Naslov KUR'ANSKE PRIPOVIIEST1

Priredio Aziz KADR1BEGOVIC

Ilustrirao Ahmet MUMINOVIC

lzdava ć BEAIIINT - Sarajevo

Za izdava ča Mustafa BEC1ROVIC

Urednik Dževad HODŽI Ć

Recenzenti Dževad HODžIC

Hilmo NEIMARLIJA

Redakcila Mustafa BECIROVIC (inicilator i nosilac projekta)

Hadžem HAJDAREV1C (jezi č ki savjetnik)

prof. dr. Enes KARIC i Džemaludin LATIC (stru č'ni konsultanti)

Lektura dr. Remzija HADŽIEFEND1C - PARIC

Korektura Enes DURMIŠEVIC

Šerif MU1KANOVIC

DTP

mtg-topgraf, Velika Gorica

štamparija Mladinska knjiga, Ljubljana

Tiraž 5000

Copyright © 1998. BEMUST, Sarajevo

ISBN 9958-725-07-X

Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, na osnovu č lana 19. ta č ka 13. stava 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, komplet "Kur'anske pripovijesti" oslobo đ a se

plaćanja poreza na promet proizvoda.

Biblloteka »Dječ ija knjiga«

KUR'ANSKE PRIPOVIJESTI

BEMUST 1998.

Jusuf brača njegova Jedne no ć i Jusuf je usnio č udan san. U snu je vidio kako su mu se poklonili Sunce i Mjesec i sa njima još jedanaest zvijezda. Kada se probudio, odmah je otišao svome ocu i rekao mu: "O oć'e moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše."

"Sinko moj," - re če mu otac -"ne kazuj svoga sna bra ć i svojoj, da ti ne uč ine kakvu pakost. Gospodar tvoj ć e tebe odabrati, i tuma č enju snova te nau č iti. I miloš ć u svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je."

\\

Kako su dani prolazili, Jusufova bra ć a po ocu poć'eše zavidjeti Jusufu i njegovu

bratu, jer im je izgledalo da su njih dvolica draži ocu od svih ostalih, kojih je bilo č'itava

skupina. U njima se pojavi zavist, pa se stadoše dogovarati da nešto u ć'ine kako bi zadobili o č evo

povjerenje. Jedan od njih predloži da ubiju Jusufa, ga u kakvu predjelu ostave, pa ć e se tada otac njima okrenuti i oni

ć e dobri ljudi biti. Drugi, me đ utim, re č e: "Ako baš ho ć ete da nešto u č inite, onda Jusufa ne ubijte, ve ć ga na

dno nekog bunara bacite, uzet ć e ga kakva karavana."

3

I tako skovaše plan kako da se otarase Jusufa. Docloše pred oca i rekoše mu: "O oć'e naš, zašto sumnjaš u naša osje ć anja prema Jusufu? Mi mu zaista želimo dobro. Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ć emo ga, sigurno, ć'uvati." "Bit ć e mi doista žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili," - odgovori im otac. "Kako ć e ga vuk pojesti a nas ovoliko!" - rekoše oni - "mi bismo tada bili zaista izgubljeni."

Kad otac pristane, oni odvedu Jusufa i bace ga na dno bunara. Uve ć'er dođ u ocu svome pla ć'u ć i. "O o ć'e naš," - rekoše - "bili smo otiš'li da se tr č emo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. Ti nam ne ć eš vjerovati, iako istinu govorimo." I donesoše njegovu košulju lažnom krviju okrvavljenu. "U vašim dušama je ponikla zla misao" - re č e im otac "i ja se ne ć u jadati. Od Allaha tražim pomo ć protiv onoga što vi iznosite."

,

Nedugo pošto ugledaše bunar vode. Kad ovaj s "Muštuluk! Evo j Oni uzeše fusufa prodadoše ga za se oslobode.

uf bijaše ba č en u bunar, nai đ e tuda jedna karavana. Kad ;4,1 adovaše se i poslaše svoga vodonošu da im donese

,1 vedro svoje u bunar, uzviknu: • dje č aka!"

sa'f, e ga kao trgova č ku robu. I č im im se ukaza prilika, efti are - svega nekoliko groša. Jedva su ć'ekali da ga

Jusufa kupi jedan ć'ovjek iz Misira. Č im ga dovede, re ć'e svojoj ženi da mu boravak kod njih u ć'ini prijatnim, dodavši da im može od koristi biti, a da ga mogu i posiniti. I tako je Allah Milostivi dao Jusufu lijepo mjesto na Zemlji i nau č io ga tuma ć'enju snova. Allah č ini šta ho ć e, ali ve ć ina ljudi ne zna. Kad je Jusuf stasao, Allah ga je mudroku i znanjem obdario. Tako On nagra đ uje one koji dobra djela ć'ine. Jusuf je tako bio ne samo znan i mudar, nego i veoma lijep, stasit mladi ć . Lijep poput najljepš'e djevojke.

7

l dogodi se da se ona žena u č ijoj je ku ć i bio u njega zaljubi, i ne mogavši odoljeti, po č e ga na grijeh navoditi. lednoga dana, kad su ostali sami u sobi, ona pozaklju ča sva vrata i re č e mu: "Hodi!" "Sač uvaj Bože!" - uzviknu on -"vlasnik me moj lijepo pazi. Oni koji uzvrate zlom ne ć e nikad uspjeti." Kako je ona njega silno željela i navaljivala, to bi i on nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao. Zato potr ča prema vratima, a i ona za njim, te mu razdera košulju straga. I baš u tom trenutku nai đ e kraj vrata njen muž, i ona, da ga preduhitri, odmah re č e:

"Kakvu kaznu zaslužuje onaj koji je

htio da ženi tvojoj zlo u č ini, ako ne tamnicu

kaznu bolnu?" "Ona je pokušala mene na grijeh

navesti," - re č e Jusuf. Uto se kraj vrata stvori i jedan njezin ro đ ak

koji re č e da treba vidjeti košulju, pa ako je ona sprijeda razderana, onda ona govori istinu, a on

neistinu, a ako je košulja njegova straga razderana, onda ona laže, a on govori istinu. Kad su pregledali košulju i vidjeli da je straga razderana, muž reče da je to jedno od ženskih lukavstava da su njihova lukavstva zaista velika. I naredi ženi da traži oproštenje za grijeh, jer je zaista htjela zgriješiti.

9

U gradu se brzo pro ć'u za taj doga đ aj, pa žene po č eše govorkati kako je upravnikova žena navra ćala svoga momka na grijeh i u njega se bila ludo zagledala. Kad ona č u za njihova ogovaranja, posla po njih, te im pripremi divane dade svakoj od njih po nož u ruku. I tada re č e lusufu da izi đ e pred njih. Kad ga one ugledaše, toliko se zadiviše njegovoj ljepoti i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!" - uskliknuše - "ovo nije č ovjek, ovo je anđ eo plemeniti!"

.1 1

-

"E to vam je onaj zbog kojega ste me korile" - re č e ona. "Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali on se odupro. No, ako ne u č ini ono što od njega tražim, bi ć e sigurno u tamnicu ba č en i ponižen." "Gospodaru moj," zavapi Jusuf - "draža mi je tamnica od ovoga na što me one navra ć aju! Ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati." I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova. On, uistinu, sve ć uje i zna.

11

lako su se bili uvjerili da je Jusuf nedužan, njima na um pade da ga za neko vrijeme bace u tamnicu. Sa Jusufom su u tamnicu ušla još dva momka. Kako vidješe da je Jusuf veoma dobar i znan č ovjek, to ga zamoliše da im protuma č i neke njihove snove: "Ja sam sanjao da cijedim grož đ e" - re č e jedan od njih. "A, ja, opet," - re č e drugi - "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju."

sei■

"Nijedan obrok hrane ne ć e vam biti donesen a da vam ja prije ne kažem šta ć ete dobiti" - reć'e Jusuf. "To je samo dio onoga č emu me nau ć'io moj Gospodar. la se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji onaj svijet ne priznaje. Ja ispovijedam vjeru svojih predaka Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prili ć'i da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali ve ć ina ljudi nije zahvalna. 0 drugovi moji u tamnici, su bolji raznorazni bogovi Allah, Jedini i Svemoć ni?

13

Oni kojima se, mimo Njega, klanjate samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a on je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali ve ć ina ljudi ne zna." Onda im Jusuf kaza šta zna č e njihovi snovi i re č e da ć e jedan od njih gospodara svoga vinom pojiti, a da ć e drugi biti raspet i da ć e mu ptice glavu kljuvati. Pa onome za koga je znao da ć e biti spasen re ć'e da ga spomene gospodaru svome, ne bi li ga iz tamnice izbavio. Ali, šejtan u ć'ini da on to zaboravi, i Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina.

;

(

I dogodi se da jednog dana vladar te zemlje usni san u kojemu sedam mršavih krava pojede sedam debelih. I još usni sedam zelenih klasova i sedam drugih sasušenih. Onda pozove svoje velikaše i zatraži da mu te njegove snove protuma č e. "Zbrkanih li snova!" - rekoše oni -"mi snove ne znamo tuma č iti." Tu se zadesio i onaj momak koji je bio s Jusufom u tamnici i koji se spasio. Poslije toliko vremena, sjeti se Jusufa i re č e: " ► a ć u vam protuma č iti san, samo me pošaljite!" Tako on dođ e kod Jusufa u tamnicu i zamoli ga da protuma č i san koji je vladar usnio, da bi se mogao vratiti ljudima i da bi oni saznali.

15

Jusuf mu ispri ča da taj san zna ć'i da ć e oni uzastopno sedam godina sijati i da ono što požanju treba da u klasu ostave, osim ono malo što ć e jesti, jer ć e poslije toga do ć i sedam teških godina koje ć e pojesti ono što je za njih pripremljeno, tako da ć e ostati jedino ono što je za sjetvu ostavljeno. Poslije toga ć e doć i godina u kojoj ć e ljudima kiše biti u obilju i u kojoj ć e cijediti. Kad je č uo tuma ć'enje svojih snova, vladar zapovijedi da mu dovedu lusufa. Kad je vladarev izaslanik došao po Jusufa, on mu re ć'e da se vrati svome gospodaru i da ga upita šta je sa onim ženama koje su ruke svoje porezale i ć'ije spletke vlasnik njihov dobro zna.

upita one žene šta se dogodilo kad su one Jusufa na grijeh navodile, a one odgovoriše da o tome ništa ružno ne znaju. Tada se javi upravnikova žena i potvrdi da je ona Jusufa na grijeh navra ćala, i da je on istinu rekao. I dodade: "Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona z1u, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je." Pošto vidje da je Jusuf potpuno nevin, vladar re č e: "Dovedite mi ga, uzet ć u ga u svoju svitu." A nakon razgovora sa njim, re ć'e mu: "Ti ć eš od danas kod nas utjecajan biti."

1 7

"Postavi me" - re ć'e mu Jusuf - "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista č uvaran i znan." I tako, miloš ć u Allahovom, Jusuf dobi vlast u zemlji: boravio je ondje gdje je htio. Allah daje onome kome hoć e i ne dopušta da propadne nagrada onima koji dobra djela č ine. A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha č uvaju. Mudrost Uzvišenog Allaha tako u č ini da bra ć a Jusufova docloše Jusufu - on ih poznade a oni njega ne poznadoše.

Kad ih je namirio hranom, re č e im da mu dovedu brata koji je ostao sa njihovim ocem. A ako to ne u č ine, ne trebaju više dolaziti, niti ć e od njega više hrane dobiti. "Pobrinut ć emo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ć emo tako postupiti" - rekoše oni. Jusuf re č e momcima svojim da oni krišom stave njihove stvari u njihove tovare, pošto ć e ih oni, kad se vrate svojima, prepoznati i opet se povratiti. Kad su se vratili svome ocu, rekoše da više hrane ne ć e dobiti ukoliko sa sobom ne dovedu i njihovog brata, kojega ć e oni zaista č uvati. "Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?" - re č e on. "Ali, Allah je najbolji č uvar i On je najmilostiviji!"

19

A kad oni otvoriše svoje tovare i na đ oše da su im vra ć ene stvari koje su oni bili dali za hranu, rekoše: "O o č e naš, šta možemo više poželjeti? Evo, vra ć ene su nam stvari naše, i hranom ć emo č eljad našu namiriti, i brata našeg ć emo ć'uvati, a i jedan kamilin tovar hrane ć emo više dobiti; to je neznatan tovar." "Ja ga s vama ne ć u poslati" - re č e "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ć ete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I pošto mu se oni zakleše, on re č e: "Allah je jamac za ono što smo utana ć ili!

0 sinovi moji, ne ulazite u jednu kapiju, ve ć na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; mo ć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" I kad ucloše onako kako je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poštedeni onoga što im je Allah bio odredio. Kad izacloš'e pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i re č'e: "Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili."

I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu č ašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste doista kradllivci!" Oni im pristupiše i upitaše: "Šta to tražite?" "Tražimo vladarevu č ašu" - odgovoriše. - "Ko je donese, dobit ć e kamilin tovar hrane. Ja za to jam č im!" "Allaha nam," - rekoše oni - "vi znate da mi nismo došli da č'inimo nered na zemlji, i mi nismo kradIjivci." "A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?" - upitaše.

i1 111

"Kazna je onome u č ijem se tovaru nađ e - sam on" - odgovoriše "Eto tako mi kažnjavamo kradljivice." Milostivi Gospodar bijaše pou č io Jusufa kako tu varku da izvede, jer on po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Allah uzvisuje koga ho ć e, a nad svakim znalcem ima još znaniji. I fusuf po č e pregledati vre ć e njihove, prije vre ć e brata svoga, a onda izvadi čašu iz vre ć e brata svoga. "Ako je on ukrao", - rekoše oni -, "pa i prije je brat njegov krao!"

11 ,

Jusuf im ne re ć e ništa. "Vi ste u gorem položaju" - pomisli u sebi - "a Allah dobro zna kako je bilo to o č emu govorite." "O upravni ć'e," - rekoše oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar č ovjek." "Sa č uvaj Bože," - re č e "da uzmemo nekog drugog do onoga u kojeg smo naš predmet našli! Tada bismo zaista bili nepravedni!" I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se u stranu da se posavjetuju.

"Zar ne znate" re ć'e naistariji me đ u njima - "da ste se

ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Ne ć u napustiti ovu

zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija

najbolji. Vratite se svome ocu pa recite: 0 o č e naš, sin tvoj je

ukrao; mi tvrdimo samo ono š'to smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je su đ eno sa č uvati. Pitaj grad u kojemu

boravsmo i karavanu s kojom do đ osmo. Mi zaista govorimo

25

"Nije tako" - re č e Jakub - "u dušama vašim je ponikla zla misao, i ja se ne ć u jadati, nadam se da ć e mi Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je." I okrenu se od njih i re č e: "O Jusufe, tugo moja!" - a o ć'i su mu bile pobijeljele od jada; bio je vrlo potišten. "Allaha nam," - rekoše oni - "ti toliko spominješ Jusufa da ć eš teško oboljeti

umrijeti!" "la tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate" - re ć'e on.

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite

,z,a nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost! I kad oni iziđ oše pred jusufa, rekoše: "O upravniče, i nas i č eljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udjeli nam milostinju, jer Allah

"doista nagra đ uje one koji milostinju udjeljuju." \^^

27

■11

"A znate li" - upita on - "šta ste s fusufom i bratom njegovim nepromišljen uradili? "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikaše oni. "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, ne ć e dopustiti da propadne nagrada onima koli dobra diela č ine." "Ail-a-ha nam," - rekoše oni - "Allah te je nad nama uzvisio, mi smo za-i-sta zgriješili."

\

"Ja vas sada ne ć u koriti" - re ć e. "Allah ć e vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji! Ovu košulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on ć e progledati, i svu č eljad svolu mi dovedite!" I kada karavana napusti Misir, otac njihov re č e: "Ja zbilja osje ć am miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatušio." "Allaha nam," - rekoše oni - "ti i sada kao i prije grireš'iš." A kad glasonoša radosne vijesti do đ e, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda.

7 29

"Zar vam to ne rekoh" - re č e - "da ja znam od Allaha ono što vi ne znate." "O oć'e naš," - rekoše oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista, zgriješili." "Zamolit ć u Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - "jer On prašta i On je milostiv." I kad izi đ oše pred lusufa, on privi roditelje svoje na grudi i re č e: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobo đ eni!"

I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi pokloniše, pa on re č e: "O o č e moj, ovo je tuma č enje moga sna nekadašnjeg, Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni {ad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan izmeđ u mene i bra ć e moje bio razdor posijao; Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On ho ć e, i On, zaista, sve zna i mudar je!

31

\""),,n Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nau č io me tuma č enju nekih snova! 0 Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!"

U Jusufu i brad njegovol nalaze se pouke za sve se raspitulu.