidiš se rođena glasa što me gledaš tako bijedno sram te bilo pasa on: ako i lajem lajem u lice lajem u oči svima ne olajavam nikoga iz ulice ja lajem samo za psima

9

ti: dosta je ljubavi mačje – pseće Karabas šapu daj on: evo sve četiri al' Ivica neće ja: samo ti pseto laj on: jednom će ti biti žao što si rekao sad ja jesam pseto al' nisam zao i zato napuštam grad danas su došli gazdi mome dvoje bez kuće ljudi molili su za mali stan stiskali bebu na grudi oprostite gazda je rekao ne primam s djetetom malim a ja sam od bijesa odgrizo rep pogledaj al' ne žalim i prvi put sam zacvilio postiđen što sam pas i pobjegao bez repa s glavom da nađem u prirodi spas kad radije te prime

10

sa psom nego s djetetom malim ja neću imati dom o svijete jako te žalim ne svađajte se molim vas ne bacajte kosti pakosti Karabas pas voli vas vezan na lancu svjetlosti ja: moja je tuga veća od mora a manji sam od tvoje mrvice mrave najsamiji sam na cjelcatom svijetu a i tebe mi je mačko već navrh glave iz pisanja imam topa iz matematike kulu od keca a Jana ona što nos kopa samo petice peca na traču je brža od metka puca na mene iz žvake ta ošišana kozja četka jezikom dužim bez dlake

11

u očima more koluta ta petica s pet ptica jedanput je volim sto puta a dvaput mi je rekla propalica stalno se od mene dijeli oduzima drži po strani i učitelj na satu veli ti nisi jednako Jani ti: Jani jedinicu iz ljubavi učitelju matematike dva a tebi što nosiš Janu u glavi neka je ljubav sva ljubav se množi zbraja i dijeli oduzet' je ne može ni smrt u ljubavi rastemo čovjeku zreli kroz ljude ide ljubavi put ja: a zašto kad nešto u kući ne štima i mama već kofer sprema

12

tata me za jednu ruku prima a mama vuče objema zašto je tata nježniji od mame kad kasno s posla svrati i zašto mama puna galame šuti i lijepo pati ti: neću se igrati odraslih ljudi ja sam tvoj mačak drug pogledaj što mogu napraviti od repa punog mjeseca krug ja: naša je kuća sobica manja jer drugih stanova nema ona se grije od šaputanja i stalno istih tema zašto ja nemam dječju sobu dijete nam svašta sanja zašto sam opet bacio torbu i knjige skuplje od znanja bolje bi im bilo da mi rode brata pravoga brata moga dosta mi je već oko vrata tog zlatnog jedinca svoga ti: tvoja je kuća sobica veća najveća u neimanju zato ti mama roditi neće brata u takvom stanju

13

najbolje je kad nemaš dječiju sobu bar možeš živjeti skupa ja: najradije bih se sakrio u majčinu utrobu i da me nitko više ne iščupa stalno nam ti odrasli pokvare igru ti mudroglavi vrlo tašti oni bi ugasili i samo sunce a nemaju ni zrnca soli u mašti prestanu se igrati čim malo porastu zaborave i maštu i dušu djetinjastu igrati se ratova to jedino znaju od početka svijeta svijet se bliži kraju igrati se ratova to neće ni dijete pa u što si odrastao ti veliki svijete a kažu da po svijetu svud gladne djece ima i kažu da usred ljeta kroz njih prođe zima i kažu kad ta djeca jednom velika odrastu

14

bit će veća od svijeta a imat će kažu dušu djetinjastu ti: i zato sretan budi zazviždi prste kroz džep i sve svoje sitne brige zaveži meni o rep i kad sve se sruši stepe u prah ne budi tih ne budi plah ne budi tužan ne budi nujan već stalno rasti maštom bujan i sve što nemaš a drugi ima sve stvoriti možeš u snovima gore glavu sunce te gleda kose ti liže zrakama meda nek' na me ne pređu sve tvoje boli sva tvoja tuga što oko je piše tvoj stari mačak do neba te voli šapom kroz nebo i još više koliko ima u moru pijeska

15

koliko ima kapi kiše koliko ima atoma i zvijezda rastrgam nebo i još više i kad te nešto u duši tišti nešto veliko a ti si ništa i srce tvoje k'o ptiče pišti i pobjeći hoće iz rodilišta i kad ti redovno kasne u vrtić i kad si budan a krevet drijema i kad ti ugase najdraži crtić pa ostaneš živ a nigdje te nema progutaj suzu najjači budi i sve mi šapni od tajne tiše sve što te boli sve je od ljudi jer sve što živi u tebi diše nek' na me pređu sve tvoji boli sva tvoja tuga što oko je piše tvoj stari mačak do neba te voli šapom kroz nebo i još više

16

napravi evo šubaru od mene neka se zima ježi napravi Jani divnu bundu i crijep mi o rep zaveži što god mašta od tebe traži slobodno napravi sve skinut ću kožu samo kaži šape mi dlakave sve ću ti dati sve što imam u svojoj maloj biti samo ako ćeš moći sam bez mene sretan biti ja: dođi k meni divna tugo da te zagrlim kupit ću ti bajne čizme u butiku Grim neka mačke sve pošize od Trsta do Graca imat ćeš lake galalak-papke skuplje od novaca mi: mi smo posljednji krik mode

17

šik šou hit oblači oblače traperice neba budi pravi kit ja: lijeva desna lijeva desna svaka je cipela čovjeku tijesna lijeva desna i desna i lijeva svaka je cipela puna žuljeva ti: nikada ne kažem lijevo ni desno nego od srca i snage svjesno i sve na meni što vidiš po dvoje kako da kažem i jest moje i nije moje ova je ruka iz hiljade srca a ova druga raste iz sunca obadvije one su moje

18

kad tebe grle samo su tvoje tako isto i oči i uši i noge i sve što je po dvoje sve me to divno boli u duši jer jest moje a nije moje kako da kažem svijet je iz dvoje dvoje je jedno jedno je troje stotinu hiljadu sto miliona čovjek je malecna vasiona jedan po jedan jedan uz jedan jedan i jedan jedno smo svi zajedno samo možemo stići

19

otoku sunca ljubavi ljubav se množi zbraja i dijeli oduzet je ne može ni smrt u ljubavi rastemo čovjeku zreli kroz ljude ide ljubavi put i zato ne kažem lijevo ni desno nego mamino i tatino svjesno na plavom nebeskom svodu osvanulo crvenom kredom Ivica Karabasa voli i Janu i sve redom našvrljano drhtavom rukom a može i mrav da pročita tko lije to samo napisao sad sunce oblak pita o b l a

20

k p o o b l a k prolazi b i J e l i v l a k i odnosi naše sanje na svemirsko putovanje NE OGLEDALO – LICE UMU

21

LICA NA JAVI Maša Vanja Vanjina mama Vanjin tata Mašina mama Mašin tata LICA U SNU Vanja kao tata Maša kao mama Tata kao Vanja Mama kao Maša Mašini roditelji kao druga Maša i drugi Vanja KAKVU ŽELITE SUZU? Maša: Vidi kako sjedim na glavi, a pogledaj kako zvijezdu pravim, a mogu na jednoj nozi da hodam, a drugu stavim u džep k'o roda. Što ti je? Što si takav? Što glumiš šmrkavu osu? Vanja: Pusti me, nije mi ništa. Maša: Ma, znam te ja po nosu,

22

tebi nešto nije kako bi ti htio čim ti se nos tako objesio. Vanja: Prestani me, molim te, mučiti sad i ti. Maša: Pa onda bar plači malo – lakše će ti biti. Dobro, kad plakati nećeš, to baš ni moderno nije, nacrtat ću ti na licu suzu što se smije Kakvu želite suzu? Crvenu? Ružičastu? Želite možda plavu il' ovu ljubičastu? Ako ste više tužni, imamo drečave boje. Ako ste nešto manje, svijetle vam bolje stoje. čekajte, trenutak samo, da škicnem kroz trepavice, da vidim koja vam suza najbolje ide uz lice. Da sam na vašem mjestu, ja bih uz vašu tugu odabrala ovu žutu, baš žutu – ni jednu drugu. Ne bih se, vjerujete mi, ni časka dvoumila kad je u pitanju žuta ili ova lila.

23

Znate, uz suzu žutu, sa malo sunčanog sjaja, i oči će vam doći još više do izražaja. Bit će vam i ten i tonu. Osim toga, sjajno se maže, pa čak i s košuljom vašom, vidite, divno se slaže. Želite cmizdravu kapljicu? Morate podići glavu i obrišite, molim vas, tu vašu suzu pravu. Vanja: Nije mi to suza. Maša: Nije, nego što je? Vanja: Ne znam, možda malo oči mi se znoje. ZAŠTO JE TO TAKO SA MNOM Vanja: Zašto je to tako sa mnom, htio bih već jednom da znam. Ništa sam učiniti ne mogu, a stalno, stalno sam sâm. Peče se, na primjer, kolač, od višanja miriše stan. Ja probam,

24

a mama viče: "Ne smiješ dirati sâm!" Uzmem pisaći stroj, lupim slovo A, a tata dreči: "Da nisi ništa pipnuo sâm!" Pritisnem dugme za lift, hoću izaći van a oni vrište "Stani, u lift se ne ulazi sâm!" Sam želim preći zebru, mama mi ruku da, učtivo viče na mene: "Ne smiješ prelazit’ sâm!" Vanja: A zašto se sâm igram kad ništa ne smijem sâm? Maša: Zato što mama hoće biti malo sama, zato što tata hoće biti malo sâm. GNJAVATORICA Mašina mama u prolazu: Mašo! Maša: Molim, ljubavi. Mama: Kući! Maša: Mama, još samo malo. Mama: Ne gnjavi. Mama je svoje rekla i značajno odlazi. Maša i Vanja

25

pjevaju: Odrasli mogu radit' što hoće, Oni su sebi sva prava dali, oni sve znaju, a ti ne znaš, ti ništa ne znaš, ti si još mali. Odrasli mogu ići kud hoće oni su odrasli, što im fali, oni sve smiju, a ti ne smiješ, ti ništa ne smiješ, ti si još mali. Odrasli mogu pričat' što hoće, i ružne riječi reći u šali odrasli mogu, a ti ne možeš. Ti ništa ne možeš, ti si još mali. Maša: A znaš što mi možemo? Vanja: Što mi možemo? Maša: Pronašla sam štapić čaroban: predložit ćemo lijepo da se u kući uvede neviđen dan. Vanja: Neviđen dan? Dan što se ne vidi? Maša: Ma ne, vidi se sunce grije, samo što nikad niko na svijetu takav dan vidio nije. Vanja: Vidiš da se ne vidi. Maša: Al' mi ćemo ga vidjeti. Baš si šašav,

26

luđi si od lude, tog dana ćemo moći raditi što hoćemo i sve što zaželimo tako će da bude. Glasovi iza kulisa: Djeco, crtić. brzo kući! Počinje crtiiiić! VANJA U KREVETU Vanja: A možda će, kao i obično, običan svanuti dan. Ne običan, neobičan sinut će sutra dan. Pristali su, znači, da se u kući uvede neviđen dan. čuješ, ti, ovo! Govori jastuku: čuješ, ti, ovo, hej, Gusan-Jastukan! Dobro sam čuo kada su rekli: "Već ujutro u osvit plav možeš raditi sve što hoćeš, sutra je tvoj dan." Napravit ću crtić za igračke. Igračke sjede u stolicama, a mama i tata igraju crtić igračkama, a to je sjajno. (Drma jastuk.) Hej, gusko, ne spavaj!

27

Sutra gledamo strašan crtić, sutra je neviđen dan. A da sutra ja igram oca? Šapće jastuku: Sviđa ti se to, bijeli pijetle? Kako ti se činim kao otac? Vidjet će oni što znači bit' dijete. A sad brzo u san da se skrijem, da dan taj osvane što prije. Vanja polako otvara vrata sna: Bit će jednom jedan dječak i jedna djevojčica... Maša ulazi u Vanjin san. Maša: Tko me je zvao? Tu sam. Vanja: Gdje si? Maša: Tu sam. Nema me. Vanja: Izađi, vidim te. Maša: Gdje sam? Vanja: Tu si, skrivaš se iza mame. Maša: Ne skrivam se, ja sam mama, zar si zaboravio naš plan? Znaš što je danas? Vanja: Što je danas?

28

Maša: Danas je neviđen dan. Vanja: Stvarno? Baš sam šašav, mislio sam da je san. SAN U snu se uloge naglo promijene. Djeca obučena kao djeca igraju mamu i tatu, a mama i tata obučeni kao odrasli igraju Mašu i Vanju. Vanja: Dosta spavanja! Diži se, tata, iskači iz kreveta van. Tata: Pusti me, sine, još samo malo, još samo pet minuta. Mama: čuješ ti, derle, ostavi oca! Vanja: ĐI-ĐI, sklanjaj se s puta. Maša: Mama! Mama: Rekla sam ti da ne diraš oca, otac je kasno leg'o. Mama: Molim, zlato mamino.

29

Maša: Gumbić mi je negdje pobjegao. Mama: Dokle ću ja skupljati vaše stvari? Zar nisam rekla sto puta: svaka stvar ima svoje mjesto, stvar nije ptica da luta. Mama: Skidajte brzo te pidžame! Vanja: A gdje su hlače moje? Mama: To ne znaš gdje su hlače, a znaš na čem zvijezde stoje. Zar se ovako bacaju hlače? Kome ja, ludača, perem i peglam. Ne ruke u nogavice! Kud gledaš? Vanja: U tebe gledam. Mama: A ti, što čekaš? U kupaonicu! I ne umivaj se sa dva prsta. Maša: Mama! Mama: Što je, mjauče mamino? Maša: Vanja me prska vodom iz usta. Vanja: Prvo je ona grgljala vodu pa me štrcnula kroz zube krezube. Maša: E, lažeš, nisam! Prvo si ti

30

zadavio moj kalodont iz tube. Mama: A doručak na stolu, koga čeka? Maša i Vanja: čeka da se ohladi. Mama: Brzo za stol, sjedni smjesta! Maša i Vanja: Mama, mi nismo gladni. Maša: Silazi s moje stolice! Vanja: E neću, to je moje mjesto. Maša: Mama, reci mu neka siđe. Mama: Kao da ti je uzeo prijesto Vanja, vrati joj njenu stolicu i ni riječi više, čujte me, derišta?! Vanja: A kad ona sjedne na moju stolicu, onda nikome ništa. Tata: Dobro jutro, jutro! Dobro jutro,djeco! Dobro jutro, oči plave! (Poljubi mamu) Dobro jutro, šalice topla, dobro jutro, mirise kave! Maša: Dobro jutro, cigareto. Tata: A što ti imaš,

31

protiv tatinog dima? Vanja: Dobro jutro, tvornički dimnjače sa cigaretom u ustima. Tata: Pa oni ništa nisu jeli. Mama: Kad i od doručka igru prave. Pogledaj, ovako svakoga jutra hranu samo izmrljave. Maša: Tata, hoću vode! Tata: Kako se kaže? Maša: Molim te, oče. Tata ide po vodu. Neću da pijem iz te čaše, molit ću u kriglu da mi natoče. Tata: Oprostite, odmah, već hitam, letim. (Uh, što ta djeca znaju da muče!) Kako to piješ vodu, Mašo? Kao da ti golub u grlu guče. Vanja: I ja hoću vode. Tata: Kako se kaže? Vanja: Molim te, oče. Tata ide po vodu. Vanja: I pusti je neka malo oteče.

32

Tata donosi vodu. Tata: Voda se pije, voda se ne loče. Mama sva uspuhana: Na što sliči ova kuća? A uzet ću ja vama mjera. Pogledaj, molim te, što sam našla: medvjeda u frižideru – i još su mu stavili šal oko vrata, a njušku mu zabili u šlag. Tata: Tko je stavio medvjeda u frižider? Maša i Vanja: Zar nije slatki? Zar nije drag? Tata: I na što sad ovaj medvjed sliči? I na što vi to sličite? Maša i Vanja: Na sve drago sličimo, samo na djecu ne. Maša i Vanja pjevaju: Još nisi ni rođen, već ličiš na nekog, na nekog bliskog, na nekog dalekog. Ličiš na oca zbog kućnog reda. Potajno ličiš na susjeda. Ličiš na baku, ličiš na djeda. Svatko u tebi sebe gleda. Imaš oči iste ko mama,

33

precrtan od tate izraz lica. Imaš ruke ko tetka Sana. Nos ti je malo pljunut na strica. Isto se smiješ, isto gledaš, isto pričaš isto si isti. Ni jedna dlaka nije tvoja. Ti zapravo najmanje na sebe sličiš. A GDJE SI TI PRIJE BIO KAD SE NISI RODIO Maša: A gdje si ti prije bio kad se nisi ni rodio? Vanja: Bio sam, bio sam, pogodi! Maša: Nemoj mi samo reći da si bio u rodi. Vanja: Da misliš sto svjetlosnih godina, nikada ne bi pogodila. Bio sam kod tebe doma još dok se nisi ni rodila. Ti cmokćeš, cmokćeš usne stara tek jedan dan, a ja se brzo skrijem u tvoj cmoktavi san. U cuclanju svih vrsta bila si pravi znalac.

34

Bila si doktor za cuclu: dr Sisač za Nožni Palac. Maša: Ne izmišljaj, ne lupaj, istinu na sunce daj, objasni se, obasjaj. Gdje si bio kad nisi bio? Vanja: Svud sam bio gdje sam htio. Bio sam tamo u onoj ptici. Bio sam tamo u onom cvijetu. Bio sam tamo u onoj djevojčici, u onom psu, u onom drvetu. Od svjetla sam bio sav, imao sam duge ruke, gdje zamisliš, tu sam bio za tren trena, za trun trunke. Iz trave sam škic'o zvijezde, mjerkao visine plave, istog časa sa zvijezda sam zvirkao u male mrave. Maša: A kako si se onda ti rodio? Kako si mamu upoznao? Vanja: Rodio sam se jer sam bio baš kao i ti radoznao. Jednom kad sam sa Suncem zalazio iza planine, htio sam još samo malo kroz surak nosom da virnem.

35

I vidim dolje u polju, gdje zrak mirisom buja, nešto se trava leluja, nešto se polje ljulja. Ja priđem malo bliže, u trešnjin cvijet se skrijem – i vidim dvoje ljudi. Maša: I? Vanja: I vidim divno im je. Ona se smije, smije (ja virkam iz cvijeta gusta), a on joj nešto lijepo ustima šapće u usta. Ja priđem sasvim blizu da čujem što šapću oni, i da me ne opaze, brzo u oči njine zaronim. Maša: I da li si čuo? Vanja: Što? Maša: Što su šaptali oni. Vanja: čuo sam samo cvrčka samca u vasioni. čuo sam samo Sunce kako me zove, zove... A ja iz očiju njinih gledam u davne snove. Maša: A zašto nisi pobjegao? Vanja: Kud? Maša: Pa za Suncem u planinu.

36

Vanja: Pobjeći iz takvog stanja možeš samo u rodbinu. Maša i Vanja pjevaju: Tetkino, tetkino, pa za obraz ŠTIP. Strinino, strinino, pa za pupu PIP. Ujkino, ujkino, pa za kosu ČUP. Strikino strikino, pa po guzi LUP. Djedino, djedino, pa na noge CUP. Bakino, bakino, pa na glavu BUP. Mamino, mamino, pa po nosu CMOK. Tatino, tatino, pa u nebo SKOK. A ja gledam, gledam, pa se smijem, smijem, a ja gledam, gledam, pa se u san skrijem.

37

DRUGA MAŠA I DRUGI VANJA Dolaze Mašini roditelji kao djeca. Obučeni su isto kao odrasli. Oni su u stvari druga Maša i dragi Vanja. Druga Maša: Mama, vidi što mi je napravio: stavio mi je tortu ispod jastuka. Drugi Vanja: E nisam to ja napravio, to je napravila moja ruka. Druga Maša: Mama, reci mu neka se stidi. Mama: Kući, u svoju sobu, u svoju sobu! I da vas ne vidim! U KUĆI GDJE IMA DJECE Vanja: Mama, Maša je uzela moje plave i žute cipele i obula ih stolici, a svoje bijele i crvene obula stolu a sad se s njima šeta po sobi. I još kaže da moje cipele stolicu žuljaju. Maša: Kad mi nije dao svoje čarape da im obučem.

38

Maša: A zašto ti, zaštonjo jedan, mene ispitkuješ? Mama: Ostavi oca, ti jedna zaštonjice, mogle bi ti na glavu sjesti te stolice. Ulaze druga Maša i drugi Vanja Druga Maša: Mama, zašto si sklonila ručak? Mi bismo sad ručali. Drugi Vanja: Mama, u kuhinju idi! Mama: U svoju sobu, u svoju sobu, i da vas ne vidim! (Iščeznu.) MAMA NEŠTO TATI ŠAPĆE U USTA Maša i Vanja: Mama nešto tati šapće u usta, mama nešto tati šapće u usta, mama nešto tati šapće u usta, mama nešto tati šapće u usta.. Vanja: Mama, a što to ti šapćeš u usta tati? Mama: A što to ti, klinac jedan,

39

baš moraš sve uvijek znati? Maša i Vanja pjevaju: Od jednog poljupca malog pod kožom zašumi svila, u glavi zvijezde zatrepere, iz glave niknu krila. Od jednog poljupca malog i srce jače zatreperi, a tijelo ne zna kud bi, pa nekud samo odleti. Maša: Sva sam izvan sebe od jednog poljupca malog, Vanja: Sav sam izvan sebe od jednog poljupca naglog. Vanja: Ako vas ja dohvatim, pavas ščepam pa vam TU kosu, pa vamTE uši, pa vam TAJ nos, pa vam oči TE, pa vam zube TE, pa vam vrat TAJ, pa vam ruke TE, pa vam noge TE ovako izizljubim izljubim zljubim ljubim jubim ubim bim im m. Tata: Prestani,

40

prestani, dosta te ljubavi. Uh, što to dijete umije da gnjavi. Tata: Pa tog nigdje nema, pa tog nigdje nema pod nebeskom kapom što se plavi. Ta djeca su zbilja udarena Mokrom čarapom po glavi. Maša i Vanja pjevaju: U kući gdje ima djece stvari ožive od sreće. Zašto stol ima noge? Stol ima noge da šeće. U kući gdje ima djece nikakvo čudo nije ako stolica skače na zadnje noge dvije. U kući gdje ima djece desi se čak i to da ormar se po sobi zaljulja kao slon. I ONI BI SE IGRALI Ulaze druga Maša i drugi Vanja. I oni bi se igrali. Drugi Vanja: E, ne kaže se: bicickol, nego bicikl. Druga Maša: E ne kaže se:

41

bicikol, nego bicickol. Sjeo cicko na bicickol, cicibuc, mjauc, buc! Drugi Vanja: A mator mačor gura motor FR FR FR! (Igra se ponovi nekoliko puta.) Mama: Kući! Drugi Vanja: Hoću novu mamu, Mama: U svoju sobu, i da vas ne vidim! ZAŠTONJICA Maša: Tata, a zašto ti popravljaš tu nogu stolici? Tata: Što misliš zašto? Maša; Da ne sjedi na podu. Tata: A zašto da ne sjedi na podu? Maša: Da možeš ti sjediti na njoj. Tata: A zašto

42

da ja mogu sjediti na njoj? Maša: Da možeš da se odmoriš. Tata: A zašto da mogu da se odmorim? Maša: Da možeš da se odmoriš od svega, Tata: A zašto da mogu da se odmorim od svega? ZALUPI JEZIKOM USTA Vanja: Znaš kako se mi meni ponekad činimo? Maša: Kako? Vanja: Kao da smo obukli nebo naopako. Maša: Nebo naopako? Što je tebi? Vanja: Zar sunce i zvijezde ne nosiš u sebi? Maša: Nosim. Vanja: Pa zašto se onda čudiš tako? Maša: Izgleda da si ti obukao glavu naopako.

43

Vanja: Ponekad bih volio jako malen biti, tako malen da ne znam ni govoriti, da ni jedne riječi, ni jednog slova ne izustim jer što više riječi znam, sve više pričam gluposti. Maša: Ti imaš više riječi nego što zvijezda ima i ne bi lijepo bilo da samo šutiš s njima. Vanja: Kad šutim, mama kaže: "Kriv je nešto pa šuti." Kad pričam, kaže: "Dosta, ni muhu neću čuti!" Zalupim jezikom usta i kao kad tata se ljuti, neku prostu riječ u sred tišine lupim. "Od koga je to naučio?" – otac na mene dreči. "Zar tako pametno dijete, a ružne govori riječi?" "Naučio je" – kaže – "od one nevaljale djece, od one Maše i Tanje, od onog Pere perece." Maša: A zašto im ne kažeš istinu, pa neka vide kakvi su? Ja mojim uvijek sve kažem. Vanja: I?

44

Maša: I još dobijem pusu. Baš jučer sam kazala mami dok je peglala veš: "Mama, ti imaš frizuru ko kudravi morski jež." Vanja: A ona? Maša: A ona gleda u tatu, ogledalom se škica, pa kaže: "Baš sam prava kudrava morska ježica." Vanja: A ja sam isto tako, kad smo bili u gostima, rekao jednoj teti da nos ko nosorog ima. Teta se samo nasmijala, tata se zacrvenio kroz bradu, mama je nešto tražila po podu, a ja sam mljackao čokoladu. A kad smo se vratili kući, vidio sam boga svog, a stvarno je ta teta imala nos kao nosorog. Zašto se smiješ? Zašto se smiješ tako? Maša: Ma ništa, smijem se nešto što mi je rekao Darko. Vanja: Što? Što je rekao taj kokot od pleha? Maša: Rekao je... Vanja: Što je rekao?

45

Maša: O, zakocenut će mi se srce od smijeha. Vanja: Reci što je rekao?! Daj da se smijem i ja. Maša: Rekao je da izgledaš kao trudna zmija. Što je? Što se ne smiješ? Zar te to možda boli? Opet te nitko ne razumije, opet te niko ne voli. Maša i Vanja pjevaju: Baš te briga što netko, ima nos manji il' veći, ti budi od sebe viši, prešuti ružne riječi. Pusti mamu i tatu nek' valjaju o svijetu svašta. Ti zalupi jezikom usta i njihovim riječima praštaj. Reci im, onako kroz osmijeh, al' kad ste kod kuće sami: "O ružne riječi, ne kvarite lice tati i mami." CRTIĆ ZA IGRAČKE Maša i Vanja: A crtić? A crtić? A crtić, a crtić! Mama: Tiše, zvijeri! Koji da vam igramo crtić?

46

Maša i Vanja: Tom i Džeriiii! Mama i tata stavljaju maske. Spremaju se početi. Vanja: Ne počinjite još, zaustavite sliku, prvo morate srediti publiku. Tata: Koju publiku? Vanja: Pa valjda znate: sve igračke lijepo, na sjedala poredajte. Mama i tata redaju igračke. Ponovo se spremaju počeli. Maša: A zašto u prvom redu sjedi žirafa? Mama: A gdje bi sjedila? Možda u loži? Maša: Možda u loži? Maša: Stavi je u zadnji red! Mama: Kako vaša visost naloži. Iznova se spremaju početi. Tata ima masku Toma, a mama masku Džerija. Tata: Možemo sad početi s vašim dopuštenjem? Maša: Nek' smiri se na časak glumačko vam htijenje.

47

Ja hoću da tata bude Džeri. Tata stavlja masku Džerija. Vanja: E, ja sam prvi rekao da mama bude Džeri! Mama stavlja masku Džerija, tata drži u rukama masku Toma. Tata: Hoćete da vam igramo samo Džerija? Što hoćete vi u životu svom?! Maša: Dobro, tata, kad već imaš masku, ti budi onda Tom. Maša i Vanja: Počinjiiiiiii! Tom kao spava, a drži gumene škare iza leda. Sir je zagrlio. Džeri se šulja s gumenim čekićem. Provjerava da li Tom spava. Vanja: Pazi se, Džeri, on se pravi da spava. Tom štricne škarama na Džerija, ali se Džeri izmakne. Tom ga juri. Maša: Ošišaj mu glavu, ošišaj mu glavu, ne kosu, glavu! Glavu mu potkrati! Maša: Stisni jače te škare, Tome!

48

Vanja: Džeri, čekićem, čekićem ga mlatni! Zakucaj mu glavu! Zakucaj mu glavu! (Tom se skljoka.) Laže, nije mrtav, vidiš da se miče, ponovi taj udarac, bravo, Džeri! Pa to je crtić za crtice! Tom i Džeri jedva daju znakove života. Preko njih, razbacuju igračke. Maša i Vanja upadaju u igru Vanja: Pak, pak, pak, paaak! Ja sam silan, ja sam jak. Od strašnoga moga paaaaak ruke uvis diže mrak. Maša: Pak paaaaak! Drhtavi ptiću, ovako se puca u crticu. Vanja: Pak, paaak! Bježite, zvijeri, ovako pucaju Tom i Džeri!

49

Maša: Pak, paaaak! Glave u dimu, ovako se puca u ratnom filmu. Vanja: Pak, paaak! Zrak se žari, ovako pucaju otmičari. Maša: Pak, paaak! Pogodak čisti, ovako pucaju teroristi. Vanja: Pak, paaaak! Tata se žesti, ovako se puca kada su vijesti. Vanja: Pak, paaak! Mrak u mrak, pak, paaak, mrak u mrak. (Zaneseni igrom padaju po podu.) Maša: Opet su izmislili neke nove bombe, neutronke takozvane. Od tih bombi ništa na svijetu ne može živo da ostane. Na primjer, mi se sad igramo: i BUM, padnu te sile,

50

od nas ništa ne ostane, a igračke ostanu gdje su i bile. (Duga stanka.) Vanja: Mama, a što ćemo sad da radimo? Mama pokazuje u pravcu dječje sobe. Vanja: Da idemo ti svoju sobu? Mamina ruka visi kao klimavi putokaz u pravcu dječje sobe. Vanja: Mama, nama se još ne spava. Mama žestoko mlatne zrak u pravcu dječje sobe. Djeca shvate da su pretjerala i pokupe se. Na tren zavlada dugo čekani mir, ali... Maša: Mama, Mi zatvori vrata za sobom: Mama: NA spavanje! Maša pobjegne. Na trenutak je opet mir; a onda se pojave druga Maša i drugi Vanja. Druga Maša: Mama, donesi mi mlijeko u krevet i neka bude toplo. Drugi Vanja: Mama, dođi u našu sobu, ja ne mogli zaspati bez priče;

51

Mama pokazuje gestom da idu i oni pokunjeni odlaze. Mama: Hoćeš li ti da središ ove igračke, a da im ja odnesem mlijeko, ili ću ja srediti igračke, a ti im odnesi mlijeko? Tata: Neću ništa, strašno je sve ovo, neću da odrastem, neću i gotovo! NEĆU NI U SNU DA VISI OVA SLIKA Djeca su sad ponovo djeca, a roditelji roditelji Vanja iskače iz kreveta. Vanja: Tataa, ja nisam tata! Maša sva nikakva iza sna viče. Maša: Mamaa, ja nisam mama! Vanja: Hoću da budem mali! Maša: Hoću da budem mala! Maša i Vanja pjevaju. Vanja: Neću da odrastem, neću baš nimalo, hoću da budem mali,

52

da budem mali još malo. Maša: Neću da odrastem, nije mi do tog stalo, hoću da budem mala, da budem mala još malo. Vanja: Neću ni u snu da visi ova slika. Kad sam ja bio veliki. Maša: Kad sam ja bila velika.

SMJEHULJICA I PLAČULJKO DOMOVINA JE NAŠA ZLATNOGA SUNCA KRUG Zapjevaj svemirski mrave, ispuni ljudski svoj dug, domovina je naša zlatnoga sunca krug. Sve što nam oči vide dosegnut će ruke čovjeka. Sve što je stvoreno za nas strpljivo na nas čeka. Pretvorit ćemo zemlju

53

u cvjetni mirisni sad. Dobro nam došli na svijet vi što se rađate sad. Ništa nas uništiti neće. Život je vječan, znaj. Kroz naša tijela zemaljska treperi svjetlosti sjaj. Zapjevaj svemirski mrave, ispuni ljudski svoj dug. Domovina je naša zlatnog sunca krug. SAV SVIJET JE TEBI DOM I kiša i vjetar i snijeg i bura i munja i grom, sve ti se čini lijepo kad znaš da imaš svoj dom. Pod strehom cvrkuću ptice. Na kravu glasa se roda. A dimnjak odbija dim u oko plavoga svoda. U prozoru mama sjedi. U peći vatra guče. A vani mećava briše, o vrata udara, tuče... O svijet je mio i drag gledan u svjetlu tom, i kad prekoračiš prag, sav svijet je tebi dom.

54

MAJKA Ma koliko se sunce rađalo svijetu, Majku nam nikada ne može roditi. MOJA MAMA Sve se okreće oko moje Mame, sve se okreće zbog ljepote njene: Tata se okreće, Zemlja se okreće, Sunce se okreće – A Mama se okreće samo oko mene. CRVENKAPA Zašto ti tata mamu braniš i plaziš tu svoju šapu. Lijepo ti kažem, da nije vuk, mama je progutala Grvenkapu. KOŠULJA Košulju što mi je saši mati obukoh još toplu od pegle. I srce mi se otisnu u svijet

55

pod jedrima košulje bijele. KAKO SE MOŽE ŠTEDJETI MAMA Kad igraš se, igraš, pa sam igračke spremiš, ti svoju mamu, zapravo, štediš. Kad sam se počešljaš, sam umiješ lice, ti štediš mamine jutarnje živce. I kad za školu sam spremaš stvari, ti svoju mamu štediš ustvari. Kad cipele i hlače čuvaš od blata, ti mami uštediš dva dobra sata. Kad knjige i torbu držiš u redu, ti mami uštediš plaću jednu. Jedino za mamu ljubav ne štedi, jer ljubav davati jedino vrijedi. KAKO SE KAŽE Stalno me pitaju: – Kako se kaže? Kako se kaže, kaže?! –

56

A ja sam mali, ja sam još beba. Previše od mene traže. Dobijem, na primjer, čokoladu, od moje tete Maše, a mama odmah: – kako se kaže? Kako se kaže, kaže?! Kako se kaže kad pođeš u krevet? Kad ustaneš, kako se kaže? Kako se kaže kad nekog sretneš? Kad ručaš, kako se kaže? Kako se kaže kad netko te pita: – Kako se zoveš mali? – Šta da im kažem, šta da im kažem, kad teško su ime mi dali. Stalno me pitaju: – Kako se kaže? – Kako se kaže, kaže?! – Šta da im kažem sa zuba dva! Stvarno previše traže! Sad čim me netko bilo šta pita, ja kažem bez uzbuđenja: – Hvala. Molim. Teško se zovem. Zdravo. I doviđenja. RADOST RADA Imati odmah to što želi, pčelica zna da moguće nije:

57

da skupi malu kapljicu meda, tisuće cvjetova razotkrije. A kada u košnicu radosna sleti i trud svoj revni u saće; preda, oko joj blista kao da svijet je cijeli skupila u toj kapljici meda. CIRKUS GLOBUS Još samo danas u vašem gradu CIRKUS GLOBUS gostuje, a već sutra diže šator, oko svijeta putuje. Arena je sva u ringu. Na toreru jaše bik. Na trapezu bogalj igra, a fakira guta trik. Sad žonglera pije čaša, na bacača juri mač, halja vrti striptizetu, zagrljeni smijeh i plač. Majmum fura jaguara. Bubanj prati magarca. Zebra ide preko žice. Na štiklama slonice. Igraj, igraj, vergl svira, prosipaj svijetu svoj talent. Klaun žvaće iz šešira, mjesto kruha šaren cvijet. Klaun vadi iz cilindra

58

svoje srce, suzom soli. Dušu veže u cvijet leptira. Klaun s mašnom sve vas voli. SMJEHULJICA I PLAČULJKO Kralj Smjehuljko Haha-Haj i kraljica Hihi-Hij imali su Huhu-hu Smjehuljicu, slatku kći. HA-HA-HA, HI-HI-HI, Smjehuljicu kći Kralju se je od smijeha dizo trbuh poput mijeha, a kraljici Hihi-Hij pucali su gumbi svi. HA-HA-HA, HI-HI-HI, pucali su gumbi svi Smjehuljica Huhu-hu smijala se čak u snu HA-HA-HA, HU-HU-HU, smijala se čak u snu Smijali se oni svemu: suncu, kiši, pahuljama, svojoj vojsci, svojoj kruni, svojoj sviti i haljama. HA-HA-HA,

59

HI-HI-HI, sve im jako smiješno bi Živjeli su vrlo gala, Živjeli su vrlo haj. Od smijeha HI-HA-HA-HA tresao se dvorac sav HI-HA-HA-HA, HI-HA-HA, tresao se dvorac sav Al odjednom usred smijeha neki princ Plačuljko, gle, prodere se iz sveg glasa: Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee! Prodere se iz sveg glasa: Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee! Glas je tako snažan bio da je kralju kruna pala. Od te jake: Uuu-ee, Uuu-ee, sva su stakla popucala. Uuu-ee, Uuu-e, HA-HA-HA, popucala stakla sva. Zakoluta kralj očima, i kraljica Hihi-hij – zgledaše se svi ministri, pitajući se: Što mu bi? HA-HA-HA. HI-HI-HI, Pitajuć se: Što mu bi? Smjehuljica priđe princu, na lice mu stavi smijeh, u uho mu nešto šapnu –

60

i dade se s njim u bijeg. HA-HA-HA, HI-HI-HI, i dade se u bijeg s njim "Straža! Straža! Spriječite ih! Zatvorite dveri sve!" I kralj prvi plač otpoče: Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee! I kralj prvi plač otpoče: Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee! Uuu-ee, Uuu-e, plač prihvati i kraljica Hihi-Hij, Uuu-ee, Uuu-ee, zacmizdriše i dvorjani redom svi. Uuu-ee, Uuu-ee, žacmizdriše i dvorjani redom svi. Tko zna dokle plač bi trajo da ne stiže glasnik sijed, i ne reče: Svijetli kralju postali ste danas djed! HI-HI-HI, HE-HE-HE, postali ste djed! Dvoranom se ko iz vedra prosu opet vedar smijeh, samo unuk plakao je: Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee! HA-HA-HA, HE-HE-HE, Uuu-ee, Uuu-ee, Uuu-ee!

61

LUDA I KRALJ – Da l' bi htio ludo, mijenjat se za kralja, pa da i ja tebi smijehom trbuh valjam? Evo, uzmi krunu što od zlata sja, ja ću biti luda, a ti budi kralj. – O hvala vam kralju, na tom daru pravom, baš sam jutros krunu obukao s glavom. Jer dok vi ste kralj, kraljevska sam luda, i služim vas vjerno, i pratim vas svuda. A da ja sam kralj, i kad bih mijenjao ćud, svi bi odmah znali tko je od nas lud. – Vidiš – reče kralj nemajući kuda – e, zato sam ja kralj, a zato si ti luda. OVA RIBA NE RADI Jedna se riba zaribala, nije odoljela mamcu, repom je more ribala, a sad se vozi u čamcu. ČUVAR PARKA Neki je čuvar parka iz čiste osvete prave, umjesto NE GAZI TRAVU, napisao: NE GAZI MRAVE!

62

I sva su djeca išla po stazi sagnute glave. Mravu je suza sišla niz lice zelene trave. Odletješe ptice iz parka, iz gnijezda prhnu jaje, nestade mravinjaka, nestade dječje graje. I lišće poletje s grana. Travnjak se u tugu savi. Na klupi čuvar sanja da s djecom se juri po travi. ZOOVRT – Ako ne budeš dobar – majmun sina plaši – izgledat ćeš kao ovi promatrači naši. – Tata bit ću dobar. Neću biti ljudi! – pa lijepo baci bananu svijetu što se čudi. TI PIŠEŠ Ti pišeš: kako se treba igrati i igrati, a meni kažeš: – Sakupljaj te igračke! – Ti pišeš:

63

kao treba maštati i maštati, a ne vidiš od nosa ni bijele mačke. Ti pišeš o nekoj slobodnoj slobodi, a meni: – Mir! Tišina! – vičeš. Ti pišeš kako sunce dan u šetnju vodi, a vani najobičnija noć je, pjesniče. Ti pišeš o nekoj tamo sreći, o nekoj ljubavi, o nekom miru... A ja i noćas sam moram leći. Laku noć ti, pjesmo na papiru! DJETINJSTVO Djetinjstvo je moje daleko, daleko... Kao zvijezde što blistaju i trepte – više ne znam da li je to san, ili sam stvarno nekad bio dijete. BILJEŠKA O PISCU Enes Kišević je rođen 1. svibnja 1947. godine u Bosanskoj Krupi. Nakon školovanja

u rodnom mjestu, u Zagrebu je završio Akademiju kazališne i filmske umjetnosti. Kao glumac je ostvario niz zapaženih uloga. On je značajan i pjesnik za djecu i odrasle. A iskustvo dramskog umjetnika pomoglo mu je u pisanju poetskih igara za djecu. Za književni rad je dobio nekoliko značajnih književnih nagrada. Uz tri pjesničke knjige za djecu "Mačak u trapericama", Zagreb, 1979., "Ne ogledalo – lice umij", Zagreb, 1983. i "Smjehuljica i Plačuljko", Zagreb, 1986., objavio je još četiri knjige poezije za odrasle, a

64

izišlo mu je i nekoliko izbora iz pjesništva za djecu i odrasle.