L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

2

B-Baž

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2004.

L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

2

B-Baž

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2004.

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Zvonimir Perušić, Tomislav Žigmanov,

Márta Mačković-Papp, Neven Ušumović

GRAFIČKA PRIPREMA I PRIJELOMMarija Prćić

ISBN

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929 (=163.42) (497.113) (031)

Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca. 2, B-Baž /[urednik Slaven Bačić]. - Subotica: Hrvatsko akademsko društvo,2004 (Subotica: Printex). - IV, 77 str. : ilustr. ; 24 cm

Tiraž 1.000.

ISBN

a) Bunjevci - Leksikoni b) Šokci - Leksikoni

COBISS.SR-ID 197409543

Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, SuboticaBačlija, Grgo, odvjetnik u mirovini, SuboticaBačlija, Višnja, službenica, SuboticaBašić Palković, Marta, novinarka, Subotičke novine, SuboticaBažant, Eva, knjižničarka u mirovini, SuboticaBeretić, mons. Stjepan, župnik Katedralne župe sv. Terezije Avilske, SuboticaBušić, Krešimir, prof. sociologije, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, ZagrebČota, Antonija, dipl. iur., tajnica Narodnog kazališta, SomborDuranci, Bela, prof. povijesti umjetnosti u mirovini, SuboticaĐanić, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, SomborFiranj, Alojzije, SomborGrlica, Mirko, prof. povijesti, viši kustos Gradskog muzeja, SuboticaHeka, dr. sc. Ladislav, spisatelj, pozvani predavač Pravnog fakulteta i Filozofskog

fakulteta Sveučilišta u Segedinu, SegedinHoško, dr. sc. Franjo Emanuel, izvanredni profesor Katoličkog bogoslovnog fakul-

teta u Zagrebu, Teologija u RijeciHovány, mr. sc. Lajos, asistent Građevinskog fakulteta u Subotici, Subotica.Ivanović, mr. sc. Josip, prof. Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije,

SuboticaKopilović, dr. sc. Andrija, prof. Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije,

SuboticaKrmpotić, mr. Lazar Ivan, župnik Župe sv. Josipa, ĐurđinLibman, dr. Emil, liječnik u mirovini, SuboticaMačković, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva, SuboticaMandić, Marin, profesor hrvatske književnosti i jezika te profesor povijesti u

mirovini, BudimpeštaMandić, Živko, odgovorni urednik, Nemzeti Tankönyvkiadó Rt, BudimpeštaMiloš, mr. sc. Mato, OCD, SomborPekanović, Josip Zvonko, dipl. oec., SomborRudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, SuboticaSekulić, dr. sc. Ante, znanstveni savjetnik u mirovini i dopisni član HAZU, ZagrebSkenderović, Nela, glazbena pedagoginja, Subotica

SURADNICI NA DRUGOM SVESKU

III

Stantić, Alojzije, ekonomist u mirovini, SuboticaStantić, Stipan, prof. geografije, OŠ Ivana Milutinovića, SuboticaŠeremešić, Marija, učiteljica u mirovini, SomborTikvicki, Hrvoje, prof. violončela i skladatelj, SuboticaVujković Lamić, Ljudevit, službenik u mirovini, SuboticaVuković, Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, ZagrebZelić, Naco, dipl. iur. u mirovini, ZagrebZomborčević, Ante, pravnik u mirovini, SuboticaŽigmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

IV

BABA, 1. osim najšireg značenja stariježene, u rodbinskim odnosima u Bunjevacanajčešće označava i punicu. U tradiciji senaziv rjeđe koristi za baku, koju Bunjevcinajčešće nazivaju »májkom«, a još rjeđeza majku. U novije se doba, pod utjeca-jem srpskog jezika, nazivom baba ipaksve češće označava baka, nerijetko s nijan-som pejorativnog značenja; 2. u tehnič-kom smislu: drveni škripac za obradudrveta tesanjem; trokutasta drvena napravau koju se stavlja jednobrazni zaprežniplug.

A. Stantić

BABA-PUSTA, naziv za predio jugois-točno od ceste Sombor–Subotica, izmeđuČonoplje, Telečke i Pačira. Nekad je bionazivan Tolvaj (madž. lopov), ali je 1908.dobio ime Baba-pusta (madž. baba: lutka,beba), prema nadimku Dóre Karácsonyi,lijepe supruge Károlya Fernbacha, veliko-ga bačko-bodroškog župana, koji je 1918.godine postao potpredsjednikom vladegrofa Mihálya Károlyija. Károly Fernbachje u Baba-pusti 1906. podigao prelijepkaštel prema projektu arhitekta FerencaReichla iz Apatina. Kaštel je izgrađen usmirenijem stilu bečke secesije, lišenomekeramičkih ukrasnih oplata karakteris-tičnih za ondašnji madžarski nacionalniizričaj. Uz dvorac se nalazi i 21 jutroperivoja, koji su Fernbachovi počeli njego-vati između 1870. i 1881., s oko 200 vrstastabala i s mnogobrojnim egzotičnimbiljkama. Perivoj je jedan od najvećih uBačkoj i smatra se biserom vojvođanske

hortikulture. Nakon Drugoga svjetskograta dvorac i perivoj propadaju te je1951.ustanovljeno da se održalo još oko 165vrsta stabala. Perivoj je danas pod državnomzaštitom, ali to nije imalo znatnijih rezulta-ta u njegovu očuvanju.

Sjeverno od Baba-puste, odnosno cesteSombor–Subotica kao njegove gornjegranice, duž ceste prema Kaćmaru, nalazise Šara. Kroz nju je nekoć prolazio kać-marski šor, u kojem su većinom bili bunje-vački salaši, uz manji broj madžarskih injemačkih. Najpoznatiji je bio Bešlićevmajur, čiji je posljednji vlasnik bio LazoBešlić. Njegove su kćeri Ana, poznatakiparica, i Veca, supruga Lajče Jaramazo-vića, ministra u vladi NR Srbije nakonDrugoga svjetskog rata, koji je prije rataimao majur u Skenderovu. Salašari izBaba-puste i Šare gravitirali su Bajmokuili Stančiću (Stanišiću), kamo su njihovistanovnici išli na hetiju i u crkvu. S vre-menom je puk Baba-pustu i Šaru počeooznačivati zajednički kao Baba-pusta, aŠara se spominjala samo kao uže odredište.

1

B

Kaštel Fernbach nakon izgradnje

U sjevernom dijelu Baba-puste, kodkrižanja somborske i kaćmarske ceste,između 1923. i 1926. godine za potrebesrpskih dobrovoljaca iz Hercegovine,Korduna i Like osnovano je naselje AleksaŠantić. Na njegovu području danas živi2172 st. (2002.) od kojih su najbrojnijiSrbi (1690), Hrvati i Bunjevci (129 i 78) teMadžari (124). Starosjedilačko hrvatsko imadžarsko stanovništvo većinom nasta-njuje okolne salaše.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye községei,Magyarország vármegyéi és városai, Bács-Bodrogvármegye, I, szerkesztette S. Borovszky, Budapest,s. a.; B. Duranci, Idejni projekat konzervatorsko-restauratorskih radova na zgradi dvorca u AleksaŠantiću, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenikakulture, (rukopis); S. Kulidžan, 50 godina AlekseŠantića, s. l., 1973; M. Beljanski, Šara, Baba pusta,Kaćmarski salaši, Aleksa Šantić, Sombor, 1978; S.Vasiljević, Aleksa Šantić : monografi ja sela ,Aleksa Šantić, 1980; M. Antelj i D. Milašinović,Potomci precima, Beograd, 1996; Popis stanovništ-va, domaćinstava i stanova u 2002. : Stanovništvo :Nacionalna ili etnička pripadnost, Beograd, 2003.

A. Čota i A. Stantić

BABICA dijal., 1. primalja, žena kojapomaže pri porodu. Nekad su to bilesamouke žene, no za vladavine MarijeTerezije u Beču je 1754. osnovana prvaškola za primalje. U Subotici se kaozaprisegnute primalje (obstetrices adju-rata) 1752. spominju: Ana Skenderova(Skenderova Anna), Marija Kujunčić(Kujunchich Mária), Stana Neoršić(Neorssich Stana), Lucija Bošnjačka(Bossnjacska Lucia), Jela MarijanaKovačeva (Kovacseva Mariana Jela), AnaMarija Jančik (Jancsik Maria Anna), KataMatanka (Matanka Kata), Jela Rikaška(Rikasska Jela) i dr. U vrijeme kad su ženerađale kod kuće ili na salašu primalje suimale veliku važnost. Tek u novije doba,osobito od šezdesetih godina XX. stoljeća,žene redovito rađaju u bolnici; 2. malennakovanj na kojem se otkiva ručna kosa.Dvije su vrste babicâ: madžarska, koja jeodozgo ravna i po kojoj se otkiva otanje-nim dijelom čekića, i njemačka, koja jeodozgo zaobljena i po kojoj se udara rav-nim dijelom čekića.

Izvor: Prva matična knjiga rođenih, vinčanih i kriz-manih, Subotica, 1686-1755, Župni ured crkve sv.Terezije Avilske u Subotici.

Lit.: Medicinska enciklopedija, VIII, Zagreb, 1963;A. Stantić, Kruv naš svagdanji, Subotica, 2001.

A. Stantić i E. Libman

BABIĆ, plemićka porodica. Plemstvo jetoj hrvatskoj porodici iz Varaždinskežupanije12.VIII. 1716. dodijelio Karlo VI.,i to Franji Babiću, njegovoj supruziElizabeti Csakany te djeci Vuku, Antunu iJulijani. Jedan ogranak porodice preseliose iz Hrvatske u Madžarsku tijekomXVIII. stoljeća, a njegovi su članovi živjeliu nekoliko madžarskih županija. Jednomuod njih, Danijelu Babiću, plemstvo je1779. godine proglašeno u Bačkoj župani-ji, a još je prije toga iste godine plemićkilist izdala Šomođska županija.

Iz ove su porodice i Matija Babić(1776.–1824.), pravnik i odvjetnik izZagreba koji je studirao političke i pravneznanosti u Jegri (madž. Eger). Ondje mu je1803. tiskana obrana teze, a u Pešti je istegodine položio odvjetnički ispit. Njegovsin Tito (1813.–92.) bio je podžupanVaraždinske županije, pristaša hrvatskoganarodnog preporoda, zastupnik uHrvatskom saboru (1848.,1861. i od 1878.)te u Ugarsko-hrvatskom saboru (1881.).Titov je sin bio Ljubo Babić, književnik, s

2

BABA-PUSTA

GrbporodiceBabić

umjetničkim imenom Ksaver ŠandorGjalski (1854.–1935.). Sin Titova drugogsina Ivana bio je slikar Ljubo Babić(1890.–1974.).Lit.: Hrvatski biografski leksikon, I, Zagreb, 1983; A.Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M. Szluha,Bács-Bodrog vármegye nemes családjai, Budapest,2002.

S. Bačić

BABIĆ,Alojzije (Gara,11.II.1925.– Pečuh,3. V. 1974.), kulturno-prosvjetni djelatniki dugogodišnji ravnatelj Hrvatske osnovneškole u Pečuhu. Osnovnu je školu polaziou rodnom selu. Gimnaziju je pohađao uBaji i Somboru, a učiteljsku je diplomustekao u Budimpešti. Kao učitelj počeo jeraditi 1946. u Gari. Istodobno se uključio unacionalni pokret bačkih Hrvata te u radAntifašističkog fronta Južnih Slavena,zbog čega će 1949. godine biti otpušten izslužbe, a zatim od madžarskih vlasti osum-njičen i osuđen. Nakon pet godina zatvoraradi u zadružnoj prodavaonici u Baji, aposlije rehabilitacije određen je za učiteljau hrvatskom selu Kaćmaru. Odavde je1957. prešao u Budimpeštu kao suradnikDemokratskog saveza Južnih Slavena uMadžarskoj. U Budimpešti se ponajvišebavio organizacijskim pitanjima školstvaHrvata, Srba i Slovenaca na područjuMadžarske. Godine 1959. imenovan jeravnateljem Hrvatske osnovne škole uPečuhu i na toj je dužnosti ostao sve dosmrti.

Lit.: S. Krpan, Hrvatski uglednici u madžarskomPodunavlju, Budimpešta, 1991.

M. Mandić

BABIĆ, Matija (Bajmok, 20. XI. 1914. –Virovitica, 8. I. 1999.), politički djelatnik,odvjetnik. Sin Mate i Marije, rođ.Skenderović. Diplomirao na Pravnomfakultetu u Subotici. U međuraću seuključio u rad HSS-a. Bio je član izaslan-stva te stranke iz Bačke koje je posjetilo dr.Vladka Mačeka 1936. u Zagrebu. Od 1947.radio je kao sudac u Kotarskom sudu uVukovaru, od 1957. bio je predsjednikKotarskog suda u Virovitici. G. 1961. otvo-rio je odvjetnički ured u Virovitici, ukojem je radio do umirovljenja 1977.Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971.pred sudovima brani neke istaknutečlanove pokreta, poput Stjepana Sulimanca.

J. Z. Pekanović

BABIĆ, Nikola (Bajmok, 22. II. 1900. –Subotica, 23. II. 1971.), društveni djelat-nik. Sin Stipana i Dominike, rođ. Alaga.Jedan od osnivača i istaknutih članovaHSS-a u Bačkoj. U vrijeme KraljevineSHS, odnosno Jugoslavije, proganjan isudski kažnjavan zbog političkih aktivnos-ti. Na izborima 1939. bio je na listi HSS-a.Nakon rata bio je predsjednik NOOBajmok. Bio je jedan od osnivača HKUD-aBunjevačko kolo iz Subotice 1969. godinete član njegova radnog predsjedništva.

J. Z. Pekanović i N. Zelić

BABIĆ, Stipan (Bajmok, 27. VIII. 1926. –Budimpešta, 5. XI. 1994.), politički i sport-ski djelatnik. Sin Nikole i Luce, rođ.Bešlić. Osnovnu školu završio u Bajmoku,a srednju ekonomsku u Subotici, nakončega radi u žitarsko-mlinarskoj industrijina komercijalnim poslovima. Bio je jedanod osnivača HKUD-a Bunjevačko kolo izSubotice 1969. godine. Zbog angažmana uMatici hrvatskoj 1970. i zauzimanja zanačela promicana tijekom Hrvatskog pro-ljeća, nakon Karađorđeva bio je šikaniran ismijenjen sa svih funkcija. Zbog egzisten-cijalne ugroženosti s obitelji odlazi najpri-

3

BABIĆ

AlojzijeBabić

je u Kutinu, a zatim u Zagreb, gdje nas-tavlja raditi na komercijalnim poslovimasve do umirovljenja. Veliki je ugled uživaou sportskim krugovima, napose u nogome-tu, kao dugogodišnji član NK Dinamo izZagreba i povjerenik toga kluba zaVojvodinu. Pokopan je u Zagrebu.

J. Z. Pekanović

BABIĆ, Vera (Bajmok, 12. IX. 1948.),pravnica. Kći Stipana i Milice, rođ.Turinac. Maturirala je 1967. u gimnaziji uSubotici, a diplomirala 1974. na Pravnomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1974.do 1992. radi na višim pravnim i rukovod-nim poslovima u zagrebačkome Građe-vinskom poduzeću DOM. Na prvimpostkomunističkim izborima u RepubliciHrvatskoj izabrana je za zastupnicu uHrvatskom saboru (1990.–92.). U Ministar-stvu rada i socijalne skrbi obnašala jedužnost pomoćnice ministra za područjeradnih odnosa i tržišta rada (1992.–94.),zamjenice ministra (1994.–2000.), tepomoćnice ministra za međunarodnusuradnju te područje rada i zapošljavanja(2000.–03.). Obnašala je i dužnosti pot-predsjednice Povjerenstva za jednakostspolova Vlade RH te potpredsjednicePovjerenstva za prava djeteta Hrvatske(1998.–2000.). Kao predstavnica hrvatskeVlade sudjelovala je u uspostavi i ispunja-vanju međunarodnih obveza na područjugospodarskih i socijalnih prava, druš-tvenog razvoja i socijalne politike u surad-nji s Međunarodnom organizacijom rada(ILO) i Komisijom za društveni razvojEkonomskoga i socijalnog vijeća UN-a(ECOSOC). Za svoj je rad dobila nekolikodržavnih odlikovanja i priznanja (RedDanice hrvatske s likom Katarine Zrinske,Red hrvatskoga trolista, Spomenice Domovin-skoga rata, Spomenice Domovinske zahval-nosti te Spomen-medalje Vukovar).

J. Z. Pekanović i N. Zelić

BABIJANOVIĆ, Geza (Subotica, 22. IV.1942.), sudac i društveni djelatnik. Gimnazijuje završio u Novom Sadu, gdje je idiplomirao na Pravnom fakultetu 1965.

Radio je kao tajnik Učiteljske škole uSrijemskim Karlovcima (1963.–70.),nakon čega se zapošljava u subotičkomsudstvu. Bio je sudac prvostupanjskih idrugostupanjskih sudova u Subotici, ajedno vrijeme i predsjednik Okružnogaprivrednog suda (1992.–2000.). Bio je članizbornih povjerenstava na općinskoj,pokrajinskoj, republičkoj i saveznoj raziniod 1971., a kao predsjednik i član općin-skih izbornih povjerenstava u Suboticiradio je od 1992. do 1996. Angažirao se ina području kulture: bio je član Orga-nizacijskog odbora Dužijance 1968., jedanje od osnivača HKUD-a Bunjevačko kolo1971. i Obnoviteljske Bunjevačke matice1996. Epigrame, aforizme i basne povre-meno je objavljivao u Rukoveti, Bunjevač-kim novinama i Subotičkim novinama.Lit.: Ko je ko u Srbiji , Beograd, 1996.

G. Bačlija i A. Čota

BABINE dijal. (babinje, u Šokaca ibabenje), 1. trodnevlje nakon djetetovarođenja, obuhvaćalo je krštenje, posjetrodilji i čuvanje djeteta. Djeca su bila krš-tavana obično drugog dana nakon rođenja,a zbog visoke stope smrtnosti često i istogdana. Kuma, majka, sestra ili tko drugi izbliske rodbine rodilji bi nakon togadonosili pripravljeno jelo u lijepoj košariciprekrivenoj vezenim pokrivalom, a dijetesu darivali novcem ili odijelcem.Novorođenče se tri dana i tri noći nakonrođenja posebno čuvalo kako ga, premapučkom vjerovanju, zli dusi ili vještica nebi urekli ili odnijeli i umjesto njega ostavilitzv. podmeče (lažno dijete, lutka i sl.).Odatle dolazi i bunjevačka izreka zaduševno neuravnotežena ili oštećena čov-jeka: »treću noć nedočuvan«; 2. obiteljskoslavlje u povodu rođenja djeteta, običnoprve nedjelje nakon krštenja; 3. posjetrodilji i darivanje djeteta nakon krštenja,obično novcem koji mu se stavi u pokrivačili pod jastučić. Nekad se to činilo 2-3dana nakon krštenja, a danas i nekolikotjedana poslije; 4. svečani ručak kojimladenkini roditelji priređuju zetu prvenedjelje nakon vjenčanja.

BABIĆ

4

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; Hrvatska riječ, 16-17, Subotica, 2003.

A. Stantić

BABO, 1. otac, starješina porodice. Bu-njevci su oca najčešće oslovljavali baćo ilibabo. No u jednoj porodici, osobito uzadružnoj, može biti više otaca i svaki jeod njih baćo, ali je samo jedan babo, star-ješina porodice; 2. tzv. makov filko (gor-njak), najjača karta u zabavnoj kartaškojigri filkanje, koja se igra madžarskim kar-tama učetvero. Gornjak je obično treća posnazi karta, iza »kecema« i kralja, ali jeovdje makov gornjak ili babo (Tell Vilmos)najjača karta, jača i od bilo kojeg »aduta«.

A. Stantić

BACHOV APSOLUTIZAM, razdobljeneoapsolutističke vladavine u HabsburškojMonarhiji nakon revolucije 1848.–49.Nakon vojnog sloma madžarskog rata zaneovisnost uslijedile su odmazde i pot-puno podređivanje svih središnjoj vlasti.

Austrijsko je carstvo prvi put u povi-jesti postalo unitarnom državom. U zemljisu ukinuti svi dotadašnji privilegiji i uve-den je jedinstven upravni, porezni i trgov-ački sustav. Bachov je apsolutizam trajaosamo deset godina (1849.–59.), a ime jedobio po Alexanderu Bachu, ministruunutarnjih poslova, čiji su »husari« (straničinovnici) preplavili cijelu zemlju. Unatočmnogobrojnim negativnim konotacijamavezanima za ovo razdoblje (unitarizam,germanizacija, žandarmerija, socijalneteškoće), provedene su i mnoge važnedruštvene reforme (ukidanje feudalnih iuvođenje građanskih institucija, reorgani-zacija uprave). Nakon poraza austrijskevojske u Italiji kod Magente i Solferina1859. godine Franjo Josip odustao je odapsolutističkih i centralizacijskih težnja.

Za Bachova je apsolutizma županijskisustav bio stavljen izvan snage, iz Ugarskeje izdvojen Erdelj, a stvorena je nova krun-ska oblast Vojvodstvo Srbija i TamiškiBanat, u čijem su definiranju sudjelovali ipredstavnici Bunjevaca. Potkraj 1849. u

Beču je boravilo izaslanstvo na čelu s od-vjetnikom Benom Mačkovićem koje jetražilo da i Subotica bude u sastavu noveoblasti, što se i dogodilo. Bunjevci su uovom periodu sudjelovali i u vlasti: kad jeKarlo Latinović u srpnju 1848. daoostavku na mjesto drugog podžupana,zamijenio ga je Ago Piuković, kojega jeglavni carski povjerenik u Bačkoj IsidorNikolić u rujnu 1849. imenovao zapodžupana za upravne poslove. Tu jedužnost obnašao do 1861. godine.Lit.: Pozornik Voivodstva Srbie, Zemun, 8. XII. 1849;I. Iványi, Szabadka szabad királyi város története, I,Szabadka, 1886; Bács-Bodrogh vármegye egyetemesmonografiája, II, Zombor, 1896.

M. Grlica

BÁCS-BODROGH VÁRMEGYEITÖRTÉNELMI TÁRSULAT ÉVKÖ-NYVE (Godišnjak Povijesnog društvaBačko-bodroške županije), znanstveničasopis Povijesnog društva Bačko-bodroške županije, koje je osnovalo 200članova u Somboru 11.V.1883. Prvi pred-sjednik udruge bio je podžupan EndreSchmausz, dopredsjednik István Iványi,tajnik Edo Margalić, a drugi tajnikTivadar Városi. Godišnjak je tiskan uSomboru, a urednici su mu bili EdoMargalić (1885.–86.), Gábor Grosschmid

BÁCS-BODROGH VÁRMEGYEI TÖRTÉNELMI TÁRSULAT ÉVKÖNYVE

5

Godišnjak Povijesnog društvaBačko-bodroške županije, Sombor, 1911.

(1887.–94.), Gyula Dudás (1895.–97.),Lajos Roediger (1899.–1900.) i KárolyTrencsényi (1901.–17.).

U nekoliko su se navrata autori uGodišnjaku bavili Bunjevcima i Šokcima,osobito I. Iványi (A Jósics Péter audienciá-ja Mária Terézia királynőnél, 1/1886;Bunyevác nemességünk, 1/1896), G.Grosschmid (Magyarhon népesedésénekáttekintése, figyelemmel Bács-Bodroghvármegye történelemére, 1/1887), Gy.Dudás (A bácskai nemes családok, 4/1893;A bácskai nemes családok összeírása,3/1897; A Vojnits család ősei, 3/1897; ALatinovics család régi birtokviszonyai,3/1897; A bácskai nemes családokösszeírása, 3/1898; A bácskai nemescsaládok összeírása, 4/1898; A bácskainemes családok összeírása, 2/1899; A bun-yevácok története, 4/1904), J. Kovachich(Az almási Kovachich család, 1/1898; Azalmási Rudics család története, 3/1898),J. Hannig Karakásevits (Bácsi sokácnépszokás, 3/1907), A. Dudás (KopunovitsGergely szenátor Szabadka multjáról1820-ban, 1-2/1911), Gy. Popovics(Sizar, 4/1912), B. Bellosics (Adatok abácsbodrogmegyei sokácok tárgyinéprajzához, 1/1914), a od važnosti je ijedan rad nepoznatog autora (A borsódi éskatymári Latinovits család története,4/1899). Rezultatima spomenutihistraživanja obilato su se koristili mnogipisci u svojim kasnijim radovima o povi-jesti Bunjevaca i Šokaca u Bačkoj.

M. Grlica

BÁCSALMÁS → Aljmaš

BÁCSBOKOD → Bikić

BÁCSBORSÓD → Boršot

BÁCSKA, 1. Tjednik mješovitog sadržajakoji je na madžarskom jeziku izlazio uSubotici u razdoblju od 1. I. 1871. do 29.III. 1873. U nepune tri godine izlaženjalista izmijenila su se trojica urednika: ĐuroRadić (do 23. XII. 1871.), Dezső Hoós i

Andrija Pauković. Posebno je važna bilaurednička djelatnost Đure Radića, profeso-ra povijesti i zemljopisa u subotičkoj gim-naziji (1868.–73.) i kasnijeg direktoragimnazije u Somboru (1873.–86.). Dok jeon uređivao Bácsku, na njezinim su strani-cama čitatelji upoznavani s pjesmamaBranka Radičevića, s Mažuranićevimepom Smrt Smail-age Čengića, s bunje-vačkim narodnim običajima i s ciklusomjužnoslavenskih pučkih pjesama.

Primjerci novina čuvaju se u Državnojknjižnici Széchenyi (Országos SzéchenyiKönyvtár) u Budimpešti i KnjižniciMatice srpske u Novom Sadu.

2. Novine na madžarskom jeziku, kojesu izlazile u Somboru 1878.–1918. Isprvasu bile tjednik, a poslije su izlazile dvaputna tjedan. Nakon prestanka izlaženja listau Subotici Radić je 1878. pod istimimenom pokrenuo list u Somboru, koji jeuređivao šest godina nastavljajući uređi-vačku politiku što ju je promovirao uSubotici. Osim njega, urednici su lista biliIstván Molnár, Ernő Balogh, SándorBittermann i Aladár Türr. Iz ovoga ježupanijskog, pretežito političkoga glasilapoteklo više važnih kulturnih inicijativa uSomboru, poput podizanja kazališnezgrade, osnivanja županijskoga povi-jesnog društva i dr.Lit.: Izložba 100 godina somborske štampe [katalog],Sombor, 1964; T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (1848-1919), Szabadka, 1973; S. Vasiljević, ZnamenitiSomborci, Sombor, 1989; I. Szentgyörgyi i E. Bažant,Subotička bibliografija 1870-1918, II, Subotica,1993.

M. Grlica

BÁCSZENTGYÖRGY→ Đurić

BAČ, staro mjesto i utvrda, danas sjedišteistoimene općine u jugozapadnoj Bačkoj,na cesti Sombor–Bačka Palanka. Nalazi sena plovnoj rijeci Mostongi (86 km), koja jeu sustavu kanala Dunav–Tisa–Dunav. Uzpoljoprivredu, u Baču danas postoji iprehrambena industrija. U mjestu živi6087 st. (2002.), od kojih su najbrojnijiSrbi (4274), Hrvati (509) i Madžari (418),dok općina ima 16.268 st., među kojima

6

BÁCS-BODROGH VÁRMEGYEI TÖRTÉNELMI TÁRSULAT ÉVKÖNYVE

najviše Srba (7596), Slovaka (3213),Hrvata (1389), Madžara (992) i Jugos-lavena (805). Općini Bač pripadaju i selaBođani, Vajska i Plavna, koja imaju znat-niju hrvatsku populaciju.

Po Baču je cijeli kraj između Dunava iTise sve do Baje dobio ime Bačka. Ime jegrada slavensko, a znači »pastir«. Namjestu današnjega gradića postojalo jemanje naselje u rimsko doba. Avarskogroblje i groblje starih Slavena svjedoče dasu Slaveni osnovali novo naselje u ranomesrednjem vijeku. Nakon što su ga Madžarizauzeli, zadržali su slavensko ime mjesta iutvrde. Od X. stoljeća razvija se u vojno ipolitičko središte, po kojem imena dobiva-ju novouspostavljena županija i nad-biskupija: postao je upravno središteBačke županije, a kad je sveti Ladislavosnovao Bačku nadbiskupiju (1092.), Bačje postao njezinim sjedištem. Poslije je biojedno od dvaju sjedišta ujedinjene (1135.)Kalačko-bačke nadbiskupije. U Baču je1158. godine kralj Geza II. slavio Uskrs. UXIII. stoljeću crkvu i samostan gradeivanovci. Oni su u Baču imali bolnicu ukojoj su se liječili i križari i hodočasnici naputu u Svetu zemlju. Za vrijeme ugarsko-bizantskih ratova bizantski je car EmanuelKomnen kratko tijekom 1164. boravio uBaču, ali vlast nije uspio učvrstiti te jegrad postao zborištem ugarskih postrojba

u borbama protiv Bizantinaca. Radi obranezemlje kralj Robert Karlo obnovio je1338.–42. tvrđavu, koja je postala južnaobrambena točka Madžarskoga Kraljev-stva, dok je oko utvrde bilo razvijenonaselje. Kralj Matija Korvin često jeboravio u trgovištu Baču i darivao ga, a tuje 1462. sazvao i državni sabor. Nove jefeudalne povlastice Bač dobio 1494. odkralja Vladislava II., koji je u mjestu duljevrijeme živio kao nadbiskupov gost. UBaču je 1499. održan madžarski državnisabor, koji je imao sazvati vojnu protivTuraka. Turci su 1529. osvojili tvrđavuBač, nastradali su samostan i crkva, aEvlija Čelebi svjedoči da je crkvapretvorena u džamiju. U tursko je dobaBač bio sjedište istoimene nahije.Bosanski su franjevci od Turaka dobilidopuštenje da u Baču podignu kuću iobnove crkvu. Od sredine XV. stoljećasamostan vode franjevci observanti, kojisu skrbili o hrvatskom puku u Baču i okol-nim mjestima. Fra Marin Ibrišimović,beogradski biskup, imao je 1649. kriz-manike u Baču. Hrvati iz Donje Tuzle uvelikoj skupini dolaze 1686. S njima sudošli i franjevci iz Gradovrha, koji sudonijeli više vrijednih knjiga i sliku MajkeBožje. Prvi kapetan oslobođena Bača bioje Đuro Vidaković. Hrvatima su se poslijepridružili i Srbi, koji će iz Bača biti prese-

7

BAČ

Bač

ljeni u pustaru Deronje, gdje i danas živinjihovo potomstvo. Crkva je zajedno sasamostanom 1687. srušena, a 1699. opetobnovljena. Za Rákóczijeve bune1703.–11. teško su stradali tvrđava, c rkvai samostan. Nakon ustanka, samostan icrkva su obnovljeni, ali se razoreni Bačnije mogao oporaviti te gubi na političkojvažnosti, a sjedište se Bačke županije pos-tupno pomiče u Baju i Sombor, u kojima jegospodarski život bio življi. Bač je 1719.postao trgovištem, a 1720. prešao je u po-sjed kalačko-bačkog nadbiskupa pa sunjegovi stanovnici postali nadbiskupovikmetovi. Godine 1756. stanovnici su Bačauglavnom Hrvati (»Iliri«) i nešto Srba.Franjevci su uprav-ljali bačkom župomsve do 1. I. 1766., kad je povjerena dr.Stjepanu Raniću, mjesnom kapelanu, kojije župom upravljao umjesto nadbiskupa. Uprvoj su se polovici XIX. stoljeća u Bačnastanili Madžari, Slovaci i napokonNijemci. Po materinskom jeziku u Baču je1900. popisano 1897 Nijemaca, 1413Šokaca i 3 Hrvata, 925 Madžara, 49 Srba,48 Slovaka i 1 Talijan. Poslije Drugogasvjetskog rata Nijemci su bili prisiljeninapustiti gradić, a na njihovo su mjestodošli Srbi iz Bosne. Današnji Bač nije nisjena nekad jednoga od najljepših sred-njovjekovnih gradova Bačke. O njegovuprijašnjem sjaju svjedoče danas samosačuvane znamenitosti.

Najvažnije su znamenitosti u Bačufranjevački samostan i crkva. Crkvu SveteMarije podigli su ivanovci u XII. stoljeću idržali je do 1301., kad su je preuzeli fra-njevci konventualci. Crkva i samostan višesu puta razarani. Samostan je obnovljen1734.–60., a crkva 1832. uz pomoć nad-biskupa Petra Klobusiczkoga i zahvalju-jući darovima vjernika. Na samostanu seuočavaju ostaci romanike, kasniji gotičkiprepravci i novi barokni dodaci, ali sunajstariji i stilski najzanimljiviji dijeloviprostrana romanska apsida (polukružnakapelica) te južni zid, na kojem su frag-menti gotičkih fresaka iz XV. stoljeća.Četverokutni zvonik nekad je bio visok 40metara, a i danas je, iako je znatno niži,simbol mjesta. U bačkom je samostanu udva maha (1731.–33. i 1839.–42.) djelova-

lo filozofsko učilište, a u nekoliko jenavrata u njemu bio i novicijat (1700.–03.,1716.–28., 1748.–84., 1795.–1839. i nakoncu od 1949. do 1952.). Od 1842. fra-njevci su u Baču vodili i pučku školu.Samostan raspolaže bogatom i uređenomknjižnicom, koja sadržava velik broj fra-njevačkih filozofskih i teoloških priručni-ka i knjiga iz XVIII. stoljeća. Smatra se daod svih knjižnica franjevačkih samostanana teritoriju bivše Jugoslavije ona imanajbogatiji fundus knjiga. Razlog je to štosu knjige nabavljane za potrebe redovnikadušobrižnika u novicijatu ili su ostale kaoostavština nemalog broja franjevaca kojisu u Baču umrli.

Druga je znamenitost Bača tvrđava.Podigao ju je Karlo Robert iskoristivši tošto je kalačko-bačka nadbiskupija privre-meno ostala bez nadbiskupa i stvorivšivelik obrambeni sustav od zidina, jarkovai stražarskih građevina, čiji se dijelovi idanas mogu vidjeti kod kapele svetogAntuna u šumi. Najveću je obnovu tvrđaveizveo potkraj XV. stoljeća nadbiskup PéterVárdai, velik humanist, koji je dao produ-biti korito rijeke Mostonge i tako omogućione samo sigurniju obranu nego i plovidbudunavskih lađa do samoga grada. Konačnudogradnju i osiguranje na tvrđavi napravioje 1520-ih godina nadbiskup Pál Tomori.

Nakon osvojenja od Turaka tvrđava jepostala sjedištem turske straže. Tvrđavu su

8

BAČ

Tvrđava u Baču

1704. spalile Rákóczijeve postrojbe, a pot-puno ju je 1705. razorio Fluk, carskikapetan tvrđave. Do danas su sačuvane triokrugle i jedna četvrtasta te glavnaDonžon-središnja kula, visoka više od 20metara. Na jednoj od njih vide se rebrastitavanski svodovi od kamena u gotičkomstilu.

U Baču se mogu vidjeti i ostacinekadašnje bačke katedrale sv. Pavla, čijeje temelje 1872. otkopao arheologHenszelmann, u blizini današnjega grob-lja. Izgorjela je zajedno s dragocjenimdokumentima Bačkoga kaptola 1351. Bačiz predturskih vremena čuva i kapelu sve-tog Antuna u šumi, koja je do danas stje-cište hodočašća, a sve do prve poloviceXX. stoljeća oko nje se održavao i sajam.O turskoj prošlosti Bača svjedoče ruševineturske kupelji u blizini župne crkve.Današnja župna crkva svetog Pavla lijepaje zgrada u kasnobaroknom stilu izgrađena1773.–80.

Od početka sedamdesetih godina XX.stoljeća u Baču su se u franjevačkomsamostanu okupljali mladi katolici naduhovne obnove. S vremenom je iztih okupljanja nastao Dan mladih, koji seodržava svake godine 2. svibnja. Tom seprigodom u Baču okupi više stotinamladih katolika iz cijele Subotičkebiskupije koji vjeronauk pohađaju nahrvatskom jeziku: učenici 8. razreda osnovneškole, srednjoškolci, radnička i studentskamladež.Lit.: Gy. Balog, A Bács rómaikatolikus plébániaszázéves emlékezete, Esztergom, 1867; I. Iványi,Bács, Magyarország vármegyéi és városai, Bács-

Bodrog vármegye, I, szerkesztette S. Borovszky,Budapest, s. a.; B. Únyi, Sokácok-bunyevácok és abosnyák ferencesek története, Budapest, [1947]; S.Blaskowitz, Batsch, Geschichte einer tausendjähri-gen Stadt in der Batschka, Freilassing, 1965; A.Sekulić, Drevni Bač, Split, 1978; I. Topalić,Katolički kalendar za prostu 1979. godinu, RuskiKrstur, 1978; Enciklopedija Jugoslavije, I,Zagreb , 1980; P. Cvekan, Franjevci u Baču,Virovitica, 1985; Hrvatska enciklopedija, I, Zagreb,1999; Stanovništvo. Popis stanovništva, domaćinsta-va i stanova u 2002., knj. 1. Nacionalna ili etničkapripadnost. Podaci po naseljima, Beograd, 2003.

S. Beretić

BAČALJMAŠ → Aljmaš

BAČIĆ, Antun (Bachich, Bacsich) (Vrbakod Slavonskog Broda, oko 1690. –Našice, 12. XII. 1758.), graditelj franje-vačke crkve u Budimu, pisac i provincijal.U Provinciju Bosnu Srebrenu stupio je1710. u Velikoj, a studij filozofije i teologi-je završio je u Italiji. Ondje je zacijelo pre-davao i filozofiju, jer se u domovinu vratios naslovom lector theologus, a 1720. uPetrovaradinu je bio profesor teologije naučilištu moralnog bogoslovlja. Bio je samos-tanski starješina i župnik u Našicama(1725.–27., 1735.–36., 1748.–49., 1752.–53.),Ša rengradu (1729 .–30 . ) i Bud imu(1730.–32.). Sudjelovao je u upravnomvodstvu pokrajinske zajednice BosneSrebrene kao definitor (1732.–35.), kustodprovincijala F. Lastrića (1741.–45.), nam-jesnik provincijala u Prekosavlju (1729.),namjesnik provincijala za cijelu BosnuSrebrenu (1753.) i posljednji provincijalprije odjeljivanja samostana u Slavoniji iPodunavlju u posebnu Provinciju sv. IvanaKapistranskoga (1754.–57.). Kao samos-tanski starješina uredio je unutarnjostcrkve u Našicama i sagradio samostan, a uBudimu je počeo gradnju nove crkve tepodigao suknaru. Na poticaj F. Lastrićasabrao je biografske podatke o franjevci-ma Bosne Srebrene i sastavio NecrologiumBosnae Argentinae, koji su dijelom objavi-li Đ. Bencetić (Serafinski perivoj, 1912) iJ. Jelenić (1917).

Sa Stjepanom Vilovom začetnik jehrvatske kontroverzističke literature spravoslavnim kršćanima na područjuPodunavlja i Slavonije – njegova Istina

9

BAČIĆ

Franjevački samostan i crkva u Baču

katoličanska prvo je takvo teološko djelomeđu Hrvatima na tom području. Preveoje i spis Marije Agredske Coronel Misticaciudad de Dios, koji je poslije njegovesmrti izdao I. Velikanović (1773.) .Istraživanja su Bačićeva kontroverzis-tičkog spisa i njegova utjecaja na razvojliterature tog tipa u Slavoniji i Podunavljupočela, a predstoje istraživanja o utjecajunjegova prijevoda na oblikovanje mari-janske pobožnosti u hrvatskih katolika natom području.Djela: Istina katoliscanska illiti skazagnie uprav-glienija spasonosnoga xitka karstianskoga, Budim,1732; Xivot Majke Boxije, kraljice, i gospoje nasseprisvete Divice Marie, Pečuh, 1773.Lit.: M. Šrepel, Jakošićev spis »Scriptores Interam-niae«, Građa za povijest književnosti hrvatske 2,1899; J. Jelenić, Necrologium Bosnae Argentinae,Sarajevo, 1917; J. Jelinić, Bio-bibliografija franjeva-ca Bosne Srebreničke, sv. 1. Zagreb, 1925; F. E.Hoško, Marijoljublje naših starih, Rijeka, 1992; V.Košić, Kontroverzističko djelo »Istina Katolics-anska« (1732.) Antuna Bačića, Fra Luka Ibrišimovići njegovo doba. Zbornik radova, Jastrebarsko, 2001;F. E. Hoško, Franjevačke visoke škole u kontinental-noj Hrvatskoj, Zagreb, 2002.

F. E. Hoško

BAČIĆ, Antun (Subotica, 9. V. 1887. –Subotica, 3. VII. 1977.), slikar. Sin Paje iKriste, rođ. Miković. Još je u osnovnoj teu srednjoj školi učenika u privredi zami-jećena njegova sklonost likovnom izražava-nju. S potporom mecena iz zavičajaotputovao je u Zagreb, položio prijamniispit i 1908. upisao se na Višu školu zaumjetnost i umjetni obrt u Zagrebu.Profesori su mu među ostalima bili R.Valdec, B. Čikoš Sesija i M. K. Crnčić.Naobrazbu je nastavio 1911. na Akademijiu Münchenu. Bez sredstava za život,izdržavao se preslikavanjem djela poz-natih umjetnika. U Suboticu se vratio1912. iscrpljen i bolestan. Slikao jeportrete i preslikavao po narudžbi, a baviose i fotografijom. Nakon izbijanja Prvogasvjetskog rata bio je mobiliziran, a u ruskoje zarobljeništvo pao 1917. U rodni se gradvratio 1918. te je počeo intenzivno slikati ifotografirati. S lokalnim slikarom GyulomSásem pokušao je 1920. održavati privatnuslikarsku školu, ali bez uspjeha. Darovitostmu je sve više kopnjela, a znanje okoš-

tavalo, kao i drugima iz tzv. »izgubljenegeneracije« subotičkih talenata. Zaposliose kao činovnik Uprave državnih željezni-ca, odakle je 1940. umirovljen. Do kraja seživota bavio kopiranjem, a izrađivao je iportrete. Izlagao je na izložbi Bački umjet-nici (Subotica, 8.–18. X. 1932.) u organi-zaciji Muzeja dr. Joce Milekića. Bačićevihradova ima u privatnom vlasništvu, anekoliko je eksponata u zavičajnoj zbirciGradskog muzeja u Subotici.Lit.: Neven, 3, 9/1913, Subotica; Hrvatski biografskileksikon, I, Zagreb, 1983; T. Gajdos, Szabadkaképzőművészete, Szabadka, 1995.

B. Duranci

BAČIĆ, Ilona (Jelena), rođ. Kolesarević(Subotica, 21. V. 1927.), likovna peda-goginja, slikarica, dizajnerica tekstila.Učiteljsku je školu završila u Subotici1949., a slikarski smjer na Višoj peda-goškoj u Beogradu 1955. Nakon udaje zaPavla Bačića 1956. njezina se djelatnost uvećoj mjeri okreće hrvatskomu kulturnomkrugu u Subotici. Predavala je likovniodgoj u osnovnim školama i Učiteljskojškoli u Subotici, a od 1967. bila je suradni-ca Centra za likovni odgoj djece i omla-dine Vojvodine u Novom Sadu. Članica jeUPIDIV-a (Udruge primijenjenih umjetni-ka i dizajnera Vojvodine) od 1982. Nakonumirovljenja 1983. intenzivira stvaralačkuaktivnost.

Bavila se isprva slikarstvom, zatimkeramikom te napokon izradom tapiserija islikanjem na tekstilu (makrame, batik,svila). Prvi je put samostalno izlagala1959., a priredila je nekoliko izložaba.Sudjelovala je na mnogobrojnim kolek-tivnim nastupima likovnih pedagoga te naizložbama primijenjenih umjetnosti(Poreč, Novi Sad, Sombor, Struga, SlovenjGradec, Mali Lošinj, Ivanjica, Subotica,Grožnjan, Segedin, Beograd, Grenoble idr.). Naglašavajući autentičan izričajdjece, kao privrženica nove koncepcijelikovne pedagogije isticala se među prvimposlijeratnim stručnjacima. Kao svestranastvarateljica-dizajnerica kreirala je mnošt-vo zapaženih ostvarenja. Dobitnica jenekoliko nagrada za postignuća na obama

10

BAČIĆ

poljima svojeg djelovanja: Priznanje zadugogodišnje unapređenje likovnog odgo-ja u Jugoslaviji, Banja Luka, 1978.;Rastava domače in umetne obrti – prizna-nje za kvalitet, Slovenj Gradec, 1984.;Otkupna nagrada Likovnog susreta uSubotici 1985. i dr.

Djela: Magyar Szó, Újvidék, 15. IV. 1964; Slikanjena tekstilu, u: Likovno vaspitanje danas (grupa auto-ra), Novi Sad, 1971; Slikanje na svili, Bilten, 4/1971,Novi Sad.Lit.: T. Gajdos, Szabadka képzőművészete, Szabadka,1995; Kortárs Magyar Művészeti Lexikon, Budapest,1999; O. Kovačev-Ninkov, Ilona Bačić; GalerijaLikovnog susreta Subotica 2. septembar – 2. oktobar2002. [katalog samostalne izložbe], Subotica, 2002.

B. Duranci

BAČIĆ, Mijo (Subotica, 11. IX. 1794. –Subotica, 23. V. 1877.), visoki činovnikgradske uprave u Subotici. Bio je najprijepodbilježnik, a od 14. I. 1834. velikibilježnik i senator. Autor je oproštajnogagovora koji je u povodu izbora subotičkogsuca Šime Mukića za prisjednika (porotni-ka, »sidnika«) kraljevskog suda u Peštipročitao u ime Magistrata i »Pulgerskeopćine« 5. II. 1842. godine (govor jetiskan na madžarskome i hrvatskome, odn.

ilirskom jeziku). Za glavnog suca izabranje 20. X. 1847. Na čelu gradske admini-stracije ostao je do 23. V. 1848. Umro jekao ekonom (staratelj) župe sv. TerezijeAvilske.Djela: S. Mukics i M. Bacsich, Nagyságos MukicsSimeon urnak, szabad királyi Szabadka városafőbírájának, királyi váltó fel-törvényszéki ülnökké lettkineveztetése után ugyan e’ nemes város tanácsához’s polgári közönséghez 1842-ik ávi bőjt-elő hó’ 5-kénintézett búcsúzó beszéde, hív tisztelői által örökemlékűl kiadatvo, Szeged, 1842; Sh. Mukics i M.Bacsich, Njióvoga velicsánstva gospodina ShimeonaMukics slobodne králjeve városhi Subatice bírova,posli kada králjevskóga promine gornjega súd sid-nikom nazvan biáshe, k-iste plemenite városi magis-trátu i pulgerskoj opchini, godine 1842 misecaveljácse dána 5-ga upútito opráshtánjaa govorénje,po virni nyegovi shtovnici na vikovnu uspomenu, izmadxarskóg na illírsko prinesheno i izdato,Szegedin, 1842.Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:2. 4150/polg.1877.Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886-1892; Szabadka ésVidéke, Szabadka, 24. V. 1877.

M. Grlica

BAČIĆ, Pajo (Subotica, 21. I. 1862. –Subotica, 9. VIII. 1920.), SuradnikNevena, član Pučke kasine. Sin Đuke iKolete, rođ. Kovačić. Pred sudom uSegedinu priznao je navodno autorstvoteksta Narodnosno pitanje na zemaljskomsaboru, objavljenoga u trećem broju mje-sečnika Neven iz 1902. godine. Svjestanrealne opasnosti da bude osuđen nazatvorsku kaznu, učinio je to kako netkood malobrojnih prvaka subotičkihBunjevaca ne bi dospio u zatvor. Nijedanod subotičkih odvjetnika nije se prihvationjegove obrane te su Mijo Mandić iStaniša Neorčić, jedini koji su uz njega bilina suđenju, angažirali segedinskog odvjet-nika Reinera. Osuđen je na globu od 200kruna i zatvorsku kaznu od 6 mjeseci, kojuje izdržao u segedinskom zatvoru Csillag.Nakon što su stanovnici subotičke IV. i V.četvrti osnovali Zadrugu kršćanskihtrošitelja 1905. godine, izabran je za nje-zina dopredsjednika.Lit.: Neven, Subotica, 3/1902, 10/1902, 10/1903,4/1904, 9/1905, 176/1920.

M. Grlica

11

BAČIĆ

Tiskani govori Šime Mukića i Mije Bačića,Segedin 1842.

BAČIĆ, Pavao (Subotica, 1. VIII. 1921. –Subotica 22. VI. 1984.), književnik,glazbenik, skladatelj i glazbeni pedagog.Sin Martina i Tereze, rođ. Stipančević,unuk Paje Bačića. Osnovnu i srednju školuzavršio je u rodnom gradu, a glazbenu jenaobrazbu stekao u glazbenom odjelusrednje vojne škole u Zagrebu 1941.–48.Bio je član orkestra Radio Zagreba 1950. iorkestra Zagrebačkoga gradskog kazalištaKomedija 1951.–55. Od 1955. živi uSubotici i radi u Muzičkoj školi kaoglazbeni pedagog, gdje predaje teoretskepredmete, klarinet i gitaru (iako je biosamouk, otvorio je gitarski odjel), a jednoje vrijeme bio i pomoćnik ravnatelja.Nakon povratka u Suboticu razvio je sves-tranu stvaralačku djelatnost na područjuglazbe i književnosti.

Bio je osnivač i član Ansambla za starumuziku. Skupina je osnovana 1973., činilisu je Mátyás Lévay (blok-flaute i frulice),Mirko Molnar (violončelo) i Pavao Bačić(gitara), a rad su počeli s programskimnaslovom Od siringe do saksofona. Od1976. nastupaju pod nazivom Ansambl zastaru muziku, a pridružuju im se IldikóKomjáti (sopran) i Laura Lévay (flauta). Utom su sastavu nastupali na mnogim emi-nentnim mjestima u tadašnjoj Jugoslaviji,

poput crkve sv. Donata u Zadru na Ljetnimmuzičkim večerima, zatim u Opatiji,Beogradu i dr., a snimali su i za TV NoviSad. P. Bačić bio je član ansambla doodlaska u mirovinu, a osim klarineta svi-rao je i gitaru.

U sklopu glazbene aktivnosti bavio se iskladanjem: Duet za dva klarineta (1968.),Ti odlaziš (1967.), Pisma o kosi (1970.),Prelo (1970.), Pozdrav (1971.), Kompozicijaza solo-gitaru, album (1974.), Sonata zagitaru u tri stavka, album (1975.), Sonataza violinu i gitaru u dva stavka (1976.),Deset lakih komada za gitaru, (1981.).Glazbenu je kritiku objavljivao u Subotič-kim novinama (1957.–64.) i beogradskimčasopisima Savremeni akordi (1961.),Zvuk (1963., 1965.) i Pro musica (1967.,1969., 1977.). Glazbena je publicistika unjegovu stvaralaštvu zastupljena znan-stvenom raspravom Pere Tumbas Hajo –umjetnik tamburice (Subotica, 1969.).

Pisao je dječje igrokaze, za koje jeskladao i scensku glazbu: San male Vesne(praizvedba u Novom Sadu 1959.), Brzivlak je stao (praizvedba u Varaždinu1963.), Miki i družina (praizvedba uSubotici 1963.), Novogodišnja noć (premi-jere u Zadru i Varaždinu 1964.), Uzbuna uzoološkom vrtu (praizvedba u Varaždinu1966.). Predstave su mu izvođene i uTitogradu i Senti. Osobito je uspješan bionjegov kazališni komad Salašari silomvarošani, za koji je također napisao i scen-sku glazbu, a praizveden je u Subotici1965. U rukopisu je ostao i neizvedenkazališni komad Ispod vrata mašna, a uruci tašna.

Pisao je humoristično-satirične članke,pod pseudonimom i naslovom Pismomalog Jovice, objavljivao ih je uSubotičkim novinama (1962.-65.). Prvupripovijetku Ludi Pipe objavio je u listuNovela film (Zagreb, 1954.), poslije ihobjavljuje u Hrvatskoj riječi (1954.–55.),Rukoveti (1955.–56.), Džepnome maga-zinu (1956.–57.) i Subotičkim novinama(1957.–59., 1962., 1963.). Tiskana mu je izbirka Smrti uprkos (Subotica, 1970.).

12

BAČIĆ

Pavao Bačić

Pisao je i satiru u stihovima, koju jeobjavio u dvije samostalne knjige pjesama(Stihovana satira, Subotica, 1967. i Oštropero od gume, Subotica, 1969.), a bio je isuautor zbirke Mozaik (1967.). Poeziju zadjecu objavljivao je u Narodnim novinama(Budimpešta, 1969.–70.).

Bačićeva vezanost uz zavičaj silno seodrazila u njegovu skladateljskome iknjiževnom radu.Djela: Mozaik (suautori B. Bede, J. Kopilović iM. Molcer), Subotica, 1967; Stihovana satira,Subotica, 1967; Oštro pero od gume, Subotica 1969:Pere Tumbas Hajo – umjetnik tamburice, Subotica,1969; Smrti uprkos, Subotica, 1970; Kompozicija zasolo-gitaru (album), 1974; Sonata za gitaru u tristavka (album), 1975; Sonatina za violinu i gitaru udva stavka, 1976.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, I, Zagreb, 1983;[L. Merković], In memoriam, Rukovet 4/1984,Subotica; B. Gabrić, Sto godina od smrti PavlaBačića (1921.-1984.), Subotička Danica (nova);Kalendar za 1995. godinu, Subotica, 1994; B.Gabrić, Pavao Bačić (1921.-1984.), Glas ravnice, 52,Subotica, 1995.

N. Skenderović i H. Tikvicki

BAČIĆ, Slaven (Subotica, 16. III. 1965.),pravni povjesničar i odvjetnik. Diplomiraoje na Pravnom fakultetu u Novom Sadu1988., magistarsku radnju Povelje i statutislobodnih kraljevskih gradova u Bač-bodroškoj županiji obranio je na Pravnomfakultetu u Beogradu 1992., a stupanj dok-tora znanosti stekao je na Pravnom fakul-tetu u Osijeku radom Povjerenstveni statu-ti Subotice, Sombora i Novoga Sada sosvrtom na hrvatske slobodne kraljevskegradove 2002. Bio je asistent na Pravnomfakultetu u Novom Sadu 1989.–94., aposlije radi u odvjetništvu u Subotici.

Znanstvene i stručne članke objavlji-vao je u časopisima u Subotici (Rukovet,Žig, Klasje naših ravni, SubotičkaDanica), Novom Sadu, (Zbornik Pravnogfakulteta u Novom Sadu, Glasnik Advokat-ske komore Vojvodine, PČESA, Habitus),Beogradu (Arhiv za pravne i društvenenauke), Zagrebu (Zbornik Pravnog fakul-teta u Zagrebu, Marulić), Osijeku (Pravnivjesnik Pravnoga fakulteta u Osijeku) i

Budimpešti (Hrvatski kalendar). Povre-meno je pisao stručne članke i surađivao uGlasu ravnice, Žigu, Zvoniku, Hrvatskojriječi i Subotičkim novinama. Član je ured-ništva Glasnika Advokatske komoreVojvodine od 1997. Za knjigu Iz prošlostigradskog prava Novog Sada, Sombora iSubotice dobio je posebno priznanjeKulturno-prosvjetne zajednice Subotica za1998. Važniji pseudonimi: Josip Horvat,Bruno Skenderović, Vladimir Horvat,V. H., V. H. B.Djela: Povelje slobodnih kraljevskih gradova NovogSada, Sombora i Subotice, Subotica, 1995; Izprošlosti gradskog prava Novog Sada, Sombora iSubotice, Subotica, 1998.

P. Vuković

BAČKA, područje između Dunava i donjeTise, bez izrazite granice prema sjeveru.Ime je dobila po mjestu Baču, nekoćžupanijskome i crkvenom središtu. Nazapadu, jugu i istoku granica joj je prirod-na, a sjevernom se granicom najčešće smat-ra granica nekadašnje Bačko-bodroškežupanije – crta Baja-Jankovac-Kelebija-Martonoš. Zauzima više od 10.000 km²površine i ima više od 1.100.000 st.

Povijest. Na području Bačke postojemnogobrojni arheološki nalazi iz različitihrazdoblja, počevši od neolitika, rimskogdoba pa do seobe naroda. U drugoj polovi-ci VI. stoljeća na područje Bačke najprijesu se nastanili Avari, a zatim i Slaveni. UBačkoj je bilo i sjedište avarske države,koju je srušio Karlo Veliki u franačko-avarskom ratu (791.–796.). Od kraja IX.do polovice X. stoljeća Bačku su postupnoosvajali Madžari i nakon zauzimanja uveližupanijski sustav. Središtem je županijepostao Bač. Južni dio današnje Bačkezauzimala je Bačka županija, sa sjedištemu Baču, a sjeverni Bodroška županija, sasjedištem u Bodrogu (pokraj današnjegaBačkog Monoštora). U tursko je dobaBačka bila u sastavu Segedinskogsandžaka, koji je pak bio dio Budimskogpašaluka. Tada se ovamo naseljavahrvatsko i srpsko stanovništvo na mjestoizbjegloga madžarskoga, a kao dušobriž-

13

BAČKA

nici Hrvata djeluju bosanski franjevci.Bačka je oslobođena od turske vlastitijekom Velikoga bečkog rata (1683.–99.),u kojem su sudjelovali i hrvatski vojnigraničari iz Bačke. Nakon rekonstituiranjažupanijskog sustava Bačka i Bodroškažupanija spojene su u jednu – Bačko-bodrošku županiju. Postupni gospodarskioporavak Bačke traje tijekom cijelogaXVIII. stoljeća, a uvjetovan je daljnjimpomicanjem turske granice i kolonizaci-jom, napose Nijemaca. Borbe tijekom1848. i 1849. nisu mimoišle ni Bačku, ahrvatsko je stanovništvo bilo na stranimadžarskih snaga. Bačka je bila dijelom

Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata1849.–60., osim manjega jugoistočnogdijela, koji je bio u sastavu Vojne granice.Nakon Austro-ugarske nagodbe dolazi dojaka vala madžarizacije drugih naroda, alii do pojave bunjevačkoga narodnog pre-poroda. Politički je Bačka podijeljenanakon Prvoga svjetskog rata, kad jeKraljevini SHS pripao veăi dio Bačke(8653 km˛), a manji je sjeverozapadni dio,tzv. Bajski trokut, ostao u Madţarskoj(1628 km˛). Tadađnja je podjela ostala svedo danas, osim u vrijeme Drugoga svjet-skog rata, kad je cijela Bačka bila u sas-tavu Madžarske.

14

BAČKA

Karta Bačke iz 1952.

Fizičko-geografska obilježja. Bačkaje dio prostrane Panonske nizine s malimrazlikama u nadmorskim visinama od 75do 143 m. U njoj se izdvajaju Subotičkapješčara, Bačka lesna zaravan i Titelskibrijeg, lesne terase koje okružuju nave-dene zaravni te aluvijalne ravni Dunava iTise. U lesnim zaravnima i na lesnimterasama dominira černozem, a u polojimaaluvijalna tla. U Subotičkoj je pješčarihumusni i čisti pijesak. Slatinastih tala imamalo.

Klima je u Bačkoj, prema Köppenovojklasifikaciji, umjereno topla vlažna, sasrednjom godišnjom temperaturom od10,5 C.

Velike granične rijeke Dunav i Tisa uprošlosti su intenzivno meandrirale i izlije-vale se, ali regulacijom su nestale opasnos-ti od poplava. Ima i nekoliko kraćih rijeka:Plazović, Mostonga, Kireš, Čik, Jegrička iKrivaja. Na granici pijeska i lesa nalazi senekoliko eolskih jezera, od kojih sunajveća Palićko i Ludaško. Od XVIII. sto-ljeća prokopano je više kanala: Velikibački kanal, koji spaja Dunav i Tisu, kopanje između 1793. i 1802. (123 km); Malibački kanal, koji vodi od Malog Stapara doNovog Sada (68 km); a nakon Drugogasvjetskog rata i veliki hidrosistem Dunav-Tisa-Dunav (njegova je duljina u Bačkoj110 km).

Preoravanjem stepe i isušivanjem moč-vara i ritova tijekom posljednja dva i polstoljeća iz osnove je izmijenjena prirodnavegetacija. Umjesto stepe danas prevla-davaju oranice, u poljima su se očuvaleritske šume, a u Subotičkoj se pješčarinalaze i voćnjaci, vinogradi, bagremove iborove šume.

Stanovništvo. Prema prvome cjelovi-tom popisu stanovništva iz 1869. u Bačkojje živjelo 507.723 stanovnika. U vojvođan-skom je dijelu Bačke 1921. bilo 735.117st., 1971. – 960.001 st., a 2002. –1.022.488 st. U posljednjim desetljećimanajveće povećanje stanovništva bilježegradovi, dok sela stagniraju ili imajudepopulaciju (što je odlika i nekih grado-va).

Važno je obilježje Bačke etnička šaro-likost, uvjetovana golemim i višestoljet-nim migracijama. Nakon dolaska uPanoniju madžarska su plemena zateklaetnički nediferencirano slavensko stanovni-štvo. Do turskog je perioda bilo hrvatskih isrpskih migracija i u ovaj dio ugarskogPodunavlja. Za turskih se osvajanjamadžarsko stanovništvo povuklo u sjev-erne, neokupirane dijelove. Iako je nase-ljavanje slavenskog pučanstva teklo itijekom turske vladavine, intenzitet tihseoba pojačao se nakon protjerivanjaTuraka. Najpoznatije su seobe Hrvata-Bunjevaca 1687. i Srba 1690. TijekomXVIII. i XIX. stoljeća intenzivno su kolo-nizirani Nijemci, zatim Madžari te manjeskupine Slovaka, Ukrajinaca i Židova izraznih krajeva Habsburške Monarhije.

Nakon Prvoga svjetskog rata ujugoslavenskom je dijelu Bačke provođe-na planska kolonizacija iz tzv. pasivnihplaninskih područja. Rezultati jugoslaven-skog popisa iz 1921. pokazuju da su,prema materinskom jeziku, 35,51%stanovništva činili Madžari, 33,55% Srbi iHrvati, 23,64% Nijemci te 7,30% ostali.Rimokatoličkoj je vjeri pripadalo 61,09 %pučanstva, pravoslavnoj 21,75%, evan-geličkoj 13,42%, a preostalih je 3,74% pri-padalo drugim religijama ili su bili bezkonfesije. Nakon Drugoga svjetskog ratadošlo je gotovo do potpunog protjerivanjaNijemaca iz jugoslavenskoga dijela Bačke(u manjoj mjeri i iz madžarskog dijela) ivelike kolonizacije stanovništva iz ratomopustošenih i tzv. pasivnih krajeva Hrvat-ske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine,južne Srbije i nekih drugih područja.Spontane imigracije tekle su tijekom cije-loga socijalističkog razdoblja, a intenzitetje migracija bio osobito pojačan u raz-doblju raspada SFRJ. Prema popisu iz1971. Srbi su činili 43,11% stanovništva,Madžari 32,44%, Hrvati 9,60%, Slovaci3,80%, Crnogorci 3,24%, Rusini 1,73%.Prema popisu iz 2002. Srba ima 559.700(54,74%), Madžara 221.882 (21,70%),Hrvata 38.889 (3,80%) i Bunjevaca19.612 (1,92%), neizjašnjenih 33.288(3,26%), Crnogoraca 31.394 (3,07%),

15

BAČKA

Jugoslavena 30.463 (3,02%), Slovaka28.058 (2,74%), Rusina 13.220 (1,29%) teostalih 45.565 (4,46%). Danas najveći diovojvođanskih Hrvata živi u Bačkoj.

U madžarskom su dijelu Bačke prom-jene etničke strukture nakon Prvoga svjet-skog rata bile uvjetovane ponajprije jakomasimilacijom. Broj je etničkih Hrvata uvojvođanskom i madžarskom dijelu Bačkeveći od broja onih koji su se izjasnili kaoHrvati, a teško je usto utvrditi točan brojosoba koje su se u Vojvodini izjasnile kaoŠokci.

Naselja. Najmanje su naseobine napodručju Bačke salaši. U prvo su vrijemeimali stočarsku funkciju, ali preoravanjempašnjaka zamjenjuju je ratarskom.Početkom XX. stoljeća samo je okoSubotice bilo oko 11.000 salaša, dok 1953.u cijelome vojvođanskom dijelu Bačkeima 16.270 salaša s 57.325 stanovnika.Socijalistička je poljoprivreda u Madžar-skoj praktički rezultirala nestankom salašau Bajskom trokutu, dok su se u jugos-lavenskom dijelu Bačke salaši zadržalizbog opstanka sitnih posjeda. Broj je pre-ostalih salaša danas teško utvrditi jer sumnogi napušteni i srušeni. Najviše ih je idanas oko Subotice. Ušoravanjem salašanastala su neka sela, npr. Đurđin i MalaBosna.

Seoska naselja u Bačkoj većinom nas-taju planski nakon protjerivanja Turaka.Morfološki su vrlo slična, pretežito pra-vokutnog tlocrta sa širokim ulicama kojese križaju pod pravim kutom. Premapodacima iz 2002., u 141 selu u vojvođan-skom dijelu Bačke živi 382.782 stanovni-

ka ili 37,4% ukupnog stanovništva (2715stanovnika po selu). Najviše sela imajuopćine Bačka Topola (22), Subotica (17) iSombor (15). Najveći broj Hrvata živi uSonti (2966), Bačkome Monoštoru (2043)i Donjem Tavankutu (1234 i još 787 osobakoje su se izjasnile kao Bunjevci). Umadžarskom dijelu Hrvati su se najvišeočuvali u Santovu, Kaćmaru, Bikiću iGari.

Gradovi u Bačkoj nisu puno stariji odseoskih naselja. Iako su neki postojali još usrednjem vijeku, svoj život obnavljaju teknakon protjerivanja Turaka. Tada gradovidobivaju statusna obilježja, od kojihnajveći postaju slobodnim kraljevskimgradovima (Novi Sad 1748., Sombor1749. i Subotica 1779.) Sva su ta tri gradau doba eliberacije bila poljoprivrednanaselja jer su se nalazila u izrazitopoljoprivrednim regijama. U prvoj polovi-ci XIX. stoljeća razvijaju se u gradovimaobrt i trgovina, a u drugoj polovici počinjerazvoj industrije, koja se osobito inten-zivno razvija u XX. stoljeću. Jačanjemekonomske moći gradovi postaju i središtaprosvjete i kulture. Morfološka se slikagradova mijenja, grade se kuće i ulice,kopaju se bunari, isušuju močvare...Tipičan panonski grad postaje sve sličnijieuropskom gradu našeg doba. Najvažnijisu gradovi u Bačkoj Novi Sad s 191.405 st.(Hrvata 3519), Subotica s 99.981 st.(Hrvata 10.424 i Bunjevaca 10.870),Sombor s 51.471 st. (Hrvata 3197 iBunjevaca 2222) i Baja s 37.916 st., premapopisu iz 2002.

Gospodarstvo. Tijekom XVI., XVII.pa i prve polovice XVIII. stoljeća Bačka jebila rijetko nastanjen i slabo iskorišten pre-dio u kojem je stepsko stočarstvo činiloglavnu gospodarsku granu. Nakon velikihkolonizacija, osobito Nijemaca, stepe supretvarane u plodne oranice te je poljodjel-stvo postalo važnije od stočarstva. Odukupne poljoprivredne površine Bačkedanas više od 90% čini obradivo zemljište(ostalo su pašnjaci, a veoma malo površinezauzimaju bare, trstici i ribnjaci). Odukupnih obradivih površina oko 95% čineoranice i vrtovi, a ostalo su voćnjaci i

16

BAČKA

Bački salaš

vinogradi te livade. Povoljna klima ihidrološke prilike, uz plodno tlo, omogu-ćuju intenzivnu zemljoradnju, pri čemu suglavne kulture žitarice – pšenica i kukuruz(oko 75%). Od industrijskih biljakanajviše su zastupljeni suncokret i šećernarepa. Vinograda i voćnjaka najviše ima naterenima Subotičke pješčare. Livada ipašnjaka sve je manje i nalaze se na slabi-je plodnim, često zaslanjenim zemljištima.Osim plodna tla, prirodna su bogatstvaBačke nafta i zemni plin te lesna glina.

Na prostoru Bačke najrasprostranjenijaje prehrambena, a zatim i tekstilna indus-trija. I druge industrijske grane imajutradiciju, počevši od industrije građevnogmaterijala (opeka, crijep), do metalne,strojarske, kemijske i elektroindustrije.Industrijska su poduzeća razmještena pocijelom teritoriju, osobito u većim gra-dovima. Tradicionalno postoji i obrtnič-ka djelatnost. Povlačenje trianonskegranice 1921. negativno je utjecalo nagospodarstvo u pograničnim područjima,osobito u Somboru, Subotici i Baji, ipretvorilo ih u periferiju dviju država

Bačka ima gustu mrežu prometnica(ceste, pruge, plovne rijeke i kanali).Najvažnije su pruga i autocesta koje spaja-ju Budimpeštu, preko Subotice i NovogSada, s Beogradom. Važan prometni smjervodi i od Bezdana do Bečeja (cesta, žel-jeznica, Veliki bački kanal). Cestovna iželjeznička veza od Subotice i Somboravodi prema Hrvatskoj, no nakon oštećenjamosta u ratu željeznički promet prekoDunava još nije obnovljen. Riječni prometteče Dunavom i Tisom. Nekad važankanalski transport zbog zapuštenostikanalske mreže i dotrajalosti plovnogparka slab je i nerentabilan. Zbog gospo-darske stagnacije neke su lokalne željeznič-ke pruge zatvorene, dok su druge zastar-jele, a mnoge su lokalne ceste u vojvođan-skom dijelu Bačke zapuštene.

Najvažnija su trgovačka središta NoviSad i Subotica, a najpoznatije je turističkosredište Palić.Lit.: J. Marković, Geografske oblasti SFRJ, Beograd,1967; B. Bukurov, Fizičko-geografski problemiBačke, Beograd, 1975; B. Bukurov, Odabrani radovi,

Novi Sad, 1976; B. Bukurov, Bačka, Banat i Srem,Novi Sad, 1978; Enciklopedija Jugoslavije, I,Zagreb, 1980; T. Šegota, Klimatologija za geografe,Zagreb, 1988; B. Ćupurdija, Stambena arhitekturasubotičkih salaša, majura i poljoprivrednih kombina-ta, Novi Sad, 1993; Új magyar lexikon, Budapest,2000; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u2002. : Stanovništvo : Nacionalna ili etnička pripad-nost, Beograd, 2003.

M. Đanić i S. Stantić

BAČKA, konjički klub u Subotici.Osnovan je u lipnju 1891. pod imenomSzabadkai Lóverseny Egyesület (Subo-tička udruga za konjske utrke), no orga-niziranih je konjičkih natjecanja u Suboticibilo i prije. Prve su utrke organizirane još1841., a nakon toga ih je svake godine do1848. (osim 1845.) organiziralo Društvoza konjske utrke, utemeljeno premaakcionarskom sustavu.

Novu su Subotičku udrugu za konjskeutrke osnovali entuzijasti odgajivači i lju-bitelji konja. Prvu je utrku Udruga priredi-la u listopadu 1892. Održavane su galop-ske utrke, preskakanje prepona i daljinskazaprežna vožnja na 15 km, dok se natje-canja kasača pojavljuju potkraj XIX. sto-ljeća. Utrke su održavane na prostoru izadanašnje tvornice Zorka sve do 1916.godine, kad je Udruga prestala djelovatijer su mnogi natjecatelji i grla bili mobi-lizirani. U ovom je razdoblju bila poznataergela porodice Vojnić. Iz nje su izlazilagalopska, a poslije i kasačka grla, koja suodnosila nagrade na peštanskim i drugimhipodromima u Ugarskoj. Najistaknutiji suodgajivači i natjecatelji bili: Šandor Vojnićst., Šandor Vojnić ml., Šimon Vojnić,Gedeon Rohonczy, Rudolf Pletzger, grofAlbert Pejačević, Miklós Szokonyi, ImreDobó, Antun Pejić Tukuljac, LovroVujković Cvijin i dr.

U Kraljevini SHS subotički su ljubiteljikonjičkog sporta, uz potporu konjičkih iartiljerijskih časnika, 1920. obnovili radkonjičkoga kluba pod imenom Subotičkokolo jahača Kralj Aleksandar. Prvi je pred-sjednik bio divizijski general MilivojDimitrijević, a tajnik Čedomir Riznić.Između dvaju ratova konjički je sport biouglavnom organiziran po uzoru na Dunav-

17

BAČKA

sko kolo jahača Knez Mihajlo u Beogradu.Među obnoviteljima i natjecateljima uklubu isticali su se Julije Lelbach, velepos-jednik i vlasnik ergele na pustari Zobnatica,ud. Mirka Kalmara, vlasnica ergele uZobnatici, zatim Beno Vujković, EdeVarga i Károly Vermes.

Svoje prve utrke Društvo priređuje 10.X. 1920. na starom trkalištu iza Zorke.Subotičko kolo jahača njegovalo jekasačke i galopske utrke, preskakanje pre-pona i vožnju zaprega.

Na Palićkoj je cesti između dvijuvojarna 1931. izgrađeno novo trkalište stribinom za 700 gledatelja i s pomoćnimobjektima. Kolo je jahača ondje na godinupriređivalo 5-6 utrka sve do Drugogasvjetskog rata. Najvažnija su subotičkagrla bila iz tada poznatih staja JulijaLelbacha, porodice Vojnić i KárolyaVermesa. Subotička su grla uspješno sud-jelovala na trkalištima u Bečeju, NovomSadu, Osijeku, Slavonskom Brodu,Zagrebu, Beogradu, Budimpešti i drugdje.Za Drugoga svjetskog rata konjičko društ-vo nastavlja svoju djelatnost pod prvotnimimenom Szabadkai Lóverseny Egyesület.Organiziralo je 3-4 utrke na godinu nahipodromu na Palićkoj cesti. Na programusu bile kasačke, galopske i preponskeutrke te voltižiranje i utrke dvoprega.Najistaknutiji je odgajivač u to doba bioJulije Lelbach.

Poslije rata konjičko je društvo obnovi-lo djelatnost pod nazivom Društvo za ko-njički sport Bačka, a početkom 1954. klubje dobio sadašnji naziv, Konjički klubBačka. Prvi je predsjednik kluba bioFranjo Dulić-Barna, tajnik Kalor Dulić, ačlanovi upravnog odbora Stipan Dulić,Ivan Jurić, Čedomir Riznić… Utrke su seodržavale na improviziranom trkalištu nalivadi današnjega hipodroma kod Sombor-ske kapije. Godine 1955.–56. uređena jenatjecateljska staza i izgrađeni su osnovniprateći objekti, a 1980. započeta je etapnaizgradnja novog hipodroma. DanasKonjički klub Bačka posjeduje lijep hipod-rom, a u njegovu se radu osobito njegujekasački sport.

Klub je nakon Drugoga svjetskog rataorganizirao mnogobrojna domaća, među-narodna i revijalna natjecanja, među koji-ma se ističu Jugoslavenski kasački derbi(1956., 1962., 1987., 1991.,1995. i 2001.),Prvenstvo Vojvodine u preskakanju pre-pona (1958.), Prvenstvo Jugoslavije iPrvenstvo Vojvodine u kasačkom sportu(1989.), Prvenstvo Jugoslavije za dvogod-ce (1996.) i dr. Klub na godinu priređuje uprosjeku 10-12 trkaćih dana (utrka) uzsudjelovanje 80-100 natjecateljskih grla ujednome trkaćem danu. Najpoznatije suutrke Dužijanca (uvrštena je u program1970., a 1992. proglašena je međunarod-nom utrkom), Oslobođenje grada iSubotička milja.

U poslijeratnom razdoblju članovikluba osvajali su 13 puta Jugoslavenskikasački derbi: Stipan Dulić (1951., 1953. i1956.), Stipan Vukov (1980.), AndrijaWachler (1992.), Antun Oračić (1993.),Branimir Mukić (1995., 1996. i 1997.),Zvonko Bogdan (1998.) i Veljko Mažić(1999., 2002. i 2003.). Među najvažnijiminozemnim klupskim rezultatima ističe sečetvrto mjesto Zvonka Bogdana u Beču1997. godine u utrci Hunyadi, jednoj odnajpoznatijih europskih utrka. Najus-pješniji vlasnici grla među članovimakluba jesu staja Hico u vlasniš tvuJudi te Csákány, Stipan Dulić, IvicaMukić, Stipan Vilov, Antun Oračić,Andrija Wachler, László Berényi...

Povijest Konjičkoga kluba Bačkanakon Drugoga svjetskog rata izdvaja tajklub u red najboljih konjičkih klubova uzemlji.

18

BAČKA

Subotički hipodrom danas

Izvor: Arhiv Konjičkog kluba Bačka.

Lit.: Szabadkai Lóverseny Társaság Könyvecskéje,Szabadka, 1846; Bácsi gyepkönyv Alapszabályai,Szabadkán, 1847; Neven, Subotica, 1920; BácskaiHírlap, Szabadka, 1920; Zemljodilski kalendar zapristupnu godinu 1924., Subotica, 1923; Zemljodilskikalendar za prostu godinu 1926., Subotica, 1925; Asport enciklopédiája, II, Budapest, 1928; J. Šokčić,Subotica pre i posle oslobođenja, Subotica, 1934;Bácsmegyei Napló, Szabadka, 1941; I. Pluhár,Magyarországi sportegyesületek története, Budapest,1942; Délvidéki Magyarság, Szabadka, 1942, 1943;Prvi Jugoslovenski almanah, Beograd, 1958; Povijestsporta, 8, Zagreb, 1971; Enciklopedija fizičke kultureJugoslavije, I, Zagreb, 1977; Politika, Beograd, 11.VIII. 2002.

A. Zomborčević

BAČKA, sportsko društvo iz Subotice, sviše klubova i sekcija, od kojih je najpoz-natiji nogometni klub, jedan od prvih uAustro-Ugarskoj i najstariji na prostorubivše Jugoslavije.

1. Nogometni klub. Sportski se život uSubotici početkom XX. stoljeća najvišerazvijao u sklopu društva Szabadkai SportEgylet (Subotičko sportsko društvo) i nje-govih mnogobrojnih sekcija: za atletiku,gimnastiku, biciklizam, veslanje, klizanje,mačevanje, plivanje. Premda je nogomet uSuboticu stigao još 1896., Društvo za taj

sport nije pokazalo dovoljno sluha te se1901. skupina nezadovoljnih akademičarai đaka (Zoltán Wagner, Gyula Gruber, JocoMamužić, Zoltán Grubor, Ferenc Sáfrány,Ferenc Szilberleitner, Ivan Sarić, ĐuroStantić i drugi) izdvojila i 3. VIII. 1901.osnovala novi klub: Bácska SzabadkaiAthletikai Club (Subotički atletski klubBačka), za koji su kao klupske boje prih-vaćene crvena i bijela. Prvi je predsjednikkluba bio Károly Zambely, inače ravnateljplinare, a počasni predsjednik ŠandorVojnić ml., veleposjednik.

Prvu je utakmicu Bačka odigrala 11.VIII. 1901. u Osijeku protiv »Football«kluba (zapravo sekcije) Hrvatski sokol(rezultat je bio 1:1), a u Subotici je prvujavnu utakmicu igrala 2. IX. 1901. protivRamblera – reprezentacije sveučilištaracaiz Budimpešte (1:6). U prvih je nekolikogodina Bačka na godinu igrala 5-6 pri-jateljskih i propagandnih utakmica sklubovima iz Budimpešte, Segedina,Arada, Temišvara, Baje...

U službeno prvenstvo Madžarske,koje je 1901. ustanovljeno za klubove izBudimpešte, klubovi iz unutrašnjostiuključeni su u sezoni 1908./09. i to takošto su bili podijeljeni u četiri područja:južno, erdeljsko, karpatsko i preko-

dunavsko. Prvaci pojedinih područjameđusobno su se poslije ogledali

u jednostrukom kup-sistemu, anajbolji se za šampiona

Madžarske borio s najboljimpeštanskim klubom.Bačka jeu prvenstvima južneMadžarske četiri putabila prvak (1908./09.,1911./12., 1912./13. i1919.), a u sezonama1909. /10. i 1910./11.zauzela je drugo, odnosnotreće mjesto. Najveći je

uspjeh Bačka ostvarila usezoni 1912./13., kad je

osvojila treće mjesto u državii dala dva reprezentativca,

Antuna Copka i Remiju Marcikićastarijega.

19

BAČKA

Momčad Bačke 1912./13.

U Kraljevini SHS klub je 1920. nazivpromijenio u Jugoslavensko atletičkodruštvo Bačka, a u ljeto iste godine pristu-pa Jugoslavenskomu nogometnom savezu(JNS), osnovanomu travnja 1919. uZagrebu. JNS je 1920. ovlastio Bačku daorganizira Nogometni podsavez za Bačku iBanat sa sjedištem u Subotici. Uz subotič-ki, tada su postojali još beogradski, zagre-bački, ljubljanski, sarajevski i splitski pod-savez. U subotičkom je podsavezu Bačkaosvajala prvenstvo u natjecateljskimsezonama 1920./21., 1921./22., 1922./23.,1924./25., 1925./26., 1929./30. i 1931./32.U razdoblju od 1923., kad je održano prvodržavno prvenstvo, do 1939. Bačka jetriput igrala u završnici (1923., 1925. i1926.), koja je bila organizirana kao kupprvakâ podsavezâ. Najveći je uspjehpostigla 1925. zauzevši četvrto mjesto uzemlji, nakon što je u polufinalu izgubilaod zagrebačkoga Građanskoga (0:2).

O 25. obljetnici kluba na terenu kodSomborske kapije izgrađena je nova tribi-na za 1000 gledatelja. Proslava obljetniceodržana je 3.–6. VI. 1926. uz sudjelovanjeklubova BSK iz Beograda, HAŠK iz

Zagreba, MTK iz Budimpešte i Viktorija-Žižkov iz Praga.

U sezoni 1926./27. dominacijuBačke u Podsavezu ruši ojačani

mjesni rival SAND (Subotičkoatletičko nogometno društ-vo), koji je nekoliko putabio prvak podsaveza, ali jeBačka i p ak usp j e l azadržati primat. U perio-du od 1935. do 1939.Bačka je imala i vlastitoglasilo, Subotički športskilist. Najistaknutiji igrači

Bačke u međuratnom raz-doblju bili su reprezentativ-

ci Andrija Kujundžić-Čiča iRemija Marcikić-Kapetan,

zatim Beno Cvijanov, koji je višeputa igrao za B-sastav državne

reprezentacije, te Nesto Kopunović-Netoj, koji je nekoliko puta bio pozivan napripreme reprezentacije. Os im nj ih ,istaknuti igrači bili su i Grgo Šefčić,Dezider Šlezak i Koloman Gubić, koji subili reprezentativci Subotičkoga nogomet-nog podsaveza.

Nakon mnogobrojnih nesporazuma isukoba u Subotičkome nogometnom pod-savezu, Bačka je 1939. istupila iz njega ipristupila Hrvatskomu športskom savezute promijenila naziv u Hrvatski športskiklub Bačka. Iste godine postaje članicomHrvatsko-slovenske lige (osim nje posto-jala je i Srpska liga), a godinu dana poslijeHrvatske lige (Slovenija je osnovala svojuligu). U njima je postigla skromne rezul-tate.

Za vrijeme rata nove vlasti na čelokluba postavljaju povjereništvo. Klubu jevraćeno prvotno ime Szabadkai Athleti-kai Klub Bácska, a natječe se u III.madžarskoj ligi i nalazi se u gornjem dijelutablice.

Poslije Drugoga svjetskog rata Bačka,prema sugestiji novih vlasti, mijenja 1945.ime u Hrvatsko fiskulturno društvoGrađanski, a već godinu dana poslije opetpo nalogu u Fiskulturno društvo Sloboda.U gradu je 1945. osnovana i nogometna

20

BAČKA

Momčad Bačke 1925.

sekcija pri Sportskom društvu željezničaraSpartak, iz koje će poslije izrasti FKSpartak, klub koji gradske vlasti do danasprivilegiraju.

Prvo prvenstveno natjecanje unogometu poslije rata počelo je u jesen1945. razigravanjem za osnivanje I. lige.Sloboda u skupini s klubovima izSubotice, Sombora, Sente i Bačke Topoleosvaja prvo mjesto, ali je odlukom poli-tičkih vlasti prvenstvo poništeno. Uponovljenom razigravanju u proljeće1946. mjesni rival Spartak bio je uspješni-ji i tako stekao pravo razigravanja za I.ligu, nakon kojega je postao i prvoligaš. Uproljetnom dijelu sezone 1948./49.gradske vlasti raspuštaju Slobodu. Manjije broj igrača prešao u mjesni Spartak, aostali su otišli u druge gradske klubove,najviše u FK Bratstvo.

Udruživanjem FK Bratstvo i FKTekstilac 1950. osniva se Sportsko društ-vo Zvezda, kojemu pristupa većina igračanekadašnje Slobode, pa se i navijači prik-lanjaju ovom klubu, koji se nastavlja naBačkinu tradiciju. FK Zvezda 1969. islužbeno mijenja ime u FK Bačka. Otadse Bačka stabilizirala uglavnom navojvođanskoj razini, gdje se natječe spromjenljivim uspjehom. Na lokalnoj jerazini bila uvijek u drugom planu, izafavoriziranog Spartaka.

Od 1920-ih godina do danas Bačkukarakterizira kontinuirani rad s mladima,zbog čega je u klubu niknuo velik brojdobrih igrača, od kojih su najbolji poslijeodlazili u druge veće klubove, odlokalnog FK Spartak do više domaćih(Crvena Zvezda, Partizan, Rijeka,Mornar i dr.) i inozemnih klubova(Ferencváros i dr.) Najistaknutiji su igračiu poslijeratnom razdoblju reprezentativciTihomir Ognjanov-Bato, Ante Rudinski iJosip Zemko.

U najnovijem razdoblju klupske povi-jesti važno je spomenuti obilježavanje 70.i 100. obljetnice nastanka kluba i uspjeh uKupu Jugoslavije. U sklopu obilježavanja70. obljetnice 1971. organiziran je inogometni turnir na kojem su, uz Bačku,

sudjelovali i budimpeštanski Ferencváros,zagrebački Dinamo i sarajevski Željezničar.Tada je tiskana i prva monografija kluba.Najveći natjecateljski uspjeh u razdobljunakon Drugoga svjetskog rata bio je plas-man u osminu finala Jugoslavenskogakupa 1974., kad je protivnik Bačke bila uto doba najjača jugoslavenska momčad,splitski Hajduk. Na subotičkome Grad-skom stadionu 11. IX. 1974. pred 12.000gledatelja pobijedio je Hajduk s 2:0. Naturniru u povodu proslave 100. obljetnicepostojanja kluba, osim Bačke, sudjelovalisu FK Vojvodina (Novi Sad), FK Mladost(Apatin) i FK Hajduk (Kula).

Tijekom 1990-ih godina utemeljen jeSportsko-poslovni centar Bačka u bliziniigrališta. Od 2001. godine klub nosi imeBačka 1901.

2. Osim nogometnog kluba, u okvirudruštva djelovalo je i nekoliko drugih sek-cija, a najvažnije su od njih lakoatletska,ženska rukometna i košarkaška.

Atletika. U prvim godinama atletikomsu se bavili samo nogometaši. Prvo velikonatjecanje organizirano je 1902. na Paliću,a u njemu su sudjelovali i natjecatelji izPešte. Bačkini su natjecatelji u 10 prog-ramskih disciplina osvojili 6 prvih, 3 drugai 1 treće mjesto. Do izbijanja Prvoga svjet-skog rata atletičari su sudjelovali u višenatjecanja, a među njima se osobito ističedržavno prvenstvo Madžarske na Paliću1905. Bačka je tada sudjelovala s desetnatjecatelja. Gyula Gruber bio je prvak utrčanju na 100 jardi, Andrija Kozla ubacanju kugle, a Stipan Mamužić drugi uskoku u vis. Nakon Prvoga svjetskog rata

21

BAČKA

Momčad Bačke 1939.

na cross-country prvenstvu Vojvodine uBečkereku (danas Zrenjanin) 1925. osvo-jeno je prvo mjesto u ekipnoj i pojedi-načnoj konkurenciji. Nakon stagnacije1927.–30. deseci novih natjecateljaponovno oživljavaju atletiku. No sekcijase ponovno počela osipati 1938. i mnogisu atletičari tada prešli u novoosnovaniSLAK (Subotički lakoatletski klub).

Poslije Drugoga svjetskog rata JakovKopilović, kao trener i natjecatelj, iLjudevit Vujković Lamić-Moco, kao pred-sjednik sekcije u okviru Fiskulturnogdruštva Sloboda, opet organiziraju atletskirad. Tijekom nekoliko godina na repub-ličkim i državnim prvenstvima osvojeno jeviše šampionskih titula, ekipnih i pojedi-načn ih (Tomo Malagursk i , TerezaIvanković-Cuca), osobito u juniorskojkonkurenciji i u cross-coutryju, ali i međuseniorima i u drugim atletskim disciplina-ma. Tereza Ivanković, Marija Skenderovići Milan Serec pozvani su 1948. u momčaddržavne reprezentacije radi sudjelovanjana Balkanskim igrama u Beogradu, ali jenatjecanje otkazano zbog rezolucijeInformbiroa.

Rukomet. Početkom 1946. osnovanaje sekcija za veliki rukomet u sklopu FDSloboda. Inicijatori su bile dotadašnjeigračice »hazene« (igre slične rukometu).U početku su se natjecale s mjesnim riva-lom Radničkim, zatim na nekolikolokalnih turnira, a nekoliko je igračica nas-tupalo i za reprezentaciju Subotice naprvom prvenstvu Jugoslavije u velikomrukometu u Zagrebu 1948.

Košarka. Sekcija je osnovana u pro-ljeće 1946. Ekipu su činili uglavnomučenici hrvatsko-srpske gimnazije, koji suveć imali znanja i uvježbanosti. Najvažnijisu uspjeh bile pobede u Zagrebu nadtadašnjim prvoligašima Mladost i Zagreb.

Ostale sekcije (boksačka, šahovska,kuglaška i teniska) djelovale su s prom-jenljivim uspjehom na općinskim ipodručnim natjecanjima. Ukidanjem FDSlobode u proljeće 1949. prestao je radsvih njezinih sekcija.

3. Budući je ponikla u Gatu, tradi-cionalno bunjevačkom dijelu Subotice,Bačka je od postanka imala izražen bunje-vački karakter, koji se osobito ogledao učlanstvu i upravi. U vrijeme KraljevineSHS, odnosno Jugoslavije, i na Bačkoj suse prelamale lokalne nacionalno-političkeborbe: vlast je, zbog izrazito hrvatskihobilježja kluba, nastojala da ga oslabi i iza-zove razdore. Upravo je na Bačkinu igra-lištu 1936. održana središnja proslava 250.obljetnice doseljavanja Bunjevaca uugarsko Podunavlje, a kulminacijanacionalnih osjećaja u Bačkoj bilo je njezi-no istupanje iz Srpske lige i priključenjeHrvatsko-slovenskoj ligi 1939. Hrvatski jekarakter Bačka zadržala i tijekom Drugogasvjetskog rata te nakon njega, ali u neštoizmijenjenim okolnostima, uvjetovani-ma panmadžarskom, odnosno komunis-tičkom ideologijom. Proslava 70. obljetniceBačke 1971. godine bila je i svojevrsnareafirmacija hrvatstva ovoga kluba, ali suse nakon sloma Hrvatskog proljeća nega-tivne političke posljedice još godinamaosjećale te je nacionalna komponentaoslabjela. Od kraja 1980-ih Bačka gubihrvatski karakter u cijelosti, a u velikojmjeri i bunjevački. Vlasti su redovitofavorizirale druge gradske klubove, koji suprofesionalno suprotstavljani Bačkoj, arazlozi za to nisu bili samo sportski. Tek seposljednjih godina nastoje reafirmiratitradicionalne i nogometne i bunjevačkevrijednosti, koje su devastirane tijekom1990-ih godina. Položaj je Bačke u južnos-lavenskim, odnosno u srpskim okvirima uvelikoj mjeri ovisio o snazi hrvatstva subo-tičkih Bunjevaca.Lit.: Mohács és Vidéke, Mohács, 28. VII. i 18. VIII.1901.; Bácskai Ellenőr, Szabadka, 1901-04;Szabadkai Közlöny, Szabadka, 1901-08; BácsmegyeiNapló, Szabadka, 1905–18; Jugoszláv sportélet,Szabadka, 1920-39; J. Frank, Jugoslavenskisport–almanah sportskih klubova Jugoslavije, NoviSad, 1928; A sport enciklopédiája, Budapest, 1928;Subotički športski list, Subotica, 1935-39; Neven,Subotica, 1936; Klasje naših ravni, 4, Subotica,1936; I. Pluhar, Magyarországi sportegyesületektörténete, Budapest, 1942; Prvi jugoslavenskialmanah, Beograd, 1950; A. Zomborčević i dr.,Bačka 1901-1971., Subotica, 1971; Enciklopedijajugoslavenskog nogometa, prir. M. Delić, Zagreb,[1974]; Enciklopedija fizičke kulture, I, Zagreb,

BAČKA

22

1975; Povijest sporta, 52, Zagreb, 1982; M.Brustulov i dr., Sport u Subotici 1944–1984 SportéletSzabadkán, Subotica, [1984]; K. Petkovics, Régiszabadkai játékok, Újvidék, 1985; Fudbalski klubBačka 1901-1991, Subotica, 1991; Povijest športa,100, Zagreb, 1994; B. Mrkić, Počeci sporta na tluVojvodine, Novi Sad, 1996; N. Jocković, Sto godinafudbala u Srbiji, Beograd 1996; Žig, 56-62, Subotica,1996-97; Bácskai [sic!] Atlétikai klub »Bácska« –Fudbalski klub »Bačka« 2001, Subotica, 2001; M.Čović, Priča o lopti, Zagreb, 2001.

A. Zomborčević

BAČKA, nogometni klub pri Hrvatskomeprosvjetnom domu (HPD) u Somboru.Premda je utemeljen 1945. kao nogometnasekcija pri »fiskulturnom« odjelu HPD-ana čelu s učiteljem Franjom Pavletićem,već se iste godine na redovitoj skupštiniDruštva spominje djelovanje Nogometnogkluba Bačka. Klupske su mu boje bilecrvena i bijela.

Prvu je utakmicu klub odigrao nepu-nih mjesec dana nakon osnutka Društva:1. VII. 1945. u Monoštoru s izabranicimaUSAOV-a (Ujedinjenog saveza antifašis-tičke omladine Vojvodine). U početnom jerazdoblju momčad igrala uglavnom pri-jateljske utakmice s ekipama nižeg ranga,sa sindikalnim ekipama te s momčadima izokolnih mjesta. Bili su u njoj uglavnomučenici srednjih škola. Klub se natjecao uprvenstvu Somborskog okruga, koje jeutemeljeno 1946. godine. Trener je klubabio Matija Bogdan, vratar Ivan Bogišić, anajpoznatiji nogometaši bili su: MatijaKarajkov, Franjo Hermann, Đula Parčetić,Nandor Eustahio, Stipan Eustahio, StipanGunić, Mijo Eustahio, Đusika Egard,István Bala i Mesli Tordi.

Zbog promjena u lokalnoj politicifinanciranja sporta, Općinski fiskulturniodbor Fiskulturnog saveza Vojvodinepotkraj 1940-ih čini pritisak na Društvo daraspusti nogometnu momčad s obraz-loženjem da Odbor nema sredstava i da suklubovi osnovani pri kulturno-umjet-ničkim društvima nelegalni. Usprkos pro-tivljenju članova Društva i samoga kluba,u planu rada Društva za 1950. godinu NKBačka više ne postoji.Izvor: Arhiv HKUD-a Vladimir Nazor, Sombor.

Lit.: F. Matarić, Monografija Društva, Sombor, 1986;Miroljub, Sombor, 4/1999; Miroljub, Sombor,4/ 2003.

J. Z. Pekanović i A. Zomborčević

BAČKA APOSTOLSKA ADMINIS-TRATURA (lat. Administratura apostoli-ca Bačiensis), crkveno područje uteme-ljeno nakon Prvoga svjetskog rata napodručju Bačke koje je pripalo južnos-lavenskoj državi. Kako su nakon 1918.gotovo dvije trećine teritorija nekadašnjeKalačko-bačke nadbiskupije ušle u sastavKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pre-kinuta je veza svećenika i vjernika iz togdijela Bačke s nadbiskupom u Kalači te jeSveta Stolica 1923. uspostavila apostolskuadministraturu. Za apostolskog admini-stratora imenovan je 28. II. 1923. LajčoBudanović, župnik subotičke Župe sveteTerezije, a 1. V. 1927. godine posvećen jeza naslovnog biskupa cisamenskoga.Administratura je bila izravno podloženaSvetoj Stolici, a njezinim je sjedištempostala Subotica. Ubrzo je u njoj oživioplodan vjernički život, a čuvajući tradicijunekadašnje nadbiskupije, počela se razvi-jati posve neovisno od onog dijela nad-biskupije koji je ostao u Madžarskoj.Uspostavljen je zbor biskupskih savjetni-ka, a biskup Lajčo Budanović vodio jeadministraturu u skladu s najsuvremenijimpastoralom u katoličkom svijetu. Podig-nute su mnoge nove crkve, kupljene i ure-đene bogomolje, ustanovljene nove župe ivikarije, a neke su crkve proširene. Bis-kupija je postala sve plodnija duhovnimzvanjima, djelovale su u njoj mnogobrojneudruge vjernika, a nastale su i nove. Bis-kup Lajčo Budanović osnovao je dječačkosjemenište 1924., najprije u Baču, a 1937.u Subotici, pod imenom Paulinum. Slao jena studij najdarovitije svećenike kako bi seosposobili za nastavnike gimnazijskihpredmeta. Proširio je i nekadašnji župnidom Župe svete Terezije u Subotici kakobi bolje odgovarao potrebama biskupskogdoma. Mnogi su subotički svećenici bili naslužbi u biskupijama u kojima nije bilodovoljno svećenika. Na poticaj SveteStolice održana je 1936. Bačka biskupijska

23

BAČKA APOSTOLSKA ADMINISTRATURA

sinoda, čiji je plod Bački zakonik – crkvenikodeks Apostolske administrature. Natemelju konkordata između KraljevineJugoslavije i Svete Stolice Bačka je apos-tolska administratura trebala postatisamostalnom i neovisnom biskupijom. Nokako beogradske vlasti konkordat na krajunisu potpisale, pravno je i dalje ostala dioKalačko-bačke nadbiskupije.

S ulaskom madžarske vojske u Bačku1941. apostolska je administratura ponov-no postala dijelom nekadašnje nadbiskupi-je, ali kao poseban teritorij. Dekretombudimpeštanskoga apostolskog nuncija 1.VI. 1941. mons. Lajčo Budanović ovlastije apostolskog administratora predaokalačkom nadbiskupu Gyuli Zichyju.Nakon nadbiskupove smrti apostolski jeadministrator postao pomoćni biskupGyőző Horváth. Kalački nadbiskupi GyulaGlattfelder i József Grösz za današnju susubotičku biskupiju postavili posebnoganadbiskupskog povjerenika dr. JózsefaÍjjasa (Ikotića), koji je imao sjedište uSubotici.

Nakon što je 1944. obnovljena trianon-ska granica, dekretom od 20. XII. 1944.kalački je nadbiskup privremeno dokinuoslužbu nadbiskupskog povjerenika temons. Lajču Budanovića imenovao gene-ralnim vikarom za dio nadbiskupije kojimse upravljalo kao apostolskom adminis-traturom. Dekretom Apostolske nuncija-ture u Beogradu od 13. VI. 1946. Suboticaje opet postala sjedištem Bačke apostolskeadministrature, a biskup Budanović dobioje sva prava, ovlasti i dužnosti rezidenci-jalnog biskupa. No već su počela deset-ljeća okrutnih progona. Mnogo je svećeni-ka bilo u tamnicama, na prisilnom radu, abilo je i svećenika koji su nakon okrutnogmučenja ubijeni na očigled svojih vjerni-ka. Najveći je dio vjernika, redovnica isvećenika njemačke narodnosti, nakonodvođenja u logore i na prisilni rad, prog-nan iz Jugoslavije. Zbog novonastalih pri-lika i nove državne granice biskupiju sunapustili ili su se službom našli izvanpodručja administrature i neki svećenici.Broj svećenika, redovnica i vjernikadrastično je opao. Apostolski administrator

mons. Lajčo Budanović i sam je doživiofizičko zlostavljanje u Somboru, a stajao jena čelu Bačke apostolske administraturesve do svoje smrti 16. III. 1958.

Drugi je apostolski administrator biomons. Matija Zvekanović, koji je 13. XI.1955. imenovan, a 25. II. 1956. u Suboticiposvećen za naslovnog burcenskog bisku-pa. Nakon smrti svojeg prethodnika 16.III. 1958. imenovan je bačkim apostolskimadministratorom. Premda je biskupZvekanović na čelu biskupije stajao uteškim vremenima, podigao je novodječačko sjemenište i svećenički dom.Osnivao je nove župe i blagoslivljao novecrkve. Administratura se opet počela razvi-jati i napredovati. Nastojanjem biskupaMatije Zvekanovića Bačka je apostolskaadministratura bulom PraeclarissimaPauli, koju je izdao papa Pavao VI. 25. I.1968., prerasla u samostalnu biskupiju podimenom Subotička biskupija, a mons.Zvekanović 8. II. 1968. imenovan je prvimsubotičkim biskupom.

Na teritoriju Bačke apostolske adminis-trature 1937. živjelo je 480.568 katolika.Prema podacima s popisa iz 1931., napodručju je administrature bilo 194.483pravoslavna vjernika, 95.555 protestanata,13.562 Židova i 6187 pripadnika ostalihvjerskih zajednica. U župama administra-ture propovijedalo se madžarski, hrvatski injemački, a u župi u Selenči i slovački.Godine 1941. administratura je imala459.610 vjernika, a na teritoriju koji jezauzimala živjelo je 196.103 vjernikaSrpske pravoslavne crkve, 95.792 protes-tanta, 18.610 ostalih kršćana, 969 musli-mana, 13.812 ostalih. Administratura jeimala 219 svećenika, 25 bogoslova i 98sjemeništaraca. Shematizam iz 1961. go-vori o 388.702 katolika i 98 svećenika.Pokazuje to da je više od 70.000 vjernikanjemačke narodnosti zajedno sa svojimsvećenicima protjerano iz biskupije.Shematizam Subotičke biskupije iz 1991.spominje 363.920 vjernika i 103 svećeni-ka. Danas Subotička biskupija ima jošmanje vjernika jer su se zbog rata uHrvatskoj i Bosni i Hercegovini iselili

24

BAČKA APOSTOLSKA ADMINISTRATURA

deseci tisuća osoba. Umanjenju brojavjernika pridonosi i stalno opadanje priras-ta stanovništva.Lit.: K. Draganović, Opći šematizam Katoličke crkveu Jugoslaviji, Sarajevo, 1939; Schematismus cleriAdministaturae Apostolicae Bachiensis ad annumChristi 1941, Subotica, 1941; Schematismus cleriApostolicae Bačiensis administraturae (ABA) adannum Christi 1961, Subotica, 1961; M. Zvekanović,Schematismus primus Dioecesis Suboticanae adannum Domini 1968 qui est annus fundationisDioecesis, Subotica, 1968; S. Kos, Pravni doprinosLajče Budanovića uređenju Apostolske administra-ture, Subotička Danica : kalendar za 1986., Subotica,1985; Schematismus Dioecesis Suboticanae adannum Domini 1991, Subotica 1991.

S. Beretić

BAČKA FILATELIJA, filatelističkičasopis iz 1921. godine. Izdavalo ga jeFilatelističko društvo Bačka, osnovano 8.X. 1920. u Subotici, koje je isprva (od 16.X.) bilo jedanaesta podružnica Hrvatskogafilatelističkog društva u Zagrebu, nakonSarajeva, Tuzle, Zemuna, Osijeka, Brodana Savi, Siska, Mostara, Ljubljane iKarlovca. Osamostalilo se nakon što jeMinis ta rs tvo unutarn j ih pos lovaKraljevine SHS 9. IV. 1921. odobriloPravila Društva. Ubrzo nakon togaFilatelističko društvo Bačka u svibnju1921. izdaje prvi broj svojeg časopisaBačka filatelija. Izašla su samo dva broja,ali nijedan nije sačuvan.Lit.: Bácsmegyei Napló, Szabadka, 26. I. 1936.

Lj. Vujković Lamić

BAČKA GALERIJA, izložbena zbirkaumjetnina otvorena 2. V. 1949. u namjen-skoj zgradi doma uglednog kolekcionaradr. Jovana Milekića (1899.–1978.)nasuprot ulazu u Zoološki vrt na Paliću.Izložena zbirka bila je dio Bačkog muzeja,koji je Milekić 1926. otvorio u palačiManojlović na korzu u Subotici. Bogata jeumjetnička kolekcija, uz djela važnijihsrpskih kipara i slikara, sadržavala iradove Jelene Čović, Stipana Kopilovića,Angeline Mačković i Luke Đelmiša tedrugih umjetnika iz Bačke. Bački muzej iBačka galerija bile su prve institucije kojesu otkupljivale djela umjetnika bunjevač-kih Hrvata iz Subotice. Galerija na Paliću

bila je otvorena svega nekoliko godina,zatim je zbog neadekvatnih uvjetaprezentacije zatvorena. Godine 1999.ostavštinu je preuzela Galerija Maticesrpske u Novom Sadu. Dio umjetničkezbirke (npr. nekoliko kapitalnih djelaStipana Kopilovića) nalazi se u Gradskommuzeju u Subotici.Lit.: B. Duranci, Bačka galerija dr. Jovana Milekića[feljton], Subotičke novine, 14. V. – 16. VII. 1995; S.Stojanović, »Galeriju je trebalo sačuvati«, Rukovet,1–2/1991, Subotica.

B. Duranci

BAČKA HRVATSKA, neformalni nazivza područja Bačke naseljena u znatnijojmjeri hrvatskim stanovništvom. Prvi se putjavlja 1938. godine, a označava područješest sjevernobačkih kotara (okruga) koji suse nalazili u sklopu tadašnje Vojvodine.Naziv su navedene godine u javnosti pro-movirali članovi Društva bačkih Hrvata izZagreba, na čijem se čelu nalazio šokačkiHrvat podrijetlom iz Bukina (danasMladenovo) dr. Josip Andrić. U spomenu-tim su kotarima Hrvati (Bunjevci i Šokci)činili gotovo 90% slavenskog stanovništ-va. Naziv je postao posebno aktualannakon što je sklopljen sporazum izmeđumonarhističkih vlasti i HSS-a oko stvara-nja Banovine Hrvatske te se upravo u raz-doblju od 1939. do 1941. u sjevernojBačkoj i Baranji intenzivno vode razgo-vori oko priključenja Baranje i tih šestkotara Banovini Hrvatskoj, dok je ostatakBačke trebao pripasti Banovini Srbiji.Ideju stvaranja Bačke Hrvatske sasredištem u Subotici u to vrijeme podupirunarodni zastupnik i kraljevski senatorJosip Đido Vuković, svećenik BlaškoRajić te, uz već spomenutog dr. JosipaAndrića, bunjevački sveučilištarci izZagreba, svećenik i pjesnik Aleksa Kokićte književnik Marko Čović. Nakon slomaKraljevine Jugoslavije navedena ideja nes-taje s bačke političke scene jer sumadžarske vlasti u razdoblju od 1941. do1944. godine u Bačkoj uspostavile predtri-anonsku granicu i pripojile je svojojdržavi, iako je sam naziv i tijekom ratarabljen u zagrebačkom Društvu bačkihHrvata.

25

BAČKA HRVATSKA

Nakon Drugoga svjetskog rata komu-nističke su vlasti, na čelu s MilovanomĐilasom, pri razgraničenju između repub-lika Srbije i Hrvatske stvorile AutonomnuPokrajinu Vojvodinu, u kojoj su se našli inavedeni sjevernobački kotari. U njima jenakon protjerivanja njemačkog stanovništ-va etnička struktura međutim bila bitnopromijenjena. Od suvremenika nazivBačka Hrvatska rabi osobito često AnteSekulić, koji ga je i oživio početkom 1990-ihgodina, iako je pojam, u uvjetima raspadajugoslavenske federacije, dobio neštodrukčiju konotaciju: podsjećanje na posto-janje autohtone hrvatske manjine u ovomdijelu Vojvodine, odnosno Srbije.Lit.: J. Andrić, Slavlje Bačke Hrvatske u Zagrebu,Subotičke novine, 19, Subotica, 1940; M. Čović,Bačka Hrvatska, Subotičke novine, 51, Subotica,1940 (prilog Kultura); A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991.

K. Bušić

BAČKA NAHIJA, osmansko-turskovojno-upravno područje, jedna od prvotnihsedam nahija Segedinskog sandžaka.Obuhvaćala je sedamdesetak sela, a prvi seput spominje u turskim defterima (popisi-ma) iz 1560-ih godina. Ondje je navedenoda Bačkoj nahiji pripadaju i mjesta Bač,Bukin te Sonta (Gornja i Donja).

Kao i u drugim krajevima Panonskenizine kojima su zavladali Turci,madžarsko se stanovništvo uglavnompovuklo u sjevernija, neokupirana područ-ja, a na njihovo je mjesto dolazilo hrvatskoi s r p s k o s t a n o v n i š t v o i z B o s n e ,Hercegovine, Dalmacije i Slavonije. Takoje slavensko (hrvatsko i srpsko) pučanstvo,koje je bježalo od Turaka ili je pak dolazi-lo zajedno s njima radi ekonomskog isko-rištavanja zemljišta, dospjelo i u okolicuBaje. Srpsko se stanovništvo naseljavalojoš i kao najamna turska vojska (mar-to loz i ) . U seobama bunjevačkog išokačkog puka veliku su ulogu imalibosanski franjevci, koji su vodili iduhovnu skrb nad katolicima tijekomturske vladavine Bačkom. Kršćani suuglavnom živjeli kao poljodjelci i stočari,a muslimansko stanovništvo u varošima.

Fra Marin Ibrišimović, beogradski biskup,krizmao je 1649. vjernike u Baču i Bukinutijekom obilaska južne Ugarske.

Bačka je nahija prestala postojati spovlačenjem Turaka iz Bačke tijekomVelikoga bečkog rata (1683.–99.).Lit.: I. István, Gy. Dudás, A XVIII. század története,u: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája,I, Zombor, 1896; B. Unyi, Sokácok-Bunyevácok és abosnyák ferencesek története, Budapest, [1947];Historija naroda Jugoslavije, II, Zagreb, 1959; O.Zirojević, Upravna podela današnje Vojvodine iSlavonije u vreme Turaka, Zbornik za istoriju, sv. 1,Novi Sad, 1970.

S. Bačić

BAČKA TOPOLA → Topola

BAČKA ŽUPANIJA, jedna od trijužupanija (uz Bodrošku i Csongrádsku)koje su isprva obuhvaćale teritorij Bačke.Ustrojena je još za prvoga madžarskogkralja Stjepana I., a prvi joj je poznati veli-ki župan bio Vid (1055.–74.). Sve do padapod tursku vlast županijsko je sjedište bilatvrđava Bač, po kojoj su cijela županija ipodručje dobili i ime. Povijest Bačkežupanije usko je povezana s poviješćuBačke, poslije Kalačko-bačke nadbiskupi-je. Županija i cijelo područje pod tursku suvlast potpali 1541.

S pres tankom turske v ladav inemadžarsko je plemstvo počelo obnavljatižupanijski život te su potkraj XVII. st. uBačkoj, izuzimljući teritorij koji je postaodijelom Vojne granice, ponovno uteme-ljene Bačka (1698.) i Bodroška županija.No između dviju županija često su izbijalisukobi jer se nisu točno znale prijašnjegranice Bodroške županije. UstanakFerenca Rákóczija (1703.–11.) to jepodručje ponovno učinio nestabilnim te ninova vlast nije funkcionirala. Nakonustanka obje su županije rekonstituirane(Bačka županija 1712.), ali su sukobiizmeđu njih nastavljeni. Sjedište noveBačke županije nije bilo točno određeno, ažupanijske su skupštine najčešćeodržavane u Baji i Somboru. Sve do 1775.veliki su župani Bačke županije bili kalač-ki nadbiskupi.

26

BAČKA HRVATSKA

Dok se Bačka županija, s teritorijemuvećanim za neka područja koja su prijepripadala Bodroškoj i Csongrádskojžupaniji, organizacijski učvršćivala,bodroški su župani vodili borbu za stvarnooživljavanje svoje županije, ali bez uspje-ha. Radi konačnog prekida teritorijalnogspora dviju županija 1729. određeno je nji-hovo spajanje u jednu županiju. Cijeli pro-ces uspostave nove Bačko-bodroškežupanije završen je 1802.Lit.: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiá-ja, I-II, Zombor, 1896.

S. Bačić

BAČKI ALJMAŠ → Aljmaš

BAČKI BREG (BRIJEG) → Bereg

BAČKI BUNJEVCI, 1. dio hrvatskesubetničke skupine Bunjevaca koji nase-ljava sjevernu Bačku. Dio je Bunjevacatijekom XVI. i XVII. st. s prostoraDalmacije, Hercegovine i Bosne naseliopodručja oko Subotice, Sombora, Baje iSegedina te nekoliko manjih mjestauglavnom uzvodno uz Dunav. IakoBunjevci danas žive i u dijelovimaHrvatske (srednja i sjeverna Dalmacija,Kvarnersko primorje s Podgorjem, Lika iGorski kotar) te u Hercegovini, a do prije

desetak godina živjeli su i u Bosni, bačkaje skupina iz okolice Subotice, Sombora iBaje, odnosno njezin dio koji se uspionacionalno održati, najpoznatija jer jezbog spleta povijesnih okolnosti zadržalasvoje subetničko ime, često čak i kao pri-marno. Zbog toga se danas, kad sespomenu Bunjevci, najčešće misli nabačke Bunjevce.

2. naziv koji je tijekom 1990-ih godinačesto rabljen u kulturnim i političkim pro-jektima podupiranima od beogradskihvlasti i prorežimskih institucija (npr. M.Peić i G. Bačl i ja , Rečnik bačkihBunjevaca, Novi Sad–Subotica, 1990; M.Peić i G. Bačlija, Imenoslov bačkihBunjevaca, Novi Sad–Subotica, 1994;započet projekt Leksikona bačkihBunjevaca) radi poticanja samosvojnostiBunjevaca i njihova odvajanja od pripad-nost i hrvatskom narodu. Njegovomuporabom nastojali su se potisnuti nazivibunjevački Hrvati, Hrvati-Bunjevci, bačkiHrvati i sl. Protagonisti tih projekatanapustili su naziv bački Bunjevci te sedanas koriste samo terminom Bunjevci.Lit.: M. Peić i G. Bačlija, Rečnik bačkih Bunjevaca,Novi Sad–Subotica, 1990; A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; M. Peić i G. Bačlija, Imenoslov bačkihBunjevaca, Novi Sad–Subotica, 1994.

S. Bačić

27

BAČKI BUNJEVCI

Bačka županija u doba Arpadovaca

BAČKI HRVATI, skupni naziv zaBunjevce i Šokce u Bačkoj. Javlja sepotkraj 1930-ih godina kao nazivusporedan nazivu Bačka Hrvatska i pratinjegovu sudbinu do kraja Drugoga svjet-skog rata. U novije ga doba najvišepromiče Ante Sekulić, ali s nešto izmije-njenim značenjem, jer se više ne vezuje uzizvorni pojam Bačke Hrvatske, većoznačava autohtono hrvatsko stanovništvou cijeloj Bačkoj. No naziv ipak nije uhva-tio dublje korijene u literaturi, osobito ne ujavnom životu, a sâm se Sekulić koristi iširim pojmovima podunavski Hrvati iHrvati u ugarskom Podunavlju, koji su, sasvoje strane, uglavnom ostali u literarnoj,stručnoj i znanstvenoj uporabi. Najširapučka terminološka identifikacija ostala jevezana za pojmove Bunjevci, Šokci iHrvati te njihove izvedenice, npr. bunje-vački i šokački Hrvati, Hrvati-Bunjevci,Šokci-Hrvati. U oporbi spram nazivaBački Hrvati neki autori koji Bunjevcimaosporavaju hrvatsku pripadnost od počekadevedesetih godina rabe pojam bačkiBunjevci, kojemu se nastoji dati šira etnič-ka, pa i nacionalna komponenta.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

S. Bačić

BAČKI MONOŠTOR → Monoštor

BAČKI ZAKONIK (Codex bačiensis),zbornik crkvenog prava Bačke apostolskeadministrature, poslije Subotičke biskupi-je, donesen na sinodi 30. VI. 1936.

Kao što se povremeno mijenja zakonikopće Crkve, tako se i običaji i zakonimjesne Crkve prilagođavaju vremenu iprilikama. Konzistorijalna kongregacija uRimu naložila je Ordinariju 1935. dasazove sinodu. Sinodskim se naime zako-nima ono što je u biskupiji zastarjelo iiskvareno obnavlja u prijašnjem obliku, anovo se, što zahtijevaju izmijenjene pri-like, brižljivo potvrđuje. Zakonik kanon-skog prava iz 1917. određivao je da sebarem svakih 20 godina održi saborcrkvene pokrajine (metropolitanski). Takoje 1926. godine održana metropolitanska

sinoda u Kalači. Kako su kontakti skalačkim nadbiskupom bili otežani, valja-lo je sačiniti biskupijski zakonik. Tako jeadministrator Bačke apostolske adminis-trature biskup Lajčo Budanović 12. XI.1935. sazvao biskupijsku sinodu za 30. VI.1936. Svemu tomu prethodio je zahtjevanosmogodišnji rad biskupijskih savjetnika ipravnih stručnjaka. Tijek rada praćen je uslužbenom glasilu administrature.

Kao plod višegodišnjeg rada, 30. VI.1936. potpisao je Lajčo Budanović Bačkizakonik kao zbornik propisa važnih zaživot Bačke apostolske administrature.Zakonik je napisan na latinskome, a sasto-ji se od pet knjiga: Opće odredbe, Oosobama, O stvarima, O postupcima i Oprijestupima i kaznama. Neki dijeloviizvornika Bačkog zakonika odmah suobjavljeni i na hrvatskome. Mnoge su nje-gove odredbe, ako ih nije dokinuo novZakonik kanonskog prava iz 1983. ilibiskupova odredba, još na snazi.

Bački zakonik i danas uživa velikugled u očima pravnih stručnjaka isvećenika Subotičke biskupije, zbog svojepreglednosti i napose zbog toga što jedesetljećima bio norma života u današnjoj

28

BAČKI HRVATI

Bački zakonik, Subotica, 1937.

Subotičkoj biskupiji. Kad je 1990. biskupdr. Ivan Pénzes najavio novu biskupijskusinodu Subotičke biskupije, odlučio je pre-vesti Bački zakonik na hrvatski i madžars-ki jezik kako bi se sačuvala tradicija iposebnosti biskupije, ali i da mlađimsvećenicima i laicima bude pristupačniji.Hrvatski prijevod Bačkog zakonikaobjavljen je u Subotici 1997., a madžarski2001. godine.Lit: Codex Bačiensis, Subotica, 1937; S. Kos, Pravnidoprinos Lajče Budanovića uređenju Apostolskeadministrature, Subotička Danica : kalendar za1986., Subotica, 1985; Bački zakonik iz 1936. godine,Subotica, 1997; Bácskai Törvénykönyv 1936-ból,Szabadka, 2001.

S. Beretić

BAČKO-BARANJSKO SLAVENSKOKULTURNO UDRUŽENJE, udrugaosnovana u Mohaču 2. IV. 1945. radi zas-tupanja nacionalnih prava i interesa Hrvatau Bačkoj i Baranji. Jedan od glavnih orga-nizatora udruge bio je odvjetnik dr. MartinLaslović. Na njegov je poticaj još istegodine 28. X., također u Mohaču, održanaZemaljska konferencija Hrvata i Srba uMadžarskoj. Nakon toga ta se organizacijapriključila Antifašističkom frontu Slavena.Lit.: Lj. Lastić, Demokratski savez Južnih Slovena uMadžarskoj u periodu od oslobođenja do godinepreokreta (1945–1948), u: Iz naše prošlosti, 2. sv.,Budimpešta, 1980; M. Mandić, Povijest bunjevačkihHrvata u Madžarskoj, Kecskemét, 1989.

M. Mandić

BAČKO-BODROŠKA ŽUPANIJA(madž. Bács Bodrog megye), županija uDonjoj Ugarskoj nastala 1729. spajanjemBačke i Bodroške županije. Kako spajanjenije provedeno dosljedno, konačno jeujedinjenje postignuto tek 1802. Sjedišteje županije bio Sombor, a zgradu u kojoj jenekad bila županijska uprava Somborci dodanas zovu »županijom«. Bačko-bodroškažupanija obuhvaćala je cjelokupan teritorijBačke između Dunava i Tise sa sjevernimgranicama iznad Baje, Jankovca, Suboticei Martonoša. Sve do 1775. kalački su nad-biskupi bili istodobno i veliki župani.Bačko-bodroška županija kratkotrajno jeprestala postojati za Josipa II. (1785.–90.)

i za Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata(1849.–60.), kad je županijski sistem biostavljen izvan snage. Nakon raspadaAustro-Ugarske poslije Prvoga svjetskograta veći je dio županije pripao KraljeviniSHS, a manji sjeverozapadni dio, tzv.Bajski trokut, ostao je u Madžarskoj.

Mnogi bački Bunjevci zauzimali suvažna mjesta u županijskoj upravi, osobitood polovice XVIII. st. pa do 1848.–49.Najvažniji su dužnosnici bili: FabijanVojnić (drugi podžupan 1801.–19., velikižupan 1819.–22.), Josip Rudić Aljmaški(drugi podžupan 1833.–37., županski nam-jesnik 1837.–48., veliki župan 1861. i1865.–67.) i barun dr. Stipan VojnićBajšanski (veliki župan 1895.-1901.).Različite županijske dužnosti obnašali supoglavito članovi plemićkih porodicaAdamović (Mijo, glavni odvjetnik 1759.–65.,1773.–77., 1781.–85.), Antunović (Albe,glavni odvjetnik 1810.–19., drugi podžupan1825.–30., prvi podžupan 1830.–32.),Knezi (Antun, drugi podžupan 1841.–45.,prvi podžupan 1845.–49.), Latinović(Petar, drugi podžupan 1748.–59., prvipodžupan 1759.–73.; Tadej, glavni kotarskinačelnik 1781.–85., drugi podžupan1797.–1801.; Beno, glavni bilježnik1825.–38..; Karlo, bilježnik 1838.–42.,drugi podžupan 1842.–48.; Moric, prvipodžupan 1863.–67.), Piuković (Antun,drugi podžupan 1777.–85., 1786.–89.,1790.–91.; Mijo, odvjetnik 1842.–45.;Ago, bilježnik 1845.–48., drugi podžupan1848.–49., podžupan za upravu 1849.–61.),Rudić (Mate, glavni kotarski načelnik1781.–85.; Dančo, drugi podžupan1838.–41., kad je postao kraljevski sudskiprisjednik u Pešti), Sučić (Andrija,bilježnik 1772.–73.; Josip, odvjetnik1801.–10., drugi podžupan 1819.–23., prvipodžupan 1825.–30., kad je postao sudacKraljevskoga sudbenog stola; Karlo,glavni odvjetnik 1832.–42., kad je postaosudac Kraljevskoga sudbenog stola) iVojnić (Antun Pačirski, drugi podžupan1830.–32.).Lit.: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiá-ja, I-II, Zombor, 1896.

S. Bačić

29

BAČKO-BODROŠKA ŽUPANIJA

30

BÁCS - BODROG VÁRMEGYE

31

BÁCS - BODROG VÁRMEGYE

BAČKO-KIŠKUNSKA ŽUPANIJA(madž. Bács-Kiskun megye), administra-tivna regija u današnjoj južnoj Madžar-skoj. Obuhvaća znatan dio prostora izmeđuDunava i Tise te sjeverni dio Bačke;površina 8363 km², broj stanovnika567.000 (1990.), administrativno središtegrad Kecskemét. Prvi element složenognaziva ove županije dolazi od starodrevno-ga grada Bača, nekadašnjega županijskogsredišta, a drugi dio od Male Kumanije(Kiskúnság), područja nasel jenogaKumanima (Kúnok), madžariziranim na-rodom koji je Madžarima i inače bio etnič-ki srodan. Vodeća je grana gospodarstva užupaniji ratarstvo, s najvećom zastup-ljenošću voćnjaka u cijeloj Madžarskoj.Za županiju su osobito karakteristični

gradovi i sela s prostranim zemljištem(hatarom) te mnogobrojnim salašima(stanovima). Nastala je nakon Drugogasvjetskog rata (1946.) spajanjem južnogdijela bivše Peštansko-piliško-šoltsko-kiškunske i sjevernog dijela bivše Bačko-bodroške županije. Od gradova se izdvajaKalača (madž. Kalocsa), središte biskupijes bogoslovijom, na kojoj je školovano imnogo hrvatskih svećenika, među njima iglasoviti rodoljubi, književnici i kulturnidjelatnici.

U južnom dijelu županije prostire sesjeverni dio Bačke sa središtem u graduBaji. Ondje se nalaze mnoga naselja ukojima obitavaju i Hrvati, i to Bunjevci(Aljmaš, Baja s predgrađem Fancagom,Baškut, Bikić, Čavolj, Čikerija, Đurić,

32

BAČKO - KIŠKUNSKA ŽUPANIJA

Bačko-kiškunska županija

Gara, Kaćmar, Kelebija, Matević,Sentivan, Tompa), Raci (Baćino, Dušnok)i Šokci (Santovo). Hrvata je u tom dijeluBačke u prošlost i bi lo i u Dautovu(Dávod), Barački (Nagybaracska), Monoš-toru (Bátmonostor), Panduru (Pandúr),Kakonju (Kákony), Čanadu (Érsekc-sanád), Čikuzdi (Sükösd), Ajošu (Hajós),Dudvaru (Nemesnádudvar), Jankovcu(Jánoshalma), Milkutu (Mélykút), Boršotu(Bácsborsód), Kunbaji (Kunbaja). Godine1904., prema nalogu ugarskih vlasti,slavenska su imena nekih bačkih naseljapromijenjena. Trianonskim mirovnim spo-razumom u lipnju 1920. bački su Hrvatipodijeljeni državnom granicom izmeđuMadžarske i Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca. Zbog sustavne madžarizacije,koju su u prošlosti provodile i država iCrkva, te zbog posvemašnjeg odnarođi-vanja, broj je Hrvata u madžarskom dijeluBačke u naglu opadanju.

Danas je Bačka jedna od šest regijaHrvatske državne samouprave i SavezaHrvata u Madžarskoj. U svim bačkimnaseljima u kojima žive Hrvati djeluje imanjinska hrvatska samouprava.Lit.: Pesti Hírlap Könyvtára – Lexikon, Budapest,1930; A. Sekulić: Narodni život i običaji bačkihBunjevaca, Zagreb, 1986; Új magyar lexikon,Budapest, 1995.

Ž. Mandić

BAČKO KLASJE, vjersko-informativnilist. Nastao je iz župnog lista Horizonti(Bačka Palanka) nakon što su u kolovozu1978. u prostorijama župnog ureda ŽupeIsusova uskrsnuća u Subotici hrvatskisvećenici Subotičke biskupije izabraliLazara Ivana Krmpotića da preuzme izda-vanje vjersko-informativnog lista, koji sunazvali Bačko klasje. Prvi je broj lista iza-šao na Sve svete 1978. Isprva su članoviuredničkog vijeća bili samo svećenici, alisu se poslije u nj uključili i svjetovnikatolički intelektualci, uglavnom umirov-ljeni. Iako je nominalno bio dvomjesečnik,list je u stvarnosti izlazio povremeno na12–48 stranica, ovisno o prikupljenomematerijalu. Objavljivao je vijesti iz župaSubotičke biskupije, napise o kulturnoj

baštini bunjevačkih i šokačkih Hrvata tepapine poruke. List nije imao osiguranihsredstava ni vlastit prostor, a rad je surad-nika na dobrovoljnoj osnovi bio orga-niziran po župnim dvorovima i privatnimkućama. Nakladnik je bio Dekanatskiured u Baču, a od 1991. Institut IvanAntunović iz Subotice. List je bio uređi-van, umnažan i raspačavan u Subotici, aglavni urednik Lazar Ivan Krmpotić bio ježupnik najprije u Bačkoj Palanci, poslije uĐurđinu. Posljednji, 78. broj izašao jepotkraj 1993.

Važnost Bačkog klasja ne iscrpljuje seu tome što je gotovo tijekom sveg vreme-na svojeg izlaženja bio jedini list nahrvatskom jeziku u Bačkoj – aktivnosti naočuvanju hrvatske narodne svijesti koje suoko njega niknule bile su znatno šire. Takoje krug suradnika oko Bačkog klasjapokrenuo manifestaciju Kokićevi dani1980., poslije preimenovanu u Dane kruhai riječi, te obilježavao obljetnice rođenja ismrti Blaška Rajića 1981., biskupa LajčeBudanovića 1983., Alekse Kokića 1990.,sv. Metoda 1985., Ante Jakšića 1982. i1987., biskupa Ivana Antunovića 1988.,

33

BAČKO KLASJE

Bačko klasje, Bačka Palanka, 25. XII. 1986.

sluge Božjega Gerarda Tome Stantića1985., s. Leopoldine Čović 1986., AlbeVidakovića 1989., fra Radoslava Kujun-džića 1989., Ante Miroljuba Evetovića1991., Ive Prćića 1994., dr. Josipa Andrića1992. i 1994. i dr. List je nastojao čvršćepovezati bačke Hrvate sa Zagrebom i sostalim hrvatskim središtima (npr. sasvetištem Marijom Bistricom) te sHrvatima u Bajskom trokutu 1990. i uKaraševskoj dolini u Rumunjskoj 1978.Promicao je rad Katedralnog zbora AlbeVidaković, slamarsku umjetnost 1982. tepučke pjesnike i stvaraoce 1982. Međunajveće uspjehe lista treba ubrojiti obnovuizlaženja pučkog kalendara SubotičkeDanice 1984., organizaciju proslave tris-tote obljetnice doseljenja bunjevačkih išokačkih Hrvata u Bačku 1986. i 1988.,obilježavanje stogodišnjice smrti biskupaIvana Antunovića te stvaranje preduvjetaza osnutak Instituta Ivan Antunović 1990.Na poticaj koji je došao iz kruga okup-ljenih oko Bačkog klasja obnovljen je radstare ustanove poznate pod imenomRazgovor 1991., iniciran je osnutakKnjiževnog kluba Miroljub 1991., objav-ljuju se prilozi manje poznatih pjesnika,pokreće se Zbornik Ivan Antunović 1992.,serija prospekata o običajima bačkihHrvata 1978., 1991.–93. i hrvatskomjeziku 1993. List uspostavlja ekumenskekontakte s nekim crkvenim zajednicama:sa Slovačkom evangeličkom crkvom izda-je Ilustriranu Bibliju 1977., s Makedon-skom pravoslavnom crkvom organiziraZnanstveni skup o sv. Klimentu Ohrid-skome 1993. i dr.Lit.: V---r [B. Gabrić], Pet godina vjerskog lista»Bačko klasje«, u: Subotička Danica : kalendar za1984. god., Subotica, 1983.

L. I. Krmpotić

BAČKO OKRUŽJE KRIŽARA (BOK),središnjica hrvatskih katoličkih križarskihbratstava Bačke duhovne oblasti uSubotici. Utemeljitelj BOK-a bio je biskupLajčo Budanović 1937., sjedište mu je bilou Matici subotičkoj (Ul. Paje Kujundžića9), a vodstvo Okružja potvrđivao jebiskup. Vodstvo su činili vođa, njegovzamjenik, tajnik, rizničar i knjižničar.

Članstvo je činilo stotinjak bratstava s okopet tisuća članova (seljaka, radnika i đaka).Isticala su se bratstva u Subotici, Đurđinu,Maloj Bosni, Somboru, Monoštoru i Sonti.Okružje se skrbilo za bratstva, usklađivaloje rad, priređivalo priredbe, proslave, teča-jeve, održavalo redovite veze s Velikimkrižarskim bratstvom (VKB) u Zagrebu;vođa Okružja bio je uključen u društveni ikulturni život ostalih hrvatskih društava iuređivao glasilo Kolo mladeži. Od osnutka1937. do zabrane rada ujesen 1944. vod-stvo BOK-a činili su Ante Sekulić, zamjenikvođe Vojislav Pešut, tajnik PericaVidaković, rizničar Zvonko Milonja, aduhovnik je bio Ivan Kujundžić. Zadnjavelika priredba BOK-a bili su Danhrvatske katoličke mladeži 15. IX. 1940. uSomboru. Od 1941. do kasne jeseni 1944.Okružje je jedva djelovalo. Nakon togakomunističke su mu vlasti zabranile rad, aspise su i knjižnicu zaplijenile.Lit.: Subotička Danica 1937, 1938, 1940, 1941;Subotičke novine 1937, 1938, 1939, 1940, 1941; Kolomladeži 1, 2, Subotica, 1939, 1940; Nedjelja, Zagreb,1938, 1939, 1940, 1941; A. Poljaković, Orlovsko-križarski pokret među bačkim Hrvatima, Klasje našihravni, 1-2, Zagreb, 1944.

A. Sekulić

BAČLIJA, Grgo (Subotica, 12. XI.1939.), odvjetnik i kulturni djelatnik. SinVece i Marije, rođ. Tumbas. Osnovnu isrednju školu završio je u Subotici, a naPravnom fakultetu u Nišu diplomirao je1973. Kao pravnik je radio u nekolikopoduzeća do 1991. Otada do odlaska umirovinu početkom 1999. u Subotici radikao odvjetnik.

Od mladosti je društveno aktivan. Bioje lokalni omladinski dužnosnik, a potkrajšezdesetih uključio se u organiziranje prveDužijance u Subotici 1968. U istom jeperiodu bio i sudionik u aktivnostima okoosnivanja ogranka Matice hrvatske uSubotici. Te su aktivnosti rezultiraleosnutkom Hrvatskoga kulturno-umjet-ničkog društva Bunjevačko kolo 1970., aBačlija je njegov član-osnivač. Mnogob-rojni sudionici spomenutih aktivnosti,zbog posredne veze s Hrvatskim pro-ljećem, koje je početkom sedamdesetihslužbeno osuđeno kao djelovanje s

34

BAČKO KLASJE

nacionalističkih pozicija, bili su izloženirazličitim represivnim mjerama. Bačlija je1973. zbog svojeg djelovanja bio osuđenna 10 mjeseci zatvora, koje je izdržao usubotičkoj kaznionici. Nakon toga tri jegodine bio bez posla, a 18 godina bezputne isprave. Početkom devedesetihponovno se uključio u društveni životHrvata u Subotici: jedan je od osnivačaDemokratskog saveza Hrvata u Vojvodini,postaje članom više hrvatskih kulturnihudruga u Subotici, ali i Društva književni-ka Vojvodine (1990.) te Hrvatskog društvapolitičkih zatvorenika.

U vrijeme nemogućnosti javnog anga-žiranja zajedno s Markom Peićem radi naprikupljanju i obradi jezičnoga i drugognaslijeđa bunjevačkih Hrvata u Bačkoj. Snjime je i suautor triju knjiga (Rečnikbačkih Bunjevaca, Imenoslov bačkihBunjevaca i Narodne umotvorine bačkihBunjevaca), koje su, međutim, u funkcijistvaranja separatnog bunjevačkog korpusau Vojvodini. Od početka devedesetihpovremeno objavljuje polemičke napiseu hrvatskim listovima i glasilima uVojvodini, ali i u srbijanskim i hrvatskimdnevnicima, tjednicima te periodici.Djela: Rečnik bačkih Bunjevaca (suautor M. Peić),Subotica--Novi Sad, 1990; Imenoslov bačkihBunjevaca (suautor M. Peić), Subotica--Novi Sad,1994; Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca (suau-tor M. Peić), Subotica, 1997.

Lit . : Marulić, 5/1995, Zagreb; Žig, 40-42,Subotica, 1996.

T. Žigmanov

BAČLIJA, Jelena, rođ. Davčik (Subotica,18. VI. 1928.), operna pjevačica, nastavni-ca glazbenog odgoja. Osnovnu je školupohađala u Subotici. Nakon svršetka II.razreda građanske ženske škole 1941.prekinula je redovito školovanje zbog izbi-janja rata, no poslije ga je uz rad nastavila.G. 1949. upisala se na odjel za solo pjevan-je u subotičkoj Srednjoj muzičkoj školi. Spočetka je u klasi prof. MatijeSkenderović, a poslije u klasi prof. IrmeRuzman Siflis.

Nakon završetka muzičke škole, od1954. počela je raditi u subotičkome

Narodnom kazalištu kao članica opernogzbora. Ubrzo je, nakon položene stručneaudicije, dobila uloge u operama Zagorskaruža, Dužijanca, Aida, Toska... Prošla je iaudiciju za pjevačicu u operi Narodnogkazališta u Sarajevu, ali iz obiteljskih jerazloga ostala u Subotici. Nakon ukinućaopere u subotičkom kazalištu bila je člani-ca operetne scene, a od 1958. do odlaska jeu mirovinu radila kao nastavnicaglazbenog odgoja u osnovnoj školi broj 1(današnja OŠ Sonja Marinković). G.1969. diplomirala je na Pedagoškojakademiji u Sarajevu i stekla zvanje nas-tavnika glazbe.

V. Bačlija

BAČLIJA, Katarina (Subotica 27. X.1927.), glumica. Osnovnu i građanskuškolu završila je u rodnom gradu. NakonDrugoga svjetskog rata, tijekom 1945. i1946., pohađa Dramski studio u Subotici,na kojem osnove glume predaju, međuostalim, Lajčo Lendvai, Milan i Jelka Asić,Boro Hanauska i dr., no ne upošljava seodmah u kazalištu, nego se udaje i odlazi iIzrael 1949. Nakon povratka u Subotici1952. dobiva kao glumica angažman uHrvatskome narodnom kazalištu. U subo-tičkom će kazalištu raditi sve do odlaska umirovinu 1992.

Gluma u komedijama bila je njezinaspecijalnost i tu je postizala najvažnijeuspjehe. Osim u komedijama srpskih auto-ra (Branislav Nušić, Jovan Sterija

35

BAČLIJA

JelenaBačlija

Popović), posebno se isticala u ulogama ukomedijama subotičkoga dramskog piscaMatije Poljakovića na teme iz narodnogživota Bunjevaca – zajedno s GezomKopunovićem bila je nositeljica glavnihuloga u komedijama Č’a Bonina razgala,Ode Bolto na ogled, Bolto u raju,Ludograd, Niko i ništa... Više od 20 godi-na svake nedjelje u 12 sati na valovimaRadio Subotice tumačila je Tonu u vrlopopularnoj polusatnoj šaljivoj radijskojemisiji Martin i Tona zajedno s GezomKopunovićem, koji je bio i autor teksta. Utelevizijskoj seriji Boltine zgode i nezgode,koju je snimila Televizija Zagreb 1971.prema dramskom predlošku MatijePoljakovića i u režiji Petra Šarčevića, Bačlijatumači jednu od glavnih uloga. I nakonodlaska u mirovinu glumila je u televizij-skoj seriji na lokalnom kanalu Yu EcoŠkripi đeram.

Sredinom 2000., na poziv Uredništvana hrvatskom jeziku Radio Subotice, inter-pretira kratke bunjevačke šaljive pripovi-jetke, koje je sakupio i obradio BalintVujkov. Osim što su emitirane na valovi-ma tog radija, jedan dio njih objavljen je ina nosaču zvuka Balint Vujkov: usmenizapisi 2002. u Subotici u izdanju Hrvatskečitaonice.

H. Tikvicki

BAČLIJA, Marko (Subotica, 27. IV.1914.), politički djelatnik. Gimnaziju istudij prava završio je u rodnom gradu

1937. Do kraja Drugoga svjetskog rataradi kao odvjetnik, a nakon rata obnašanekoliko dužnosti pri Gradskome narod-nom odboru u Subotici, čiji je predsjednikbio 1948.-52. Prvim javnim pravobranite-ljem Vojvodine imenovan je 1952. Od1957. do odlaska u mirovinu 1975. radi upokrajinskoj administraciji i obnaša neko-liko važnih dužnosti. Publicističke radoveiz područja prava i ekonomije objavljivaoje u domaćim listovima (beogradskiPrivredni pregled, novosadski Poljopriv-rednik, Dnevnik…).

G. Bačlija

BAČLIJA, Mihajlo (Miško) (Subotica23. I. 1931. – Subotica 3. X. 1997.),glazbeni pedagog. Osnovnu je školupohađao u Subotici, a zbog rata je tek1947. završio nižu trgovačku školu.Izvanredno je upisao potpunu mušku gim-naziju, pohađao je uz rad i 1950. maturi-rao. Srednju muzičku školu završio je1954. Od iste je godine kao stručni učiteljradio u Osnovnoj školi broj 3 (današnjaOš Matko Vuković), u dijelu grada spretežito hrvatskim stanovništvom. Idalje se stručno usavršavao: 1963. upisaose kao izvanredni student na glazbeniodsjek novosadskog odjela beogradskeUmjetničke akademije te nakon dvijegodine dobiva zvanje nastavnika glazbenogodgoja. U izvannastavnim aktivnostimaposvetio se njegovanju tamburaške glazbe.Pri školi je osnovao prvi dječji tamburaškiorkestar, koji je stekao ugled i u kojem su

36

BAČLIJA

KatarinaBačlija

MihajloBačlija

osnovna znanja dobili mnogobrojni subo-tički tamburaši. U tom je smislu iznimnozaslužan za organiziranje i instituciona-lizaciju tamburaškoga glazbenog odgoja uSubotici u poraću. U školi je radio sve doodlaska u mirovinu 1986., a do krajaživota bio je stalni član subotičkogaKamernog zbora Pro musica.

V. Bačlija

BAČLIJA, Vladimir (Subotica, 16. IX.1948.), likovni umjetnik fotografije. SinAndrije i Etele, rođ. Đurasev. U ranoj mla-dosti zbog prirode posla svojeg oca seli seu Beograd, gdje živi i djeluje i danas.Osnivač je i kreativni direktor Art atelieraBačlija, član ULUPUDS-a. Bio je fotore-porter u Večernjim novostima 1970.–87.,osnivač i urednik fotografije časopisa Moda1980.–82., dopisni urednik fotografijeMedia Marketinga 1986.–89., umjetničkidirektor Astrodizajna 1991.–95., urednikfotografije časopisa Kvadar 1991.Objavljuje modnu i life-fotografiju od1979. godine. Ponukan izazovima svojeprofesije, izvještavao je s ratišta u Izraelu iLibanonu, a nakon povratka u Beogradizlaže materijale s Bliskog istoka,uglavnom ratne teme. Redovito izlaže od1984. godine.

Autor je više od 600 fotoreportaža, oko380 kataloga (Speedo, Aleksandar Joksimović,Sirogojno, Revlon...), 78 naslovnih strana,38 plakata, 18 omota za ploče, 3 fotograf-ska projekta. Član je autorskog tima pro-jekta Beobanka 1983. i Wrangler 1984. tekoautor total-dizajna i kataloga za tvrtkuSeme 1990. Izlagao je u Narodnom kaza-lištu u Beograda 1992., na Majskom salonu1989. i 1995., u Subotici 1997. Dobitnik jegrupne nagrade Majski salon 1989., Zlatnaideja 1985., Srebrna ideja Portorož 1986.,Golden Drum Portorož 1998. Član je ArtDirectors Cluba Srbije.Lit.: Ko je ko u Srbiji, Beograd, 1996.

A. Čota i H. Tikvicki

BAČVANIN, 1. Subotički tjednik, glasiloNarodne radikalne i Zemljodilske stranke.Prvi se broj pojavio 12. III. 1921., predizbore za Ustavotvornu skupštinu, a zadnji15. III. 1923. pred parlamentarne izbore.Izlazio je petkom, do 1923. godine sazaglavljem i tekstovima napisanima ćiri-ličnim i latiničnim pismom istodobno, a u1923. godini samo latinično.

Odgovorni su urednici bili JakovMačković do 1922., Toša Iskruljev do1923. te Mijajlo Vasiljević tijekom 1923.Urednici su bili Voja Banković 1921.,

37

BAČVANIN

Bačvanin, Subotica, 19. III. 1922.

Jakov Mačković 1922. te na kraju AleksaIvić i Marko Protić. Kao vlasnik je nave-den Đurica Pendžić. Tiskan je u Narodnojštampariji i Minervi u Subotici.

Kao glasilo političke grupacije, list jepropagirao stajališta tada vladajućedržavne ideologije. Negativno je ocjenji-vao prohrvatske inicijative u Subotici.Osim što je donosio lokalne vijesti i drugerubrike, na njegovim su stranicama vođeneoštre polemike s Nevenom i Subotičkimnovinama, koje su optuživane da su glasi-la katoličko-klerikalnih krugova i da unosesjeme vjerskog razdora među Bunjevce.Autori su nekih tekstova bili i subotičkiBunjevci – iz uskog kruga oko »zemljodi-laca« (npr. Staniša Neorčić), ali najčešćese potpisuju Srbi dr. Aleksa Ivić i popMarko Protić.

Sačuvani se brojevi nalaze u KnjižniciMatice srpske u Novom Sadu, uHistorijskom arhivu u Subotici i uDržavnoj knjižnici Széchenyi (OrszágosSzéchenyi Könyvtár) u Budimpešti.

2. Pod istim je imenom u Somboru1884.–93. izlazio srpski list koji je zastu-pao program Srpske radikalne stranke.Nastavio je izlaziti u Subotici 1898.–99.kao prvi subotički list na srpskom jeziku, avlasnik i urednik lista bio je dr. DušanPetrović. Pod istim imenom ponovno jepred skupštinske izbore 1927. u Somboruizašlo osam brojeva Bačvanina, glasilamjesnoga odbora Radikalne stranke.Lit.: T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (1919-1945),Újvidék, 1979; D. Popov, Srpska štampa u Vojvodini1918-1941, Novi Sad, 1983; R. Stokanov, Somborskaštampa na srpskom jeziku između dva svetska rata,Dometi, 114-115, Sombor, 2003.

S. Mačković

BAĆINO (Baćin, madž. Bátya), mjesto uBačko-kiškunskoj županiji, nedaleko odDunava, 4 km južno od Kalače na putuprema Baji, 2272 st. (2002). Ime mu jenastalo od madžarske riječi bátya, »starijibrat«. Između 1369. i 1519. ime mu bilježeu obliku Bathya i u tom se razdoblju spo-minje među posjedima crkvenih velikaša

seksarske opatije. G. 1548. ima 23 poreznaobveznika i svi su Madžari. Za trajanjaturske okupacije nije posve uništeno. Turci1660. nastanjuju Hrvate Šokce iz okoliceVinkovaca. Za nekoliko desetljeća ovdaš-nji su Madžari posve pohrvaćeni. G. 1696.dušobrižnici su ovdašnjih Hrvata franjev-ci, među kojima se ističe fra Aleksa, koji jedošao iz Bosne. Župa posvećena MalojGospi utemeljena je 1698. Za vrijemeRákóczijeva ustanka 1703.–11. spominjese kao hrvatska župa. Matične se knjigevode od 1715., a naselje se tada spominjekao dalmatinsko i u njemu dušobrižničkedužnosti obavljaju hrvatski franjevci FilipDžindžić i Grgur Sonćanin. Svjetovnisvećenici župu preuzimaju 1733. TijekomXVIII. st. Baćince spominju kao Hrvate,Dalmatince, Ilire ili Slavene (Schlava), aposlije kao Race. Taj nametnuti naziv pos-tupno je prihvatilo i stanovništvo, paBaćinci sebe i danas zovu Racima.

38

BAČVANIN

Baćino (Bátya)

Današnja je crkva sagrađena 1849. Kaošokačko selo u Peštansko-šoltskoj župani-ji, s 3080 katolika, spominje se 1851.Nastava hrvatskog jezika ukinuta jepotkraj 1880-ih godina. Zadnji svećenikHrvat bio je Fejo Jasenović 1933. Od1996. u naselju djeluje hrvatska manjinskasamouprava, a u školi se fakultativnopoučava i hrvatski jezik.Lit.: G. Grosschmid, Magyarhon népesedésénekáttekintése, figyelemmel Bács-Bodrog vármegyetörténelmére, Bács-Bodrogh vármegye TörténelmiTársulat évkönyve, Zombor, 3, 1887, 4; Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája, I-II,Zombor, 1896; Magyarország vármegyéi és városai,Pest-Pilis-Solt-Kiskun vármegye, I, szerkesztette S.Borovszky, Budapest, s. a.; P. Pekić, Povijest Hrvatau Vojvodini, Zagreb, 1930; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája. Baja és Bács-Bodrog vár-megye községei, Budapest, 1934; T. Vanyó, Belgrádipüspökök jelentései a magyarországi hódoltság vi-szonyairól 1649-1673, Levéltári Közlemények,Budapest, 42, 1971, 1; K. Eperjessy, Bács-Kiskun,illetve a hajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkoriországleírásban, Bács-Kiskun megye múltjából, II,Kecskemét, 1979.

Ž. Mandić

BAĆO, jedan od načina na koji suBunjevci oslovljavali oca. Najčešće se ocugovorilo baćo, ponegdje ranko, neki put ibabo. O roditeljima se uvijek govorilo umnožini, i to i u 2. i u 3. licu (npr. ‘Di ćete,baćo? ili Baćo iđu). Kraćim izrazom bać iosobnim imenom oslovljavan je svakioženjen čovjek (npr. bać Stipan), a mlađisu nepoznatog čovjeka najčešće oslov-ljavali baća.

A. Stantić

BADANJ, kružno i horizontalno složenisnopovi kukuruzovine, različite visine, sdonjim dijelom stabljike izvana. U vrijemekad se kukuruz brao ručno stabljike su sekukuruza, nakon branja klipova, sjekle ivezale u snopove. Dvadesetak se snopovana njivi nakon toga uspravno slagalo u»klupe«, a nakon što se »klupe« prenesu ugumno, ondje su se slagale u badanj. Ujedan badanj ide desetak klupa kukuru-zovine, koja se slaže tako da odrezan donjidio stabljike ide van, a vršni dijelovisnopova unutra. Na taj se način list,najhranjiviji dio kukuruzovine, sačuvao od

truljenja. Badanj se obično slaže oko Svihsvetih (1. XI.), nakon što je posijana pšeni-ca, u »guvno«, jedan do drugoga. U kuku-ruzovini poslaganoj u badanj sačuvani sulistovi, najhranjiviji dio stabljike.

A. Stantić

BADICS, Ferenc (Stolni Biograd, 27.VIII. 1854. – Budimpešta, 18. VII. 1939.),madžarski književni povjesničar, sveuči-lišni profesor i član Madžarske akademijeznanosti. Djelovao je kao sveučilišni pro-fesor u Budimpešti, a neko je vrijeme bio iučitelj u Novom Sadu (1882.–94.). Bio jeglavni ravnatelj Peštanskoga školskogokruga. Svoje je radove objavljivao umadžarskim časopisima, a autor je i višeudžbenika. O Bunjevcima i Šokcima pisaoje u drugom madžarskom svezku epo-halnoga geografsko-etnološkog djela AzOsztrák-Magyar Monárchia irasban ésképben, u odjeljku o Bačkoj (A Bácska, AzOsztrák-Magyar Monárchia irasban ésképben, Magyarország, II, Budapest,1891).Lit.: I. Ivanić, O Bunjevcima; Povesničko-narodopis-na rasprava, Subotica, 1894; Hrvatska enciklopedija,II, Zagreb, 1941; Magyar Életrajzi Lexikon,Budapest, 1967.

M. Mandić

BADNJA VEČER → Badnje veče

BADNJAČA, 1. oveće drvo na kojem sekuha večera na Badnju večer. Bunjevačkije običaj da prije početka večere domaćicaili »položaj« (gost koji u običajima veza-

39

BADNJAČA

Badanj

nima uz Badnju večer ima posebnu ulogu)unosi nagorjelu badnjaču (negdje se zove i»badnjak«) u sobu, udarajući je o prag ilidovratak sobnih vrata uz simboličke riječi:»Koliko žeravica, toliko pilića, koliko žer-avica, toliko prasica...« ili »Koliko varni-ca, toliko pilića, koliko ovaca, tolikojaganjaca, koliko konja, toliko ždribadi,koliko krava, toliko teladi«, a ponegdje i»Krave se telile, krmače prasile, kobileždribile...« i slično, čime se izražava željaza što većom plodnošću domaćih životi-nja. Na svaku želju osobe za stolom odgo-varaju: »Daj, Bože!« Nakon toga položajbadnjačom pali svjećicu sa stola; 2. vrstabožićnoga kruha. Dok su ostali božićnikruhovi spleteni od usukana tijesta, bad-njača je, poput božićnjaka, od razvaljanatijesta, ali bez ukrasa. Reže se i dijeli naBadnju večer za stolom. Toliko je velikakoliko je ukućanima potrebno za jedanobrok.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; Zvonik, Subotica, 2/1994, 12/1997 i12/ 2003.

A. Stantić i S. Bačić

BADNJAK → Badnji dan

BADNJE VEČE dijal., Badnja večer,večer uoči Božića.

1. Bunjevački običaji. Smatralo se daBadnja večer počinje kad se na nebupojavi tzv. svinjarska zvijezda ili zvijezdaDanica (zapravo planet Venera). Početakvečeri lovci su oglašavali pucanjem izlovačke puške ili mladići »ključem« (me-talnom napravom kojom se oponašapucanj), što je ujedno bio i poziv da sesjedne za stol. Domaćica bi zapalila velikubožićnu svijeću i postavila je u »kuću«, tj.predsoblje. Dok čekaju ulazak »reduše«(žene koja pomaže u kućnim poslovima ikuhanju) i »položaja« (gosta koji imaposebnu ulogu u božićnim običajima),ukućani za stolom pjevaju božićne pjesme.Najprije u sobu ulazi domaćica ili položajs badnjačom, koju udara o prag ilidovratak uz simboličke riječi. Nakon togapoložaj ulazi u sobu sa svjećicom zapa-

ljenom na vatri badnjaka i zadjenutom upšenično zrnje u omanjoj čaši te pozdrav-lja nazočne: »Faljen Isus, čestitam vamBadnje veče!«, na što mu domaćin odgo-vara: »Uvik Isus faljen, ti živ i zdrav bio!«i posipa ga zrnima pšenice. Redušapostavlja zdjelu s juhom od grahazaprženoga maslom, a domaćin svjećicustavlja u pročelje stola. Ponegdje poslijeulaska položaja domaćica izlazi po zdjelukuhanoga graha i, donoseći je, čestitaBadnju večer. Slijedi zajednička molitvakoju predvodi domaćin. Prije jeladomaćin, stojeći s bocom zamedljane raki-je, nazdravlja uz želju da dogodine u srećii zdravlju svi dočekaju Badnju večer.Nakon toga svi iz boce piju zamedljanurakiju, iz zdjelice uzimaju po komad češ-njaka, umaču ga u med i pojedu, a nakontoga orah i na kraju komadić jabuke, kojase reže na onoliko dijelova koliko je osobaza stolom. O simbolici tih rituala stajalištanisu jedinstvena, ali se najčešće smatra dačešnjak simbolizira gorčinu ovog svijeta,orah – jakost, jabuka – zajedništvo, a med– zdravlje. Večera je obilna, ali nemrsna.Najprije se jede juha od graha, zatim»nasuvo«, tj. kuhano tijesto s tučenimsirom ili mljevenim makom ili orasima.Nakon Prvoga svjetskog rata pripravlja sesve češće i riba, obično šaran. Na stol sepostavlja i zdjela s kuhanim voćem: viš-njama, jabukama i sušenim šljivama, a svedo ponoći na stolu ostaje i nešto jela da sei gosti mogu poslužiti, u skladu s pučkimvjerovanjem da na Badnju večer nitko nesmije ostati gladan. Poslije večere zastolom se razbijaju orasi – vjerovalo se daće onaj tko naiđe na nezdrav orah bitibolestan, a zdrav se orah tumačio kaopredznak dobra zdravlja sve do sljedećegBožića. Ispod stolnjaka se k tomu izvlači-la slamka i prema njezinoj se duljini proc-jenjivalo koliko će tko još živjeti. Nakonšto se pojela juha od graha domaćin jevinom gasio božićnu svjećicu, a ponegdjei ostatkom grahove juhe iz tanjura. Smjerse dima tumačio kao znak da će onajprema kojemu je skrenuo umrijeti prvitijekom godine, no ako bi se penjaouspravno, bio bi to znak da sljedeće godine

40

BADNJAČA

nitko od nazočnih za stolom neće umrijeti.Velika se božićna svijeća nije gasila, negoje gorjela sve do zore. Poslije večere usli-jedilo bi čestitanje Badnje večeri, netko biodlazio susjedima, a drugi bi dočekivaligoste. Osobito su mjesto pritom imali»betlemari« i/ili »vašange«, s kojima sezajednički pjevala jedna ili dvije Božićnepjesme i koji su nakon darivanja odlazilidalje u čestitanje Badnje večeri. Kad sepribližilo vrijeme »ponoćnici« (polnoćnojmisi), članovi su obitelji kretali u crkvu,najčešće pješke, a s udaljenijih salaša nakolima ili saonicama. Nakon povratka spolnoćke ukućanima se čestita »Isusovoporođenje«. To je znalo trajati gotovo dozore, a onda su ukućani i gosti blagovali»pača« (hladetinu). Kad se približilo vri-jeme za »namirivanje josaga« (stoke),velika se božićna svijeća gasila, kao znakda je nastupio prvi dan Božića.

2. Šokački običaji. Kad bi na crkvi satpokazao da je vrijeme za zadnje zvono(crkveno zvono na pozdravljanje), obiteljbi se umivala, prala ruke i spremalavečeru. Dada (tata) ili drugi najstariji članobitelji ulazio bi u sobu govoreći: »ČestitBog i Božić, novo mlado lito!«, na što bisvi posjedali, a mama bi unosila večeru nastol govoreći »Pi-pi, pi-pi, ko-ko«. Kad bisve stavila na stol, svi bi ustali i naglasizmolili Očenaš i Zdravomariju, nakončega bi otac rekao »Nazdravlje vam bilo«.Stariji bi muškarci popili rakiju i večera bipočela. Mama – domaćica – za vrijemevečere nije smjela ustajati od stola jer sevjerovalo da će onda i koka na proljećedobro sjediti na jajima. Najčešće se blago-vao tučen grah (»papula«) i kuhano tijestos pekmezom posuto grahom (»perke«).Nakon večere djeca bi išla vidjeti ima lidarova pod granom. S grede bi na kanapuvisjela jabuka koju su djeca »intala« (nji-hala) i na kraju pojela. Poslije su se igralana slami, a susjedi bi dolazili čestitatiBadnju večer. Domaćica bi sklanjalavečeru i svi bi se polako spremali za pol-noćku.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); S. Bartolović, Božićniobičaji kod Hrvata u Baču, Klasje naših ravni,

Zagreb, 1/1942; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1991; Zvonik, Subotica, 2/1994; 12/1997; 1, 12/1998;1, 12/2000; 1, 11/2001; 1, 12/2002; 12/2003; A. Stantić,Kruv naš svagdanji, Subotica, 2001.

A. Stantić i M. Šeremešić

BADNJI DAN dijal., Badnjak, dan uočiBožića. Uz ovaj se dan veže velik broj obi-čaja u bunjevačkim i šokačkim obiteljima.

1. Bunjevački običaji. Domaćica prvaurani i zaokupljena je pripremanjem hrane,pri čemu posebno mjesto imaju »kolači«(blagdanski kruhovi). Muškarci rade samonužne poslove, najčešće oko zbrinjavanja»josaga« (stoke). Posebna je dužnostdomaćinova »zamedljati« rakiju (pomi-ješati s medom). »Reduše« (žene kojepomažu u kućnim poslovima i kuhanju)spremaju »otezanu pogaču« i peku »sitnotisto«. Na Badnji dan odrasli poste, većina»suši« (pije samo vodu). U obitelji, uzčašćenje zamedljanom rakijom, razmijenečestitanje Badnjeg dana, a poslije te čestitkerazmijene i sa susjedima. Muškarci spremeslamu koja će se rasprostrijeti po podu»čeljadske« (dnevne) sobe i odabiru drvoza »badnjaču«. Djeca slamu stavljaju nastol, a domaćica stol pokriva bijelim»čaršafom« (stolnjakom). Do početka XX.stoljeća božićna se »grana« pravila od raz-granatih grančica drveta ili metle (vrstabiljke), koja se obmotavala tankimtijestom i ispekla u peći, nakon čega seudjenula u stalak i okitila bombonima. Naglavno mjesto na stolu u XX. se stoljeću,pod utjecajem njemačkih običaja, počelapostavljati lijepo iskićena božićna »grana«,a u novije doba, ako je jelka veća, stoji napodu. »Granu« kite roditelji s djecom.Kasnije stariji neprimjetno stavljaju podgranu darove koje će ukućanima »donijetiIsus«. Ispod »grane« je najljepši kolač –»božićnjak«, na kojem se od »tica«, raznihukrasa i likova od tijesta, izrađuje obitelj-ski »betlem« (jaslice). Na stol se stavlja izeleno žito, posijano na sv. Luciju, zamed-ljana rakija, božićnjak, nekoliko lijepihjabuka, orasi, jedna ili više svijeća utaknu-tih u žitno zrnje, a od druge polovice XX.stoljeća i jaslice s biblijskim likovima. NaBadnjak nikoga ne treba udariti jer se

41

BADNJI DAN

vjerovalo da će ta osoba dobiti čir. Premanarodnom vjerovanju, iz kuće se ništa nesmije odnositi jer će se tako odnijeti isreća, a nije dopušteno ni od koga štoposuditi. Oko podneva reduša počinjekuhati večeru. Predvečer se čeljad okup-ljala oko svečano postavljenog stola, a doblagovanja su se pjevale radosne božićnepjesme, poput Hajte, braćo, da iđemo;Radujte se narodi i druge. Nakon pojave»svinjarske zvizde« (planeta Venere)počinje Badnja večer.

2. Šokački običaji. Šokci su blagdaneproslavljali skromnije. Na Badnjak sumuškarci obavljali nužne poslove po kući(hranili konje, svinje i krave, pomuzlikrave, donosili drva za loženje i sl.), doksu žene rano počele kuhati »lučenje«(hladetinu), koje se jelo nakon polnoćke itijekom božićnih blagdana. Za večeru sepripremala »papula« (tučen bijeli grahzačinjen sitnom mljevenom paprikom ibijelim lukom) i »perke« (kuhano tijestobez jaja punjeno pekmezom i posutomakom). Imućniji su imali i »nasuvo« sorasima. U posljednjih tridesetak godinakuha se još i riblji paprikaš, a u novije sedoba pripremaju torte i kolači.

Rano izjutra rodbina i susjedi išli su»slaviti Adama i Evu« u kuću u kojoj jenetko nosio ova imena. Ulazilo se uz riječi»Faljen Isus, čestitamo vam Badnji dan,Adama i Evu«, na što bi domaćini odgo-varali »Uvik faljen, ‘ajte samo«. Gosti subili ponuđeni čašicom rakije, a mlađiorasima.

U vlastite se kuće unosila slama u sobuu kojoj se obitavalo i blagovalo. Majke bistavljale malo slame na »stolicu« (stol) ipod stolnjak te metalni novac, koji je sim-bolizirao želju da iduća godina bude boga-ta. Pod »stolicu« se stavljao »šenik«(okrugla drvena posuda) u kojem je biložita, kukuruza i oraha, dok bi otac obiteljiunosio jedan ili više hamova i stavljao ihtakođer pod »stolicu« (stol).

Sve do prije osamdesetak godina nijese kitila jelka, nego se od šiba pravio stalakna kojem je visjela raznobojna vuna sprivezanim orasima ili »kriškindl šeće-

rom« (salonski šećer). Nakon toga postup-no se, po ugledu na Nijemce, počela kititijedna grana jele, a naziv »grana« ostao jedo danas za označivanje cijelog drveta,koje ulazi u običaje nakon Drugoga svjet-skog rata. Isprva se grana kitila kukuru-zovinom umotanom u šaren ili »zlatan«papir, a poslije i pravim bombonima idrugim jestivim ukrasima. Djeca su pod»granom« pronalazila jabuke, orahe, suhešljive i slično. Danas članovi obitelji zajed-no kupuju jelu i skupa je s djecom ukra-šavaju, a poslije polnoćke ili na Badnjejutro djeca pod njom nalaze darove.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; Zvonik, Subotica, 2/1994, 12/1997;1,12/1998; 1, 12/2000; 1, 11/2001; 1, 12/2002; 12/2003;A. Stantić, Kruv naš svagdanji, Subotica, 2001.

A. Stantić i M. Šeremešić

BAGREM → drač

BAIĆ, Josip (?, 1794. – Subotica, 29. XII.1859.), svećenik. Školovao se u Segedinu,studirao u Kalači. Gradski magistrat uSubotici birao je 14. IV. 1841. župnike zadvije nove hrvatske (»ilirske«) župe uSubotici. Za župu svetog Jurja izabran jeĐuro Dubičanac, upravitelj župe uKunbaji, dok su za Župu svetog Roka uSubotici predloženi: Josip Baić, ludaškikapelan, Mátyás Missuray, novosadskikapelan, i Ferenc Szép, futoški kapelan.Izbor je pao na Josipa Baića, što je poslijeformalno potvrdio i kalačko-bački nad-biskup. Novoosnovanoj Župi svetog Rokana upravljanje je dodana i filijala Šandor.Župnik Josip Baić bio je dužan držati jošdvojicu kapelana.Lit.: G. Tormásy, A szabadkai római kath. főplébániatörténete, Szabadka, 1883; A. Lakatos, A KalocsaiÉrseki Levéltár, Kalocsa, 2002.

S. Beretić

BAJA, gradić u sjeverozapadnoj Bačkoj, uBajskom trokutu, smješten na lesnoj terasina lijevoj obali Dunava i sporednoga krakaŠugavice, 37.916 st. (2002.). Ima riječnuluku, a zahvaljujući poljodjelstvu u okolicimjesta, u njemu je najrazvijena prehram-bena industrija.

42

BADNJI DAN

Ime grada etimolozi izvode iz staro-turske riječi bay, »bogat, obilan«. Naseljese u rimsko doba spominje pod imenomPetavium, a 1323. prvi put pod imenomBaya. Između 1229. i 1260. u Baji djelujudalmatinski i bosanski dušobrižnici, jamač-no stoga što je već tada ondje bilo hrvat-skog stanovništva, a poznato je da se 1240-ihgodina ovamo nastanjuju »Dalmatinci«. G.1382. bilježe je kao selo. PoslijeMohačke bitke (1526.) dolaze ovamo ibosanski i dalmatinski trgovci. U turskomje razdoblju Baja bila tvrđava i sjedišteBajske nahije. Hrvati ovdje žive i potkrajXVI. st., a u Baju su 1600. došli i franjev-ci iz bosanskog Olova. Poslije oslobođe-nja od Turaka 1687. stiže val novih dose-ljenika, od kojih većina potječe iz DonjeTuzle te pripada šokačkoj grani hrvatskognaroda. Kad je 1695. Baja izuzeta iz Vojnekrajine, hrvatski je jezik u njoj postaoslužbenim, pa je i naselje 1696. zabilje-ženo kao Baja. Iste je godine utemeljena ipučka franjevačka škola. Prema popisuBačke županije iz 1699. u Baji živi 595većinom hrvatskih kmetova, a 1701.ovamo se nastanjuje više hrvatskih obiteljiiz budimskog Tabana. Za vrijemeRákóczijeve bune kuruci su 1708. razoriliBaju, a franjevci se sklanjaju čak u Srijem.Posebnom župom Baja postaje 1712. (do1728. u Baji postoji samo hrvatska Župasv. Antuna) s mnogobrojnim podružnica-ma: Bikić (do 1743.), Gara i Kaćmar (do1744.), Čavolj i Sentivan (do 1748.),

Baškut (do 1766.). Podružnice Župe sv.Petra i Pavla, druge bajske župe uteme-ljene 1722., bili su pak: Monoštor i Čata-lija (do 1735.), Kakonj i Pandur (do 1805.),Srimljani (do 1800.), Fancaga (do 1809.).Dušobrižnici ovdašnjih Hrvata i tada subili bosanski franjevci. Komorskim trgo-vištem Baja je postala 1714. U popisu iz1715. zabilježeno je 138 hrvatskih, 75 srp-skih, 14 njemačkih i 8 madžarskih obitelji.Grof Csáky 1720-ih godina ovamo nase-ljava mnoštvo Madžara, Nijemaca iSlovaka. O brojnosti bajskih katolika svje-doči i podatak iz 1730., kad je ovdje kriz-mano 957 osoba, a nekadašnju brojnostbajskih Hrvata bjelodano potvrđujumatične knjige dviju katoličkih župa, ukojima nalazimo čak 1682 hrvatska prezi-mena. Bosanski franjevci 1731. obnavljajufranjevački samostan, koji ovdje postoji odXIII. st., i pri njemu razvijaju prosvjetnirad (pučka škola, gimnazija, filozofsko-bogoslovno učilište). Od 1750. do 1841. uposjedu je velikaške porodice Grašalković.G. 1768. spominje se kao madžarsko,»ilirsko« i njemačko naselje. Popis iz1828. bilježi 786 hrvatskih, 459 njemač-kih, 352 madžarske, 236 srpskih i 85 slo-vačkih obitelji. U velikom požaru 1840.izgorio je veći dio grada. Poslije je gradpreustrojen, bunjevačke Hrvate potiskujuprema južnim dijelovima, na Pisak iRavnu. Premda od 1858. dobiva većusamoupravu, gospodarski stagnira jer jenekad prometno pristanište na Dunavu

43

BAJA

Baja

počelo gubiti na važnosti nakon izgradnježeljezničke pruge Budimpešta–Zemun1870-ih godina. Gradu je 1930. adminis-trativno pripojena tada još uglavnom bu-njevačka Fancaga, koja je dotad bila uPeštansko-piliško-šoltsko-kiškunskojžupaniji. Broj se bajskih Hrvata u novijedoba kretao ovako: 1861. g. 5492 (ukupanbroj stanovnika 19.715), 1890. g. 4213(ukupno stanovnika 20.604), 1910. g.2188 (ukupan broj stanovnika 21.032),1941. g. 1067 (ukupno stanovnika 23.465). Nakon Drugoga svjetskog rata proc-jene su bile ovakve: 1945. g. 3000 (ukupanbroj stanovnika: 21.564), 1960. g. 1500(ukupno stanovnika: 30.555), 1980. g.2000 (ukupan broj stanovnika: 38.503).Osim nekoliko osoba najstarije životnedobi, bajski su Hrvati danas posve asimili-rani.

Madžarizacija je upravo ovdje bilanajsilovitija. Svjetovne i crkvene vlastičinile su sve kako bi zatrle hrvatski jezik inarodnu svijest. Nastava hrvatskog jezikau svim je ovdašnjim školama ukinuta1883. Radi sprječavanja asimilacije MijoMandić 15. I. 1884. u Baji pokreće listNeven. Svećenik Lajčo Budanović i njego-va »desna ruka« dr. Mišo Jelić, odvjetnik,uza zdušnu potporu svjesnih bajskihBunjevaca, 1910. utemeljuju Bajskukršćansku čitaonicu, koja je prestala djelo-vati nakon Drugoga svjetskog rata. Nakondemokratskih promjena u Madžarskojutemeljena je Bajska bunjevačka čitaoni-ca, koja svake godine organizira Bajskerazgovore. Hrvatski se danas poučava ujednome dječjem vrtiću, u dvjema osnov-nim školama (na Fancagi i Dolnjaku) i naVisokoj učiteljskoj školi, na kojoj postoji iKatedra za hrvatski jezik i književnost.Bazična knjižnica pohranjuje više stotinahrvatskih knjiga. Od 1992. u Baji djeluje iHrvatska manjinska samouprava.

Najvažniji su Bajci hrvatskog podrijet-la franjevci Luka Karagić, PetarLipovčević i Luka Čilić te Ivan Mihalović,jedan od Antunovićevih sljedbenika.

L i t . : G. G r o s s c h m i d , M a g y a r h o n népes-edésének áttekintése, figyelemmel Bács-Bodrogvármegye történelmére, Bács-Bodrogh vármegyei

Történelmi Társulat évkönyve, Zombor, 3, 1887, 4;Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája,I-II, Zombor, 1896; Magyarország vármegyéi ésvárosai, Bács-Bodrog vármegye, I, szerkesztette S.Borovszky, Budapest, s. a.; I. Iványi, Bács-Bodrogvármegye földrajzi és történelmi helynévtára, I,² V,Szabadka, 1909, 1907; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája. Baja és Bács-Bodrog vár-megye községei, Budapest, 1934; T. Vanyó: Belgrádipüspökök jelentései a magyarországi hódoltság vis-zonyairól 1649-1673, Levéltári Közlemények, Buda-pest, 42, 1971, 1; K. Eperjessy, Bács-Kiskun, illetve ahajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkori ország-leírásban, II, Kecskemét, 1979; A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; Ž.Mandić, Mikrotoponimija bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Folia onomastica Croatica, 10, Zagreb,2001.

Ž. Mandić

BAJALIĆ, najstarija poznata hrvatskaporodica u Segedinu. Njihov prvi spomenu ispravama potječe iz 1663. godine, daklejoš iz doba turske vlasti u gradu. Podrijetloimena nije sasvim jasno. Jedni ga vezujuuz madžarski grad Baju, drugi uz bunje-vački izraz baja, treći uz glagol bajati.

Ilija Bajalić bio je 1671. prvi naširokopoznati član ove porodice. Bio je hajdukkoji je stekao zemljište u gradu, ali nanjemu nije podigao kuću. Turci ga spomi-nju kao Bajalija Iliju, a Madžari potkrajXVII. stoljeća kao Bajali Illiju. On jezačetnik porodične grane koja se u graduproslavila majstorima čizmarima, jer su tajobrt obavljali dulje od jednog stoljeća.

Mihael Bajalić prvi je doista utjecajni iimućni član ove porodice. Godine 1724.imao je 15 komada stoke, golem vinogradi velik podrum pun vinskih bačava, vinskuprešu, četvrt mlina i dućan u Palanku. Ustose dakako bavio i svojim čizmarskim obr-tom. Bio je vrlo utjecajan član gradskogmagistrata, koji se u Segedinu birao premaetničkom ključu, pa su tako svoje pred-stavnike birali mjesni Madžari, Nijemci,Srbi i Hrvati. Godine 1724. bio je jedan od60 članova gradskoga Izabranog općin-stva, a 1727. i 1731. bio je na čelu ovogtijela i obnašao dužnost narodnog tribuna(tribunus plebis).

Nešto poslije pojavljuje se i MatijaBajalić, vjerojatno Mihaelov brat, koji je

44

BAJA

bio vlasnik dviju kuća, gostionice iprenoćišta, velikog vrta i 10 bačava vina. Ion je obnašao važne funkcije u životugrada, pa je tako 1727. i 1731. izabran nafunkciju vinskog nadglednika.

Bajalići su bili jedna od najsvjesnijihhrvatskih porodica u Segedinu, ali su jed-nako tako bili cijenjeni i među mjesnimMadžarima. O tome svjedoče i mnogobroj-ni zapisi u segedinskim ispravama, međuostalim se spominje da su »Mihael i MatijaBajalić radi bolje budućnosti i sveopćeskrbi podjednako pomagali i Dalmatinimai Madžarima«. Zna se da su svekolikopomagali doseljavanje hrvatskog pučan-stva u grad na Tisi.

U XVIII. se stoljeću u crkvi svetogDemetra u Palanku propovijed održavalana njemačkome i hrvatskom jeziku, jer suMadžari ondje živjeli u vrlo malenu brojupa su misna slavlja za njih održavana ucrkvama u Gornjem i Donjem gradu.Crkva svetog Demetra bila je mjestoduhovne okrjepe, ali i druženja segedin-skih Dalmatina. Bajalići su naraštajimapokapani upravo u toj crkvi, od koje jedanas ostao samo toranj, jer je na mjestunekadašnje crkve svetog Demetra 1930.podignuta velebna segedinska katedrala.

Porodični je imetak naslijedio takođerčizmar, vjerojatno Mihaelov sin Tomo(Thomas) Bajalić, koji je potkraj XVIII.stoljeća imao dvije kuće, čizmarskuradionicu te osam vinskih bačava. Bio jebogat, što potvrđuje i to da je u kući držaosluge. Sredinom XIX. stoljeća porodica sepostupno asimilirala. Njezini su članovidoduše živjeli i u drugim ugarskimgradovima, ali slavu i moć nigdje nisu ost-varili kao u Segedinu. Godine 1849. spo-minje se u ispravama zadnji predstavnikove porodice u Segedinu, a u ispravama ususjednoj Deski zadnji spomen Bajalićapotječe iz 1877.Lit.: L. Heka, Povijest Hrvata Dalmatina u Segedinu,Budimpešta, 2004.

L. Heka

BAJALIĆ, Adam (Bajalich von Bajaháza),(Segedin, 1734. – Karlovac, 5. VI. 1800.),general i barun. Najpoznatij i član

segedinske porodice Bajalić, sin MatijeBajalića. Opredijelio se za vojnički pozivte je kao 20-godišnjak stupio u austrijskopješaštvo. Sudjelovao je u Sedmogodiš-njem ratu (1756.-63.) i Bavarskomenasljednom ratu (1778.-79.). Godine 1768.postao je satnik, a nakon što se proslavio ubitkama kod Ober-Hetzeldorfa 30. VII. ikod Dittersbacha 9. X. 1778., promaknutje u čin bojnika. Godine 1783. imenovan jeza potpukovnika Slunjske pukovnije, a već1789. postao je pukovnikom. U austro-tur-skom ratu 1787.-91. is taknuo sehrabrošću pa je 1790. od vladara dobiobarunski naslov i pridjevak von Bajaháza(Bajaházai). Godine 1794. kao general jesudjelovao u ratu protiv Francuza, asljedeće 1795. imao je odlučujuću ulogu upobjedi kod Handschuhsheima, zbog čegaga je car odlikovao viteškim naslovom.Nastavljajući uspjehe na bojnom polju uboju kod Peschiere i Monte Balda 1796.,dospio je u francusko zarobljeništvo, ali seuspio osloboditi. Kao poštovani austrijskigeneral, ovaj madžarski i hrvatski junakumro je u Karlovcu, sjedištu Hrvatskogageneralata 30. lipnja 1800. godine.

Njegov mu se rodni grad odužio nadostojan način. Naime, u crkvi svetogDemetra u Palanku (od nekadašnje crkvedanas je ostao samo toranj svetog Demetrajer je na mjestu gdje je stajala crkva u XX.stoljeću podignuta katedrala), gdje supokopani njegov djed, otac i majka, nazidu tornja iz XII. stoljeća, godine 1783.uklesan je nadgrobni natpis s Bajalićevimplemićkim grbom, na kojem je latinskitekst: D. O. M. EGREGIIS. ELIAE. BAIALICH.AVO. SVO. AETATIS. SVAE LXXVI. ET. ACATHAE MATRI. CARISSIMAE. AETATIS. SVAELXXXVII. SZEGEDINIE. VIVIS. ERREPTIS.ANTONIVS. ADAMUS ET IOANNES. BAIALICHDE BAIAHÁZI. NEPOTES. FILIIQUE. PIISSIMI.OB PRAECLARAM IN REGEM FIDEM BELLI-CAMQVE. VIRTUTEM. LIBERI. BARONES.CREATI. AETERNUM. HOC. AMORISET.MOERORIS. MONUMENTUM. POSUERUNT.MDCCLXXXIII. CANCUS. COLOC. V. COLINUSCENTURIO.\

Adam Bajalić smatra se jednim od naj-važnijih Segedinaca u cijeloj povijestigrada.

45

BAJALIĆ

Lit.: C. Wurzbach, Biographisches Lexikon desKaiserthums Oesterreich, I, Wien, 1856; J.Hirtenfeld, Der Militär-Maria-Theresien-Orden undseine Mitglieder. Nach authentischen Quellen bear-beitet von J. Hirtenfeld, Vienna, 1857; J. Reizner,Szeged története, III, Szeged, 1900; Hrvatski biograf-ski leksikon, I, Zagreb, 1983; L. Heka, PovijestHrvata Dalmatina u Segedinu, Budimpešta, 2004.

L. Heka

BAJASZENTISTVÁN → Fancaga

BAJIĆ, Josip (Subotica, 30. IV. 1927. –Subotica, 17. VI. 1999.), glumac i kazališniredatelj. U rodnom je gradu završio

osnovnu školu i gimnaziju. Studirao jevrlo kratko medicinu u Beogradu, a srp-skohrvatski jezik i književnost u Nišu, nonije stekao diplomu. Aktivno se bavionogometom, a neko je vrijeme trenirao iigrao košarku za beogradski Partizan.Vratio se u Suboticu i početkom 1951.postao glumac u Narodnom kazalištu, gdjeje isprva igrao manje uloge. Pravu je afir-maciju stekao tumačeći uloge u djelimaMatije Poljakovića Niko i ništa te Vašange.Od jeseni 1956. tri je sezone igrao u kaza-lištu u Kotoru, a nakon toga jednu je go-dinu bio glumac u Leskovcu.

Godine 1961. ponovno je u Subotici:jednu je sezonu glumac u ansambluDječjega kazališta, a sljedeće se vraća ukazalište u kojem je i počeo glumiti – subo-tičko, tada već Naradno pozorište-Népszínház. U njemu u sljedećih nekolikogodina vrlo uspješno ostvaruje mnogobroj-

ne zahtjevne uloge. Od 1965. do 1970.intendant je u subotičkom kazalištu pamanje glumi, bavi se organizacijskimpitanjima, a počinje i režirati. U televizij-skoj seriji koja je snimana 1971. premadramskom predlošku Matije PoljakovićaBoltine zgode i nezgode Bajić tumačiglavnu ulogu – Boltu.

Nakon odlaska u mirovinu radi naprikupljanju i obradi leksičke građe bunje-vačkih Hrvata te režira u Hrvatskome kul-turnom centru Bunjevačko kolo za njihovuamatersku kazališnu družinu dvijePoljakovićeve komedije – Ode Bolto naogled i Niko i ništa te monodramu JosipaKlarskoga Ilija Troskot i njegova dica.Početkom 1999., na poziv Uredništva nahrvatskom jeziku Radio Subotice, Bajićinterpretira kratke bunjevačke narodnešaljive pripovijetke koje je sakupio i obra-dio Balint Vujkov. One se emitiraju u prog-ramu tog radija, a dio je njih objavljen ina nosaču zvuka Balint Vujkov: Usmenizapisi 2002. u izdanju Hrvatske čitaoniceiz Subotice.Lit.: Zvonik, Subotica, 7/1999; J. Buljovčić, InMemoriam: Josip Bajić (1927.-1999.), Subotičkenovine, 17. VI. 1999; Bunjevačke novine, Subotica,7/1999.

H. Tikvicki

BAJKA, usmenoknjiževna prozna pripov-jedna vrsta, obilježena ponajprije fan-tastičnim motivima i bogato zastupljena ugotovo svim kulturama. Po uzoru nausmenoknjiževne, bajke često pišu i indi-vidualni autori. Istraživanja bajke postavi-la su temelje naratologiji, književnoz-nanstvenoj disciplini koja se bavi pripov-jednim vrstama općenito. Ta su istraživa-nja prošla kroz nekoliko faza, a interes seistraživača u njima koncentrirao narazličite probleme: na načine na koje sunorme, predodžbe i vjerovanja drevnihljudskih zajednica pohranjeni u pojedinimmotivima; na specifične situacije i konflik-te u kojima se zrcale uzroci ljudskih psi-hičkih problema; na traganje za povijes-nim i zemljopisnim izvorištem bajke kojese može očitati u njezinoj jezgri; naapstraktnu strukturu bajke i odnose koje u

46

BAJALIĆ

JosipBajić

njoj uspostavljaju pojedini motivi, funkci-je i aktanti; na izvedbu kao jedinstveni činkazivača prilagođen aktualnoj publici.Iako sa znatnim kašnjenjem, odjecimaspomenutih istraživanja bili su obilježeni ipokušaji da se teorijski pristupi bajkama uusmenoj književnosti podunavskih Hrvata.

U njoj naime bajke zauzimaju istaknu-to mjesto, iako su sve do polovice XX.stoljeća znatno češće bile bilježenepjesme. Većina danas poznatih bajki saču-vana je zahvaljujući zapisima BalintaVujkova, a gotovo su sve objavljene u ide-aliziranoj, »grimmovskoj« verziji, jer ih jeVujkov često rekonstruirao na temeljukazivanja nekoliko osoba, ispravljao unjima nedosljednosti i jezično ih ujednači-vao. Smatrao je naime da nesavršenaizvedba kazivača ne bi trebala bitiovjekovječena u zapisu te je zato tragao zaarhetipskim uzorkom koji bi odgovaraonjegovoj predodžbi o bajci kao rizniciživotne mudrosti. Zbog takva su ga pristu-pa kritizirali neki onodobni vodeći folk-loristi (npr. Maja Bošković Stulli). Vujkovje usto i sam autor dviju bajki, Cviće ikamen (1938.) i Bajka o mravljem caru(1953.), u kojima se motivskim i stilskiminstrumentarijem tipičnim za bajke služikako bi progovorio o bitnim problemimanarodnog života.Lit.: Bunjevačke narodne pripovitke, Subotica, 1951;Hrvatske narodne pripovijetke (bunjevačke), NoviSad, 1953; Hrvatske narodne pripovijetke (bunje-vačke), Zagreb, 1957; Hrvaške pravljice, Ljubljana,1960; Hrvatske narodne pripovijetke iz Vojvodine,Subotica, 1960; Do neba drvo, Subotica, 1963; Ticažeravica, Subotica, 1964; Cvjetovi mećave, Zagreb,1970; G. Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata,Zagreb, 1971; Hrvaške narodne pripovedke,Ljubljana, 1981; Jabuka s dukatima, Subotica, 1986;Zlatni prag, Budimpešta, 1990; A. Sekulić, Hrvatskapreporodna književnost u ugarskom Podunavlju do1918., Zagreb, 1994.

P. Vuković

BAJMAK → Bajmok

BAJMOČKI ATLETSKI KLUB (BAK),sportska udruga. Osnovali su je 1908. uBajmoku pod imenom Bajmoki atletikaiclub (BAC) nogometni entuzijasti Josip iKalman Pfeiffer i Antun Svoboda, koji su

u klubu radili sve do 1930. godine. Važnuulogu u djelovanju kluba imali su FerencHolzhacker, Stipan Pfeiffer, LajosSvoboda, Lajos Kiss, Lajčo Budanović,József Héger, Nikola i Stjepan Merković idr. Osnovan je pod utjecajem subotičkogaNogometnog kluba Bačka, koji je sa svojedvije momčadi gostovao i u Bajmoku ipopularizirao taj sport. Do Prvoga svjet-skog rata BAC je igrao samo prijateljskeutakmice tijekom ljetne sezone na poljanigdje se danas nalazi stadion FK Radnički.

U Kraljevini SHS klub obnavlja radpod imenom Bajmočki atletski klub(BAK) i igra do 1941. u I. i II. razreduSubotičkoga nogometnog podsaveza.Najveći mu je uspjeh bio osvajanje prvogmjesta u II. razredu 1939. i natjecanje u I.razredu. U to vrijeme BAK ima ograđenoigralište sa svlačionicom i s gledalištem za1500 gledatelja. Uz nogometnu, osnovanaje lakoatletska i šahovska sekcija.

Tijekom rata klub je djelovao podizvornim imenom BAC i igrao s prom-jenljivim uspjehom u regionalnoj ligi Dunav.

Klub je prestao djelovati 1945., kad se,prema odluci vlasti, pristupilo reorga-niziranju cjelokupnoga sportskog života iosnivanju novih društava za tjelesnu kul-turu. Igralište i cijeli inventar naslijedilo jenovoosnovano Fiskulturno društvo Radnički.Lit.: Jugoszláv sportélet, Szabadka, 1920-1939;Subotički športski list, Subotica, 1935-1939; I.Pluhar, Magyarországi sportegyesületek története,Budapest, 1942; M. Brustulov i dr., Sport u Subotici1944 – 1984 Sportélet Szabadkán, Subotica, [1984].

A. Zomborčević

BAJMOK (arh. dijal. Bajmak), 1. pustaraizmeđu Lemeša (Svetozara Miletića) iČonoplje; 2. naselje u sjevernoj Bačkoj, uOpćini Subotica, na magistralnoj cesti ipruzi Subotica-Sombor. Nalazi se nalesnom terenu na 116 m nadmorske visine,u blizini pješčare, što je uvjetovalo njegovbrz rast. Pokraj Bajmoka teče Bajmočkipotok, koji je jedan od izvorišnih tokovaKrivaje.

Etimologija je toponima nejasna. Prvise put spominje 1462. u darovniciugarskoga kralja Matije njegovoj majci. U

47

BAJMOK

tursko se doba spominje najprije NoviBajmok u Subotičkoj nahiji, a poslijeBajmok i Novi Bajmok u Somborskojnahiji. Prema popisu iz 1580. Novi jeBajmok imao 21 dom (Subotica ih je u todoba imala 49). Biskup beogradski fraMarin Ibrašimović 1649. krizmao je i uBajmoku. Oslobađanjem od Turaka ulazi1702. u sastav Potiske vojne granice kaojedna od 12 subotičkih pustara, koje zajed-no s užim područjem grada otada čine»povijesni atar Subotice«. Subotica je, dabi postala slobodnim kraljevskim gradom,1779. morala naseliti pustare Bajmok iČantavir. Tako je proces ušoravanja salašana bajmočkoj pustari, započet još tijekom1770-ih godina, završio 1785., kad jeBajmok napokon iz pustare prerastao u selo.

Bajmočka je župa stara. Njome su do1775. g. upravljali franjevci iz Subotice.Od 1780. ima župnika najprije u osobiJánosa Millena. Patron je župe gradSubotica. Na mjestu trošne kapelice iz1772. g. gradi se današnja bajmočka crkva1817. u baroknom stilu, a početkom XX.st. proširuje se i obnavlja. Crkva je

posvećena sv. Petru i Pavlu. Matične seknjige vode od 1896. Današnja župa, kao imjesna zajednica, osim naselja Bajmokobuhvaća i naselje Mišićevo, koje je nasta-lo na bajmočkoj pustari nakon Prvogasvjetskog rata. Omanja pravoslavna crkvau bizantskom stilu izgrađena je u razdoblju1992.-1999.

Bajmok je depopulacijsko naselje. Brojse stanovnika od 1961. neprestano smanju-je, što se vidi iz tablice:

godina br. st.

1869 64461880 66611890 71311900 75761910 82661921 88481931 113281948 117891953 114111961 117141971 108611981* 95861991* 86202002* 8586

*od 1981. Mišićevo se iskazuje samostalno, kaoposebno naselje

48

BAJMOK

Bajmak

Kako se broj stanovnika stalno mije-njao, tako je i etnička struktura bila pod-ložna stalnim promjenama. Prvom kolo-nizacijom (završena je 1783.) naseljavajuse Hrvati iz Subotice, a zatim Madžari iNijemci, koji se u ovom periodu inten-zivnije doseljavaju u Bačku. Otad je mul-tietničko naselje nastanjeno pretežitoHrvatima, Madžarima i Nijemcima (1857.ima 5680 stanovnika: Hrvata 2100,Nijemaca 1925, Madžara 1654; 1900. ima7588 stanovnika: Madžara 5599, Nijemaca1980, Hrvata 1980). Početkom XX. sto-ljeća doseljavaju se Srbi. Njihov će se brojznatno povećati nakon Drugoga svjetskograta, kad Nijemci bivaju iseljeni, a na nji-hovo mjesto dolaze Srbi, uglavnom izDrežnice (Ogulin, Hrvatska). Ni posljed-nja ratna zbivanja, tijekom 1990-tih godina,nisu prošla bez promjena u etničkoj sliciBajmoka:

godina 1991. 2002.

ukupno 8620 8586Srbi 1946 2900Hrvati i Bunjevci 2276 1966Madžari 2940 2450Jugoslaveni 1112 454ostali 546 816

U Bajmoku nije zastupljena samo imig-racija nego i emigracija, osobito na relacijiselo-grad, ali i negativan prirodni prirast(bijela kuga). Krajnji je rezultat svih tihkretanja stanovništva Bajmoka depopulacija(smanjenje broja stanovništva).

U gospodarstvu Bajmoka prevladavapoljoprivreda. Zastupljeni su poljodjelstvo(pšenica, kukuruz, suncokret...) i stočar-stvo (svinje, goveda, perad…). Osimpoljoprivrede, zastupljeni su i trgovina,obrt, građevinarstvo i industrija (ciglana,namještaj, elektromotori...).

Od hrvatskih institucija valja spomenu-ti Pučku čitaonicu, utemeljenu 1879., kojaje s kraćim prekidom radila desetak godi-na. Na čelu joj je bio Tadija Bešlić, baj-močki trgovac hranom. Danas u Bajmokudjeluje HKUD Bajmok. Znamenitiji suBajmočani hrvatskog podrijetla biskupLajčo Budanović, akademski slikar StipanKopilović i kiparica Ana Bešlić.

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I, Szabadka, 1886; I. Iványi, Bács-Bodrogvármegye földrajzi és történelmi helynévtára, I,²Szabadka, 1909; B. Bukurov, Geografski položajbačkih naselja, Zbornik Matice srpske za prirodnenauke, sv. 3, Novi Sad, 1952; O proizvodnim snaga-ma Subotice 1964, Subotica, 1966; A. Sekulić,Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Split,1978; M. Popović, J. Dinić, Urbano-geografskaproučavanja naselja Jugoslavije, Beograd, 1978; B.Bukurov, Subotica i njena okolina, Novi Sad, 1983;B. Ćupurdija, Subotica i okolina, Novi Sad, 1987; J.Marković, Enciklopedijski geografski leksikonJugoslavije, Sarajevo, 1990; A. Hegediš i K.Čobanović, Demografska i agrarna statistikaVojvodine 1767-1867, Novi Sad, 1991; Koreni I:Gyökerek I: Svedočenje vekova: Évszázadok val-lomása: Pravni položaj i stanovništvo Subotice 1391-1828: Szabadka közjogi helyzete és lakossága,Subotica: Szabadka, 1991; A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; A: Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi,Zagreb, 1994; A. Mojzes, Bajmok, Szabadka, 2002.

S. Stantić

BAJNAT, dio Subotice. Jedan od najstari-jih naseljenih dijelova grada, južno odsredišta. Ime mu potječe od naziva Bainhát ili Bajina uzvišica (Baja: osobno imeili nadimak; madž. hát: uzvišica).

Naziv nekadašnje uzvišice koja senalazila jugoistočno od današnjegaSenćanskoga groblja, postupno se proširiona šire područje između Senćanske ceste iMlake (čije je korito išlo današnjomPrvomajskom ulicom i dalje kroz Pro-zivku) pa je Bajnat obuhvaćao Senćanskogroblje te područje južno i jugoistočno odnjega. Poslije se teritorij na koji se odnosi-lo to ime proširio dalje na sjever, dodanašnje senćanske crkve.

Danas je Bajnat jedna od gradskihmjesnih zajednica, koja je 1981. imala6356 stanovnika, a 1991., nakon što je oddijelova Bajnata i Kera osnovana MZProzivka, 2894 stanovnika. Danas (2002.)Bajnat ima 2825 stanovnika (Madžari 844,Hrvati 441, Bunjevci 432, ukupno Hrvati iBunjevci 873, Srbi 669, »Jugoslaveni«196, svi ostali 243). S izgradnjompretežito radničkog naselja Prozivke,tradicionalan narodnosni sastav Bajnata uvelikoj je mjeri izmijenjen, pri čemu jeosobito smanjen hrvatski udio.

49

BAJNAT

Istočno od Bajnata, uz Senćanskucestu, nalazi se nekoliko industrijskihobjekata, od kojih su najvažniji oni tek-stilne i prehrambene industrije. U Bajnatuje i Senćansko groblje, podignuto izmeđudvaju svjetskih ratova. Bajnat pripadaŽupi sv. Jurja, koja je osnovana 1841., adanašnja je crkva izgrađena 1898.Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886.-1892; L. Szekeres,Szabadkai helynevek, Szabadka, 1975; B. Bukurov,Subotica i okolina, Novi Sad, 1983; Statističkigodišnjak opština Ada, Apatin, Bačka Topola,Kanjiža, Mali Iđoš, Senta, Sombor, Subotica, ur. I.Bartol, Subotica, 1985-1987; Stanovništvo: 3 ;Nacionalna pripadnost: detaljna klasifikacija,Beograd, 1993; A. Sekulić, Hrvatski bačkimjestopisi, Zagreb, 1994.

S. Stantić i A. Rudinski

BAJSKABUNJEVAČKA ČITAONICA,udruga bunjevačkih i šokačkih Hrvata izBaje i okolice. Utemeljena je u Baji 3. VI.1988. kao pravna sl jednica Bajske

kršćanske čitaonice i Čitaonice iz Fancage.Čitaonica ima nekoliko odjela različitih poznačenju i aktivnostima. Od 1990. održavaredovite godišnje Bajske razgovore, orga-nizira Veliko prelo u Baji i sudjeluje narazličitim kulturnim svečanostima uSubotici, Somboru i u Hrvatskoj.

Iako je, nakon mnogo napora,nekadašnja zgrada Bajske kršćanskečitaonice tijekom 1990-ih godina vraćenabajskim Hrvatima, i danas je u ruševnomstanju te nedostaju redoviti sadržaji.

Lit.: A. Mujić, Bajska bunjevačka čitaonica,Subotička Danica – Kalendar za 1992., Subotica,1992.

M. Mandić

BAJSKA KRŠĆANSKA ČITAONICA,hrvatska ustanova u Baji. Na poticajtadašnjega bajskog kapelana LajčeBudanovića i njegove »desne ruke«, od-

50

BAJNAT

Parcelirano područje Bajnata 1822 . godine s dominantnom uzvišicom i grobljem u gornjem dijelu

vjetnika dr. Miše Jelića, od 900 kruna čistogprihoda s Velikoga bunjevačkog prelaodržanoga 2. II. 1910. godine i dobro-voljnih priloga bajskih Hrvata kupljeno jezemljište u Ulici slobode br. 84 radipodizanja Bunjevačke čitaonice. Budućida pravila rada Čitaonice Ministarstvoprosvjete i vjere dugo nije htjelo odobritipod izlikom da je riječ o panslavističkojustanovi, zdanje je, sa službenim nazivomBajska kršćanska čitaonica, u uporabupredano tek 1913. Svrha je ustanove bilonjegovanje materinskoga jezika bunje-vačkih Hrvata, promicanje kulture i oživ-ljavanje društvenog života, poticanje čita-nja korisnih knjiga, novina i časopisa teorganiziranje kulturnih i znanstveno-popu-larnih predavanja za odrasle i za mladež.Vrhunac svoje djelatnosti Čitaonicapostiže 1920-ih i 1930-ih godina, kadpokretačkom snagom hrvatskoga nacional-noga gibanja u Baji i njezinoj okolicipostaje dr. Mišo Jelić. Organiziranjem kul-turnih priredaba te napose prikazivanjemigrokaza, u kojima je napokon i »bunje-vačka rič dospila na binu«, čitaonicapostaje rasadištem narodne samosvijesti iuporištem u borbi protiv asimilacije.

Usporedno sa snaženjem madžarskognacionalizma potkraj 1930-ih, Jelić bivapotisnut iz vodstva Čitaonice. U njoj jeprevladala promadžarska struja te se taustanova, zadnja kula hrvatstva u Baji,srozava na razinu obične krčme.

Godine 1945. rad Čitaonice ponovnooživljuje. Pod njezinim se okriljem tako1946. u Baji priređuje Veliko hrvatskoprelo, no već 1948. djelatnost joj opetbitno slabi te ona nastavlja postojati samokao gostionica. Zgrada je Čitaonice1990-ih godina vraćena bajskim Hrvatima,odnosno Bajskoj bunjevačkoj čitaonici.Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; Neven, 7, 8, 9, 12/1911, Subotica; A. Mujić,Osamdeset godina Bajske bunjevačke »čitaonice«, u:Zbornik »Ivan Antunović«, 2-3, Subotica, 1992; A.Mujić, Bajska bunjevačka čitaonica, SubotičkaDanica. Kalendar za 1992., Subotica, 1992.

Ž. Mandić

BAJSKA NAHIJA, osmansko-turskovojno-upravno područje u sastavu Segedin-skog sandžaka. Prvi se put spominje u dobavladavine sultana Selima II. (1566.–74.).Tada su naime povrh sedam dotadašnjihnahija u Segedinskom sandžaku osnovanejoš dvije, Bajska i Subotička. Bajska jenahija obuhvaćala tridesetak mjesta, međukojima su bili i Baja, Baračka, Bikić,Borota, Boršot, Čavolj, Đurđin, Matević,Monoštor, Rem i Baškut.

Nakon što je madžarsko pučanstvouglavnom izbjeglo na sjever, te je dijelovePanonije nastanilo etnički hrvatsko i srp-sko stanovništvo podrijetlom iz krajevajužno od Save te iz Slavonije. I ono je odat-le izbjeglo pred pustošenjima turskevojske ili je pak bilo dovedeno od samihTuraka radi obrade plodne bačke zemlje ibavljenja stočarstvom. Dio novodose-ljenih, ponajprije srpsko stanovništvo,doveden je radi obavljanja vojne službe tesu služili kao najamnici (martolozi).Kršćani su uglavnom živjeli po selima, amuslimansko je stanovništvo naseljavalovaroši. Duhovnu skrb nad katoličkimstanovništvom vodili su franjevci BosneSrebrene.

Bajska je nahija prestala postojati snestankom turske vlasti u Bačkoj tijekomVelikoga bečkog rata (1683.–99.).Lit.: I. István i Gy. Dudás, A XVIII. század története,u: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája,I, Zombor, 1896; Historija naroda Jugoslavije, II,Zagreb, 1959; O. Zirojević, Upravna podela današn-je Vojvodine i Slavonije u vreme Turaka, Zbornik zaistoriju, sv. 1, Novi Sad, 1970.

S. Bačić

BAJSKI RAZGOVORI BUNJEVCIDANAS, redoviti godišnji skup koji u ned-jelju pred proštenje sv. Antuna ili u nje-govu sklopu organizira Bajska bunjevačkačitaonica. Prvi su put organizirani 1990.godine. Teme su Razgovora različite, odznanstvenih i stručnih do kulturoloških ipolitičkih, a sudionici su uglednici izMadžarske, Hrvatske i Vojvodine. Budućida Bajska bunjevačka čitaonica ne posje-duje adekvatne prostorije, Bajski se raz-govori održavaju u različitim javnimobjektima u Baji.

51

BAJSKI RAZGOVORI

Lit.: LIK [L. I. Krmpotić], Znanstveni skup u Baji:»Bunjevci danas«, Bačko klasje, 60, Subotica, 1990;Zbornik »Ivan Antunović«, 4-5, Subotica, 1994.

S. Bačić

BAJSKI TROKUT, sjeverozapadni diobivše Bačko-bodroške županije, smještenizmeđu Dunava, madžarske državnegranice i crte sjeverno od Baje, koji jeprema odredbama Trianonskoga mirovnogugovora ostao u Madžarskoj. Popularno jeime dobio prema svojem trokutastomobliku.

Najveće je naselje u njemu Baja.Usprkos želji Hrvata i malobrojnih Srba uBaji te u okolnim bunjevačkim i šokačkimselima, koja je bila izražena u više mjesnihzborova, rezolucija, memoranduma, puto-vanju nekoliko izaslanstava na Pariškumirovnu konferenciju te posjeta nekolikodužnosnika (J. Cvijić i dr.) tijekom 1919.,taj dio Bačke nije pripao novostvorenojjugoslavenskoj državi, podjednako zbognedostatne zainteresiranosti jugoslaven-skoga mirovnog izaslanstva i nedovoljnogudjela bunjevačkog i šokačkog stanovniš-tva u odnosu na madžarsko i njemačko. Dio

je stanovnika Bajskog trokuta nakon raz-graničenja optirao za Kraljevinu SHS, asuvremenici svjedoče da je u vrijemenakon vraćanja madžarske vlasti biloprogona i nepravičnih suđenja. Izmeđudvaju svjetskih ratova narodna je svijestpostupno slabjela, pri čemu su djelatnostčitaonica te pojedinačni napori bunjevač-kih svećenika ili malobrojnih kulturnihdjelatnika samo usporavali taj proces.Administrativno je Bajski trokut danas dioBačko-kiškunske županije.

Prisilna komunistička kolektivizacija iurbanizacija nakon Drugoga svjetskog ratautjecali su na daljnje ubrzano pomadžari-vanje bunjevačkog puka u ovom području.Posebnu je važnost u tom procesu imaosukob sovjetskog bloka s Titovom Jugos-lavijom jer su mnogi hrvatski aktivisti,učitelji i obični ljudi iz Bajskog trokutauhićeni pod optužbom da su titoisti, čimeje zadan težak udarac hrvatskoj zajednici.Od pedesetih godina pa do početka deve-desetih godina na odnarođivanje je utjeca-lo i nametnuto jugoslavensko unitarističkojedinstvo, koje se izražavalo primjericeuvođenjem jedinstvenoga srpsko-hrvat-

52

BAJSKI RAZGOVORI

Bajski trokut

skoga (u praksi srpskoga) književnog jezi-ka u sve hrvatske škole. Nakon uspostavedemokracije u Madžarskoj devedesetihgodina u Bajskom su trokutu utemeljenehrvatske manjinske samouprave uAljmašu, Baji, Bikiću, Baćinu, Baškutu,Čavolju, Čikeriji , Dušnoku, Gari,Kaćmaru i Santovu.

Iz Bajskog su trokuta rodom mnogevažne bunjevačke i šokačke osobnosti izprošlosti (Nikola Milašin, Grgur Peštalić,Ivan Antunović, Ivan Mihalović, MatijaEvetović, Mijo Mandić, Antun Karagić,Mišo Jelić i dr.), ali i suvremenici (MijoKaragić, Joso Ostrogonac i dr.).Lit.: P. Pekić, Bajski trokut ili spomen-vijenacBunjevaca, Subotica, 1920; P. Pekić, Povijest Hrvatau Vojvodini, Zagreb, 1930; P. Pekić, Bunjevci naMirovnoj konferenciji u Parizu, Klasje naših ravni, 1,Subotica, 1935; M. Čović i A. Kokić, Bunjevci iŠokci, Zagreb, 1939; A. Mitrović, RazgraničenjeJugoslavije sa Mađarskom i Rumunijom 1919–1920,Novi Sad, 1975; D. Šokčević, Kratka povijest Hrvatau Madžarskoj (http://www.croatica.hu/htorten.html)

S. Bačić

BAJŠA, naselje 5 km jugozapadno odBačke Topole uz rječicu Krivaju; 2568 st.(2002.). Kao pustara Velika Bajša (praedi-um Naghbajcsh) prvi se put spominje1462. u jednoj darovnici kralja MatijeKorvina.

Nakon povlačenja Turaka Bajša jenajprije bila komorski posjed, a MarijaTerezija darovala ju je 1751. plemićuStefanu Zaki, bivšem kapetanu Potiskevojne granice. Pritisnut dugovima, on jepolovicu sela 1759. prodao braći Andriji,Jakovu, Luki, Miji i Šimi Vojniću, čime jeona postala posjed porodice Vojnić. Tu jekupoprodaju, nakon dugogodišnjih parni-ca, 1793. potvrdio i kralj Franjo I. Otad suVojnići nosili pridjevak bajšanski.

Vojnići su 1760. podigli prvu katoličkucrkvu u mjestu nakon povlačenja Turaka ipostali crkveni patroni. Kad je Bajšapostala samostalnom župom 1784. godine,Vojnići su izgradili župni dvor. Novucrkvu, koja je zamijenila staru, sagradili su1816. godine, a također i novi župni dvor.Crkva se i danas nalazi u središtu sela.

Bajšu danas nastanjuju pretežitoMadžari (1671), a žive u njoj i Srbi (413)te Slovaci (162). Stanovnici se baveuglavnom poljodjelstvom.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, I, Szabadka, 1909; G. Ulmer,Posed Bajša, spahije i kmetovi 1751–1849, Novi Sad,1986; Stanovništvo. Popis stanovništva, domaćinsta-va i stanova u 2002., knj. 1. Nacionalna ili etničkapripadnost. Podaci po naseljima, Beograd, 2003.

S. Bačić

BAKIĆ, Julija (Monoštor, 24. IV. 1922. –Sombor, 18. X. 2001.), službenica.Srednju je građansku školu završila uSomboru. U Hrvatskome kulturno-umjet-ničkom društvu Vladimir Nazor izSombora volonterski je radila 54 godinekao službenica. Njezin je rad bio vidljiv udjelatnostima svih sekcija jedine kulturneudruge somborskih Hrvata – Bunjevaca iŠokaca. Teta Đula, kako su je svi zvali,bila je neodvojivi dio povijesti Društva odnjegova osnutka.

A. Firanj

BALATINAC, Stipan (Santovo, 6. X.1966.), novinar. Osnovnu je školu pohađaou rodnom selu, a maturalnu je svjedodžbustekao u budimpeštanskoj Hrvatsko-srp-skoj gimnaziji. U Zagrebu je studiraohrvatski jezik i književnost. Novinar je

53

BALATINAC

Crkva Uznesenja Marijina u Bajši

Hrvatskoga glasnika, tjednika Hrvata uMadžarskoj, a svoje članke objavljuje i upečuškome hrvatskom katoličkom listuZornica. Redovito se javlja u programuRadio Pečuha na hrvatskome, a izvjestiteljje i emisije Hrvatskog radija namijenjeneHrvatima izvan Hrvatske.

Živi u Santovu, gdje aktivno sudjelujeu društveno-političkom životu sela. Kaodopredsjednik seoskoga zastupničkogt i je la i če ln ik mjesne hrva tskesamouprave, zauzima se za razvoj santo-vačke hrvatske škole. Zaslužan je i zarazvijanje suradnje svojeg sela s hrvatskimnaseljima u matičnoj zemlji i u susjednojVojvodini.

M. Mandić

BALAŽEVIĆ, Andrija (Subotica, 14.XII. 1893. – Dubrovnik, 21. XII. 1967.),direktor banke. Pučku školu završio je uTavankutu, a u Subotici četiri niža razredagimnazije te Subotičku gornju trgovačkuškolu (Szabadkai Felső KereskedelmiIskola), u kojoj je maturirao 1911.

Nakon rada u francuskoj naftnoj tvrtkikoja je do Prvoga svjetskog rata eksploati-rala naftu u Austro-Ugarskoj Monarhiji nanaftnim poljima u Transilvaniji, kao finan-cijski stručnjak radio je u više banaka,među kojima i u subotičkoj podružniciPrve hrvatske štedionice Zagreb, koja jeosnovana 1919., a prestala raditi 1941. Upočetku je radio kao disponent (1933.–36.),nakon toga kao zamjenik direktora(1936.–39.) te napokon kao direktor(1939.–41.). Od 1933. bio je članMasonske lože Stella Polaris u Subotici.Izvori: Izvještaj Prve hrvatske štedionice za upravnugodinu 1919., Nacionalna i sveučilišna knjižnica,Zagreb, br. 336.7; Izvještaj Prve hrvatske štedioniceza upravnu godinu 1941., isto, br. 497.5 P9.

Lit.: Razgovor I.: o osnivanju Matice subotičke,Subotica, [1935]; Razgovor II: o biskupu IvanuAntunoviću, Subotica, [1936]; Razgovor III: ohrvatskoj književnosti, Subotica, [1936]; Izvještaj oIV. razgovoru, Subotička Danica ili Bunjevačko-šokački kalendar (sa slikama) za prostu godinu1938., Subotica, s. a.; Izvještaj o V. razgovoru,Subotička Danica ili Bunjevačko-šokački kalendar(sa slikama) za prostu godinu 1938., Subotica, s. a.;

Z. Nenezić: Masoni u Jugoslaviji (1764 – 1980),Beograd, 1988.

N. Zelić

BALAŽEVIĆ, Anica (Ana) (Tavankut,26. III. 1914. – Subotica, 4. II. 1992.), sla-marka i svestrana kulturna djelatnica. DoDrugoga svjetskog rata bila je članicakrižarske organizacije. Godine 1946. bilaje među osnivačima HKPD-a MatijaGubec u Tavankutu, a zatim i predsjednicaDruštva. Od 1967. aktivna je u likovnomodjelu, koji je u Društvu organiziran 1961.S pojavom prvih »slika rađenih od slame«1962. odjel Društva postao je jedinstvenimstjecištem pletilja te je 1986. prerastao uPrvu koloniju naive u tehnici slame.Uključivši se u rad odjela, a zatim i koloni-je, dotad popularna aktivistica postaje islamarkom samosvojne poetike žitnihvlati. Osim što se bavila likovnim obliko-vanjem u slami, pisala je i pjesme te sakup-ljala predmete folklorne baštine. Pjesmezavičajne tematike objavljivala je uBačkom klasju i Subotičkoj Danici .Nadahnuće u stvaranju nalazila je usvakodnevnom okružju paorskog života.Njezini prizori »izvedeni u slami« prot-kani su elementima narodnih običaja iprepoznatljivim obilježjima »salašarskogživota«. Prvi je put izlagala na izložbiNaivna umjetnost žena Bačkog Brijega,Uzdina i Tavankuta, održanoj od 8. do 15.III. 1970. u Tavankutu. Nakon toga sud-

54

BALATINAC

Anica Balažević

jelovala je na šezdesetak kolektivnih nas-tupa u Tavankutu, Apatinu, Subotici,Kostanjevici na Krki, KrapinskimToplicama, Zagrebu, Somboru, Senti,Sarajevu, Kovačici, Županji, Baji,Budimpešti, Szolnoku i dr. Slamarski odjelMatice hrvatske u Subotici danas nosinjezino ime.Lit.: Bačko klasje, 67, Subotica, 1992; AnicaBalažević 1914–1992. Prva samostalna izložbalikovnih radova u tehnici slame Anice Balažević. TetaAnici s ljubavlju [Katalog izložbe otvorene u GalerijiGradske biblioteke u Subotici 26. VII. 1999], Maticahrvatska Subotica [Subotica, 1999]; N. Zelić, Protivzaborava. Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo»Matija Gubec« Tavankut (1946–1996), Zagreb,2000.

B. Duranci

BALAŽEVIĆ, Ivan (Tavankut, 22. VIII.1934. – Lazarevac, 25. I. 1967.), agronom.Osnovnu je školu pohađao u Tavankutu,gimnaziju završio 1954. u Subotici, adiplomirao 1960. na Agronomsko-šumar-skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kaorukovoditelj Zemljoradničke zadruge uTavankutu stručno je potaknuo orga-niziranje većih poljoprivrednih površinaradi stvaranja što povoljnijih uvjeta zarazvoj poljoprivrede na pjeskovitu dijelusubotičkog područja, osobito voćarstva ivinogradarstva. Jedan je od suosnivačaZemljoradničke zadruge Peščara uSubotici, u čijem je posjedu bilo oko 6000ha, od kojih je ubrzo oko 700 ha bilo podvoćnjacima. Pridonio je unapređenjuzaštite biljne proizvodnje u Subotici iokolici uvođenjem nove tehnologije(atomizera Besleri) i primjenom suvre-menih zaštitnih sredstava, posebno nanovim plantažama jabuka. Radi stručnogusavršavanja posjećivao je voćarske regijeu Jugoslaviji, Italiji i SSSR-u. Rezultatesvojih istraživanja u voćarsko-vinogra-darskoj i ratarskoj proizvodnji iznosio je nastručnim skupovima u zemlji, a radove jeobjavljivao u domaćim časopisima Biljnazaštita, Novi privrednik te Biljni lekar.Poginuo je u prometnoj nesreći uLazarevcu.Djela: Kratak osvrt na rad aparata na zaštiti voćnjakai vinograda u subotičkoj Peščari, Biljna zaštita, 3,

Zagreb, 1964; Suzbijanje pepelnice jabuke/Podosphaera Leucotricha/ u rodnom voćnjaku Z. Z.Peščara, Subotica, Biljna zaštita, 11-12, Zagreb,1963; Neka iskustva u primeni mašina za zaštitusavremenih plantaža ZZ Peščara, Subotica, Noviprivrednik, 9, Subotica, 1965; Kompleksna zaštitavoća i vinove loze na Subotičko-horgoškoj peščari,Biljni lekar, 2-3, Beograd, 1967 (suautori I. Rudinskii T. Tili).

Lit.: In memoriam: Ivan Balažević (1934-1967),Subotičke novine, 3. II. 1967; Povodom godišnjicepogibije Ivana Balaževića, dipl. inženjera.Komemorativni skup u Peščari, Subotičke novine, 25.I. 1968.

N. Zelić

BALAŽEVIĆ, Ivan (Tavankut, 12. VII.1949.), slikar, grafičar i kazališniscenograf. Osnovnu školu pohađao je urodnome mjestu, a njegovu je darovitostprvi zapazio György Boros, poznati su-botički likovni pedagog. Školovanje jenastavio u Građevinsko-tehničkoj srednjojškoli, na smjeru arhitektura. Nakon mature1968. upisao se na odsjek grafike naAkademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.Profesori su mu među ostalima bili

Dalibor Parać, Albert Kinert, Frano Baće iMarijan Detoni. Diplomirao je 1972. i vra-tio se u Suboticu, gdje je predavao likovniodgoj u srednjim školama. Surađuje saSubotičkim novinama, časopisom za kultu-ru Rukovet, Narodnim kazalištem.Oblikovao je ambalažu za Tvornicu čoko-lade Pionir. U Zagrebu je izvanrednostudirao povijest umjetnosti i kompara-tivnu književnost. U Novi se Vinodolskipreselio 1974. i zaposlio u Rijeci. Od1978. radi u Kazalištu lutaka i postaječlanom Hrvatskog društva likovnih umjet-n ika u Ri jec i . Od 1980. surađuje s

55

BALAŽEVIĆ

Ivan Balažević: Portreti srca,olovka na papiru, 1997.

izdavačkom kućom Otokar Keršovani,1982. postaje članom ULUPUH-a(Udruženje likovnih i primijenjenih umjet-nika Hrvatske) u Zagrebu.

Prvi je put samostalno izlagao kaoslikar 1971. u Subotici. Priredio je mnogob-rojne izložbe, a sudjelovao je i na kolek-tivnim smotrama hrvatskih umjetnika iprestižnim manifestacijama: Međunarod-nom bijenalu plakata u Varšavi 1976.,Međunarodnoj izložbi grafičkog obliko-vanja i dizajna ZGRAF 3 u Zagrebu 1981.,Međunarodnoj izložbi originalnog crteža uRijeci 1982., Ex tempore u Opatiji od1983. i dr.

Primio je mnogobrojna priznanja kaoslikar, scenograf, dizajner plakata, opremeknjiga: posebno priznanje žirija na prvomeEx tempore u Opatiji 1983., prva nagradaEx tempore 1987, Nagrada Grada Rijekeza sveukupan doprinos u likovnom životugrada Rijeke 1992., Nagrada GradaNovoga Vinodolskoga za sveukupni dopri-nos u kulturnom razvoju Grada NovogaVinodolskoga 1996., treća nagrada nameđunarodnoj likovnoj koloniji Grobnik’97 te mnoga druga priznanja.

Svestranom aktivnošću, znanjem,posebnom stvaralačkom poetikom, vrhun-skim dometima u grafičkom dizajnu,scenografskim rješenjima i nadasve pre-poznatljivim samosvojnim likovnim izra-zom ističe se na recentnoj umjetničkojsceni. Njegova su djela, osim u Hrvatskoj,permanentno izlagana i u inozemnimlikovnim centrima: Varšava, Kavasaki,Rostock, New York, Jalta, Celovec,Budimpešta, Michigan, Basel, München,Pečuh i dr. Predgovore njegovim samostal-nim izložbama te napise o njegovu radu umnogim listovima i časopisima pisali su:Vanda Ekl, Vladimir Maleković, BerisavValušek, Luko Paljetak i mnogi drugi.Lit.: I. Balažević, Mala monografija, Rijeka, 2002.

B. Duranci

BÁLDY–BELLOSICS, Flóra (Baja, 23.IX. 1901. – Kecskemét, 1. IV. 1982.),prosvjetna djelatnica i etnografkinja.Školovala se u Baji i kratko u Subotici.

Gimnaziju i učiteljsku školu završila je urodnom gradu i stekla diplomu učiteljicena madžarskome i njemačkom jeziku.Predavala je u više seoskih škola u okoliciBaje te obnašala dužnost ravnateljice školeu Gari. Slijedeći svojeg oca BálintaBellosicsa, znamenitoga madžarskogetnologa, i ona se bavila istraživačkimetnografskim radom. Proučavala jeukrasne motive pučke radinosti Madžarate Bunjevaca i Šokaca u južnojMadžarskoj. O tome je napisala nekolikočlanaka i studija koje su objavljene u raz-nim madžarskim časopisima i godišnjaci-ma. Dvije su joj studije objavljene i nahrvatskom jeziku: »Torba bačvanskihBunjevaca« (Cumania, Kecskemét, 1974.)i »Santovačke šokačke tkanine i vezovi«(Etnografija Južnih Slavena, Budimpešta,1977.). Iza nje je ostalo mnogo neobjav-ljenih rukopisa, koji se čuvaju u MuzejuTürr István u Baji. Pokopana je u Baji.Djela: A régi népi takácsok élete Nagybaracskán éskörnyékén, Baja, 1968; A házivászon felhasználása éskészítése Nagybaracskán, Bátmonostoron ésDávodon, Budapest, 1981.

Lit.: I. Felvidéki, Irodalmi lexikon Baja és Bácska(rukopis).

E. Bažant i M. Mandić

BÁLINT, Sándor (Segedin, 1. VIII. 1904.– Segedin, 10. V. 1980.), sveučilišni profe-sor, etnograf i povjesničar umjetnosti.Rođen je u segedinskome Donjem gradu, aosnovnu i srednju školu te fakultet završioje u rodnome mjestu. Bio je profesor uUčiteljskoj školi, na Pedagoškome iFilozofskom fakultetu, gdje je do prisilnogumirovljenja bio pročelnik Katedre zaetnografiju.

Osnovno područje njegova istraživanjabili su lokalni vjerski običaji, na čemu jeustrajao i u vrijeme komunizma i zbogčega je ostao uzor mnogim madžarskimkršćanskim intelektualcima. Prvi je objelo-danio narodne molitve. Osim vjerskihtradicija, istraživao je i druga područjadruštvenog života, upozoravajući pritomna utjecaje južnoslavenskih naroda naživot stanovnika Segedina, napose u vri-jeme turske prevlasti, kada se u grad dose-

56

BALAŽEVIĆ

lio velik broj Hrvata i Srba s područja podturskom vlašću. Kako je u drugoj poloviciXVIII. stoljeća Segedin bio regionalnicentar za proizvodnju duhana, a poslije ipaprike, ustvrdio je da je duhan turskimposredovanjem u grad donesen izHercegovine te da poznata segedinskapaprika potječe zapravo iz južnih, slaven-skih područja. Potkraj XVIII. stoljećapaprikom su se u donjogradskom samos-tanu koristili samo kao lijekom, zasnižavanje tjelesne temperature. Ustvrdioje ujedno da iz južnoslavenskih krajevapotječu i sarma, šerbet, cicvara i još nekajela, zatim slavonska sušena šljiva, bosan-ska kruška, baranjski kesten i mnogi zači-ni te južno voće, koje su posredovanjembunjevačke i srpske kuhinje bili preuzeti iu Madžarskoj. Isticao je da je međusobanutjecaj vidljiv i u načinu odijevanja, kul-turi stanovanja i dr.

Nekoliko segedinskih ustanova i udru-ga nose ime Sándora Bálinta i njegujuuspomenu na njega. Ostavština mu jepohranjena u segedinskome muzeju.Djela: A szegedi paprika, Budapest, 1962; Az 1522.évi tizedlajstrom szegedi vezetéknevei, Budapest,1963; A szögedi nép, Budapest, 1968; SzegedAlsóváros. Templom és társadalom, Budapest, 1983;Búcsújáró magyarok. A magyarországi búcsújárástörténete és néprajza (suautor G. Barna), Budapest,1994; Ünnepi kalendárium, I-III, Szeged, 1998.

L. Heka

BALKAN (tur. balkan: šumovite planine),1. geografski: a) drugo ime za Staru pla-ninu u Bugarskoj, u starih Grka poznatukao Aemus, a Haemus u Rimljana. Prvipoznati spomen imena Balkan potječe iz1490. iz pera talijanskog pisca i diplomataFilippa Buonaccorsija Callimaca, a nazivStara planina prvi je zabilježio hrvatskihumanist Antun Vrančić 1567.; b) poluo-tok u jugoistočnoj Europi između Crnoga,Mramornoga, Egejskoga, Jonskoga iJadranskog mora. Za sjevernu granicu,koja nije točno geografski određena,najčešće se uzimaju riječni tokovi Du-nav–Sava–Kupa. Naziv Balkan za poluo-tok prvi je upotrijebio 1819. njemačkigeograf. A. Zeune, koji je želio da poluo-

tok dobije ime prema glavnom gorju kojese na njemu prostire, poput Pirenejskoga iApeninskog poluotoka. 2. geopolitički: a)povijesni naziv kojim se od ranoga XIX.st. označavalo područje što je nakonKarlovačkog mira (1699.) ostalo u sklopuTurskog Carstva. Ono se isprva uglavnompodudaralo s poluotokom; b) u suvre-menome političko-povijesnom značenjučesto se upotrebljava za označivanje pod-ručja Grčke, Albanije, Bugarske, europ-skog dijela Turske te dijelova ili cjelinebivše Jugoslavije i Rumunjske; c) unajširem smislu, u nekih njemačkih autora,imenom Balkan označava se cijelopodručje Europe koje je u prošlosti pri-padalo Turskom Carstvu, što uključuje ivelike dijelove Madžarske; d) u prene-senom smislu riječju Balkan označava sesukobima rascjepkano i zaostalo područje.3. Kulturološki, područje u jugoistočnojEuropi kulturno oblikovano pod orijental-nim utjecajem, uglavnom podudarno sBalkanskim poluotokom.

Od riječi Balkan nastalo je više izraza,uglavnom pogrdnog značenja: a) balkan-ski: nekulturan, divalj, sirov; b) balkanstvo,balkanština: divljačko i nekulturno po-našanje, sirovost; c) Balkanac, Homo bal-canicus: osoba koja se ponaša na primiti-van način; d) nakon Prvoga svjetskog ratanastao je izraz balkanizacija, koji označa-va političko-teritorijalnu rascjepkanost,sukobima prouzročenu diobu geopolitič-kih prostora u manje posebne države nanacionalnoj i vjerskoj osnovi, najčešćemeđusobno zavađene.

Balkanologija (balkanistika) znanstve-na je disciplina koja proučava balkanskiprostor kao cjelinu, a jezgru čini izučava-nje balkanskih jezika. Vodeće su istra-živačke institucije na tom područjuBalkanska komisija Austrijske akademije,balkanološki instituti u Beogradu,Bukureštu, Solunu i drugdje, Centar zabalkanološka ispitivanja Bosansko-herce-govačke akademije, Komisija za balkan-ske studije pri Turskom historijskomdruštvu i dr. O balkanološkim istraživanji-ma izlazi niz specijaliziranih časopisa.

57

BALKAN

Važnost Balkana za Bunjevce iŠokce. Nakon prestanka turske vlasti uBačkoj Bunjevci i Šokci izgubili su povi-jesne veze s Balkanskim poluotokom, skojega su potjecali, i u desetljećimadugom procesu postupno su postajalidijelom srednjoeuropskoga geografskog ikulturnog miljea. Nakon raspada Austro-Ugarske, kad je veći dio Bunjevaca i Šoka-ca ušao u sastav jugoslavenske države,Vojvodina se, kao novo granično civi-lizacijsko područje, često svrstava podgeopolitički pojam Balkana, i to ne samozbog pripadnosti zemlji čiji veći dio imabalkansku tradiciju, već napose zbogpojačanih balkanskih utjecaja u samojVojvodini. Desetljećima dugo promicanjetakvih kulturnih modela u mnogim jedruštvenim područjima ostavilo znatnatraga osobito na niže slojeve bunjevačko-šokačke populacije u vojvođanskom dijeluBačke i udaljilo ih od tradicionalnih sred-njoeuropskih kulturnih vrijednosti. Ipak,Bunjevci i Šokci uglavnom su ostajaliizvan interesa balkanoloških istraživanja.Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, I, Zagreb, 1980;Hrvatski leksikon, I, Zagreb, 1996; M. Todorova,Imaginarni Balkan, Beograd, 1999.

S. Bačić

BALOG, Đuro (György) (Kupusina, 16.IV. 1817. – Bač, 4. VII. 1889.), svećenik ipisac. Za svećenika je zaređen 1841.godine. Službovao je najprije kao kapelanu Bikiću, Aljmašu, Sonti, Subotici iSomboru, a od 1850. kao župnik u Vajskoj.U Baču je bio župnik od 1860. pa do smrti.Obavljao je službu tajnika, a od 1860. idekana Bačkog dekanata. Prikupio je velikbroj knjiga na latinskome, njemačkome,madžarskome i hrvatskome i utemeljiodekanatsku knjižnicu. U župnim knjigamaiz njegova vremena sačuvan je velik brojdragocjenih podataka za župu Bač. Kaodijete znao je samo slovački. U pučkoj ješkoli naučio madžarski, u sjemeništu i nje-mački. Tijekom svoje svećeničke službepočeo je učiti i hrvatski. S vremenom sehrvatskim jezikom služio tako dobro da jena njemu počeo pisati i stihove. Bio je članHrvatskoga književnog društva sv.

Jeronima iz Zagreba i njegov prvi pov-jerenik za Bačku. Bio je velik poklonikIvana Antunovića, s kojim se dopisivao,kao i s Jurjem Dobrilom. U Antunoviće-vim Bunjevačkim i šokačkim novinamazauzimao se za to da se u književnostibačkih Bunjevaca i Šokaca rabi književnijezik kakav se rabio i u Hrvatskoj, jer nijemoguće »svakoj šaki ljudih njevim stylomizdavati knjige«, ali »to nije mnogimapovoljno« jer je »croatico ilyrismus« uovim krajevima nepovoljno predstavljen.Vjerojatni su mu pseudonimi Dobrotvor iRodoljub. Ostavio je mnogo zapisa, odkojih su neki objavljeni kao brošure.Izvor: Župni arhiv u Baču.

Djelo: A Bács rómaikatolikus plébánia százévesemlékezete, Esztergom, 1867.

Lit.: Neven, Subotica, 7/1989; I. Iványi, Bács,Magyarország vármegyéi és városai, Bács-Bodrogvármegye, I, Budapest, s. a.; A. Poljaković, UlogaHrvatskog književnog društva sv. Jeronima u narod-nom preporodu bačkih Hrvata, Klasje naših ravni,Zagreb, 1/1943; S. Blaskowitz, Batsch, Geschichteeiner tausendjährigen Stadt in der Batschka,Freilassing, 1965; A. Sekulić, Drevni Bač, Split,1978; I. Topalić, Katolički kalendar za prostu 1979.godinu, Ruski Krstur, 1978; J. Buljovčić, Odnosprema dijalektu i razvojni put standardizacije jezikakod bačkih Bunjevaca, u: Hrvati u Budimu i Pešti,Budimpešta, 2001; J. Buljovčić, Osvrt na udžbenike ipriručnike za bunjevačku i šokačku djecu u Bačkoj nakraju XIX. i u prvoj polovici XX. stoljeća, u: Hrvatiu Budimu i Pešti, Budimpešta, 2001; A. Lakatos, AKalocsai Érseki Levéltár, Kalocsa, 2002.

S. Beretić i M. Grlica

BALOG, Makarije (Balogh) (Kalača, 14.I. 1804. – Vukovar, 24. XI. 1851.), peda-gog. Franjevcima Provincije sv. IvanaKapistranskoga pristupio je 1823. Dvije jegodine slušao nastavu filozofije na filozof-skom učilištu u Iloku (1824.–26.), a zatimje bio student bogoslovne škole u Baji(1826.–28.) i Vukovaru (1828.–30.). Zasvećenika je zaređen 1828. Položivšidržavni ispit za profesora filozofije, pre-davao je na franjevačkim filozofskim uči-lištima u Našicama (1830.–31.), Požegi(1831.–34.) i Földváru (1834.–42.). UFöldváru je bio dekan filozofskog učilištai samostanski starješina (1843.–50.) dok

58

BALKAN

nije položio ispit za profesora teologije.Tek što je ujesen 1751. počeo predavaticrkvenu povijest i crkveno pravo uVukovaru, shrvan bolešću, prepustio je 18.X. 1851. učiteljsku stolicu M. Doriću.Lit.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije uZagrebu, Protocollum conventus Vukovariensis, sv. 2;Schematismus almae Provinciae s. Ioannis aCapistrano, Budim, 1844; F. E. Hoško, Franjevačkevisoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb,2002.

F. E. Hoško

BANAK, 1. istureni dio oko banja-peći(parasničke peći) u sobi koji služi za sje-denje. Javlja se u formi zidanog ispusta iliklupice. Na njemu su zimi često spavaladjeca; 2. istureni zidani dio banja-pećiispred ložišta, s kojega se u peć ložio ogr-jev, stavljao kruh, pecivo i druga hranakoja se trebala peći, a služio je i radi odla-ganja već ispečene hrane u druge posude.Tu se također mogla ložiti vatra i kuhatihrana u ćupovima ili u »kastroni« (vrstaposude) na »sadžaku« (niskom tronošcu zakuhanje); 3. na banja-peći, produžetak»vinca« do zida, na koji su se stavljalemanje stvari kako ne bi bile nadohvatdjeci, poput »parasničke mašine« (žigicaod bijelog fosfora) i sl.; 4. a) istureni diozida ispod okna prozora; 5. gornja površi-

na niskog zida u pregrađenom »ambe-tušu«.

A. Stantić

BANAT (mongol.-tur. bayan: bogat,imućan > lat. banus: ban, vladarov nam-jesnik), pogranični teritorij na čelu sbanom.

1. U užem smislu, istočni dio današnjeAP Vojvodine, područje između Tise,Dunava i granice prema Madžarskoj iRumunjskoj. Obuhvaća površinu od 9296km², s time da je administrativno danađnjiBanat neđto manji i obuhvaăa 8882 km˛,jer u nj ne ulazi područje koje pripadagradu Beogradu (Pančevački rit). UBanatu, bez Pančevačkog rita, ţivi 616.202stanovnika (2002.). Najveăi su gradoviZrenjanin (79.773), Pančevo (77.087),Kikinda (41.935) i Vršac (36.623).

Malobrojno je stanovništvo hrvatskogporijekla u vojvođanskom Banatu danasuglavnom asimilirano (osim donekle uStarčevu). Jezično se razlikuju dvije hrvat-ske skupine: štokavsko-ikavska (Šokci) ujužnom Banatu i kajkavska u srednjemBanatu. U banatsko Podunavlje Hrvati sudošli u drugoj polovici XVIII. i početkomXIX. st. u sklopu preuređenja vojno-graničarskih teritorija u Hrvatskoj: najpri-je 1760.–70. iz Ličke i Modruške županijete iz okolice Petrinje i Gline, kad su se nas-tanili u Perlezu, Opovu, Starčevu, Glogo-nju, Omoljici i Borči (štokavska skupina),a 1801. zagrebački biskup M. Vrhovacpotaknuo je seobu turopoljskih plemića usrednjobanatska naselja nazvana HrvatskaNeuzina (danas Neuzina, a u nju ulazi inekadašnja Srpska Neuzina), HrvatskaBoka (danas Boka, čiji je dio i nekadašnjaSrpska Boka), Hrvatska Klarija (saSrpskom Klarijom 1947. spojena je uRadojevo) te sela u današnjoj Rumunjskoj:Hrvatska Keča (danas Keča, u koju ulazi inekadašnja Rumunjska Keča), Biled iČenija.

2. U širem smislu Banat je povijesnopodručje u južnoj Ugarskoj izmeđuMoriša, Tise i Dunava, zajedno s Banat-skim gorjem u južnim Karpatima, ukupne

59

BANAT

Banak ispred ložišta

površine oko 28.500 km² i s oko 2.400.000stanovnika. Prvi je put formiran 1718. kaokrunska domena pod imenom TamiškiBanat na čelu s kraljevskim namjesnikom– banom (odatle i naziv Banat). Na tom suteritoriju 1779. obnovljene madžarskežupanije Torontalska, Tamiška i Krašov-ska. Nakon Prvoga svjetskog rata istočnidio Banata (oko 2/3) pripao je Rumunj-skoj, zapadni dio dobila je Kraljevina SHS(oko 1/3), a neznatni sjeverni dio (kodSegedina) ostao je u Madžarskoj.Najvažnija su naselja u rumunjskomBanatu Temišvar (Timişoara) s 333.365st., Arad sa 190.088 st. i Rešica (Reşiţa) s96.197 st. (procjene iz 1994. i 1997). Takoshvaćen Banat više je povijesna tradicija tese danas pod Banatom redovito podrazu-mijeva samo istočni dio Vojvodine. Nopojam Banat u užem i širem smislu bio jeu čestoj uporabi potkraj Prvoga svjetskograta, kad se suprotstavljao tadašnjemumadžarskom županijskom sustavu.

Danas u rumunjskom dijelu Banataživi oko 7.500 Hrvata u nekoliko tradi-cionalnih oaza: Šokci u Rekašu (Recaş),kajkavci u Keči (Checea), a najbrojnija je inajkompaktnija skupina koja se nazivaKaraševcima (Caraşoveni), Krašovanimaili Karaševskim Hrvatima. Nekad ješokačkih Hrvata bilo i u marijanskomsvetištu u Radnji (Maria Radna) tekajkavaca u Biledu i Čeniji (Cenea), ali suasimilirani.

Karaševci su se, bježeći ispred Turaka,doseljavali u Banat od XVI. do XVIII. st.pod dušobrižništvom bosanskih franjeva-ca, ali se dio njih naselio i potkraj XVIII. ipočetkom XIX. st. Dio autora smatra da suime dobili po Kreševu u Bosni, iz čije suokolice navodno podrijetlom, a drugi smat-raju da je cijela zajednica dobila ime poKaraševu, najvećem selu koje su u Banatuosnovali. Neki krugovi srpskih znanstveni-ka osporavaju im pripadnost hrvatskomnarodu i drže ih posebnom etničkomskupinom (Krašovani) ili dijelom srpskognaroda (Krašovanski Srbi). Karaševcidanas žive u sedam sela pokraj rijekeKaraš: Karaševo (Caraşova), Klokotić(Clocotici), Lupak (Lupac), Jabalča

(Iabalcea), Nezmet (Nezmet), Rafnik(Rafnic) i Vodnik (Vodnic). S padomkomunističke diktature i nakon duljegosporavanja od tamošnjih srpskih organi-zacija, hrvatska manjina u Rumunjskojpostupno ostvaruje svoja prava: bogos-lužje se obavlja na hrvatskom jeziku, uKaraševu i Klokotiću postoje osnovneškole na hrvatskom jeziku, u Karaševu jeotvorena i rumunjsko-hrvatska gimnazija,Hrvati imaju svojeg zastupnika urumunjskom parlamentu, u planu suizgradnja hrvatskog muzeja i otvaranjehrvatskog lektorata na Sveučilištu uTemišvaru, država iz proračuna izravnofinancira hrvatsku zajednicu, a pomoćdobivaju i iz Hrvatske. Iako žive veomasiromašno, Karaševski su Hrvati jedna odnajstarijih hrvatskih manjina i vrlo su usp-ješni u čuvanju materinskog jezika i kul-ture te su sela Karaševo i Klokotić za oču-vanje hrvatskog jezika od Hrvatske maticeiseljenika dobila nagradu Najselohrvatskih manjina (1998. i 2001.). Postojii Folklorno društvo Klokotić, koje seposebno skrbi za očuvanje folklornihtradicija. U društvenom životu vodeća jepolitička udruga Zajedništvo Hrvata uRumunjskoj, iz koje se 1998. dio članstvaizdvojio i utemeljio Demokratski savezrumunjskih Hrvata. Zbog teške gospo-darske situacije dio rumunjskih Hrvataposljednjih godina odlazi na privremenirad u Hrvatsku.Lit.: A. Jagić, Hrvatske naseobine u Banatu, LetopisMatice srpske, knj. 319, sv. 1, Novi Sad, 1929; P.Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Subotica, 1930;A. Messner-Sporšić, Kolonije hrvatskih plemića uBanatu, Zbornik za narodni život i običaje JužnihSlavena, knj. XXVIII, sv. 1, Zagreb, 1931; M.Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkihHrvata (rukopis); D. Nikolić, Srbi u Banatu uprošlosti i sadašnjosti, Novi Sad, 1941; I. Esih,Rumunjska znanost o Hrvatima u Rumunjskoj,Klasje naših ravni, Zagreb, 1/1943; M. Marković,Geografsko-istorijski imenik naselja Vojvodine, NoviSad, 1966; J. Marković, Geografske oblasti SFRJ,Beograd, 1967; A. Mitrović, RazgraničenjeJugoslavije sa Mađarskom i Rumunijom 1919-1920,Novi Sad, 1975; Enciklopedija Jugoslavije, I,Zagreb, 1980; P. Stojanović, Hrvati u Rumunjskoj, u:Katolička crkva i Hrvati izvan Domovine, Zagreb,1980; S. Krpan, Hrvati u Keči, Zagreb, 1983; L. I.Krmpotić, Karaševski Hrvati u Rumunjskoj, Zbornik

BANAT

60

»Ivan Antunović«, 4-5, Subotica, 1994; Hrvatskaenciklopedija, I, Zagreb, 1999.

M. Đanić i S. Bačić

BANDAŠ, 1. predradnik »risara« (žetela-ca) ili »bande« (družine) na vršalici. Ime jenastalo od riječi banda (srednjovj. lat.banda: naoružana skupina), u ovom sluča-ju družina okupljena radi obavljanja žetveili vršidbe. Bandaš je prije žetve s poslo-davcem ugovarao posao i cijenu rada, aposlodavac je samo s njime ocjenjivao radi učinak radnika na kraju žetve. U žetvi jerukovodio radom risara, a redovito ga jepratila i njegova partnerica – bandašica,žetelica koja rukoveta za bandašom, tj.pokošeno žito srpom ili kukom skuplja usnopove.

2. Mladić izabran da zauzme središnjuulogu na javnim završnim bunjevačkimžetvenim svečanostima, danas najčešćepoznatima kao »dužijanca« ili »dužioni-ca«. Bandaš je u paru s izabranom ban-dašicom predvodnik slavlja. Svake segodine biraju za svako selo, a posebna ječast biti izabran za bandaša i bandašicu nazavršnim proslavama u Subotici iSomboru. Oni na svečanoj misi zahvalnicina oltar prinose na dar somun kruha odnovog žita te predvode svečanu povorku iisti kruh predaju gradonačelniku. USubotici su bandaš i bandašica i pratiocislike Blažene Djevice Marije na buna-rićkom proštenju, koje se održava posljed-nje nedjelje u kolovozu.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; F.Krajninger i dr., Somborske žetvene svečanosti,Sombor, 1996; A. Stantić, Kruv naš svagdanji,Subotica, 2001.

A. Stantić

BANDAŠICINO KOLO, večernja javnazabava s pjesmom i igrom na dandužijance, odnosno dužionice; zadnji veli-ki događaj u svečanostima svršetka žetve ubačkih Bunjevaca. Priređuje je ga bandaši-ca, koja je, zajedno s bandašem, glavnadomaćica na zabavi. Tradicionalno seodržavalo na salašu, a u posljednje se vri-jeme organizira po župnim dvorovima ili udvorištu bandašičine kuće.

A. Stantić

BANKA (tal. banca < langobardskipanka: klupa), institucija koja se bavifinancijskim uslugama, od kojih međunajvažnije pripada posredovanje u kredit-no-depozitnim poslovima. Pravno senajčešće organizira kao dioničko društvo(d.d.) ili društvo s ograničenom odgo-vornošću (d.o.o.). Razlikuju se i privatne idržavne banke te domaće i inozemne.

Sve do sredine XIX. stoljeća u Baji,Somboru i Subotici, ali i u manjim okol-nim mjestima, financijski su posloviobavljani bez posredovanja banaka. Kaozajmodavci često su se javljale financijskimoćne porodice, npr. Vojnići međuBunjevcima. Pokušaj osnutka prve šte-dionice u Subotici 1846. ubrzo je završioneuspjehom. Najstarija banka u Somborubila je Somborska štedionica, d.d., osno-vana 1868., a potkraj iste godine osnovanaje i Subotička štedionica i pučka banka,d.d., koja je počela raditi iduće godine. Doizbijanja Prvoga svjetskog rata u oba jegrada osnovano desetak banaka. Tijekomosmog desetljeća XIX. st. neke su od bana-ka postizale izvanredne poslovne rezultatete su isplaćivale godišnji iznos dividenda iviše od 50 % od vrijednosti dionica. Doraspada Austro–Ugarske Monarhijenovčarski su zavodi osnivani i u manjimmjestima (Aljmaš, Bajmok, Jankovac,Lemeš). U nekima su od njih važnijuulogu, a u nekima i dominantan udio međudioničarima ili članovima upravnih odbo-ra, imali Bunjevci, npr. Vince Zombor-čević bio je dugogodišnji direktor Subotič-ke trgovačke i obrtničke banke, d.d.,Mihajlo Prćić također je bio dugogodišnjidirektor Pučke gazdačke banke, d.d.,liječnik Josip Antunović bio je izvršnidirektor Subotičke trgovačke i obrtničkebanke, d.d., Ivan Malagurski bio je pred-sjednik, Marko Dulić dopredsjednik, aliječnik Franjo Sudarević izvršni direktorZemljodilske štedionice, d.d, Tadija Bešlićbio je član upravnog odbora Bajmočkepučke banke, d.d. itd.

Uglavnom bunjevački dioničari istupilisu 1904. iz Pučke gazdačke banke, u kojojsu dotad činili važan dio, i osnovali

BANKA

61

Zemljodilsku štedionicu, d.d. Ona jenakon nekoliko godina postala gotovoisključivo bunjevački novčarski zavod, a1912. pripojila se Hrvatskoj zemaljskojbanci iz Osijeka i postala njezinom su-botičkom podružnicom. Prvi predsjednikpodružnice bio je spomenuti Marko Dulić,dopredsjednik Pajo Kujundžić, izvršnidirektor Vojislav Stanković, a njegov zam-jenik Šandor Rajčić.

Između dvaju svjetskih ratova u starojJugoslaviji državne su banke sjedišteuglavnom imale Beogradu i poslovale uistočnom dijelu zemlje, dok su privatne,bilo domaće, bilo inozemne, sjedištenajčešće imale u Zagrebu i najveći dioposlovanja obavljale u ekonomski razvi-jenijim dijelovima zemlje koji su nekadpripadali Austro-Ugarskoj. Najvažnije subanke u sjevernoj Bačkoj bile podružnicaNarodne banke, Gradska štedionica, Općakreditna banka, d.d., Opća privrednabanka, d.d. Među njima su bile i neke odhrvatskih banaka sa sjedištem u Zagrebu.U Subotici, Novom Sadu i VelikomBečkereku postojale su tako podružnicePrve hrvatske štedionice, koja je do fuzijes Hrvatskom eskontnom bankom, d.d.1929. godine vrijedila za najveću privatnubanku u zemlji, zatim subotičke inovosadske podružnice Hrvatske sveopćekreditne banke, d.d. i Srpske banke, d.d. izZagreba i dr. Važniji su bankari međuHrvatima koji su tada djelovali u Suboticibili: Miroslav Mažgon, funkcionarJugoslavenske udružene banke, d.d.,Dragan Mrljak (obojicu je u prvim godina-ma nakon rata Stjepan Radić uputio kakobi se uključili u društveni rad na ovimprostorima) i Antun Bešlić, direktori usubotičkoj filijali Prve hrvatske štedionice.

Poslije Drugoga svjetskog rata privatnesu banke ukinute, a bankarstvo je uklop-ljeno u socijalistički sustav. Gospodarskei društvene reforme tijekom 1960-ih i1970-ih godina dovele su do suvremenijeginstrumentarija, ali je ostao jaz u odnosuna zemlje tržišnoga gospodarstva. Međusocijalističkim bankarima bilo je takođerviše Hrvata, kao što su Subotičani

A leksanda r Tumbas -Šano , MihajloMamužić-Miško, Ivan Mamužić, MatijaSedlak-Maćo i dr.

Nakon raspada socijalističkog sustavapoložaj tradicionalnih državnih banakaoslabljen je zbog pojave novih privatnih (umnogim slučajevima paradržavnih) bana-ka, a poslije i pravih privatnih i inozemnihbanaka. Zbog negativne kadrovske selek-cije u posljednjem desetljeću u Bačkojnema važnijih bankara među pripadnicimahrvatske zajednice.Lit.: T. Avramović, Privreda Vojvodine od 1918. do1929/30. godine s obzirom na stanje pre prvog svet-skog rata, Novi Sad, 1965; Istorija bankarstva uVojvodini, ur. N. Gaćeša, Novi Sad, 2001.

M. Grlica i S. Mačković

BANOVINA, područje kojim upravljaban u ime vladara. Kralj je AleksandarZakonom o nazivu i podjeli Kraljevine naupravna područja od 3. X. 1929. cijeluzemlju podijelio na devet područja koja je,koristeći se hrvatskim povijesnim nazi-vom, nazvao banovinama. Banovine subile administrativne jedinice bez ikakvesamouprave. Sama teritorijalna podjelauglavnom je ignorirala nacionalne i povi-jesne kriterije te su, primjerice, u sastavDunavske banovine ušle Bačka, Baranja,cijeli Srijem te sjeveroistočna Srbija osimBeograda. Sjedište Dunavske banovinebilo je u Novom Sadu, gdje je izgrađenanova upravna zgrada – »Banovina« – kojaje danas sjedište pokrajinske vlade.

Izmjena takva teritorijalnog uređenjapočela je nakon sporazuma Cvetković-Maček donošenjem Uredbe o BanoviniHrvatskoj od 26. VIII. 1939., čime sepokušalo riješiti hrvatsko pitanje uKraljevini Jugoslaviji. Kako je BanovinaHrvatska, za razliku od ostalih banovina,imala široku autonomiju, time nije samouspostavljeno asimetrično državno ure-đenje nego je i počela federalizacija Jugos-lavije. Sličnom su statusu težili i drugijužnoslavenski narodi i povijesne pokra-jine. U Banovinu Hrvatsku ušle su Savskai Primorska banovina te kotarevi Dub-rovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Der-venta, Travnik i Fojnica. Smatralo se da te

BANKA

62

granice nisu konačne i da će poslije doćido odgovarajućih izmjena u sklopu uređi-vanja ukupnosti srpsko-hrvatskih odnosa.

U skladu s time, među Bunjevcima iŠokcima u Bačkoj razvila se širokaaktivnost u artikuliranju težnja kpriključenju Banovini Hrvatskoj. Te suaktivnosti nailazile na otpor lokalnih srp-skih udruga (Srpski klub u Subotici,novine Narodni pokret i sl.). Iako mu jesjedište bilo izvan granica BanovineHrvatske, NK Bačka iz Subotice bio je većod 1939. članom Hrvatskoga nogometnogsaveza i natjecao se u hrvatsko-slovenskojodnosno hrvatskoj nogometnoj ligi sve doizbijanja rata.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I. Beuc, Povijest instituci-ja državne vlasti u Hrvatskoj (1527–1945), Zagreb,1969; J. Buturac, Katolički dnevnik »Hrvatskastraža« 1929–1941, Croatica Christiana Periodica,23-24, Zagreb, 1990; M. Černelić, Nastojanja da sebačkim Bunjevcima ospori pripadnost hrvatskomnarodu, Studia ethnologica Croatica, 6, Zagreb,1994.

S. Bačić

BANJA-PEĆ, vrsta peći, poznata još i kao»parasnička peć«, koja je služila za grija-

nje soba i za pripremu hrane. Ložilo se ujednu ili dvije banja-peći prema potrebi iliu ovisnosti od razvedenosti osnove stam-bene zgrade (jednodijelna ili dvodijelna),obično kukuruzovinom. U nju se ložilopod tzv. pododžakom, u središnjem pros-toru u kući, u kojem se kuhalo i jelo dopočetka XX. stoljeća. Dim je iz peći išao uzajednički dimnjak (»pododžak«), u kojemse istodobno dimilo i meso nakon svi-njokolje.

Banja-peći kružna su odnosno stožastaoblika, s dekorativnim pljosnatim završet-kom na vrhu, koji je istodobno bio ifunkcionalan, s obzirom na to da se nanjega odlagala hrana preostala od ručkakako bi ostala topla. U pučkoj se tradicijinaziva »šeširom«. Neki se put pri vrhupeći nalazi i funkcionalno-dekorativan ele-ment, tzv. »vinac« – isturen profilirani diokoji okružuje peć i na koji su se stavljalerazličite stvari kako ne bi bile nadohvatdjeci, poput posuda s pripremljenim kruš-nim tijestom, žigica, glačala i sl.

Zidale su se od bubalja (umotaneražene slame) i žute zemlje – ilovače.Bublje su se pravile tako da se upletenaražena slama oblijepila blatom i slagala u

BANJA-PEĆ

63

Banovine u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine

kružnu formu uz tapkanje dlanovima, čimese postizalo spajanje svakoga idućeg slojas prijašnjim. Nakon formiranja konačnogastožastog oblika peć bi se oblijepila i iznut-ra i izvana te dooblikovala. Kad bi se ilo-vača osušila, palila se vatra u peći i ložilose sve dok se ilovača ne speče, čime je pro-ces izgradnje peći bio završen.

Početkom XX. stoljeća i na salašima iu naseljima tehnologija se zidanja tih pećineznatno izmijenila. Naime, bublje je kaograđevinski materijal zamijenio lomljenibiber-crijep širine zida peći, oko 10 cm, ali

se i on jednako tako zidao u ilovači. U tomsu razdoblju banja-peći u oblikovanjudobile i kvadratnu osnovu, premda sufunkcionalno i dekorativno ostale nepro-mijenjene.Lit.: J. Barabás i N. Gilyén, Vezérfonal népiépítészetünk kutatásához, Budapest, 1979; T. Sabján,A búbos kemence, Budapest, 1988 G. Vuković,Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini, NoviSad, 1988; Paorske kuće, Zbornik radova, Novi Sad,1993; Ej, salaši, Zbornik radova, Novi Sad, 1994.

A. Rudinski

BARA, 1. močvarno tlo; 2. plitko i kori-tasto zemljište na kojem se voda poslijekiše ili zbog visoke razine podzemnihvoda zadržava dugo i teško ishlapljuje; 3.u Subotici i okolici riječ označava podvod-ni teren u prirodnoj ili umjetnoj udolini, sastajaćom ili tekućom vodom.

Arhivska građa s kraja XVII. stoljećaprikazuje karakteristike površinskih vodaslijeva Palićkog jezera, od kojih su se nekenazivale ili se nazivaju barama. Do danasje nekoliko gradskih područja sačuvalo unazivima riječ bara, iako u većini njihvode odavna nema. Najpoznatiji su topo-nimi: a) Agina bara, mlaka sjeverno odKertvaroša. Spominje se 1744. kaopodručje kojim se kao kosilištem u turskodoba koristio subotički aga. Tijekom pro-ljeća 1771. zasađena je vrbama i drugimbrzorastućim drvećem. Područje je danasnaseljeno, ali ondje i dalje postoje i livade;b) Ciganska bara, mlaka izvan nekadašnjihgradskih opkopa, zapadno od željezničkepruge. Tijekom XIX. stoljeća jezero jeisušeno i nasuto je korito, a naseljeno je istanovništvom koje je dotad na rubnomemočvarnom tlu živjelo u skromnijim nas-tambama; c) Čvorkova bara, dio jame uŠandoru sjeverno od groblja, nastala jeodvozom zemlje. U njezinu većem,istočnom dijelu manje je nogometno igra-lište; d) Jasi bara, mlaka u sjeverozapad-nom dijelu širega gradskog središta,između Halaške ceste i Ulice Zrinskoga iFrankopana. Prvi poznati spomen Jasi barepotječe iz 1778. godine. Voda je u Jasi barudolazila iz smjera Velikog rita, a otjecala jeprema potoku Fűzfás. Isušena je tijekom

BANJA-PEĆ

64

Skica banja-peći: 1. banak ispred ložišta;2. peć; 3. banak za sjedenje; 4. zapećak;5. pododžak

Banja-peć

1880-ih godina, no toponim se održao dodanas; e) Rogina bara, jezero, gradskopodručje koje se proteže od današnjegaželjezničkoga kolodvora prema jugu doSegedinske ceste. Zbog strateške važnostiza srednjovjekovni grad i kasnijugraničarsku utvrdu često se spominje uizvorima. Poslije je postala smetnjom zarazvitak grada pa je Kraljevska komora1764. naložila da se korito zasadi stablima,a 1794. da se počne isušivanje i nasipanjeceste kroz korito (današnja Ulica ĐureĐakovića). Duž ceste su 1803. zasađenetopole. Premda je 1828. prokopan odvodnikanal, ni tijekom 1840-ih godina koritojezera nije bilo posve isušeno. Nasip zaželjezničku prugu podignut je 1864., nasjevernoj su polovici korita 1870-ihizgrađene palače, a 1888. odlučeno je da seu koritu Rogine bare, ispred željezničkogakolodvora, zasadi park, koji i danas postoji.Izvori: Historijski arhiv Subotica: Ekonomski zapis-nik 1827: 983; 18.C.131/aec.1828; 9766/polg.1881,

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886-1892; L. Szekeres,

Szabadkai helynevek, Helytörténeti kézikönyv,Szabadka, 1975; A. Rudinski, Tri rukopisne karteSubotice iz druge polovine XVIII veka, Rukovet,2/1984, Subotica; A. Sekulić, Hrvatski bačkimjestopisi, Zagreb, 1994; L. Hovány, A Palicsi-tó éskörnyéke, Különös tekintettel az 1697-es tollrajzra,Kanizsa, 1997; G. Ulmer, Kraljevski komesar Skultetiu Subotici (1819–1823), Analitički inventar,Subotica, 1998; L. Hovány, A Topolya–Péter-réve–Szeged–Tom-pa-négyszög öt felszínvize a 18.századi térképeken, Új Kanizsai Újság, 3-10,Kanizsa, 1998; L. Hovanj, Regulacije terena u okoli-ni Narodnog pozorišta u Subotici pre 1848. godine.Sa posebnim osvrtom na rezultate geomehaničkihistraživanja, Rukovet, 1-2-3/1998, Subotica; L.Hovanj, Uređenja Jasi bare tokom XVIII–XIX veka,Rukovet, 9-12/2001, Subotica; L. Hovány, Vizeinknyomában. Különös tekintettel Északkelet-Bácskára,Szabadka, 2002; Ž. Sabo, Stepski grad. Jedanaestvekova prostornog razvoja Subotice, Subotica, 2002;L. Hovány, Radanovác Baltsek környéki vizenyősterületei, Bácsország, Szabadka, 10-12/2003.

L. Hovány

BARAČKA (madž. Nagybaracska),mjesto u Bačko-kiškunskoj županiji, 16km južno od Baje, na cesti prema Santovu,2475 st. (2002.). Etimologija imena nijejasna, iako je sufiks -čka nedvojbeno

BARAČKA

65

Dio slijeva Palićkog jezera prije regulacije vode: a – Agina bara; b – Ciganska bara; c – Čvorko-va bara; d – Jasi bara; e – Rogina bara; f – Fűzfás potok; g – Mlaka; h – Gatsko jezero; i – Vok;j – Šandorski potok; k – Veliki rit; l – Petreševa česma; m – Baranji mlaka

slavenski. Prijašnja su službena imenanaselja bila Barscha, Baraccha, Baracska,Totina, Baracska ili Totina, sve do 1904.,kad je u sklopu sveopćeg pomadžarivanjatoponima Baracska preimenovana uNagybaracska.

Prvi se put spominje 1318. kaoBarscha, a 1320. kao Baraccha. U tursko jedoba bila dio Bajske nahije, ali je crkvenudesetinu plaćala i Kalačkoj nadbiskupiji.Među »racka« sela ubraja se 1655., a 1711.zabilježena je kao hrvatsko naselje. Popisiiz 1715. i 1720. bilježe ovdje uglavnomsrpske kmetove. Madžarima je napučena1742. i 1762. (200 obitelji iz sjeverneUgarske); Slovaci su doseljeni »iz totskihžupani ja« , a Hrvat i iz Monoš tora(Bátmonostor). Samostalnom je župompostala 1751., a tada se počinju voditi imatične knjige (prije je bila čatalijskapodružnica). Barački su Srbi 1763. prese-ljeni u Stanišić. Potkraj XVIII. st. bilježe jekao višenacionalno naselje. Na početkuXX. stoljeća u njoj živi samo nekolikohrvatskih obitelji. Hrvatski se jezik ovdjezadržao sve do 1920-ih godina.Lit.: G. Grosschmid, Magyarhon népesedésénekáttekintése, figyelemmel Bács-Bodrog vármegyetörténelmére, Bács-Bodrogh vármegyei TörténelmiTársulat évkönyve, Zombor, 3, 1887, 4; Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája, I-II,Zombor, 1896; Magyarország vármegyéi és városai,Bács-Bodrog vármegye, I, szerkesztette S.Borovszky, Budapest, s. a.; I. Iványi, Bács-Bodrog

vármegye földrajzi és történelmi helynévtára, V,Szabadka, 1907; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája, Baja és Bács-Bodrog vár-megye községei, Budapest, 1934; T. Vanyó, Belgrádipüspökök jelentései a magyarországi hódoltság vis-zonyairól 1649-1673, Levéltári Közlemények,Budapest, 42, 1971, 1; K. Eperjessy, Bács-Kiskun,illetve a hajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkoriországleírásban, Bács-Kiskun megye múltjából, II,Kecskemét, 1979; Ž. Mandić, Mikrotoponimija bu-njevačkih Hrvata u Madžarskoj, Folia onomasticaCroatica, 10, Zagreb, 2001.

Ž. Mandić

BARAKOVIĆ, Mira (Jelisaveta, Er-žika) (Subotica, 21. I. 1915. – Caseros,Argentina, 28. XI. 1990.), časna sestra,misionarka, mjesna nadstojnica, delegata,provincijalna predstojnica. Podrijetlom izbrojne vjerničke obitelji, kao mlada člani-ca Katoličke akcije pristupila je 1931.Družbi sestara kćeri milosrđa Trećegasvje tovnog reda sv. Franje . Nakonredovničke formacije 1932. stupila je unovicijat, 1933. položila prve, a 1939.doživotne zavjete. Na prvoj je filijali bila uZagrebu do 1940., gdje je bila odgovornasestra u Zavodu Bauerov dom. Sljedećih ješest godina provela u Taborgradu kaovoditeljica redovničke zajednice i upravi-teljica dječjeg sirotišta. U Vratišincu je trigodine bila nadstojnica i orguljašica,nakon čega je kraće vrijeme bila u rodnojSubotici. Veljače 1952. u Rimu je saskupinom sestara utemeljila prvu filijalusvojeg reda u Italiji, buduće središteDružbe. Od druge polovice iste godineživjela je u Santiago de Chileu, Čile, gdjeje ubrzo prihvatila dužnost mjesne nadstoj-nice i ravnateljice župske škole, koju suvodili oci Predragocjene Krvi i u kojoj susestre iz Družbe radile kao učiteljice.Nakon devet godina premještena je 1960.u filijalu sv. Franje u Asuncionu, Paragvaj.Uz službu kućne poglavarice bila joj jepovjerena i služba delegate paragvajskedelegature, koja je tada pripadala Argen-tini. Kao direktorica Družbine škole upredgrađu Asunciona, razvila je pravi mi-sijski rad sa siromašnom djecom. Namolbu vrhovne glavarice vratila se 1967. uEuropu i sudjelovala u osnivanju filijale u

BARAČKA

66

Baračka(Nagybaracska)

njemačkom gradu Passauu. Pokrajinskompredstojnicom u Argentini i Paragvajuimenovana je 1970. godine. Poslije devetgodina rada na dužnosti voditeljice pokra-jine postala je tajnicom i zamjenicom novepokrajinske predstojnice s. M. EmilijeBelić, a nakon njezine smrti opet je bilapokrajinska predstojnica (1984.–85.).Zatim je imenovana za mjesnu nadstojnicui pokrajinsku ekonomu u Cortinesu,Argentina. Nakon isteka nadstojničkeslužbe, zbog slabog je zdravlja obavljalasamo dužnost pokrajinske ekonome. Uljeto 1990. zadnji je put posjetila domo-vinu i rodni grad. Pokopana je u Caserosu.U službi se isticala osobito stabilnošćuduha, miroljubivošću i pronicljivošću.Izvor: Arhiv Samostana Družbe sestara kćeri milo-srđa Trećega svjetovnog reda sv. Franje u Subotici.

Lit.: S. M. Beata Kovačević, S. M. Mira Baraković –misionarka družbe Kćeri Milosrđa TrećegSamostanskog reda sv. Franje, Bačko klasje, 66,Subotica, 1991.

S. Bačić

BARANJA, plodno područje u Panonskojnizini, površine oko 5.600 km², obrubljenogorjem Meček, Dravom i Dunavom, etnič-ki izrazito šaroliko. Cijeli se teren Baranjepostupno spušta od Mečeka u Podravinubez ijedne veće fizičke prepreke, što jeimalo osobitu važnost u pojedinim povi-jesnim epohama. Regija je ime dobila poistoimenoj utvrdi (Baranyavár, pokrajdanašnjega Branjina Vrha).

Baranjska se županija prvi put spomi-nje 1193. U srednjem je vijeku obuhvaćalai neka područja južno od Drave. Zaturskog razdoblja (1526.–1687.), uz pri-jašnje stanovnike Madžare i Hrvate, nase-ljavane su i druge hrvatske etničke skupine(Šokci) te srpsko stanovništvo: Hrvati, bje-žeći pred Turcima ili s njihovim pozivomradi obrade zemlje i iskorištavanja pašnja-ka, redovito s dušobrižnicima – bosanskimfranjevcima, drugi uglavnom kao turskinajamnici. Prvi sačuvani spomen bunje-vačkog imena jedan je turski defter iz1550. gdje se navodi Márton Bunavácz,kmet iz baranjskog sela Mároka (danas:

Gajić), koji je 1561. zapisan i međuporeznicima sela Isepa (Izsép, danas:Topolje) kao Martin Bunivacz. Nakonpovlačenja Turaka opustjelu Baranjunaselili su Šokci iz Bosne na poziv bara-njskog župana i pečuškog biskupa MatijeRadonića (Radonay) te Srbi za Čarnoje-vićeve seobe. Počevši od 1720., u Baranjuse intenzivno naseljavaju Nijemci. BrojMadžara povećavao se doseljavanjem imadžarizacijom osobito u drugoj poloviciXIX. st. Potkraj XIX. i početkom XX. st. uetničkoj se strukturi Baranje uglavnomuočavaju tri podjednaka dijela, Nijemci,Madžari i južni Slaveni, s time da su odjužnoslavenskog stanovništva Hrvati, kojise ovdje susreću i pod regionalnim imeni-ma kao Šokci i Bošnjaci, bili višestrukobrojniji od Srba. Međutim, nacionalna svij-est hrvatskog stanovništva u Baranji bila jenerazvijena iz istih razloga kao i uBunjevaca u Bačkoj, a nacionalna je svi-jest baranjskih Srba bila formirana podutjecajem pravoslavnog svećenstva, srp-skih učitelja i trgovaca.

Potkraj Prvoga svjetskog rata prota S.Mihaldžić iz Baranyakisfaluda (Branjina)sudjelovao je na Novosadskoj skupštini25. XI. 1918. Uskoro je i srpska vojskaokupirala veći dio Baranje, uključujući iPečuh, do unaprijed određene d’Esperayevedemarkacijske crte. Međutim, sukladnoodredbama Trianonskoga mirovnog ugo-vora, u ljeto 1921. povukla se na novous-postavljenu granicu. Prema Ugovoru jemanji, južni dio Baranje pripao KraljeviniSHS jer je zbog gospodarskih razlogagravitirao Osijeku, a veći, sjeverni dioostao je u Madžarskoj i do danas tvoriBaranjsku županiju. U staroj je JugoslavijiBaranja, skupa s Bačkom i Banatom,ulazila u neformalni politički pojamVojvodine. Upravno je 1922. dodijeljenaBačkoj oblasti, a od 1929. bila je dijelomDunavske banovine. U vrijeme izmeđudvaju svjetskih ratova došlo je do kolo-niziranja srpskog i hrvatskog stanovništvau jugoslavenski dio Baranje. U Drugomesvjetskom ratu jedinstvena Baranja opet jebila dijelom Madžarske, uz represalijeprema jugoslavenskim kolonistima. U

BARANJA

67

socijalističkoj Jugoslaviji, u procesu raz-graničenja između Hrvatske i Vojvodine,pripala je Hrvatskoj, a Srijem je ušao usastav Vojvodine. Nakon Drugoga svjet-skog rata iz hrvatskog dijela Baranje te izdrugih dijelova Jugoslavije protjerano jenjemačko stanovništvo, a u njihove sukuće došli partizanski naseljenici srpske ihrvatske etničke pripadnosti. U madžar-skom dijelu Baranje, kao i u cijelojMadžarskoj, stanovništvo njemačkogpodrijetla u manjoj je mjeri prisiljavano naiseljavanje. U razdoblju 1991.–98. hrvat-ska je Baranja bila dijelom paradržavnihtvorevina različitih imena (RepublikaSrpska Krajina i dr.), a formalno podupravom Ujedinjenih naroda. Za to je vri-jeme nesrpsko stanovništvo uglavnomprotjerano, a u njihove se kuće naseljavalosrpsko stanovništvo iz Bosne i drugihdijelova Hrvatske zahvaćenih ratom.Nakon reintegracije Baranja je postaladijelom Osječko-baranjske županije, što jepratilo iseljavanje dijela srpskogastanovništva, uglavnom mlađih naraštaja.

U hrvatskom dijelu Baranje na pros-toru od 1147 km² živi 42.633 st. (2001.).Najvažnija su naselja Beli Manastir(Pélmonostor), 8671 st., Darda, 5394 st. iBilje, 3224 st. Šokački Hrvati žive u ovimmjestima: Luč, Branjin Vrh, Topolje,Gajić, Batina, Draž, Duboševica, Podolje,Torjanci, Baranjsko Petrovo Selo iPetlovac.

Površina je madžarske Baranjskežupanije 4487 km², s 407.448 stanovnika(2001.). Središnji je grad Pečuh (Pécs),162.498 st., a od ostalih su naselja važnijiMohač (Mohács), 19.223 st., Šikloš(Siklós), 10.668 st. i Siget (Szigetvár),11.353 st. Šokački Hrvati žive u Mohaču,na Mohačkoj adi (Vada – Mohács-sziget),u Novom Mohaču (Újmohács), DolnjojKandi (Alsókanda), Gornjoj Kandi(Felsőkanda), Jeluždi (Élesd), Titošu(Töttös), Lančugu (Lánycsók), Vršendi(Versend), Maroku (Erdősmárok), Marazi(Maráza) Minjorodu (Monyoród), Katolju(Kátoly) , Olasu (Olasz) , Belvaru(Belvárdgyula), Birjanu (Birján), Lotaru(Lothárd), Šarošu (Magyarsarlós), Kozaru

(Nagykozár), Kašadu (Kásád), Bremenu(Beremend) i Šiklošu (Siklós). Premda suu madžarskoj Baranji Šokci, poput ostalihHrvata, u velikoj mjeri odnarođeni, od1990-ih godina utemeljuju se hrvatskemanjinske samouprave u tridesetak baranj-skih mjesta, među kojima su i Belvar,Birjan, Kašad, Katolj, Lančug, Mohač,Olas, Šikloš i Vršenda. U Mohaču djelujuČitaonica mohačkih Šokaca, Bazičnaknjižnica (koja hrvatske škole opskrbljujehrvatskim knjigama) i Muzej KanizsaiDorottya (Središnji etnografski muzejHrvata u Madžarskoj). U Pečuhu suhrvatski dječji vrtić, osnovna škola i gim-nazija, djeluju Hrvatsko kazalište iHrvatski znanstveni zavod, a naSveučilištu Janusa Pannoniusa (hrv. IvanČesmički) postoji Katedra za hrvatskijezik i književnost. Iz Pečuha se emitirajutelevizijske i radijske emisije za Hrvate uMadžarskoj.Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Subotica,1930; J. Erdeljanović, O poreklu Bunjevaca,Beograd, 1930; M. Tucakov, Hrvati u Baranji,Subotička Danica ili Bunjevačko-šokački kalendar zaprestupnu godinu 1940., Subotica, 1939; J.Bösendorfer, Nešto malo o našoj Baranji, Osijek,1940; A. Mitrović, Razgraničenje Jugoslavije saMađarskom i Rumunijom 1919–1920, Novi Sad,1975; Ž. Mandić, Povijesna antroponimija bunje-vačkih Hrvata u Madžarskoj, Budimpešta, 1987; A.Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; S. Sršan,Baranja, Osijek, 1993; M. Klemenčić, A. Milardovići J. Vrbošić, Činjenice o hrvatskoj Baranji, Osijek,1995; A. Sekulić, Hrvatski baranjski mjestopisi,Zagreb, 1996;

S. Bačić i Ž. Mandić

BARAŠEVIĆ, plemićka porodica. Nakonšto im je Leopold I. izdao grbovnicu uBeču 6. VI. 1690. godine, članovi seporodice nakon dolaska u Bačku županijuisprva nastanjuju u Pačiru, odakle Antun iJosip Barašević mole županijske vlasti daim odobre nastanjenje u plemićkom seluMilitić (Lemeš). Porodica je međutim bilaprisiljena povesti parnicu zbog svojegplemstva, nakon čega je 1. III. 1700. ubilj-ežena u popis plemića Bačke županije.Plemstvo je Antunu i Josipu Baraševićuproglašeno u Bačkoj županiji 1754.godine. Godine 1771. porodica ima 17

BARANJA

68

muških potomaka u Lemešu. JosipuBaraševiću iz Lemeša plemstvo je prizna-to 1776., a u popisu lemeških plemića iz1798. upisani su Marko, Ivan, Mijo, Josipi Adam Barašević. Darovnicu na posjede uLemešu dobio je Adam Barašević zajednos trojicom svoje braće 1803. godine.

Potomci porodice danas žive u Lemešui čuvaju originalnu grbovnicu s visećimpečatom.Izvori: Historijski arhiv Vojvodine, Novi Sad, FondBačke županije, 1759/153/A, Cathalogus FamiliarumMilicsicsiensium 1771; Isto, 301/235 iz 1798.

Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest, 2002.

A. Čota

BARBARIĆ, Mladen (Ilok, 17. VI. 1873.– Zemun, 5. IX. 1936.), franjevačkiredovnik, književnik, povjesničar i publi-cist. Rodio se u Iloku u učiteljskoj obiteljiod roditelja koji su podrijetlom biliBunjevci iz Baje. Pučku je školu završio umjestu rođenja, a gimnaziju u Osijeku. S14 godina stupio je u novicijat. Filozofiju iteologiju studirao je u Beču i u franje-vačkom samostanu u Baji, gdje je izaređen za svećenika 1896. Službovao jekao vjeroučitelj, dušobrižnik, župnik igvardijan u franjevačkim samostanima uCerniku, Koprivnici, Iloku, Osijeku iZemunu, gdje je i umro.

Pisao je lirske i epske pjesme, drame,novele, putopise, biografije i radove napovijesne teme. Pripada krugu roman-tičarskih i rodoljubnih spisatelja. Za životaje objavio tridesetak knjiga i rasprava.Pokrenuo je i uređivao katolički list zamladež Anđeo čuvar. Kraće napise objav-ljuje i u tadašnjoj vjerskoj i književnojperiodici u Hrvatskoj, ali i u subotičkimglasilima Neven, Subotičke novine, Hrvat-ske novine i Subotička Danica, u kojimaprevladava rodoljubna tematika, a afirma-tivno piše i o preporodnim aktivnostimameđu bačkim Bunjevcima. Neke odBarbarićevih rasprava na povijesne temeod velike su važnosti za regionalnu povi-jest bačkih i srijemskih Hrvata, osobito zacrkvenu povijest i povijest franjevačkeprisutnosti.Djela: Tugovanke (pjesme), Brod, 1891; Kamenčiććudorednoj prosvjeti naroda, Zadar, 1893;Rodoljupke (pjesme), Mitrovica, 1893; Iločke starine(povijesne rasprave), Zagreb, 1899; Sabrane pjesme,Koprivnica, 1902; Kratka povijest crkve i samostanafranjevačkog u Zagrebu, Zagreb, 1906; Pomozitecrkvi svojoj, Palanka, 1908; O. Ivo Rodić, Palanka,1911; Slavonija, turska podanica (povijesna raspra-va), Bjelovar, 1916; Crtice iz prošlosti Šarengrada,Osijek, 1917; Relikvije sv. Ivana Kapistrana, Zagreb,1917; Kod Žalosne Gospe (drama), Osijek, 1918;Lijepim Dunavom (putopisi), Osijek, 1918; S iste žice(pjesme), Osijek, 1918; Karašica kuda teče(putopisi), Osijek, 1919; Fragmenta. Iz autobiografi-je o. Mladena Barbarića, Osijek, 1921, 1934; Nekecrkve u Slavoniji iza Turaka, Osijek, 1922; Prvi vijekkapelice Majke Božje od Mira u Karlovcima, Đako-vo, 1924; Majka Božja Judska u Osijeku, Osijek,1927; Crkva Iločka, Ilok, 1928; Pašino srce (epskapjesma), Osijek, 1929; Zadnji fratri olovski, Beograd,1934; Zadnji dani sv. Ivana Kapistrana, Beograd,1935; U traženju slike Majke Božje Olovske,Beograd, 1935; Bač, crtice za njegovu povijest,Beograd, 1936; Napuštanje olovskog samostana,Beograd, 1936.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I . Kujundžić,Bunjevačko-šokačka bibliografija – Prilog kulturnojpovijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata, Zagreb, 1969;A. Sekulić, Hrvatska preporodna književnost uugarskom Podunavlju do 1918., Zagreb, 1994.

J. Ivanović

BARBARIĆ, Vesna, rođ. Stantić (Su-botica, 30. VII. 1947.), medicinskabiokemičarka. Maturirala je 1966. u gim-naziji u Subotici, a diplomirala 1973. me-

BARBARIĆ

69

MladenBarbarić

dicinsku biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta uZagrebu. Djeluje u Kliničkom zavodu zalaboratorijsku dijagnostiku Kliničkogabolničkog centra u Zagrebu: od 1973. do1980. u Neuro-biokemijskom laboratorijuNeurološke klinike Rebro, od 1980. do1993. u Kliničkom zavodu za laboratorij-sku dijagnostiku Rebro, a od 1993. uZavodu Šalata. Rezultate znanstvenihistraživanja prezentirala je kao suautoricana nekoliko stručnih skupova u zemlji, asuautorske znanstvene radove objavljivalaje u periodičnim publikacijama u zemlji iinozemstvu: Acta medica Iugoslavica(Zagreb, 1978), Liječnički vjesnik ,(Zagreb, 1980), Jugoslavenska medicinskabiokemija, (Zagreb, 1982), Neurologija,(Zagreb, 1983), Farmaceutski glasnik,(Zagreb, 1983), Annals of ClinicalBiochemistry, (London, 1983), KlinischesLabor, ( Heidelberg, 1993), Acta clinicaCroatica, (Zagreb, 1994), Clinical Laboratory,(Heidelberg, 1997), Nephrology DialysisTransplantation, (Berlin, 1998, London, 1999),Journal of Chemical Information and ComputerSciences, (Washington, 1998, 2000).

N. Zelić

BARDAK (tur. bardak: krčag, šalica), 1.keramička posuda volumena između dvijei pet litara, uska grla, s malom ručkom,iznutra prevučena staklenom glazurom.Kao i neke druge posude za vodu (npr.»đuga«), korištena je za odnošenje vode zapiće seljacima na njivu; 2. keramička ili

limena posuda za petrolej za osvjetljenje.Keramička u odnosu na limenu posuduima prednost u tome što se ne možeprobušiti, ali zato traži pozornije rukova-nje, poput drugih keramičkih predmeta.

A. Stantić

BARIĆ, plemićka porodica. Kralj KarloIII. dodijelio je 1. III. 1722. plemićkupovelju i naslov Miji Bariću, bačkom per-ceptoru (vojnom porezniku) iz Gare, nje-govoj supruzi Mariji-Rebeki Pernthaller tenjihovoj djeci Josipu i Ana-Katarini. Plem-stvo je 1737. proglašeno u Bačkoj županiji.Iz ove je porodice Adalbert Adam Barić.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest, 2002.

S. Bačić

BARIĆ, Adalbert Adam (Bela) (NoviSad, 23. IV. 1742. – Beč, 10. XII. 1813.),profesor političkih i ekonomskih znanosti.Studirao je pravo u Budimu, a doktorirao uBeču 1764. Od 1764. do 1765. radio je uDržavnom saboru u Požunu, zatim do1769. pri Stolu sedmorice u Budimu. Te jegodine, »zbog poznavanja hrvatskog jezi-ka«, imenovan prvim i tada jedinim profe-sorom svih nastavnih predmeta Političko-kameralnog studija u Varaždinu, odnosnou Zagrebu od 1772. Na tim je učilištimapredavao na latinskom jeziku. Godine

BARBARIĆ

70

Grb porodice Barić

Bardak

1776. imenovan je profesorom upravnepolitike, ekonomske politike i financijanovoosnovanoga Pravnog fakulteta uZagrebu, no već je iste godine premještenna Pravni fakultet u Đur (madž. Győr). Od1777. bio je profesor državnog uređenja naPeštanskom sveučilištu, gdje je 1786.postao rektorom. Umirovljen je 1804. uBeču, gdje je i umro 10. XII. 1813.

Napisao je Die gewöhnliche Krönung-sfeyer der ungarischen Könige und Köni-ginen, (Pešta, 1790.), a djelo je odmahprevedeno i na madžarski jezik. U Zagrebumu je 1770. objavljeno djelo Positiones exuniversa scientia politico-camerali, teme-ljeno na njegovim predavanjima u Varaž-dinu. Djelo Dissertatio statistica de potes-tate exeguente regis Angliae iz 1790.prevedeno je i na madžarski i njemačkijezik. Bio je prvi profesor ekonomije i naj-važniji predstavnik kameralizma uHrvatskoj. Njegovo djelo StatisticaEuropae iz 1792. bilo je donedavno samou rukopisu, koji se nalazi u Madžarskomenarodnome muzeju, a objavljeno je uZagrebu početkom ovoga stoljeća kaodvojezično latinsko-hrvatsko izdanje.Nekoliko njegovih manjih radova tiskanoje, iz nepoznatih razloga, anonimno.Djela: Conspectus regiminis formae regnorumAngliae et Hunariae, Cassoviae, 1790; Dissertatiostatistica de potestate exequente regis Angliae,Cassoviae, 1790; Die gewöhnliche Krönungsfeyerder ungarischen Könige und Königinen, Pest, 1790;Nonnihil de educatione iuventutis scholasticae et stu-diorum reformatione in ditionibus Pannonicis,Pampelonae (fiktivno mjesto izdanja), 1790;Statistica Europae: Statistika Europe, I-II, Zagreb,2001-2002.

Lit.: S. Pataj i J. Grcsics, Irodalom, tudomány ésművészet, Magyarország vármegyéi és városai,Bács-Bodrog vármegye, II, Budapest, s. a.; E.Reiszig, Bács-Bodrog Vármegye nemes családjai,Magyarország vármegyéi és városai, Bács-Bodrogvármegye, II, Budapest, s.a.; E. Laszowski, AdalbertBarić, prvi profesor državnopravnih i financijskihznanosti u Varaždinu i na Zagrebačkoj akademiji(1769-1777), Nastavni vjesnik, 31, Zagreb, 1922-23;Enciklopedija Jugoslavije, I, Zagreb, 1980; Hrvatskibiografski leksikon, I, Zagreb, 1983; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991; Hrvatska enciklopedija,I, Zagreb, 1999.

S. Beretić

BARIĆ, Ivan (Gara, 15. VI. 1862. –Budimpešta, 1. X. 1911.), svećenik. Nakonsrednje škole studirao je u Kalači te je1887. godine zaređen za svećenika. Bio jekapelan u Fancagi (madž. Bajaszentistván)i u Sentivanu (madž. Felsőszentiván).Godine 1888. postao je upravitelj te župe.Djelovao je zatim 1889. u Kaćmaru, 1890.u subotičkoj župi svetog Jurja, 1897. užupi svetog Roka u Subotici, a 1900. usubotičkoj župi sv. Terezije. Upraviteljžupe u Baji bio je od 1902. godine, a uSentivanu od 1903. godine. U Subotičkimnovinama objavljena mu je raspravaSlobodno zidarstvo, u kojoj angažiranoopisuje djelovanje slobodnih zidara protivCrkve i društva. Rasprava je zapravo otis-nuto predavanje što ga je Barić održao uSubotici.Lit.: Subotičke novine, Subotica, 5/1897; Sche-matismus cleri Archi-dioecesis Colocensis etBacsiensis ad annum Christi 1907, Coloczae, 1907;M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokač-kih Hrvata (rukopis); A. Lakatos, A Kalocsai ÉrsekiLevéltár, Kalocsa, 2002.

S. Beretić

BARTALIĆ, Mihajlo (Kalača, 10. IX.1808. – Pečuh, 10. IX. 1879.), kipar.Rođen je u krojačkoj obitelji od oca Ivanai majke Dóre Hegyi. Već se kao pučkoško-lac istaknuo crtežima i rezbarijama. Zanjegovu je darovitost doznao i kalački nad-biskup Petar Klobušicki, koji je umno-gome pridonio da se Bartalićev dar zalikovnu umjetnost razvije. Uz novčanupripomoć poslao ga je u Dresden, utamošnji glasoviti kiparski atelier, gdje jeučio tri godine. Za jedno svoje djelo već jetad dobio posebno odličje saksonskogkralja, a povjerili su mu i izradu kipova udresdenskoj katedrali. Neko je vrijemeučio i u Münchenu. Unatoč stečenoj slaviu inozemstvu, vratio se u domovinu.Godinu dana djelovao je u Pešti, a zatim jeprešao u Pečuh, gdje se oženio KatarinomMiškić. Dom i radionica bili su mu uRákóczijevoj ulici br. 27. U Pečuhu jeslovio kao najpoznatiji kipar, a svoje jekipove izrađivao u drvu i kamenu. G.1835., na molbu poglavarstva gradaPečuha, za tamošnju je sveučilišnu

BARTALIĆ

71

BARTALIĆ

72

knjižnicu od drva, u rokoko-stilu, izradiopoprsja šestorice poznatih političara, kul-turnih djelatnika i promicatelja znanosti.Plod su njegova trogodišnjeg rada1851.–54. kipovi dvanaestorice apostolavisoki 4 m, koji su krasili južno pročeljepečuške katedrale. Među njegova najpoz-natija djela pripadaju i kip MarijeMagdalene u špilji na Kalvarijskom brdu,obelisk, spomenik pečuškim glazbenicima(1866.), kip Bogorodice s mrtvim Isusomu krilu (1878.), kip sv. Stjepana i sv.Ladislava. Taj »Homer kamena«, kako suga od milja zvali, izradio je i velik brojvelebnih nadgrobnih spomenika.Lit.: O. Szőnyi, Pécs-Baranya megyei MúzeumEgyesület Értesítője, Pécs, 1911; Ž. Mandić, MihajloBar ta l ić , Neven , pr i log Narodnih novina ,Budimpešta, 1983.

Ž. Mandić

BARTOLOVIĆ, Stjepan (Bač, 23. XI.1909. – Zagreb, 11. II. 1992.), profesor iknjiževnik. Niža četiri razreda gimnazijesvršio je u Osijeku i Subotici, više razredei ispit zrelosti položio je u Travniku.Diplomirao je na Filozofskom fakultetu uZagrebu 1936. godine. Službovao je uKarlovcu, Splitu, Sinju, Dubrovniku iZagrebu, a nakon rata u Subotici i Rijeci.

U književnosti se javio povjesničkomcrticom Kako je nastala crkvica kod sv.Antuna u Baču?. Nakon toga surađivao jei javljao se radovima u Obitelji, Obzoru,Jutarnjem listu, Subotičkim novinama,Hrvatskom dnevniku, Jadranskom dnev-niku (Hrvatskom glasniku), Svijetu,Novom listu, Hrvatskom narodu, Hrvat-skom krugovalu i u njemačkom časopisuSchwäbischer Volkserzieher. Bavio se kri-tikom i kulturnim problemima, a osobitofolklorom, historijom, filologijom i bibli-ografijom Bunjevaca i Šokaca. Posebno jevažna njegova suradnja u Klasju našihravni, gdje je objavio najvažnije etnog-rafske radove. Nakon rata jedva daobjavljuje. Od petog razreda gimnazijeskupljao je riječi i izraze među bačkimHrvatima u raznim mjestima i takopostavio temelje za jezičnu i etnografskugrađu za rječnik bunjevačko-šokačkih

Hrvata, koja se nalazi u Matici Hrvatskoj uZagrebu. Pokopan je na Mirogoju.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I. Kujundžić, Izvori zapovijest bunjevačko-šokačkih Hrvata, Zagreb, 1968;A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb 1991; B. Gabrić, Inmemoriam: Stjepan Bartolović, Bačko klasje, 67,Subotica, 1992; B. Gabrić, Prof. Stjepan Bartolović(1909-1992.), Subotička Danica kalendar za 1994.god, Subotica, 1993 (s potpunim popisom radova); A.Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. sto-ljeću, Zagreb, 1996.

A. Kopilović

BAŠIĆ, o. Ambrozije (Ljudevit) (Som-bor, 18. VI. 1895. – Sombor, 23. I. 1929.),karmelićanin i orguljaš. Osnovnu školu igimnaziju pohađao je u Somboru.Filozofiju i teologiju studirao je u Đuru iBudimpešti te ih je i svršio s ocjenomsumma cum laude. Zaređen je za svećeni-ka u Pečuhu 13. srpnja 1920., a mladu jemisu slavio iste godine na KarmelskuGospu 16. srpnja. Bio je prior samostana iosnivač prvoga hrvatskog Malog karme-lićanskog sjemeništa u Somboru (1923.) unovonastaloj Kraljevini SHS. Promicao jeduhovnost novoproglašene sv. MaleTerezije, organizirao crkvene svečanosti ipotaknuo gradnju novih orgulja ukarmelićanskoj crkvi u Somboru. Bio jeljubitelj umjetnosti, osobito ulja na platnu.Uz svoj hrvatski jezik poznavao je iklasični latinski, grčki i hebrejski, a govo-rio je još i madžarski te njemački.Lit.: M. Miloš, In memoriam o. Ambroziju Bašiću,karmelićaninu, Subotička Danica : kalendar za 1984.god., Subotica, 1983.

M. Miloš

BAŠIĆ, Franjo (Subotica, 2. XII. 1912. –Subotica, 10. III. 1991.), društveni djelat-nik i pjesnik. Rodio se u skromnoj obrt-ničkoj obitelji od oca Ambrozija i majkeMarije, rođ. Vidaković-Hadnađ. U rodnomje gradu pohađao pučku školu i gimnaziju,koju zbog bolesti nije završio na vrijeme.U Subotici 1934. upisuje studij prava.Tijekom studija sudjeluje u pokretanju stu-dentskog časopisa Bunjevačko kolo,važnoga za međuratnu književnost su-botičkih Hrvata. Studij nije završio, a od

1937. radi kao službenik u Vojnomodsjeku u subotičkoj gradskoj upravi. Napočetku Drugoga svjetskog rata odvedenje u zarobljeništvo u Njemačku. USuboticu se vratio u svibnju 1943., a sredi-nom 1944. uključuje se u pokret otpora.Bio je član Komande mjesta za gradSuboticu, a 1945. isljednik u Narodnojmiliciji u Bačkoj Topoli. Sljedeće godineponovno se vraća u Suboticu, gdje radi kaogradski službenik do umirovljenja. Bio jeaktivan djelatnik u nekoliko društveno-političkih organizacija.

U mladosti je pisao pjesme nadomoljubne, socijalne i ljubavne teme.Pjesnički mu je opus opsegom vrlo skro-man i neujednačene vrijednosti. Svojuprvu pjesmu Prosjak objavio je uBunjevačkom kolu 1933. na srpskomeknjiževnom jeziku, a tim će jezikom pisatii poslije. U sljedeće tri godine u istom ječasopisu objavio još 12 pjesama, a jednamu je tiskana i u Kalendaru biskupa IvanaAntunovića za 1935. U zbirci pjesamaPupoljci, što ju je izdao 1934. BlaškoVojnić Hajduk, zastupljen je s desetak pje-sama. Poznato je da je pisao i drame iprozu, no njih nije objavljivao.Djelo: Pupoljci (suautor), Subotica, 1934.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); G. Kikić, Antologija poez-ije bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971; Leksikonpisaca Jugoslavije, I, Novi Sad, 1972; Hrvatskibiografski leksikon, I, Zagreb, 1983.

T. Žigmanov

BAŠIĆ, Pajica (Subotica, 26. X. 1973.),profesor geografije. Sin Slobodana iKajke, rođ. Ilin. Roditelji su mu se 1969. izBačke Palanke preselili u Suboticu.Proširenu verziju njegova diplomskograda pod naslovom Bunjevci u OpštiniSubotica, obranjenoga 1999. na Prirodos-lovno-matematičkom fakultetu u NovomSadu, objavila je Bunjevačka matica.Knjižica je kompilacijska i ima naglašenuideologijsku svrhu.Djelo: Subotički Bunjevci, Subotica, 2003.

Lit.: Hrvatska riječ, 69, Subotica, 2004.S. Bačić

BAŠIĆ PALKOVIĆ, Geza (Subotica, 11.XI. 1955.), mačevalac. Mačevanjem seaktivno počeo baviti 1968. u Mačeva-lačkom klubu željezničara Spartak, kojemuje ostao vjeran do kraja karijere. Bio ječlan seniorske ekipe Spartaka koja je1973. osvojila državno prvenstvo u maču.Kao junior bio je pojedinačni državniprvak 1974. u maču i floretu, a 1975. umaču, floretu i sablji. Za seniorskureprezentaciju Jugoslavije nastupao jedesetak puta u razdoblju 1980.-84., sud-jelovao na svjetskome i europskom prven-stvu, a njegovi su najvažniji uspjesi biliosvajanje trećega ekipnog mjesta u mačuna Balkanijadama u Bukureštu 1980. iAteni 1981. Aktivnim se mačevanjemprestao baviti 1988. godine.Lit.: M. Brustulov i dr., Sport u Subotici 1944–1984Sportélet Szabadkán, Subotica, [1984].

M. Bašić Palković

BAŠIĆ PALKOVIĆ, Pavle (Subotica, 1.X. 1875. – Zaječar, 10. I. 1931.), službeniki pisac. Rođen je u obrtničkoj obitelji. USubotici je pohađao pučku školu i prvihšest razreda gimnazije, a posljednja dva uKalači, gdje je i maturirao 1897. Iste segodine zaposlio kao činovnik u su-botičkome gradskom poglavarstvu, kojepredvodi njegov prijatelj i zaštitnik,tadašnji gradonačelnik Lazar Mamužić.Nakon Mamužićeva poraza na izborima1902. napušta službenički položaj i seli seu Sentu, gdje radi kao glavni knjigovođa uprivatnome mlinu. U međuvremenu se

BAŠIĆ PALKOVIĆ

73

PavleBašićPalković

oženio (1898.), no prati ga velika obitelj-ska tragedija – sve petero njegove djecerano umire. Oduševljeni je slavenofil. Napočetku Prvoga svjetskog rata odlazi nabojišnicu u Galiciju, gdje je ubrzo bioteško ranjen. Vraća se u Sentu živčano ras-trojen, a nakon djelomičnog oporavkazapošljava se u Ministarstvu prosvjete uBudimpešti. Nakon svršetka rata, kaoznalac madžarskoga i njemačkog jezika, usvibnju 1919. pozvan je da radi uMinistarstvo vanjskih poslova KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca u Beograd. Noondje se nije zadržao dugo – već 1921.dobiva premještaj i odlazi za carinskogslužbenika u Zaječar, gdje umire 1931. odnezaliječenih rana iz rata. Ondje je ipokopan.

Još kao gimnazijski učenik počeo jeobjavljivati književne tekstove. Služio sepritom pseudonimom Samorad te krati-com P-ć. Prvu pripovijetku Doći će i dansvadbe objavio je u Subotičkim novinama1895. i tom će književnom rodu ostativjeran u svojem kratkom književnom radu.Nakon povratka iz rata, u svojim zrelimgodinama, nije naime mogao pisati zbogbolesti i posljedica ranjavanja. Do odlaskau rat Bašić Palković je međutim objaviodesetak novela i humoreski te nekolikopublicističkih napisa u subotičkim listovi-ma i periodici: u Subotičkim novinama(1895.), Nevenu (1913., 1914., 1919.) iDanici (1914.), no iza sebe nije ostavioknjigu. Pisao je uglavnom dijalektom bu-njevačkih Hrvata i to na teme i motive iznarodnog života. Imao je razvijen osjećajza folklorni humor, a književna ga jepovijest registrirala kao prvoga važnijeghumorističnog prozaista.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); G. Kikić, Antologija prozebunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971; B. Hajduk Vojnić,Moj grad u davnini, Subotica, 1971; Leksikon pisacaJugoslavije, I, Novi Sad, 1972; A. Sekulić, Hrvatskapreporodna književnost u ugarskom Podunavlju do1918., Zagreb, 1994.

T. Žigmanov

BAŠIĆ PALKOVIĆ, Velimir (Elemir)(Subotica, 29. XI. 1933.), gospodarstvenik

i pilot. Osnovnu školu i gimnaziju završioje u Subotici, a pravo je izvanredno studi-rao i diplomirao u Nišu. Radio je u su-botičkom gospodarstvu do 1990., kad jeotišao u mirovinu s mjesta direktoramjesnoga trgovačkog poduzeća Namateks.Aktivan je u strukovnim (trgovačkekomore) i političkim organizacijama(sindikat i savez komunista). Za svoj je radbio odlikovan Ordenom rada sa zlatnimvijencem i Ordenom republike. Vojnuškolu pričuvnih časnika avijacije u NovomSadu završio je kao pilot 1953., a nakonpovratka iz JNA nastavio se baviti zrakop-lovnim sportom. Dobitnik je srebrne Cznačke jedriličara, zlatne značke motornogpilota, a nositelj je i zlatne plaketeZrakoplovnog saveza Jugoslavije. Sud-jeluje u osnivanju subotičkog AeroklubaIvan Sarić i zračne luke na Bikovu.Angažiran je kao instruktor letenja, astekao je i zvanje međunarodnoga zrakop-lovnog suca.

G. Bačlija

BAŠKUT (madž. Vaskút), mjesto u Bajskomtrokutu, u Bačko-kiškunskoj županiji, 7km južno od Baje, na cesti prema Gari,3671 st. (2001.). Ime mu potječe od madž.Bács kútja, »bački zdenac«, što su gajužnoslavenski doseljenici preinačili u

BAŠIĆ PALKOVIĆ

74

Baškut (Vaskút)

Baškut. Pučkom etimologijom, zbogsličnost i s madžarskom riječi vas,dobiveno je ime Vaskút (»željeznizdenac«). Prijašnja službena imena:Bachkuta, Bathkuta, Bacskut, Baskuth,Baskút, Bacskuth, Baskut, Basskut,Vaskút.

Prvi je put zabilježen među selima1400. U tursko je doba plaćao crkveniporez i Kalačkoj nadbiskupiji, iako je biodio Bajske nahije. Potkraj je XVII. stoljećapustara, ali je 1701. i 1711. hrvatsko nase-lje. Dušobrižništvo su, kao i u ostalimobližnjim naseljima, vodili franjevci izbajskog samostana. Popis iz 1727., kad jeBaškut bio smatran bajskom pustarom,bilježi samo Srbe. U crkvenim matičnimknjigama baškutski se Hrvati spominju tekod 1731., jer je dotad Baškut crkveno pri-padao Baji. Samostalnom općinom postaoje 1752., a 1763., kad se doseljavajuNijemci, a odseljavaju Srbi, osnovana ježupa. G. 1770. u mjestu žive 74 njemačke,39 hrvatskih, 16 madžarskih, 7 slovačkih i3 ciganske obitelji. Katolička je crkvaposvećena u srpnju 1781. Na kraju XVIII.stoljeća Baškut je njemačko-hrvatsko mjes-to koje pripada Grašalkovićevu posjedu.

U novije se doba broj Hrvata stalnosmanjivao: 1881. u Baškutu živi 438Hrvata (ukupno 5101 stanovnika); 1890. –344 (ukupno 5069 stanovnika); 1900. –4172 Nijemca, 523 Madžara i 344 Hrvata,1910. – 371 (ukupno 5196 stanovnika).Rapcsányi tvrdi da je te godine ondje živio»81 Hrvat te 263 Bunjevca i Dalmatinca«.Godine 1941. u Baškutu živi 218 Hrvata,683 Madžara i 3846 Nijemaca, 1945. –236 (prema procjeni Antifašističkogfronta) , 1960 . – 367 (ukupno 4374stanovnika), 1980. – 193 (ukupno 4055 sta-novnika). Nastava hrvatskog jezika ukinu-ta je 1888., ponovno je uvedena 1946. iizvodila se do 1983. Stotinjak baškutskihHrvata svake godine priređuje bunjevačkoprelo, a hrvatska manjinska samoupravautemeljena je 2003.

Među znamenitosti se ubraja seoskakapelica s 14 postaja, čije su slike djelo

Erzsébet Udvardi. U Baškutu su rođeniGrgur Peštalić i Fabijan Peštalić.Lit.: G. Grosschmid, Magyarhon népesedésénekáttekintése, figyelemmel Bács-Bodrog vármegyetörténelmére, Bács-Bodrogh vármegye TörténelmiTársulat évkönyve, Zombor, 3, 1887, 4; Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája, I-II,Zombor, 1896; Magyarország vármegyéi és városai,Bács-Bodrog vármegye, I, szerkesztette S.Borovszky, Budapest, s. a.; I. Iványi, Bács-Bodrogvármegye földrajzi és történelmi helynévtára, V,Szabadka, 1907; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája. Baja és Bács-Bodrog vár-megye községei, Budapest, 1934; T. Vanyó, Belgrádipüspökök jelentései a magyarországi hódoltság vi-szonyairól 1649-1673, Levéltári Közlemények,Budapest, 42, 1971, 1; K. Eperjessy, Bács-Kiskun,illetve a hajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkoriországleírásban, Bács-Kiskun megye múltjából, II,Kecskemét, 1979; Paul Flach, Waschkut: Beiträgezur Geschichte einer überwiegend deutschenGemeinde in der Batschka/Ungarn, München, 1983;A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994;Ž. Mandić, Mikrotponimija bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Folia onomastica Croatica 10, Zagreb,2001;

Ž. Mandić

BATA (madž. Százhalombatta), mjesto uPeštanskoj županiji, oko 25 km južno odBudimpešte, na desnoj obali Dunava,16.845 stanovnika (2001.). Prvi joj jespomen na početku XIV. stoljeća. ImeBata izvodi se od staroturske riječi bat,»potonuli«. Radi razlikovanja od drugih

BATA

75

Bata (Száz-halombatta)

naselja s istim imenom, u XIX. je stoljećuime naselja prošireno mjesnim mikroto-ponimom Százhalom (»sto humova«).

Prema popisu iz 1720. ovdje je živjelo19 hrvatskih porodica (Antunović,Aramčić, Bilković, Dević, Đurčević, Fab-ić, Gilanović...), no ubrzo su ih protjeraliSrbi. Od 1950-ih godina, kad je mjestopreraslo u industrijsko središte, ovamo suse trajno naselili i mnogi Hrvati iz drugihdijelova Madžarske, koji su 1996. uteme-ljili Hrvatsku manjinsku samoupravu.

Lit.: J. Rupp, Buda-Pest és környékének helyrajzitörténete, Pest, 1868; J. Károly, Fejér vármegyetörténete, I-IV, Székesfehérvár, 1896-1901; B. Unyi,A mohácsi ferencesek története, Gyöngyös, 1943; L.Nagy, Rácok Budán és Pesten (1683-1703), u:Tanulmányok Budapest múltjából, XIII, Budapest,1959.

Ž. Mandić

BATINA, naselje na desnoj obali Dunavau istočnoj Baranji. Prema popisu iz 1991.imala je 1449 stanovnika, od čega jeMa d ž a r a b i l o 6 8 8 , H r v a t a 4 4 6 ,Jugoslavena 170, Srba 61 te ostalih 84.Danas ima 1048 stanovnika (2001.).Osnovana je oko 1720. godine naseljava-njem Hrvata, Srba, Madžara i Nijemaca.Između dvaju svjetskih ratova bila jesjedište kotara. Najvažnija veza Baranje sBačkom vodi preko Batine, gdje je 1974.izgrađen cestovni most na Dunavu.Gospodarski je važna i zbog pristaništa naDunavu.

U povijesti je poznata kao poprištevelike bitke od 11. do 29. studenoga 1944.u kojoj su postrojbe NOV-a i Crvene armi-je zauzele batinski mostobran kako bistvorile preduvjete za prodor prema Dravii ostalim dijelovima Slavonije i južneMadžarske. U toj su operaciji sudjelovale ipostrojbe VIII. vojvođanske brigade, ukoje su bili unovačeni borci iz sjeverneBačke nakon povlačenja madžarskihsnaga. Monumentalan spomenik, ujedno ikosturnica za više od tisuću palih boraca,djelo kipara A. Augustinčića, podignut je1947. na obalnoj uzvisini. U novijoj sepovijesnoj znanosti, s obzirom na iznimnovelik broj poginulih boraca, osporavanužnost zauzimanja dobro utvrđenogmostobrana kod Batine, usprkos izvjes-nom povlačenju njemačkih i madžarskihpostrojbi.Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, I, Zagreb, 1980; M.Klemenčić, A. Milardović i J. Vrbošić., Činjenice ohrvatskoj Baranji, Osijek, 1995; A. Sekulić, Hrvatskibaranjski mjestopisi, Zagreb, 1996.

S. Mačković

BÁTMONOSTOR → Monoštor

BÁTORI, Ivan (János) → Burnać, Ivan

BAŽANT, Eva, rođ. Mig (Subotica, 2. I.1945.), bibliografkinja. Školovala se uSubotici i Srijemskim Karlovcima. Kaoknjižničarka u subotičkoj Gradskojknjižnici sudjelovala je u izradbi retro-spektivnih bibliografija cjelokupnognakladništva Subotice, a radila je i naopćoj bibliografiji Subotice, u što pripada iprikupljanje podataka o subotičkimBunjevcima. Plod je toga istraživačkograda, među ostalim, i zavičajna bibliog-rafija Mije Mandića. Članke od važnostiza lokalne Hrvate objavljivala u subo-tičkim časopisima Rukovet (1986, 2001) iPro memoria (1989). Za izradbu 2. sveskaSubotičke bibliografije, skupa s IstvánomSzentgyörgyijem, dobila je godišnjunagradu dr. Ferenc Bodrogvári 1994, kojudodjeljuje Kulturno-prosvjetna zajednicaiz Subotice.

76

Batina

BATA

Djela: Bibliografija Mije Mandića (suautori I.Szentgyörgyi i N. Bašić Palković), Subotica, 1987;Subotička bibliografija 1764–1869, sv. I. (suautoriI. Szentgyörgyi i N. Bašić Palković), Subotica,1988; Subotička bibliografija 1870–1918, sv. II.(suautor I. Szentgyörgyi), Novi Sad, 1993;

Književni sever 1925–1935: bibliografija (suautorN. Bašić Palković), Novi Sad–Beograd, 1999;Subotička bibliografija 1918-1944 , sv. III/1(suautori G. Kiss i K. Čeliković), Subotica, 2003.

S. Bačić

77

BAŽANT

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Zvonimir Perušić, Tomislav Žigmanov,

Márta Mačković-Papp, Neven Ušumović

GRAFIČKA PRIPREMA I PRIJELOMMarija Prćić

ISBN

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929 (=163.42) (497.113) (031)

Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca. 2, B-Baž /[urednik Slaven Bačić]. - Subotica: Hrvatsko akademsko društvo,2004 (Subotica: Printex). - IV, 77 str. : ilustr. ; 24 cm

Tiraž 1.000.

ISBN

a) Bunjevci - Leksikoni b) Šokci - Leksikoni

COBISS.SR-ID 197409543

Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, SuboticaBačlija, Grgo, odvjetnik u mirovini, SuboticaBačlija, Višnja, službenica, SuboticaBašić Palković, Marta, novinarka, Subotičke novine, SuboticaBažant, Eva, knjižničarka u mirovini, SuboticaBeretić, mons. Stjepan, župnik Katedralne župe sv. Terezije Avilske, SuboticaBušić, Krešimir, prof. sociologije, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, ZagrebČota, Antonija, dipl. iur., tajnica Narodnog kazališta, SomborDuranci, Bela, prof. povijesti umjetnosti u mirovini, SuboticaĐanić, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, SomborFiranj, Alojzije, SomborGrlica, Mirko, prof. povijesti, viši kustos Gradskog muzeja, SuboticaHeka, dr. sc. Ladislav, spisatelj, pozvani predavač Pravnog fakulteta i Filozofskog

fakulteta Sveučilišta u Segedinu, SegedinHoško, dr. sc. Franjo Emanuel, izvanredni profesor Katoličkog bogoslovnog fakul-

teta u Zagrebu, Teologija u RijeciHovány, mr. sc. Lajos, asistent Građevinskog fakulteta u Subotici, Subotica.Ivanović, mr. sc. Josip, prof. Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije,

SuboticaKopilović, dr. sc. Andrija, prof. Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije,

SuboticaKrmpotić, mr. Lazar Ivan, župnik Župe sv. Josipa, ĐurđinLibman, dr. Emil, liječnik u mirovini, SuboticaMačković, Stevan, prof. povijesti, ravnatelj Historijskog arhiva, SuboticaMandić, Marin, profesor hrvatske književnosti i jezika te profesor povijesti u

mirovini, BudimpeštaMandić, Živko, odgovorni urednik, Nemzeti Tankönyvkiadó Rt, BudimpeštaMiloš, mr. sc. Mato, OCD, SomborPekanović, Josip Zvonko, dipl. oec., SomborRudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, SuboticaSekulić, dr. sc. Ante, znanstveni savjetnik u mirovini i dopisni član HAZU, ZagrebSkenderović, Nela, glazbena pedagoginja, Subotica

SURADNICI NA DRUGOM SVESKU

III

Stantić, Alojzije, ekonomist u mirovini, SuboticaStantić, Stipan, prof. geografije, OŠ Ivana Milutinovića, SuboticaŠeremešić, Marija, učiteljica u mirovini, SomborTikvicki, Hrvoje, prof. violončela i skladatelj, SuboticaVujković Lamić, Ljudevit, službenik u mirovini, SuboticaVuković, Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, ZagrebZelić, Naco, dipl. iur. u mirovini, ZagrebZomborčević, Ante, pravnik u mirovini, SuboticaŽigmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

IV

TISKANJE OVOG SVESKA POMOGLI SU:

Savezno ministarstvo nacionalnih i etničkih zajednicaVlada Republike HrvatskeSkupština Općine Subotica

Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne manjine

TISAKPrintex

Subotica

NAKLADA1000

BABA, 1. osim najšireg značenja stariježene, u rodbinskim odnosima u Bunjevacanajčešće označava i punicu. U tradiciji senaziv rjeđe koristi za baku, koju Bunjevcinajčešće nazivaju »májkom«, a još rjeđeza majku. U novije se doba, pod utjeca-jem srpskog jezika, nazivom baba ipaksve češće označava baka, nerijetko s nijan-som pejorativnog značenja; 2. u tehnič-kom smislu: drveni škripac za obradudrveta tesanjem; trokutasta drvena napravau koju se stavlja jednobrazni zaprežniplug.

A. Stantić

BABA-PUSTA, naziv za predio jugois-točno od ceste Sombor–Subotica, izmeđuČonoplje, Telečke i Pačira. Nekad je bionazivan Tolvaj (madž. lopov), ali je 1908.dobio ime Baba-pusta (madž. baba: lutka,beba), prema nadimku Dóre Karácsonyi,lijepe supruge Károlya Fernbacha, veliko-ga bačko-bodroškog župana, koji je 1918.godine postao potpredsjednikom vladegrofa Mihálya Károlyija. Károly Fernbachje u Baba-pusti 1906. podigao prelijepkaštel prema projektu arhitekta FerencaReichla iz Apatina. Kaštel je izgrađen usmirenijem stilu bečke secesije, lišenomekeramičkih ukrasnih oplata karakteris-tičnih za ondašnji madžarski nacionalniizričaj. Uz dvorac se nalazi i 21 jutroperivoja, koji su Fernbachovi počeli njego-vati između 1870. i 1881., s oko 200 vrstastabala i s mnogobrojnim egzotičnimbiljkama. Perivoj je jedan od najvećih uBačkoj i smatra se biserom vojvođanske

hortikulture. Nakon Drugoga svjetskograta dvorac i perivoj propadaju te je1951.ustanovljeno da se održalo još oko 165vrsta stabala. Perivoj je danas pod državnomzaštitom, ali to nije imalo znatnijih rezulta-ta u njegovu očuvanju.

Sjeverno od Baba-puste, odnosno cesteSombor–Subotica kao njegove gornjegranice, duž ceste prema Kaćmaru, nalazise Šara. Kroz nju je nekoć prolazio kać-marski šor, u kojem su većinom bili bunje-vački salaši, uz manji broj madžarskih injemačkih. Najpoznatiji je bio Bešlićevmajur, čiji je posljednji vlasnik bio LazoBešlić. Njegove su kćeri Ana, poznatakiparica, i Veca, supruga Lajče Jaramazo-vića, ministra u vladi NR Srbije nakonDrugoga svjetskog rata, koji je prije rataimao majur u Skenderovu. Salašari izBaba-puste i Šare gravitirali su Bajmokuili Stančiću (Stanišiću), kamo su njihovistanovnici išli na hetiju i u crkvu. S vre-menom je puk Baba-pustu i Šaru počeooznačivati zajednički kao Baba-pusta, aŠara se spominjala samo kao uže odredište.

1

B

Kaštel Fernbach nakon izgradnje

U sjevernom dijelu Baba-puste, kodkrižanja somborske i kaćmarske ceste,između 1923. i 1926. godine za potrebesrpskih dobrovoljaca iz Hercegovine,Korduna i Like osnovano je naselje AleksaŠantić. Na njegovu području danas živi2172 st. (2002.) od kojih su najbrojnijiSrbi (1690), Hrvati i Bunjevci (129 i 78) teMadžari (124). Starosjedilačko hrvatsko imadžarsko stanovništvo većinom nasta-njuje okolne salaše.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye községei,Magyarország vármegyéi és városai, Bács-Bodrogvármegye, I, szerkesztette S. Borovszky, Budapest,s. a.; B. Duranci, Idejni projekat konzervatorsko-restauratorskih radova na zgradi dvorca u AleksaŠantiću, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenikakulture, (rukopis); S. Kulidžan, 50 godina AlekseŠantića, s. l., 1973; M. Beljanski, Šara, Baba pusta,Kaćmarski salaši, Aleksa Šantić, Sombor, 1978; S.Vasiljević, Aleksa Šantić : monografi ja sela ,Aleksa Šantić, 1980; M. Antelj i D. Milašinović,Potomci precima, Beograd, 1996; Popis stanovništ-va, domaćinstava i stanova u 2002. : Stanovništvo :Nacionalna ili etnička pripadnost, Beograd, 2003.

A. Čota i A. Stantić

BABICA dijal., 1. primalja, žena kojapomaže pri porodu. Nekad su to bilesamouke žene, no za vladavine MarijeTerezije u Beču je 1754. osnovana prvaškola za primalje. U Subotici se kaozaprisegnute primalje (obstetrices adju-rata) 1752. spominju: Ana Skenderova(Skenderova Anna), Marija Kujunčić(Kujunchich Mária), Stana Neoršić(Neorssich Stana), Lucija Bošnjačka(Bossnjacska Lucia), Jela MarijanaKovačeva (Kovacseva Mariana Jela), AnaMarija Jančik (Jancsik Maria Anna), KataMatanka (Matanka Kata), Jela Rikaška(Rikasska Jela) i dr. U vrijeme kad su ženerađale kod kuće ili na salašu primalje suimale veliku važnost. Tek u novije doba,osobito od šezdesetih godina XX. stoljeća,žene redovito rađaju u bolnici; 2. malennakovanj na kojem se otkiva ručna kosa.Dvije su vrste babicâ: madžarska, koja jeodozgo ravna i po kojoj se otkiva otanje-nim dijelom čekića, i njemačka, koja jeodozgo zaobljena i po kojoj se udara rav-nim dijelom čekića.

Izvor: Prva matična knjiga rođenih, vinčanih i kriz-manih, Subotica, 1686-1755, Župni ured crkve sv.Terezije Avilske u Subotici.

Lit.: Medicinska enciklopedija, VIII, Zagreb, 1963;A. Stantić, Kruv naš svagdanji, Subotica, 2001.

A. Stantić i E. Libman

BABIĆ, plemićka porodica. Plemstvo jetoj hrvatskoj porodici iz Varaždinskežupanije12.VIII. 1716. dodijelio Karlo VI.,i to Franji Babiću, njegovoj supruziElizabeti Csakany te djeci Vuku, Antunu iJulijani. Jedan ogranak porodice preseliose iz Hrvatske u Madžarsku tijekomXVIII. stoljeća, a njegovi su članovi živjeliu nekoliko madžarskih županija. Jednomuod njih, Danijelu Babiću, plemstvo je1779. godine proglašeno u Bačkoj župani-ji, a još je prije toga iste godine plemićkilist izdala Šomođska županija.

Iz ove su porodice i Matija Babić(1776.–1824.), pravnik i odvjetnik izZagreba koji je studirao političke i pravneznanosti u Jegri (madž. Eger). Ondje mu je1803. tiskana obrana teze, a u Pešti je istegodine položio odvjetnički ispit. Njegovsin Tito (1813.–92.) bio je podžupanVaraždinske županije, pristaša hrvatskoganarodnog preporoda, zastupnik uHrvatskom saboru (1848.,1861. i od 1878.)te u Ugarsko-hrvatskom saboru (1881.).Titov je sin bio Ljubo Babić, književnik, s

2

BABA-PUSTA

GrbporodiceBabić

umjetničkim imenom Ksaver ŠandorGjalski (1854.–1935.). Sin Titova drugogsina Ivana bio je slikar Ljubo Babić(1890.–1974.).Lit.: Hrvatski biografski leksikon, I, Zagreb, 1983; A.Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M. Szluha,Bács-Bodrog vármegye nemes családjai, Budapest,2002.

S. Bačić

BABIĆ,Alojzije (Gara,11.II.1925.– Pečuh,3. V. 1974.), kulturno-prosvjetni djelatniki dugogodišnji ravnatelj Hrvatske osnovneškole u Pečuhu. Osnovnu je školu polaziou rodnom selu. Gimnaziju je pohađao uBaji i Somboru, a učiteljsku je diplomustekao u Budimpešti. Kao učitelj počeo jeraditi 1946. u Gari. Istodobno se uključio unacionalni pokret bačkih Hrvata te u radAntifašističkog fronta Južnih Slavena,zbog čega će 1949. godine biti otpušten izslužbe, a zatim od madžarskih vlasti osum-njičen i osuđen. Nakon pet godina zatvoraradi u zadružnoj prodavaonici u Baji, aposlije rehabilitacije određen je za učiteljau hrvatskom selu Kaćmaru. Odavde je1957. prešao u Budimpeštu kao suradnikDemokratskog saveza Južnih Slavena uMadžarskoj. U Budimpešti se ponajvišebavio organizacijskim pitanjima školstvaHrvata, Srba i Slovenaca na područjuMadžarske. Godine 1959. imenovan jeravnateljem Hrvatske osnovne škole uPečuhu i na toj je dužnosti ostao sve dosmrti.

Lit.: S. Krpan, Hrvatski uglednici u madžarskomPodunavlju, Budimpešta, 1991.

M. Mandić

BABIĆ, Matija (Bajmok, 20. XI. 1914. –Virovitica, 8. I. 1999.), politički djelatnik,odvjetnik. Sin Mate i Marije, rođ.Skenderović. Diplomirao na Pravnomfakultetu u Subotici. U međuraću seuključio u rad HSS-a. Bio je član izaslan-stva te stranke iz Bačke koje je posjetilo dr.Vladka Mačeka 1936. u Zagrebu. Od 1947.radio je kao sudac u Kotarskom sudu uVukovaru, od 1957. bio je predsjednikKotarskog suda u Virovitici. G. 1961. otvo-rio je odvjetnički ured u Virovitici, ukojem je radio do umirovljenja 1977.Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971.pred sudovima brani neke istaknutečlanove pokreta, poput Stjepana Sulimanca.

J. Z. Pekanović

BABIĆ, Nikola (Bajmok, 22. II. 1900. –Subotica, 23. II. 1971.), društveni djelat-nik. Sin Stipana i Dominike, rođ. Alaga.Jedan od osnivača i istaknutih članovaHSS-a u Bačkoj. U vrijeme KraljevineSHS, odnosno Jugoslavije, proganjan isudski kažnjavan zbog političkih aktivnos-ti. Na izborima 1939. bio je na listi HSS-a.Nakon rata bio je predsjednik NOOBajmok. Bio je jedan od osnivača HKUD-aBunjevačko kolo iz Subotice 1969. godinete član njegova radnog predsjedništva.

J. Z. Pekanović i N. Zelić

BABIĆ, Stipan (Bajmok, 27. VIII. 1926. –Budimpešta, 5. XI. 1994.), politički i sport-ski djelatnik. Sin Nikole i Luce, rođ.Bešlić. Osnovnu školu završio u Bajmoku,a srednju ekonomsku u Subotici, nakončega radi u žitarsko-mlinarskoj industrijina komercijalnim poslovima. Bio je jedanod osnivača HKUD-a Bunjevačko kolo izSubotice 1969. godine. Zbog angažmana uMatici hrvatskoj 1970. i zauzimanja zanačela promicana tijekom Hrvatskog pro-ljeća, nakon Karađorđeva bio je šikaniran ismijenjen sa svih funkcija. Zbog egzisten-cijalne ugroženosti s obitelji odlazi najpri-

3

BABIĆ

AlojzijeBabić

je u Kutinu, a zatim u Zagreb, gdje nas-tavlja raditi na komercijalnim poslovimasve do umirovljenja. Veliki je ugled uživaou sportskim krugovima, napose u nogome-tu, kao dugogodišnji član NK Dinamo izZagreba i povjerenik toga kluba zaVojvodinu. Pokopan je u Zagrebu.

J. Z. Pekanović

BABIĆ, Vera (Bajmok, 12. IX. 1948.),pravnica. Kći Stipana i Milice, rođ.Turinac. Maturirala je 1967. u gimnaziji uSubotici, a diplomirala 1974. na Pravnomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1974.do 1992. radi na višim pravnim i rukovod-nim poslovima u zagrebačkome Građe-vinskom poduzeću DOM. Na prvimpostkomunističkim izborima u RepubliciHrvatskoj izabrana je za zastupnicu uHrvatskom saboru (1990.–92.). U Ministar-stvu rada i socijalne skrbi obnašala jedužnost pomoćnice ministra za područjeradnih odnosa i tržišta rada (1992.–94.),zamjenice ministra (1994.–2000.), tepomoćnice ministra za međunarodnusuradnju te područje rada i zapošljavanja(2000.–03.). Obnašala je i dužnosti pot-predsjednice Povjerenstva za jednakostspolova Vlade RH te potpredsjednicePovjerenstva za prava djeteta Hrvatske(1998.–2000.). Kao predstavnica hrvatskeVlade sudjelovala je u uspostavi i ispunja-vanju međunarodnih obveza na područjugospodarskih i socijalnih prava, druš-tvenog razvoja i socijalne politike u surad-nji s Međunarodnom organizacijom rada(ILO) i Komisijom za društveni razvojEkonomskoga i socijalnog vijeća UN-a(ECOSOC). Za svoj je rad dobila nekolikodržavnih odlikovanja i priznanja (RedDanice hrvatske s likom Katarine Zrinske,Red hrvatskoga trolista, Spomenice Domovin-skoga rata, Spomenice Domovinske zahval-nosti te Spomen-medalje Vukovar).

J. Z. Pekanović i N. Zelić

BABIJANOVIĆ, Geza (Subotica, 22. IV.1942.), sudac i društveni djelatnik. Gimnazijuje završio u Novom Sadu, gdje je idiplomirao na Pravnom fakultetu 1965.

Radio je kao tajnik Učiteljske škole uSrijemskim Karlovcima (1963.–70.),nakon čega se zapošljava u subotičkomsudstvu. Bio je sudac prvostupanjskih idrugostupanjskih sudova u Subotici, ajedno vrijeme i predsjednik Okružnogaprivrednog suda (1992.–2000.). Bio je članizbornih povjerenstava na općinskoj,pokrajinskoj, republičkoj i saveznoj raziniod 1971., a kao predsjednik i član općin-skih izbornih povjerenstava u Suboticiradio je od 1992. do 1996. Angažirao se ina području kulture: bio je član Orga-nizacijskog odbora Dužijance 1968., jedanje od osnivača HKUD-a Bunjevačko kolo1971. i Obnoviteljske Bunjevačke matice1996. Epigrame, aforizme i basne povre-meno je objavljivao u Rukoveti, Bunjevač-kim novinama i Subotičkim novinama.Lit.: Ko je ko u Srbiji , Beograd, 1996.

G. Bačlija i A. Čota

BABINE dijal. (babinje, u Šokaca ibabenje), 1. trodnevlje nakon djetetovarođenja, obuhvaćalo je krštenje, posjetrodilji i čuvanje djeteta. Djeca su bila krš-tavana obično drugog dana nakon rođenja,a zbog visoke stope smrtnosti često i istogdana. Kuma, majka, sestra ili tko drugi izbliske rodbine rodilji bi nakon togadonosili pripravljeno jelo u lijepoj košariciprekrivenoj vezenim pokrivalom, a dijetesu darivali novcem ili odijelcem.Novorođenče se tri dana i tri noći nakonrođenja posebno čuvalo kako ga, premapučkom vjerovanju, zli dusi ili vještica nebi urekli ili odnijeli i umjesto njega ostavilitzv. podmeče (lažno dijete, lutka i sl.).Odatle dolazi i bunjevačka izreka zaduševno neuravnotežena ili oštećena čov-jeka: »treću noć nedočuvan«; 2. obiteljskoslavlje u povodu rođenja djeteta, običnoprve nedjelje nakon krštenja; 3. posjetrodilji i darivanje djeteta nakon krštenja,obično novcem koji mu se stavi u pokrivačili pod jastučić. Nekad se to činilo 2-3dana nakon krštenja, a danas i nekolikotjedana poslije; 4. svečani ručak kojimladenkini roditelji priređuju zetu prvenedjelje nakon vjenčanja.

BABIĆ

4

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; Hrvatska riječ, 16-17, Subotica, 2003.

A. Stantić

BABO, 1. otac, starješina porodice. Bu-njevci su oca najčešće oslovljavali baćo ilibabo. No u jednoj porodici, osobito uzadružnoj, može biti više otaca i svaki jeod njih baćo, ali je samo jedan babo, star-ješina porodice; 2. tzv. makov filko (gor-njak), najjača karta u zabavnoj kartaškojigri filkanje, koja se igra madžarskim kar-tama učetvero. Gornjak je obično treća posnazi karta, iza »kecema« i kralja, ali jeovdje makov gornjak ili babo (Tell Vilmos)najjača karta, jača i od bilo kojeg »aduta«.

A. Stantić

BACHOV APSOLUTIZAM, razdobljeneoapsolutističke vladavine u HabsburškojMonarhiji nakon revolucije 1848.–49.Nakon vojnog sloma madžarskog rata zaneovisnost uslijedile su odmazde i pot-puno podređivanje svih središnjoj vlasti.

Austrijsko je carstvo prvi put u povi-jesti postalo unitarnom državom. U zemljisu ukinuti svi dotadašnji privilegiji i uve-den je jedinstven upravni, porezni i trgov-ački sustav. Bachov je apsolutizam trajaosamo deset godina (1849.–59.), a ime jedobio po Alexanderu Bachu, ministruunutarnjih poslova, čiji su »husari« (straničinovnici) preplavili cijelu zemlju. Unatočmnogobrojnim negativnim konotacijamavezanima za ovo razdoblje (unitarizam,germanizacija, žandarmerija, socijalneteškoće), provedene su i mnoge važnedruštvene reforme (ukidanje feudalnih iuvođenje građanskih institucija, reorgani-zacija uprave). Nakon poraza austrijskevojske u Italiji kod Magente i Solferina1859. godine Franjo Josip odustao je odapsolutističkih i centralizacijskih težnja.

Za Bachova je apsolutizma županijskisustav bio stavljen izvan snage, iz Ugarskeje izdvojen Erdelj, a stvorena je nova krun-ska oblast Vojvodstvo Srbija i TamiškiBanat, u čijem su definiranju sudjelovali ipredstavnici Bunjevaca. Potkraj 1849. u

Beču je boravilo izaslanstvo na čelu s od-vjetnikom Benom Mačkovićem koje jetražilo da i Subotica bude u sastavu noveoblasti, što se i dogodilo. Bunjevci su uovom periodu sudjelovali i u vlasti: kad jeKarlo Latinović u srpnju 1848. daoostavku na mjesto drugog podžupana,zamijenio ga je Ago Piuković, kojega jeglavni carski povjerenik u Bačkoj IsidorNikolić u rujnu 1849. imenovao zapodžupana za upravne poslove. Tu jedužnost obnašao do 1861. godine.Lit.: Pozornik Voivodstva Srbie, Zemun, 8. XII. 1849;I. Iványi, Szabadka szabad királyi város története, I,Szabadka, 1886; Bács-Bodrogh vármegye egyetemesmonografiája, II, Zombor, 1896.

M. Grlica

BÁCS-BODROGH VÁRMEGYEITÖRTÉNELMI TÁRSULAT ÉVKÖ-NYVE (Godišnjak Povijesnog društvaBačko-bodroške županije), znanstveničasopis Povijesnog društva Bačko-bodroške županije, koje je osnovalo 200članova u Somboru 11.V.1883. Prvi pred-sjednik udruge bio je podžupan EndreSchmausz, dopredsjednik István Iványi,tajnik Edo Margalić, a drugi tajnikTivadar Városi. Godišnjak je tiskan uSomboru, a urednici su mu bili EdoMargalić (1885.–86.), Gábor Grosschmid

BÁCS-BODROGH VÁRMEGYEI TÖRTÉNELMI TÁRSULAT ÉVKÖNYVE

5

Godišnjak Povijesnog društvaBačko-bodroške županije, Sombor, 1911.

(1887.–94.), Gyula Dudás (1895.–97.),Lajos Roediger (1899.–1900.) i KárolyTrencsényi (1901.–17.).

U nekoliko su se navrata autori uGodišnjaku bavili Bunjevcima i Šokcima,osobito I. Iványi (A Jósics Péter audienciá-ja Mária Terézia királynőnél, 1/1886;Bunyevác nemességünk, 1/1896), G.Grosschmid (Magyarhon népesedésénekáttekintése, figyelemmel Bács-Bodroghvármegye történelemére, 1/1887), Gy.Dudás (A bácskai nemes családok, 4/1893;A bácskai nemes családok összeírása,3/1897; A Vojnits család ősei, 3/1897; ALatinovics család régi birtokviszonyai,3/1897; A bácskai nemes családokösszeírása, 3/1898; A bácskai nemescsaládok összeírása, 4/1898; A bácskainemes családok összeírása, 2/1899; A bun-yevácok története, 4/1904), J. Kovachich(Az almási Kovachich család, 1/1898; Azalmási Rudics család története, 3/1898),J. Hannig Karakásevits (Bácsi sokácnépszokás, 3/1907), A. Dudás (KopunovitsGergely szenátor Szabadka multjáról1820-ban, 1-2/1911), Gy. Popovics(Sizar, 4/1912), B. Bellosics (Adatok abácsbodrogmegyei sokácok tárgyinéprajzához, 1/1914), a od važnosti je ijedan rad nepoznatog autora (A borsódi éskatymári Latinovits család története,4/1899). Rezultatima spomenutihistraživanja obilato su se koristili mnogipisci u svojim kasnijim radovima o povi-jesti Bunjevaca i Šokaca u Bačkoj.

M. Grlica

BÁCSALMÁS → Aljmaš

BÁCSBOKOD → Bikić

BÁCSBORSÓD → Boršot

BÁCSKA, 1. Tjednik mješovitog sadržajakoji je na madžarskom jeziku izlazio uSubotici u razdoblju od 1. I. 1871. do 29.III. 1873. U nepune tri godine izlaženjalista izmijenila su se trojica urednika: ĐuroRadić (do 23. XII. 1871.), Dezső Hoós i

Andrija Pauković. Posebno je važna bilaurednička djelatnost Đure Radića, profeso-ra povijesti i zemljopisa u subotičkoj gim-naziji (1868.–73.) i kasnijeg direktoragimnazije u Somboru (1873.–86.). Dok jeon uređivao Bácsku, na njezinim su strani-cama čitatelji upoznavani s pjesmamaBranka Radičevića, s Mažuranićevimepom Smrt Smail-age Čengića, s bunje-vačkim narodnim običajima i s ciklusomjužnoslavenskih pučkih pjesama.

Primjerci novina čuvaju se u Državnojknjižnici Széchenyi (Országos SzéchenyiKönyvtár) u Budimpešti i KnjižniciMatice srpske u Novom Sadu.

2. Novine na madžarskom jeziku, kojesu izlazile u Somboru 1878.–1918. Isprvasu bile tjednik, a poslije su izlazile dvaputna tjedan. Nakon prestanka izlaženja listau Subotici Radić je 1878. pod istimimenom pokrenuo list u Somboru, koji jeuređivao šest godina nastavljajući uređi-vačku politiku što ju je promovirao uSubotici. Osim njega, urednici su lista biliIstván Molnár, Ernő Balogh, SándorBittermann i Aladár Türr. Iz ovoga ježupanijskog, pretežito političkoga glasilapoteklo više važnih kulturnih inicijativa uSomboru, poput podizanja kazališnezgrade, osnivanja županijskoga povi-jesnog društva i dr.Lit.: Izložba 100 godina somborske štampe [katalog],Sombor, 1964; T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (1848-1919), Szabadka, 1973; S. Vasiljević, ZnamenitiSomborci, Sombor, 1989; I. Szentgyörgyi i E. Bažant,Subotička bibliografija 1870-1918, II, Subotica,1993.

M. Grlica

BÁCSZENTGYÖRGY→ Đurić

BAČ, staro mjesto i utvrda, danas sjedišteistoimene općine u jugozapadnoj Bačkoj,na cesti Sombor–Bačka Palanka. Nalazi sena plovnoj rijeci Mostongi (86 km), koja jeu sustavu kanala Dunav–Tisa–Dunav. Uzpoljoprivredu, u Baču danas postoji iprehrambena industrija. U mjestu živi6087 st. (2002.), od kojih su najbrojnijiSrbi (4274), Hrvati (509) i Madžari (418),dok općina ima 16.268 st., među kojima

6

BÁCS-BODROGH VÁRMEGYEI TÖRTÉNELMI TÁRSULAT ÉVKÖNYVE

najviše Srba (7596), Slovaka (3213),Hrvata (1389), Madžara (992) i Jugos-lavena (805). Općini Bač pripadaju i selaBođani, Vajska i Plavna, koja imaju znat-niju hrvatsku populaciju.

Po Baču je cijeli kraj između Dunava iTise sve do Baje dobio ime Bačka. Ime jegrada slavensko, a znači »pastir«. Namjestu današnjega gradića postojalo jemanje naselje u rimsko doba. Avarskogroblje i groblje starih Slavena svjedoče dasu Slaveni osnovali novo naselje u ranomesrednjem vijeku. Nakon što su ga Madžarizauzeli, zadržali su slavensko ime mjesta iutvrde. Od X. stoljeća razvija se u vojno ipolitičko središte, po kojem imena dobiva-ju novouspostavljena županija i nad-biskupija: postao je upravno središteBačke županije, a kad je sveti Ladislavosnovao Bačku nadbiskupiju (1092.), Bačje postao njezinim sjedištem. Poslije je biojedno od dvaju sjedišta ujedinjene (1135.)Kalačko-bačke nadbiskupije. U Baču je1158. godine kralj Geza II. slavio Uskrs. UXIII. stoljeću crkvu i samostan gradeivanovci. Oni su u Baču imali bolnicu ukojoj su se liječili i križari i hodočasnici naputu u Svetu zemlju. Za vrijeme ugarsko-bizantskih ratova bizantski je car EmanuelKomnen kratko tijekom 1164. boravio uBaču, ali vlast nije uspio učvrstiti te jegrad postao zborištem ugarskih postrojba

u borbama protiv Bizantinaca. Radi obranezemlje kralj Robert Karlo obnovio je1338.–42. tvrđavu, koja je postala južnaobrambena točka Madžarskoga Kraljev-stva, dok je oko utvrde bilo razvijenonaselje. Kralj Matija Korvin često jeboravio u trgovištu Baču i darivao ga, a tuje 1462. sazvao i državni sabor. Nove jefeudalne povlastice Bač dobio 1494. odkralja Vladislava II., koji je u mjestu duljevrijeme živio kao nadbiskupov gost. UBaču je 1499. održan madžarski državnisabor, koji je imao sazvati vojnu protivTuraka. Turci su 1529. osvojili tvrđavuBač, nastradali su samostan i crkva, aEvlija Čelebi svjedoči da je crkvapretvorena u džamiju. U tursko je dobaBač bio sjedište istoimene nahije.Bosanski su franjevci od Turaka dobilidopuštenje da u Baču podignu kuću iobnove crkvu. Od sredine XV. stoljećasamostan vode franjevci observanti, kojisu skrbili o hrvatskom puku u Baču i okol-nim mjestima. Fra Marin Ibrišimović,beogradski biskup, imao je 1649. kriz-manike u Baču. Hrvati iz Donje Tuzle uvelikoj skupini dolaze 1686. S njima sudošli i franjevci iz Gradovrha, koji sudonijeli više vrijednih knjiga i sliku MajkeBožje. Prvi kapetan oslobođena Bača bioje Đuro Vidaković. Hrvatima su se poslijepridružili i Srbi, koji će iz Bača biti prese-

7

BAČ

Bač

ljeni u pustaru Deronje, gdje i danas živinjihovo potomstvo. Crkva je zajedno sasamostanom 1687. srušena, a 1699. opetobnovljena. Za Rákóczijeve bune1703.–11. teško su stradali tvrđava, c rkvai samostan. Nakon ustanka, samostan icrkva su obnovljeni, ali se razoreni Bačnije mogao oporaviti te gubi na političkojvažnosti, a sjedište se Bačke županije pos-tupno pomiče u Baju i Sombor, u kojima jegospodarski život bio življi. Bač je 1719.postao trgovištem, a 1720. prešao je u po-sjed kalačko-bačkog nadbiskupa pa sunjegovi stanovnici postali nadbiskupovikmetovi. Godine 1756. stanovnici su Bačauglavnom Hrvati (»Iliri«) i nešto Srba.Franjevci su uprav-ljali bačkom župomsve do 1. I. 1766., kad je povjerena dr.Stjepanu Raniću, mjesnom kapelanu, kojije župom upravljao umjesto nadbiskupa. Uprvoj su se polovici XIX. stoljeća u Bačnastanili Madžari, Slovaci i napokonNijemci. Po materinskom jeziku u Baču je1900. popisano 1897 Nijemaca, 1413Šokaca i 3 Hrvata, 925 Madžara, 49 Srba,48 Slovaka i 1 Talijan. Poslije Drugogasvjetskog rata Nijemci su bili prisiljeninapustiti gradić, a na njihovo su mjestodošli Srbi iz Bosne. Današnji Bač nije nisjena nekad jednoga od najljepših sred-njovjekovnih gradova Bačke. O njegovuprijašnjem sjaju svjedoče danas samosačuvane znamenitosti.

Najvažnije su znamenitosti u Bačufranjevački samostan i crkva. Crkvu SveteMarije podigli su ivanovci u XII. stoljeću idržali je do 1301., kad su je preuzeli fra-njevci konventualci. Crkva i samostan višesu puta razarani. Samostan je obnovljen1734.–60., a crkva 1832. uz pomoć nad-biskupa Petra Klobusiczkoga i zahvalju-jući darovima vjernika. Na samostanu seuočavaju ostaci romanike, kasniji gotičkiprepravci i novi barokni dodaci, ali sunajstariji i stilski najzanimljiviji dijeloviprostrana romanska apsida (polukružnakapelica) te južni zid, na kojem su frag-menti gotičkih fresaka iz XV. stoljeća.Četverokutni zvonik nekad je bio visok 40metara, a i danas je, iako je znatno niži,simbol mjesta. U bačkom je samostanu udva maha (1731.–33. i 1839.–42.) djelova-

lo filozofsko učilište, a u nekoliko jenavrata u njemu bio i novicijat (1700.–03.,1716.–28., 1748.–84., 1795.–1839. i nakoncu od 1949. do 1952.). Od 1842. fra-njevci su u Baču vodili i pučku školu.Samostan raspolaže bogatom i uređenomknjižnicom, koja sadržava velik broj fra-njevačkih filozofskih i teoloških priručni-ka i knjiga iz XVIII. stoljeća. Smatra se daod svih knjižnica franjevačkih samostanana teritoriju bivše Jugoslavije ona imanajbogatiji fundus knjiga. Razlog je to štosu knjige nabavljane za potrebe redovnikadušobrižnika u novicijatu ili su ostale kaoostavština nemalog broja franjevaca kojisu u Baču umrli.

Druga je znamenitost Bača tvrđava.Podigao ju je Karlo Robert iskoristivši tošto je kalačko-bačka nadbiskupija privre-meno ostala bez nadbiskupa i stvorivšivelik obrambeni sustav od zidina, jarkovai stražarskih građevina, čiji se dijelovi idanas mogu vidjeti kod kapele svetogAntuna u šumi. Najveću je obnovu tvrđaveizveo potkraj XV. stoljeća nadbiskup PéterVárdai, velik humanist, koji je dao produ-biti korito rijeke Mostonge i tako omogućione samo sigurniju obranu nego i plovidbudunavskih lađa do samoga grada. Konačnudogradnju i osiguranje na tvrđavi napravioje 1520-ih godina nadbiskup Pál Tomori.

Nakon osvojenja od Turaka tvrđava jepostala sjedištem turske straže. Tvrđavu su

8

BAČ

Tvrđava u Baču

1704. spalile Rákóczijeve postrojbe, a pot-puno ju je 1705. razorio Fluk, carskikapetan tvrđave. Do danas su sačuvane triokrugle i jedna četvrtasta te glavnaDonžon-središnja kula, visoka više od 20metara. Na jednoj od njih vide se rebrastitavanski svodovi od kamena u gotičkomstilu.

U Baču se mogu vidjeti i ostacinekadašnje bačke katedrale sv. Pavla, čijeje temelje 1872. otkopao arheologHenszelmann, u blizini današnjega grob-lja. Izgorjela je zajedno s dragocjenimdokumentima Bačkoga kaptola 1351. Bačiz predturskih vremena čuva i kapelu sve-tog Antuna u šumi, koja je do danas stje-cište hodočašća, a sve do prve poloviceXX. stoljeća oko nje se održavao i sajam.O turskoj prošlosti Bača svjedoče ruševineturske kupelji u blizini župne crkve.Današnja župna crkva svetog Pavla lijepaje zgrada u kasnobaroknom stilu izgrađena1773.–80.

Od početka sedamdesetih godina XX.stoljeća u Baču su se u franjevačkomsamostanu okupljali mladi katolici naduhovne obnove. S vremenom je iztih okupljanja nastao Dan mladih, koji seodržava svake godine 2. svibnja. Tom seprigodom u Baču okupi više stotinamladih katolika iz cijele Subotičkebiskupije koji vjeronauk pohađaju nahrvatskom jeziku: učenici 8. razreda osnovneškole, srednjoškolci, radnička i studentskamladež.Lit.: Gy. Balog, A Bács rómaikatolikus plébániaszázéves emlékezete, Esztergom, 1867; I. Iványi,Bács, Magyarország vármegyéi és városai, Bács-

Bodrog vármegye, I, szerkesztette S. Borovszky,Budapest, s. a.; B. Únyi, Sokácok-bunyevácok és abosnyák ferencesek története, Budapest, [1947]; S.Blaskowitz, Batsch, Geschichte einer tausendjähri-gen Stadt in der Batschka, Freilassing, 1965; A.Sekulić, Drevni Bač, Split, 1978; I. Topalić,Katolički kalendar za prostu 1979. godinu, RuskiKrstur, 1978; Enciklopedija Jugoslavije, I,Zagreb , 1980; P. Cvekan, Franjevci u Baču,Virovitica, 1985; Hrvatska enciklopedija, I, Zagreb,1999; Stanovništvo. Popis stanovništva, domaćinsta-va i stanova u 2002., knj. 1. Nacionalna ili etničkapripadnost. Podaci po naseljima, Beograd, 2003.

S. Beretić

BAČALJMAŠ → Aljmaš

BAČIĆ, Antun (Bachich, Bacsich) (Vrbakod Slavonskog Broda, oko 1690. –Našice, 12. XII. 1758.), graditelj franje-vačke crkve u Budimu, pisac i provincijal.U Provinciju Bosnu Srebrenu stupio je1710. u Velikoj, a studij filozofije i teologi-je završio je u Italiji. Ondje je zacijelo pre-davao i filozofiju, jer se u domovinu vratios naslovom lector theologus, a 1720. uPetrovaradinu je bio profesor teologije naučilištu moralnog bogoslovlja. Bio je samos-tanski starješina i župnik u Našicama(1725.–27., 1735.–36., 1748.–49., 1752.–53.),Ša rengradu (1729 .–30 . ) i Bud imu(1730.–32.). Sudjelovao je u upravnomvodstvu pokrajinske zajednice BosneSrebrene kao definitor (1732.–35.), kustodprovincijala F. Lastrića (1741.–45.), nam-jesnik provincijala u Prekosavlju (1729.),namjesnik provincijala za cijelu BosnuSrebrenu (1753.) i posljednji provincijalprije odjeljivanja samostana u Slavoniji iPodunavlju u posebnu Provinciju sv. IvanaKapistranskoga (1754.–57.). Kao samos-tanski starješina uredio je unutarnjostcrkve u Našicama i sagradio samostan, a uBudimu je počeo gradnju nove crkve tepodigao suknaru. Na poticaj F. Lastrićasabrao je biografske podatke o franjevci-ma Bosne Srebrene i sastavio NecrologiumBosnae Argentinae, koji su dijelom objavi-li Đ. Bencetić (Serafinski perivoj, 1912) iJ. Jelenić (1917).

Sa Stjepanom Vilovom začetnik jehrvatske kontroverzističke literature spravoslavnim kršćanima na područjuPodunavlja i Slavonije – njegova Istina

9

BAČIĆ

Franjevački samostan i crkva u Baču

katoličanska prvo je takvo teološko djelomeđu Hrvatima na tom području. Preveoje i spis Marije Agredske Coronel Misticaciudad de Dios, koji je poslije njegovesmrti izdao I. Velikanović (1773.) .Istraživanja su Bačićeva kontroverzis-tičkog spisa i njegova utjecaja na razvojliterature tog tipa u Slavoniji i Podunavljupočela, a predstoje istraživanja o utjecajunjegova prijevoda na oblikovanje mari-janske pobožnosti u hrvatskih katolika natom području.Djela: Istina katoliscanska illiti skazagnie uprav-glienija spasonosnoga xitka karstianskoga, Budim,1732; Xivot Majke Boxije, kraljice, i gospoje nasseprisvete Divice Marie, Pečuh, 1773.Lit.: M. Šrepel, Jakošićev spis »Scriptores Interam-niae«, Građa za povijest književnosti hrvatske 2,1899; J. Jelenić, Necrologium Bosnae Argentinae,Sarajevo, 1917; J. Jelinić, Bio-bibliografija franjeva-ca Bosne Srebreničke, sv. 1. Zagreb, 1925; F. E.Hoško, Marijoljublje naših starih, Rijeka, 1992; V.Košić, Kontroverzističko djelo »Istina Katolics-anska« (1732.) Antuna Bačića, Fra Luka Ibrišimovići njegovo doba. Zbornik radova, Jastrebarsko, 2001;F. E. Hoško, Franjevačke visoke škole u kontinental-noj Hrvatskoj, Zagreb, 2002.

F. E. Hoško

BAČIĆ, Antun (Subotica, 9. V. 1887. –Subotica, 3. VII. 1977.), slikar. Sin Paje iKriste, rođ. Miković. Još je u osnovnoj teu srednjoj školi učenika u privredi zami-jećena njegova sklonost likovnom izražava-nju. S potporom mecena iz zavičajaotputovao je u Zagreb, položio prijamniispit i 1908. upisao se na Višu školu zaumjetnost i umjetni obrt u Zagrebu.Profesori su mu među ostalima bili R.Valdec, B. Čikoš Sesija i M. K. Crnčić.Naobrazbu je nastavio 1911. na Akademijiu Münchenu. Bez sredstava za život,izdržavao se preslikavanjem djela poz-natih umjetnika. U Suboticu se vratio1912. iscrpljen i bolestan. Slikao jeportrete i preslikavao po narudžbi, a baviose i fotografijom. Nakon izbijanja Prvogasvjetskog rata bio je mobiliziran, a u ruskoje zarobljeništvo pao 1917. U rodni se gradvratio 1918. te je počeo intenzivno slikati ifotografirati. S lokalnim slikarom GyulomSásem pokušao je 1920. održavati privatnuslikarsku školu, ali bez uspjeha. Darovitostmu je sve više kopnjela, a znanje okoš-

tavalo, kao i drugima iz tzv. »izgubljenegeneracije« subotičkih talenata. Zaposliose kao činovnik Uprave državnih željezni-ca, odakle je 1940. umirovljen. Do kraja seživota bavio kopiranjem, a izrađivao je iportrete. Izlagao je na izložbi Bački umjet-nici (Subotica, 8.–18. X. 1932.) u organi-zaciji Muzeja dr. Joce Milekića. Bačićevihradova ima u privatnom vlasništvu, anekoliko je eksponata u zavičajnoj zbirciGradskog muzeja u Subotici.Lit.: Neven, 3, 9/1913, Subotica; Hrvatski biografskileksikon, I, Zagreb, 1983; T. Gajdos, Szabadkaképzőművészete, Szabadka, 1995.

B. Duranci

BAČIĆ, Ilona (Jelena), rođ. Kolesarević(Subotica, 21. V. 1927.), likovna peda-goginja, slikarica, dizajnerica tekstila.Učiteljsku je školu završila u Subotici1949., a slikarski smjer na Višoj peda-goškoj u Beogradu 1955. Nakon udaje zaPavla Bačića 1956. njezina se djelatnost uvećoj mjeri okreće hrvatskomu kulturnomkrugu u Subotici. Predavala je likovniodgoj u osnovnim školama i Učiteljskojškoli u Subotici, a od 1967. bila je suradni-ca Centra za likovni odgoj djece i omla-dine Vojvodine u Novom Sadu. Članica jeUPIDIV-a (Udruge primijenjenih umjetni-ka i dizajnera Vojvodine) od 1982. Nakonumirovljenja 1983. intenzivira stvaralačkuaktivnost.

Bavila se isprva slikarstvom, zatimkeramikom te napokon izradom tapiserija islikanjem na tekstilu (makrame, batik,svila). Prvi je put samostalno izlagala1959., a priredila je nekoliko izložaba.Sudjelovala je na mnogobrojnim kolek-tivnim nastupima likovnih pedagoga te naizložbama primijenjenih umjetnosti(Poreč, Novi Sad, Sombor, Struga, SlovenjGradec, Mali Lošinj, Ivanjica, Subotica,Grožnjan, Segedin, Beograd, Grenoble idr.). Naglašavajući autentičan izričajdjece, kao privrženica nove koncepcijelikovne pedagogije isticala se među prvimposlijeratnim stručnjacima. Kao svestranastvarateljica-dizajnerica kreirala je mnošt-vo zapaženih ostvarenja. Dobitnica jenekoliko nagrada za postignuća na obama

10

BAČIĆ

poljima svojeg djelovanja: Priznanje zadugogodišnje unapređenje likovnog odgo-ja u Jugoslaviji, Banja Luka, 1978.;Rastava domače in umetne obrti – prizna-nje za kvalitet, Slovenj Gradec, 1984.;Otkupna nagrada Likovnog susreta uSubotici 1985. i dr.

Djela: Magyar Szó, Újvidék, 15. IV. 1964; Slikanjena tekstilu, u: Likovno vaspitanje danas (grupa auto-ra), Novi Sad, 1971; Slikanje na svili, Bilten, 4/1971,Novi Sad.Lit.: T. Gajdos, Szabadka képzőművészete, Szabadka,1995; Kortárs Magyar Művészeti Lexikon, Budapest,1999; O. Kovačev-Ninkov, Ilona Bačić; GalerijaLikovnog susreta Subotica 2. septembar – 2. oktobar2002. [katalog samostalne izložbe], Subotica, 2002.

B. Duranci

BAČIĆ, Mijo (Subotica, 11. IX. 1794. –Subotica, 23. V. 1877.), visoki činovnikgradske uprave u Subotici. Bio je najprijepodbilježnik, a od 14. I. 1834. velikibilježnik i senator. Autor je oproštajnogagovora koji je u povodu izbora subotičkogsuca Šime Mukića za prisjednika (porotni-ka, »sidnika«) kraljevskog suda u Peštipročitao u ime Magistrata i »Pulgerskeopćine« 5. II. 1842. godine (govor jetiskan na madžarskome i hrvatskome, odn.

ilirskom jeziku). Za glavnog suca izabranje 20. X. 1847. Na čelu gradske admini-stracije ostao je do 23. V. 1848. Umro jekao ekonom (staratelj) župe sv. TerezijeAvilske.Djela: S. Mukics i M. Bacsich, Nagyságos MukicsSimeon urnak, szabad királyi Szabadka városafőbírájának, királyi váltó fel-törvényszéki ülnökké lettkineveztetése után ugyan e’ nemes város tanácsához’s polgári közönséghez 1842-ik ávi bőjt-elő hó’ 5-kénintézett búcsúzó beszéde, hív tisztelői által örökemlékűl kiadatvo, Szeged, 1842; Sh. Mukics i M.Bacsich, Njióvoga velicsánstva gospodina ShimeonaMukics slobodne králjeve városhi Subatice bírova,posli kada králjevskóga promine gornjega súd sid-nikom nazvan biáshe, k-iste plemenite városi magis-trátu i pulgerskoj opchini, godine 1842 misecaveljácse dána 5-ga upútito opráshtánjaa govorénje,po virni nyegovi shtovnici na vikovnu uspomenu, izmadxarskóg na illírsko prinesheno i izdato,Szegedin, 1842.Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:2. 4150/polg.1877.Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886-1892; Szabadka ésVidéke, Szabadka, 24. V. 1877.

M. Grlica

BAČIĆ, Pajo (Subotica, 21. I. 1862. –Subotica, 9. VIII. 1920.), SuradnikNevena, član Pučke kasine. Sin Đuke iKolete, rođ. Kovačić. Pred sudom uSegedinu priznao je navodno autorstvoteksta Narodnosno pitanje na zemaljskomsaboru, objavljenoga u trećem broju mje-sečnika Neven iz 1902. godine. Svjestanrealne opasnosti da bude osuđen nazatvorsku kaznu, učinio je to kako netkood malobrojnih prvaka subotičkihBunjevaca ne bi dospio u zatvor. Nijedanod subotičkih odvjetnika nije se prihvationjegove obrane te su Mijo Mandić iStaniša Neorčić, jedini koji su uz njega bilina suđenju, angažirali segedinskog odvjet-nika Reinera. Osuđen je na globu od 200kruna i zatvorsku kaznu od 6 mjeseci, kojuje izdržao u segedinskom zatvoru Csillag.Nakon što su stanovnici subotičke IV. i V.četvrti osnovali Zadrugu kršćanskihtrošitelja 1905. godine, izabran je za nje-zina dopredsjednika.Lit.: Neven, Subotica, 3/1902, 10/1902, 10/1903,4/1904, 9/1905, 176/1920.

M. Grlica

11

BAČIĆ

Tiskani govori Šime Mukića i Mije Bačića,Segedin 1842.

BAČIĆ, Pavao (Subotica, 1. VIII. 1921. –Subotica 22. VI. 1984.), književnik,glazbenik, skladatelj i glazbeni pedagog.Sin Martina i Tereze, rođ. Stipančević,unuk Paje Bačića. Osnovnu i srednju školuzavršio je u rodnom gradu, a glazbenu jenaobrazbu stekao u glazbenom odjelusrednje vojne škole u Zagrebu 1941.–48.Bio je član orkestra Radio Zagreba 1950. iorkestra Zagrebačkoga gradskog kazalištaKomedija 1951.–55. Od 1955. živi uSubotici i radi u Muzičkoj školi kaoglazbeni pedagog, gdje predaje teoretskepredmete, klarinet i gitaru (iako je biosamouk, otvorio je gitarski odjel), a jednoje vrijeme bio i pomoćnik ravnatelja.Nakon povratka u Suboticu razvio je sves-tranu stvaralačku djelatnost na područjuglazbe i književnosti.

Bio je osnivač i član Ansambla za starumuziku. Skupina je osnovana 1973., činilisu je Mátyás Lévay (blok-flaute i frulice),Mirko Molnar (violončelo) i Pavao Bačić(gitara), a rad su počeli s programskimnaslovom Od siringe do saksofona. Od1976. nastupaju pod nazivom Ansambl zastaru muziku, a pridružuju im se IldikóKomjáti (sopran) i Laura Lévay (flauta). Utom su sastavu nastupali na mnogim emi-nentnim mjestima u tadašnjoj Jugoslaviji,

poput crkve sv. Donata u Zadru na Ljetnimmuzičkim večerima, zatim u Opatiji,Beogradu i dr., a snimali su i za TV NoviSad. P. Bačić bio je član ansambla doodlaska u mirovinu, a osim klarineta svi-rao je i gitaru.

U sklopu glazbene aktivnosti bavio se iskladanjem: Duet za dva klarineta (1968.),Ti odlaziš (1967.), Pisma o kosi (1970.),Prelo (1970.), Pozdrav (1971.), Kompozicijaza solo-gitaru, album (1974.), Sonata zagitaru u tri stavka, album (1975.), Sonataza violinu i gitaru u dva stavka (1976.),Deset lakih komada za gitaru, (1981.).Glazbenu je kritiku objavljivao u Subotič-kim novinama (1957.–64.) i beogradskimčasopisima Savremeni akordi (1961.),Zvuk (1963., 1965.) i Pro musica (1967.,1969., 1977.). Glazbena je publicistika unjegovu stvaralaštvu zastupljena znan-stvenom raspravom Pere Tumbas Hajo –umjetnik tamburice (Subotica, 1969.).

Pisao je dječje igrokaze, za koje jeskladao i scensku glazbu: San male Vesne(praizvedba u Novom Sadu 1959.), Brzivlak je stao (praizvedba u Varaždinu1963.), Miki i družina (praizvedba uSubotici 1963.), Novogodišnja noć (premi-jere u Zadru i Varaždinu 1964.), Uzbuna uzoološkom vrtu (praizvedba u Varaždinu1966.). Predstave su mu izvođene i uTitogradu i Senti. Osobito je uspješan bionjegov kazališni komad Salašari silomvarošani, za koji je također napisao i scen-sku glazbu, a praizveden je u Subotici1965. U rukopisu je ostao i neizvedenkazališni komad Ispod vrata mašna, a uruci tašna.

Pisao je humoristično-satirične članke,pod pseudonimom i naslovom Pismomalog Jovice, objavljivao ih je uSubotičkim novinama (1962.-65.). Prvupripovijetku Ludi Pipe objavio je u listuNovela film (Zagreb, 1954.), poslije ihobjavljuje u Hrvatskoj riječi (1954.–55.),Rukoveti (1955.–56.), Džepnome maga-zinu (1956.–57.) i Subotičkim novinama(1957.–59., 1962., 1963.). Tiskana mu je izbirka Smrti uprkos (Subotica, 1970.).

12

BAČIĆ

Pavao Bačić

Pisao je i satiru u stihovima, koju jeobjavio u dvije samostalne knjige pjesama(Stihovana satira, Subotica, 1967. i Oštropero od gume, Subotica, 1969.), a bio je isuautor zbirke Mozaik (1967.). Poeziju zadjecu objavljivao je u Narodnim novinama(Budimpešta, 1969.–70.).

Bačićeva vezanost uz zavičaj silno seodrazila u njegovu skladateljskome iknjiževnom radu.Djela: Mozaik (suautori B. Bede, J. Kopilović iM. Molcer), Subotica, 1967; Stihovana satira,Subotica, 1967; Oštro pero od gume, Subotica 1969:Pere Tumbas Hajo – umjetnik tamburice, Subotica,1969; Smrti uprkos, Subotica, 1970; Kompozicija zasolo-gitaru (album), 1974; Sonata za gitaru u tristavka (album), 1975; Sonatina za violinu i gitaru udva stavka, 1976.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, I, Zagreb, 1983;[L. Merković], In memoriam, Rukovet 4/1984,Subotica; B. Gabrić, Sto godina od smrti PavlaBačića (1921.-1984.), Subotička Danica (nova);Kalendar za 1995. godinu, Subotica, 1994; B.Gabrić, Pavao Bačić (1921.-1984.), Glas ravnice, 52,Subotica, 1995.

N. Skenderović i H. Tikvicki

BAČIĆ, Slaven (Subotica, 16. III. 1965.),pravni povjesničar i odvjetnik. Diplomiraoje na Pravnom fakultetu u Novom Sadu1988., magistarsku radnju Povelje i statutislobodnih kraljevskih gradova u Bač-bodroškoj županiji obranio je na Pravnomfakultetu u Beogradu 1992., a stupanj dok-tora znanosti stekao je na Pravnom fakul-tetu u Osijeku radom Povjerenstveni statu-ti Subotice, Sombora i Novoga Sada sosvrtom na hrvatske slobodne kraljevskegradove 2002. Bio je asistent na Pravnomfakultetu u Novom Sadu 1989.–94., aposlije radi u odvjetništvu u Subotici.

Znanstvene i stručne članke objavlji-vao je u časopisima u Subotici (Rukovet,Žig, Klasje naših ravni, SubotičkaDanica), Novom Sadu, (Zbornik Pravnogfakulteta u Novom Sadu, Glasnik Advokat-ske komore Vojvodine, PČESA, Habitus),Beogradu (Arhiv za pravne i društvenenauke), Zagrebu (Zbornik Pravnog fakul-teta u Zagrebu, Marulić), Osijeku (Pravnivjesnik Pravnoga fakulteta u Osijeku) i

Budimpešti (Hrvatski kalendar). Povre-meno je pisao stručne članke i surađivao uGlasu ravnice, Žigu, Zvoniku, Hrvatskojriječi i Subotičkim novinama. Član je ured-ništva Glasnika Advokatske komoreVojvodine od 1997. Za knjigu Iz prošlostigradskog prava Novog Sada, Sombora iSubotice dobio je posebno priznanjeKulturno-prosvjetne zajednice Subotica za1998. Važniji pseudonimi: Josip Horvat,Bruno Skenderović, Vladimir Horvat,V. H., V. H. B.Djela: Povelje slobodnih kraljevskih gradova NovogSada, Sombora i Subotice, Subotica, 1995; Izprošlosti gradskog prava Novog Sada, Sombora iSubotice, Subotica, 1998.

P. Vuković

BAČKA, područje između Dunava i donjeTise, bez izrazite granice prema sjeveru.Ime je dobila po mjestu Baču, nekoćžupanijskome i crkvenom središtu. Nazapadu, jugu i istoku granica joj je prirod-na, a sjevernom se granicom najčešće smat-ra granica nekadašnje Bačko-bodroškežupanije – crta Baja-Jankovac-Kelebija-Martonoš. Zauzima više od 10.000 km²površine i ima više od 1.100.000 st.

Povijest. Na području Bačke postojemnogobrojni arheološki nalazi iz različitihrazdoblja, počevši od neolitika, rimskogdoba pa do seobe naroda. U drugoj polovi-ci VI. stoljeća na područje Bačke najprijesu se nastanili Avari, a zatim i Slaveni. UBačkoj je bilo i sjedište avarske države,koju je srušio Karlo Veliki u franačko-avarskom ratu (791.–796.). Od kraja IX.do polovice X. stoljeća Bačku su postupnoosvajali Madžari i nakon zauzimanja uveližupanijski sustav. Središtem je županijepostao Bač. Južni dio današnje Bačkezauzimala je Bačka županija, sa sjedištemu Baču, a sjeverni Bodroška županija, sasjedištem u Bodrogu (pokraj današnjegaBačkog Monoštora). U tursko je dobaBačka bila u sastavu Segedinskogsandžaka, koji je pak bio dio Budimskogpašaluka. Tada se ovamo naseljavahrvatsko i srpsko stanovništvo na mjestoizbjegloga madžarskoga, a kao dušobriž-

13

BAČKA

nici Hrvata djeluju bosanski franjevci.Bačka je oslobođena od turske vlastitijekom Velikoga bečkog rata (1683.–99.),u kojem su sudjelovali i hrvatski vojnigraničari iz Bačke. Nakon rekonstituiranjažupanijskog sustava Bačka i Bodroškažupanija spojene su u jednu – Bačko-bodrošku županiju. Postupni gospodarskioporavak Bačke traje tijekom cijelogaXVIII. stoljeća, a uvjetovan je daljnjimpomicanjem turske granice i kolonizaci-jom, napose Nijemaca. Borbe tijekom1848. i 1849. nisu mimoišle ni Bačku, ahrvatsko je stanovništvo bilo na stranimadžarskih snaga. Bačka je bila dijelom

Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata1849.–60., osim manjega jugoistočnogdijela, koji je bio u sastavu Vojne granice.Nakon Austro-ugarske nagodbe dolazi dojaka vala madžarizacije drugih naroda, alii do pojave bunjevačkoga narodnog pre-poroda. Politički je Bačka podijeljenanakon Prvoga svjetskog rata, kad jeKraljevini SHS pripao veăi dio Bačke(8653 km˛), a manji je sjeverozapadni dio,tzv. Bajski trokut, ostao u Madţarskoj(1628 km˛). Tadađnja je podjela ostala svedo danas, osim u vrijeme Drugoga svjet-skog rata, kad je cijela Bačka bila u sas-tavu Madžarske.

14

BAČKA

Karta Bačke iz 1952.

Fizičko-geografska obilježja. Bačkaje dio prostrane Panonske nizine s malimrazlikama u nadmorskim visinama od 75do 143 m. U njoj se izdvajaju Subotičkapješčara, Bačka lesna zaravan i Titelskibrijeg, lesne terase koje okružuju nave-dene zaravni te aluvijalne ravni Dunava iTise. U lesnim zaravnima i na lesnimterasama dominira černozem, a u polojimaaluvijalna tla. U Subotičkoj je pješčarihumusni i čisti pijesak. Slatinastih tala imamalo.

Klima je u Bačkoj, prema Köppenovojklasifikaciji, umjereno topla vlažna, sasrednjom godišnjom temperaturom od10,5 C.

Velike granične rijeke Dunav i Tisa uprošlosti su intenzivno meandrirale i izlije-vale se, ali regulacijom su nestale opasnos-ti od poplava. Ima i nekoliko kraćih rijeka:Plazović, Mostonga, Kireš, Čik, Jegrička iKrivaja. Na granici pijeska i lesa nalazi senekoliko eolskih jezera, od kojih sunajveća Palićko i Ludaško. Od XVIII. sto-ljeća prokopano je više kanala: Velikibački kanal, koji spaja Dunav i Tisu, kopanje između 1793. i 1802. (123 km); Malibački kanal, koji vodi od Malog Stapara doNovog Sada (68 km); a nakon Drugogasvjetskog rata i veliki hidrosistem Dunav-Tisa-Dunav (njegova je duljina u Bačkoj110 km).

Preoravanjem stepe i isušivanjem moč-vara i ritova tijekom posljednja dva i polstoljeća iz osnove je izmijenjena prirodnavegetacija. Umjesto stepe danas prevla-davaju oranice, u poljima su se očuvaleritske šume, a u Subotičkoj se pješčarinalaze i voćnjaci, vinogradi, bagremove iborove šume.

Stanovništvo. Prema prvome cjelovi-tom popisu stanovništva iz 1869. u Bačkojje živjelo 507.723 stanovnika. U vojvođan-skom je dijelu Bačke 1921. bilo 735.117st., 1971. – 960.001 st., a 2002. –1.022.488 st. U posljednjim desetljećimanajveće povećanje stanovništva bilježegradovi, dok sela stagniraju ili imajudepopulaciju (što je odlika i nekih grado-va).

Važno je obilježje Bačke etnička šaro-likost, uvjetovana golemim i višestoljet-nim migracijama. Nakon dolaska uPanoniju madžarska su plemena zateklaetnički nediferencirano slavensko stanovni-štvo. Do turskog je perioda bilo hrvatskih isrpskih migracija i u ovaj dio ugarskogPodunavlja. Za turskih se osvajanjamadžarsko stanovništvo povuklo u sjev-erne, neokupirane dijelove. Iako je nase-ljavanje slavenskog pučanstva teklo itijekom turske vladavine, intenzitet tihseoba pojačao se nakon protjerivanjaTuraka. Najpoznatije su seobe Hrvata-Bunjevaca 1687. i Srba 1690. TijekomXVIII. i XIX. stoljeća intenzivno su kolo-nizirani Nijemci, zatim Madžari te manjeskupine Slovaka, Ukrajinaca i Židova izraznih krajeva Habsburške Monarhije.

Nakon Prvoga svjetskog rata ujugoslavenskom je dijelu Bačke provođe-na planska kolonizacija iz tzv. pasivnihplaninskih područja. Rezultati jugoslaven-skog popisa iz 1921. pokazuju da su,prema materinskom jeziku, 35,51%stanovništva činili Madžari, 33,55% Srbi iHrvati, 23,64% Nijemci te 7,30% ostali.Rimokatoličkoj je vjeri pripadalo 61,09 %pučanstva, pravoslavnoj 21,75%, evan-geličkoj 13,42%, a preostalih je 3,74% pri-padalo drugim religijama ili su bili bezkonfesije. Nakon Drugoga svjetskog ratadošlo je gotovo do potpunog protjerivanjaNijemaca iz jugoslavenskoga dijela Bačke(u manjoj mjeri i iz madžarskog dijela) ivelike kolonizacije stanovništva iz ratomopustošenih i tzv. pasivnih krajeva Hrvat-ske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine,južne Srbije i nekih drugih područja.Spontane imigracije tekle su tijekom cije-loga socijalističkog razdoblja, a intenzitetje migracija bio osobito pojačan u raz-doblju raspada SFRJ. Prema popisu iz1971. Srbi su činili 43,11% stanovništva,Madžari 32,44%, Hrvati 9,60%, Slovaci3,80%, Crnogorci 3,24%, Rusini 1,73%.Prema popisu iz 2002. Srba ima 559.700(54,74%), Madžara 221.882 (21,70%),Hrvata 38.889 (3,80%) i Bunjevaca19.612 (1,92%), neizjašnjenih 33.288(3,26%), Crnogoraca 31.394 (3,07%),

15

BAČKA

Jugoslavena 30.463 (3,02%), Slovaka28.058 (2,74%), Rusina 13.220 (1,29%) teostalih 45.565 (4,46%). Danas najveći diovojvođanskih Hrvata živi u Bačkoj.

U madžarskom su dijelu Bačke prom-jene etničke strukture nakon Prvoga svjet-skog rata bile uvjetovane ponajprije jakomasimilacijom. Broj je etničkih Hrvata uvojvođanskom i madžarskom dijelu Bačkeveći od broja onih koji su se izjasnili kaoHrvati, a teško je usto utvrditi točan brojosoba koje su se u Vojvodini izjasnile kaoŠokci.

Naselja. Najmanje su naseobine napodručju Bačke salaši. U prvo su vrijemeimali stočarsku funkciju, ali preoravanjempašnjaka zamjenjuju je ratarskom.Početkom XX. stoljeća samo je okoSubotice bilo oko 11.000 salaša, dok 1953.u cijelome vojvođanskom dijelu Bačkeima 16.270 salaša s 57.325 stanovnika.Socijalistička je poljoprivreda u Madžar-skoj praktički rezultirala nestankom salašau Bajskom trokutu, dok su se u jugos-lavenskom dijelu Bačke salaši zadržalizbog opstanka sitnih posjeda. Broj je pre-ostalih salaša danas teško utvrditi jer sumnogi napušteni i srušeni. Najviše ih je idanas oko Subotice. Ušoravanjem salašanastala su neka sela, npr. Đurđin i MalaBosna.

Seoska naselja u Bačkoj većinom nas-taju planski nakon protjerivanja Turaka.Morfološki su vrlo slična, pretežito pra-vokutnog tlocrta sa širokim ulicama kojese križaju pod pravim kutom. Premapodacima iz 2002., u 141 selu u vojvođan-skom dijelu Bačke živi 382.782 stanovni-

ka ili 37,4% ukupnog stanovništva (2715stanovnika po selu). Najviše sela imajuopćine Bačka Topola (22), Subotica (17) iSombor (15). Najveći broj Hrvata živi uSonti (2966), Bačkome Monoštoru (2043)i Donjem Tavankutu (1234 i još 787 osobakoje su se izjasnile kao Bunjevci). Umadžarskom dijelu Hrvati su se najvišeočuvali u Santovu, Kaćmaru, Bikiću iGari.

Gradovi u Bačkoj nisu puno stariji odseoskih naselja. Iako su neki postojali još usrednjem vijeku, svoj život obnavljaju teknakon protjerivanja Turaka. Tada gradovidobivaju statusna obilježja, od kojihnajveći postaju slobodnim kraljevskimgradovima (Novi Sad 1748., Sombor1749. i Subotica 1779.) Sva su ta tri gradau doba eliberacije bila poljoprivrednanaselja jer su se nalazila u izrazitopoljoprivrednim regijama. U prvoj polovi-ci XIX. stoljeća razvijaju se u gradovimaobrt i trgovina, a u drugoj polovici počinjerazvoj industrije, koja se osobito inten-zivno razvija u XX. stoljeću. Jačanjemekonomske moći gradovi postaju i središtaprosvjete i kulture. Morfološka se slikagradova mijenja, grade se kuće i ulice,kopaju se bunari, isušuju močvare...Tipičan panonski grad postaje sve sličnijieuropskom gradu našeg doba. Najvažnijisu gradovi u Bačkoj Novi Sad s 191.405 st.(Hrvata 3519), Subotica s 99.981 st.(Hrvata 10.424 i Bunjevaca 10.870),Sombor s 51.471 st. (Hrvata 3197 iBunjevaca 2222) i Baja s 37.916 st., premapopisu iz 2002.

Gospodarstvo. Tijekom XVI., XVII.pa i prve polovice XVIII. stoljeća Bačka jebila rijetko nastanjen i slabo iskorišten pre-dio u kojem je stepsko stočarstvo činiloglavnu gospodarsku granu. Nakon velikihkolonizacija, osobito Nijemaca, stepe supretvarane u plodne oranice te je poljodjel-stvo postalo važnije od stočarstva. Odukupne poljoprivredne površine Bačkedanas više od 90% čini obradivo zemljište(ostalo su pašnjaci, a veoma malo površinezauzimaju bare, trstici i ribnjaci). Odukupnih obradivih površina oko 95% čineoranice i vrtovi, a ostalo su voćnjaci i

16

BAČKA

Bački salaš

vinogradi te livade. Povoljna klima ihidrološke prilike, uz plodno tlo, omogu-ćuju intenzivnu zemljoradnju, pri čemu suglavne kulture žitarice – pšenica i kukuruz(oko 75%). Od industrijskih biljakanajviše su zastupljeni suncokret i šećernarepa. Vinograda i voćnjaka najviše ima naterenima Subotičke pješčare. Livada ipašnjaka sve je manje i nalaze se na slabi-je plodnim, često zaslanjenim zemljištima.Osim plodna tla, prirodna su bogatstvaBačke nafta i zemni plin te lesna glina.

Na prostoru Bačke najrasprostranjenijaje prehrambena, a zatim i tekstilna indus-trija. I druge industrijske grane imajutradiciju, počevši od industrije građevnogmaterijala (opeka, crijep), do metalne,strojarske, kemijske i elektroindustrije.Industrijska su poduzeća razmještena pocijelom teritoriju, osobito u većim gra-dovima. Tradicionalno postoji i obrtnič-ka djelatnost. Povlačenje trianonskegranice 1921. negativno je utjecalo nagospodarstvo u pograničnim područjima,osobito u Somboru, Subotici i Baji, ipretvorilo ih u periferiju dviju država

Bačka ima gustu mrežu prometnica(ceste, pruge, plovne rijeke i kanali).Najvažnije su pruga i autocesta koje spaja-ju Budimpeštu, preko Subotice i NovogSada, s Beogradom. Važan prometni smjervodi i od Bezdana do Bečeja (cesta, žel-jeznica, Veliki bački kanal). Cestovna iželjeznička veza od Subotice i Somboravodi prema Hrvatskoj, no nakon oštećenjamosta u ratu željeznički promet prekoDunava još nije obnovljen. Riječni prometteče Dunavom i Tisom. Nekad važankanalski transport zbog zapuštenostikanalske mreže i dotrajalosti plovnogparka slab je i nerentabilan. Zbog gospo-darske stagnacije neke su lokalne željeznič-ke pruge zatvorene, dok su druge zastar-jele, a mnoge su lokalne ceste u vojvođan-skom dijelu Bačke zapuštene.

Najvažnija su trgovačka središta NoviSad i Subotica, a najpoznatije je turističkosredište Palić.Lit.: J. Marković, Geografske oblasti SFRJ, Beograd,1967; B. Bukurov, Fizičko-geografski problemiBačke, Beograd, 1975; B. Bukurov, Odabrani radovi,

Novi Sad, 1976; B. Bukurov, Bačka, Banat i Srem,Novi Sad, 1978; Enciklopedija Jugoslavije, I,Zagreb, 1980; T. Šegota, Klimatologija za geografe,Zagreb, 1988; B. Ćupurdija, Stambena arhitekturasubotičkih salaša, majura i poljoprivrednih kombina-ta, Novi Sad, 1993; Új magyar lexikon, Budapest,2000; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u2002. : Stanovništvo : Nacionalna ili etnička pripad-nost, Beograd, 2003.

M. Đanić i S. Stantić

BAČKA, konjički klub u Subotici.Osnovan je u lipnju 1891. pod imenomSzabadkai Lóverseny Egyesület (Subo-tička udruga za konjske utrke), no orga-niziranih je konjičkih natjecanja u Suboticibilo i prije. Prve su utrke organizirane još1841., a nakon toga ih je svake godine do1848. (osim 1845.) organiziralo Društvoza konjske utrke, utemeljeno premaakcionarskom sustavu.

Novu su Subotičku udrugu za konjskeutrke osnovali entuzijasti odgajivači i lju-bitelji konja. Prvu je utrku Udruga priredi-la u listopadu 1892. Održavane su galop-ske utrke, preskakanje prepona i daljinskazaprežna vožnja na 15 km, dok se natje-canja kasača pojavljuju potkraj XIX. sto-ljeća. Utrke su održavane na prostoru izadanašnje tvornice Zorka sve do 1916.godine, kad je Udruga prestala djelovatijer su mnogi natjecatelji i grla bili mobi-lizirani. U ovom je razdoblju bila poznataergela porodice Vojnić. Iz nje su izlazilagalopska, a poslije i kasačka grla, koja suodnosila nagrade na peštanskim i drugimhipodromima u Ugarskoj. Najistaknutiji suodgajivači i natjecatelji bili: Šandor Vojnićst., Šandor Vojnić ml., Šimon Vojnić,Gedeon Rohonczy, Rudolf Pletzger, grofAlbert Pejačević, Miklós Szokonyi, ImreDobó, Antun Pejić Tukuljac, LovroVujković Cvijin i dr.

U Kraljevini SHS subotički su ljubiteljikonjičkog sporta, uz potporu konjičkih iartiljerijskih časnika, 1920. obnovili radkonjičkoga kluba pod imenom Subotičkokolo jahača Kralj Aleksandar. Prvi je pred-sjednik bio divizijski general MilivojDimitrijević, a tajnik Čedomir Riznić.Između dvaju ratova konjički je sport biouglavnom organiziran po uzoru na Dunav-

17

BAČKA

sko kolo jahača Knez Mihajlo u Beogradu.Među obnoviteljima i natjecateljima uklubu isticali su se Julije Lelbach, velepos-jednik i vlasnik ergele na pustari Zobnatica,ud. Mirka Kalmara, vlasnica ergele uZobnatici, zatim Beno Vujković, EdeVarga i Károly Vermes.

Svoje prve utrke Društvo priređuje 10.X. 1920. na starom trkalištu iza Zorke.Subotičko kolo jahača njegovalo jekasačke i galopske utrke, preskakanje pre-pona i vožnju zaprega.

Na Palićkoj je cesti između dvijuvojarna 1931. izgrađeno novo trkalište stribinom za 700 gledatelja i s pomoćnimobjektima. Kolo je jahača ondje na godinupriređivalo 5-6 utrka sve do Drugogasvjetskog rata. Najvažnija su subotičkagrla bila iz tada poznatih staja JulijaLelbacha, porodice Vojnić i KárolyaVermesa. Subotička su grla uspješno sud-jelovala na trkalištima u Bečeju, NovomSadu, Osijeku, Slavonskom Brodu,Zagrebu, Beogradu, Budimpešti i drugdje.Za Drugoga svjetskog rata konjičko društ-vo nastavlja svoju djelatnost pod prvotnimimenom Szabadkai Lóverseny Egyesület.Organiziralo je 3-4 utrke na godinu nahipodromu na Palićkoj cesti. Na programusu bile kasačke, galopske i preponskeutrke te voltižiranje i utrke dvoprega.Najistaknutiji je odgajivač u to doba bioJulije Lelbach.

Poslije rata konjičko je društvo obnovi-lo djelatnost pod nazivom Društvo za ko-njički sport Bačka, a početkom 1954. klubje dobio sadašnji naziv, Konjički klubBačka. Prvi je predsjednik kluba bioFranjo Dulić-Barna, tajnik Kalor Dulić, ačlanovi upravnog odbora Stipan Dulić,Ivan Jurić, Čedomir Riznić… Utrke su seodržavale na improviziranom trkalištu nalivadi današnjega hipodroma kod Sombor-ske kapije. Godine 1955.–56. uređena jenatjecateljska staza i izgrađeni su osnovniprateći objekti, a 1980. započeta je etapnaizgradnja novog hipodroma. DanasKonjički klub Bačka posjeduje lijep hipod-rom, a u njegovu se radu osobito njegujekasački sport.

Klub je nakon Drugoga svjetskog rataorganizirao mnogobrojna domaća, među-narodna i revijalna natjecanja, među koji-ma se ističu Jugoslavenski kasački derbi(1956., 1962., 1987., 1991.,1995. i 2001.),Prvenstvo Vojvodine u preskakanju pre-pona (1958.), Prvenstvo Jugoslavije iPrvenstvo Vojvodine u kasačkom sportu(1989.), Prvenstvo Jugoslavije za dvogod-ce (1996.) i dr. Klub na godinu priređuje uprosjeku 10-12 trkaćih dana (utrka) uzsudjelovanje 80-100 natjecateljskih grla ujednome trkaćem danu. Najpoznatije suutrke Dužijanca (uvrštena je u program1970., a 1992. proglašena je međunarod-nom utrkom), Oslobođenje grada iSubotička milja.

U poslijeratnom razdoblju članovikluba osvajali su 13 puta Jugoslavenskikasački derbi: Stipan Dulić (1951., 1953. i1956.), Stipan Vukov (1980.), AndrijaWachler (1992.), Antun Oračić (1993.),Branimir Mukić (1995., 1996. i 1997.),Zvonko Bogdan (1998.) i Veljko Mažić(1999., 2002. i 2003.). Među najvažnijiminozemnim klupskim rezultatima ističe sečetvrto mjesto Zvonka Bogdana u Beču1997. godine u utrci Hunyadi, jednoj odnajpoznatijih europskih utrka. Najus-pješniji vlasnici grla među članovimakluba jesu staja Hico u vlasniš tvuJudi te Csákány, Stipan Dulić, IvicaMukić, Stipan Vilov, Antun Oračić,Andrija Wachler, László Berényi...

Povijest Konjičkoga kluba Bačkanakon Drugoga svjetskog rata izdvaja tajklub u red najboljih konjičkih klubova uzemlji.

18

BAČKA

Subotički hipodrom danas

Izvor: Arhiv Konjičkog kluba Bačka.

Lit.: Szabadkai Lóverseny Társaság Könyvecskéje,Szabadka, 1846; Bácsi gyepkönyv Alapszabályai,Szabadkán, 1847; Neven, Subotica, 1920; BácskaiHírlap, Szabadka, 1920; Zemljodilski kalendar zapristupnu godinu 1924., Subotica, 1923; Zemljodilskikalendar za prostu godinu 1926., Subotica, 1925; Asport enciklopédiája, II, Budapest, 1928; J. Šokčić,Subotica pre i posle oslobođenja, Subotica, 1934;Bácsmegyei Napló, Szabadka, 1941; I. Pluhár,Magyarországi sportegyesületek története, Budapest,1942; Délvidéki Magyarság, Szabadka, 1942, 1943;Prvi Jugoslovenski almanah, Beograd, 1958; Povijestsporta, 8, Zagreb, 1971; Enciklopedija fizičke kultureJugoslavije, I, Zagreb, 1977; Politika, Beograd, 11.VIII. 2002.

A. Zomborčević

BAČKA, sportsko društvo iz Subotice, sviše klubova i sekcija, od kojih je najpoz-natiji nogometni klub, jedan od prvih uAustro-Ugarskoj i najstariji na prostorubivše Jugoslavije.

1. Nogometni klub. Sportski se život uSubotici početkom XX. stoljeća najvišerazvijao u sklopu društva Szabadkai SportEgylet (Subotičko sportsko društvo) i nje-govih mnogobrojnih sekcija: za atletiku,gimnastiku, biciklizam, veslanje, klizanje,mačevanje, plivanje. Premda je nogomet uSuboticu stigao još 1896., Društvo za taj

sport nije pokazalo dovoljno sluha te se1901. skupina nezadovoljnih akademičarai đaka (Zoltán Wagner, Gyula Gruber, JocoMamužić, Zoltán Grubor, Ferenc Sáfrány,Ferenc Szilberleitner, Ivan Sarić, ĐuroStantić i drugi) izdvojila i 3. VIII. 1901.osnovala novi klub: Bácska SzabadkaiAthletikai Club (Subotički atletski klubBačka), za koji su kao klupske boje prih-vaćene crvena i bijela. Prvi je predsjednikkluba bio Károly Zambely, inače ravnateljplinare, a počasni predsjednik ŠandorVojnić ml., veleposjednik.

Prvu je utakmicu Bačka odigrala 11.VIII. 1901. u Osijeku protiv »Football«kluba (zapravo sekcije) Hrvatski sokol(rezultat je bio 1:1), a u Subotici je prvujavnu utakmicu igrala 2. IX. 1901. protivRamblera – reprezentacije sveučilištaracaiz Budimpešte (1:6). U prvih je nekolikogodina Bačka na godinu igrala 5-6 pri-jateljskih i propagandnih utakmica sklubovima iz Budimpešte, Segedina,Arada, Temišvara, Baje...

U službeno prvenstvo Madžarske,koje je 1901. ustanovljeno za klubove izBudimpešte, klubovi iz unutrašnjostiuključeni su u sezoni 1908./09. i to takošto su bili podijeljeni u četiri područja:južno, erdeljsko, karpatsko i preko-

dunavsko. Prvaci pojedinih područjameđusobno su se poslije ogledali

u jednostrukom kup-sistemu, anajbolji se za šampiona

Madžarske borio s najboljimpeštanskim klubom.Bačka jeu prvenstvima južneMadžarske četiri putabila prvak (1908./09.,1911./12., 1912./13. i1919.), a u sezonama1909. /10. i 1910./11.zauzela je drugo, odnosnotreće mjesto. Najveći je

uspjeh Bačka ostvarila usezoni 1912./13., kad je

osvojila treće mjesto u državii dala dva reprezentativca,

Antuna Copka i Remiju Marcikićastarijega.

19

BAČKA

Momčad Bačke 1912./13.

U Kraljevini SHS klub je 1920. nazivpromijenio u Jugoslavensko atletičkodruštvo Bačka, a u ljeto iste godine pristu-pa Jugoslavenskomu nogometnom savezu(JNS), osnovanomu travnja 1919. uZagrebu. JNS je 1920. ovlastio Bačku daorganizira Nogometni podsavez za Bačku iBanat sa sjedištem u Subotici. Uz subotič-ki, tada su postojali još beogradski, zagre-bački, ljubljanski, sarajevski i splitski pod-savez. U subotičkom je podsavezu Bačkaosvajala prvenstvo u natjecateljskimsezonama 1920./21., 1921./22., 1922./23.,1924./25., 1925./26., 1929./30. i 1931./32.U razdoblju od 1923., kad je održano prvodržavno prvenstvo, do 1939. Bačka jetriput igrala u završnici (1923., 1925. i1926.), koja je bila organizirana kao kupprvakâ podsavezâ. Najveći je uspjehpostigla 1925. zauzevši četvrto mjesto uzemlji, nakon što je u polufinalu izgubilaod zagrebačkoga Građanskoga (0:2).

O 25. obljetnici kluba na terenu kodSomborske kapije izgrađena je nova tribi-na za 1000 gledatelja. Proslava obljetniceodržana je 3.–6. VI. 1926. uz sudjelovanjeklubova BSK iz Beograda, HAŠK iz

Zagreba, MTK iz Budimpešte i Viktorija-Žižkov iz Praga.

U sezoni 1926./27. dominacijuBačke u Podsavezu ruši ojačani

mjesni rival SAND (Subotičkoatletičko nogometno društ-vo), koji je nekoliko putabio prvak podsaveza, ali jeBačka i p ak usp j e l azadržati primat. U perio-du od 1935. do 1939.Bačka je imala i vlastitoglasilo, Subotički športskilist. Najistaknutiji igrači

Bačke u međuratnom raz-doblju bili su reprezentativ-

ci Andrija Kujundžić-Čiča iRemija Marcikić-Kapetan,

zatim Beno Cvijanov, koji je višeputa igrao za B-sastav državne

reprezentacije, te Nesto Kopunović-Netoj, koji je nekoliko puta bio pozivan napripreme reprezentacije. Os im nj ih ,istaknuti igrači bili su i Grgo Šefčić,Dezider Šlezak i Koloman Gubić, koji subili reprezentativci Subotičkoga nogomet-nog podsaveza.

Nakon mnogobrojnih nesporazuma isukoba u Subotičkome nogometnom pod-savezu, Bačka je 1939. istupila iz njega ipristupila Hrvatskomu športskom savezute promijenila naziv u Hrvatski športskiklub Bačka. Iste godine postaje članicomHrvatsko-slovenske lige (osim nje posto-jala je i Srpska liga), a godinu dana poslijeHrvatske lige (Slovenija je osnovala svojuligu). U njima je postigla skromne rezul-tate.

Za vrijeme rata nove vlasti na čelokluba postavljaju povjereništvo. Klubu jevraćeno prvotno ime Szabadkai Athleti-kai Klub Bácska, a natječe se u III.madžarskoj ligi i nalazi se u gornjem dijelutablice.

Poslije Drugoga svjetskog rata Bačka,prema sugestiji novih vlasti, mijenja 1945.ime u Hrvatsko fiskulturno društvoGrađanski, a već godinu dana poslije opetpo nalogu u Fiskulturno društvo Sloboda.U gradu je 1945. osnovana i nogometna

20

BAČKA

Momčad Bačke 1925.

sekcija pri Sportskom društvu željezničaraSpartak, iz koje će poslije izrasti FKSpartak, klub koji gradske vlasti do danasprivilegiraju.

Prvo prvenstveno natjecanje unogometu poslije rata počelo je u jesen1945. razigravanjem za osnivanje I. lige.Sloboda u skupini s klubovima izSubotice, Sombora, Sente i Bačke Topoleosvaja prvo mjesto, ali je odlukom poli-tičkih vlasti prvenstvo poništeno. Uponovljenom razigravanju u proljeće1946. mjesni rival Spartak bio je uspješni-ji i tako stekao pravo razigravanja za I.ligu, nakon kojega je postao i prvoligaš. Uproljetnom dijelu sezone 1948./49.gradske vlasti raspuštaju Slobodu. Manjije broj igrača prešao u mjesni Spartak, aostali su otišli u druge gradske klubove,najviše u FK Bratstvo.

Udruživanjem FK Bratstvo i FKTekstilac 1950. osniva se Sportsko društ-vo Zvezda, kojemu pristupa većina igračanekadašnje Slobode, pa se i navijači prik-lanjaju ovom klubu, koji se nastavlja naBačkinu tradiciju. FK Zvezda 1969. islužbeno mijenja ime u FK Bačka. Otadse Bačka stabilizirala uglavnom navojvođanskoj razini, gdje se natječe spromjenljivim uspjehom. Na lokalnoj jerazini bila uvijek u drugom planu, izafavoriziranog Spartaka.

Od 1920-ih godina do danas Bačkukarakterizira kontinuirani rad s mladima,zbog čega je u klubu niknuo velik brojdobrih igrača, od kojih su najbolji poslijeodlazili u druge veće klubove, odlokalnog FK Spartak do više domaćih(Crvena Zvezda, Partizan, Rijeka,Mornar i dr.) i inozemnih klubova(Ferencváros i dr.) Najistaknutiji su igračiu poslijeratnom razdoblju reprezentativciTihomir Ognjanov-Bato, Ante Rudinski iJosip Zemko.

U najnovijem razdoblju klupske povi-jesti važno je spomenuti obilježavanje 70.i 100. obljetnice nastanka kluba i uspjeh uKupu Jugoslavije. U sklopu obilježavanja70. obljetnice 1971. organiziran je inogometni turnir na kojem su, uz Bačku,

sudjelovali i budimpeštanski Ferencváros,zagrebački Dinamo i sarajevski Željezničar.Tada je tiskana i prva monografija kluba.Najveći natjecateljski uspjeh u razdobljunakon Drugoga svjetskog rata bio je plas-man u osminu finala Jugoslavenskogakupa 1974., kad je protivnik Bačke bila uto doba najjača jugoslavenska momčad,splitski Hajduk. Na subotičkome Grad-skom stadionu 11. IX. 1974. pred 12.000gledatelja pobijedio je Hajduk s 2:0. Naturniru u povodu proslave 100. obljetnicepostojanja kluba, osim Bačke, sudjelovalisu FK Vojvodina (Novi Sad), FK Mladost(Apatin) i FK Hajduk (Kula).

Tijekom 1990-ih godina utemeljen jeSportsko-poslovni centar Bačka u bliziniigrališta. Od 2001. godine klub nosi imeBačka 1901.

2. Osim nogometnog kluba, u okvirudruštva djelovalo je i nekoliko drugih sek-cija, a najvažnije su od njih lakoatletska,ženska rukometna i košarkaška.

Atletika. U prvim godinama atletikomsu se bavili samo nogometaši. Prvo velikonatjecanje organizirano je 1902. na Paliću,a u njemu su sudjelovali i natjecatelji izPešte. Bačkini su natjecatelji u 10 prog-ramskih disciplina osvojili 6 prvih, 3 drugai 1 treće mjesto. Do izbijanja Prvoga svjet-skog rata atletičari su sudjelovali u višenatjecanja, a među njima se osobito ističedržavno prvenstvo Madžarske na Paliću1905. Bačka je tada sudjelovala s desetnatjecatelja. Gyula Gruber bio je prvak utrčanju na 100 jardi, Andrija Kozla ubacanju kugle, a Stipan Mamužić drugi uskoku u vis. Nakon Prvoga svjetskog rata

21

BAČKA

Momčad Bačke 1939.

na cross-country prvenstvu Vojvodine uBečkereku (danas Zrenjanin) 1925. osvo-jeno je prvo mjesto u ekipnoj i pojedi-načnoj konkurenciji. Nakon stagnacije1927.–30. deseci novih natjecateljaponovno oživljavaju atletiku. No sekcijase ponovno počela osipati 1938. i mnogisu atletičari tada prešli u novoosnovaniSLAK (Subotički lakoatletski klub).

Poslije Drugoga svjetskog rata JakovKopilović, kao trener i natjecatelj, iLjudevit Vujković Lamić-Moco, kao pred-sjednik sekcije u okviru Fiskulturnogdruštva Sloboda, opet organiziraju atletskirad. Tijekom nekoliko godina na repub-ličkim i državnim prvenstvima osvojeno jeviše šampionskih titula, ekipnih i pojedi-načn ih (Tomo Malagursk i , TerezaIvanković-Cuca), osobito u juniorskojkonkurenciji i u cross-coutryju, ali i međuseniorima i u drugim atletskim disciplina-ma. Tereza Ivanković, Marija Skenderovići Milan Serec pozvani su 1948. u momčaddržavne reprezentacije radi sudjelovanjana Balkanskim igrama u Beogradu, ali jenatjecanje otkazano zbog rezolucijeInformbiroa.

Rukomet. Početkom 1946. osnovanaje sekcija za veliki rukomet u sklopu FDSloboda. Inicijatori su bile dotadašnjeigračice »hazene« (igre slične rukometu).U početku su se natjecale s mjesnim riva-lom Radničkim, zatim na nekolikolokalnih turnira, a nekoliko je igračica nas-tupalo i za reprezentaciju Subotice naprvom prvenstvu Jugoslavije u velikomrukometu u Zagrebu 1948.

Košarka. Sekcija je osnovana u pro-ljeće 1946. Ekipu su činili uglavnomučenici hrvatsko-srpske gimnazije, koji suveć imali znanja i uvježbanosti. Najvažnijisu uspjeh bile pobede u Zagrebu nadtadašnjim prvoligašima Mladost i Zagreb.

Ostale sekcije (boksačka, šahovska,kuglaška i teniska) djelovale su s prom-jenljivim uspjehom na općinskim ipodručnim natjecanjima. Ukidanjem FDSlobode u proljeće 1949. prestao je radsvih njezinih sekcija.

3. Budući je ponikla u Gatu, tradi-cionalno bunjevačkom dijelu Subotice,Bačka je od postanka imala izražen bunje-vački karakter, koji se osobito ogledao učlanstvu i upravi. U vrijeme KraljevineSHS, odnosno Jugoslavije, i na Bačkoj suse prelamale lokalne nacionalno-političkeborbe: vlast je, zbog izrazito hrvatskihobilježja kluba, nastojala da ga oslabi i iza-zove razdore. Upravo je na Bačkinu igra-lištu 1936. održana središnja proslava 250.obljetnice doseljavanja Bunjevaca uugarsko Podunavlje, a kulminacijanacionalnih osjećaja u Bačkoj bilo je njezi-no istupanje iz Srpske lige i priključenjeHrvatsko-slovenskoj ligi 1939. Hrvatski jekarakter Bačka zadržala i tijekom Drugogasvjetskog rata te nakon njega, ali u neštoizmijenjenim okolnostima, uvjetovani-ma panmadžarskom, odnosno komunis-tičkom ideologijom. Proslava 70. obljetniceBačke 1971. godine bila je i svojevrsnareafirmacija hrvatstva ovoga kluba, ali suse nakon sloma Hrvatskog proljeća nega-tivne političke posljedice još godinamaosjećale te je nacionalna komponentaoslabjela. Od kraja 1980-ih Bačka gubihrvatski karakter u cijelosti, a u velikojmjeri i bunjevački. Vlasti su redovitofavorizirale druge gradske klubove, koji suprofesionalno suprotstavljani Bačkoj, arazlozi za to nisu bili samo sportski. Tek seposljednjih godina nastoje reafirmiratitradicionalne i nogometne i bunjevačkevrijednosti, koje su devastirane tijekom1990-ih godina. Položaj je Bačke u južnos-lavenskim, odnosno u srpskim okvirima uvelikoj mjeri ovisio o snazi hrvatstva subo-tičkih Bunjevaca.Lit.: Mohács és Vidéke, Mohács, 28. VII. i 18. VIII.1901.; Bácskai Ellenőr, Szabadka, 1901-04;Szabadkai Közlöny, Szabadka, 1901-08; BácsmegyeiNapló, Szabadka, 1905–18; Jugoszláv sportélet,Szabadka, 1920-39; J. Frank, Jugoslavenskisport–almanah sportskih klubova Jugoslavije, NoviSad, 1928; A sport enciklopédiája, Budapest, 1928;Subotički športski list, Subotica, 1935-39; Neven,Subotica, 1936; Klasje naših ravni, 4, Subotica,1936; I. Pluhar, Magyarországi sportegyesületektörténete, Budapest, 1942; Prvi jugoslavenskialmanah, Beograd, 1950; A. Zomborčević i dr.,Bačka 1901-1971., Subotica, 1971; Enciklopedijajugoslavenskog nogometa, prir. M. Delić, Zagreb,[1974]; Enciklopedija fizičke kulture, I, Zagreb,

BAČKA

22

1975; Povijest sporta, 52, Zagreb, 1982; M.Brustulov i dr., Sport u Subotici 1944–1984 SportéletSzabadkán, Subotica, [1984]; K. Petkovics, Régiszabadkai játékok, Újvidék, 1985; Fudbalski klubBačka 1901-1991, Subotica, 1991; Povijest športa,100, Zagreb, 1994; B. Mrkić, Počeci sporta na tluVojvodine, Novi Sad, 1996; N. Jocković, Sto godinafudbala u Srbiji, Beograd 1996; Žig, 56-62, Subotica,1996-97; Bácskai [sic!] Atlétikai klub »Bácska« –Fudbalski klub »Bačka« 2001, Subotica, 2001; M.Čović, Priča o lopti, Zagreb, 2001.

A. Zomborčević

BAČKA, nogometni klub pri Hrvatskomeprosvjetnom domu (HPD) u Somboru.Premda je utemeljen 1945. kao nogometnasekcija pri »fiskulturnom« odjelu HPD-ana čelu s učiteljem Franjom Pavletićem,već se iste godine na redovitoj skupštiniDruštva spominje djelovanje Nogometnogkluba Bačka. Klupske su mu boje bilecrvena i bijela.

Prvu je utakmicu klub odigrao nepu-nih mjesec dana nakon osnutka Društva:1. VII. 1945. u Monoštoru s izabranicimaUSAOV-a (Ujedinjenog saveza antifašis-tičke omladine Vojvodine). U početnom jerazdoblju momčad igrala uglavnom pri-jateljske utakmice s ekipama nižeg ranga,sa sindikalnim ekipama te s momčadima izokolnih mjesta. Bili su u njoj uglavnomučenici srednjih škola. Klub se natjecao uprvenstvu Somborskog okruga, koje jeutemeljeno 1946. godine. Trener je klubabio Matija Bogdan, vratar Ivan Bogišić, anajpoznatiji nogometaši bili su: MatijaKarajkov, Franjo Hermann, Đula Parčetić,Nandor Eustahio, Stipan Eustahio, StipanGunić, Mijo Eustahio, Đusika Egard,István Bala i Mesli Tordi.

Zbog promjena u lokalnoj politicifinanciranja sporta, Općinski fiskulturniodbor Fiskulturnog saveza Vojvodinepotkraj 1940-ih čini pritisak na Društvo daraspusti nogometnu momčad s obraz-loženjem da Odbor nema sredstava i da suklubovi osnovani pri kulturno-umjet-ničkim društvima nelegalni. Usprkos pro-tivljenju članova Društva i samoga kluba,u planu rada Društva za 1950. godinu NKBačka više ne postoji.Izvor: Arhiv HKUD-a Vladimir Nazor, Sombor.

Lit.: F. Matarić, Monografija Društva, Sombor, 1986;Miroljub, Sombor, 4/1999; Miroljub, Sombor,4/ 2003.

J. Z. Pekanović i A. Zomborčević

BAČKA APOSTOLSKA ADMINIS-TRATURA (lat. Administratura apostoli-ca Bačiensis), crkveno područje uteme-ljeno nakon Prvoga svjetskog rata napodručju Bačke koje je pripalo južnos-lavenskoj državi. Kako su nakon 1918.gotovo dvije trećine teritorija nekadašnjeKalačko-bačke nadbiskupije ušle u sastavKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pre-kinuta je veza svećenika i vjernika iz togdijela Bačke s nadbiskupom u Kalači te jeSveta Stolica 1923. uspostavila apostolskuadministraturu. Za apostolskog admini-stratora imenovan je 28. II. 1923. LajčoBudanović, župnik subotičke Župe sveteTerezije, a 1. V. 1927. godine posvećen jeza naslovnog biskupa cisamenskoga.Administratura je bila izravno podloženaSvetoj Stolici, a njezinim je sjedištempostala Subotica. Ubrzo je u njoj oživioplodan vjernički život, a čuvajući tradicijunekadašnje nadbiskupije, počela se razvi-jati posve neovisno od onog dijela nad-biskupije koji je ostao u Madžarskoj.Uspostavljen je zbor biskupskih savjetni-ka, a biskup Lajčo Budanović vodio jeadministraturu u skladu s najsuvremenijimpastoralom u katoličkom svijetu. Podig-nute su mnoge nove crkve, kupljene i ure-đene bogomolje, ustanovljene nove župe ivikarije, a neke su crkve proširene. Bis-kupija je postala sve plodnija duhovnimzvanjima, djelovale su u njoj mnogobrojneudruge vjernika, a nastale su i nove. Bis-kup Lajčo Budanović osnovao je dječačkosjemenište 1924., najprije u Baču, a 1937.u Subotici, pod imenom Paulinum. Slao jena studij najdarovitije svećenike kako bi seosposobili za nastavnike gimnazijskihpredmeta. Proširio je i nekadašnji župnidom Župe svete Terezije u Subotici kakobi bolje odgovarao potrebama biskupskogdoma. Mnogi su subotički svećenici bili naslužbi u biskupijama u kojima nije bilodovoljno svećenika. Na poticaj SveteStolice održana je 1936. Bačka biskupijska

23

BAČKA APOSTOLSKA ADMINISTRATURA

sinoda, čiji je plod Bački zakonik – crkvenikodeks Apostolske administrature. Natemelju konkordata između KraljevineJugoslavije i Svete Stolice Bačka je apos-tolska administratura trebala postatisamostalnom i neovisnom biskupijom. Nokako beogradske vlasti konkordat na krajunisu potpisale, pravno je i dalje ostala dioKalačko-bačke nadbiskupije.

S ulaskom madžarske vojske u Bačku1941. apostolska je administratura ponov-no postala dijelom nekadašnje nadbiskupi-je, ali kao poseban teritorij. Dekretombudimpeštanskoga apostolskog nuncija 1.VI. 1941. mons. Lajčo Budanović ovlastije apostolskog administratora predaokalačkom nadbiskupu Gyuli Zichyju.Nakon nadbiskupove smrti apostolski jeadministrator postao pomoćni biskupGyőző Horváth. Kalački nadbiskupi GyulaGlattfelder i József Grösz za današnju susubotičku biskupiju postavili posebnoganadbiskupskog povjerenika dr. JózsefaÍjjasa (Ikotića), koji je imao sjedište uSubotici.

Nakon što je 1944. obnovljena trianon-ska granica, dekretom od 20. XII. 1944.kalački je nadbiskup privremeno dokinuoslužbu nadbiskupskog povjerenika temons. Lajču Budanovića imenovao gene-ralnim vikarom za dio nadbiskupije kojimse upravljalo kao apostolskom adminis-traturom. Dekretom Apostolske nuncija-ture u Beogradu od 13. VI. 1946. Suboticaje opet postala sjedištem Bačke apostolskeadministrature, a biskup Budanović dobioje sva prava, ovlasti i dužnosti rezidenci-jalnog biskupa. No već su počela deset-ljeća okrutnih progona. Mnogo je svećeni-ka bilo u tamnicama, na prisilnom radu, abilo je i svećenika koji su nakon okrutnogmučenja ubijeni na očigled svojih vjerni-ka. Najveći je dio vjernika, redovnica isvećenika njemačke narodnosti, nakonodvođenja u logore i na prisilni rad, prog-nan iz Jugoslavije. Zbog novonastalih pri-lika i nove državne granice biskupiju sunapustili ili su se službom našli izvanpodručja administrature i neki svećenici.Broj svećenika, redovnica i vjernikadrastično je opao. Apostolski administrator

mons. Lajčo Budanović i sam je doživiofizičko zlostavljanje u Somboru, a stajao jena čelu Bačke apostolske administraturesve do svoje smrti 16. III. 1958.

Drugi je apostolski administrator biomons. Matija Zvekanović, koji je 13. XI.1955. imenovan, a 25. II. 1956. u Suboticiposvećen za naslovnog burcenskog bisku-pa. Nakon smrti svojeg prethodnika 16.III. 1958. imenovan je bačkim apostolskimadministratorom. Premda je biskupZvekanović na čelu biskupije stajao uteškim vremenima, podigao je novodječačko sjemenište i svećenički dom.Osnivao je nove župe i blagoslivljao novecrkve. Administratura se opet počela razvi-jati i napredovati. Nastojanjem biskupaMatije Zvekanovića Bačka je apostolskaadministratura bulom PraeclarissimaPauli, koju je izdao papa Pavao VI. 25. I.1968., prerasla u samostalnu biskupiju podimenom Subotička biskupija, a mons.Zvekanović 8. II. 1968. imenovan je prvimsubotičkim biskupom.

Na teritoriju Bačke apostolske adminis-trature 1937. živjelo je 480.568 katolika.Prema podacima s popisa iz 1931., napodručju je administrature bilo 194.483pravoslavna vjernika, 95.555 protestanata,13.562 Židova i 6187 pripadnika ostalihvjerskih zajednica. U župama administra-ture propovijedalo se madžarski, hrvatski injemački, a u župi u Selenči i slovački.Godine 1941. administratura je imala459.610 vjernika, a na teritoriju koji jezauzimala živjelo je 196.103 vjernikaSrpske pravoslavne crkve, 95.792 protes-tanta, 18.610 ostalih kršćana, 969 musli-mana, 13.812 ostalih. Administratura jeimala 219 svećenika, 25 bogoslova i 98sjemeništaraca. Shematizam iz 1961. go-vori o 388.702 katolika i 98 svećenika.Pokazuje to da je više od 70.000 vjernikanjemačke narodnosti zajedno sa svojimsvećenicima protjerano iz biskupije.Shematizam Subotičke biskupije iz 1991.spominje 363.920 vjernika i 103 svećeni-ka. Danas Subotička biskupija ima jošmanje vjernika jer su se zbog rata uHrvatskoj i Bosni i Hercegovini iselili

24

BAČKA APOSTOLSKA ADMINISTRATURA

deseci tisuća osoba. Umanjenju brojavjernika pridonosi i stalno opadanje priras-ta stanovništva.Lit.: K. Draganović, Opći šematizam Katoličke crkveu Jugoslaviji, Sarajevo, 1939; Schematismus cleriAdministaturae Apostolicae Bachiensis ad annumChristi 1941, Subotica, 1941; Schematismus cleriApostolicae Bačiensis administraturae (ABA) adannum Christi 1961, Subotica, 1961; M. Zvekanović,Schematismus primus Dioecesis Suboticanae adannum Domini 1968 qui est annus fundationisDioecesis, Subotica, 1968; S. Kos, Pravni doprinosLajče Budanovića uređenju Apostolske administra-ture, Subotička Danica : kalendar za 1986., Subotica,1985; Schematismus Dioecesis Suboticanae adannum Domini 1991, Subotica 1991.

S. Beretić

BAČKA FILATELIJA, filatelističkičasopis iz 1921. godine. Izdavalo ga jeFilatelističko društvo Bačka, osnovano 8.X. 1920. u Subotici, koje je isprva (od 16.X.) bilo jedanaesta podružnica Hrvatskogafilatelističkog društva u Zagrebu, nakonSarajeva, Tuzle, Zemuna, Osijeka, Brodana Savi, Siska, Mostara, Ljubljane iKarlovca. Osamostalilo se nakon što jeMinis ta rs tvo unutarn j ih pos lovaKraljevine SHS 9. IV. 1921. odobriloPravila Društva. Ubrzo nakon togaFilatelističko društvo Bačka u svibnju1921. izdaje prvi broj svojeg časopisaBačka filatelija. Izašla su samo dva broja,ali nijedan nije sačuvan.Lit.: Bácsmegyei Napló, Szabadka, 26. I. 1936.

Lj. Vujković Lamić

BAČKA GALERIJA, izložbena zbirkaumjetnina otvorena 2. V. 1949. u namjen-skoj zgradi doma uglednog kolekcionaradr. Jovana Milekića (1899.–1978.)nasuprot ulazu u Zoološki vrt na Paliću.Izložena zbirka bila je dio Bačkog muzeja,koji je Milekić 1926. otvorio u palačiManojlović na korzu u Subotici. Bogata jeumjetnička kolekcija, uz djela važnijihsrpskih kipara i slikara, sadržavala iradove Jelene Čović, Stipana Kopilovića,Angeline Mačković i Luke Đelmiša tedrugih umjetnika iz Bačke. Bački muzej iBačka galerija bile su prve institucije kojesu otkupljivale djela umjetnika bunjevač-kih Hrvata iz Subotice. Galerija na Paliću

bila je otvorena svega nekoliko godina,zatim je zbog neadekvatnih uvjetaprezentacije zatvorena. Godine 1999.ostavštinu je preuzela Galerija Maticesrpske u Novom Sadu. Dio umjetničkezbirke (npr. nekoliko kapitalnih djelaStipana Kopilovića) nalazi se u Gradskommuzeju u Subotici.Lit.: B. Duranci, Bačka galerija dr. Jovana Milekića[feljton], Subotičke novine, 14. V. – 16. VII. 1995; S.Stojanović, »Galeriju je trebalo sačuvati«, Rukovet,1–2/1991, Subotica.

B. Duranci

BAČKA HRVATSKA, neformalni nazivza područja Bačke naseljena u znatnijojmjeri hrvatskim stanovništvom. Prvi se putjavlja 1938. godine, a označava područješest sjevernobačkih kotara (okruga) koji suse nalazili u sklopu tadašnje Vojvodine.Naziv su navedene godine u javnosti pro-movirali članovi Društva bačkih Hrvata izZagreba, na čijem se čelu nalazio šokačkiHrvat podrijetlom iz Bukina (danasMladenovo) dr. Josip Andrić. U spomenu-tim su kotarima Hrvati (Bunjevci i Šokci)činili gotovo 90% slavenskog stanovništ-va. Naziv je postao posebno aktualannakon što je sklopljen sporazum izmeđumonarhističkih vlasti i HSS-a oko stvara-nja Banovine Hrvatske te se upravo u raz-doblju od 1939. do 1941. u sjevernojBačkoj i Baranji intenzivno vode razgo-vori oko priključenja Baranje i tih šestkotara Banovini Hrvatskoj, dok je ostatakBačke trebao pripasti Banovini Srbiji.Ideju stvaranja Bačke Hrvatske sasredištem u Subotici u to vrijeme podupirunarodni zastupnik i kraljevski senatorJosip Đido Vuković, svećenik BlaškoRajić te, uz već spomenutog dr. JosipaAndrića, bunjevački sveučilištarci izZagreba, svećenik i pjesnik Aleksa Kokićte književnik Marko Čović. Nakon slomaKraljevine Jugoslavije navedena ideja nes-taje s bačke političke scene jer sumadžarske vlasti u razdoblju od 1941. do1944. godine u Bačkoj uspostavile predtri-anonsku granicu i pripojile je svojojdržavi, iako je sam naziv i tijekom ratarabljen u zagrebačkom Društvu bačkihHrvata.

25

BAČKA HRVATSKA

Nakon Drugoga svjetskog rata komu-nističke su vlasti, na čelu s MilovanomĐilasom, pri razgraničenju između repub-lika Srbije i Hrvatske stvorile AutonomnuPokrajinu Vojvodinu, u kojoj su se našli inavedeni sjevernobački kotari. U njima jenakon protjerivanja njemačkog stanovništ-va etnička struktura međutim bila bitnopromijenjena. Od suvremenika nazivBačka Hrvatska rabi osobito često AnteSekulić, koji ga je i oživio početkom 1990-ihgodina, iako je pojam, u uvjetima raspadajugoslavenske federacije, dobio neštodrukčiju konotaciju: podsjećanje na posto-janje autohtone hrvatske manjine u ovomdijelu Vojvodine, odnosno Srbije.Lit.: J. Andrić, Slavlje Bačke Hrvatske u Zagrebu,Subotičke novine, 19, Subotica, 1940; M. Čović,Bačka Hrvatska, Subotičke novine, 51, Subotica,1940 (prilog Kultura); A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991.

K. Bušić

BAČKA NAHIJA, osmansko-turskovojno-upravno područje, jedna od prvotnihsedam nahija Segedinskog sandžaka.Obuhvaćala je sedamdesetak sela, a prvi seput spominje u turskim defterima (popisi-ma) iz 1560-ih godina. Ondje je navedenoda Bačkoj nahiji pripadaju i mjesta Bač,Bukin te Sonta (Gornja i Donja).

Kao i u drugim krajevima Panonskenizine kojima su zavladali Turci,madžarsko se stanovništvo uglavnompovuklo u sjevernija, neokupirana područ-ja, a na njihovo je mjesto dolazilo hrvatskoi s r p s k o s t a n o v n i š t v o i z B o s n e ,Hercegovine, Dalmacije i Slavonije. Takoje slavensko (hrvatsko i srpsko) pučanstvo,koje je bježalo od Turaka ili je pak dolazi-lo zajedno s njima radi ekonomskog isko-rištavanja zemljišta, dospjelo i u okolicuBaje. Srpsko se stanovništvo naseljavalojoš i kao najamna turska vojska (mar-to loz i ) . U seobama bunjevačkog išokačkog puka veliku su ulogu imalibosanski franjevci, koji su vodili iduhovnu skrb nad katolicima tijekomturske vladavine Bačkom. Kršćani suuglavnom živjeli kao poljodjelci i stočari,a muslimansko stanovništvo u varošima.

Fra Marin Ibrišimović, beogradski biskup,krizmao je 1649. vjernike u Baču i Bukinutijekom obilaska južne Ugarske.

Bačka je nahija prestala postojati spovlačenjem Turaka iz Bačke tijekomVelikoga bečkog rata (1683.–99.).Lit.: I. István, Gy. Dudás, A XVIII. század története,u: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája,I, Zombor, 1896; B. Unyi, Sokácok-Bunyevácok és abosnyák ferencesek története, Budapest, [1947];Historija naroda Jugoslavije, II, Zagreb, 1959; O.Zirojević, Upravna podela današnje Vojvodine iSlavonije u vreme Turaka, Zbornik za istoriju, sv. 1,Novi Sad, 1970.

S. Bačić

BAČKA TOPOLA → Topola

BAČKA ŽUPANIJA, jedna od trijužupanija (uz Bodrošku i Csongrádsku)koje su isprva obuhvaćale teritorij Bačke.Ustrojena je još za prvoga madžarskogkralja Stjepana I., a prvi joj je poznati veli-ki župan bio Vid (1055.–74.). Sve do padapod tursku vlast županijsko je sjedište bilatvrđava Bač, po kojoj su cijela županija ipodručje dobili i ime. Povijest Bačkežupanije usko je povezana s poviješćuBačke, poslije Kalačko-bačke nadbiskupi-je. Županija i cijelo područje pod tursku suvlast potpali 1541.

S pres tankom turske v ladav inemadžarsko je plemstvo počelo obnavljatižupanijski život te su potkraj XVII. st. uBačkoj, izuzimljući teritorij koji je postaodijelom Vojne granice, ponovno uteme-ljene Bačka (1698.) i Bodroška županija.No između dviju županija često su izbijalisukobi jer se nisu točno znale prijašnjegranice Bodroške županije. UstanakFerenca Rákóczija (1703.–11.) to jepodručje ponovno učinio nestabilnim te ninova vlast nije funkcionirala. Nakonustanka obje su županije rekonstituirane(Bačka županija 1712.), ali su sukobiizmeđu njih nastavljeni. Sjedište noveBačke županije nije bilo točno određeno, ažupanijske su skupštine najčešćeodržavane u Baji i Somboru. Sve do 1775.veliki su župani Bačke županije bili kalač-ki nadbiskupi.

26

BAČKA HRVATSKA

Dok se Bačka županija, s teritorijemuvećanim za neka područja koja su prijepripadala Bodroškoj i Csongrádskojžupaniji, organizacijski učvršćivala,bodroški su župani vodili borbu za stvarnooživljavanje svoje županije, ali bez uspje-ha. Radi konačnog prekida teritorijalnogspora dviju županija 1729. određeno je nji-hovo spajanje u jednu županiju. Cijeli pro-ces uspostave nove Bačko-bodroškežupanije završen je 1802.Lit.: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiá-ja, I-II, Zombor, 1896.

S. Bačić

BAČKI ALJMAŠ → Aljmaš

BAČKI BREG (BRIJEG) → Bereg

BAČKI BUNJEVCI, 1. dio hrvatskesubetničke skupine Bunjevaca koji nase-ljava sjevernu Bačku. Dio je Bunjevacatijekom XVI. i XVII. st. s prostoraDalmacije, Hercegovine i Bosne naseliopodručja oko Subotice, Sombora, Baje iSegedina te nekoliko manjih mjestauglavnom uzvodno uz Dunav. IakoBunjevci danas žive i u dijelovimaHrvatske (srednja i sjeverna Dalmacija,Kvarnersko primorje s Podgorjem, Lika iGorski kotar) te u Hercegovini, a do prije

desetak godina živjeli su i u Bosni, bačkaje skupina iz okolice Subotice, Sombora iBaje, odnosno njezin dio koji se uspionacionalno održati, najpoznatija jer jezbog spleta povijesnih okolnosti zadržalasvoje subetničko ime, često čak i kao pri-marno. Zbog toga se danas, kad sespomenu Bunjevci, najčešće misli nabačke Bunjevce.

2. naziv koji je tijekom 1990-ih godinačesto rabljen u kulturnim i političkim pro-jektima podupiranima od beogradskihvlasti i prorežimskih institucija (npr. M.Peić i G. Bačl i ja , Rečnik bačkihBunjevaca, Novi Sad–Subotica, 1990; M.Peić i G. Bačlija, Imenoslov bačkihBunjevaca, Novi Sad–Subotica, 1994;započet projekt Leksikona bačkihBunjevaca) radi poticanja samosvojnostiBunjevaca i njihova odvajanja od pripad-nost i hrvatskom narodu. Njegovomuporabom nastojali su se potisnuti nazivibunjevački Hrvati, Hrvati-Bunjevci, bačkiHrvati i sl. Protagonisti tih projekatanapustili su naziv bački Bunjevci te sedanas koriste samo terminom Bunjevci.Lit.: M. Peić i G. Bačlija, Rečnik bačkih Bunjevaca,Novi Sad–Subotica, 1990; A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; M. Peić i G. Bačlija, Imenoslov bačkihBunjevaca, Novi Sad–Subotica, 1994.

S. Bačić

27

BAČKI BUNJEVCI

Bačka županija u doba Arpadovaca

BAČKI HRVATI, skupni naziv zaBunjevce i Šokce u Bačkoj. Javlja sepotkraj 1930-ih godina kao nazivusporedan nazivu Bačka Hrvatska i pratinjegovu sudbinu do kraja Drugoga svjet-skog rata. U novije ga doba najvišepromiče Ante Sekulić, ali s nešto izmije-njenim značenjem, jer se više ne vezuje uzizvorni pojam Bačke Hrvatske, većoznačava autohtono hrvatsko stanovništvou cijeloj Bačkoj. No naziv ipak nije uhva-tio dublje korijene u literaturi, osobito ne ujavnom životu, a sâm se Sekulić koristi iširim pojmovima podunavski Hrvati iHrvati u ugarskom Podunavlju, koji su, sasvoje strane, uglavnom ostali u literarnoj,stručnoj i znanstvenoj uporabi. Najširapučka terminološka identifikacija ostala jevezana za pojmove Bunjevci, Šokci iHrvati te njihove izvedenice, npr. bunje-vački i šokački Hrvati, Hrvati-Bunjevci,Šokci-Hrvati. U oporbi spram nazivaBački Hrvati neki autori koji Bunjevcimaosporavaju hrvatsku pripadnost od počekadevedesetih godina rabe pojam bačkiBunjevci, kojemu se nastoji dati šira etnič-ka, pa i nacionalna komponenta.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

S. Bačić

BAČKI MONOŠTOR → Monoštor

BAČKI ZAKONIK (Codex bačiensis),zbornik crkvenog prava Bačke apostolskeadministrature, poslije Subotičke biskupi-je, donesen na sinodi 30. VI. 1936.

Kao što se povremeno mijenja zakonikopće Crkve, tako se i običaji i zakonimjesne Crkve prilagođavaju vremenu iprilikama. Konzistorijalna kongregacija uRimu naložila je Ordinariju 1935. dasazove sinodu. Sinodskim se naime zako-nima ono što je u biskupiji zastarjelo iiskvareno obnavlja u prijašnjem obliku, anovo se, što zahtijevaju izmijenjene pri-like, brižljivo potvrđuje. Zakonik kanon-skog prava iz 1917. određivao je da sebarem svakih 20 godina održi saborcrkvene pokrajine (metropolitanski). Takoje 1926. godine održana metropolitanska

sinoda u Kalači. Kako su kontakti skalačkim nadbiskupom bili otežani, valja-lo je sačiniti biskupijski zakonik. Tako jeadministrator Bačke apostolske adminis-trature biskup Lajčo Budanović 12. XI.1935. sazvao biskupijsku sinodu za 30. VI.1936. Svemu tomu prethodio je zahtjevanosmogodišnji rad biskupijskih savjetnika ipravnih stručnjaka. Tijek rada praćen je uslužbenom glasilu administrature.

Kao plod višegodišnjeg rada, 30. VI.1936. potpisao je Lajčo Budanović Bačkizakonik kao zbornik propisa važnih zaživot Bačke apostolske administrature.Zakonik je napisan na latinskome, a sasto-ji se od pet knjiga: Opće odredbe, Oosobama, O stvarima, O postupcima i Oprijestupima i kaznama. Neki dijeloviizvornika Bačkog zakonika odmah suobjavljeni i na hrvatskome. Mnoge su nje-gove odredbe, ako ih nije dokinuo novZakonik kanonskog prava iz 1983. ilibiskupova odredba, još na snazi.

Bački zakonik i danas uživa velikugled u očima pravnih stručnjaka isvećenika Subotičke biskupije, zbog svojepreglednosti i napose zbog toga što jedesetljećima bio norma života u današnjoj

28

BAČKI HRVATI

Bački zakonik, Subotica, 1937.

Subotičkoj biskupiji. Kad je 1990. biskupdr. Ivan Pénzes najavio novu biskupijskusinodu Subotičke biskupije, odlučio je pre-vesti Bački zakonik na hrvatski i madžars-ki jezik kako bi se sačuvala tradicija iposebnosti biskupije, ali i da mlađimsvećenicima i laicima bude pristupačniji.Hrvatski prijevod Bačkog zakonikaobjavljen je u Subotici 1997., a madžarski2001. godine.Lit: Codex Bačiensis, Subotica, 1937; S. Kos, Pravnidoprinos Lajče Budanovića uređenju Apostolskeadministrature, Subotička Danica : kalendar za1986., Subotica, 1985; Bački zakonik iz 1936. godine,Subotica, 1997; Bácskai Törvénykönyv 1936-ból,Szabadka, 2001.

S. Beretić

BAČKO-BARANJSKO SLAVENSKOKULTURNO UDRUŽENJE, udrugaosnovana u Mohaču 2. IV. 1945. radi zas-tupanja nacionalnih prava i interesa Hrvatau Bačkoj i Baranji. Jedan od glavnih orga-nizatora udruge bio je odvjetnik dr. MartinLaslović. Na njegov je poticaj još istegodine 28. X., također u Mohaču, održanaZemaljska konferencija Hrvata i Srba uMadžarskoj. Nakon toga ta se organizacijapriključila Antifašističkom frontu Slavena.Lit.: Lj. Lastić, Demokratski savez Južnih Slovena uMadžarskoj u periodu od oslobođenja do godinepreokreta (1945–1948), u: Iz naše prošlosti, 2. sv.,Budimpešta, 1980; M. Mandić, Povijest bunjevačkihHrvata u Madžarskoj, Kecskemét, 1989.

M. Mandić

BAČKO-BODROŠKA ŽUPANIJA(madž. Bács Bodrog megye), županija uDonjoj Ugarskoj nastala 1729. spajanjemBačke i Bodroške županije. Kako spajanjenije provedeno dosljedno, konačno jeujedinjenje postignuto tek 1802. Sjedišteje županije bio Sombor, a zgradu u kojoj jenekad bila županijska uprava Somborci dodanas zovu »županijom«. Bačko-bodroškažupanija obuhvaćala je cjelokupan teritorijBačke između Dunava i Tise sa sjevernimgranicama iznad Baje, Jankovca, Suboticei Martonoša. Sve do 1775. kalački su nad-biskupi bili istodobno i veliki župani.Bačko-bodroška županija kratkotrajno jeprestala postojati za Josipa II. (1785.–90.)

i za Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata(1849.–60.), kad je županijski sistem biostavljen izvan snage. Nakon raspadaAustro-Ugarske poslije Prvoga svjetskograta veći je dio županije pripao KraljeviniSHS, a manji sjeverozapadni dio, tzv.Bajski trokut, ostao je u Madžarskoj.

Mnogi bački Bunjevci zauzimali suvažna mjesta u županijskoj upravi, osobitood polovice XVIII. st. pa do 1848.–49.Najvažniji su dužnosnici bili: FabijanVojnić (drugi podžupan 1801.–19., velikižupan 1819.–22.), Josip Rudić Aljmaški(drugi podžupan 1833.–37., županski nam-jesnik 1837.–48., veliki župan 1861. i1865.–67.) i barun dr. Stipan VojnićBajšanski (veliki župan 1895.-1901.).Različite županijske dužnosti obnašali supoglavito članovi plemićkih porodicaAdamović (Mijo, glavni odvjetnik 1759.–65.,1773.–77., 1781.–85.), Antunović (Albe,glavni odvjetnik 1810.–19., drugi podžupan1825.–30., prvi podžupan 1830.–32.),Knezi (Antun, drugi podžupan 1841.–45.,prvi podžupan 1845.–49.), Latinović(Petar, drugi podžupan 1748.–59., prvipodžupan 1759.–73.; Tadej, glavni kotarskinačelnik 1781.–85., drugi podžupan1797.–1801.; Beno, glavni bilježnik1825.–38..; Karlo, bilježnik 1838.–42.,drugi podžupan 1842.–48.; Moric, prvipodžupan 1863.–67.), Piuković (Antun,drugi podžupan 1777.–85., 1786.–89.,1790.–91.; Mijo, odvjetnik 1842.–45.;Ago, bilježnik 1845.–48., drugi podžupan1848.–49., podžupan za upravu 1849.–61.),Rudić (Mate, glavni kotarski načelnik1781.–85.; Dančo, drugi podžupan1838.–41., kad je postao kraljevski sudskiprisjednik u Pešti), Sučić (Andrija,bilježnik 1772.–73.; Josip, odvjetnik1801.–10., drugi podžupan 1819.–23., prvipodžupan 1825.–30., kad je postao sudacKraljevskoga sudbenog stola; Karlo,glavni odvjetnik 1832.–42., kad je postaosudac Kraljevskoga sudbenog stola) iVojnić (Antun Pačirski, drugi podžupan1830.–32.).Lit.: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiá-ja, I-II, Zombor, 1896.

S. Bačić

29

BAČKO-BODROŠKA ŽUPANIJA

30

BÁCS - BODROG VÁRMEGYE

31

BÁCS - BODROG VÁRMEGYE

BAČKO-KIŠKUNSKA ŽUPANIJA(madž. Bács-Kiskun megye), administra-tivna regija u današnjoj južnoj Madžar-skoj. Obuhvaća znatan dio prostora izmeđuDunava i Tise te sjeverni dio Bačke;površina 8363 km², broj stanovnika567.000 (1990.), administrativno središtegrad Kecskemét. Prvi element složenognaziva ove županije dolazi od starodrevno-ga grada Bača, nekadašnjega županijskogsredišta, a drugi dio od Male Kumanije(Kiskúnság), područja nasel jenogaKumanima (Kúnok), madžariziranim na-rodom koji je Madžarima i inače bio etnič-ki srodan. Vodeća je grana gospodarstva užupaniji ratarstvo, s najvećom zastup-ljenošću voćnjaka u cijeloj Madžarskoj.Za županiju su osobito karakteristični

gradovi i sela s prostranim zemljištem(hatarom) te mnogobrojnim salašima(stanovima). Nastala je nakon Drugogasvjetskog rata (1946.) spajanjem južnogdijela bivše Peštansko-piliško-šoltsko-kiškunske i sjevernog dijela bivše Bačko-bodroške županije. Od gradova se izdvajaKalača (madž. Kalocsa), središte biskupijes bogoslovijom, na kojoj je školovano imnogo hrvatskih svećenika, među njima iglasoviti rodoljubi, književnici i kulturnidjelatnici.

U južnom dijelu županije prostire sesjeverni dio Bačke sa središtem u graduBaji. Ondje se nalaze mnoga naselja ukojima obitavaju i Hrvati, i to Bunjevci(Aljmaš, Baja s predgrađem Fancagom,Baškut, Bikić, Čavolj, Čikerija, Đurić,

32

BAČKO - KIŠKUNSKA ŽUPANIJA

Bačko-kiškunska županija

Gara, Kaćmar, Kelebija, Matević,Sentivan, Tompa), Raci (Baćino, Dušnok)i Šokci (Santovo). Hrvata je u tom dijeluBačke u prošlost i bi lo i u Dautovu(Dávod), Barački (Nagybaracska), Monoš-toru (Bátmonostor), Panduru (Pandúr),Kakonju (Kákony), Čanadu (Érsekc-sanád), Čikuzdi (Sükösd), Ajošu (Hajós),Dudvaru (Nemesnádudvar), Jankovcu(Jánoshalma), Milkutu (Mélykút), Boršotu(Bácsborsód), Kunbaji (Kunbaja). Godine1904., prema nalogu ugarskih vlasti,slavenska su imena nekih bačkih naseljapromijenjena. Trianonskim mirovnim spo-razumom u lipnju 1920. bački su Hrvatipodijeljeni državnom granicom izmeđuMadžarske i Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca. Zbog sustavne madžarizacije,koju su u prošlosti provodile i država iCrkva, te zbog posvemašnjeg odnarođi-vanja, broj je Hrvata u madžarskom dijeluBačke u naglu opadanju.

Danas je Bačka jedna od šest regijaHrvatske državne samouprave i SavezaHrvata u Madžarskoj. U svim bačkimnaseljima u kojima žive Hrvati djeluje imanjinska hrvatska samouprava.Lit.: Pesti Hírlap Könyvtára – Lexikon, Budapest,1930; A. Sekulić: Narodni život i običaji bačkihBunjevaca, Zagreb, 1986; Új magyar lexikon,Budapest, 1995.

Ž. Mandić

BAČKO KLASJE, vjersko-informativnilist. Nastao je iz župnog lista Horizonti(Bačka Palanka) nakon što su u kolovozu1978. u prostorijama župnog ureda ŽupeIsusova uskrsnuća u Subotici hrvatskisvećenici Subotičke biskupije izabraliLazara Ivana Krmpotića da preuzme izda-vanje vjersko-informativnog lista, koji sunazvali Bačko klasje. Prvi je broj lista iza-šao na Sve svete 1978. Isprva su članoviuredničkog vijeća bili samo svećenici, alisu se poslije u nj uključili i svjetovnikatolički intelektualci, uglavnom umirov-ljeni. Iako je nominalno bio dvomjesečnik,list je u stvarnosti izlazio povremeno na12–48 stranica, ovisno o prikupljenomematerijalu. Objavljivao je vijesti iz župaSubotičke biskupije, napise o kulturnoj

baštini bunjevačkih i šokačkih Hrvata tepapine poruke. List nije imao osiguranihsredstava ni vlastit prostor, a rad je surad-nika na dobrovoljnoj osnovi bio orga-niziran po župnim dvorovima i privatnimkućama. Nakladnik je bio Dekanatskiured u Baču, a od 1991. Institut IvanAntunović iz Subotice. List je bio uređi-van, umnažan i raspačavan u Subotici, aglavni urednik Lazar Ivan Krmpotić bio ježupnik najprije u Bačkoj Palanci, poslije uĐurđinu. Posljednji, 78. broj izašao jepotkraj 1993.

Važnost Bačkog klasja ne iscrpljuje seu tome što je gotovo tijekom sveg vreme-na svojeg izlaženja bio jedini list nahrvatskom jeziku u Bačkoj – aktivnosti naočuvanju hrvatske narodne svijesti koje suoko njega niknule bile su znatno šire. Takoje krug suradnika oko Bačkog klasjapokrenuo manifestaciju Kokićevi dani1980., poslije preimenovanu u Dane kruhai riječi, te obilježavao obljetnice rođenja ismrti Blaška Rajića 1981., biskupa LajčeBudanovića 1983., Alekse Kokića 1990.,sv. Metoda 1985., Ante Jakšića 1982. i1987., biskupa Ivana Antunovića 1988.,

33

BAČKO KLASJE

Bačko klasje, Bačka Palanka, 25. XII. 1986.

sluge Božjega Gerarda Tome Stantića1985., s. Leopoldine Čović 1986., AlbeVidakovića 1989., fra Radoslava Kujun-džića 1989., Ante Miroljuba Evetovića1991., Ive Prćića 1994., dr. Josipa Andrića1992. i 1994. i dr. List je nastojao čvršćepovezati bačke Hrvate sa Zagrebom i sostalim hrvatskim središtima (npr. sasvetištem Marijom Bistricom) te sHrvatima u Bajskom trokutu 1990. i uKaraševskoj dolini u Rumunjskoj 1978.Promicao je rad Katedralnog zbora AlbeVidaković, slamarsku umjetnost 1982. tepučke pjesnike i stvaraoce 1982. Međunajveće uspjehe lista treba ubrojiti obnovuizlaženja pučkog kalendara SubotičkeDanice 1984., organizaciju proslave tris-tote obljetnice doseljenja bunjevačkih išokačkih Hrvata u Bačku 1986. i 1988.,obilježavanje stogodišnjice smrti biskupaIvana Antunovića te stvaranje preduvjetaza osnutak Instituta Ivan Antunović 1990.Na poticaj koji je došao iz kruga okup-ljenih oko Bačkog klasja obnovljen je radstare ustanove poznate pod imenomRazgovor 1991., iniciran je osnutakKnjiževnog kluba Miroljub 1991., objav-ljuju se prilozi manje poznatih pjesnika,pokreće se Zbornik Ivan Antunović 1992.,serija prospekata o običajima bačkihHrvata 1978., 1991.–93. i hrvatskomjeziku 1993. List uspostavlja ekumenskekontakte s nekim crkvenim zajednicama:sa Slovačkom evangeličkom crkvom izda-je Ilustriranu Bibliju 1977., s Makedon-skom pravoslavnom crkvom organiziraZnanstveni skup o sv. Klimentu Ohrid-skome 1993. i dr.Lit.: V---r [B. Gabrić], Pet godina vjerskog lista»Bačko klasje«, u: Subotička Danica : kalendar za1984. god., Subotica, 1983.

L. I. Krmpotić

BAČKO OKRUŽJE KRIŽARA (BOK),središnjica hrvatskih katoličkih križarskihbratstava Bačke duhovne oblasti uSubotici. Utemeljitelj BOK-a bio je biskupLajčo Budanović 1937., sjedište mu je bilou Matici subotičkoj (Ul. Paje Kujundžića9), a vodstvo Okružja potvrđivao jebiskup. Vodstvo su činili vođa, njegovzamjenik, tajnik, rizničar i knjižničar.

Članstvo je činilo stotinjak bratstava s okopet tisuća članova (seljaka, radnika i đaka).Isticala su se bratstva u Subotici, Đurđinu,Maloj Bosni, Somboru, Monoštoru i Sonti.Okružje se skrbilo za bratstva, usklađivaloje rad, priređivalo priredbe, proslave, teča-jeve, održavalo redovite veze s Velikimkrižarskim bratstvom (VKB) u Zagrebu;vođa Okružja bio je uključen u društveni ikulturni život ostalih hrvatskih društava iuređivao glasilo Kolo mladeži. Od osnutka1937. do zabrane rada ujesen 1944. vod-stvo BOK-a činili su Ante Sekulić, zamjenikvođe Vojislav Pešut, tajnik PericaVidaković, rizničar Zvonko Milonja, aduhovnik je bio Ivan Kujundžić. Zadnjavelika priredba BOK-a bili su Danhrvatske katoličke mladeži 15. IX. 1940. uSomboru. Od 1941. do kasne jeseni 1944.Okružje je jedva djelovalo. Nakon togakomunističke su mu vlasti zabranile rad, aspise su i knjižnicu zaplijenile.Lit.: Subotička Danica 1937, 1938, 1940, 1941;Subotičke novine 1937, 1938, 1939, 1940, 1941; Kolomladeži 1, 2, Subotica, 1939, 1940; Nedjelja, Zagreb,1938, 1939, 1940, 1941; A. Poljaković, Orlovsko-križarski pokret među bačkim Hrvatima, Klasje našihravni, 1-2, Zagreb, 1944.

A. Sekulić

BAČLIJA, Grgo (Subotica, 12. XI.1939.), odvjetnik i kulturni djelatnik. SinVece i Marije, rođ. Tumbas. Osnovnu isrednju školu završio je u Subotici, a naPravnom fakultetu u Nišu diplomirao je1973. Kao pravnik je radio u nekolikopoduzeća do 1991. Otada do odlaska umirovinu početkom 1999. u Subotici radikao odvjetnik.

Od mladosti je društveno aktivan. Bioje lokalni omladinski dužnosnik, a potkrajšezdesetih uključio se u organiziranje prveDužijance u Subotici 1968. U istom jeperiodu bio i sudionik u aktivnostima okoosnivanja ogranka Matice hrvatske uSubotici. Te su aktivnosti rezultiraleosnutkom Hrvatskoga kulturno-umjet-ničkog društva Bunjevačko kolo 1970., aBačlija je njegov član-osnivač. Mnogob-rojni sudionici spomenutih aktivnosti,zbog posredne veze s Hrvatskim pro-ljećem, koje je početkom sedamdesetihslužbeno osuđeno kao djelovanje s

34

BAČKO KLASJE

nacionalističkih pozicija, bili su izloženirazličitim represivnim mjerama. Bačlija je1973. zbog svojeg djelovanja bio osuđenna 10 mjeseci zatvora, koje je izdržao usubotičkoj kaznionici. Nakon toga tri jegodine bio bez posla, a 18 godina bezputne isprave. Početkom devedesetihponovno se uključio u društveni životHrvata u Subotici: jedan je od osnivačaDemokratskog saveza Hrvata u Vojvodini,postaje članom više hrvatskih kulturnihudruga u Subotici, ali i Društva književni-ka Vojvodine (1990.) te Hrvatskog društvapolitičkih zatvorenika.

U vrijeme nemogućnosti javnog anga-žiranja zajedno s Markom Peićem radi naprikupljanju i obradi jezičnoga i drugognaslijeđa bunjevačkih Hrvata u Bačkoj. Snjime je i suautor triju knjiga (Rečnikbačkih Bunjevaca, Imenoslov bačkihBunjevaca i Narodne umotvorine bačkihBunjevaca), koje su, međutim, u funkcijistvaranja separatnog bunjevačkog korpusau Vojvodini. Od početka devedesetihpovremeno objavljuje polemičke napiseu hrvatskim listovima i glasilima uVojvodini, ali i u srbijanskim i hrvatskimdnevnicima, tjednicima te periodici.Djela: Rečnik bačkih Bunjevaca (suautor M. Peić),Subotica--Novi Sad, 1990; Imenoslov bačkihBunjevaca (suautor M. Peić), Subotica--Novi Sad,1994; Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca (suau-tor M. Peić), Subotica, 1997.

Lit . : Marulić, 5/1995, Zagreb; Žig, 40-42,Subotica, 1996.

T. Žigmanov

BAČLIJA, Jelena, rođ. Davčik (Subotica,18. VI. 1928.), operna pjevačica, nastavni-ca glazbenog odgoja. Osnovnu je školupohađala u Subotici. Nakon svršetka II.razreda građanske ženske škole 1941.prekinula je redovito školovanje zbog izbi-janja rata, no poslije ga je uz rad nastavila.G. 1949. upisala se na odjel za solo pjevan-je u subotičkoj Srednjoj muzičkoj školi. Spočetka je u klasi prof. MatijeSkenderović, a poslije u klasi prof. IrmeRuzman Siflis.

Nakon završetka muzičke škole, od1954. počela je raditi u subotičkome

Narodnom kazalištu kao članica opernogzbora. Ubrzo je, nakon položene stručneaudicije, dobila uloge u operama Zagorskaruža, Dužijanca, Aida, Toska... Prošla je iaudiciju za pjevačicu u operi Narodnogkazališta u Sarajevu, ali iz obiteljskih jerazloga ostala u Subotici. Nakon ukinućaopere u subotičkom kazalištu bila je člani-ca operetne scene, a od 1958. do odlaska jeu mirovinu radila kao nastavnicaglazbenog odgoja u osnovnoj školi broj 1(današnja OŠ Sonja Marinković). G.1969. diplomirala je na Pedagoškojakademiji u Sarajevu i stekla zvanje nas-tavnika glazbe.

V. Bačlija

BAČLIJA, Katarina (Subotica 27. X.1927.), glumica. Osnovnu i građanskuškolu završila je u rodnom gradu. NakonDrugoga svjetskog rata, tijekom 1945. i1946., pohađa Dramski studio u Subotici,na kojem osnove glume predaju, međuostalim, Lajčo Lendvai, Milan i Jelka Asić,Boro Hanauska i dr., no ne upošljava seodmah u kazalištu, nego se udaje i odlazi iIzrael 1949. Nakon povratka u Subotici1952. dobiva kao glumica angažman uHrvatskome narodnom kazalištu. U subo-tičkom će kazalištu raditi sve do odlaska umirovinu 1992.

Gluma u komedijama bila je njezinaspecijalnost i tu je postizala najvažnijeuspjehe. Osim u komedijama srpskih auto-ra (Branislav Nušić, Jovan Sterija

35

BAČLIJA

JelenaBačlija

Popović), posebno se isticala u ulogama ukomedijama subotičkoga dramskog piscaMatije Poljakovića na teme iz narodnogživota Bunjevaca – zajedno s GezomKopunovićem bila je nositeljica glavnihuloga u komedijama Č’a Bonina razgala,Ode Bolto na ogled, Bolto u raju,Ludograd, Niko i ništa... Više od 20 godi-na svake nedjelje u 12 sati na valovimaRadio Subotice tumačila je Tonu u vrlopopularnoj polusatnoj šaljivoj radijskojemisiji Martin i Tona zajedno s GezomKopunovićem, koji je bio i autor teksta. Utelevizijskoj seriji Boltine zgode i nezgode,koju je snimila Televizija Zagreb 1971.prema dramskom predlošku MatijePoljakovića i u režiji Petra Šarčevića, Bačlijatumači jednu od glavnih uloga. I nakonodlaska u mirovinu glumila je u televizij-skoj seriji na lokalnom kanalu Yu EcoŠkripi đeram.

Sredinom 2000., na poziv Uredništvana hrvatskom jeziku Radio Subotice, inter-pretira kratke bunjevačke šaljive pripovi-jetke, koje je sakupio i obradio BalintVujkov. Osim što su emitirane na valovi-ma tog radija, jedan dio njih objavljen je ina nosaču zvuka Balint Vujkov: usmenizapisi 2002. u Subotici u izdanju Hrvatskečitaonice.

H. Tikvicki

BAČLIJA, Marko (Subotica, 27. IV.1914.), politički djelatnik. Gimnaziju istudij prava završio je u rodnom gradu

1937. Do kraja Drugoga svjetskog rataradi kao odvjetnik, a nakon rata obnašanekoliko dužnosti pri Gradskome narod-nom odboru u Subotici, čiji je predsjednikbio 1948.-52. Prvim javnim pravobranite-ljem Vojvodine imenovan je 1952. Od1957. do odlaska u mirovinu 1975. radi upokrajinskoj administraciji i obnaša neko-liko važnih dužnosti. Publicističke radoveiz područja prava i ekonomije objavljivaoje u domaćim listovima (beogradskiPrivredni pregled, novosadski Poljopriv-rednik, Dnevnik…).

G. Bačlija

BAČLIJA, Mihajlo (Miško) (Subotica23. I. 1931. – Subotica 3. X. 1997.),glazbeni pedagog. Osnovnu je školupohađao u Subotici, a zbog rata je tek1947. završio nižu trgovačku školu.Izvanredno je upisao potpunu mušku gim-naziju, pohađao je uz rad i 1950. maturi-rao. Srednju muzičku školu završio je1954. Od iste je godine kao stručni učiteljradio u Osnovnoj školi broj 3 (današnjaOš Matko Vuković), u dijelu grada spretežito hrvatskim stanovništvom. Idalje se stručno usavršavao: 1963. upisaose kao izvanredni student na glazbeniodsjek novosadskog odjela beogradskeUmjetničke akademije te nakon dvijegodine dobiva zvanje nastavnika glazbenogodgoja. U izvannastavnim aktivnostimaposvetio se njegovanju tamburaške glazbe.Pri školi je osnovao prvi dječji tamburaškiorkestar, koji je stekao ugled i u kojem su

36

BAČLIJA

KatarinaBačlija

MihajloBačlija

osnovna znanja dobili mnogobrojni subo-tički tamburaši. U tom je smislu iznimnozaslužan za organiziranje i instituciona-lizaciju tamburaškoga glazbenog odgoja uSubotici u poraću. U školi je radio sve doodlaska u mirovinu 1986., a do krajaživota bio je stalni član subotičkogaKamernog zbora Pro musica.

V. Bačlija

BAČLIJA, Vladimir (Subotica, 16. IX.1948.), likovni umjetnik fotografije. SinAndrije i Etele, rođ. Đurasev. U ranoj mla-dosti zbog prirode posla svojeg oca seli seu Beograd, gdje živi i djeluje i danas.Osnivač je i kreativni direktor Art atelieraBačlija, član ULUPUDS-a. Bio je fotore-porter u Večernjim novostima 1970.–87.,osnivač i urednik fotografije časopisa Moda1980.–82., dopisni urednik fotografijeMedia Marketinga 1986.–89., umjetničkidirektor Astrodizajna 1991.–95., urednikfotografije časopisa Kvadar 1991.Objavljuje modnu i life-fotografiju od1979. godine. Ponukan izazovima svojeprofesije, izvještavao je s ratišta u Izraelu iLibanonu, a nakon povratka u Beogradizlaže materijale s Bliskog istoka,uglavnom ratne teme. Redovito izlaže od1984. godine.

Autor je više od 600 fotoreportaža, oko380 kataloga (Speedo, Aleksandar Joksimović,Sirogojno, Revlon...), 78 naslovnih strana,38 plakata, 18 omota za ploče, 3 fotograf-ska projekta. Član je autorskog tima pro-jekta Beobanka 1983. i Wrangler 1984. tekoautor total-dizajna i kataloga za tvrtkuSeme 1990. Izlagao je u Narodnom kaza-lištu u Beograda 1992., na Majskom salonu1989. i 1995., u Subotici 1997. Dobitnik jegrupne nagrade Majski salon 1989., Zlatnaideja 1985., Srebrna ideja Portorož 1986.,Golden Drum Portorož 1998. Član je ArtDirectors Cluba Srbije.Lit.: Ko je ko u Srbiji, Beograd, 1996.

A. Čota i H. Tikvicki

BAČVANIN, 1. Subotički tjednik, glasiloNarodne radikalne i Zemljodilske stranke.Prvi se broj pojavio 12. III. 1921., predizbore za Ustavotvornu skupštinu, a zadnji15. III. 1923. pred parlamentarne izbore.Izlazio je petkom, do 1923. godine sazaglavljem i tekstovima napisanima ćiri-ličnim i latiničnim pismom istodobno, a u1923. godini samo latinično.

Odgovorni su urednici bili JakovMačković do 1922., Toša Iskruljev do1923. te Mijajlo Vasiljević tijekom 1923.Urednici su bili Voja Banković 1921.,

37

BAČVANIN

Bačvanin, Subotica, 19. III. 1922.

Jakov Mačković 1922. te na kraju AleksaIvić i Marko Protić. Kao vlasnik je nave-den Đurica Pendžić. Tiskan je u Narodnojštampariji i Minervi u Subotici.

Kao glasilo političke grupacije, list jepropagirao stajališta tada vladajućedržavne ideologije. Negativno je ocjenji-vao prohrvatske inicijative u Subotici.Osim što je donosio lokalne vijesti i drugerubrike, na njegovim su stranicama vođeneoštre polemike s Nevenom i Subotičkimnovinama, koje su optuživane da su glasi-la katoličko-klerikalnih krugova i da unosesjeme vjerskog razdora među Bunjevce.Autori su nekih tekstova bili i subotičkiBunjevci – iz uskog kruga oko »zemljodi-laca« (npr. Staniša Neorčić), ali najčešćese potpisuju Srbi dr. Aleksa Ivić i popMarko Protić.

Sačuvani se brojevi nalaze u KnjižniciMatice srpske u Novom Sadu, uHistorijskom arhivu u Subotici i uDržavnoj knjižnici Széchenyi (OrszágosSzéchenyi Könyvtár) u Budimpešti.

2. Pod istim je imenom u Somboru1884.–93. izlazio srpski list koji je zastu-pao program Srpske radikalne stranke.Nastavio je izlaziti u Subotici 1898.–99.kao prvi subotički list na srpskom jeziku, avlasnik i urednik lista bio je dr. DušanPetrović. Pod istim imenom ponovno jepred skupštinske izbore 1927. u Somboruizašlo osam brojeva Bačvanina, glasilamjesnoga odbora Radikalne stranke.Lit.: T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (1919-1945),Újvidék, 1979; D. Popov, Srpska štampa u Vojvodini1918-1941, Novi Sad, 1983; R. Stokanov, Somborskaštampa na srpskom jeziku između dva svetska rata,Dometi, 114-115, Sombor, 2003.

S. Mačković

BAĆINO (Baćin, madž. Bátya), mjesto uBačko-kiškunskoj županiji, nedaleko odDunava, 4 km južno od Kalače na putuprema Baji, 2272 st. (2002). Ime mu jenastalo od madžarske riječi bátya, »starijibrat«. Između 1369. i 1519. ime mu bilježeu obliku Bathya i u tom se razdoblju spo-minje među posjedima crkvenih velikaša

seksarske opatije. G. 1548. ima 23 poreznaobveznika i svi su Madžari. Za trajanjaturske okupacije nije posve uništeno. Turci1660. nastanjuju Hrvate Šokce iz okoliceVinkovaca. Za nekoliko desetljeća ovdaš-nji su Madžari posve pohrvaćeni. G. 1696.dušobrižnici su ovdašnjih Hrvata franjev-ci, među kojima se ističe fra Aleksa, koji jedošao iz Bosne. Župa posvećena MalojGospi utemeljena je 1698. Za vrijemeRákóczijeva ustanka 1703.–11. spominjese kao hrvatska župa. Matične se knjigevode od 1715., a naselje se tada spominjekao dalmatinsko i u njemu dušobrižničkedužnosti obavljaju hrvatski franjevci FilipDžindžić i Grgur Sonćanin. Svjetovnisvećenici župu preuzimaju 1733. TijekomXVIII. st. Baćince spominju kao Hrvate,Dalmatince, Ilire ili Slavene (Schlava), aposlije kao Race. Taj nametnuti naziv pos-tupno je prihvatilo i stanovništvo, paBaćinci sebe i danas zovu Racima.

38

BAČVANIN

Baćino (Bátya)

Današnja je crkva sagrađena 1849. Kaošokačko selo u Peštansko-šoltskoj župani-ji, s 3080 katolika, spominje se 1851.Nastava hrvatskog jezika ukinuta jepotkraj 1880-ih godina. Zadnji svećenikHrvat bio je Fejo Jasenović 1933. Od1996. u naselju djeluje hrvatska manjinskasamouprava, a u školi se fakultativnopoučava i hrvatski jezik.Lit.: G. Grosschmid, Magyarhon népesedésénekáttekintése, figyelemmel Bács-Bodrog vármegyetörténelmére, Bács-Bodrogh vármegye TörténelmiTársulat évkönyve, Zombor, 3, 1887, 4; Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája, I-II,Zombor, 1896; Magyarország vármegyéi és városai,Pest-Pilis-Solt-Kiskun vármegye, I, szerkesztette S.Borovszky, Budapest, s. a.; P. Pekić, Povijest Hrvatau Vojvodini, Zagreb, 1930; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája. Baja és Bács-Bodrog vár-megye községei, Budapest, 1934; T. Vanyó, Belgrádipüspökök jelentései a magyarországi hódoltság vi-szonyairól 1649-1673, Levéltári Közlemények,Budapest, 42, 1971, 1; K. Eperjessy, Bács-Kiskun,illetve a hajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkoriországleírásban, Bács-Kiskun megye múltjából, II,Kecskemét, 1979.

Ž. Mandić

BAĆO, jedan od načina na koji suBunjevci oslovljavali oca. Najčešće se ocugovorilo baćo, ponegdje ranko, neki put ibabo. O roditeljima se uvijek govorilo umnožini, i to i u 2. i u 3. licu (npr. ‘Di ćete,baćo? ili Baćo iđu). Kraćim izrazom bać iosobnim imenom oslovljavan je svakioženjen čovjek (npr. bać Stipan), a mlađisu nepoznatog čovjeka najčešće oslov-ljavali baća.

A. Stantić

BADANJ, kružno i horizontalno složenisnopovi kukuruzovine, različite visine, sdonjim dijelom stabljike izvana. U vrijemekad se kukuruz brao ručno stabljike su sekukuruza, nakon branja klipova, sjekle ivezale u snopove. Dvadesetak se snopovana njivi nakon toga uspravno slagalo u»klupe«, a nakon što se »klupe« prenesu ugumno, ondje su se slagale u badanj. Ujedan badanj ide desetak klupa kukuru-zovine, koja se slaže tako da odrezan donjidio stabljike ide van, a vršni dijelovisnopova unutra. Na taj se način list,najhranjiviji dio kukuruzovine, sačuvao od

truljenja. Badanj se obično slaže oko Svihsvetih (1. XI.), nakon što je posijana pšeni-ca, u »guvno«, jedan do drugoga. U kuku-ruzovini poslaganoj u badanj sačuvani sulistovi, najhranjiviji dio stabljike.

A. Stantić

BADICS, Ferenc (Stolni Biograd, 27.VIII. 1854. – Budimpešta, 18. VII. 1939.),madžarski književni povjesničar, sveuči-lišni profesor i član Madžarske akademijeznanosti. Djelovao je kao sveučilišni pro-fesor u Budimpešti, a neko je vrijeme bio iučitelj u Novom Sadu (1882.–94.). Bio jeglavni ravnatelj Peštanskoga školskogokruga. Svoje je radove objavljivao umadžarskim časopisima, a autor je i višeudžbenika. O Bunjevcima i Šokcima pisaoje u drugom madžarskom svezku epo-halnoga geografsko-etnološkog djela AzOsztrák-Magyar Monárchia irasban ésképben, u odjeljku o Bačkoj (A Bácska, AzOsztrák-Magyar Monárchia irasban ésképben, Magyarország, II, Budapest,1891).Lit.: I. Ivanić, O Bunjevcima; Povesničko-narodopis-na rasprava, Subotica, 1894; Hrvatska enciklopedija,II, Zagreb, 1941; Magyar Életrajzi Lexikon,Budapest, 1967.

M. Mandić

BADNJA VEČER → Badnje veče

BADNJAČA, 1. oveće drvo na kojem sekuha večera na Badnju večer. Bunjevačkije običaj da prije početka večere domaćicaili »položaj« (gost koji u običajima veza-

39

BADNJAČA

Badanj

nima uz Badnju večer ima posebnu ulogu)unosi nagorjelu badnjaču (negdje se zove i»badnjak«) u sobu, udarajući je o prag ilidovratak sobnih vrata uz simboličke riječi:»Koliko žeravica, toliko pilića, koliko žer-avica, toliko prasica...« ili »Koliko varni-ca, toliko pilića, koliko ovaca, tolikojaganjaca, koliko konja, toliko ždribadi,koliko krava, toliko teladi«, a ponegdje i»Krave se telile, krmače prasile, kobileždribile...« i slično, čime se izražava željaza što većom plodnošću domaćih životi-nja. Na svaku želju osobe za stolom odgo-varaju: »Daj, Bože!« Nakon toga položajbadnjačom pali svjećicu sa stola; 2. vrstabožićnoga kruha. Dok su ostali božićnikruhovi spleteni od usukana tijesta, bad-njača je, poput božićnjaka, od razvaljanatijesta, ali bez ukrasa. Reže se i dijeli naBadnju večer za stolom. Toliko je velikakoliko je ukućanima potrebno za jedanobrok.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; Zvonik, Subotica, 2/1994, 12/1997 i12/ 2003.

A. Stantić i S. Bačić

BADNJAK → Badnji dan

BADNJE VEČE dijal., Badnja večer,večer uoči Božića.

1. Bunjevački običaji. Smatralo se daBadnja večer počinje kad se na nebupojavi tzv. svinjarska zvijezda ili zvijezdaDanica (zapravo planet Venera). Početakvečeri lovci su oglašavali pucanjem izlovačke puške ili mladići »ključem« (me-talnom napravom kojom se oponašapucanj), što je ujedno bio i poziv da sesjedne za stol. Domaćica bi zapalila velikubožićnu svijeću i postavila je u »kuću«, tj.predsoblje. Dok čekaju ulazak »reduše«(žene koja pomaže u kućnim poslovima ikuhanju) i »položaja« (gosta koji imaposebnu ulogu u božićnim običajima),ukućani za stolom pjevaju božićne pjesme.Najprije u sobu ulazi domaćica ili položajs badnjačom, koju udara o prag ilidovratak uz simboličke riječi. Nakon togapoložaj ulazi u sobu sa svjećicom zapa-

ljenom na vatri badnjaka i zadjenutom upšenično zrnje u omanjoj čaši te pozdrav-lja nazočne: »Faljen Isus, čestitam vamBadnje veče!«, na što mu domaćin odgo-vara: »Uvik Isus faljen, ti živ i zdrav bio!«i posipa ga zrnima pšenice. Redušapostavlja zdjelu s juhom od grahazaprženoga maslom, a domaćin svjećicustavlja u pročelje stola. Ponegdje poslijeulaska položaja domaćica izlazi po zdjelukuhanoga graha i, donoseći je, čestitaBadnju večer. Slijedi zajednička molitvakoju predvodi domaćin. Prije jeladomaćin, stojeći s bocom zamedljane raki-je, nazdravlja uz želju da dogodine u srećii zdravlju svi dočekaju Badnju večer.Nakon toga svi iz boce piju zamedljanurakiju, iz zdjelice uzimaju po komad češ-njaka, umaču ga u med i pojedu, a nakontoga orah i na kraju komadić jabuke, kojase reže na onoliko dijelova koliko je osobaza stolom. O simbolici tih rituala stajalištanisu jedinstvena, ali se najčešće smatra dačešnjak simbolizira gorčinu ovog svijeta,orah – jakost, jabuka – zajedništvo, a med– zdravlje. Večera je obilna, ali nemrsna.Najprije se jede juha od graha, zatim»nasuvo«, tj. kuhano tijesto s tučenimsirom ili mljevenim makom ili orasima.Nakon Prvoga svjetskog rata pripravlja sesve češće i riba, obično šaran. Na stol sepostavlja i zdjela s kuhanim voćem: viš-njama, jabukama i sušenim šljivama, a svedo ponoći na stolu ostaje i nešto jela da sei gosti mogu poslužiti, u skladu s pučkimvjerovanjem da na Badnju večer nitko nesmije ostati gladan. Poslije večere zastolom se razbijaju orasi – vjerovalo se daće onaj tko naiđe na nezdrav orah bitibolestan, a zdrav se orah tumačio kaopredznak dobra zdravlja sve do sljedećegBožića. Ispod stolnjaka se k tomu izvlači-la slamka i prema njezinoj se duljini proc-jenjivalo koliko će tko još živjeti. Nakonšto se pojela juha od graha domaćin jevinom gasio božićnu svjećicu, a ponegdjei ostatkom grahove juhe iz tanjura. Smjerse dima tumačio kao znak da će onajprema kojemu je skrenuo umrijeti prvitijekom godine, no ako bi se penjaouspravno, bio bi to znak da sljedeće godine

40

BADNJAČA

nitko od nazočnih za stolom neće umrijeti.Velika se božićna svijeća nije gasila, negoje gorjela sve do zore. Poslije večere usli-jedilo bi čestitanje Badnje večeri, netko biodlazio susjedima, a drugi bi dočekivaligoste. Osobito su mjesto pritom imali»betlemari« i/ili »vašange«, s kojima sezajednički pjevala jedna ili dvije Božićnepjesme i koji su nakon darivanja odlazilidalje u čestitanje Badnje večeri. Kad sepribližilo vrijeme »ponoćnici« (polnoćnojmisi), članovi su obitelji kretali u crkvu,najčešće pješke, a s udaljenijih salaša nakolima ili saonicama. Nakon povratka spolnoćke ukućanima se čestita »Isusovoporođenje«. To je znalo trajati gotovo dozore, a onda su ukućani i gosti blagovali»pača« (hladetinu). Kad se približilo vri-jeme za »namirivanje josaga« (stoke),velika se božićna svijeća gasila, kao znakda je nastupio prvi dan Božića.

2. Šokački običaji. Kad bi na crkvi satpokazao da je vrijeme za zadnje zvono(crkveno zvono na pozdravljanje), obiteljbi se umivala, prala ruke i spremalavečeru. Dada (tata) ili drugi najstariji članobitelji ulazio bi u sobu govoreći: »ČestitBog i Božić, novo mlado lito!«, na što bisvi posjedali, a mama bi unosila večeru nastol govoreći »Pi-pi, pi-pi, ko-ko«. Kad bisve stavila na stol, svi bi ustali i naglasizmolili Očenaš i Zdravomariju, nakončega bi otac rekao »Nazdravlje vam bilo«.Stariji bi muškarci popili rakiju i večera bipočela. Mama – domaćica – za vrijemevečere nije smjela ustajati od stola jer sevjerovalo da će onda i koka na proljećedobro sjediti na jajima. Najčešće se blago-vao tučen grah (»papula«) i kuhano tijestos pekmezom posuto grahom (»perke«).Nakon večere djeca bi išla vidjeti ima lidarova pod granom. S grede bi na kanapuvisjela jabuka koju su djeca »intala« (nji-hala) i na kraju pojela. Poslije su se igralana slami, a susjedi bi dolazili čestitatiBadnju večer. Domaćica bi sklanjalavečeru i svi bi se polako spremali za pol-noćku.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); S. Bartolović, Božićniobičaji kod Hrvata u Baču, Klasje naših ravni,

Zagreb, 1/1942; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1991; Zvonik, Subotica, 2/1994; 12/1997; 1, 12/1998;1, 12/2000; 1, 11/2001; 1, 12/2002; 12/2003; A. Stantić,Kruv naš svagdanji, Subotica, 2001.

A. Stantić i M. Šeremešić

BADNJI DAN dijal., Badnjak, dan uočiBožića. Uz ovaj se dan veže velik broj obi-čaja u bunjevačkim i šokačkim obiteljima.

1. Bunjevački običaji. Domaćica prvaurani i zaokupljena je pripremanjem hrane,pri čemu posebno mjesto imaju »kolači«(blagdanski kruhovi). Muškarci rade samonužne poslove, najčešće oko zbrinjavanja»josaga« (stoke). Posebna je dužnostdomaćinova »zamedljati« rakiju (pomi-ješati s medom). »Reduše« (žene kojepomažu u kućnim poslovima i kuhanju)spremaju »otezanu pogaču« i peku »sitnotisto«. Na Badnji dan odrasli poste, većina»suši« (pije samo vodu). U obitelji, uzčašćenje zamedljanom rakijom, razmijenečestitanje Badnjeg dana, a poslije te čestitkerazmijene i sa susjedima. Muškarci spremeslamu koja će se rasprostrijeti po podu»čeljadske« (dnevne) sobe i odabiru drvoza »badnjaču«. Djeca slamu stavljaju nastol, a domaćica stol pokriva bijelim»čaršafom« (stolnjakom). Do početka XX.stoljeća božićna se »grana« pravila od raz-granatih grančica drveta ili metle (vrstabiljke), koja se obmotavala tankimtijestom i ispekla u peći, nakon čega seudjenula u stalak i okitila bombonima. Naglavno mjesto na stolu u XX. se stoljeću,pod utjecajem njemačkih običaja, počelapostavljati lijepo iskićena božićna »grana«,a u novije doba, ako je jelka veća, stoji napodu. »Granu« kite roditelji s djecom.Kasnije stariji neprimjetno stavljaju podgranu darove koje će ukućanima »donijetiIsus«. Ispod »grane« je najljepši kolač –»božićnjak«, na kojem se od »tica«, raznihukrasa i likova od tijesta, izrađuje obitelj-ski »betlem« (jaslice). Na stol se stavlja izeleno žito, posijano na sv. Luciju, zamed-ljana rakija, božićnjak, nekoliko lijepihjabuka, orasi, jedna ili više svijeća utaknu-tih u žitno zrnje, a od druge polovice XX.stoljeća i jaslice s biblijskim likovima. NaBadnjak nikoga ne treba udariti jer se

41

BADNJI DAN

vjerovalo da će ta osoba dobiti čir. Premanarodnom vjerovanju, iz kuće se ništa nesmije odnositi jer će se tako odnijeti isreća, a nije dopušteno ni od koga štoposuditi. Oko podneva reduša počinjekuhati večeru. Predvečer se čeljad okup-ljala oko svečano postavljenog stola, a doblagovanja su se pjevale radosne božićnepjesme, poput Hajte, braćo, da iđemo;Radujte se narodi i druge. Nakon pojave»svinjarske zvizde« (planeta Venere)počinje Badnja večer.

2. Šokački običaji. Šokci su blagdaneproslavljali skromnije. Na Badnjak sumuškarci obavljali nužne poslove po kući(hranili konje, svinje i krave, pomuzlikrave, donosili drva za loženje i sl.), doksu žene rano počele kuhati »lučenje«(hladetinu), koje se jelo nakon polnoćke itijekom božićnih blagdana. Za večeru sepripremala »papula« (tučen bijeli grahzačinjen sitnom mljevenom paprikom ibijelim lukom) i »perke« (kuhano tijestobez jaja punjeno pekmezom i posutomakom). Imućniji su imali i »nasuvo« sorasima. U posljednjih tridesetak godinakuha se još i riblji paprikaš, a u novije sedoba pripremaju torte i kolači.

Rano izjutra rodbina i susjedi išli su»slaviti Adama i Evu« u kuću u kojoj jenetko nosio ova imena. Ulazilo se uz riječi»Faljen Isus, čestitamo vam Badnji dan,Adama i Evu«, na što bi domaćini odgo-varali »Uvik faljen, ‘ajte samo«. Gosti subili ponuđeni čašicom rakije, a mlađiorasima.

U vlastite se kuće unosila slama u sobuu kojoj se obitavalo i blagovalo. Majke bistavljale malo slame na »stolicu« (stol) ipod stolnjak te metalni novac, koji je sim-bolizirao želju da iduća godina bude boga-ta. Pod »stolicu« se stavljao »šenik«(okrugla drvena posuda) u kojem je biložita, kukuruza i oraha, dok bi otac obiteljiunosio jedan ili više hamova i stavljao ihtakođer pod »stolicu« (stol).

Sve do prije osamdesetak godina nijese kitila jelka, nego se od šiba pravio stalakna kojem je visjela raznobojna vuna sprivezanim orasima ili »kriškindl šeće-

rom« (salonski šećer). Nakon toga postup-no se, po ugledu na Nijemce, počela kititijedna grana jele, a naziv »grana« ostao jedo danas za označivanje cijelog drveta,koje ulazi u običaje nakon Drugoga svjet-skog rata. Isprva se grana kitila kukuru-zovinom umotanom u šaren ili »zlatan«papir, a poslije i pravim bombonima idrugim jestivim ukrasima. Djeca su pod»granom« pronalazila jabuke, orahe, suhešljive i slično. Danas članovi obitelji zajed-no kupuju jelu i skupa je s djecom ukra-šavaju, a poslije polnoćke ili na Badnjejutro djeca pod njom nalaze darove.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; Zvonik, Subotica, 2/1994, 12/1997;1,12/1998; 1, 12/2000; 1, 11/2001; 1, 12/2002; 12/2003;A. Stantić, Kruv naš svagdanji, Subotica, 2001.

A. Stantić i M. Šeremešić

BAGREM → drač

BAIĆ, Josip (?, 1794. – Subotica, 29. XII.1859.), svećenik. Školovao se u Segedinu,studirao u Kalači. Gradski magistrat uSubotici birao je 14. IV. 1841. župnike zadvije nove hrvatske (»ilirske«) župe uSubotici. Za župu svetog Jurja izabran jeĐuro Dubičanac, upravitelj župe uKunbaji, dok su za Župu svetog Roka uSubotici predloženi: Josip Baić, ludaškikapelan, Mátyás Missuray, novosadskikapelan, i Ferenc Szép, futoški kapelan.Izbor je pao na Josipa Baića, što je poslijeformalno potvrdio i kalačko-bački nad-biskup. Novoosnovanoj Župi svetog Rokana upravljanje je dodana i filijala Šandor.Župnik Josip Baić bio je dužan držati jošdvojicu kapelana.Lit.: G. Tormásy, A szabadkai római kath. főplébániatörténete, Szabadka, 1883; A. Lakatos, A KalocsaiÉrseki Levéltár, Kalocsa, 2002.

S. Beretić

BAJA, gradić u sjeverozapadnoj Bačkoj, uBajskom trokutu, smješten na lesnoj terasina lijevoj obali Dunava i sporednoga krakaŠugavice, 37.916 st. (2002.). Ima riječnuluku, a zahvaljujući poljodjelstvu u okolicimjesta, u njemu je najrazvijena prehram-bena industrija.

42

BADNJI DAN

Ime grada etimolozi izvode iz staro-turske riječi bay, »bogat, obilan«. Naseljese u rimsko doba spominje pod imenomPetavium, a 1323. prvi put pod imenomBaya. Između 1229. i 1260. u Baji djelujudalmatinski i bosanski dušobrižnici, jamač-no stoga što je već tada ondje bilo hrvat-skog stanovništva, a poznato je da se 1240-ihgodina ovamo nastanjuju »Dalmatinci«. G.1382. bilježe je kao selo. PoslijeMohačke bitke (1526.) dolaze ovamo ibosanski i dalmatinski trgovci. U turskomje razdoblju Baja bila tvrđava i sjedišteBajske nahije. Hrvati ovdje žive i potkrajXVI. st., a u Baju su 1600. došli i franjev-ci iz bosanskog Olova. Poslije oslobođe-nja od Turaka 1687. stiže val novih dose-ljenika, od kojih većina potječe iz DonjeTuzle te pripada šokačkoj grani hrvatskognaroda. Kad je 1695. Baja izuzeta iz Vojnekrajine, hrvatski je jezik u njoj postaoslužbenim, pa je i naselje 1696. zabilje-ženo kao Baja. Iste je godine utemeljena ipučka franjevačka škola. Prema popisuBačke županije iz 1699. u Baji živi 595većinom hrvatskih kmetova, a 1701.ovamo se nastanjuje više hrvatskih obiteljiiz budimskog Tabana. Za vrijemeRákóczijeve bune kuruci su 1708. razoriliBaju, a franjevci se sklanjaju čak u Srijem.Posebnom župom Baja postaje 1712. (do1728. u Baji postoji samo hrvatska Župasv. Antuna) s mnogobrojnim podružnica-ma: Bikić (do 1743.), Gara i Kaćmar (do1744.), Čavolj i Sentivan (do 1748.),

Baškut (do 1766.). Podružnice Župe sv.Petra i Pavla, druge bajske župe uteme-ljene 1722., bili su pak: Monoštor i Čata-lija (do 1735.), Kakonj i Pandur (do 1805.),Srimljani (do 1800.), Fancaga (do 1809.).Dušobrižnici ovdašnjih Hrvata i tada subili bosanski franjevci. Komorskim trgo-vištem Baja je postala 1714. U popisu iz1715. zabilježeno je 138 hrvatskih, 75 srp-skih, 14 njemačkih i 8 madžarskih obitelji.Grof Csáky 1720-ih godina ovamo nase-ljava mnoštvo Madžara, Nijemaca iSlovaka. O brojnosti bajskih katolika svje-doči i podatak iz 1730., kad je ovdje kriz-mano 957 osoba, a nekadašnju brojnostbajskih Hrvata bjelodano potvrđujumatične knjige dviju katoličkih župa, ukojima nalazimo čak 1682 hrvatska prezi-mena. Bosanski franjevci 1731. obnavljajufranjevački samostan, koji ovdje postoji odXIII. st., i pri njemu razvijaju prosvjetnirad (pučka škola, gimnazija, filozofsko-bogoslovno učilište). Od 1750. do 1841. uposjedu je velikaške porodice Grašalković.G. 1768. spominje se kao madžarsko,»ilirsko« i njemačko naselje. Popis iz1828. bilježi 786 hrvatskih, 459 njemač-kih, 352 madžarske, 236 srpskih i 85 slo-vačkih obitelji. U velikom požaru 1840.izgorio je veći dio grada. Poslije je gradpreustrojen, bunjevačke Hrvate potiskujuprema južnim dijelovima, na Pisak iRavnu. Premda od 1858. dobiva većusamoupravu, gospodarski stagnira jer jenekad prometno pristanište na Dunavu

43

BAJA

Baja

počelo gubiti na važnosti nakon izgradnježeljezničke pruge Budimpešta–Zemun1870-ih godina. Gradu je 1930. adminis-trativno pripojena tada još uglavnom bu-njevačka Fancaga, koja je dotad bila uPeštansko-piliško-šoltsko-kiškunskojžupaniji. Broj se bajskih Hrvata u novijedoba kretao ovako: 1861. g. 5492 (ukupanbroj stanovnika 19.715), 1890. g. 4213(ukupno stanovnika 20.604), 1910. g.2188 (ukupan broj stanovnika 21.032),1941. g. 1067 (ukupno stanovnika 23.465). Nakon Drugoga svjetskog rata proc-jene su bile ovakve: 1945. g. 3000 (ukupanbroj stanovnika: 21.564), 1960. g. 1500(ukupno stanovnika: 30.555), 1980. g.2000 (ukupan broj stanovnika: 38.503).Osim nekoliko osoba najstarije životnedobi, bajski su Hrvati danas posve asimili-rani.

Madžarizacija je upravo ovdje bilanajsilovitija. Svjetovne i crkvene vlastičinile su sve kako bi zatrle hrvatski jezik inarodnu svijest. Nastava hrvatskog jezikau svim je ovdašnjim školama ukinuta1883. Radi sprječavanja asimilacije MijoMandić 15. I. 1884. u Baji pokreće listNeven. Svećenik Lajčo Budanović i njego-va »desna ruka« dr. Mišo Jelić, odvjetnik,uza zdušnu potporu svjesnih bajskihBunjevaca, 1910. utemeljuju Bajskukršćansku čitaonicu, koja je prestala djelo-vati nakon Drugoga svjetskog rata. Nakondemokratskih promjena u Madžarskojutemeljena je Bajska bunjevačka čitaoni-ca, koja svake godine organizira Bajskerazgovore. Hrvatski se danas poučava ujednome dječjem vrtiću, u dvjema osnov-nim školama (na Fancagi i Dolnjaku) i naVisokoj učiteljskoj školi, na kojoj postoji iKatedra za hrvatski jezik i književnost.Bazična knjižnica pohranjuje više stotinahrvatskih knjiga. Od 1992. u Baji djeluje iHrvatska manjinska samouprava.

Najvažniji su Bajci hrvatskog podrijet-la franjevci Luka Karagić, PetarLipovčević i Luka Čilić te Ivan Mihalović,jedan od Antunovićevih sljedbenika.

L i t . : G. G r o s s c h m i d , M a g y a r h o n népes-edésének áttekintése, figyelemmel Bács-Bodrogvármegye történelmére, Bács-Bodrogh vármegyei

Történelmi Társulat évkönyve, Zombor, 3, 1887, 4;Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája,I-II, Zombor, 1896; Magyarország vármegyéi ésvárosai, Bács-Bodrog vármegye, I, szerkesztette S.Borovszky, Budapest, s. a.; I. Iványi, Bács-Bodrogvármegye földrajzi és történelmi helynévtára, I,² V,Szabadka, 1909, 1907; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája. Baja és Bács-Bodrog vár-megye községei, Budapest, 1934; T. Vanyó: Belgrádipüspökök jelentései a magyarországi hódoltság vis-zonyairól 1649-1673, Levéltári Közlemények, Buda-pest, 42, 1971, 1; K. Eperjessy, Bács-Kiskun, illetve ahajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkori ország-leírásban, II, Kecskemét, 1979; A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; Ž.Mandić, Mikrotoponimija bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Folia onomastica Croatica, 10, Zagreb,2001.

Ž. Mandić

BAJALIĆ, najstarija poznata hrvatskaporodica u Segedinu. Njihov prvi spomenu ispravama potječe iz 1663. godine, daklejoš iz doba turske vlasti u gradu. Podrijetloimena nije sasvim jasno. Jedni ga vezujuuz madžarski grad Baju, drugi uz bunje-vački izraz baja, treći uz glagol bajati.

Ilija Bajalić bio je 1671. prvi naširokopoznati član ove porodice. Bio je hajdukkoji je stekao zemljište u gradu, ali nanjemu nije podigao kuću. Turci ga spomi-nju kao Bajalija Iliju, a Madžari potkrajXVII. stoljeća kao Bajali Illiju. On jezačetnik porodične grane koja se u graduproslavila majstorima čizmarima, jer su tajobrt obavljali dulje od jednog stoljeća.

Mihael Bajalić prvi je doista utjecajni iimućni član ove porodice. Godine 1724.imao je 15 komada stoke, golem vinogradi velik podrum pun vinskih bačava, vinskuprešu, četvrt mlina i dućan u Palanku. Ustose dakako bavio i svojim čizmarskim obr-tom. Bio je vrlo utjecajan član gradskogmagistrata, koji se u Segedinu birao premaetničkom ključu, pa su tako svoje pred-stavnike birali mjesni Madžari, Nijemci,Srbi i Hrvati. Godine 1724. bio je jedan od60 članova gradskoga Izabranog općin-stva, a 1727. i 1731. bio je na čelu ovogtijela i obnašao dužnost narodnog tribuna(tribunus plebis).

Nešto poslije pojavljuje se i MatijaBajalić, vjerojatno Mihaelov brat, koji je

44

BAJA

bio vlasnik dviju kuća, gostionice iprenoćišta, velikog vrta i 10 bačava vina. Ion je obnašao važne funkcije u životugrada, pa je tako 1727. i 1731. izabran nafunkciju vinskog nadglednika.

Bajalići su bili jedna od najsvjesnijihhrvatskih porodica u Segedinu, ali su jed-nako tako bili cijenjeni i među mjesnimMadžarima. O tome svjedoče i mnogobroj-ni zapisi u segedinskim ispravama, međuostalim se spominje da su »Mihael i MatijaBajalić radi bolje budućnosti i sveopćeskrbi podjednako pomagali i Dalmatinimai Madžarima«. Zna se da su svekolikopomagali doseljavanje hrvatskog pučan-stva u grad na Tisi.

U XVIII. se stoljeću u crkvi svetogDemetra u Palanku propovijed održavalana njemačkome i hrvatskom jeziku, jer suMadžari ondje živjeli u vrlo malenu brojupa su misna slavlja za njih održavana ucrkvama u Gornjem i Donjem gradu.Crkva svetog Demetra bila je mjestoduhovne okrjepe, ali i druženja segedin-skih Dalmatina. Bajalići su naraštajimapokapani upravo u toj crkvi, od koje jedanas ostao samo toranj, jer je na mjestunekadašnje crkve svetog Demetra 1930.podignuta velebna segedinska katedrala.

Porodični je imetak naslijedio takođerčizmar, vjerojatno Mihaelov sin Tomo(Thomas) Bajalić, koji je potkraj XVIII.stoljeća imao dvije kuće, čizmarskuradionicu te osam vinskih bačava. Bio jebogat, što potvrđuje i to da je u kući držaosluge. Sredinom XIX. stoljeća porodica sepostupno asimilirala. Njezini su članovidoduše živjeli i u drugim ugarskimgradovima, ali slavu i moć nigdje nisu ost-varili kao u Segedinu. Godine 1849. spo-minje se u ispravama zadnji predstavnikove porodice u Segedinu, a u ispravama ususjednoj Deski zadnji spomen Bajalićapotječe iz 1877.Lit.: L. Heka, Povijest Hrvata Dalmatina u Segedinu,Budimpešta, 2004.

L. Heka

BAJALIĆ, Adam (Bajalich von Bajaháza),(Segedin, 1734. – Karlovac, 5. VI. 1800.),general i barun. Najpoznatij i član

segedinske porodice Bajalić, sin MatijeBajalića. Opredijelio se za vojnički pozivte je kao 20-godišnjak stupio u austrijskopješaštvo. Sudjelovao je u Sedmogodiš-njem ratu (1756.-63.) i Bavarskomenasljednom ratu (1778.-79.). Godine 1768.postao je satnik, a nakon što se proslavio ubitkama kod Ober-Hetzeldorfa 30. VII. ikod Dittersbacha 9. X. 1778., promaknutje u čin bojnika. Godine 1783. imenovan jeza potpukovnika Slunjske pukovnije, a već1789. postao je pukovnikom. U austro-tur-skom ratu 1787.-91. is taknuo sehrabrošću pa je 1790. od vladara dobiobarunski naslov i pridjevak von Bajaháza(Bajaházai). Godine 1794. kao general jesudjelovao u ratu protiv Francuza, asljedeće 1795. imao je odlučujuću ulogu upobjedi kod Handschuhsheima, zbog čegaga je car odlikovao viteškim naslovom.Nastavljajući uspjehe na bojnom polju uboju kod Peschiere i Monte Balda 1796.,dospio je u francusko zarobljeništvo, ali seuspio osloboditi. Kao poštovani austrijskigeneral, ovaj madžarski i hrvatski junakumro je u Karlovcu, sjedištu Hrvatskogageneralata 30. lipnja 1800. godine.

Njegov mu se rodni grad odužio nadostojan način. Naime, u crkvi svetogDemetra u Palanku (od nekadašnje crkvedanas je ostao samo toranj svetog Demetrajer je na mjestu gdje je stajala crkva u XX.stoljeću podignuta katedrala), gdje supokopani njegov djed, otac i majka, nazidu tornja iz XII. stoljeća, godine 1783.uklesan je nadgrobni natpis s Bajalićevimplemićkim grbom, na kojem je latinskitekst: D. O. M. EGREGIIS. ELIAE. BAIALICH.AVO. SVO. AETATIS. SVAE LXXVI. ET. ACATHAE MATRI. CARISSIMAE. AETATIS. SVAELXXXVII. SZEGEDINIE. VIVIS. ERREPTIS.ANTONIVS. ADAMUS ET IOANNES. BAIALICHDE BAIAHÁZI. NEPOTES. FILIIQUE. PIISSIMI.OB PRAECLARAM IN REGEM FIDEM BELLI-CAMQVE. VIRTUTEM. LIBERI. BARONES.CREATI. AETERNUM. HOC. AMORISET.MOERORIS. MONUMENTUM. POSUERUNT.MDCCLXXXIII. CANCUS. COLOC. V. COLINUSCENTURIO.\

Adam Bajalić smatra se jednim od naj-važnijih Segedinaca u cijeloj povijestigrada.

45

BAJALIĆ

Lit.: C. Wurzbach, Biographisches Lexikon desKaiserthums Oesterreich, I, Wien, 1856; J.Hirtenfeld, Der Militär-Maria-Theresien-Orden undseine Mitglieder. Nach authentischen Quellen bear-beitet von J. Hirtenfeld, Vienna, 1857; J. Reizner,Szeged története, III, Szeged, 1900; Hrvatski biograf-ski leksikon, I, Zagreb, 1983; L. Heka, PovijestHrvata Dalmatina u Segedinu, Budimpešta, 2004.

L. Heka

BAJASZENTISTVÁN → Fancaga

BAJIĆ, Josip (Subotica, 30. IV. 1927. –Subotica, 17. VI. 1999.), glumac i kazališniredatelj. U rodnom je gradu završio

osnovnu školu i gimnaziju. Studirao jevrlo kratko medicinu u Beogradu, a srp-skohrvatski jezik i književnost u Nišu, nonije stekao diplomu. Aktivno se bavionogometom, a neko je vrijeme trenirao iigrao košarku za beogradski Partizan.Vratio se u Suboticu i početkom 1951.postao glumac u Narodnom kazalištu, gdjeje isprva igrao manje uloge. Pravu je afir-maciju stekao tumačeći uloge u djelimaMatije Poljakovića Niko i ništa te Vašange.Od jeseni 1956. tri je sezone igrao u kaza-lištu u Kotoru, a nakon toga jednu je go-dinu bio glumac u Leskovcu.

Godine 1961. ponovno je u Subotici:jednu je sezonu glumac u ansambluDječjega kazališta, a sljedeće se vraća ukazalište u kojem je i počeo glumiti – subo-tičko, tada već Naradno pozorište-Népszínház. U njemu u sljedećih nekolikogodina vrlo uspješno ostvaruje mnogobroj-

ne zahtjevne uloge. Od 1965. do 1970.intendant je u subotičkom kazalištu pamanje glumi, bavi se organizacijskimpitanjima, a počinje i režirati. U televizij-skoj seriji koja je snimana 1971. premadramskom predlošku Matije PoljakovićaBoltine zgode i nezgode Bajić tumačiglavnu ulogu – Boltu.

Nakon odlaska u mirovinu radi naprikupljanju i obradi leksičke građe bunje-vačkih Hrvata te režira u Hrvatskome kul-turnom centru Bunjevačko kolo za njihovuamatersku kazališnu družinu dvijePoljakovićeve komedije – Ode Bolto naogled i Niko i ništa te monodramu JosipaKlarskoga Ilija Troskot i njegova dica.Početkom 1999., na poziv Uredništva nahrvatskom jeziku Radio Subotice, Bajićinterpretira kratke bunjevačke narodnešaljive pripovijetke koje je sakupio i obra-dio Balint Vujkov. One se emitiraju u prog-ramu tog radija, a dio je njih objavljen ina nosaču zvuka Balint Vujkov: Usmenizapisi 2002. u izdanju Hrvatske čitaoniceiz Subotice.Lit.: Zvonik, Subotica, 7/1999; J. Buljovčić, InMemoriam: Josip Bajić (1927.-1999.), Subotičkenovine, 17. VI. 1999; Bunjevačke novine, Subotica,7/1999.

H. Tikvicki

BAJKA, usmenoknjiževna prozna pripov-jedna vrsta, obilježena ponajprije fan-tastičnim motivima i bogato zastupljena ugotovo svim kulturama. Po uzoru nausmenoknjiževne, bajke često pišu i indi-vidualni autori. Istraživanja bajke postavi-la su temelje naratologiji, književnoz-nanstvenoj disciplini koja se bavi pripov-jednim vrstama općenito. Ta su istraživa-nja prošla kroz nekoliko faza, a interes seistraživača u njima koncentrirao narazličite probleme: na načine na koje sunorme, predodžbe i vjerovanja drevnihljudskih zajednica pohranjeni u pojedinimmotivima; na specifične situacije i konflik-te u kojima se zrcale uzroci ljudskih psi-hičkih problema; na traganje za povijes-nim i zemljopisnim izvorištem bajke kojese može očitati u njezinoj jezgri; naapstraktnu strukturu bajke i odnose koje u

46

BAJALIĆ

JosipBajić

njoj uspostavljaju pojedini motivi, funkci-je i aktanti; na izvedbu kao jedinstveni činkazivača prilagođen aktualnoj publici.Iako sa znatnim kašnjenjem, odjecimaspomenutih istraživanja bili su obilježeni ipokušaji da se teorijski pristupi bajkama uusmenoj književnosti podunavskih Hrvata.

U njoj naime bajke zauzimaju istaknu-to mjesto, iako su sve do polovice XX.stoljeća znatno češće bile bilježenepjesme. Većina danas poznatih bajki saču-vana je zahvaljujući zapisima BalintaVujkova, a gotovo su sve objavljene u ide-aliziranoj, »grimmovskoj« verziji, jer ih jeVujkov često rekonstruirao na temeljukazivanja nekoliko osoba, ispravljao unjima nedosljednosti i jezično ih ujednači-vao. Smatrao je naime da nesavršenaizvedba kazivača ne bi trebala bitiovjekovječena u zapisu te je zato tragao zaarhetipskim uzorkom koji bi odgovaraonjegovoj predodžbi o bajci kao rizniciživotne mudrosti. Zbog takva su ga pristu-pa kritizirali neki onodobni vodeći folk-loristi (npr. Maja Bošković Stulli). Vujkovje usto i sam autor dviju bajki, Cviće ikamen (1938.) i Bajka o mravljem caru(1953.), u kojima se motivskim i stilskiminstrumentarijem tipičnim za bajke služikako bi progovorio o bitnim problemimanarodnog života.Lit.: Bunjevačke narodne pripovitke, Subotica, 1951;Hrvatske narodne pripovijetke (bunjevačke), NoviSad, 1953; Hrvatske narodne pripovijetke (bunje-vačke), Zagreb, 1957; Hrvaške pravljice, Ljubljana,1960; Hrvatske narodne pripovijetke iz Vojvodine,Subotica, 1960; Do neba drvo, Subotica, 1963; Ticažeravica, Subotica, 1964; Cvjetovi mećave, Zagreb,1970; G. Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata,Zagreb, 1971; Hrvaške narodne pripovedke,Ljubljana, 1981; Jabuka s dukatima, Subotica, 1986;Zlatni prag, Budimpešta, 1990; A. Sekulić, Hrvatskapreporodna književnost u ugarskom Podunavlju do1918., Zagreb, 1994.

P. Vuković

BAJMAK → Bajmok

BAJMOČKI ATLETSKI KLUB (BAK),sportska udruga. Osnovali su je 1908. uBajmoku pod imenom Bajmoki atletikaiclub (BAC) nogometni entuzijasti Josip iKalman Pfeiffer i Antun Svoboda, koji su

u klubu radili sve do 1930. godine. Važnuulogu u djelovanju kluba imali su FerencHolzhacker, Stipan Pfeiffer, LajosSvoboda, Lajos Kiss, Lajčo Budanović,József Héger, Nikola i Stjepan Merković idr. Osnovan je pod utjecajem subotičkogaNogometnog kluba Bačka, koji je sa svojedvije momčadi gostovao i u Bajmoku ipopularizirao taj sport. Do Prvoga svjet-skog rata BAC je igrao samo prijateljskeutakmice tijekom ljetne sezone na poljanigdje se danas nalazi stadion FK Radnički.

U Kraljevini SHS klub obnavlja radpod imenom Bajmočki atletski klub(BAK) i igra do 1941. u I. i II. razreduSubotičkoga nogometnog podsaveza.Najveći mu je uspjeh bio osvajanje prvogmjesta u II. razredu 1939. i natjecanje u I.razredu. U to vrijeme BAK ima ograđenoigralište sa svlačionicom i s gledalištem za1500 gledatelja. Uz nogometnu, osnovanaje lakoatletska i šahovska sekcija.

Tijekom rata klub je djelovao podizvornim imenom BAC i igrao s prom-jenljivim uspjehom u regionalnoj ligi Dunav.

Klub je prestao djelovati 1945., kad se,prema odluci vlasti, pristupilo reorga-niziranju cjelokupnoga sportskog života iosnivanju novih društava za tjelesnu kul-turu. Igralište i cijeli inventar naslijedilo jenovoosnovano Fiskulturno društvo Radnički.Lit.: Jugoszláv sportélet, Szabadka, 1920-1939;Subotički športski list, Subotica, 1935-1939; I.Pluhar, Magyarországi sportegyesületek története,Budapest, 1942; M. Brustulov i dr., Sport u Subotici1944 – 1984 Sportélet Szabadkán, Subotica, [1984].

A. Zomborčević

BAJMOK (arh. dijal. Bajmak), 1. pustaraizmeđu Lemeša (Svetozara Miletića) iČonoplje; 2. naselje u sjevernoj Bačkoj, uOpćini Subotica, na magistralnoj cesti ipruzi Subotica-Sombor. Nalazi se nalesnom terenu na 116 m nadmorske visine,u blizini pješčare, što je uvjetovalo njegovbrz rast. Pokraj Bajmoka teče Bajmočkipotok, koji je jedan od izvorišnih tokovaKrivaje.

Etimologija je toponima nejasna. Prvise put spominje 1462. u darovniciugarskoga kralja Matije njegovoj majci. U

47

BAJMOK

tursko se doba spominje najprije NoviBajmok u Subotičkoj nahiji, a poslijeBajmok i Novi Bajmok u Somborskojnahiji. Prema popisu iz 1580. Novi jeBajmok imao 21 dom (Subotica ih je u todoba imala 49). Biskup beogradski fraMarin Ibrašimović 1649. krizmao je i uBajmoku. Oslobađanjem od Turaka ulazi1702. u sastav Potiske vojne granice kaojedna od 12 subotičkih pustara, koje zajed-no s užim područjem grada otada čine»povijesni atar Subotice«. Subotica je, dabi postala slobodnim kraljevskim gradom,1779. morala naseliti pustare Bajmok iČantavir. Tako je proces ušoravanja salašana bajmočkoj pustari, započet još tijekom1770-ih godina, završio 1785., kad jeBajmok napokon iz pustare prerastao u selo.

Bajmočka je župa stara. Njome su do1775. g. upravljali franjevci iz Subotice.Od 1780. ima župnika najprije u osobiJánosa Millena. Patron je župe gradSubotica. Na mjestu trošne kapelice iz1772. g. gradi se današnja bajmočka crkva1817. u baroknom stilu, a početkom XX.st. proširuje se i obnavlja. Crkva je

posvećena sv. Petru i Pavlu. Matične seknjige vode od 1896. Današnja župa, kao imjesna zajednica, osim naselja Bajmokobuhvaća i naselje Mišićevo, koje je nasta-lo na bajmočkoj pustari nakon Prvogasvjetskog rata. Omanja pravoslavna crkvau bizantskom stilu izgrađena je u razdoblju1992.-1999.

Bajmok je depopulacijsko naselje. Brojse stanovnika od 1961. neprestano smanju-je, što se vidi iz tablice:

godina br. st.

1869 64461880 66611890 71311900 75761910 82661921 88481931 113281948 117891953 114111961 117141971 108611981* 95861991* 86202002* 8586

*od 1981. Mišićevo se iskazuje samostalno, kaoposebno naselje

48

BAJMOK

Bajmak

Kako se broj stanovnika stalno mije-njao, tako je i etnička struktura bila pod-ložna stalnim promjenama. Prvom kolo-nizacijom (završena je 1783.) naseljavajuse Hrvati iz Subotice, a zatim Madžari iNijemci, koji se u ovom periodu inten-zivnije doseljavaju u Bačku. Otad je mul-tietničko naselje nastanjeno pretežitoHrvatima, Madžarima i Nijemcima (1857.ima 5680 stanovnika: Hrvata 2100,Nijemaca 1925, Madžara 1654; 1900. ima7588 stanovnika: Madžara 5599, Nijemaca1980, Hrvata 1980). Početkom XX. sto-ljeća doseljavaju se Srbi. Njihov će se brojznatno povećati nakon Drugoga svjetskograta, kad Nijemci bivaju iseljeni, a na nji-hovo mjesto dolaze Srbi, uglavnom izDrežnice (Ogulin, Hrvatska). Ni posljed-nja ratna zbivanja, tijekom 1990-tih godina,nisu prošla bez promjena u etničkoj sliciBajmoka:

godina 1991. 2002.

ukupno 8620 8586Srbi 1946 2900Hrvati i Bunjevci 2276 1966Madžari 2940 2450Jugoslaveni 1112 454ostali 546 816

U Bajmoku nije zastupljena samo imig-racija nego i emigracija, osobito na relacijiselo-grad, ali i negativan prirodni prirast(bijela kuga). Krajnji je rezultat svih tihkretanja stanovništva Bajmoka depopulacija(smanjenje broja stanovništva).

U gospodarstvu Bajmoka prevladavapoljoprivreda. Zastupljeni su poljodjelstvo(pšenica, kukuruz, suncokret...) i stočar-stvo (svinje, goveda, perad…). Osimpoljoprivrede, zastupljeni su i trgovina,obrt, građevinarstvo i industrija (ciglana,namještaj, elektromotori...).

Od hrvatskih institucija valja spomenu-ti Pučku čitaonicu, utemeljenu 1879., kojaje s kraćim prekidom radila desetak godi-na. Na čelu joj je bio Tadija Bešlić, baj-močki trgovac hranom. Danas u Bajmokudjeluje HKUD Bajmok. Znamenitiji suBajmočani hrvatskog podrijetla biskupLajčo Budanović, akademski slikar StipanKopilović i kiparica Ana Bešlić.

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I, Szabadka, 1886; I. Iványi, Bács-Bodrogvármegye földrajzi és történelmi helynévtára, I,²Szabadka, 1909; B. Bukurov, Geografski položajbačkih naselja, Zbornik Matice srpske za prirodnenauke, sv. 3, Novi Sad, 1952; O proizvodnim snaga-ma Subotice 1964, Subotica, 1966; A. Sekulić,Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Split,1978; M. Popović, J. Dinić, Urbano-geografskaproučavanja naselja Jugoslavije, Beograd, 1978; B.Bukurov, Subotica i njena okolina, Novi Sad, 1983;B. Ćupurdija, Subotica i okolina, Novi Sad, 1987; J.Marković, Enciklopedijski geografski leksikonJugoslavije, Sarajevo, 1990; A. Hegediš i K.Čobanović, Demografska i agrarna statistikaVojvodine 1767-1867, Novi Sad, 1991; Koreni I:Gyökerek I: Svedočenje vekova: Évszázadok val-lomása: Pravni položaj i stanovništvo Subotice 1391-1828: Szabadka közjogi helyzete és lakossága,Subotica: Szabadka, 1991; A. Sekulić, Bački Hrvati,Zagreb, 1991; A: Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi,Zagreb, 1994; A. Mojzes, Bajmok, Szabadka, 2002.

S. Stantić

BAJNAT, dio Subotice. Jedan od najstari-jih naseljenih dijelova grada, južno odsredišta. Ime mu potječe od naziva Bainhát ili Bajina uzvišica (Baja: osobno imeili nadimak; madž. hát: uzvišica).

Naziv nekadašnje uzvišice koja senalazila jugoistočno od današnjegaSenćanskoga groblja, postupno se proširiona šire područje između Senćanske ceste iMlake (čije je korito išlo današnjomPrvomajskom ulicom i dalje kroz Pro-zivku) pa je Bajnat obuhvaćao Senćanskogroblje te područje južno i jugoistočno odnjega. Poslije se teritorij na koji se odnosi-lo to ime proširio dalje na sjever, dodanašnje senćanske crkve.

Danas je Bajnat jedna od gradskihmjesnih zajednica, koja je 1981. imala6356 stanovnika, a 1991., nakon što je oddijelova Bajnata i Kera osnovana MZProzivka, 2894 stanovnika. Danas (2002.)Bajnat ima 2825 stanovnika (Madžari 844,Hrvati 441, Bunjevci 432, ukupno Hrvati iBunjevci 873, Srbi 669, »Jugoslaveni«196, svi ostali 243). S izgradnjompretežito radničkog naselja Prozivke,tradicionalan narodnosni sastav Bajnata uvelikoj je mjeri izmijenjen, pri čemu jeosobito smanjen hrvatski udio.

49

BAJNAT

Istočno od Bajnata, uz Senćanskucestu, nalazi se nekoliko industrijskihobjekata, od kojih su najvažniji oni tek-stilne i prehrambene industrije. U Bajnatuje i Senćansko groblje, podignuto izmeđudvaju svjetskih ratova. Bajnat pripadaŽupi sv. Jurja, koja je osnovana 1841., adanašnja je crkva izgrađena 1898.Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886.-1892; L. Szekeres,Szabadkai helynevek, Szabadka, 1975; B. Bukurov,Subotica i okolina, Novi Sad, 1983; Statističkigodišnjak opština Ada, Apatin, Bačka Topola,Kanjiža, Mali Iđoš, Senta, Sombor, Subotica, ur. I.Bartol, Subotica, 1985-1987; Stanovništvo: 3 ;Nacionalna pripadnost: detaljna klasifikacija,Beograd, 1993; A. Sekulić, Hrvatski bačkimjestopisi, Zagreb, 1994.

S. Stantić i A. Rudinski

BAJSKABUNJEVAČKA ČITAONICA,udruga bunjevačkih i šokačkih Hrvata izBaje i okolice. Utemeljena je u Baji 3. VI.1988. kao pravna sl jednica Bajske

kršćanske čitaonice i Čitaonice iz Fancage.Čitaonica ima nekoliko odjela različitih poznačenju i aktivnostima. Od 1990. održavaredovite godišnje Bajske razgovore, orga-nizira Veliko prelo u Baji i sudjeluje narazličitim kulturnim svečanostima uSubotici, Somboru i u Hrvatskoj.

Iako je, nakon mnogo napora,nekadašnja zgrada Bajske kršćanskečitaonice tijekom 1990-ih godina vraćenabajskim Hrvatima, i danas je u ruševnomstanju te nedostaju redoviti sadržaji.

Lit.: A. Mujić, Bajska bunjevačka čitaonica,Subotička Danica – Kalendar za 1992., Subotica,1992.

M. Mandić

BAJSKA KRŠĆANSKA ČITAONICA,hrvatska ustanova u Baji. Na poticajtadašnjega bajskog kapelana LajčeBudanovića i njegove »desne ruke«, od-

50

BAJNAT

Parcelirano područje Bajnata 1822 . godine s dominantnom uzvišicom i grobljem u gornjem dijelu

vjetnika dr. Miše Jelića, od 900 kruna čistogprihoda s Velikoga bunjevačkog prelaodržanoga 2. II. 1910. godine i dobro-voljnih priloga bajskih Hrvata kupljeno jezemljište u Ulici slobode br. 84 radipodizanja Bunjevačke čitaonice. Budućida pravila rada Čitaonice Ministarstvoprosvjete i vjere dugo nije htjelo odobritipod izlikom da je riječ o panslavističkojustanovi, zdanje je, sa službenim nazivomBajska kršćanska čitaonica, u uporabupredano tek 1913. Svrha je ustanove bilonjegovanje materinskoga jezika bunje-vačkih Hrvata, promicanje kulture i oživ-ljavanje društvenog života, poticanje čita-nja korisnih knjiga, novina i časopisa teorganiziranje kulturnih i znanstveno-popu-larnih predavanja za odrasle i za mladež.Vrhunac svoje djelatnosti Čitaonicapostiže 1920-ih i 1930-ih godina, kadpokretačkom snagom hrvatskoga nacional-noga gibanja u Baji i njezinoj okolicipostaje dr. Mišo Jelić. Organiziranjem kul-turnih priredaba te napose prikazivanjemigrokaza, u kojima je napokon i »bunje-vačka rič dospila na binu«, čitaonicapostaje rasadištem narodne samosvijesti iuporištem u borbi protiv asimilacije.

Usporedno sa snaženjem madžarskognacionalizma potkraj 1930-ih, Jelić bivapotisnut iz vodstva Čitaonice. U njoj jeprevladala promadžarska struja te se taustanova, zadnja kula hrvatstva u Baji,srozava na razinu obične krčme.

Godine 1945. rad Čitaonice ponovnooživljuje. Pod njezinim se okriljem tako1946. u Baji priređuje Veliko hrvatskoprelo, no već 1948. djelatnost joj opetbitno slabi te ona nastavlja postojati samokao gostionica. Zgrada je Čitaonice1990-ih godina vraćena bajskim Hrvatima,odnosno Bajskoj bunjevačkoj čitaonici.Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; Neven, 7, 8, 9, 12/1911, Subotica; A. Mujić,Osamdeset godina Bajske bunjevačke »čitaonice«, u:Zbornik »Ivan Antunović«, 2-3, Subotica, 1992; A.Mujić, Bajska bunjevačka čitaonica, SubotičkaDanica. Kalendar za 1992., Subotica, 1992.

Ž. Mandić

BAJSKA NAHIJA, osmansko-turskovojno-upravno područje u sastavu Segedin-skog sandžaka. Prvi se put spominje u dobavladavine sultana Selima II. (1566.–74.).Tada su naime povrh sedam dotadašnjihnahija u Segedinskom sandžaku osnovanejoš dvije, Bajska i Subotička. Bajska jenahija obuhvaćala tridesetak mjesta, međukojima su bili i Baja, Baračka, Bikić,Borota, Boršot, Čavolj, Đurđin, Matević,Monoštor, Rem i Baškut.

Nakon što je madžarsko pučanstvouglavnom izbjeglo na sjever, te je dijelovePanonije nastanilo etnički hrvatsko i srp-sko stanovništvo podrijetlom iz krajevajužno od Save te iz Slavonije. I ono je odat-le izbjeglo pred pustošenjima turskevojske ili je pak bilo dovedeno od samihTuraka radi obrade plodne bačke zemlje ibavljenja stočarstvom. Dio novodose-ljenih, ponajprije srpsko stanovništvo,doveden je radi obavljanja vojne službe tesu služili kao najamnici (martolozi).Kršćani su uglavnom živjeli po selima, amuslimansko je stanovništvo naseljavalovaroši. Duhovnu skrb nad katoličkimstanovništvom vodili su franjevci BosneSrebrene.

Bajska je nahija prestala postojati snestankom turske vlasti u Bačkoj tijekomVelikoga bečkog rata (1683.–99.).Lit.: I. István i Gy. Dudás, A XVIII. század története,u: Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája,I, Zombor, 1896; Historija naroda Jugoslavije, II,Zagreb, 1959; O. Zirojević, Upravna podela današn-je Vojvodine i Slavonije u vreme Turaka, Zbornik zaistoriju, sv. 1, Novi Sad, 1970.

S. Bačić

BAJSKI RAZGOVORI BUNJEVCIDANAS, redoviti godišnji skup koji u ned-jelju pred proštenje sv. Antuna ili u nje-govu sklopu organizira Bajska bunjevačkačitaonica. Prvi su put organizirani 1990.godine. Teme su Razgovora različite, odznanstvenih i stručnih do kulturoloških ipolitičkih, a sudionici su uglednici izMadžarske, Hrvatske i Vojvodine. Budućida Bajska bunjevačka čitaonica ne posje-duje adekvatne prostorije, Bajski se raz-govori održavaju u različitim javnimobjektima u Baji.

51

BAJSKI RAZGOVORI

Lit.: LIK [L. I. Krmpotić], Znanstveni skup u Baji:»Bunjevci danas«, Bačko klasje, 60, Subotica, 1990;Zbornik »Ivan Antunović«, 4-5, Subotica, 1994.

S. Bačić

BAJSKI TROKUT, sjeverozapadni diobivše Bačko-bodroške županije, smještenizmeđu Dunava, madžarske državnegranice i crte sjeverno od Baje, koji jeprema odredbama Trianonskoga mirovnogugovora ostao u Madžarskoj. Popularno jeime dobio prema svojem trokutastomobliku.

Najveće je naselje u njemu Baja.Usprkos želji Hrvata i malobrojnih Srba uBaji te u okolnim bunjevačkim i šokačkimselima, koja je bila izražena u više mjesnihzborova, rezolucija, memoranduma, puto-vanju nekoliko izaslanstava na Pariškumirovnu konferenciju te posjeta nekolikodužnosnika (J. Cvijić i dr.) tijekom 1919.,taj dio Bačke nije pripao novostvorenojjugoslavenskoj državi, podjednako zbognedostatne zainteresiranosti jugoslaven-skoga mirovnog izaslanstva i nedovoljnogudjela bunjevačkog i šokačkog stanovniš-tva u odnosu na madžarsko i njemačko. Dio

je stanovnika Bajskog trokuta nakon raz-graničenja optirao za Kraljevinu SHS, asuvremenici svjedoče da je u vrijemenakon vraćanja madžarske vlasti biloprogona i nepravičnih suđenja. Izmeđudvaju svjetskih ratova narodna je svijestpostupno slabjela, pri čemu su djelatnostčitaonica te pojedinačni napori bunjevač-kih svećenika ili malobrojnih kulturnihdjelatnika samo usporavali taj proces.Administrativno je Bajski trokut danas dioBačko-kiškunske županije.

Prisilna komunistička kolektivizacija iurbanizacija nakon Drugoga svjetskog ratautjecali su na daljnje ubrzano pomadžari-vanje bunjevačkog puka u ovom području.Posebnu je važnost u tom procesu imaosukob sovjetskog bloka s Titovom Jugos-lavijom jer su mnogi hrvatski aktivisti,učitelji i obični ljudi iz Bajskog trokutauhićeni pod optužbom da su titoisti, čimeje zadan težak udarac hrvatskoj zajednici.Od pedesetih godina pa do početka deve-desetih godina na odnarođivanje je utjeca-lo i nametnuto jugoslavensko unitarističkojedinstvo, koje se izražavalo primjericeuvođenjem jedinstvenoga srpsko-hrvat-

52

BAJSKI RAZGOVORI

Bajski trokut

skoga (u praksi srpskoga) književnog jezi-ka u sve hrvatske škole. Nakon uspostavedemokracije u Madžarskoj devedesetihgodina u Bajskom su trokutu utemeljenehrvatske manjinske samouprave uAljmašu, Baji, Bikiću, Baćinu, Baškutu,Čavolju, Čikeriji , Dušnoku, Gari,Kaćmaru i Santovu.

Iz Bajskog su trokuta rodom mnogevažne bunjevačke i šokačke osobnosti izprošlosti (Nikola Milašin, Grgur Peštalić,Ivan Antunović, Ivan Mihalović, MatijaEvetović, Mijo Mandić, Antun Karagić,Mišo Jelić i dr.), ali i suvremenici (MijoKaragić, Joso Ostrogonac i dr.).Lit.: P. Pekić, Bajski trokut ili spomen-vijenacBunjevaca, Subotica, 1920; P. Pekić, Povijest Hrvatau Vojvodini, Zagreb, 1930; P. Pekić, Bunjevci naMirovnoj konferenciji u Parizu, Klasje naših ravni, 1,Subotica, 1935; M. Čović i A. Kokić, Bunjevci iŠokci, Zagreb, 1939; A. Mitrović, RazgraničenjeJugoslavije sa Mađarskom i Rumunijom 1919–1920,Novi Sad, 1975; D. Šokčević, Kratka povijest Hrvatau Madžarskoj (http://www.croatica.hu/htorten.html)

S. Bačić

BAJŠA, naselje 5 km jugozapadno odBačke Topole uz rječicu Krivaju; 2568 st.(2002.). Kao pustara Velika Bajša (praedi-um Naghbajcsh) prvi se put spominje1462. u jednoj darovnici kralja MatijeKorvina.

Nakon povlačenja Turaka Bajša jenajprije bila komorski posjed, a MarijaTerezija darovala ju je 1751. plemićuStefanu Zaki, bivšem kapetanu Potiskevojne granice. Pritisnut dugovima, on jepolovicu sela 1759. prodao braći Andriji,Jakovu, Luki, Miji i Šimi Vojniću, čime jeona postala posjed porodice Vojnić. Tu jekupoprodaju, nakon dugogodišnjih parni-ca, 1793. potvrdio i kralj Franjo I. Otad suVojnići nosili pridjevak bajšanski.

Vojnići su 1760. podigli prvu katoličkucrkvu u mjestu nakon povlačenja Turaka ipostali crkveni patroni. Kad je Bajšapostala samostalnom župom 1784. godine,Vojnići su izgradili župni dvor. Novucrkvu, koja je zamijenila staru, sagradili su1816. godine, a također i novi župni dvor.Crkva se i danas nalazi u središtu sela.

Bajšu danas nastanjuju pretežitoMadžari (1671), a žive u njoj i Srbi (413)te Slovaci (162). Stanovnici se baveuglavnom poljodjelstvom.Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, I, Szabadka, 1909; G. Ulmer,Posed Bajša, spahije i kmetovi 1751–1849, Novi Sad,1986; Stanovništvo. Popis stanovništva, domaćinsta-va i stanova u 2002., knj. 1. Nacionalna ili etničkapripadnost. Podaci po naseljima, Beograd, 2003.

S. Bačić

BAKIĆ, Julija (Monoštor, 24. IV. 1922. –Sombor, 18. X. 2001.), službenica.Srednju je građansku školu završila uSomboru. U Hrvatskome kulturno-umjet-ničkom društvu Vladimir Nazor izSombora volonterski je radila 54 godinekao službenica. Njezin je rad bio vidljiv udjelatnostima svih sekcija jedine kulturneudruge somborskih Hrvata – Bunjevaca iŠokaca. Teta Đula, kako su je svi zvali,bila je neodvojivi dio povijesti Društva odnjegova osnutka.

A. Firanj

BALATINAC, Stipan (Santovo, 6. X.1966.), novinar. Osnovnu je školu pohađaou rodnom selu, a maturalnu je svjedodžbustekao u budimpeštanskoj Hrvatsko-srp-skoj gimnaziji. U Zagrebu je studiraohrvatski jezik i književnost. Novinar je

53

BALATINAC

Crkva Uznesenja Marijina u Bajši

Hrvatskoga glasnika, tjednika Hrvata uMadžarskoj, a svoje članke objavljuje i upečuškome hrvatskom katoličkom listuZornica. Redovito se javlja u programuRadio Pečuha na hrvatskome, a izvjestiteljje i emisije Hrvatskog radija namijenjeneHrvatima izvan Hrvatske.

Živi u Santovu, gdje aktivno sudjelujeu društveno-političkom životu sela. Kaodopredsjednik seoskoga zastupničkogt i je la i če ln ik mjesne hrva tskesamouprave, zauzima se za razvoj santo-vačke hrvatske škole. Zaslužan je i zarazvijanje suradnje svojeg sela s hrvatskimnaseljima u matičnoj zemlji i u susjednojVojvodini.

M. Mandić

BALAŽEVIĆ, Andrija (Subotica, 14.XII. 1893. – Dubrovnik, 21. XII. 1967.),direktor banke. Pučku školu završio je uTavankutu, a u Subotici četiri niža razredagimnazije te Subotičku gornju trgovačkuškolu (Szabadkai Felső KereskedelmiIskola), u kojoj je maturirao 1911.

Nakon rada u francuskoj naftnoj tvrtkikoja je do Prvoga svjetskog rata eksploati-rala naftu u Austro-Ugarskoj Monarhiji nanaftnim poljima u Transilvaniji, kao finan-cijski stručnjak radio je u više banaka,među kojima i u subotičkoj podružniciPrve hrvatske štedionice Zagreb, koja jeosnovana 1919., a prestala raditi 1941. Upočetku je radio kao disponent (1933.–36.),nakon toga kao zamjenik direktora(1936.–39.) te napokon kao direktor(1939.–41.). Od 1933. bio je članMasonske lože Stella Polaris u Subotici.Izvori: Izvještaj Prve hrvatske štedionice za upravnugodinu 1919., Nacionalna i sveučilišna knjižnica,Zagreb, br. 336.7; Izvještaj Prve hrvatske štedioniceza upravnu godinu 1941., isto, br. 497.5 P9.

Lit.: Razgovor I.: o osnivanju Matice subotičke,Subotica, [1935]; Razgovor II: o biskupu IvanuAntunoviću, Subotica, [1936]; Razgovor III: ohrvatskoj književnosti, Subotica, [1936]; Izvještaj oIV. razgovoru, Subotička Danica ili Bunjevačko-šokački kalendar (sa slikama) za prostu godinu1938., Subotica, s. a.; Izvještaj o V. razgovoru,Subotička Danica ili Bunjevačko-šokački kalendar(sa slikama) za prostu godinu 1938., Subotica, s. a.;

Z. Nenezić: Masoni u Jugoslaviji (1764 – 1980),Beograd, 1988.

N. Zelić

BALAŽEVIĆ, Anica (Ana) (Tavankut,26. III. 1914. – Subotica, 4. II. 1992.), sla-marka i svestrana kulturna djelatnica. DoDrugoga svjetskog rata bila je članicakrižarske organizacije. Godine 1946. bilaje među osnivačima HKPD-a MatijaGubec u Tavankutu, a zatim i predsjednicaDruštva. Od 1967. aktivna je u likovnomodjelu, koji je u Društvu organiziran 1961.S pojavom prvih »slika rađenih od slame«1962. odjel Društva postao je jedinstvenimstjecištem pletilja te je 1986. prerastao uPrvu koloniju naive u tehnici slame.Uključivši se u rad odjela, a zatim i koloni-je, dotad popularna aktivistica postaje islamarkom samosvojne poetike žitnihvlati. Osim što se bavila likovnim obliko-vanjem u slami, pisala je i pjesme te sakup-ljala predmete folklorne baštine. Pjesmezavičajne tematike objavljivala je uBačkom klasju i Subotičkoj Danici .Nadahnuće u stvaranju nalazila je usvakodnevnom okružju paorskog života.Njezini prizori »izvedeni u slami« prot-kani su elementima narodnih običaja iprepoznatljivim obilježjima »salašarskogživota«. Prvi je put izlagala na izložbiNaivna umjetnost žena Bačkog Brijega,Uzdina i Tavankuta, održanoj od 8. do 15.III. 1970. u Tavankutu. Nakon toga sud-

54

BALATINAC

Anica Balažević

jelovala je na šezdesetak kolektivnih nas-tupa u Tavankutu, Apatinu, Subotici,Kostanjevici na Krki, KrapinskimToplicama, Zagrebu, Somboru, Senti,Sarajevu, Kovačici, Županji, Baji,Budimpešti, Szolnoku i dr. Slamarski odjelMatice hrvatske u Subotici danas nosinjezino ime.Lit.: Bačko klasje, 67, Subotica, 1992; AnicaBalažević 1914–1992. Prva samostalna izložbalikovnih radova u tehnici slame Anice Balažević. TetaAnici s ljubavlju [Katalog izložbe otvorene u GalerijiGradske biblioteke u Subotici 26. VII. 1999], Maticahrvatska Subotica [Subotica, 1999]; N. Zelić, Protivzaborava. Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo»Matija Gubec« Tavankut (1946–1996), Zagreb,2000.

B. Duranci

BALAŽEVIĆ, Ivan (Tavankut, 22. VIII.1934. – Lazarevac, 25. I. 1967.), agronom.Osnovnu je školu pohađao u Tavankutu,gimnaziju završio 1954. u Subotici, adiplomirao 1960. na Agronomsko-šumar-skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kaorukovoditelj Zemljoradničke zadruge uTavankutu stručno je potaknuo orga-niziranje većih poljoprivrednih površinaradi stvaranja što povoljnijih uvjeta zarazvoj poljoprivrede na pjeskovitu dijelusubotičkog područja, osobito voćarstva ivinogradarstva. Jedan je od suosnivačaZemljoradničke zadruge Peščara uSubotici, u čijem je posjedu bilo oko 6000ha, od kojih je ubrzo oko 700 ha bilo podvoćnjacima. Pridonio je unapređenjuzaštite biljne proizvodnje u Subotici iokolici uvođenjem nove tehnologije(atomizera Besleri) i primjenom suvre-menih zaštitnih sredstava, posebno nanovim plantažama jabuka. Radi stručnogusavršavanja posjećivao je voćarske regijeu Jugoslaviji, Italiji i SSSR-u. Rezultatesvojih istraživanja u voćarsko-vinogra-darskoj i ratarskoj proizvodnji iznosio je nastručnim skupovima u zemlji, a radove jeobjavljivao u domaćim časopisima Biljnazaštita, Novi privrednik te Biljni lekar.Poginuo je u prometnoj nesreći uLazarevcu.Djela: Kratak osvrt na rad aparata na zaštiti voćnjakai vinograda u subotičkoj Peščari, Biljna zaštita, 3,

Zagreb, 1964; Suzbijanje pepelnice jabuke/Podosphaera Leucotricha/ u rodnom voćnjaku Z. Z.Peščara, Subotica, Biljna zaštita, 11-12, Zagreb,1963; Neka iskustva u primeni mašina za zaštitusavremenih plantaža ZZ Peščara, Subotica, Noviprivrednik, 9, Subotica, 1965; Kompleksna zaštitavoća i vinove loze na Subotičko-horgoškoj peščari,Biljni lekar, 2-3, Beograd, 1967 (suautori I. Rudinskii T. Tili).

Lit.: In memoriam: Ivan Balažević (1934-1967),Subotičke novine, 3. II. 1967; Povodom godišnjicepogibije Ivana Balaževića, dipl. inženjera.Komemorativni skup u Peščari, Subotičke novine, 25.I. 1968.

N. Zelić

BALAŽEVIĆ, Ivan (Tavankut, 12. VII.1949.), slikar, grafičar i kazališniscenograf. Osnovnu školu pohađao je urodnome mjestu, a njegovu je darovitostprvi zapazio György Boros, poznati su-botički likovni pedagog. Školovanje jenastavio u Građevinsko-tehničkoj srednjojškoli, na smjeru arhitektura. Nakon mature1968. upisao se na odsjek grafike naAkademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.Profesori su mu među ostalima bili

Dalibor Parać, Albert Kinert, Frano Baće iMarijan Detoni. Diplomirao je 1972. i vra-tio se u Suboticu, gdje je predavao likovniodgoj u srednjim školama. Surađuje saSubotičkim novinama, časopisom za kultu-ru Rukovet, Narodnim kazalištem.Oblikovao je ambalažu za Tvornicu čoko-lade Pionir. U Zagrebu je izvanrednostudirao povijest umjetnosti i kompara-tivnu književnost. U Novi se Vinodolskipreselio 1974. i zaposlio u Rijeci. Od1978. radi u Kazalištu lutaka i postaječlanom Hrvatskog društva likovnih umjet-n ika u Ri jec i . Od 1980. surađuje s

55

BALAŽEVIĆ

Ivan Balažević: Portreti srca,olovka na papiru, 1997.

izdavačkom kućom Otokar Keršovani,1982. postaje članom ULUPUH-a(Udruženje likovnih i primijenjenih umjet-nika Hrvatske) u Zagrebu.

Prvi je put samostalno izlagao kaoslikar 1971. u Subotici. Priredio je mnogob-rojne izložbe, a sudjelovao je i na kolek-tivnim smotrama hrvatskih umjetnika iprestižnim manifestacijama: Međunarod-nom bijenalu plakata u Varšavi 1976.,Međunarodnoj izložbi grafičkog obliko-vanja i dizajna ZGRAF 3 u Zagrebu 1981.,Međunarodnoj izložbi originalnog crteža uRijeci 1982., Ex tempore u Opatiji od1983. i dr.

Primio je mnogobrojna priznanja kaoslikar, scenograf, dizajner plakata, opremeknjiga: posebno priznanje žirija na prvomeEx tempore u Opatiji 1983., prva nagradaEx tempore 1987, Nagrada Grada Rijekeza sveukupan doprinos u likovnom životugrada Rijeke 1992., Nagrada GradaNovoga Vinodolskoga za sveukupni dopri-nos u kulturnom razvoju Grada NovogaVinodolskoga 1996., treća nagrada nameđunarodnoj likovnoj koloniji Grobnik’97 te mnoga druga priznanja.

Svestranom aktivnošću, znanjem,posebnom stvaralačkom poetikom, vrhun-skim dometima u grafičkom dizajnu,scenografskim rješenjima i nadasve pre-poznatljivim samosvojnim likovnim izra-zom ističe se na recentnoj umjetničkojsceni. Njegova su djela, osim u Hrvatskoj,permanentno izlagana i u inozemnimlikovnim centrima: Varšava, Kavasaki,Rostock, New York, Jalta, Celovec,Budimpešta, Michigan, Basel, München,Pečuh i dr. Predgovore njegovim samostal-nim izložbama te napise o njegovu radu umnogim listovima i časopisima pisali su:Vanda Ekl, Vladimir Maleković, BerisavValušek, Luko Paljetak i mnogi drugi.Lit.: I. Balažević, Mala monografija, Rijeka, 2002.

B. Duranci

BÁLDY–BELLOSICS, Flóra (Baja, 23.IX. 1901. – Kecskemét, 1. IV. 1982.),prosvjetna djelatnica i etnografkinja.Školovala se u Baji i kratko u Subotici.

Gimnaziju i učiteljsku školu završila je urodnom gradu i stekla diplomu učiteljicena madžarskome i njemačkom jeziku.Predavala je u više seoskih škola u okoliciBaje te obnašala dužnost ravnateljice školeu Gari. Slijedeći svojeg oca BálintaBellosicsa, znamenitoga madžarskogetnologa, i ona se bavila istraživačkimetnografskim radom. Proučavala jeukrasne motive pučke radinosti Madžarate Bunjevaca i Šokaca u južnojMadžarskoj. O tome je napisala nekolikočlanaka i studija koje su objavljene u raz-nim madžarskim časopisima i godišnjaci-ma. Dvije su joj studije objavljene i nahrvatskom jeziku: »Torba bačvanskihBunjevaca« (Cumania, Kecskemét, 1974.)i »Santovačke šokačke tkanine i vezovi«(Etnografija Južnih Slavena, Budimpešta,1977.). Iza nje je ostalo mnogo neobjav-ljenih rukopisa, koji se čuvaju u MuzejuTürr István u Baji. Pokopana je u Baji.Djela: A régi népi takácsok élete Nagybaracskán éskörnyékén, Baja, 1968; A házivászon felhasználása éskészítése Nagybaracskán, Bátmonostoron ésDávodon, Budapest, 1981.

Lit.: I. Felvidéki, Irodalmi lexikon Baja és Bácska(rukopis).

E. Bažant i M. Mandić

BÁLINT, Sándor (Segedin, 1. VIII. 1904.– Segedin, 10. V. 1980.), sveučilišni profe-sor, etnograf i povjesničar umjetnosti.Rođen je u segedinskome Donjem gradu, aosnovnu i srednju školu te fakultet završioje u rodnome mjestu. Bio je profesor uUčiteljskoj školi, na Pedagoškome iFilozofskom fakultetu, gdje je do prisilnogumirovljenja bio pročelnik Katedre zaetnografiju.

Osnovno područje njegova istraživanjabili su lokalni vjerski običaji, na čemu jeustrajao i u vrijeme komunizma i zbogčega je ostao uzor mnogim madžarskimkršćanskim intelektualcima. Prvi je objelo-danio narodne molitve. Osim vjerskihtradicija, istraživao je i druga područjadruštvenog života, upozoravajući pritomna utjecaje južnoslavenskih naroda naživot stanovnika Segedina, napose u vri-jeme turske prevlasti, kada se u grad dose-

56

BALAŽEVIĆ

lio velik broj Hrvata i Srba s područja podturskom vlašću. Kako je u drugoj poloviciXVIII. stoljeća Segedin bio regionalnicentar za proizvodnju duhana, a poslije ipaprike, ustvrdio je da je duhan turskimposredovanjem u grad donesen izHercegovine te da poznata segedinskapaprika potječe zapravo iz južnih, slaven-skih područja. Potkraj XVIII. stoljećapaprikom su se u donjogradskom samos-tanu koristili samo kao lijekom, zasnižavanje tjelesne temperature. Ustvrdioje ujedno da iz južnoslavenskih krajevapotječu i sarma, šerbet, cicvara i još nekajela, zatim slavonska sušena šljiva, bosan-ska kruška, baranjski kesten i mnogi zači-ni te južno voće, koje su posredovanjembunjevačke i srpske kuhinje bili preuzeti iu Madžarskoj. Isticao je da je međusobanutjecaj vidljiv i u načinu odijevanja, kul-turi stanovanja i dr.

Nekoliko segedinskih ustanova i udru-ga nose ime Sándora Bálinta i njegujuuspomenu na njega. Ostavština mu jepohranjena u segedinskome muzeju.Djela: A szegedi paprika, Budapest, 1962; Az 1522.évi tizedlajstrom szegedi vezetéknevei, Budapest,1963; A szögedi nép, Budapest, 1968; SzegedAlsóváros. Templom és társadalom, Budapest, 1983;Búcsújáró magyarok. A magyarországi búcsújárástörténete és néprajza (suautor G. Barna), Budapest,1994; Ünnepi kalendárium, I-III, Szeged, 1998.

L. Heka

BALKAN (tur. balkan: šumovite planine),1. geografski: a) drugo ime za Staru pla-ninu u Bugarskoj, u starih Grka poznatukao Aemus, a Haemus u Rimljana. Prvipoznati spomen imena Balkan potječe iz1490. iz pera talijanskog pisca i diplomataFilippa Buonaccorsija Callimaca, a nazivStara planina prvi je zabilježio hrvatskihumanist Antun Vrančić 1567.; b) poluo-tok u jugoistočnoj Europi između Crnoga,Mramornoga, Egejskoga, Jonskoga iJadranskog mora. Za sjevernu granicu,koja nije točno geografski određena,najčešće se uzimaju riječni tokovi Du-nav–Sava–Kupa. Naziv Balkan za poluo-tok prvi je upotrijebio 1819. njemačkigeograf. A. Zeune, koji je želio da poluo-

tok dobije ime prema glavnom gorju kojese na njemu prostire, poput Pirenejskoga iApeninskog poluotoka. 2. geopolitički: a)povijesni naziv kojim se od ranoga XIX.st. označavalo područje što je nakonKarlovačkog mira (1699.) ostalo u sklopuTurskog Carstva. Ono se isprva uglavnompodudaralo s poluotokom; b) u suvre-menome političko-povijesnom značenjučesto se upotrebljava za označivanje pod-ručja Grčke, Albanije, Bugarske, europ-skog dijela Turske te dijelova ili cjelinebivše Jugoslavije i Rumunjske; c) unajširem smislu, u nekih njemačkih autora,imenom Balkan označava se cijelopodručje Europe koje je u prošlosti pri-padalo Turskom Carstvu, što uključuje ivelike dijelove Madžarske; d) u prene-senom smislu riječju Balkan označava sesukobima rascjepkano i zaostalo područje.3. Kulturološki, područje u jugoistočnojEuropi kulturno oblikovano pod orijental-nim utjecajem, uglavnom podudarno sBalkanskim poluotokom.

Od riječi Balkan nastalo je više izraza,uglavnom pogrdnog značenja: a) balkan-ski: nekulturan, divalj, sirov; b) balkanstvo,balkanština: divljačko i nekulturno po-našanje, sirovost; c) Balkanac, Homo bal-canicus: osoba koja se ponaša na primiti-van način; d) nakon Prvoga svjetskog ratanastao je izraz balkanizacija, koji označa-va političko-teritorijalnu rascjepkanost,sukobima prouzročenu diobu geopolitič-kih prostora u manje posebne države nanacionalnoj i vjerskoj osnovi, najčešćemeđusobno zavađene.

Balkanologija (balkanistika) znanstve-na je disciplina koja proučava balkanskiprostor kao cjelinu, a jezgru čini izučava-nje balkanskih jezika. Vodeće su istra-živačke institucije na tom područjuBalkanska komisija Austrijske akademije,balkanološki instituti u Beogradu,Bukureštu, Solunu i drugdje, Centar zabalkanološka ispitivanja Bosansko-herce-govačke akademije, Komisija za balkan-ske studije pri Turskom historijskomdruštvu i dr. O balkanološkim istraživanji-ma izlazi niz specijaliziranih časopisa.

57

BALKAN

Važnost Balkana za Bunjevce iŠokce. Nakon prestanka turske vlasti uBačkoj Bunjevci i Šokci izgubili su povi-jesne veze s Balkanskim poluotokom, skojega su potjecali, i u desetljećimadugom procesu postupno su postajalidijelom srednjoeuropskoga geografskog ikulturnog miljea. Nakon raspada Austro-Ugarske, kad je veći dio Bunjevaca i Šoka-ca ušao u sastav jugoslavenske države,Vojvodina se, kao novo granično civi-lizacijsko područje, često svrstava podgeopolitički pojam Balkana, i to ne samozbog pripadnosti zemlji čiji veći dio imabalkansku tradiciju, već napose zbogpojačanih balkanskih utjecaja u samojVojvodini. Desetljećima dugo promicanjetakvih kulturnih modela u mnogim jedruštvenim područjima ostavilo znatnatraga osobito na niže slojeve bunjevačko-šokačke populacije u vojvođanskom dijeluBačke i udaljilo ih od tradicionalnih sred-njoeuropskih kulturnih vrijednosti. Ipak,Bunjevci i Šokci uglavnom su ostajaliizvan interesa balkanoloških istraživanja.Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, I, Zagreb, 1980;Hrvatski leksikon, I, Zagreb, 1996; M. Todorova,Imaginarni Balkan, Beograd, 1999.

S. Bačić

BALOG, Đuro (György) (Kupusina, 16.IV. 1817. – Bač, 4. VII. 1889.), svećenik ipisac. Za svećenika je zaređen 1841.godine. Službovao je najprije kao kapelanu Bikiću, Aljmašu, Sonti, Subotici iSomboru, a od 1850. kao župnik u Vajskoj.U Baču je bio župnik od 1860. pa do smrti.Obavljao je službu tajnika, a od 1860. idekana Bačkog dekanata. Prikupio je velikbroj knjiga na latinskome, njemačkome,madžarskome i hrvatskome i utemeljiodekanatsku knjižnicu. U župnim knjigamaiz njegova vremena sačuvan je velik brojdragocjenih podataka za župu Bač. Kaodijete znao je samo slovački. U pučkoj ješkoli naučio madžarski, u sjemeništu i nje-mački. Tijekom svoje svećeničke službepočeo je učiti i hrvatski. S vremenom sehrvatskim jezikom služio tako dobro da jena njemu počeo pisati i stihove. Bio je članHrvatskoga književnog društva sv.

Jeronima iz Zagreba i njegov prvi pov-jerenik za Bačku. Bio je velik poklonikIvana Antunovića, s kojim se dopisivao,kao i s Jurjem Dobrilom. U Antunoviće-vim Bunjevačkim i šokačkim novinamazauzimao se za to da se u književnostibačkih Bunjevaca i Šokaca rabi književnijezik kakav se rabio i u Hrvatskoj, jer nijemoguće »svakoj šaki ljudih njevim stylomizdavati knjige«, ali »to nije mnogimapovoljno« jer je »croatico ilyrismus« uovim krajevima nepovoljno predstavljen.Vjerojatni su mu pseudonimi Dobrotvor iRodoljub. Ostavio je mnogo zapisa, odkojih su neki objavljeni kao brošure.Izvor: Župni arhiv u Baču.

Djelo: A Bács rómaikatolikus plébánia százévesemlékezete, Esztergom, 1867.

Lit.: Neven, Subotica, 7/1989; I. Iványi, Bács,Magyarország vármegyéi és városai, Bács-Bodrogvármegye, I, Budapest, s. a.; A. Poljaković, UlogaHrvatskog književnog društva sv. Jeronima u narod-nom preporodu bačkih Hrvata, Klasje naših ravni,Zagreb, 1/1943; S. Blaskowitz, Batsch, Geschichteeiner tausendjährigen Stadt in der Batschka,Freilassing, 1965; A. Sekulić, Drevni Bač, Split,1978; I. Topalić, Katolički kalendar za prostu 1979.godinu, Ruski Krstur, 1978; J. Buljovčić, Odnosprema dijalektu i razvojni put standardizacije jezikakod bačkih Bunjevaca, u: Hrvati u Budimu i Pešti,Budimpešta, 2001; J. Buljovčić, Osvrt na udžbenike ipriručnike za bunjevačku i šokačku djecu u Bačkoj nakraju XIX. i u prvoj polovici XX. stoljeća, u: Hrvatiu Budimu i Pešti, Budimpešta, 2001; A. Lakatos, AKalocsai Érseki Levéltár, Kalocsa, 2002.

S. Beretić i M. Grlica

BALOG, Makarije (Balogh) (Kalača, 14.I. 1804. – Vukovar, 24. XI. 1851.), peda-gog. Franjevcima Provincije sv. IvanaKapistranskoga pristupio je 1823. Dvije jegodine slušao nastavu filozofije na filozof-skom učilištu u Iloku (1824.–26.), a zatimje bio student bogoslovne škole u Baji(1826.–28.) i Vukovaru (1828.–30.). Zasvećenika je zaređen 1828. Položivšidržavni ispit za profesora filozofije, pre-davao je na franjevačkim filozofskim uči-lištima u Našicama (1830.–31.), Požegi(1831.–34.) i Földváru (1834.–42.). UFöldváru je bio dekan filozofskog učilištai samostanski starješina (1843.–50.) dok

58

BALKAN

nije položio ispit za profesora teologije.Tek što je ujesen 1751. počeo predavaticrkvenu povijest i crkveno pravo uVukovaru, shrvan bolešću, prepustio je 18.X. 1851. učiteljsku stolicu M. Doriću.Lit.: Arhiv Hrvatske franjevačke provincije uZagrebu, Protocollum conventus Vukovariensis, sv. 2;Schematismus almae Provinciae s. Ioannis aCapistrano, Budim, 1844; F. E. Hoško, Franjevačkevisoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb,2002.

F. E. Hoško

BANAK, 1. istureni dio oko banja-peći(parasničke peći) u sobi koji služi za sje-denje. Javlja se u formi zidanog ispusta iliklupice. Na njemu su zimi često spavaladjeca; 2. istureni zidani dio banja-pećiispred ložišta, s kojega se u peć ložio ogr-jev, stavljao kruh, pecivo i druga hranakoja se trebala peći, a služio je i radi odla-ganja već ispečene hrane u druge posude.Tu se također mogla ložiti vatra i kuhatihrana u ćupovima ili u »kastroni« (vrstaposude) na »sadžaku« (niskom tronošcu zakuhanje); 3. na banja-peći, produžetak»vinca« do zida, na koji su se stavljalemanje stvari kako ne bi bile nadohvatdjeci, poput »parasničke mašine« (žigicaod bijelog fosfora) i sl.; 4. a) istureni diozida ispod okna prozora; 5. gornja površi-

na niskog zida u pregrađenom »ambe-tušu«.

A. Stantić

BANAT (mongol.-tur. bayan: bogat,imućan > lat. banus: ban, vladarov nam-jesnik), pogranični teritorij na čelu sbanom.

1. U užem smislu, istočni dio današnjeAP Vojvodine, područje između Tise,Dunava i granice prema Madžarskoj iRumunjskoj. Obuhvaća površinu od 9296km², s time da je administrativno danađnjiBanat neđto manji i obuhvaăa 8882 km˛,jer u nj ne ulazi područje koje pripadagradu Beogradu (Pančevački rit). UBanatu, bez Pančevačkog rita, ţivi 616.202stanovnika (2002.). Najveăi su gradoviZrenjanin (79.773), Pančevo (77.087),Kikinda (41.935) i Vršac (36.623).

Malobrojno je stanovništvo hrvatskogporijekla u vojvođanskom Banatu danasuglavnom asimilirano (osim donekle uStarčevu). Jezično se razlikuju dvije hrvat-ske skupine: štokavsko-ikavska (Šokci) ujužnom Banatu i kajkavska u srednjemBanatu. U banatsko Podunavlje Hrvati sudošli u drugoj polovici XVIII. i početkomXIX. st. u sklopu preuređenja vojno-graničarskih teritorija u Hrvatskoj: najpri-je 1760.–70. iz Ličke i Modruške županijete iz okolice Petrinje i Gline, kad su se nas-tanili u Perlezu, Opovu, Starčevu, Glogo-nju, Omoljici i Borči (štokavska skupina),a 1801. zagrebački biskup M. Vrhovacpotaknuo je seobu turopoljskih plemića usrednjobanatska naselja nazvana HrvatskaNeuzina (danas Neuzina, a u nju ulazi inekadašnja Srpska Neuzina), HrvatskaBoka (danas Boka, čiji je dio i nekadašnjaSrpska Boka), Hrvatska Klarija (saSrpskom Klarijom 1947. spojena je uRadojevo) te sela u današnjoj Rumunjskoj:Hrvatska Keča (danas Keča, u koju ulazi inekadašnja Rumunjska Keča), Biled iČenija.

2. U širem smislu Banat je povijesnopodručje u južnoj Ugarskoj izmeđuMoriša, Tise i Dunava, zajedno s Banat-skim gorjem u južnim Karpatima, ukupne

59

BANAT

Banak ispred ložišta

površine oko 28.500 km² i s oko 2.400.000stanovnika. Prvi je put formiran 1718. kaokrunska domena pod imenom TamiškiBanat na čelu s kraljevskim namjesnikom– banom (odatle i naziv Banat). Na tom suteritoriju 1779. obnovljene madžarskežupanije Torontalska, Tamiška i Krašov-ska. Nakon Prvoga svjetskog rata istočnidio Banata (oko 2/3) pripao je Rumunj-skoj, zapadni dio dobila je Kraljevina SHS(oko 1/3), a neznatni sjeverni dio (kodSegedina) ostao je u Madžarskoj.Najvažnija su naselja u rumunjskomBanatu Temišvar (Timişoara) s 333.365st., Arad sa 190.088 st. i Rešica (Reşiţa) s96.197 st. (procjene iz 1994. i 1997). Takoshvaćen Banat više je povijesna tradicija tese danas pod Banatom redovito podrazu-mijeva samo istočni dio Vojvodine. Nopojam Banat u užem i širem smislu bio jeu čestoj uporabi potkraj Prvoga svjetskograta, kad se suprotstavljao tadašnjemumadžarskom županijskom sustavu.

Danas u rumunjskom dijelu Banataživi oko 7.500 Hrvata u nekoliko tradi-cionalnih oaza: Šokci u Rekašu (Recaş),kajkavci u Keči (Checea), a najbrojnija je inajkompaktnija skupina koja se nazivaKaraševcima (Caraşoveni), Krašovanimaili Karaševskim Hrvatima. Nekad ješokačkih Hrvata bilo i u marijanskomsvetištu u Radnji (Maria Radna) tekajkavaca u Biledu i Čeniji (Cenea), ali suasimilirani.

Karaševci su se, bježeći ispred Turaka,doseljavali u Banat od XVI. do XVIII. st.pod dušobrižništvom bosanskih franjeva-ca, ali se dio njih naselio i potkraj XVIII. ipočetkom XIX. st. Dio autora smatra da suime dobili po Kreševu u Bosni, iz čije suokolice navodno podrijetlom, a drugi smat-raju da je cijela zajednica dobila ime poKaraševu, najvećem selu koje su u Banatuosnovali. Neki krugovi srpskih znanstveni-ka osporavaju im pripadnost hrvatskomnarodu i drže ih posebnom etničkomskupinom (Krašovani) ili dijelom srpskognaroda (Krašovanski Srbi). Karaševcidanas žive u sedam sela pokraj rijekeKaraš: Karaševo (Caraşova), Klokotić(Clocotici), Lupak (Lupac), Jabalča

(Iabalcea), Nezmet (Nezmet), Rafnik(Rafnic) i Vodnik (Vodnic). S padomkomunističke diktature i nakon duljegosporavanja od tamošnjih srpskih organi-zacija, hrvatska manjina u Rumunjskojpostupno ostvaruje svoja prava: bogos-lužje se obavlja na hrvatskom jeziku, uKaraševu i Klokotiću postoje osnovneškole na hrvatskom jeziku, u Karaševu jeotvorena i rumunjsko-hrvatska gimnazija,Hrvati imaju svojeg zastupnika urumunjskom parlamentu, u planu suizgradnja hrvatskog muzeja i otvaranjehrvatskog lektorata na Sveučilištu uTemišvaru, država iz proračuna izravnofinancira hrvatsku zajednicu, a pomoćdobivaju i iz Hrvatske. Iako žive veomasiromašno, Karaševski su Hrvati jedna odnajstarijih hrvatskih manjina i vrlo su usp-ješni u čuvanju materinskog jezika i kul-ture te su sela Karaševo i Klokotić za oču-vanje hrvatskog jezika od Hrvatske maticeiseljenika dobila nagradu Najselohrvatskih manjina (1998. i 2001.). Postojii Folklorno društvo Klokotić, koje seposebno skrbi za očuvanje folklornihtradicija. U društvenom životu vodeća jepolitička udruga Zajedništvo Hrvata uRumunjskoj, iz koje se 1998. dio članstvaizdvojio i utemeljio Demokratski savezrumunjskih Hrvata. Zbog teške gospo-darske situacije dio rumunjskih Hrvataposljednjih godina odlazi na privremenirad u Hrvatsku.Lit.: A. Jagić, Hrvatske naseobine u Banatu, LetopisMatice srpske, knj. 319, sv. 1, Novi Sad, 1929; P.Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Subotica, 1930;A. Messner-Sporšić, Kolonije hrvatskih plemića uBanatu, Zbornik za narodni život i običaje JužnihSlavena, knj. XXVIII, sv. 1, Zagreb, 1931; M.Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkihHrvata (rukopis); D. Nikolić, Srbi u Banatu uprošlosti i sadašnjosti, Novi Sad, 1941; I. Esih,Rumunjska znanost o Hrvatima u Rumunjskoj,Klasje naših ravni, Zagreb, 1/1943; M. Marković,Geografsko-istorijski imenik naselja Vojvodine, NoviSad, 1966; J. Marković, Geografske oblasti SFRJ,Beograd, 1967; A. Mitrović, RazgraničenjeJugoslavije sa Mađarskom i Rumunijom 1919-1920,Novi Sad, 1975; Enciklopedija Jugoslavije, I,Zagreb, 1980; P. Stojanović, Hrvati u Rumunjskoj, u:Katolička crkva i Hrvati izvan Domovine, Zagreb,1980; S. Krpan, Hrvati u Keči, Zagreb, 1983; L. I.Krmpotić, Karaševski Hrvati u Rumunjskoj, Zbornik

BANAT

60

»Ivan Antunović«, 4-5, Subotica, 1994; Hrvatskaenciklopedija, I, Zagreb, 1999.

M. Đanić i S. Bačić

BANDAŠ, 1. predradnik »risara« (žetela-ca) ili »bande« (družine) na vršalici. Ime jenastalo od riječi banda (srednjovj. lat.banda: naoružana skupina), u ovom sluča-ju družina okupljena radi obavljanja žetveili vršidbe. Bandaš je prije žetve s poslo-davcem ugovarao posao i cijenu rada, aposlodavac je samo s njime ocjenjivao radi učinak radnika na kraju žetve. U žetvi jerukovodio radom risara, a redovito ga jepratila i njegova partnerica – bandašica,žetelica koja rukoveta za bandašom, tj.pokošeno žito srpom ili kukom skuplja usnopove.

2. Mladić izabran da zauzme središnjuulogu na javnim završnim bunjevačkimžetvenim svečanostima, danas najčešćepoznatima kao »dužijanca« ili »dužioni-ca«. Bandaš je u paru s izabranom ban-dašicom predvodnik slavlja. Svake segodine biraju za svako selo, a posebna ječast biti izabran za bandaša i bandašicu nazavršnim proslavama u Subotici iSomboru. Oni na svečanoj misi zahvalnicina oltar prinose na dar somun kruha odnovog žita te predvode svečanu povorku iisti kruh predaju gradonačelniku. USubotici su bandaš i bandašica i pratiocislike Blažene Djevice Marije na buna-rićkom proštenju, koje se održava posljed-nje nedjelje u kolovozu.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; F.Krajninger i dr., Somborske žetvene svečanosti,Sombor, 1996; A. Stantić, Kruv naš svagdanji,Subotica, 2001.

A. Stantić

BANDAŠICINO KOLO, večernja javnazabava s pjesmom i igrom na dandužijance, odnosno dužionice; zadnji veli-ki događaj u svečanostima svršetka žetve ubačkih Bunjevaca. Priređuje je ga bandaši-ca, koja je, zajedno s bandašem, glavnadomaćica na zabavi. Tradicionalno seodržavalo na salašu, a u posljednje se vri-jeme organizira po župnim dvorovima ili udvorištu bandašičine kuće.

A. Stantić

BANKA (tal. banca < langobardskipanka: klupa), institucija koja se bavifinancijskim uslugama, od kojih međunajvažnije pripada posredovanje u kredit-no-depozitnim poslovima. Pravno senajčešće organizira kao dioničko društvo(d.d.) ili društvo s ograničenom odgo-vornošću (d.o.o.). Razlikuju se i privatne idržavne banke te domaće i inozemne.

Sve do sredine XIX. stoljeća u Baji,Somboru i Subotici, ali i u manjim okol-nim mjestima, financijski su posloviobavljani bez posredovanja banaka. Kaozajmodavci često su se javljale financijskimoćne porodice, npr. Vojnići međuBunjevcima. Pokušaj osnutka prve šte-dionice u Subotici 1846. ubrzo je završioneuspjehom. Najstarija banka u Somborubila je Somborska štedionica, d.d., osno-vana 1868., a potkraj iste godine osnovanaje i Subotička štedionica i pučka banka,d.d., koja je počela raditi iduće godine. Doizbijanja Prvoga svjetskog rata u oba jegrada osnovano desetak banaka. Tijekomosmog desetljeća XIX. st. neke su od bana-ka postizale izvanredne poslovne rezultatete su isplaćivale godišnji iznos dividenda iviše od 50 % od vrijednosti dionica. Doraspada Austro–Ugarske Monarhijenovčarski su zavodi osnivani i u manjimmjestima (Aljmaš, Bajmok, Jankovac,Lemeš). U nekima su od njih važnijuulogu, a u nekima i dominantan udio međudioničarima ili članovima upravnih odbo-ra, imali Bunjevci, npr. Vince Zombor-čević bio je dugogodišnji direktor Subotič-ke trgovačke i obrtničke banke, d.d.,Mihajlo Prćić također je bio dugogodišnjidirektor Pučke gazdačke banke, d.d.,liječnik Josip Antunović bio je izvršnidirektor Subotičke trgovačke i obrtničkebanke, d.d., Ivan Malagurski bio je pred-sjednik, Marko Dulić dopredsjednik, aliječnik Franjo Sudarević izvršni direktorZemljodilske štedionice, d.d, Tadija Bešlićbio je član upravnog odbora Bajmočkepučke banke, d.d. itd.

Uglavnom bunjevački dioničari istupilisu 1904. iz Pučke gazdačke banke, u kojojsu dotad činili važan dio, i osnovali

BANKA

61

Zemljodilsku štedionicu, d.d. Ona jenakon nekoliko godina postala gotovoisključivo bunjevački novčarski zavod, a1912. pripojila se Hrvatskoj zemaljskojbanci iz Osijeka i postala njezinom su-botičkom podružnicom. Prvi predsjednikpodružnice bio je spomenuti Marko Dulić,dopredsjednik Pajo Kujundžić, izvršnidirektor Vojislav Stanković, a njegov zam-jenik Šandor Rajčić.

Između dvaju svjetskih ratova u starojJugoslaviji državne su banke sjedišteuglavnom imale Beogradu i poslovale uistočnom dijelu zemlje, dok su privatne,bilo domaće, bilo inozemne, sjedištenajčešće imale u Zagrebu i najveći dioposlovanja obavljale u ekonomski razvi-jenijim dijelovima zemlje koji su nekadpripadali Austro-Ugarskoj. Najvažnije subanke u sjevernoj Bačkoj bile podružnicaNarodne banke, Gradska štedionica, Općakreditna banka, d.d., Opća privrednabanka, d.d. Među njima su bile i neke odhrvatskih banaka sa sjedištem u Zagrebu.U Subotici, Novom Sadu i VelikomBečkereku postojale su tako podružnicePrve hrvatske štedionice, koja je do fuzijes Hrvatskom eskontnom bankom, d.d.1929. godine vrijedila za najveću privatnubanku u zemlji, zatim subotičke inovosadske podružnice Hrvatske sveopćekreditne banke, d.d. i Srpske banke, d.d. izZagreba i dr. Važniji su bankari međuHrvatima koji su tada djelovali u Suboticibili: Miroslav Mažgon, funkcionarJugoslavenske udružene banke, d.d.,Dragan Mrljak (obojicu je u prvim godina-ma nakon rata Stjepan Radić uputio kakobi se uključili u društveni rad na ovimprostorima) i Antun Bešlić, direktori usubotičkoj filijali Prve hrvatske štedionice.

Poslije Drugoga svjetskog rata privatnesu banke ukinute, a bankarstvo je uklop-ljeno u socijalistički sustav. Gospodarskei društvene reforme tijekom 1960-ih i1970-ih godina dovele su do suvremenijeginstrumentarija, ali je ostao jaz u odnosuna zemlje tržišnoga gospodarstva. Međusocijalističkim bankarima bilo je takođerviše Hrvata, kao što su Subotičani

A leksanda r Tumbas -Šano , MihajloMamužić-Miško, Ivan Mamužić, MatijaSedlak-Maćo i dr.

Nakon raspada socijalističkog sustavapoložaj tradicionalnih državnih banakaoslabljen je zbog pojave novih privatnih (umnogim slučajevima paradržavnih) bana-ka, a poslije i pravih privatnih i inozemnihbanaka. Zbog negativne kadrovske selek-cije u posljednjem desetljeću u Bačkojnema važnijih bankara među pripadnicimahrvatske zajednice.Lit.: T. Avramović, Privreda Vojvodine od 1918. do1929/30. godine s obzirom na stanje pre prvog svet-skog rata, Novi Sad, 1965; Istorija bankarstva uVojvodini, ur. N. Gaćeša, Novi Sad, 2001.

M. Grlica i S. Mačković

BANOVINA, područje kojim upravljaban u ime vladara. Kralj je AleksandarZakonom o nazivu i podjeli Kraljevine naupravna područja od 3. X. 1929. cijeluzemlju podijelio na devet područja koja je,koristeći se hrvatskim povijesnim nazi-vom, nazvao banovinama. Banovine subile administrativne jedinice bez ikakvesamouprave. Sama teritorijalna podjelauglavnom je ignorirala nacionalne i povi-jesne kriterije te su, primjerice, u sastavDunavske banovine ušle Bačka, Baranja,cijeli Srijem te sjeveroistočna Srbija osimBeograda. Sjedište Dunavske banovinebilo je u Novom Sadu, gdje je izgrađenanova upravna zgrada – »Banovina« – kojaje danas sjedište pokrajinske vlade.

Izmjena takva teritorijalnog uređenjapočela je nakon sporazuma Cvetković-Maček donošenjem Uredbe o BanoviniHrvatskoj od 26. VIII. 1939., čime sepokušalo riješiti hrvatsko pitanje uKraljevini Jugoslaviji. Kako je BanovinaHrvatska, za razliku od ostalih banovina,imala široku autonomiju, time nije samouspostavljeno asimetrično državno ure-đenje nego je i počela federalizacija Jugos-lavije. Sličnom su statusu težili i drugijužnoslavenski narodi i povijesne pokra-jine. U Banovinu Hrvatsku ušle su Savskai Primorska banovina te kotarevi Dub-rovnik, Šid, Ilok, Brčko, Gradačac, Der-venta, Travnik i Fojnica. Smatralo se da te

BANKA

62

granice nisu konačne i da će poslije doćido odgovarajućih izmjena u sklopu uređi-vanja ukupnosti srpsko-hrvatskih odnosa.

U skladu s time, među Bunjevcima iŠokcima u Bačkoj razvila se širokaaktivnost u artikuliranju težnja kpriključenju Banovini Hrvatskoj. Te suaktivnosti nailazile na otpor lokalnih srp-skih udruga (Srpski klub u Subotici,novine Narodni pokret i sl.). Iako mu jesjedište bilo izvan granica BanovineHrvatske, NK Bačka iz Subotice bio je većod 1939. članom Hrvatskoga nogometnogsaveza i natjecao se u hrvatsko-slovenskojodnosno hrvatskoj nogometnoj ligi sve doizbijanja rata.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I. Beuc, Povijest instituci-ja državne vlasti u Hrvatskoj (1527–1945), Zagreb,1969; J. Buturac, Katolički dnevnik »Hrvatskastraža« 1929–1941, Croatica Christiana Periodica,23-24, Zagreb, 1990; M. Černelić, Nastojanja da sebačkim Bunjevcima ospori pripadnost hrvatskomnarodu, Studia ethnologica Croatica, 6, Zagreb,1994.

S. Bačić

BANJA-PEĆ, vrsta peći, poznata još i kao»parasnička peć«, koja je služila za grija-

nje soba i za pripremu hrane. Ložilo se ujednu ili dvije banja-peći prema potrebi iliu ovisnosti od razvedenosti osnove stam-bene zgrade (jednodijelna ili dvodijelna),obično kukuruzovinom. U nju se ložilopod tzv. pododžakom, u središnjem pros-toru u kući, u kojem se kuhalo i jelo dopočetka XX. stoljeća. Dim je iz peći išao uzajednički dimnjak (»pododžak«), u kojemse istodobno dimilo i meso nakon svi-njokolje.

Banja-peći kružna su odnosno stožastaoblika, s dekorativnim pljosnatim završet-kom na vrhu, koji je istodobno bio ifunkcionalan, s obzirom na to da se nanjega odlagala hrana preostala od ručkakako bi ostala topla. U pučkoj se tradicijinaziva »šeširom«. Neki se put pri vrhupeći nalazi i funkcionalno-dekorativan ele-ment, tzv. »vinac« – isturen profilirani diokoji okružuje peć i na koji su se stavljalerazličite stvari kako ne bi bile nadohvatdjeci, poput posuda s pripremljenim kruš-nim tijestom, žigica, glačala i sl.

Zidale su se od bubalja (umotaneražene slame) i žute zemlje – ilovače.Bublje su se pravile tako da se upletenaražena slama oblijepila blatom i slagala u

BANJA-PEĆ

63

Banovine u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine

kružnu formu uz tapkanje dlanovima, čimese postizalo spajanje svakoga idućeg slojas prijašnjim. Nakon formiranja konačnogastožastog oblika peć bi se oblijepila i iznut-ra i izvana te dooblikovala. Kad bi se ilo-vača osušila, palila se vatra u peći i ložilose sve dok se ilovača ne speče, čime je pro-ces izgradnje peći bio završen.

Početkom XX. stoljeća i na salašima iu naseljima tehnologija se zidanja tih pećineznatno izmijenila. Naime, bublje je kaograđevinski materijal zamijenio lomljenibiber-crijep širine zida peći, oko 10 cm, ali

se i on jednako tako zidao u ilovači. U tomsu razdoblju banja-peći u oblikovanjudobile i kvadratnu osnovu, premda sufunkcionalno i dekorativno ostale nepro-mijenjene.Lit.: J. Barabás i N. Gilyén, Vezérfonal népiépítészetünk kutatásához, Budapest, 1979; T. Sabján,A búbos kemence, Budapest, 1988 G. Vuković,Terminologija kuće i pokućstva u Vojvodini, NoviSad, 1988; Paorske kuće, Zbornik radova, Novi Sad,1993; Ej, salaši, Zbornik radova, Novi Sad, 1994.

A. Rudinski

BARA, 1. močvarno tlo; 2. plitko i kori-tasto zemljište na kojem se voda poslijekiše ili zbog visoke razine podzemnihvoda zadržava dugo i teško ishlapljuje; 3.u Subotici i okolici riječ označava podvod-ni teren u prirodnoj ili umjetnoj udolini, sastajaćom ili tekućom vodom.

Arhivska građa s kraja XVII. stoljećaprikazuje karakteristike površinskih vodaslijeva Palićkog jezera, od kojih su se nekenazivale ili se nazivaju barama. Do danasje nekoliko gradskih područja sačuvalo unazivima riječ bara, iako u većini njihvode odavna nema. Najpoznatiji su topo-nimi: a) Agina bara, mlaka sjeverno odKertvaroša. Spominje se 1744. kaopodručje kojim se kao kosilištem u turskodoba koristio subotički aga. Tijekom pro-ljeća 1771. zasađena je vrbama i drugimbrzorastućim drvećem. Područje je danasnaseljeno, ali ondje i dalje postoje i livade;b) Ciganska bara, mlaka izvan nekadašnjihgradskih opkopa, zapadno od željezničkepruge. Tijekom XIX. stoljeća jezero jeisušeno i nasuto je korito, a naseljeno je istanovništvom koje je dotad na rubnomemočvarnom tlu živjelo u skromnijim nas-tambama; c) Čvorkova bara, dio jame uŠandoru sjeverno od groblja, nastala jeodvozom zemlje. U njezinu većem,istočnom dijelu manje je nogometno igra-lište; d) Jasi bara, mlaka u sjeverozapad-nom dijelu širega gradskog središta,između Halaške ceste i Ulice Zrinskoga iFrankopana. Prvi poznati spomen Jasi barepotječe iz 1778. godine. Voda je u Jasi barudolazila iz smjera Velikog rita, a otjecala jeprema potoku Fűzfás. Isušena je tijekom

BANJA-PEĆ

64

Skica banja-peći: 1. banak ispred ložišta;2. peć; 3. banak za sjedenje; 4. zapećak;5. pododžak

Banja-peć

1880-ih godina, no toponim se održao dodanas; e) Rogina bara, jezero, gradskopodručje koje se proteže od današnjegaželjezničkoga kolodvora prema jugu doSegedinske ceste. Zbog strateške važnostiza srednjovjekovni grad i kasnijugraničarsku utvrdu često se spominje uizvorima. Poslije je postala smetnjom zarazvitak grada pa je Kraljevska komora1764. naložila da se korito zasadi stablima,a 1794. da se počne isušivanje i nasipanjeceste kroz korito (današnja Ulica ĐureĐakovića). Duž ceste su 1803. zasađenetopole. Premda je 1828. prokopan odvodnikanal, ni tijekom 1840-ih godina koritojezera nije bilo posve isušeno. Nasip zaželjezničku prugu podignut je 1864., nasjevernoj su polovici korita 1870-ihizgrađene palače, a 1888. odlučeno je da seu koritu Rogine bare, ispred željezničkogakolodvora, zasadi park, koji i danas postoji.Izvori: Historijski arhiv Subotica: Ekonomski zapis-nik 1827: 983; 18.C.131/aec.1828; 9766/polg.1881,

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886-1892; L. Szekeres,

Szabadkai helynevek, Helytörténeti kézikönyv,Szabadka, 1975; A. Rudinski, Tri rukopisne karteSubotice iz druge polovine XVIII veka, Rukovet,2/1984, Subotica; A. Sekulić, Hrvatski bačkimjestopisi, Zagreb, 1994; L. Hovány, A Palicsi-tó éskörnyéke, Különös tekintettel az 1697-es tollrajzra,Kanizsa, 1997; G. Ulmer, Kraljevski komesar Skultetiu Subotici (1819–1823), Analitički inventar,Subotica, 1998; L. Hovány, A Topolya–Péter-réve–Szeged–Tom-pa-négyszög öt felszínvize a 18.századi térképeken, Új Kanizsai Újság, 3-10,Kanizsa, 1998; L. Hovanj, Regulacije terena u okoli-ni Narodnog pozorišta u Subotici pre 1848. godine.Sa posebnim osvrtom na rezultate geomehaničkihistraživanja, Rukovet, 1-2-3/1998, Subotica; L.Hovanj, Uređenja Jasi bare tokom XVIII–XIX veka,Rukovet, 9-12/2001, Subotica; L. Hovány, Vizeinknyomában. Különös tekintettel Északkelet-Bácskára,Szabadka, 2002; Ž. Sabo, Stepski grad. Jedanaestvekova prostornog razvoja Subotice, Subotica, 2002;L. Hovány, Radanovác Baltsek környéki vizenyősterületei, Bácsország, Szabadka, 10-12/2003.

L. Hovány

BARAČKA (madž. Nagybaracska),mjesto u Bačko-kiškunskoj županiji, 16km južno od Baje, na cesti prema Santovu,2475 st. (2002.). Etimologija imena nijejasna, iako je sufiks -čka nedvojbeno

BARAČKA

65

Dio slijeva Palićkog jezera prije regulacije vode: a – Agina bara; b – Ciganska bara; c – Čvorko-va bara; d – Jasi bara; e – Rogina bara; f – Fűzfás potok; g – Mlaka; h – Gatsko jezero; i – Vok;j – Šandorski potok; k – Veliki rit; l – Petreševa česma; m – Baranji mlaka

slavenski. Prijašnja su službena imenanaselja bila Barscha, Baraccha, Baracska,Totina, Baracska ili Totina, sve do 1904.,kad je u sklopu sveopćeg pomadžarivanjatoponima Baracska preimenovana uNagybaracska.

Prvi se put spominje 1318. kaoBarscha, a 1320. kao Baraccha. U tursko jedoba bila dio Bajske nahije, ali je crkvenudesetinu plaćala i Kalačkoj nadbiskupiji.Među »racka« sela ubraja se 1655., a 1711.zabilježena je kao hrvatsko naselje. Popisiiz 1715. i 1720. bilježe ovdje uglavnomsrpske kmetove. Madžarima je napučena1742. i 1762. (200 obitelji iz sjeverneUgarske); Slovaci su doseljeni »iz totskihžupani ja« , a Hrvat i iz Monoš tora(Bátmonostor). Samostalnom je župompostala 1751., a tada se počinju voditi imatične knjige (prije je bila čatalijskapodružnica). Barački su Srbi 1763. prese-ljeni u Stanišić. Potkraj XVIII. st. bilježe jekao višenacionalno naselje. Na početkuXX. stoljeća u njoj živi samo nekolikohrvatskih obitelji. Hrvatski se jezik ovdjezadržao sve do 1920-ih godina.Lit.: G. Grosschmid, Magyarhon népesedésénekáttekintése, figyelemmel Bács-Bodrog vármegyetörténelmére, Bács-Bodrogh vármegyei TörténelmiTársulat évkönyve, Zombor, 3, 1887, 4; Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája, I-II,Zombor, 1896; Magyarország vármegyéi és városai,Bács-Bodrog vármegye, I, szerkesztette S.Borovszky, Budapest, s. a.; I. Iványi, Bács-Bodrog

vármegye földrajzi és történelmi helynévtára, V,Szabadka, 1907; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája, Baja és Bács-Bodrog vár-megye községei, Budapest, 1934; T. Vanyó, Belgrádipüspökök jelentései a magyarországi hódoltság vis-zonyairól 1649-1673, Levéltári Közlemények,Budapest, 42, 1971, 1; K. Eperjessy, Bács-Kiskun,illetve a hajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkoriországleírásban, Bács-Kiskun megye múltjából, II,Kecskemét, 1979; Ž. Mandić, Mikrotoponimija bu-njevačkih Hrvata u Madžarskoj, Folia onomasticaCroatica, 10, Zagreb, 2001.

Ž. Mandić

BARAKOVIĆ, Mira (Jelisaveta, Er-žika) (Subotica, 21. I. 1915. – Caseros,Argentina, 28. XI. 1990.), časna sestra,misionarka, mjesna nadstojnica, delegata,provincijalna predstojnica. Podrijetlom izbrojne vjerničke obitelji, kao mlada člani-ca Katoličke akcije pristupila je 1931.Družbi sestara kćeri milosrđa Trećegasvje tovnog reda sv. Franje . Nakonredovničke formacije 1932. stupila je unovicijat, 1933. položila prve, a 1939.doživotne zavjete. Na prvoj je filijali bila uZagrebu do 1940., gdje je bila odgovornasestra u Zavodu Bauerov dom. Sljedećih ješest godina provela u Taborgradu kaovoditeljica redovničke zajednice i upravi-teljica dječjeg sirotišta. U Vratišincu je trigodine bila nadstojnica i orguljašica,nakon čega je kraće vrijeme bila u rodnojSubotici. Veljače 1952. u Rimu je saskupinom sestara utemeljila prvu filijalusvojeg reda u Italiji, buduće središteDružbe. Od druge polovice iste godineživjela je u Santiago de Chileu, Čile, gdjeje ubrzo prihvatila dužnost mjesne nadstoj-nice i ravnateljice župske škole, koju suvodili oci Predragocjene Krvi i u kojoj susestre iz Družbe radile kao učiteljice.Nakon devet godina premještena je 1960.u filijalu sv. Franje u Asuncionu, Paragvaj.Uz službu kućne poglavarice bila joj jepovjerena i služba delegate paragvajskedelegature, koja je tada pripadala Argen-tini. Kao direktorica Družbine škole upredgrađu Asunciona, razvila je pravi mi-sijski rad sa siromašnom djecom. Namolbu vrhovne glavarice vratila se 1967. uEuropu i sudjelovala u osnivanju filijale u

BARAČKA

66

Baračka(Nagybaracska)

njemačkom gradu Passauu. Pokrajinskompredstojnicom u Argentini i Paragvajuimenovana je 1970. godine. Poslije devetgodina rada na dužnosti voditeljice pokra-jine postala je tajnicom i zamjenicom novepokrajinske predstojnice s. M. EmilijeBelić, a nakon njezine smrti opet je bilapokrajinska predstojnica (1984.–85.).Zatim je imenovana za mjesnu nadstojnicui pokrajinsku ekonomu u Cortinesu,Argentina. Nakon isteka nadstojničkeslužbe, zbog slabog je zdravlja obavljalasamo dužnost pokrajinske ekonome. Uljeto 1990. zadnji je put posjetila domo-vinu i rodni grad. Pokopana je u Caserosu.U službi se isticala osobito stabilnošćuduha, miroljubivošću i pronicljivošću.Izvor: Arhiv Samostana Družbe sestara kćeri milo-srđa Trećega svjetovnog reda sv. Franje u Subotici.

Lit.: S. M. Beata Kovačević, S. M. Mira Baraković –misionarka družbe Kćeri Milosrđa TrećegSamostanskog reda sv. Franje, Bačko klasje, 66,Subotica, 1991.

S. Bačić

BARANJA, plodno područje u Panonskojnizini, površine oko 5.600 km², obrubljenogorjem Meček, Dravom i Dunavom, etnič-ki izrazito šaroliko. Cijeli se teren Baranjepostupno spušta od Mečeka u Podravinubez ijedne veće fizičke prepreke, što jeimalo osobitu važnost u pojedinim povi-jesnim epohama. Regija je ime dobila poistoimenoj utvrdi (Baranyavár, pokrajdanašnjega Branjina Vrha).

Baranjska se županija prvi put spomi-nje 1193. U srednjem je vijeku obuhvaćalai neka područja južno od Drave. Zaturskog razdoblja (1526.–1687.), uz pri-jašnje stanovnike Madžare i Hrvate, nase-ljavane su i druge hrvatske etničke skupine(Šokci) te srpsko stanovništvo: Hrvati, bje-žeći pred Turcima ili s njihovim pozivomradi obrade zemlje i iskorištavanja pašnja-ka, redovito s dušobrižnicima – bosanskimfranjevcima, drugi uglavnom kao turskinajamnici. Prvi sačuvani spomen bunje-vačkog imena jedan je turski defter iz1550. gdje se navodi Márton Bunavácz,kmet iz baranjskog sela Mároka (danas:

Gajić), koji je 1561. zapisan i međuporeznicima sela Isepa (Izsép, danas:Topolje) kao Martin Bunivacz. Nakonpovlačenja Turaka opustjelu Baranjunaselili su Šokci iz Bosne na poziv bara-njskog župana i pečuškog biskupa MatijeRadonića (Radonay) te Srbi za Čarnoje-vićeve seobe. Počevši od 1720., u Baranjuse intenzivno naseljavaju Nijemci. BrojMadžara povećavao se doseljavanjem imadžarizacijom osobito u drugoj poloviciXIX. st. Potkraj XIX. i početkom XX. st. uetničkoj se strukturi Baranje uglavnomuočavaju tri podjednaka dijela, Nijemci,Madžari i južni Slaveni, s time da su odjužnoslavenskog stanovništva Hrvati, kojise ovdje susreću i pod regionalnim imeni-ma kao Šokci i Bošnjaci, bili višestrukobrojniji od Srba. Međutim, nacionalna svij-est hrvatskog stanovništva u Baranji bila jenerazvijena iz istih razloga kao i uBunjevaca u Bačkoj, a nacionalna je svi-jest baranjskih Srba bila formirana podutjecajem pravoslavnog svećenstva, srp-skih učitelja i trgovaca.

Potkraj Prvoga svjetskog rata prota S.Mihaldžić iz Baranyakisfaluda (Branjina)sudjelovao je na Novosadskoj skupštini25. XI. 1918. Uskoro je i srpska vojskaokupirala veći dio Baranje, uključujući iPečuh, do unaprijed određene d’Esperayevedemarkacijske crte. Međutim, sukladnoodredbama Trianonskoga mirovnog ugo-vora, u ljeto 1921. povukla se na novous-postavljenu granicu. Prema Ugovoru jemanji, južni dio Baranje pripao KraljeviniSHS jer je zbog gospodarskih razlogagravitirao Osijeku, a veći, sjeverni dioostao je u Madžarskoj i do danas tvoriBaranjsku županiju. U staroj je JugoslavijiBaranja, skupa s Bačkom i Banatom,ulazila u neformalni politički pojamVojvodine. Upravno je 1922. dodijeljenaBačkoj oblasti, a od 1929. bila je dijelomDunavske banovine. U vrijeme izmeđudvaju svjetskih ratova došlo je do kolo-niziranja srpskog i hrvatskog stanovništvau jugoslavenski dio Baranje. U Drugomesvjetskom ratu jedinstvena Baranja opet jebila dijelom Madžarske, uz represalijeprema jugoslavenskim kolonistima. U

BARANJA

67

socijalističkoj Jugoslaviji, u procesu raz-graničenja između Hrvatske i Vojvodine,pripala je Hrvatskoj, a Srijem je ušao usastav Vojvodine. Nakon Drugoga svjet-skog rata iz hrvatskog dijela Baranje te izdrugih dijelova Jugoslavije protjerano jenjemačko stanovništvo, a u njihove sukuće došli partizanski naseljenici srpske ihrvatske etničke pripadnosti. U madžar-skom dijelu Baranje, kao i u cijelojMadžarskoj, stanovništvo njemačkogpodrijetla u manjoj je mjeri prisiljavano naiseljavanje. U razdoblju 1991.–98. hrvat-ska je Baranja bila dijelom paradržavnihtvorevina različitih imena (RepublikaSrpska Krajina i dr.), a formalno podupravom Ujedinjenih naroda. Za to je vri-jeme nesrpsko stanovništvo uglavnomprotjerano, a u njihove se kuće naseljavalosrpsko stanovništvo iz Bosne i drugihdijelova Hrvatske zahvaćenih ratom.Nakon reintegracije Baranja je postaladijelom Osječko-baranjske županije, što jepratilo iseljavanje dijela srpskogastanovništva, uglavnom mlađih naraštaja.

U hrvatskom dijelu Baranje na pros-toru od 1147 km² živi 42.633 st. (2001.).Najvažnija su naselja Beli Manastir(Pélmonostor), 8671 st., Darda, 5394 st. iBilje, 3224 st. Šokački Hrvati žive u ovimmjestima: Luč, Branjin Vrh, Topolje,Gajić, Batina, Draž, Duboševica, Podolje,Torjanci, Baranjsko Petrovo Selo iPetlovac.

Površina je madžarske Baranjskežupanije 4487 km², s 407.448 stanovnika(2001.). Središnji je grad Pečuh (Pécs),162.498 st., a od ostalih su naselja važnijiMohač (Mohács), 19.223 st., Šikloš(Siklós), 10.668 st. i Siget (Szigetvár),11.353 st. Šokački Hrvati žive u Mohaču,na Mohačkoj adi (Vada – Mohács-sziget),u Novom Mohaču (Újmohács), DolnjojKandi (Alsókanda), Gornjoj Kandi(Felsőkanda), Jeluždi (Élesd), Titošu(Töttös), Lančugu (Lánycsók), Vršendi(Versend), Maroku (Erdősmárok), Marazi(Maráza) Minjorodu (Monyoród), Katolju(Kátoly) , Olasu (Olasz) , Belvaru(Belvárdgyula), Birjanu (Birján), Lotaru(Lothárd), Šarošu (Magyarsarlós), Kozaru

(Nagykozár), Kašadu (Kásád), Bremenu(Beremend) i Šiklošu (Siklós). Premda suu madžarskoj Baranji Šokci, poput ostalihHrvata, u velikoj mjeri odnarođeni, od1990-ih godina utemeljuju se hrvatskemanjinske samouprave u tridesetak baranj-skih mjesta, među kojima su i Belvar,Birjan, Kašad, Katolj, Lančug, Mohač,Olas, Šikloš i Vršenda. U Mohaču djelujuČitaonica mohačkih Šokaca, Bazičnaknjižnica (koja hrvatske škole opskrbljujehrvatskim knjigama) i Muzej KanizsaiDorottya (Središnji etnografski muzejHrvata u Madžarskoj). U Pečuhu suhrvatski dječji vrtić, osnovna škola i gim-nazija, djeluju Hrvatsko kazalište iHrvatski znanstveni zavod, a naSveučilištu Janusa Pannoniusa (hrv. IvanČesmički) postoji Katedra za hrvatskijezik i književnost. Iz Pečuha se emitirajutelevizijske i radijske emisije za Hrvate uMadžarskoj.Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Subotica,1930; J. Erdeljanović, O poreklu Bunjevaca,Beograd, 1930; M. Tucakov, Hrvati u Baranji,Subotička Danica ili Bunjevačko-šokački kalendar zaprestupnu godinu 1940., Subotica, 1939; J.Bösendorfer, Nešto malo o našoj Baranji, Osijek,1940; A. Mitrović, Razgraničenje Jugoslavije saMađarskom i Rumunijom 1919–1920, Novi Sad,1975; Ž. Mandić, Povijesna antroponimija bunje-vačkih Hrvata u Madžarskoj, Budimpešta, 1987; A.Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; S. Sršan,Baranja, Osijek, 1993; M. Klemenčić, A. Milardovići J. Vrbošić, Činjenice o hrvatskoj Baranji, Osijek,1995; A. Sekulić, Hrvatski baranjski mjestopisi,Zagreb, 1996;

S. Bačić i Ž. Mandić

BARAŠEVIĆ, plemićka porodica. Nakonšto im je Leopold I. izdao grbovnicu uBeču 6. VI. 1690. godine, članovi seporodice nakon dolaska u Bačku županijuisprva nastanjuju u Pačiru, odakle Antun iJosip Barašević mole županijske vlasti daim odobre nastanjenje u plemićkom seluMilitić (Lemeš). Porodica je međutim bilaprisiljena povesti parnicu zbog svojegplemstva, nakon čega je 1. III. 1700. ubilj-ežena u popis plemića Bačke županije.Plemstvo je Antunu i Josipu Baraševićuproglašeno u Bačkoj županiji 1754.godine. Godine 1771. porodica ima 17

BARANJA

68

muških potomaka u Lemešu. JosipuBaraševiću iz Lemeša plemstvo je prizna-to 1776., a u popisu lemeških plemića iz1798. upisani su Marko, Ivan, Mijo, Josipi Adam Barašević. Darovnicu na posjede uLemešu dobio je Adam Barašević zajednos trojicom svoje braće 1803. godine.

Potomci porodice danas žive u Lemešui čuvaju originalnu grbovnicu s visećimpečatom.Izvori: Historijski arhiv Vojvodine, Novi Sad, FondBačke županije, 1759/153/A, Cathalogus FamiliarumMilicsicsiensium 1771; Isto, 301/235 iz 1798.

Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest, 2002.

A. Čota

BARBARIĆ, Mladen (Ilok, 17. VI. 1873.– Zemun, 5. IX. 1936.), franjevačkiredovnik, književnik, povjesničar i publi-cist. Rodio se u Iloku u učiteljskoj obiteljiod roditelja koji su podrijetlom biliBunjevci iz Baje. Pučku je školu završio umjestu rođenja, a gimnaziju u Osijeku. S14 godina stupio je u novicijat. Filozofiju iteologiju studirao je u Beču i u franje-vačkom samostanu u Baji, gdje je izaređen za svećenika 1896. Službovao jekao vjeroučitelj, dušobrižnik, župnik igvardijan u franjevačkim samostanima uCerniku, Koprivnici, Iloku, Osijeku iZemunu, gdje je i umro.

Pisao je lirske i epske pjesme, drame,novele, putopise, biografije i radove napovijesne teme. Pripada krugu roman-tičarskih i rodoljubnih spisatelja. Za životaje objavio tridesetak knjiga i rasprava.Pokrenuo je i uređivao katolički list zamladež Anđeo čuvar. Kraće napise objav-ljuje i u tadašnjoj vjerskoj i književnojperiodici u Hrvatskoj, ali i u subotičkimglasilima Neven, Subotičke novine, Hrvat-ske novine i Subotička Danica, u kojimaprevladava rodoljubna tematika, a afirma-tivno piše i o preporodnim aktivnostimameđu bačkim Bunjevcima. Neke odBarbarićevih rasprava na povijesne temeod velike su važnosti za regionalnu povi-jest bačkih i srijemskih Hrvata, osobito zacrkvenu povijest i povijest franjevačkeprisutnosti.Djela: Tugovanke (pjesme), Brod, 1891; Kamenčiććudorednoj prosvjeti naroda, Zadar, 1893;Rodoljupke (pjesme), Mitrovica, 1893; Iločke starine(povijesne rasprave), Zagreb, 1899; Sabrane pjesme,Koprivnica, 1902; Kratka povijest crkve i samostanafranjevačkog u Zagrebu, Zagreb, 1906; Pomozitecrkvi svojoj, Palanka, 1908; O. Ivo Rodić, Palanka,1911; Slavonija, turska podanica (povijesna raspra-va), Bjelovar, 1916; Crtice iz prošlosti Šarengrada,Osijek, 1917; Relikvije sv. Ivana Kapistrana, Zagreb,1917; Kod Žalosne Gospe (drama), Osijek, 1918;Lijepim Dunavom (putopisi), Osijek, 1918; S iste žice(pjesme), Osijek, 1918; Karašica kuda teče(putopisi), Osijek, 1919; Fragmenta. Iz autobiografi-je o. Mladena Barbarića, Osijek, 1921, 1934; Nekecrkve u Slavoniji iza Turaka, Osijek, 1922; Prvi vijekkapelice Majke Božje od Mira u Karlovcima, Đako-vo, 1924; Majka Božja Judska u Osijeku, Osijek,1927; Crkva Iločka, Ilok, 1928; Pašino srce (epskapjesma), Osijek, 1929; Zadnji fratri olovski, Beograd,1934; Zadnji dani sv. Ivana Kapistrana, Beograd,1935; U traženju slike Majke Božje Olovske,Beograd, 1935; Bač, crtice za njegovu povijest,Beograd, 1936; Napuštanje olovskog samostana,Beograd, 1936.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I . Kujundžić,Bunjevačko-šokačka bibliografija – Prilog kulturnojpovijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata, Zagreb, 1969;A. Sekulić, Hrvatska preporodna književnost uugarskom Podunavlju do 1918., Zagreb, 1994.

J. Ivanović

BARBARIĆ, Vesna, rođ. Stantić (Su-botica, 30. VII. 1947.), medicinskabiokemičarka. Maturirala je 1966. u gim-naziji u Subotici, a diplomirala 1973. me-

BARBARIĆ

69

MladenBarbarić

dicinsku biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta uZagrebu. Djeluje u Kliničkom zavodu zalaboratorijsku dijagnostiku Kliničkogabolničkog centra u Zagrebu: od 1973. do1980. u Neuro-biokemijskom laboratorijuNeurološke klinike Rebro, od 1980. do1993. u Kliničkom zavodu za laboratorij-sku dijagnostiku Rebro, a od 1993. uZavodu Šalata. Rezultate znanstvenihistraživanja prezentirala je kao suautoricana nekoliko stručnih skupova u zemlji, asuautorske znanstvene radove objavljivalaje u periodičnim publikacijama u zemlji iinozemstvu: Acta medica Iugoslavica(Zagreb, 1978), Liječnički vjesnik ,(Zagreb, 1980), Jugoslavenska medicinskabiokemija, (Zagreb, 1982), Neurologija,(Zagreb, 1983), Farmaceutski glasnik,(Zagreb, 1983), Annals of ClinicalBiochemistry, (London, 1983), KlinischesLabor, ( Heidelberg, 1993), Acta clinicaCroatica, (Zagreb, 1994), Clinical Laboratory,(Heidelberg, 1997), Nephrology DialysisTransplantation, (Berlin, 1998, London, 1999),Journal of Chemical Information and ComputerSciences, (Washington, 1998, 2000).

N. Zelić

BARDAK (tur. bardak: krčag, šalica), 1.keramička posuda volumena između dvijei pet litara, uska grla, s malom ručkom,iznutra prevučena staklenom glazurom.Kao i neke druge posude za vodu (npr.»đuga«), korištena je za odnošenje vode zapiće seljacima na njivu; 2. keramička ili

limena posuda za petrolej za osvjetljenje.Keramička u odnosu na limenu posuduima prednost u tome što se ne možeprobušiti, ali zato traži pozornije rukova-nje, poput drugih keramičkih predmeta.

A. Stantić

BARIĆ, plemićka porodica. Kralj KarloIII. dodijelio je 1. III. 1722. plemićkupovelju i naslov Miji Bariću, bačkom per-ceptoru (vojnom porezniku) iz Gare, nje-govoj supruzi Mariji-Rebeki Pernthaller tenjihovoj djeci Josipu i Ana-Katarini. Plem-stvo je 1737. proglašeno u Bačkoj županiji.Iz ove je porodice Adalbert Adam Barić.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest, 2002.

S. Bačić

BARIĆ, Adalbert Adam (Bela) (NoviSad, 23. IV. 1742. – Beč, 10. XII. 1813.),profesor političkih i ekonomskih znanosti.Studirao je pravo u Budimu, a doktorirao uBeču 1764. Od 1764. do 1765. radio je uDržavnom saboru u Požunu, zatim do1769. pri Stolu sedmorice u Budimu. Te jegodine, »zbog poznavanja hrvatskog jezi-ka«, imenovan prvim i tada jedinim profe-sorom svih nastavnih predmeta Političko-kameralnog studija u Varaždinu, odnosnou Zagrebu od 1772. Na tim je učilištimapredavao na latinskom jeziku. Godine

BARBARIĆ

70

Grb porodice Barić

Bardak

1776. imenovan je profesorom upravnepolitike, ekonomske politike i financijanovoosnovanoga Pravnog fakulteta uZagrebu, no već je iste godine premještenna Pravni fakultet u Đur (madž. Győr). Od1777. bio je profesor državnog uređenja naPeštanskom sveučilištu, gdje je 1786.postao rektorom. Umirovljen je 1804. uBeču, gdje je i umro 10. XII. 1813.

Napisao je Die gewöhnliche Krönung-sfeyer der ungarischen Könige und Köni-ginen, (Pešta, 1790.), a djelo je odmahprevedeno i na madžarski jezik. U Zagrebumu je 1770. objavljeno djelo Positiones exuniversa scientia politico-camerali, teme-ljeno na njegovim predavanjima u Varaž-dinu. Djelo Dissertatio statistica de potes-tate exeguente regis Angliae iz 1790.prevedeno je i na madžarski i njemačkijezik. Bio je prvi profesor ekonomije i naj-važniji predstavnik kameralizma uHrvatskoj. Njegovo djelo StatisticaEuropae iz 1792. bilo je donedavno samou rukopisu, koji se nalazi u Madžarskomenarodnome muzeju, a objavljeno je uZagrebu početkom ovoga stoljeća kaodvojezično latinsko-hrvatsko izdanje.Nekoliko njegovih manjih radova tiskanoje, iz nepoznatih razloga, anonimno.Djela: Conspectus regiminis formae regnorumAngliae et Hunariae, Cassoviae, 1790; Dissertatiostatistica de potestate exequente regis Angliae,Cassoviae, 1790; Die gewöhnliche Krönungsfeyerder ungarischen Könige und Königinen, Pest, 1790;Nonnihil de educatione iuventutis scholasticae et stu-diorum reformatione in ditionibus Pannonicis,Pampelonae (fiktivno mjesto izdanja), 1790;Statistica Europae: Statistika Europe, I-II, Zagreb,2001-2002.

Lit.: S. Pataj i J. Grcsics, Irodalom, tudomány ésművészet, Magyarország vármegyéi és városai,Bács-Bodrog vármegye, II, Budapest, s. a.; E.Reiszig, Bács-Bodrog Vármegye nemes családjai,Magyarország vármegyéi és városai, Bács-Bodrogvármegye, II, Budapest, s.a.; E. Laszowski, AdalbertBarić, prvi profesor državnopravnih i financijskihznanosti u Varaždinu i na Zagrebačkoj akademiji(1769-1777), Nastavni vjesnik, 31, Zagreb, 1922-23;Enciklopedija Jugoslavije, I, Zagreb, 1980; Hrvatskibiografski leksikon, I, Zagreb, 1983; A. Sekulić,Bački Hrvati, Zagreb, 1991; Hrvatska enciklopedija,I, Zagreb, 1999.

S. Beretić

BARIĆ, Ivan (Gara, 15. VI. 1862. –Budimpešta, 1. X. 1911.), svećenik. Nakonsrednje škole studirao je u Kalači te je1887. godine zaređen za svećenika. Bio jekapelan u Fancagi (madž. Bajaszentistván)i u Sentivanu (madž. Felsőszentiván).Godine 1888. postao je upravitelj te župe.Djelovao je zatim 1889. u Kaćmaru, 1890.u subotičkoj župi svetog Jurja, 1897. užupi svetog Roka u Subotici, a 1900. usubotičkoj župi sv. Terezije. Upraviteljžupe u Baji bio je od 1902. godine, a uSentivanu od 1903. godine. U Subotičkimnovinama objavljena mu je raspravaSlobodno zidarstvo, u kojoj angažiranoopisuje djelovanje slobodnih zidara protivCrkve i društva. Rasprava je zapravo otis-nuto predavanje što ga je Barić održao uSubotici.Lit.: Subotičke novine, Subotica, 5/1897; Sche-matismus cleri Archi-dioecesis Colocensis etBacsiensis ad annum Christi 1907, Coloczae, 1907;M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokač-kih Hrvata (rukopis); A. Lakatos, A Kalocsai ÉrsekiLevéltár, Kalocsa, 2002.

S. Beretić

BARTALIĆ, Mihajlo (Kalača, 10. IX.1808. – Pečuh, 10. IX. 1879.), kipar.Rođen je u krojačkoj obitelji od oca Ivanai majke Dóre Hegyi. Već se kao pučkoško-lac istaknuo crtežima i rezbarijama. Zanjegovu je darovitost doznao i kalački nad-biskup Petar Klobušicki, koji je umno-gome pridonio da se Bartalićev dar zalikovnu umjetnost razvije. Uz novčanupripomoć poslao ga je u Dresden, utamošnji glasoviti kiparski atelier, gdje jeučio tri godine. Za jedno svoje djelo već jetad dobio posebno odličje saksonskogkralja, a povjerili su mu i izradu kipova udresdenskoj katedrali. Neko je vrijemeučio i u Münchenu. Unatoč stečenoj slaviu inozemstvu, vratio se u domovinu.Godinu dana djelovao je u Pešti, a zatim jeprešao u Pečuh, gdje se oženio KatarinomMiškić. Dom i radionica bili su mu uRákóczijevoj ulici br. 27. U Pečuhu jeslovio kao najpoznatiji kipar, a svoje jekipove izrađivao u drvu i kamenu. G.1835., na molbu poglavarstva gradaPečuha, za tamošnju je sveučilišnu

BARTALIĆ

71

BARTALIĆ

72

knjižnicu od drva, u rokoko-stilu, izradiopoprsja šestorice poznatih političara, kul-turnih djelatnika i promicatelja znanosti.Plod su njegova trogodišnjeg rada1851.–54. kipovi dvanaestorice apostolavisoki 4 m, koji su krasili južno pročeljepečuške katedrale. Među njegova najpoz-natija djela pripadaju i kip MarijeMagdalene u špilji na Kalvarijskom brdu,obelisk, spomenik pečuškim glazbenicima(1866.), kip Bogorodice s mrtvim Isusomu krilu (1878.), kip sv. Stjepana i sv.Ladislava. Taj »Homer kamena«, kako suga od milja zvali, izradio je i velik brojvelebnih nadgrobnih spomenika.Lit.: O. Szőnyi, Pécs-Baranya megyei MúzeumEgyesület Értesítője, Pécs, 1911; Ž. Mandić, MihajloBar ta l ić , Neven , pr i log Narodnih novina ,Budimpešta, 1983.

Ž. Mandić

BARTOLOVIĆ, Stjepan (Bač, 23. XI.1909. – Zagreb, 11. II. 1992.), profesor iknjiževnik. Niža četiri razreda gimnazijesvršio je u Osijeku i Subotici, više razredei ispit zrelosti položio je u Travniku.Diplomirao je na Filozofskom fakultetu uZagrebu 1936. godine. Službovao je uKarlovcu, Splitu, Sinju, Dubrovniku iZagrebu, a nakon rata u Subotici i Rijeci.

U književnosti se javio povjesničkomcrticom Kako je nastala crkvica kod sv.Antuna u Baču?. Nakon toga surađivao jei javljao se radovima u Obitelji, Obzoru,Jutarnjem listu, Subotičkim novinama,Hrvatskom dnevniku, Jadranskom dnev-niku (Hrvatskom glasniku), Svijetu,Novom listu, Hrvatskom narodu, Hrvat-skom krugovalu i u njemačkom časopisuSchwäbischer Volkserzieher. Bavio se kri-tikom i kulturnim problemima, a osobitofolklorom, historijom, filologijom i bibli-ografijom Bunjevaca i Šokaca. Posebno jevažna njegova suradnja u Klasju našihravni, gdje je objavio najvažnije etnog-rafske radove. Nakon rata jedva daobjavljuje. Od petog razreda gimnazijeskupljao je riječi i izraze među bačkimHrvatima u raznim mjestima i takopostavio temelje za jezičnu i etnografskugrađu za rječnik bunjevačko-šokačkih

Hrvata, koja se nalazi u Matici Hrvatskoj uZagrebu. Pokopan je na Mirogoju.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); I. Kujundžić, Izvori zapovijest bunjevačko-šokačkih Hrvata, Zagreb, 1968;A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb 1991; B. Gabrić, Inmemoriam: Stjepan Bartolović, Bačko klasje, 67,Subotica, 1992; B. Gabrić, Prof. Stjepan Bartolović(1909-1992.), Subotička Danica kalendar za 1994.god, Subotica, 1993 (s potpunim popisom radova); A.Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. sto-ljeću, Zagreb, 1996.

A. Kopilović

BAŠIĆ, o. Ambrozije (Ljudevit) (Som-bor, 18. VI. 1895. – Sombor, 23. I. 1929.),karmelićanin i orguljaš. Osnovnu školu igimnaziju pohađao je u Somboru.Filozofiju i teologiju studirao je u Đuru iBudimpešti te ih je i svršio s ocjenomsumma cum laude. Zaređen je za svećeni-ka u Pečuhu 13. srpnja 1920., a mladu jemisu slavio iste godine na KarmelskuGospu 16. srpnja. Bio je prior samostana iosnivač prvoga hrvatskog Malog karme-lićanskog sjemeništa u Somboru (1923.) unovonastaloj Kraljevini SHS. Promicao jeduhovnost novoproglašene sv. MaleTerezije, organizirao crkvene svečanosti ipotaknuo gradnju novih orgulja ukarmelićanskoj crkvi u Somboru. Bio jeljubitelj umjetnosti, osobito ulja na platnu.Uz svoj hrvatski jezik poznavao je iklasični latinski, grčki i hebrejski, a govo-rio je još i madžarski te njemački.Lit.: M. Miloš, In memoriam o. Ambroziju Bašiću,karmelićaninu, Subotička Danica : kalendar za 1984.god., Subotica, 1983.

M. Miloš

BAŠIĆ, Franjo (Subotica, 2. XII. 1912. –Subotica, 10. III. 1991.), društveni djelat-nik i pjesnik. Rodio se u skromnoj obrt-ničkoj obitelji od oca Ambrozija i majkeMarije, rođ. Vidaković-Hadnađ. U rodnomje gradu pohađao pučku školu i gimnaziju,koju zbog bolesti nije završio na vrijeme.U Subotici 1934. upisuje studij prava.Tijekom studija sudjeluje u pokretanju stu-dentskog časopisa Bunjevačko kolo,važnoga za međuratnu književnost su-botičkih Hrvata. Studij nije završio, a od

1937. radi kao službenik u Vojnomodsjeku u subotičkoj gradskoj upravi. Napočetku Drugoga svjetskog rata odvedenje u zarobljeništvo u Njemačku. USuboticu se vratio u svibnju 1943., a sredi-nom 1944. uključuje se u pokret otpora.Bio je član Komande mjesta za gradSuboticu, a 1945. isljednik u Narodnojmiliciji u Bačkoj Topoli. Sljedeće godineponovno se vraća u Suboticu, gdje radi kaogradski službenik do umirovljenja. Bio jeaktivan djelatnik u nekoliko društveno-političkih organizacija.

U mladosti je pisao pjesme nadomoljubne, socijalne i ljubavne teme.Pjesnički mu je opus opsegom vrlo skro-man i neujednačene vrijednosti. Svojuprvu pjesmu Prosjak objavio je uBunjevačkom kolu 1933. na srpskomeknjiževnom jeziku, a tim će jezikom pisatii poslije. U sljedeće tri godine u istom ječasopisu objavio još 12 pjesama, a jednamu je tiskana i u Kalendaru biskupa IvanaAntunovića za 1935. U zbirci pjesamaPupoljci, što ju je izdao 1934. BlaškoVojnić Hajduk, zastupljen je s desetak pje-sama. Poznato je da je pisao i drame iprozu, no njih nije objavljivao.Djelo: Pupoljci (suautor), Subotica, 1934.

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); G. Kikić, Antologija poez-ije bunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971; Leksikonpisaca Jugoslavije, I, Novi Sad, 1972; Hrvatskibiografski leksikon, I, Zagreb, 1983.

T. Žigmanov

BAŠIĆ, Pajica (Subotica, 26. X. 1973.),profesor geografije. Sin Slobodana iKajke, rođ. Ilin. Roditelji su mu se 1969. izBačke Palanke preselili u Suboticu.Proširenu verziju njegova diplomskograda pod naslovom Bunjevci u OpštiniSubotica, obranjenoga 1999. na Prirodos-lovno-matematičkom fakultetu u NovomSadu, objavila je Bunjevačka matica.Knjižica je kompilacijska i ima naglašenuideologijsku svrhu.Djelo: Subotički Bunjevci, Subotica, 2003.

Lit.: Hrvatska riječ, 69, Subotica, 2004.S. Bačić

BAŠIĆ PALKOVIĆ, Geza (Subotica, 11.XI. 1955.), mačevalac. Mačevanjem seaktivno počeo baviti 1968. u Mačeva-lačkom klubu željezničara Spartak, kojemuje ostao vjeran do kraja karijere. Bio ječlan seniorske ekipe Spartaka koja je1973. osvojila državno prvenstvo u maču.Kao junior bio je pojedinačni državniprvak 1974. u maču i floretu, a 1975. umaču, floretu i sablji. Za seniorskureprezentaciju Jugoslavije nastupao jedesetak puta u razdoblju 1980.-84., sud-jelovao na svjetskome i europskom prven-stvu, a njegovi su najvažniji uspjesi biliosvajanje trećega ekipnog mjesta u mačuna Balkanijadama u Bukureštu 1980. iAteni 1981. Aktivnim se mačevanjemprestao baviti 1988. godine.Lit.: M. Brustulov i dr., Sport u Subotici 1944–1984Sportélet Szabadkán, Subotica, [1984].

M. Bašić Palković

BAŠIĆ PALKOVIĆ, Pavle (Subotica, 1.X. 1875. – Zaječar, 10. I. 1931.), službeniki pisac. Rođen je u obrtničkoj obitelji. USubotici je pohađao pučku školu i prvihšest razreda gimnazije, a posljednja dva uKalači, gdje je i maturirao 1897. Iste segodine zaposlio kao činovnik u su-botičkome gradskom poglavarstvu, kojepredvodi njegov prijatelj i zaštitnik,tadašnji gradonačelnik Lazar Mamužić.Nakon Mamužićeva poraza na izborima1902. napušta službenički položaj i seli seu Sentu, gdje radi kao glavni knjigovođa uprivatnome mlinu. U međuvremenu se

BAŠIĆ PALKOVIĆ

73

PavleBašićPalković

oženio (1898.), no prati ga velika obitelj-ska tragedija – sve petero njegove djecerano umire. Oduševljeni je slavenofil. Napočetku Prvoga svjetskog rata odlazi nabojišnicu u Galiciju, gdje je ubrzo bioteško ranjen. Vraća se u Sentu živčano ras-trojen, a nakon djelomičnog oporavkazapošljava se u Ministarstvu prosvjete uBudimpešti. Nakon svršetka rata, kaoznalac madžarskoga i njemačkog jezika, usvibnju 1919. pozvan je da radi uMinistarstvo vanjskih poslova KraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca u Beograd. Noondje se nije zadržao dugo – već 1921.dobiva premještaj i odlazi za carinskogslužbenika u Zaječar, gdje umire 1931. odnezaliječenih rana iz rata. Ondje je ipokopan.

Još kao gimnazijski učenik počeo jeobjavljivati književne tekstove. Služio sepritom pseudonimom Samorad te krati-com P-ć. Prvu pripovijetku Doći će i dansvadbe objavio je u Subotičkim novinama1895. i tom će književnom rodu ostativjeran u svojem kratkom književnom radu.Nakon povratka iz rata, u svojim zrelimgodinama, nije naime mogao pisati zbogbolesti i posljedica ranjavanja. Do odlaskau rat Bašić Palković je međutim objaviodesetak novela i humoreski te nekolikopublicističkih napisa u subotičkim listovi-ma i periodici: u Subotičkim novinama(1895.), Nevenu (1913., 1914., 1919.) iDanici (1914.), no iza sebe nije ostavioknjigu. Pisao je uglavnom dijalektom bu-njevačkih Hrvata i to na teme i motive iznarodnog života. Imao je razvijen osjećajza folklorni humor, a književna ga jepovijest registrirala kao prvoga važnijeghumorističnog prozaista.Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); G. Kikić, Antologija prozebunjevačkih Hrvata, Zagreb, 1971; B. Hajduk Vojnić,Moj grad u davnini, Subotica, 1971; Leksikon pisacaJugoslavije, I, Novi Sad, 1972; A. Sekulić, Hrvatskapreporodna književnost u ugarskom Podunavlju do1918., Zagreb, 1994.

T. Žigmanov

BAŠIĆ PALKOVIĆ, Velimir (Elemir)(Subotica, 29. XI. 1933.), gospodarstvenik

i pilot. Osnovnu školu i gimnaziju završioje u Subotici, a pravo je izvanredno studi-rao i diplomirao u Nišu. Radio je u su-botičkom gospodarstvu do 1990., kad jeotišao u mirovinu s mjesta direktoramjesnoga trgovačkog poduzeća Namateks.Aktivan je u strukovnim (trgovačkekomore) i političkim organizacijama(sindikat i savez komunista). Za svoj je radbio odlikovan Ordenom rada sa zlatnimvijencem i Ordenom republike. Vojnuškolu pričuvnih časnika avijacije u NovomSadu završio je kao pilot 1953., a nakonpovratka iz JNA nastavio se baviti zrakop-lovnim sportom. Dobitnik je srebrne Cznačke jedriličara, zlatne značke motornogpilota, a nositelj je i zlatne plaketeZrakoplovnog saveza Jugoslavije. Sud-jeluje u osnivanju subotičkog AeroklubaIvan Sarić i zračne luke na Bikovu.Angažiran je kao instruktor letenja, astekao je i zvanje međunarodnoga zrakop-lovnog suca.

G. Bačlija

BAŠKUT (madž. Vaskút), mjesto u Bajskomtrokutu, u Bačko-kiškunskoj županiji, 7km južno od Baje, na cesti prema Gari,3671 st. (2001.). Ime mu potječe od madž.Bács kútja, »bački zdenac«, što su gajužnoslavenski doseljenici preinačili u

BAŠIĆ PALKOVIĆ

74

Baškut (Vaskút)

Baškut. Pučkom etimologijom, zbogsličnost i s madžarskom riječi vas,dobiveno je ime Vaskút (»željeznizdenac«). Prijašnja službena imena:Bachkuta, Bathkuta, Bacskut, Baskuth,Baskút, Bacskuth, Baskut, Basskut,Vaskút.

Prvi je put zabilježen među selima1400. U tursko je doba plaćao crkveniporez i Kalačkoj nadbiskupiji, iako je biodio Bajske nahije. Potkraj je XVII. stoljećapustara, ali je 1701. i 1711. hrvatsko nase-lje. Dušobrižništvo su, kao i u ostalimobližnjim naseljima, vodili franjevci izbajskog samostana. Popis iz 1727., kad jeBaškut bio smatran bajskom pustarom,bilježi samo Srbe. U crkvenim matičnimknjigama baškutski se Hrvati spominju tekod 1731., jer je dotad Baškut crkveno pri-padao Baji. Samostalnom općinom postaoje 1752., a 1763., kad se doseljavajuNijemci, a odseljavaju Srbi, osnovana ježupa. G. 1770. u mjestu žive 74 njemačke,39 hrvatskih, 16 madžarskih, 7 slovačkih i3 ciganske obitelji. Katolička je crkvaposvećena u srpnju 1781. Na kraju XVIII.stoljeća Baškut je njemačko-hrvatsko mjes-to koje pripada Grašalkovićevu posjedu.

U novije se doba broj Hrvata stalnosmanjivao: 1881. u Baškutu živi 438Hrvata (ukupno 5101 stanovnika); 1890. –344 (ukupno 5069 stanovnika); 1900. –4172 Nijemca, 523 Madžara i 344 Hrvata,1910. – 371 (ukupno 5196 stanovnika).Rapcsányi tvrdi da je te godine ondje živio»81 Hrvat te 263 Bunjevca i Dalmatinca«.Godine 1941. u Baškutu živi 218 Hrvata,683 Madžara i 3846 Nijemaca, 1945. –236 (prema procjeni Antifašističkogfronta) , 1960 . – 367 (ukupno 4374stanovnika), 1980. – 193 (ukupno 4055 sta-novnika). Nastava hrvatskog jezika ukinu-ta je 1888., ponovno je uvedena 1946. iizvodila se do 1983. Stotinjak baškutskihHrvata svake godine priređuje bunjevačkoprelo, a hrvatska manjinska samoupravautemeljena je 2003.

Među znamenitosti se ubraja seoskakapelica s 14 postaja, čije su slike djelo

Erzsébet Udvardi. U Baškutu su rođeniGrgur Peštalić i Fabijan Peštalić.Lit.: G. Grosschmid, Magyarhon népesedésénekáttekintése, figyelemmel Bács-Bodrog vármegyetörténelmére, Bács-Bodrogh vármegye TörténelmiTársulat évkönyve, Zombor, 3, 1887, 4; Bács-Bodrogh vármegye egyetemes monografiája, I-II,Zombor, 1896; Magyarország vármegyéi és városai,Bács-Bodrog vármegye, I, szerkesztette S.Borovszky, Budapest, s. a.; I. Iványi, Bács-Bodrogvármegye földrajzi és történelmi helynévtára, V,Szabadka, 1907; P. Pekić, Povijest Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1930; J. Rapcsányi, Magyarvárosok monográfiája. Baja és Bács-Bodrog vár-megye községei, Budapest, 1934; T. Vanyó, Belgrádipüspökök jelentései a magyarországi hódoltság vi-szonyairól 1649-1673, Levéltári Közlemények,Budapest, 42, 1971, 1; K. Eperjessy, Bács-Kiskun,illetve a hajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkoriországleírásban, Bács-Kiskun megye múltjából, II,Kecskemét, 1979; Paul Flach, Waschkut: Beiträgezur Geschichte einer überwiegend deutschenGemeinde in der Batschka/Ungarn, München, 1983;A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994;Ž. Mandić, Mikrotponimija bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Folia onomastica Croatica 10, Zagreb,2001;

Ž. Mandić

BATA (madž. Százhalombatta), mjesto uPeštanskoj županiji, oko 25 km južno odBudimpešte, na desnoj obali Dunava,16.845 stanovnika (2001.). Prvi joj jespomen na početku XIV. stoljeća. ImeBata izvodi se od staroturske riječi bat,»potonuli«. Radi razlikovanja od drugih

BATA

75

Bata (Száz-halombatta)

naselja s istim imenom, u XIX. je stoljećuime naselja prošireno mjesnim mikroto-ponimom Százhalom (»sto humova«).

Prema popisu iz 1720. ovdje je živjelo19 hrvatskih porodica (Antunović,Aramčić, Bilković, Dević, Đurčević, Fab-ić, Gilanović...), no ubrzo su ih protjeraliSrbi. Od 1950-ih godina, kad je mjestopreraslo u industrijsko središte, ovamo suse trajno naselili i mnogi Hrvati iz drugihdijelova Madžarske, koji su 1996. uteme-ljili Hrvatsku manjinsku samoupravu.

Lit.: J. Rupp, Buda-Pest és környékének helyrajzitörténete, Pest, 1868; J. Károly, Fejér vármegyetörténete, I-IV, Székesfehérvár, 1896-1901; B. Unyi,A mohácsi ferencesek története, Gyöngyös, 1943; L.Nagy, Rácok Budán és Pesten (1683-1703), u:Tanulmányok Budapest múltjából, XIII, Budapest,1959.

Ž. Mandić

BATINA, naselje na desnoj obali Dunavau istočnoj Baranji. Prema popisu iz 1991.imala je 1449 stanovnika, od čega jeMa d ž a r a b i l o 6 8 8 , H r v a t a 4 4 6 ,Jugoslavena 170, Srba 61 te ostalih 84.Danas ima 1048 stanovnika (2001.).Osnovana je oko 1720. godine naseljava-njem Hrvata, Srba, Madžara i Nijemaca.Između dvaju svjetskih ratova bila jesjedište kotara. Najvažnija veza Baranje sBačkom vodi preko Batine, gdje je 1974.izgrađen cestovni most na Dunavu.Gospodarski je važna i zbog pristaništa naDunavu.

U povijesti je poznata kao poprištevelike bitke od 11. do 29. studenoga 1944.u kojoj su postrojbe NOV-a i Crvene armi-je zauzele batinski mostobran kako bistvorile preduvjete za prodor prema Dravii ostalim dijelovima Slavonije i južneMadžarske. U toj su operaciji sudjelovale ipostrojbe VIII. vojvođanske brigade, ukoje su bili unovačeni borci iz sjeverneBačke nakon povlačenja madžarskihsnaga. Monumentalan spomenik, ujedno ikosturnica za više od tisuću palih boraca,djelo kipara A. Augustinčića, podignut je1947. na obalnoj uzvisini. U novijoj sepovijesnoj znanosti, s obzirom na iznimnovelik broj poginulih boraca, osporavanužnost zauzimanja dobro utvrđenogmostobrana kod Batine, usprkos izvjes-nom povlačenju njemačkih i madžarskihpostrojbi.Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, I, Zagreb, 1980; M.Klemenčić, A. Milardović i J. Vrbošić., Činjenice ohrvatskoj Baranji, Osijek, 1995; A. Sekulić, Hrvatskibaranjski mjestopisi, Zagreb, 1996.

S. Mačković

BÁTMONOSTOR → Monoštor

BÁTORI, Ivan (János) → Burnać, Ivan

BAŽANT, Eva, rođ. Mig (Subotica, 2. I.1945.), bibliografkinja. Školovala se uSubotici i Srijemskim Karlovcima. Kaoknjižničarka u subotičkoj Gradskojknjižnici sudjelovala je u izradbi retro-spektivnih bibliografija cjelokupnognakladništva Subotice, a radila je i naopćoj bibliografiji Subotice, u što pripada iprikupljanje podataka o subotičkimBunjevcima. Plod je toga istraživačkograda, među ostalim, i zavičajna bibliog-rafija Mije Mandića. Članke od važnostiza lokalne Hrvate objavljivala u subo-tičkim časopisima Rukovet (1986, 2001) iPro memoria (1989). Za izradbu 2. sveskaSubotičke bibliografije, skupa s IstvánomSzentgyörgyijem, dobila je godišnjunagradu dr. Ferenc Bodrogvári 1994, kojudodjeljuje Kulturno-prosvjetna zajednicaiz Subotice.

76

Batina

BATA

Djela: Bibliografija Mije Mandića (suautori I.Szentgyörgyi i N. Bašić Palković), Subotica, 1987;Subotička bibliografija 1764–1869, sv. I. (suautoriI. Szentgyörgyi i N. Bašić Palković), Subotica,1988; Subotička bibliografija 1870–1918, sv. II.(suautor I. Szentgyörgyi), Novi Sad, 1993;

Književni sever 1925–1935: bibliografija (suautorN. Bašić Palković), Novi Sad–Beograd, 1999;Subotička bibliografija 1918-1944 , sv. III/1(suautori G. Kiss i K. Čeliković), Subotica, 2003.

S. Bačić

77

BAŽANT

TISKANJE OVOG SVESKA POMOGLI SU:

Savezno ministarstvo nacionalnih i etničkih zajednicaVlada Republike HrvatskeSkupština Općine Subotica

Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne manjine

TISAKPrintex

Subotica

NAKLADA1000