135

Mieani su drali katel sve do pada republike (1797). Od tada zaputen, sam se ori i obara.

(Slika 17.) Tioris gradine na Draevcu.

(U arhivu Akademije II Zagrebu ima prilino dosta gradiva o Draevcu , iz kojega bi se gradiva moglo pocrpsti jo dosta zanimljivih podataka o ovoj utvrdi).

J. Con ago.

o podrijeklu licitarskog srca. U sjevero-zapadnim krajevima nae otadbine, licitarsko je srce po

svuda rasprostranjeno. Na protenjima i vaari ma ono je glavni inventarni predmet u atorima mediara i igra veliku ulogu u ljubavnom ivotu sela. Njegovo simbolino znaenje u darivanju izmeu zaljubljenih, pribavilo mu je veliki popularitet kod nas, iako je srazmjerno tek mlai obiaj sela. Dok veliki broj obiaja sela povlai svoje korenje iz praslovenskih i pra

kranskih obiaja, l i c i t a r s k o s r e e v j e r o vat n o d a t i r a t e k i z P o e t k a XVII. s t o l j e a i d o s e l i los e k n a m a, p o s voj p r i l i c i sa sjevera, u vezi sa rel igijskim prikazivanjem Srca Isusovo g.

U Njemakoj susreemo religijsko prikazivanje srca t e k II XVI. s t oI j e u u vezi sa protureformacijom. Kako je ustanovljeno, da se simbo

136

lino prikazivanje srca u Juznlm (katolikim) krajevima Njemake poklapa sa prikazivanjem srca, koje je uobiajeno u Italiji, moe se sa puno sigurnosti ustvrditi, da je i z I t a I i j e p r e I o u N j e m a k u upravo sa tim valom protureformacije, odakle je tim istim valom preneseno u nae krajeve. Kako su jezuiti bili glavni stupovi protureformacije i nosioci kulta Srca Isusova, to je njihovim dolaskom i taj kult kod nas rasprostranjen, sa svim svojim popratnim pojavama. Svakako je interesantna pojava, da se na pr. barokni motivi, koje su jezuiti takoer preteno importirali nama, vremenski poklapaju s upotrebom srca kao ornamenta. Tako na pr. nonja iz podruja Vojnog Kria pokazuje uz. barokni ornamenat srca. Za ilustraciju primjene srca u narodnoj nonji, vezan u uz izrazite barokne motive, donosim (sl. 7.) dio alovca poculice iz Gua (kot. Sisak), iz kraja gdje su barokni motivi najljepe zastupani. Kako je

usko vezan kult Srca Isusovog sa dolaskom Isusovaca u nae krajeve, i kako je bio popularan u narodu, lijepo nam ilustrira kalup (vidi sl. 4.), na kome susreemo dekorativni motiv do u detalje identian sa igom

isusovakog reda. Pitanje je, kako se

srce kao religijski simbol pojavilo u Italiji? Od znaenja je, da u rimskom starom kranstvu ne nalazimo srce. U rimskim katakombama nema traga njegovom prikazivanju. Oni likovi, koje su

prije smatrali kao srca, nisu nita drugo, nego srcoliki listovi brljana (Hedera distinguens) l).

Meutim susreemo prikazivanje srca u dananjem dvodjelnom obliku ve kod koptijskih krana. U Kom Ekavu, u gornjem Egiptu, naena je drvena krinja, iz vremena oko 600. godine poslije H., koja ima ornamente srca2) (vidi sl. 2.).

') M. K. Kaufmann : Handbuch der christIichen Archiiologie 1905.

') J. Strzygowski: Koptische Kunst 1904. str. 153 i d.

l. Egipatska forma srca (2000- 1700 p. 1-1 .) - 2. Forma srca kod Kopta, oko VI. stoljea iza H. - 3. Forma srcolikog hljeba sa slike "La cena in Emaus" . - 4.-5. Kalupi za motive i 6. Licitarsko srce iz POdravine. (Cr

tei Zdenke Serti).

lS7

Jo starije, iz IV. stoljea pos. H., je srce na t. zvo clavusu kao i na starokranskom tkivu, naenom u Ahmin-Panopolisu3)

Postoji velika mogunost, da je srce dolo na zapad posredstvom koptijskih monaha, koji su dugo bili posrednici izmeu egipatske i grke umjetnosti i kulture'). Ti koptijski monas i p r e u z e l i s u s i m b o I src a o d E g i P a n a, gdje ga ve davno u prolosti susreemo.

Ve u vrijeme srednjeg carstva, od g. 2000-1700 pr. H. (12- 14 dinastije), nalazimo slike mrtvakih rtava sa srcima (vidi sl. l). Ta su srca dodue znatno produljena od danas uobiajenih, ali su to je glavno, dvodjelna. Ne moe se sa

sigurnou ustvrditi, da li su to bili u stvari rtveni hljebovi ili samo ideografski znakovi za ivotinjska srca, koja su se prinosila na rtvu.

Svakako je poznato, da su stari 7. Barokni ukras sa motivom srca na Egipani prinosili mesnate rtve svojim alovcu poculice iz Gue (kot. Sisak).

mrtvacima, pa je mogue, da su Kopti (Crte Zdenke Serti). to prinaanje mesnatih rtava z a m ij e n i l i rtvama sa hljebom, jer ve kod starih kr;ana nalazimo uobi

ajen mrtvaki hljeb. Herodot spominje, da su siromani ljudi u Egiptu izraivali rtvene

svinje od hljeba. Wiedemann veli o tom ovo: "Zamjena svinje kod rtava sa kolaima u njihovom obliku, isto je egipatska. Vrlo esto su se prinosile mjesto pravih predmeta simboline votivne slike, koje su pomou magijskih formula primile ,realnost. Naroito su sauvane slike volova, gusaka, hljeba u kamenu i peenoj glini" 5). Znaenje ove supstitucije je zamano za prosuivanje geneze hljeba u obliku srca i u religijskom i u profanom pogledu.

R. A n d r e e6) je istakao, da sve do danas traje proces supstitucije rtava sa votivnim slikama, samo sa tom razlikom, to su na pr. votani votivi potpuno slobodni obzirom na vrijeme, dok su hljebni votivi vezani uz odreene periode ku lta, to konano lei u samom karakteru materijala, iz koga su izraeni.

Ali od presudnog znaenja je jedna druga injenica. Kranstvo nije primilo u svoj sakralni inventar ivotinjsko srce, ali je pokraj toga ipak

') For r e r, Friihchristliche Altertiimer: tab. XVII. f. 6. ') Geschichte der christIichen Litteraturen des Orients: J. L e i p o I d t, Geschichte

der koptisehen Litteratur, Leipzig 1907. ) Wied e mann Herodots zweites Buch 2116) R. Andree, Votive und Weihegaben str. 127.

i3 siromani narod, u svojoj konzervativnosti, zamijenjivao rriesnate rtve sa hljebnim. Prijanju magijsku formulu egipatskog sveenika zamjenjivala je sada molitva koptijskog monaha. Da srcoliki hljeb ne nalazimo meu mrtvakim hljebovima u kranstvu, potvruje samo to , da r i m s k o kranstvo nije preuzelo u svoj sakralni kult koptijska hljebna srca, ali je zato preuzelo srca kao simbole, i to isto prema koptijsko-egipatskom uzoru, kako to poslije vidimo i u religijskom slikarstvu.

Da se uzori dvodjelnog srca moraju traiti upravo kod Egipana i poslije kod Kopta, svjedoi nam injenica, da su prigodom rtava, a pogotovo kod balzamiranja mrtvaca, egipatski sveenici imali dovoljno prilike, da se upoznaju sa anatomijom srca. Grci i Rimljani su prikazivali srce u cilindrinoj formi, pa je prema tome jasno, da njihovo prikazivanje nije moglo posluiti kao uzor za dvodjelno srce, k a k vos u s r e e m o u s t a r o m k u l t u k r a na.

Svakako stoji, da je hljebno srce zamijenilo kod rtava ivotinjsko srce, nakon to je ovo prije istisnulo iz rtvenih ceremonija ljudsko srce.

U vezi sa hljebnim srcem u vjerskim ceremonijama je i uivanje srca. Obiaj, da se ljudsko srce jede, zasijeca duboko u mitsko doba, a tragove susreemo jo i danas u narodnom vjerovanju. Tim, da se jelo srce

ovjeka, vezano je vjerovanje, da snaga pokojnika prelazi na preivjele, kao i njegova svojstva. Srce je do neke granice predstavljalo centar duevnih vrlina, a prvenstveno hrabrosti. Prema grkoj predaji hranili su Ahila iz Heirona srcem lava. Tipina .je oznaka hrabrosti kod Riarda, koga su zvali "s lavljim srcem", a i na narod voli oznaku, da je neko

"junakog srca". Uop.e je srce kao sjedite ivota ve u davnoj prolosti ocrtano u mitosima i sakralnim ku1tima. Vremenom je na mjesto obiaja, da se samo srce jede, doao obiaj, da se pila samo krv, a kasnije se i oboje simboliziralo, na pr. noenjem srcolikih amuleta, koji donose snagu, te simbolikim prikazivanjem krvi i njegova mirisa sa crvenim bojama, esto i crvenim cvijeem na slikama srca. I naa licitarska srca imaju esto crvene cvijetove ; njihovo znaenje nisam mogao saznati, ali vjerovatno je u vezi s tom. simbolikom krvi. Uzgred spomenuto, poznata je izreka: "da iz krvi cvatu rue", kao to i jesu crveni cvijetovi simbolini za ljubav,

ije je sjedite u "srcu". Treba spomenuti, da je obiaj da se jede srce ovjeka ili pije nje

gova krv" ostavio kao prvob1tno antidemonsko sredstvo, svoje tragove i u narodnoj medicini. I danas jo imamo u zaputenijim krajevima sluajeva, da zalutali psihiki atavizmi pojedinaca ne prezaju pred ljudskim,

naroitim djejim rtvama.

139

Kad Je dakle doio do supstltuclje mesnatog srca sa hljebnim, razumljivo je, da je time bio do neke mjere iskrenut i cio organski materijal kod rtava, ali vjerovanje u dejstvo i ovog hljebnog srca nije prestalo.

Tako imamo pred sobom elemente poganskog vremena, koje je poslije rimsko kranstvo izmijenilo i nadopunilo svojim sakralnim kultom.

Ovdje u prvom redu dolazi u obzir kult Srca Isusovog. O Srcu Isusovom drao je prvu propovijed mistiar Bernhard iz Clairvaux-a (umro 1153.), dok je kaluerica Margareta Alacoque (umrla 1690.) osnovala posebno udruenj e, koje se klanjalo Srcu Isusovom7). Kod svetaca nalazimo

takoer primjenu srca, koje predstavlja plamenu ljubav prema boanstvu: tako kod sv. Ignacija i sv. Tereze. Plamena srca susreemo i kod licitarija8).

Ovdje se ukrtavaju predkranski elementi sakralnog kulta hljebnog srca s kultom srca Isusovog. Ovi stari predkranski elementi, iako nisu bili formalno preuzeti od rimske crkve, ipak su pod novim oblikom, izmijenivi svoje znaenje, zadrali preteni dio svoje simbolike. Dok slikano srce ve susreemo pod koptijskim uplivom na starijim slikama, najstariji trag u kulturnoj umjetnosti primijenjenog h I j e b n o g srca nalazimo tek na slici Marca Marziale, "La cena in Emaus" iz god. 1440., koja se nalazi u venecijanskoj Accademia di Belle Arti (vidi sl. 3.). Prema dananjem rezultatu istraivanja moe se nekom sigurnou ustvrditi, da su se u proljee prireivala takva hljebna srca, dakle u vrijeme crkvenog Uskrsa. Danas vie nisu vremenski vezana, ali su zadrala svoju proljetnu simboliku, bar u tom, to izraavaju bujanje mladosti , te i jesu sada is

kljuivo simboli za ljubavnike. Prijanje antidemonsko dejstvo srca sada je metamorfozirano, i ono se daruje i u sluaju, kad se hoe stei neuzvraena . ljubav.

Treba naglasiti, da u dananjoj simbolici hljebno srce n i k a d ne slui kod mrtvakih ceremonija, kao to je to bilo u predkransko vrijeme, ve da je sada i s k I j u i v o simbol ivota. Kao kod mnogih prastarih, poganskih obiaja, tako je i ovdje kranstvo zadralo samo formu i s vremenom ju ispunilo novom sadrinom.

') H. DetzeJ, Christliche Ikonographie, 1896., sv. JI. str., 513. naziva Margaretu Alacoque utemeljicom kulta Srca Isusovog, koju i kranska ikonografija prikazuje u asu, kao joj je Isus pokazao svoje srce.

8) U vezi sa kultom Srca Isusovog mogu se navesti ovi historijski podaci: Kao to je reeno, kult datira od Marije Alacoque i njene vizije Srca Isusovog god. 1670. Taj kult su preuzeli Isusovci i nakon ukinua isusovakog reda, 1794. g. osnovala su tri biva Isusovca (Pournely, de Broglie i Pey) posebno udruenje za gajenje kulta Srca Isusovog. Kad je g. 1814. ponovno uspostavljen isusovaeki red, pretopilo se ovo udruenje, u nekim zemljama, sa ovim redom ili je u drugim ostalo kao afilirano udruenje uz isusovaki red. U kultu Srca Isusovog istakli su se i neki pape. Tako je Pio IX. njemu posvetio Cijelo kranstvo, a papa Leo XliI. cijelo ovjeanstvo.

140 Forma je hljebnog, licitarskog srca redovito dvodjelna, bez drugih

obrubnih ukrasa. Jedino se jo nalazi uobiaj eno plameno srce, koje simbolizira plamenu vatru due (datira u slikarstvu od sv. Tereze), a sada slui kao neki pojaani ljubavni simbol. Na mnogim srcima nalazi se monogram Kristov (isusovaki ig) kao sredstvo protiv demona i raznih napasti. (Vidi sl. 4). Valjda isto znaenje ima i srce s krstom, koje je inae malo u obiaju . (Vidi sl. 5). Obino su ta hljebna i licitarska srca crveno bojadisana, sa aplikacijama od eera i tijesta u obliku cvijea i lia. (Vidi sl. 6). Te aplikacije su redom u baroknom stilu, to vremenski karakterie njihovo podrijeklo i njihov dolazak k nama, zajedno sa ostalim baroknim kulturnim tekovinama.

Upotreba ogledala na licitarskom srcu ima po svoj prilici svoje simbolizirano znaenje u nekom "spoznaj samog sebe", i ima da djeluje kao ljubavna pobuda. U novije vrijeme lijepe se na srca i razni papirii s ljubavnim izrekama.

Svakako je religijski karakter hljebnog srca stariji od profanog. Ve po svom podrijeklu kao supstituirani rtveni prinos ostalo je, naravno izmijenjeno u duhu kranstva, kao zavjetni dar ili votiv. Usput moemo spomenuti, da je rtvovanje pojedinih dijelova tijela bilo u obiaju i u pred

kransko doba, odakle je transportirano u neku metafiziku sferu, koja je djelo kranstva, ostalo i danas kod votiva, koji u votanim nogama, rukama, oima i t. d. dodue ne prikazuju r t v u, ve p o s ve e n j e bolesnog dijela tijela boanstvu. Tekar iz crkvenog kulta prelo je srce u upotrebu za svjetovne svrhe. Uope je ista genetika veza izmeu votiva i naeg licitarskog srca, samo su votivi vremenski stariji.

K nama je, kako sam spomenuo, doao kult Srca Isusovog u doba protureformacije, a s njim i upotreba srca i kao ornamenta i kao licitarije. To dovoljno svjedoi injenica, da je licitarsko srce u jugo-istonim krajevima nae otadbine nepoznato u narodnim obiajima. A onda nae ' licitarsko srce pokazuje i sve tehnike karaktere licitari ja, koje susreemo u sjevernim krajevima, pogotovo kod junih Nijemaca.

Danas je naravno nemogue dobiti od samih seljaka podatke o samom podrijeklu i znaenju licitarskog srca, osim one najobinije.

Dr. Mirko Kus-Nikolajev.