Kulturalni studiji- novi kvantni skok u razvoju ljudskog znanja

Multi;inter;trans;post;anti-disciplinarni

-MULTI uzimaju koncepte iz razliitih postojeih disciplina -INTER - 1 problem se sagledava sa stajalita razliitih disciplina -TRANS - nadilaze postojee discipline uzimajui samo ono to im je potrebno -POST - ivimo u svijetu postizama -ANTI ne potuje vie pojam discipline, ali je jo uvijek disciplina

Kulturalni studiji- neprestano preispitivanje vlastitog polazita; postavlja se pitanje to je uope kultura?! -znanost se poima kao dio kulture

-Thomas Kuhn- Struktura znanstvenih revolucija - tvrdi: znanost se ne razvija

postepeno, ve u obliku paradigmi *paradigma- ono to kae kakve stvari jesu (dogma); to je primjereno, to vrijedi, a to ne..

- dokument religije - i skup ljudi koji se bave tim injenicama

-promjena paradigme- u najboljem sluaju- religijsko preobraenje - do juer vjerovali u jedno, danas u drugo ! (Darwin-evolucijski teoretiar )

*Kulturalni studiji- jedan od oblika relativiziranja znanstvene istine

-konstrukcionistiki su= sve je u drutvu proizvedeno; sve je socijalne konstrukcije; drutvena pojava

-povijesno gledano kulturalni studiji nastaju na dodiru humanistike i drutvene discipline

-ideografske-nomotetske znanosti- predmet: kultura kao proizvod ljudi, a

nasuprot tome je priroda (izvanjsko)

-prirodne znanosti otkrivaju zakone koji ve postoje u prirodi -kulturalne znanosti; interpretativna nasuprot pozitivistikoj spoznaji -interpretativna-ono to se razumije -pozitivistika-trai neto to se moe opaati, mjeriti; covering law - pokriva kompletan skup pojava odreene vrste (npr. mehanika) -kulturalni studiji u velikoj mjeri odbacuju pozitivistike spoznaje

*Teorija kompleksnosti ; teorija kaosa; butterfly efekt

-Stuart Hall- prva institucija kulturalnih studija

Richard Hoggart i Raymond Williams u Engleskoj otkrivali kulturalne studije

POPULARNA KULTURA

Ideja popularne kulture vee se na vie definicija; popularnu kulturu moemo shvatiti i kao masovne medije u masovnoj proizvodnji, ali i kao ostatke kulture koji su suprotnost visokoj

kulturi.

U kapitalistikom, konzumeristikom drutvu, u kojem ivimo, popularna je kultura zapravo odraz nas samih; nae potroake navike, strasti, povrnosti, seks, tragedije, smrt ali i raznovrsnost naih spontanih uitaka. Upravo su zato za visokom kulturom, iako vrjednijom zato to sama po sebi nema sklonost da postane potroaka roba, ljudi izgubili interes.

Kritika upuena popularnoj kulturi odnosi se na njen temeljni paradoks popularne kulture ; poveanjem tehnologije i kulturalne sofictiriranosti raste i dehumanizacija malog ovjeka.

Van den Haag: Svi masmediji naposljetku otuuju ovjeka od njihova osobna iskustva i tako moralno izoliraju ovjeka od ostalih, ali i od njegove vlastite stvarnosti. time je zapravo elio rei da se kroz ljudsku podlonost masmedijskoj manipulaciji smanjuje mogunost da ovjek doivi ivot kao takav.

U nepreglednosti moi televizije i svijeta filma Hollywood ima vodeu ulogu, do te mjere da moemo rei da postoji itava jedna Hollywoodska kultura i vrijednosti koje ona prenosi.

Jedan od primjera amerike televizije jest tv-serija Seinfield koja zapravo ne govori ni o emu. U jednoj epizodi jedan od likova postavlja autoironino pitanje ; Kod koga uope prolazi ovo ?! - humoristina kritika koja se odnosi na nevjerojatnost uspjeha njihova show-a

Zaluenost realy oblikom show-a direktno prikazuje modernog ovjeka kao voajera koji je u svome vlastitom ivotu izgubio smisao pa se hrani tuim.

KULTURA cjelokupno drutveno nasljee neke grupe; nain ivota; jezik, obiaji i vjerovanja. Postoje dvije teorije rascjepa kulture; na visoku i popularnu.

MODA nain odijevanja, iako moe ukljuiti i knjievnost, arhitekturu i brojne druge komponente koje popularna kultura obuhvaa.

IDEOLOGIJA

Pojam ideologija je nastao krajem 18. stoljea. Dobiva razliita znaenja kod raznih mislilaca u 19. i 20. stoljeu. Dakle, duga je povijest toga pojma, te je kroz to vrijeme promijenio razliite oblike i varijante.

Danas se shvaa na dva naina; s negativnom konotacijom, oznaavajui lanu i iskrivljenu svijest o stvarnosti prilagoenu neijim vrijednostima i interesima. Drugo je pak shvaanje neutralno i duhu funkcionalizma; ideologija se tada moe shvatiti kao sustav ideja zastupan od strane nekog pojedinca ili grupe ali i kao prouavanje ideja i sustava ideja raznih pojedinaca i grupa.

Za Marxa, ideologija je instrument drutvene reprodukcije.

Dva su aspekta po Marxu:

1. Dominantne ideje u bilo kojem drutvu su ideje vladajue klase. 2. Mi percipiramo da smo pravi karakter socijalnih odnosa dok je kapitalizam zapravo

mistifikacija trita

Iz toga proizlazi da pojavnost trinih odnosa jednakosti pokazuje duboke strukture trine eksploatacije.

Ovdje ideologija ima dvostruki karakter, a oba su u funkciji da legitimno slue interesima vladajue klase. Odravanje lane svijesti odravanje je dominantne ideologije aktualnom.

Dva su temeljna problema s konceptom ideologije:

1. doseg njezina djelovanja, upotrebe 2. odnos ideologije s istinom i znanjem

Najdugovjenija i znaajnija teorija ideologije u kontekstu kulturalnih studija dolazi od strane Gramscija;

-za njega je ideologija suukus ideja, znaenja i praksi koje su planirane kao univerzalne istine; karte znaenja koje podupiru mo izdvojene drutvene klase.

Linkovi:

ISTINA- opis koji odgovara slici neovisnog objektivnog svijeta u neutralnom jeziku

opaanja. Ne stoji nuno iza ideologije.

MO- snaga djelovanja neke ideologije na odreenu grupu ljudi, snaga manipulacije kojom vladajua klasa promie ideje te ideologije.

KOMODIFIKACIJA Commodification

Komodifikacija je proces koji se povezuje sa kapitalizmom iji objekti (predmeti), kvalitete i znakovi su pretvoreni u robu, ija je glavna svrha prodaja na tritu.

Prouavanje kulture je dugo involuiralo kritiko razmiljanje o tom procesu u kojem kulturna industrija pretvara i ljude i znaenja u robu koji slue njezinim interesima.

-proces je Marx nazvao robni fetiizam. -roba ostaje bez svog tvorca

Komodifikacija:

je fenomen koji se oituje u brojnim oblicima drutvenog ivota, pa tako i kulturnoj proizvodnji unutar konteksta neoliberalnog kapitalizma.

commodification proces pridruivanja ekonomske vrijednosti neemu to prije nije bilo razmatrano u ekonomskim kategorijama) to je fenomen koji se oituje u brojnim oblicima drutvenog ivota, pa tako i kulturnoj proizvodnji unutar konteksta neoliberalnog kapitalizma.

Kritika takve pretvorbe svega i svih u predmet koji se moe utriti, najee se suprotstavlja povrnost i manipulacije robne trine kulture sa onom autentinom narodnom kulturom ili sa civiliziranom visokom kulturom.

Richard Hoggart predstavlja humanistiki detaljan pogled kroz kronike ivljene kulture radnike klase u Britaniji 1950-ih.

Adornov koncept kulturne industrije govori o visoko standardiziranim dobrima koji potiu autoritet i konformizam dominantne zapadnjake kapitalistike kulture.

Npr. Commodity kultura kultura trita istovremeno propagira poeljnu hranu s manje kalorija i kupnju sprava za vjebanje

Postmodernistiki teoretiar Baudrillard kae kako je znaenjska vrijednost zamijenila i uporabnu vrijednost i razmjenu vrijednosti roba i dobara u suvremenoj kulturi.

Glavna pitanja koja takva trina kultura ostavljaju jest to potroai, konzumenti ine s robom i kakva sve znaenja stvaraju u meusobnoj interakciji izmeu ponuenih dobara i potroaa.

Che Guevara: ovjek zaista dolazi do stanja potpune ljudske prirode kada proizvodi, bez ikakva psiholokog pritiska da proda samome sebi neki proizvod, ve onome drugome.

Linkovi:

KAPITALIZAM ekonomska formacija drutva; sve se proizvodi za trite, ne marei pritom zadovoljavaju li se sve ljudske potrebe. Marxisti smatraju da kapitalizam zadovoljava

lane potrebe.

ZAJEDNIKA KULTURA- moe se shvatiti na dva naina; 1) zajednika kultura obuhvaa kulturu jedne cijele zajednice (naciju, grupu, mlade) 2) zajednika kultura moe biti shvaena i kao demokratska zajednika kultura s brojnim

razlikama svejedno obuhvaenima u istoj Zajednika kultura sve je ee obiljeena i karakteristikama trine kulture.

GLOBALIZACIJA

Oznaava ekonomski, drutveni, politiki i kulturni proces kojim se omoguuje brzi razvoj prijevoza i komunikacije meu razliitim dravama i dijelovima svijeta

Kroz irinu njena djelovanja moemo rei da postoji:

-Ekonomska globalizacija oznaava stvaranje i utvrivanje pravila jedinstvenog svjetskog trita te potie konkurenciju i razvoj. -Politika globalizacija podrazumijeva postojanje jedinstvenog svjetskog trita koje smanjuje mogunost nacionalnih drava da direktno potiu razvoj vlastite ekonomije postavljanjem pravila koja daju prednost domaim tvrtkama. -Kulturna globalizacija je susret razliitih svjetskih kultura i obiaja. Protok robe, kapitala i ljudi preko dravnih granica povlai sa sobom i protok navika, obiaja i kultura. Ovaj proces izaziva razliite reakcije kod ljudi, dok jedni smatraju utjecaj nove kulture pozitivnim razvojem koji obogauje postojeu kulturu, drugi u novoj kulturi vide prijetnju tradicionalnim vrijednostima i pravilima.

Proces globalizacije stavlja u pitanja proces kulture jer kulturu inae veemo za geografske prostore i fiksne lokalitete.

Neke od karakteristika globalizacije:

-jaanje drutvenih veza irom svijeta -poveanje konkurencije na tritu to dovodi do pojave kvalitetnijih roba i usluga -pokretanje snaga svjetskog trita i ekonomsko slabljenje drava -porast drutvenih veza i kontakata u svijetu; Internet i mediji omoguuju nam nevjerojatan pristup svim dijelovima svijeta

Posljedice globalizacije:

-stvara se jaz izmeu bogatih i siromanih zemalja -zagaenje okolia -nestajanje nacionalne drave; stvaranje jedne velike svjetske drave (world-state)

Antiglobalizacijski pokret nastao je kao reakcija na globalizaciju. Antiglobalisti tvrde da e globalizacija u svom neogranienom obliku zapravo promovirati nejednakost u svijetu, te siromane drave uiniti ovisnim o bogatima, odnosno da e svijet staviti pod kontrolu multinacionalnih korporacija esto motiviranih profitom a ne brigom za ovjeanstvo. GLOBALIZACIJA- ekonomski, drutveni, politiki i kulturni proces kojim se omoguuje brzi razvoj prijevoza i komunikacije meu razliitim dijelovima svijeta; dolazi s modernizacijom. Moderno drutvo postaje masovno.

Linkovi:

GLOKALIZACIJA sam koncept glokalizacije se izvorno vee uz termin iz marketinga, izmiljen je u svrhu izraavanja globalne proizvodnje lokalnog i lokalizacije lokalnog. Globalno i lokalno se meusobno nadovezuje i ispreplie.

GRAD polazite svih globalizacijskih procesa. Rast i razvoj modernih gradova dio je procesa urbanizacije svojstvene modernizaciji.

KULTURNA HEGEMONIJA

Koncept koji je osmislio marksistiki filozof Antonio Gramsci.

Proces proizvodnje, odravanja i reprodukcije, struan niz znaenja, ideologija i obiaja naziva se hegemonija.

Kulturna hegemonija znai da nekom kulturom moe vladati ili dominirati jedna grupa ili klasa kroz zdrav razum(kroz masmedije, organizacije itd. usmjeravaju nae stavove odnosno oblikuju ih prema njihovim pravilima), da svakodnevno prolaze zajednika vjerovanja koja omoguuju temelje kompleksne sisteme dominacije.

Gramscijeva teorija hegemonije

-on je pokuao objasniti zato se predviena komunistika revolucija nije pojavila tamo gdje je bila najoekivanija ; u industrijaliziranoj Europi Marx i njegovi sljedbenici imali su teoriju da e razvoj industrijskog kapitalizma iznjedriti masovnu radniku klasu koja bi se usporedo sa kapitalistikim promjenama dovela do politikih stranaka i razliitih radnih organizacija koje bi titile njihova prava a isti bi potaknuli na revoluciju !

-Gramsci je smatrao da razlog neuspjeha to radnici nisu uspjeli napraviti antikapitalistiku revoluciju jesu nedostatak uspjene radnike ideologije, boljeg meusobnog razumijevanja i organizacije hegemonistike (vladajue) kulture. -smatrao je da je hegemonija kompleks slojeva socijalnih struktura

-meutim, norme vladajue kulture ne trebaju biti viene kao prirodne ili neminovne ve te kulturalne norme, ukljuujui institucije, navike i uvjerenja, trebaju biti prouavane kao korijeni dominacije ali i smisao osloboenja od istih

Linkovi:

KULTURA cjelokupno drutveno nasljee neke grupe; nain ivota; jezik, obiaji i vjerovanja. Svaka je kultura obiljeje nekog naroda, a kulturna joj hegemonija daje neku drugu dimenziju.

KLASA grupa ljudi meusobno povezana ekonomskim, drutvenim, politikim i ideolokim interesima odnosno vrijednosnim shvaanjima . Dominantna klasa namee svoju kulturu podreenoj te tako stvaraju zajednika uvjerenja

STRUKTURALIZAM

Strukturalizam je metoda analize koja prouava drutvene i kulturalne strukture. Strukturalizam nije teorija, ve orijentacija koja se primjenjuje u razliitim znanostima, na razliite naine.

Poetke strukturalizma moemo nai ve u 19. stoljeu u studijama sociologa Durkheima koji je istraivao ograniene uzorke kulture i drutvenog ivota to je izvan utjecaja svakog individualca.

Danas strukturalizam nalazimo u podrujima jezika, psihoanalize, antropologije, znanosti, kulture i drutva. Strukturalizam je navodno naklonjen deterministikoj sili koja je izvan mogunosti individualnog ovjeka te je stoga izloen kritici.

Linkovi:

STRUKTURA temeljna a ponekad nedodirljiva ideja koja pokriva prepoznavanje, prouavanje, prirodu i stabilnost uzoraka i odnosa nekih entiteta Struktura definira od ega je neki sistem sastavljen; konfiguracija jedinica.

POSTSTRUKTURALIZAM- obuhvaa razvoj filozofa i kritikih teoretiara Derride, Foucalta i Kristeva. Prefiks post sugerira na to da su oni odbacili

strukturalizam i postali prema istom kritini.

DISKURS

Rije diskurs prvotno se odreuje kao rasprava. Filozofi prosvjetiteljstva, racionalizma i empirizma pisali su razne rasprave u kojima je

obraivana neka tema. (npr. Decartes: Rasprava o metodi, Rousseau: Rasprava o porijeklu nejednakosti meu ljudima, Spinoza: Politika rasprava i brojne druge. ) U tim je sluajevima diskurs govor, odnosno, pisanje i promiljanje neke teme. Govor odnosno jezik je instrument koji koristimo kako bi to tonije opisali objektivno postojei predmet razmatranja. Smatralo se kako jezik oslikava stvarnost kakva ona jest u sebi esencijalistiko shvaanje jezika koje je vladalo prije lingvistikog zaokretu postmoderni.

U postmoderni pojam diskursa dobiva drugaije znaenje, a to novo znaenje potjee od povjesniara i filozofa Michela Foucaulta. Neke dodirne teze nalazimo i djelima njegovih suvremenika- Derride, Deleuza, pa i

Althussera.

Jezik vie nije samo medij koji objektivno oslikava stvarnost, ve ju nuno iskrivljuje - antiesencijalistiko shvaanje jezika.

Foucaltovo shvaanje diskursa povezano je s nekoliko temeljnih pojmova koji se s njim podudaraju ili na njega utjeu; diskurzivna praksa i diskurzivne tvorbe. Diskurs shvaa kao specifinu praksu, neovisnu od subjekta, bez vremenskog slijeda. Diskurs omoguuje, tvori subjekt i odreuje ga.

Postoje brojni diskursi; npr. diskurs sociologije koristi rijei: drutvo, interakcija, institucija, devijacija, socijalizacija, ideologija, kultura, mo, patrijarhat i dr. Diskurs se ne odnosi samo na znanosti, postoji i diskurs religije, knjievni, vojniki, novinarski, marksistiki, diskurs ulice i brojni drugi.

Linkovi:

JEZIK- Ljudi koriste jezik i razliite naine reprezentacije stvarnosti: 1) do razdoblja postmoderne smatralo se da oslikava stvarnost kakva ona jest

esencijalistiko shvaanje 2) iskrivljuje stvarnost antiesencijalistiko shvaanje

ANALIZA DISKURSA- oblik lingvistikog ispitivanja djelovanja teksta. Koncept diskursa se ne koristi nuno na nain koji ga je Foucault primjenjuje. Bazira se na ispitivanju teksta, kako u pisanom, tako u verbalnom obliku.

MODERNOST

-pridjev moderan uglavnom se odnosi na 20. stoljee, no za povjesniare prva faza modernosti see ve u period od 1500. do 1800. godine

To je razdoblje obiljeeno industrijalizmom, kapitalizmom, tehnolokom ekspanzijom, urbanizacijom ali i intelektualnim i kulturalnim dostignuima.

Neki su dogaaji od vee vanosti za modernost kao takvu: pojava tiskarskog stroja, Amerika revolucija, Francuska revolucija, Ruska revolucija, I. i II. svjetski rat Promjene koje je modernost donijela oituju se u drutvenom i politikom ivotu, ali i ivotu svakog pojedinca ukljuujui i radne navike, obiteljski ivot, aktivnosti i dr., od ruralnog do urbanog naina ivljenja. Modernost je unijela promjene u sve aspekte drutva; politici, znanosti, umjetnosti, kulturi i tehnologiji.

Karakteristike modernosti:

-dostignua kao to su: automobil, vlak, avion, telefon, radio, mikroskopi, elektricitet -unaprjeenje prometa robe, kapitala i ljudi izmeu odvojenih podruja -bre kolanje informacija -unaprjeena specijalizacija razliitih elemenata drutva, kako bi se isto lake prouavalo

Sva su ta dostignua modernoga svijeta poveala kvalitetu ivljenja, unaprijedila obrazovanje, a i zahvaljujui gigantskom napretku medicine znatno manje su stope smrtnosti.

Dugaak je popis pozitivnih strana modernizacije, no postoji i negativna strana na koju ukazuju neki sociolozi; mo tehnologije ne osjeti se samo u medicini, ve i u vojnim svrhama, to dovodi do otkria atomske bombe i brojnih traginih pria urezanih u mnoge ratove (Hiroshima i Nagasaki). Neki pak tvrde da je i masovno drutvo do kojeg nas je modernizacija dovela, dovelo do masovnog nasilja. Moderan nain ivota otupljuje nas na isto, te tako dolazi do otuenja, osamljenosti, izgubljenih vrijednosti, hedonizma i dr.

MODERNOST- razdoblje obiljeeno industrijalizmom, kapitalizmom, tehnolokom ekspanzijom, urbanizacijom ali i intelektualnim i kulturalnim dostignuima, zavretkom 20. stoljea dobiva prefiks post, te tako dobiva i novo znaenje.

Linkovi:

KAPITALIZAM- jedna od negativnih strana modernog drutva; zadovoljenje lanih potreba, proizvodi se za trite, odnosno potroai su na prvome mjestu kupci

POSTMODERNOST

-najee se opisuje kao ekonomsko i kulturalno stanje drutva koje dolazi nakon razdoblja modernosti (neki sociolozi tvrde da modernost zavrava krajem 20. stoljea).

Pojam postmodernost originalno se vee uz arhitekturu i knjievnost, no kasnije dobiva dimenziju i svih ostalih podruja modernog svijeta. Koncept postmodernizma se odnosi na estetska, filozofska i kulturalna pitanja. Ipak

postmodernizam se najee koristi kao periodiziran koncept koji definira institucionalne parametre drutvenih oblika. Odnosno, termin postmodernost je apstrakcija koja se odnosi na povijesni period nakon modernizma: Ako je modernizam oznaio razdoblje uzleta industrijalizacije, kapitalizma i nacionalno dravnikih sistema, tako je postmodernizam logino, postindustrijsko, postkapitalistiko drutvo bez drave.

Bitno je rei da je tehnologija vitalna komponenta ovog procesa. Postmodernost takoer obuhvaa prostor od proizvodnje do konzumacije, kao centralni set drutvenih i ekonomskih procesa socioloke formacije. U tom smislu postmodernost, kao koncept je slian kao postindustrijsko drutvo, koncept koji sugerira da industrijalizirana drutva svjedoe prijelazu od industrije manufakture do industrije bazirane na informaciji tehnologije.

Argument da ivimo u jednoj drutveno - povijesnoj formaciji postmodernosti nije prolo bez izazova i potpitanja. Nadovezujui se na isto, Giddens tako kae da mi ipak oevidno ne svjedoimo postkapitalistikom svijetu i svijetu bez drava-nacija. On taj proces naziva visokom ili radikalnom modernou, radije nego postmodernou.

Neki od teoretiara rekli su o postmodernizmu ;

Mogli bi rei da svako vrijeme ima svoj postmodernizam, kao to svako vrijeme ima svoju formu manirizma -Umberto Eco

Postmodernizam sadrava pravo da ne postoji apsolutna istina, nita nije ni dobro ni loe, ispravno ili neispravno, zlo ili plemenito, moralno ili amoralno.. - dr. James Dobson

POSTINDUSTRIJSKO DRUTVO- drutvo koje se okree drugoj vrsti proizvodnje odnosno tehnologije; ljudi vie ne rade u tvornicama; mehanizacija i sve vea zamjena ljudske radne snage jedan je od aspekata postmodernog drutva.

Hegemonija postoji samo onda kad dominantne drutvene snage predstavljaju i utjelovljuju neke vrlo realne materijalne interese podreenih grupa u vlastite drutvene odnose. Bez svjesna izbora hegemonija nestaje, a drutveni poredak pada u razliite oblike dominacije, prisile ili kooptacije

Termin kulturna hegemonija posuen je od glasovitoga talijanskoga drutvenog analitiara Antonija Gramscija, koji je u nas, naalost, malo poznat, pa zahtijeva poblie objanjenje. Poimo najprije od jezinog objanjenja. U naem jeziku hegemonija znai isto to i dominacija. No u Gramscija kulturna hegemonija znai dominaciju neke drutvene elite ili elita, ali dominaciju uz suglasnost onih drutvenih skupina koje su na niim razinama drutvene ljestvice. U amerikoj literaturi kulturna hegemonija prevodi se kao cultural leader ship. Meutim, prijevod toga amerikog termina bio bi posve nekoristan, jer bi sugerirao vodstvo kulture kao jednog sektora u drutvu to bi znailo da u drutvu vode glavnu rije kulturnjaci, odnosno kulturne elite.

Moda bi najtoniji prijevod kulturne hegemonije bio jedan termin iz socijalistikog razdoblja, a to je vodea uloga. Prema tome, slom kulturne hegemonije znai slom vodee uloge sadanje koalicije na vlasti.

Ali ni to ne bi bio potpun ekvivalent za kulturnu hegemoniju, jer ne ukljuuje posebnu vrstu drutvenog diskursa koji vladajue stereotipove tretira kao samorazumljive (zdravorazumske), a temeljne drutvene fenomene kao prirodne (a ne drutvene) pojave, to unaprijed iskljuuje svako alternativno promiljanje. To je osobito vano u razmatranju masovnih medija kao (jednog od) aparata hegemonije. Ali ostanimo ovdje na bitnom znaenju kulturne hegemonije kao jednog od temeljnih mehanizama za efektuiranje drutvene moi vladajue elite ili koalicije elita. A ta je vodea uloga od presudne vanosti, jer je rije o nainu na koji se efektuira drutvena mo vladajue politike koalicije. Prema klasinom amerikom sociologu C.W. Millsu, drutvena mo odreenih elita moe se efektuirati na vie naina: prvo, prisilom koja ukljuuje upotrebu fizike sile monika kada se na podreenu osobu ili grupu ne moe drukije utjecati da i protiv svoje volje provodi naloge monika; drugo, provoenjem vlasti koja ukljuuje vie ili manje dobrovoljno pokoravanje osoba ili grupe koja ima manje moi dunosniku koji ima vie moi problem je samo u tome da se ustanovi tko se pokorava kome, kada i zbog kojih razloga;

tree, manipulacijom kada manipulator izrijekom ne kae manipuliranom to da konkretno uini, ali je manipulirani ipak podvrgnut volji manipulatora. To je skriveno provoenje moi karakteristino za moderna drutva, u kojima gruba prisila sve vie ustupa mjesto formalnoj birokratskoj vlasti, a ona pak prikrivenoj manipulaciji. U tom prijelazu od fizike prisile i institucionalno propisane dunosti na manipulaciju, glavna uloga, prema C.W. Millsu, pripada masovnim komunikacijama.

Ali ni pronicljiv analitiar amerikog drutva C.W. Mills nije nikada doao do teorije o kulturnoj hegemoniji kao glavnom mehanizmu provoenja moi koja prevladava u suvremenoj literaturi, osobito onoj koja se bavi masovnim medijima.

Tu se odmah namee pitanje: je li to oblik drutvene dominacije a ako jest, ime se razlikuje od Millsove manipulacije. U nastavku u pokuati odgovoriti na to pitanje. Hegemonija jest oblik dominacije vladajue klase ili elite nad podreenim klasama ili slojevima stanovnitva. Ali za razliku od drugih Millsovih modaliteta, to je dominacija uz suglasnost (consent) onih koji su locirani na niim razinama drutvene ljestvice (ili ljestvica). Bez svjesna izbora hegemonija nestaje

Ali ta hegemonija, u naelu, nije rezultat maioniarskog trika dominantne grupe kako bi prevarila nie slojeve niti je to rezultat vjete propagandne kampanje dominantne grupe kojoj je svrha da obmane podreene grupe. Naprotiv, hegemonija postoji samo onda kad dominantne drutvene snage predstavljaju i utjelovljuju neke vrlo realne materijalne interese podreenih grupa u vlastite drutvene odnose.

Bez svjesna izbora hegemonija nestaje, a drutveni poredak pada u razliite oblike dominacije, prisile ili kooptacije.

Drugim rijeima, dominantne drutvene grupe mogu imati vodeu ulogu i mo u drutvu, ali bez aktivna pristanka stanovnitva, dominantne grupe nemaju hegemoniju. Gramsci pri tome upotrebljava termin povijesni blok da bi opisao kompleksnost odnosa

izmeu vodeih drutvenih klasa i drugih drutvenih snaga. Nasuprot dobro poznatim postavkama klasinog marksizma, Gramscijev povijesni blok ujedinjuje disparatne drutvene snage oko zajednikoga politikog programa, uzimajui u obzir kompleksna proturjeja u masovnom drutvu, povijesni bi blok morao biti neto vie od privremenoga politikog saveza. Ali ako vladajue klase u svom politikom, ekonomskom i socijalnom vodstvu stavljaju vlastite interese ispred svih drugih interesa, to e ih nuno suoiti s time da e druge drutvene grupe ozbiljno osporavati njihovu hegemoniju. Kada se puki konsenzus povlai, hegemonija se smanjuje, i obratno, kada vodee skupine osiguravaju i konsolidiraju potporu stanovnitva, hegemonija se iri. Stoga valja oekivati da kulturna hegemonija u demokratskim drutvima nee biti konstantna nego da e se iriti i suavati ovisno o ponaanju dominantne grupe, te o materijalnim, politikim i kulturnim uvjetima kao i o aparatima hegemonije, meu koje spadaju i masovni mediji.

Ukratko, hegemonija nije neto permanentno, neto dato to se ne moe promijeniti. Gramsci je shvatio hegemoniju kao proces koji je uvijek u nastajanju. Da bi se efektivno

provodila mo putem konsenzusa, ideoloka akcija putem kulturnog vodstva ne smije se prekidati.

Teren zdrava razuma i prirodnog reda stvari mora se stalno uvrivati, jer e inae stvarna iskustva ljudi dovesti u pitanje dominantne ideoloke postavke. Neki ljudi nee prihvatiti temeljni hegemonistiki svjetonazor, neki e mu se odupirati, a promjena povijesnih uvjeta uinit e neke aspekte hegemonistike ideologije neodrivim. Napokon, Gramsci je vidio hegemoniju kao svakodnevnu borbu oko koncepcija svijeta to lee u temeljima hegemonije, borbu koja uvijek moe dovesti do revizije i opozicije. Vladaoci koji pokuavaju odrati svoju mo definiranjem postavki na kojima poiva drutvo, tee da osiguraju stabilnost i legitimitet i nastoje ukljuiti potencijalno opozicijske snage u temeljni ideoloki okvir. Kao impresivan primjer toga moe se navesti da su slike pobune ezdesetih godina ukljuene u zapadnjaku demokratsku priu i sada se upotrebljavaju u prodaji automobila i odjee.

Uostalom, teko bi bilo i nabrojiti koliko je u amerikim supermarketima prodano majica s likom Che Guevare!

Kulturna hegemonija je filozofski i socioloki pojam , nastao po marksistikog filozofa Antonio Gramsci , da kulturno-raznoliko drutvo moe biti iskljueno ili dominira jedan od njezinih drutvenih slojeva . To je dominacija jedne drutvene grupe nad drugom, npr. vladajua klasa nad svim drugim skupinama. Teorija tvrdi da su ideje vladajue klase dolaze da se vidi kao norma , oni su vidjeli kao univerzalna ideologija , smatra da korist svima dZa

Karla Marxa , kapitalistiko drutvo gospodarske recesije i praktine proturjenosti bi izazvati radnike klase za revoluciju u deposing kapitalizma - a zatim restrukturiranje postojeih institucija (ekonomske, politike, socijalne) po racionalnim, socijalistiki modeli, dakle, poetak tranzicije u komunistikog drutva. U uvjetima marksistike, drutva dijalektiki mijenja gospodarstvo odreuje svoje kulturne i politike suprastrukture, odnosno njegove drutvene i ekonomske klase. Unato Marx i Friedrich Engels imaju predvidio ovu eshatoloku scenariju u 1848, desetljeima kasnije, radnici - ekonomski jezgra industrijalizirana drutva - tek da ga uinak.

Da bi razumjeli ovaj, Gramsci postavlja strateke razlika izmeu rata poloaja i ratu MANEVRIRANJE. Rata pozicije intelektualne, kulture rat u kojem anti-kapitalistiki odgajatelji, agitatori i organizatori ele imati dominantan glas u masovnim medijima , drugih masovnih organizacija, i kola (i aktivno provoditi ideoloke subverzije ). Jednom postignuta, ovo mjesto e se koristiti za poveanje klasne svijesti , nauiti revolucionarne teorije i analize, te potaknuti revolucionarne organizacije. Na pobjedu intelektualnog rata poloaja, komunistiki lideri tada e imati potrebnu politiku mo i popularni podrku za poetak rata manevar - oruane pobune protiv kapitalizma .

Izraz "dugi oujak kroz institucije" se koristi u marksistikoj govora da se odnosi na rat poloaja, [ od koga? ] aludirajui na Long oujka od kineske Crvene armije u 1930. Izraz ne potjeu s Gramsci, iako je iroko je pripisano njemu. [1] Umjesto toga, on je skovao njemaki studentski pokret voa Rudi Dutschke u 1967 kao "Der Lange Marsch durch die Institutionen", kao njegov promjeni sastava Gramsci ideja, koristei jezik pod utjecajem tadanjim interes u maoizam . [2] [3]

Iako je kulturna dominacija je prvi put analizirane ekonomske klase smislu, to je iroko se primjenjuje na drutvena klasa . Gramsci je predloio da prevladavaju kulturne norme ne smiju biti percipirane kao ni "prirodno" i "neizbjean", ali, da je rekao kulturne norme ( ustanove , prakse , uvjerenja ) mora biti ispitana za svoje korijene u drutvenim dominacije i njihove implikacije za drutveni osloboenje .

Kulturna hegemonija ni monolitne niti jedinstvena, ve je sloen slojevitih drutvenih struktura (klasa). Svaki ima "misiju" (svrhu) i unutarnje logike, omoguujui svojim lanovima da se ponaaju na odreeni nain koji je razliit od lanova drugih drutvenih slojeva, a takoer suivotu s ovim drugim razredima. Zbog svojih razliitih drutvenih misijama, nastava e se moi spajati u vee cjeline, drutva , s veom drutvenom poslanju. Ovaj vei, drutveni misija se razlikuje od specifine misije pojedinih klasa, jer se pretpostavlja i ukljuuje ih u sebi, cijeli.

Isto tako, ne kulturne hegemonije rad, iako svaka osoba u drutvu smisleno ivi ivot u svojoj drutvenoj klasi, drutva diskretne klase moglo izgledati da ima malo zajednikog sa ivotom pojedinca. Meutim, doivljava kao cjelinu, svaka osoba u ivotu pridonosi veoj drutva hegemonije. Raznolikost, varijacije i sloboda oito e postojati, jer je veina ljudi "vide" razliite ivotne okolnosti, ali su nesposobni sagledavanja vee hegemonijske uzorak stvaraju kada ivi su i sami svjedok spajati u "drutvo". Kroz postojanje manjih, razliitih okolnosti, vei, slojevita hegemonije se odrava, nije u potpunosti priznata od strane veine ljudi koji ive u njoj. [4]

U slojevite kulturno hegemonije, osobno " zdrav razum ", tvrdi dvostruki konstruktivne uloge.

Pojedinci iskoristiti ovaj "zdrav razum" kako se nositi sa svakodnevnim ivotom i objasniti da se mali segment drutvenog poretka dolaze svjedoiti tijekom ovoga ivota. Meutim, jer je po prirodi ogranieno u fokusu, zdrav razum takoer inhibira sposobnost da percipiramo vee, sistemsku prirodu drutveno-ekonomske eksploatacije koja kulturne hegemonije omoguuje. Ljudi koncentrirati svoju pozornost na njihove neposredne brige i problemi u osobnom ivotu, nego na temeljne izvore njihovog drutvenog i ekonomskog ugnjetavanja . [5]ok samo stvarno korist vladajue klase.

Hegemoniju ( grki : hgemona, engleski: [Velika Britanija] / hmni /, [US]: izgovara / hdmni / ; "vodstvo" ili "hegemon" za "voa") [1] je politiki, ekonomski, kulturni ili ideoloke snage ispoljio od dominantne skupine nad drugim skupinama, bez obzira na izriitog pristanka druge. Iako u poetku se odnose na politike dominacije odreenih drevnih grkih gradova-drava nad svojim susjedima, pojam je doao da se koristi u raznim drugim kontekstima, osobito marksistiki filozof Antonio Gramsci teorija kulturne hegemonije . Pojam se esto pogreno koristi predloiti sirovu snagu, ili dominacija, kad se bolje definira se kao istiui kako je kontrola se postie konsenzus ne snagu. Uporaba jezika moe posluiti kao sredstvo za stvaranje i primjenu hegemonije. Svaki izvor koji iri informacije, namjerno ili ne, dio hegemonije u tom izvoru moe sadravati samo konani koliinu informacija. Dakle, u odabiru informacija da odabere za prikaz, izvor je ograniavajui i kadriranja informacije da primatelj dobije. Na taj nain, izvor je trenirao njegov utjecaj na primatelja. Primjeri drutvenog aspekta hegemonije su crkve i medijske organizacije koji stalno distribuirati informacije javnosti . Ovi utjecajni institucije suptilno

mogu koristiti jezik i okvir njihove poruke i time se valuate, pomae u daljnje irenje usvajanje svoje poruke. Ovaj fenomen jezika utjeu na misli u drutvu je vano vezati za ideju kulturne hegemonije .

Kultura industrija je pojam skovao kritiki teoretiari Theodor Adorno (1903-1969) i Max Horkheimer (1895-1973), koji je tvrdio u posljednjem poglavlju svoje knjige Dijalektike

prosvjetiteljstva ", kulturna industrija: Prosvjetiteljstvo kao Mass Deception ', da popularna

kultura je srodan tvornicu za proizvodnju standardiziranih kulturnih dobara - kroz film , radio

i asopisi - manipulirati masama u pasivnost, lako uitaka dostupne putem potronje popularne kulture ine ljudi pitome i sadraj, bez obzira koliko teko njihove gospodarske okolnosti.

Adorno i Horkheimer vidio mass-produced kulture kao opasnost za tee visoke umjetnosti . Kultura industrije i mogu obraivati lane potrebe, tj. potrebe stvorio i zadovoljna kapitalizma . Istina potrebe, za razliku, su sloboda , kreativnost , ili pravi sreu . To je pozivanje na ranije

razgranienju u potreba Herbert Marcuse (vidi Eros i civilizacija (1955)). Sve od strane osoba materijalizacija njihova rada i izraz njihove namjere. Tu e takoer biti uporabna vrijednost: korist potroaa e biti izvedeni iz njegove korisnosti. Vrijednost razmjene e odraavati njegovu korisnost i uvjetima na tritu: cijene plaa televizije ili na box-officeu. Ipak, moderna sapunica s izmjenjivim parcelama i ablonski narativne konvencije odraavaju standardizirane tehnike proizvodnje i pada vrijednosti masovno proizvedena kulturni

proizvod. Samo rijetko je film puten da ini vie pozitivan dojam o opem diskurs i postie veu razmjenu vrijednosti, npr. Patton (1970) glumi George C. Scott kao istoimenog ameriki general, objavljen je u vrijeme znaajne anti-ratnog raspoloenja . Otvaranje je pucao od Patton ispred amerike zastave izradu strastvena govora. To je bio oblik dijalektike u kojoj publika moe poistovjetiti s domoljubljem bilo iskreno (teza) ili ironino (antiteza) i tako ton interpretacije za ostatak filma. Meutim, film je manipulira posebnih povijesnih dogaaja, ne samo kao zabavu, ali i kao oblik promidbe pokazuje vezu izmeu uspjeha u situacijama stratekog upravljanja resursima i navedene liderske osobine. S obzirom da podtekst je instrumentalna, a ne "vrijednost slobodne", etika i filozofska razmatranja nastati.

Normalno, samo visoka umjetnost kritizira svijet izvan svojih granica, ali pristup na ovaj

oblik komunikacije je ograniena na elitne klase, gdje rizike uvoenja socijalne nestabilnosti su blagi. Film kao to je Patton je popularna umjetnost koja namjerava kontroverze u svijetu drutveni poredak i jedinstvo koje, prema Adorno, jest opadanje u kulturni blandness. Za Hegela, kako bi je dobro a priori, tj. ne moraju odgovarati onima koji ive ispod njega. Ali, ako bi je poremeen? U negativne dijalektike, Adorno vjerovao ovom skloni napretka stimulirajui mogunost klasnog sukoba. Marxova teorija historijskog materijalizma je teleoloki , odnosno drutva prati kroz dijalektiku odvija faze, od drevnog naina proizvodnje do feudalizma u kapitalizam budunosti komunizam. Ali, Adorno je smatrao da kultura industrija nikada nee dopustiti dovoljno jezgre izazovan materijal da se pojavi na tritu koji bi mogli poremetiti status quo i stimulirati komunistika drava konano raati. [ uredi ]

Promatranja

Kritiari teorije kau da proizvodi masovne kulture ne bi bilo popularno, ako ljudi ne uivati u njima, te da je kultura samo-odreivanje u svojoj administraciji. To bi zanijekati Adorno suvremene politiko znaenje, tvrdei da je politika u prosperitetnog drutva je vie bave akcije nego s milju. Wiggershaus (1994) primjeuje da je mlada generacija kritiki teoretiari uglavnom ignoriraju Adorno djelo koje, meu ostalim, proizlazi iz nesposobnosti Adorno izvui praktine zakljuke iz njegove teorije. Adorno je takoer optuen za nedostatak dosljednosti u njegove tvrdnje da se provedbenim marksizam. Dok je prihvatio Klasina marksistika analiza drutva pokazuje kako jedan razred vjebe dominaciju nad drugom, on je odstupio od Marxa u njegov neuspjeh da koriste dijalektike kao metodu predloiti naine promijeniti. Marxova teorija ovisi o spremnosti radnike klase sruiti vladajuu klasu, ali je Adorno i Horkheimer pretpostavili da je kultura industrija je potkopalo revolucionarni pokret.

Adorno je ideja da se masa ljudi su samo objekti kulturne industrije je povezana s njegovim

osjeaj da vrijeme kada radnike klase moe biti sredstvo svrgavanja kapitalizma je prolo. Ostali kritiari imajte na umu da "visoke kulture" previe nije izuzet od uloge u opravdanje kapitalizma. Osnivanje i jaanje elitizma vidi ti kritiari kao kljuni element u ulozi takvih anrova kao opera i baleta .

Meutim, unato tim problemima, koncept je utjecao na intelektualnom diskursu o popularnoj kulturi , popularne kulture studije , te studije kulturnih institucija .

Prema meunarodnim organizacijama kao to su UNESCO i Opi sporazum o carinama i trgovini (GATT), kulturna industrija (ponekad takoer poznat kao " kreativne industrije ") kombiniraju stvaranje, proizvodnju i distribuciju na roba i usluga koje su kulturni u prirodi i

obino zatien intelektualnog vlasnitva prava. [ citat potreban ] [ uredi ]

koncept

Pojam kulturne industrije openito ukljuuje tekstualne, glazbu , televiziju i film proizvodnja i objavljivanje , kao i obrt i dizajn. Za neke zemlje, arhitekture , vizualnih i izvedbenih

umjetnosti , sporta , oglaavanje , i kulturni turizam mogu biti ukljuene kao vrijednost dodavanjem za sadraj i stvaranje vrijednosti za pojedince i drutva. Oni su temelji na znanju i intenzivnog rada, stvaranje zaposlenosti i bogatstva. By njegovanje kreativnosti i poticanje

inovacija drutava e se odravati kulturne raznolikosti i poboljanja gospodarskih rezultata.

Kulturne industrije irom svijeta su se prilagodile novim digitalnim tehnologijama i na dolazak nacionalnih, regionalnih i meunarodnih (de) regulatorne politike. Ovi faktori radikalno promijenio kontekst u kojem kulturnih dobara, usluga i ulaganja protok izmeu zemalja, a time i tih industrija su proli proces internacionalizacije i progresivne koncentracije, to je rezultiralo u stvaranju nekoliko velikih konglomerata: novi globalni oligopol .

Dogaaji na prijelazu stoljea, od Seattlea do New Yorka, pokazali su da je kritika kapitalistike globalizacije mogua i hitno potrebna - prije nego to razina nasilja u svijetu dramatino poraste. Poeci takve kritike postoje, a javljaju se s obnovom neortodoksne ekonomije.[1] No, sada je mogue pogledati i dalje od toga, prema kritici suvremene kapitalistike kulture.

Da bi bila djelotvorna, kritika kulture mora pokazati veze izmeu glavnih artikulacija moi i uglavnom trivijalne estetike svakodnevnog ivota. Mora otkriti sustavnost drutvenih odnosa i njihove privlanosti za svakog njihovog sudionika, a istodobno i nadalje upuivati na specifine diskurse, slike i emocionalne stavove koji prikrivaju nejednakost i sirovo nasilje. Mora uzdrmati ravnoteu suglasnosti i pristanka, iznosei na svjetlo dana upravo ono na to drutvo pristaje te pokazati kako drutvo tolerira ono to se ne moe tolerirati. Takvu je kritiku teko ostvariti u praksi jer ona mora djelovati na dvije suprotstavljene razine; pribliiti se sloenostima drutvenih procesa kako bi uvjerila istraivae ije specijalizirano znanje joj je potrebno, a istodobno pronai dovoljno snaan izraz za svoje zakljuke kako bi utjecala na ljude za koje tvrdi da ih opisuje - one, o ijem ponaanju ovisi transformacija postojeeg stanja.

U naem drutvu ta je kritika donedavno postojala. Dala je intelektualni fokus intenzivnom i iroko rasprostranjenom nezadovoljstvu ezdesetih i sedamdesetih godina, doprinijela je promijeni itava sustava. ini se da je danas nestala. Estetska dimenzija vie se ne pojavljuje kao osporavani most izmeu psihe i objektivnih drutvenih struktura. Kao da smo izgubili ukus za negativno, kao da vie nemamo ambiciju kritike sustava. Na njezinom mjestu sada je bezbroj varijanti angloamerikih kulturalnih studija - to je afirmativna strategija, sredstvo dodavanja vrijednosti, a ne njezina oduzimanja. Povijest kulturalnih studija danas zastupa

obnovu negativnoga, ideoloke kritike.

Krajem pedesetih godina, kada su se pojavili, britanski kulturalni studiji pokuavali su preokrenuti estetsku hijerarhiju tako to su sofisticiranim jezikom knjievne kritike poeli govoriti o djelatnostima i oblicima radnike klase. Uzdiui popularno izraavanje procesom kontaminacije, koji je istodobno transformirao i elitnu kulturu, teili su kreirati pozitivne alternative novim vrstama dominacije projiciranim na masovne medije. Taj je pristup bitno

uveao raznolikost i raspon prihvaenih tema i akademskih stilova, te je time realno doprinio idealu narodnog obrazovanja.[2] tovie, kulturalni studiji bili su prava kola intelektualne ljevice, u kojoj se razvila usmjerenost na strategiju. No, njihov kljuni teorijski alat bio je pojam diferencirane recepcije ili itanja o kojem se moe pregovarati - osobni biljeg koji primatelj ostavlja na poruci. Taj se pojam prvotno upotrebljavao da bi se otkrilo kako

radnika klasa interpretira dominantne poruke, prema modelu koji se temeljio na klasnoj svijesti.[3] No, kad se osamdesetih godina naglasak na recepciji odvojio od klasne dinamike,

kulturalni studiji pretvorili su se u produeno velianje onog osobitog pomaka kojim svaki pojedinac ili skupina moe obogatiti globalni medijski proizvod. Tako su kulturalni studiji dali legitimitet novoj, transnacionalnoj potroakoj ideologiji.[4] To je diskurs otuenja koji je usavren, prisvojen, individualiziran, etniciziran, uinjen vlastitim.

Kako kritika kulture danas ponovo moe biti djelotvorna? Zalaem se za stvaranje ideal-tipa koji e otkriti presjek drutvenih snaga, intimnih moralnih dispozicija i erotskih nagona.[5] Taj ideal-tip nazivam fleksibilna linost. Rije fleksibilan izravno aludira na dananji ekonomski sustav koji obiljeavaju privremeni ugovori o radu, optimizirana proizvodnja, informacijski proizvodi i apsolutna ovisnost o virtualnoj moneti koja cirkulira financijskom

sferom. No istodobno se odnosi i na itav skup vrlo pozitivnih predodbi, na spontanost, kreativnost, suradnju, mobilnost, ravnopravne odnose, uvaavanje razlika, otvorenost iskustvu sadanjosti. Osjeate li se bliskima kontrakulturi ezdesetih i sedamdesetih godina, tada moete rei da to jesu nae kreacije, ali uhvaene u iskrivljeno ogledalo nove hegemonije. Bio je potreban prilian povijesni trud svih nas da bismo ludost suvremenog drutva uinili podnoljivom.

Osvrnut u se na noviju povijest kako bih pokazao kako se u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata kritika kulture artikulirala u intelektualnom, a kasnije i drutvenome smislu. Osim toga, pokazat u kako su postojee strukture dominacije djelomino rezultat neuspjeha te ranije kritike da se razvije nakon to ju je suvremeni kapitalizam apsorbirao.

Globalizacija oznaava ekonomski, politiki i kulturni proces koji je omoguen brzim razvojem na poljima transporta i komunikacija, a koji je esto voen eljom velikih korporacija za osvajanjem novih trita. Globalizacija je kontroverzan proces.

Kultura se odnosi na cjelokupno drutveno nasljee neke grupe ljudi, to jest na nauene obrasce miljenja, osjeanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili drutva, kao i na izraze tih obrazaca u materijalnim objektima. Rije kultura dolazi iz latinskog colere, to je znailo: nastanjivati, uzgajati, tititi, potovati. Za kulturu postoje i druge definicije koje odraavaju razne teorije za razumijevanje i kriteriji za vrednovanje ljudske djelatnosti. Antropolozi kulturu smatraju definirajuim obiljejem roda Homo.

Pojam ideologija (francuski: idologie, od dva pojma porijeklom iz grkog, ideja i logos) skovan je krajem XVIII. stoljea. Dobiva razliita znaenja kod raznih mislilaca u XIX. i XX. stoljeu.

Danas se rabi u dva osnovna znaenja.

esto ima vrijednosno negativno obiljeje, oznaavajui iskrivljenu, lanu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagoenu neijim vrijednostima i interesima (vidi politika ideologija)

Postoje i neutralna znaenja u duhu funkcionalizma: sustav ideja koje zastupa neki pojedinac ili skupina, ili

prouavanje ideja i sustava ideja raznih pojedinaca i skupina. Hrvatski enciklopedijski rjenik navodi niz znaenja pojma "ideologija". Navodi se neutralno i negativno znaenje, te vezanost uz skupinu ili uz pojedinca.

Prouavanje ideja i rad na idejama. U politici:

primjenjeno miljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u razliitim oblicima svijesti, usmjerenih na izravno ostvarivanje i praktino djelovanje; razgovorno: krivo ili ekstremno shvaanje i tumaenje kakve ideje (u frazama: "zadojen ideologijom", "zasljepljen ideologijom" isl.).

Ukupnost filozofskih, drutvenih, politikih, moralnih, religioznih itd. ideja svojstvenih jednom razdoblju ili

jednoj drutvenoj skupini (npr: "prosvjetiteljska ideologija", "graanska ideologija", "militaristika ideologija" itd.). Razgovorno:

puka teorija o emu, otuena od ivotne prakse; ivotno opredjeljenje ("neija osobna ideologija"). Engleski jezik: samo neutralno znaenje [uredi]

Tradicija koritenja pojma "ideologija" u negativnom, pa i pogrdnom znaenju potjee iz francuskog, odakle je ula u njemaki (pa je tako koriste i Marx i Engels i druge europske jezike. Iako je u engleski jezik rije "ideology" takoer ula iz francuskog, a u tekstovima marksista pojavljuje se i negativno znaenje, suvremeni engleski rjenici navode samo neutralno znaenje.

Oxford Advanced Learner's Dictionary navodi za "ideology":

ideje (odnosno skup ideja) koje ine osnovu neke ekonomske ili politike teorije, ili koje podrava neka grupa ili osoba.

Microsoftova Encarta Worlds English Dictionary daje iri opis i razlikuje dva znaenja: Sustav drutvenih vjerovanja: paljivo organizirani sustav vjerovanja, vrednota i ideja koje ine osnovu socijalne, ekonomske ili politike filozofije ili programa. Orijentacioni sustav vjerovanja (meaningful belief system"): skup vjerovanja, vrednota i

uvjerenja koji usmjerava nain na koji pojedinac ili grupa kao to je drutvena klasa misli, djeluje i razumijeva svijet.

Encyclopaedia Britanica (15th edition) navodi takoer neutralnu definiciju. Izvori: Bacon i prosvjetiteljstvo [uredi]

Pretea moderne teorije ideologija je Francis Bacon (1561-1626) sa svojim razmatranjima o idolima. Njegova etiri "idola" opisuju razne oblike "iskrivljenje svijesti" (predrasuda, obmana), te se i danas esto spominju.

Slino francuski prosvjetitelji XVIII. stoljea, mada jo ne znaju za pojam ideologija, koriste sline termine za obiljeavanje negativnih ideja: skup dogmi i predrasuda koje su u slubi privilegiranih stalea, emu treba suprotstaviti sigurno, na iskustvu zasnovano znanje. Senzualizam: uenje o idejama (osjetima) [uredi]

Krajem XVIII. st. grupa francuskih mislilaca kojima je na elu Destutt de Tracy naziva svoju filozofiju ideologijom (Idologie), a sebe same ideolozima (idologues); pojam je skovao de

Tracy 1796. Njihova filozofija - senzualizam - je radikalna varijanta empirizma. Ideologija je

"uenje o idejama", meutim pojam "ideja" kod njih nije vezan uz duhovnost. Sve ideje potjeu iz osjeta (senzacija), koji daju osnovu i grau itavoj naoj spoznaji. Osjeti se meusobno spajaju i dolaze u razliite odnose, preko mozga kao organskog centra, ime se stvaraju sloene "ideje".

Ideolozi gaje optimistiko uvjerenje da e znanost o idejama osloboditi ljude od predrasuda i pripremiti ih za vrhovnitvo razuma, za drutvo osnovano na racionalnosti i znanosti. U De Tracyjevom uenju i djelovanju zastupljena su etiri imbenika, koji se i danas navode u definiciji pojma "ideologija":

sustav objanjenja svijeta, program djelovanja,

javno djelovanje za provedbu programa, te

isticanje posebne uloge intelektualaca.

De Tracyjeva "ideologija" je bila slubena doktrina Francuske Republike u doba Direktorija, 1795.-1799. Sredinju ulogu imao je Nacionalni institut kojeg je osnovao i vodio de Tracy. Kombinirajui vjeru u osobnu slobodu i u racionalno dravno planiranje, ideolozi su imali znatan utjecaj na duhovni ivot, politiku i obrazovanje. Iako je to kratko trajalo, taj spoj liberalnih i etatistikih koncepcija i danas je snano prisutan u koncepcijama francuskih stranaka i politiara. Kod Marxa i Engelsa ideologija marxizma je sustav ideja povezan s vladajuom klasom i vladajuim drutveno-ekonomskim odnosima, usmjeren na opravdanje postojeeg poretka (u njihovo doba, kapitalistikog). Kao i kod prosvjetitelja, ideologije neminovno prikazuju stvarni svijet iskrivljeno: predstavljalju lanu svijest. Funkcije ideologije proizlaze iz karaktera uslova u kojima je nastala. Stoga svaka ideologija

nosi i odreena svojstva koja odreuju i modalitete njenih funkcija. S obzirom na karakter ideologije mogue je izdvojiti njene dvije globalne funkcije: pozitivna i

negativna.

Popularna kultura naziv je za zbroj odreenih kulturalnih praksi, proizvoda i fenomena ije se zajedniko znaenje konstituira u naelnoj opoziciji prema visokoj kulturi. Engleski knjievni teoretiar Raymond Williams, 1976. predloio je tri odreenja pojma popularno: popularno je ono to se svia velikom broju ljudi popularno kao suprotnost izmeu visoke i popularne kulture popularno kao pojam koji se koristi za opisivanje kulture koju su ljudi proizveli sami za sebe

Tree odreenje, sukladno drutvu kasnog kapitalizma, zahtijevalo je protudefiniciju, pa je britanski teoretiar kulturalnih studija Anthony Easthope, dopunio Williamsovu podjelu tvrdnjom u kojoj:

popularno oznaava masovne medije koji su ljudima nametnuti komercijalnim interesima Za knjievna "djela", glazbu i vizualnu umjetnost niske vrijednosti rabe se takoer izrazi und i ki.

Teorije rascjepa kulture [uredi]

Postoje tri teorija rascjepa jedne jedinstvene, pred-moderne kulture na dvije nerijetko

suprotstavljene kulture - visoku i popularnu.

Prva, liberalna, tvrdi da popularna kultura oprimjerena modernim bestselerima i lancima u asopisima prua puko ispunjene elje u razliitim oblicima, dok strogost visoke kulture oprimjerena u uglednim romanima, pjesmama i dramama moe pomoi itatelju da se manje nedoraslo nosi sa stvarnim ivotom. Ova teorija zasniva se na psiholokoj, moralistikoj razlici izmeu onih koji se pasivno podvrgavaju naelu uitka i onih koji se opiru samoobmanjivanju.

Druga i trea teorija su marksistike, a razvile su se iz tvrdnji Karla Marxa i Engelsa u Njemakoj ideologiji da su vladajue ideje svake epohe ideje valadajue klase. Druga teorija tako tvrdi da u svijetu zrelog kapitalizma radnik postaje sve otueniji od proizvodnje i natjeran na potronju u slobodnom vremenu, pa se popularna kultura sve vie prilagoava klasinoj robnoj proizvodnji. U svijetu korporativnog kapitalizma i visoka kultura je obmanjujua, meutim njezina joj transcedentnost obeava da se nee pretvoriti u potronu robu i zbog toga, za razliku od popularne kulture, ima afirmativan karakter.

Trea teorija polazi od postmarksistikog uvida u ulogu ideologije kao kljune snage u reprodukciji odreenog i ne samo kapitalistikog drutva. Reprodukciju svakog ljudskog drutva omoguava djelovanje dominantne ideologije. U kapitalistikom drutvu dominantna ideologija uvjete drutvene reprodukcije osigurava prije svega na polju popularne kulture, uspostavljajui i iroko distribuirajui tako pojavu tzv. lane svijesti. Odravanje lane svijesti odravanje je dominantne ideologije aktualnom. Nasuprot popularnoj kulturi, teorija dominantne ideologije smatra da visoka kultura nije presudno obiljeena ideologijom, to ju ini neovisnijom, pa time i vrijednijom. Revizija teorija rascjepa [uredi]

Sva tri pionirska odreenja popularne kulture dolaze do rezultata u kojem je visoka kultura a priori dobra, a popularna kultura a priori loa. Reviziju ovakvih ranih sociolokih, marksistikih i filozofskih uvida poduzeli su osnivai i sljedbenici osobitog interdisciplinarnog drutveno-humanistikog studija nazvanog - Britanski kulturalni studiji, koji su djelovali na Birminghamskom centru za suvremene kulturalne studije od 1964. do

kasnih 80-tih, kada Centar prelazi pod okrilje Sveuilita u Birminghamu. Oni su - poevi od 19. stoljea, pa sve do tada aktualne beatlesomanije - pratei iznimno brze promjene na polju kulture u Engleskoj - zakon o obveznom kolovanju, masovna pismenost, pojava novih tehnologija i uspon masovnih medija poput novina, radija, filma i televizije itd. - pokuali analizirati pojavu i razvoj jedne sasvim nove kulture; kulture koja je nastajala daleko od

tradicionalnih kulturalnih institucija kao to su kola, Sveuilite, muzej, kazalite ili crkva. Primjeri popularne kulture [uredi]

U literaturi predstavnik popularne kulture je tzv. trivijalna knjievnost (eng. pulp fiction), npr. romani Danielle Steel (kao predstavnika tvrdoukoriene trivijalne knjievnosti), naravno romani koje moemo kupiti na novinskim kioscima (ljubavni, krimi itd.) svi spadaju ovamo.

U glazbi situacija je neto sloenija, jer se ovdje razlikuje popularna kultura u Hrvatskoj od one u SAD-u ili Japanu. U Hrvatskoj su predstavnici popularne kulture izvoai tipa Severine, dok se undom obino nazivaju narodnjaci, no postoji i cijela paleta izvoaa koji se kreu u "mutnom" meuprostoru. S druge strane, country glazba u SAD-u spada u svima prihvatljivu popularnu kulturu, dok je iivljavanje na elektrinim gitarama tipa thrash metala ili speed metala pak neto teko prihvatljivo.

Trash kultura nema veze s gore spomenutim thrash metalom, tom pojmu najbolje odgovora

na pojam und.

Karl Marx

Glavno Marxovo djelo je "Kapital" u tri knjige, koje se bavi ekonomskom problematikom.

Drugo njegovo djelo, vanije za filozofiju, su "Ekonomsko-filozofski rukopisi". Od djela koja je Marx napisao s Friedrichom Engelsom vanija su "Njemaka ideologija" i "Manifest Komunistike partije". Vei dio ivota Marx i Engels su blisko suraivali. Engels je uvijek priznavao Marxu vodeu ulogu u izgradnji teorije koju su obojica zastupali. Ipak, veinu filozofskih tekstova "marksizma" napisao je Engels, dok se Marx puno vie bavio ekonomskom problematikom.

U svojim razmiljanjima dotie iroku lepezu pitanja, no najpoznatiji je po svojoj analizi povijesti u terminima borbe klasa, saetoj u poznatoj uvodnoj misli uvodnika u Komunistiki manifest: "Povijest svih do sada postojeih drutava je povijest borbe klasa." Njegov cilj je bio stvaranje besklasnog drutva. Marx cjelokupnu historija, izuzev prvobitne zajednice, sagledava kao historija klasnih borbi,

gdje vodi i razjanjenje ovog klasnog antagonizma, u konstituciji jednog drutva socijalizma, njegova diktatura proleterijata, kao prijelaznog oblika ka komunizmu.

Marx je drutvo podijelio na dvije velike grupe: drutvenu bazu i drutvenu nadgradnju.

Pod drutvenom bazom, on podrazumijeva nain proizvodnje, materijalnog ivota, ovaj nain proizvodnje materijalnog ivota je sastavljen od proizvodnih snaga i produkcijskih odnosa. Proizvodne snage su sredstva proizvodnje i ovjeka, kao temeljna proizvodna snaga drutva. Produkcijski odnosi, su oni odnosi, u koje ljudi stupaju nuno, nezavisno od volje, u odnose proizvodnje. Ovi su odnosi determinirani samim vlasnikim odnosima. Kada je rije o vlasnikim odnosima prema Marxu, onaj koji je vlasnik sredstava za proizvodnju, u materijalnoj produkciji i reprodukciji ivota, on je vladajui subjekt drutva, drave, prava, te je njegova svijest, valadajua svijest date epohe.

Pod drutvenom nadgradnjom, Marx podrazumijeva dravnu, pravnu, politiku sferu, kao i oblike drutvene svijesti. Pod oblicima drutvene svijesti podrazumijevamo religiju, ideologiju, znanost, razliite sadraje, forme umjetnosti, itd.

Marx je uoio dualizam izmeu graanskog drutva i same drave, a taj se dualizam prelama kroz samu egzistenciju individua, pa je individue u graanskom drutvu on definirao kao HOMO DUPLEX, tj. kroz individuu se prelamaju javna i privatna sfera.

Antonio Gramsci

Gramsci je bio jedan od utemeljitelja i lidera Komunistike partije Italije, u svojim dijelima osobito se bavio pitanjima i analizom kulture i praktine politike. Gramscija se i danas dri za jednog od vrhunskih izvornih marksistikih mislioca. Kulturna hegemonija je termin koji je on uveo i ralanio, - pomou nje se odrava na vlasti kapitalisti. Gramscija se dralo za jednog od najznaajnijih marksistikih mislioca 20. st. koji je znaajno uticao na razvoj zapadnoeuropskog marksizma (Eurokomunizam). Izmeu ostalog Gramsci je osvijetlio i temu kulturne hegemonije kao miroljubivog sredstva kojim se odrava kapitalistiki poredak, zbog toga je nuno obrazovanje radnitva i stvaranje proleterske intelegencije. Pomou kulturne hegemonije se tipine buroaske ideje - proglaavaju opim javnim mijenjem i zdravim razumom te se uz pomo toga - vlada. On je takoer ukazao na razlike klasinog politikog drutva koje vlada uporabom sile i zakona (vojska, policija, pravni poredak) i civilnog drutva u kojem se vlada ideologijom i privolom (drutvo, sindikati, obrazovni sustav). Gramsci je otro kritizirao vulgarni ekonomski determinizam ali i pojednostavljeni filozofski materializam[3].

Michel Foucault (Poitiers, 15. listopada 1926. - Pariz, 26. lipnja 1984.), francuski filozof

Njegova djela imala su velik utjecaj na druge znanstvene discipline: Foucaultov utjecaj vidljiv

je u humanistikim i drutvenim znanostima. Poznat je po svojoj kritici raznih socijalnih institucija, psihijatrije, medicine i zatvorskog sustava, te po svojim idejama o povijesti

seksualnosti. Njegove teorije usmjerene su na mo i odnos izmeu moi i znanja, a njegove ideje vezane za diskurs u odnosu na zapadnu misao bile su iroko raspravljane i primjenjivane.

Foucault je takoer bio protivnik svih socijalnih institucija koje su ukljuivale identitet, to ukljuuje sve od indentiteta mukarac/ena i homoseksualnosti, do kriminalaca i politikih aktivista. Tvrdi da se veina znanstvenih istina o ljudskoj prirodi ne temelji na injenicama ve na etikim i politikim stavovima odreenog drutva. Tako u svom djelu "Povijest ludila u doba klasicizma" zakljuuje da ludilo nije znanstveno otkrie koje tvrdi da je ludilo mentalna bolest, ve je proizvod upitnih drutvenih i etikih obaveza. Navedenu injenicu prikazuje razliitim objanjenjima ludila kroz povijest - od krivog balansa tjelesnih tekuina do mentalne bolesti. Umire od AIDS-a.

ko je umro gotovo deset godina prije pojave queer teorije, on je jedan od najznaajnijih prethodnika i utemeljitelja queer teorije.

Glavni oslonac Foucaultovog pristupa analizi drutva je seksualnost. Danas se moe rei da je seksualnost prirodna karakteristika ljudskog ivljenja koja se na Zapadu snano potiskuje, posebice od XVII.st. do danas. Za takvo potiskivanje Focault jasno optuuje Katoliku crkvu kao moralnog autoriteta tadanjeg ali i suvremenog drutva. Otvaranje seksualnosti dogaa se tek ezdesetih godina XX.st. i prema Foucaultu to znai otvoreno prikazivanje seksualne elje"

Prema Foucaultovom najznaajnijem djelu Povijest seksualnosti (The History of Sexuality), otvaranju seksualnosti prethodi tzv. seksualna revolucija te navodi dvije bitne karakteristike seksualne revolucije: mini suknju i psihoanalizu. Ipak, jasno je da seksualnom

revolucijom 60-ih godina prolog stoljea, nisu svi profitirali, neki su postali sretniji i slobodniji, ali i zdraviji od drugih.

POPULARNA KULTURA:

Termin popularne kulture tradicionalno se odnosi na ono to ostaje nakon odreivanja visoko knjievnog kanona te na masovno proizvedenu robu kulture potroakog kapitalistikog drutva. U tom kontekstu popularna je kultura podreena tzv. visokoj kulturi (poput klasine glazbe ili visoke umjetnosti) ali i autentinoj kulturi naroda. Razlika izmeu tzv. visoke i popularne kulture temelji se tada na kvaliteti proizvoda. Za visoku se kulturu tvrdi da su

njezini proizvodi kvalitetniji, suptilniji, kompleksniji i prihvatljiviji zbog svojeg formalnog

izraza. Naspurot tomu, popularna je kultura optuena za standarnizaciju i izjednaavanje to zahtjeva konformizam. Meutim, sa stajalita kulturalnih studija, kriteriji po kojima se odreuju granice ''dobrih djela'', zapravo su kriteriji institucionaliziranih, klasno-hijerarhijsko odreenih kulturnih ukusa i iako kritiari imaju negativan stav prema komodificiranoj kulturi, ne ele u potpunosti odbaciti popularnu. Kritiari i kuturalni studiji dre da publika stvara vlastito miljenje na temelju radova popularne kulture. Tako da popularna kultura moe biti promatrana kao znaenja i ono praktino proizvedeno od njene publike, njenih itatelja u trenutku potronje. Odatle tradicionalno pitanje o tome kako kulturna idnustrija pretvara ljude u robu koja slui njenim interesima, ali i o tome kako ljudi pretvaraju proizvode u svoju popularnu kulturu u slubi svojih interesa.

Poveznice:

John Fiske:

John Fiske je strunjak za medije, najpoznatiji kao profesor umjetnosti komunikacije na sveuilitu Wisconsin-Madison. Njegovo zanimanje obuhvaa podruja popularne kulture, masovne kulture te prouavanje televizije. Isto tako, nastupa kao kritiar medija, prouavajui kako je kulturalno znaenje stvoreno u Americi te kako su rasprave o problemima poput rase i spola promatrane s razliitih stajalita, razliitih medija. Autor je osam knjiga, od kojih je jedna Understanding Popular Culture iliti Razumijevanje popularne kulture, iz 1987. I upravo

Fiske u toj svojoj knjizi izraava kritiko miljenje o tome kako u kapitalistikom drutvu, u kojem ivimo, ne postoji tzv. autentina narodna kultura nasuprot koje moemo postaviti neautentini karakter neke komodificirane kulturu. Iz tog razloga, argument koji suprotstavlja popularnu kulturu s nekom autentinom narodnom kulturom koja nije izvrgnuta procesu komodifikacije ne moe biti utvren.

Leavis i Adorno:

Uenja o popularnoj kulturi djelomino se baziraju i na radu Leavisa i Adorna, koji su razlikovali dobro i loe te visoko i nisko. Te razlike se naravno odnose na pitanja estetske kvalitete, na sudove o ljepoti, dobroti i vrijednosti. Povijesno, sve polemike o granicama

''dobrih djela'' kanona vode do iskljuivanja popularne kulture, no kako vrijeme prolazi i poveava se interes za popularnu kulturu, nova grupa teoretiara vjeruje kako ne postoje opravdani razlozi povlaenja tih linija izmeu onoga to je navodno vrijedno ili pak bezvrijedno.

Proizvod popularne kulture, kao to je na primjer televizijska sapunica, je najee zaobilaen, kako iz drutvenih, tako i kreativnih razloga. No, moemo primjetiti slinosti izmeu, primjerice, visoke umjetnosti i oblika popularne kulture. Chris Barker u Kulturalnim studijima navodi da su i Mona Lisa i Dallas djelo ljudskih ruku, a ne nekih mistinih djelovanja. Obje su pretmet ljudske transformacije materjalnog okruenja kroz rad. On kae da je, naime, i sama umjetnost zajedno sa svojom industrijom djeluje po zakonu profita. U

tome se i ne razlikuje previe od komodoficirane kulture ili kulture popularne komercijalne televizije.

Izvori: www.wikipeida.org,

C. Barker; The SAGE Dictionary of Cultural Studies,

C. Barker: Cultural Studies: Theory and practice.

KOMODIFIKACIJA (commodification):

Termin komodifikacija je neslubeni neologizam u kulturalnim studijima i dolazi od engleske rijei commodification, koja se odnosi na rije commodity to znai roba, iliti predmet ljudskog rada namjenjen tritu, predmat trgovine. Analogno tomu, rije komodifikacija bi predstavljala proces kojim objekti, kvalitete, znakovi, ita materijalno, ali i nematerijalno, biva pretvoreno u robu, odnosno osnovni mu i primarni cilj i namjena postaje prodaja na

tritu. Kritika komodifikacije se esto sastoji od suprotstavljanja plitkosti i manipulacije komodificirane kulture s autentinou kulture naroda ili civilizirajuim kvalitetama visoke klture.

Jedna od centralnih kritika komodifikacije kulture jest ta da ona, ne samo oblikuje i

discplinira kulturalna znaenja, ve i pretvara same ljude u robu. O tome pria Habermas, koji misli da poveana komodifikacija ivota, za koju krivi velike korporacije, transformira ljude iz racionalnih graana u ne-racionalne potroae, na nain da socijalna i pitanja egzistencije postaju podreena novcu.

Poveznice:

Fetiizam robe:

Komodifikacija je proces koji se javlja u kapitalistikom drutvu koje je prouavao Karl Marx. U svom djelu Kapital iz 1867. on uvodi i pojam fetiizma robe u kapitalizmu. Naime, smatra da se stvari proizvode samo radi razmijene na tritu, a da je njihova uporabna vrijednost nevana. Prema njegovoj teoriji ljudi vjeruju da je cijena robe na tritu njena priodna osobina i ne povezuju je s koliinom ljudskog rada koji stoji iza nje. To objanjava nelogine prodajne vrijednosti robe s markom, i to kako ljudi prihvaaju te cijene kao neto uobiajeno, tovie, razumiju i stvaraju te neke umjetne razlike u vrijednosti dobara na temelju kriterija nametnutih od drutva, okoline, kulture industrije.

Jean Baudrillard:

Tradicionalna, Marxova teorija dri da roba ima uporabnu i razmjensku vrijednost. Dakle, ono to kupimo u trgovini, platiti emo koliko vrijedi u novcu, ali emo to moi i konkretno koristiti. Jean Baidrillard je postpodernistiki teoretiar koji tvrdi da je u suvremenoj kulturi simbolika vrijednost zamijenila druge vrijednosti. On smatra da se vrijednost robe oitava u simbolikom znaenju prije nego korisnou. Na ovaj nain on predstavlja kako u biti svi dijelovi ljudskog ivota postaju robom. Naime, vanjska vrijednost odreena drutveno oblikovanim kulturnim autoritetom kolabira i izbor izmeu vrijednosti i naina ivota postaje predmet ukusa i stila. Na kraju krajeva, zbog poveanja interesa publike u potronji neki kritiari raspravljaju da znaenja odreena od samih potroaa nisu nuno ono koja kritiari smatraju usaenima u robu. Zapravo, kritiari se usredotouju na pitanja to potroai ine s robom i kakva se znaenja stvaraju u njihovom meusobnom djelovanju.

Izvori: www.wikipedia.org

Vladimir Ani, Veliki rjenik hvatskog jezika Cris Barker, The SAGE Dictionary o Cultural Studies

Cris Barker, Cultural Studies: Theory and Practice

Nenad Fanuko, Sociologija, udbenik sociologije za gimnazije

GLOBALIZACIJA:

Globalizacija je pojam koji se odnosi na rastuu ekonomsku, drutevnu, kulturnu i politiku povezanost koja se stvara diljem svijeta i nau svijest o istoj. Globalizacija se najee poistovijeuje s irenjem ekonomiske, prometne i elektronike povezanosti, no kulturalni se studiji sagledavaju i onu kluturoloku i drutvenu stranu globalizacije. Dok vrijednosti i znaenja pridodana neemu ostaju znaajna, mi smo sve vie upleteni u mree koje se ire daleko iznad nae trenutne fizike lokacije. Nismo jo dio svjetske drave ili jedinstvene svjetske kulture, ali se moemo poistovijetiti s globalnim kulturnim procesom, kulturne integracije i dezintegracije. Zahvaljujui internetu, televiziji, radiju i slinim medijima daleke su kulture pristupane na nain koji je nekad bio nezamisliv. Globalizacija, to se kulture tie, obuhvaa dinamine kretnje etnikih grupa, tehnologije, financijskih transakcija, medijskih slika i ideolokih sukoba koji nisu uredno odreeni jednim cijelovitim zajednikim planom. Globalizacija i globalni kulturalni tokovi su kao nizovi meusobno preklapajuih , kompleksnih i kaotinih struja koje se stiu oko kljunih vorinih toaka.

Poveznice:

Glokalizacija:

Pojam glokalizacije podrazumijeva globalnu produkciju lokalnog i lokalizaciju globalnog.

Globalno i lokalno se meusobno odreuju i mnogo toga to se smatra lokalnim, i u protutei s globalnim, zapravo je rezultat translokalnog procesa. Dakle, produkti globalnog su

lokalizirani tj.nainjeni prikladno za lokalne potrebe. Globalizacija i pristupanost razliitih kultura omoguuju pojavu glokalizacije.

Modernost:

Modernost je povijesni period koji je uslijedio nakon srednjeg vijeka. To je poslije-

tadicionalni red ije su odlike promijena, inovacija i dinamika. Institucije modernosti su , prema Giddensu: industrijalizacija, nadzora kontrola informacija i nadziranje drutva, kapitalizam drutveno-ekonomski sustava koji se zasniva na privatnom vlasnitvu i trinoj konkurenciji kapitala i radne snage, te kontrole sredstava nasilja-vojne snage. Modernost je

dio globalizacije, tj. dogaa se kao njena poslijedica.

Izvori: www.wikipedia.org

Cris Barker, The SAGE Dictionary o Cultural Studies

Cris Barker, Cultural Studies: Theory and Practice

KULTURALNI STUDIJI:

Kulturalni su studiji struja humanistike 1990-ih godina. Njihovo podruje prouavanja je teko odredivo, no tee razumijevanju fukcioniranja kulture i konstruiranju identiteta. Kulturalni studiji su praksa teoriji, a teoriju bi tada predstavljala sva teorija. Zanimljiva

definicija kulturalnih studija implicira da su kulturalni studiji ono na to referiraju ljudi koji tvrde da se bave kulturalnim studijima. Proirili su se iz Centra za Kulturalne Studije i proirili svijetom od 1960ih nadalje. Isto tako, moemo ih shvatiti kao diskurzivnu formaciju, odnosno grupu ideja, slika i praksi, koji omoguuju naine promiljanja neke teme, drutvene aktivnosti ili institucije. To jest, kulturalni studiji imaju vlastite termine i objanjenja postojeih termina i naina govora o nekim objektima, koji ukljuuju diskurs, ideologiju, hegemoniju, artikulaciju, kulturu, identitet, popularnu kuklturu, mo, reprezentaciju i tekst.

Poveznice:

STUART HALL:

Stuarta Halla mnogi smatraju ''ocem'' kulturalnih studija. Uz suradnike osnovao je Centar za

kulturalne studije u kojima je relativno marginistii zapoeo svoja istraivanja. Za njega, ono to razlikuje kulturalne studije od ostalih podruja je njihova veza s problemima moi i politike i posebice potrebama za drutvenim i kulturalnim promijenama. U ovom pogledu, kulturalni studiji su tjelo teorije potaknuto od mislioca koji gledaju teorijsko znanje kao

politiku praksu.

TONY BENNETT:

Bennet razumije kulturalne studije kao interdisciplinarno podruje u kojem su perspektive razliitih disiplina razmatrane da bi se prouavali odnosi kulture i moi. Smatra da se kulturalni studiji bave tim praksama. Institucije i sistemi klasifikacije koji omoguavaju populaciji da stekne odreene vrijednosti, vjerovanja, sposobnosti i navike ivota. Nadalje, kulturalni studiji tee razvitku naina razmiljanja o kulturi i moi koje moe biti iskoriteno od imbenika u potjeri za promijenom.

Izvori: Knjievna teorija: kratak uvod u kulturalne studije, Jonathan Culler Cultural Studies: Theory and Practice, Chris Barker

The SAGE Dictionary of Cultural Studies, Chris Barker

DISKURS:

Uobiajeni termin diskursa, koji koristimo svakodnevno, odnosi se na odjeljak teksta ili izreenog govora koji je u skladu s smislenim tumaenjem. Meutim, praktiari kulturalnih studija koriste termin diskursa na jedan vie tehniki nain koji potjee od rada povijesniara i filozofa Foucaulta. Reeno je da diskurs ''spaja'' jezik i praksu i odnosi se na regulirane naine govora o temama, kroz koje objekti i prakse dobijaju svoje znaenje. Proizvodnja znanja kroz jezik, koji daje znaenje materijalnim objektima i drutvenim praksama, moemo nazvati diskurzivnom praksom.

Diskurs nije neutralna sredina formacije i prenoenja vrijednosti, znaenja i znanja koje postoji izvan svojih granica, ve je sastavljen od istih. On nije odraz ne-lingvistikih znaenja, ve on konstruira znaenja. Iako svi pojmovi imaju izvanjezinu materjalnu egzistenciju, njihovo je znaenje skovano u jeziku i to diskurzivno. Diskurs odreuje koja znaenja mogu ili ne mogu biti prihvaena u odreenima okolnostima govorenja o subjektu.

Poveznice:

MICHEL FOUCAULT (1972.):

Michel Fouucault je jedan od najutjecajnijih anti-esencijalista, poststrukturalnih mislilaca u

kulturralnim studijima. Foucault je protiv formalistikih teorija jezika koje kau da je to autonomni sustav s vlastitim pravilima i funkcijama. Isto tako, on oponira metodama koje

koje razotkrivaju ''skriveno'' znaenje jezika. Namjesto toga, on prouava opis i analizu povrine diskursa i njihove uinke. Isto tako, on smatra da jezik stvara i razvija znaenja unutar specifinih materijalnih i povijesnih uvijeta. Istrauje posebne i odreuje povijesne uvijete pod kojima su izjave kombinirane i ureene. Smatra da, da bismo shvatili odreenu iszjavu moram shvatiti i gdje je i kada reena. Foucault pokuava identificirati povijesne uvijete i odrediti pravila formiranja diskursa ili reguliranih naina govora o predmetima.

ANALIZA DISKURSA (Discourse analysis):

Analiza diskursa je nain lingvistike istrage koja ispituje i razrauje dijelove teksta. Ovjde se koncept diskursa ne koristi nuno kao to ga je Foucault opisao, ve vie u jednom mondenom smislu ekspanzije jezika, ireg od reenice. Tehniki govorei, diskurs ukljuuje zdruivanje lingvistikih elemenata kako bi se stvorila struktura znaenja ira od zbroja njenih dijelova.

Analiza diskursa temelji se na pomnom prouavanju tekstova, pisanih ili govorenih, tako da tekstualna metafora ne treba iskljuiti analizu predmeta o kojima govorimo. Analizu diskursa zanima u prirodno dogaanje teksta i govora koje se prouava unutar svog globalnog i lokalnog konteksta. Ona moe demonstrirati nau ulogu u obrascima lingvistikih dogaanja kojih ni sami nismo svijesni i to zato jer promatra stvaranje znaenja kao posljedice aktivnosti odreenih pravila zbog kojih ljudi neto tvrde.

Izvori: Cultural Studies: Theory and Practice, Chris Barker

The SAGE Dictionary of Cultural Studies, Chris Barker

HEGEMONIJA:

Ideja hegemonije je igrala vanu ulogu u razvitku kulturalnih studija i poetni je koncept tog polja sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljea. Temelji se na uvijerenju da postoji niz vrijednosti unutar svake kulture koji nazivamo vladom ili vlau. Proces stvaranja, odravanja i reproduciranja tih autoritativnih skupova znaenja, ideologija i praksi nazvan je hegemonija.

Hegemonija moe biti shvaena kao strategije kojima svijetonazori i snaga vladajuih drutvenih grupa bivaju odravane. No, hegemonija je povremeno ureenje i savezi izmeu drutvenih grupa, koja je postignuta, a ne dobivena. Prema tome, treba ju konstanstno postizati i pregovarati pa je kultura teren konflikata i borbi izmeu znaenja. Hegemonija nije statina ve je konstituirana od niza promjenjivih diskursa i praksi.

Poveznice:

ANTONIO GRAMSCI:

Antonio Gramsci bio je talijanski filozof, pisac, politiar i teoretiar politike. Bio je lan i jedno vrijeme i voa Komunistike Stranke Italije i zbog toga je zatvoren od Mussolinijeva faistikog reima. Poznat je kao mislilac marksistiih ideja, a ponovno cijenjen zbog svog koncepta kulturalne hegemonije kao sredstva za odravanje kapitalizma u drutvu. Kulturalni studiji preuzeli su termin hegemonije upravo od Antonia Gramscija. On je povezivao

hegemoniju sa situacijom gdje ''povijesni blok'' vladajuih skupina vjeba drutveni autoritet i vodstvo nad podreenim klasama uz kombinaciju snage i, to je i vanije, otpora. Gramscievi koncepti su se dokazali dugotrajnog znaaja za kulturalne studije zbog osnovne vanosti koje pridodaju popularnoj kulturi, kao pokaz ideoloke borbe. Unutar njegovih analiza, hegemonijski se blok nikada ne sastoji samo od drutveno-ekonomske sfere. tovie, formiran je od mnotva saveza u kojima jedna grupa uzima poziciju voe. Ideologija igra kljunu ulogu u doputanju tom savezu grupa da svlada tjesnu ekonomsko-drutveni interes za cilj nacionalno-popularne dominacije.

LACLAU I MOUFFE:

Promatrajui koncept hegemonije ova su dva uenjaka u svojoj post-marksistikoj reviziji, odbacili su determiniranje drutvenih i kulturalnih odnosa klasom, jer po njihovom miljenju to ne odreuje kulturalna znaenja. Za njih, ideologija nema klasno odreenje. Oni istiu kako povijest nema imbenika drutvene promjene i socijalna formacija nema jednu jedinu centralnu toku antagonizma. Namjesto toga, hegemonijski i kontra-hegemonijski blokovi su formirani kroz privremene i strategijske saveze dosega diskurzivno konstruiranih subjekata i

interesnih grupa. Ovdje, ''drutveno'' nije shvaeno kao objekt ve kao polje natjecanja u kojemu mnogobrojni opisi sebe i ostalih natjeu za vlast i utjecaj. Za Laclaua i Mouffea uloga je hegemonijskih praksi da poprave razlike, da trae konani popravak znaenja.

POSTFORDIZAM:

Postfordizam je razdoblje koje je uslijedilo nakon fordizma, s opim poveanjem proizvodne moi, veom funkcionalnou i specijaliziranou rada. I danas, u naem kapitalistikom drutvu, rad se organizira u naelu fleksibilne specijaliziranosti. Taj sustav dolazi iz Japana, ali su ga, vidjevi da je uspjean, prihvatile mnoge kapitalistike zemlje. Sustav ukljuuje koritenje nove tehnologije i ulaganje u najnovija raunala i softvere koja omoguuju reorganizaciju i preprogramiranje strojeva da izrauju razliite proizvode. Progres od fordizma prema postfordizmu iskljuuje masovnu proizvodnju i ukljuuje specijaliziraniju proizvodnju. Osim toga prihvaen je i japanski sustav pravodobnih zaliha. To se odnosi na iskljuivanje velikih skladita s dijelovima i prihvaa novi nain dijelovi se isporuuju neposredno prije uporabe. Radnici zbog raznolikosti svog novog posla moraju biti

obrazovaniji. Iz japana takoer stie novost kruoka za kvalitetu, gdje svaki radnik jedne tvrtke moe rei svoje miljenje i kritiku. Ovakav nain proizvodnje poeljan je u gotovo svim podrujima industrije i trgovine jer osigurava profit uz zadovoljne radnike.

Poveznice:

FORDIZAM:

Fordizam je dobio ime po Henryju Fordu, poznatom amerikom proizvoau automobila. Dok su svi proizvoai automobila jo izraivali automobile svaki posobno manualno, on je u svojim tvornicama prvi uveo masovnu proizvodnju. To znai da je uvedena pokretna traka koja je svojom dinamikom nadzirala i ograniavala tempo i brzinu rada. Svaki je radnik radio uvijek isti posao, za koji je bio unaprijed obuen. Taj posao nije iziskivao mnogo intelektualnog napora, ali je traio potpunu koncentraciju. S obzirom da je proizvodnja time olakana, i proizvodi su bili relativno jeftini, a s obzirom na to da su trokovi za tvornicu bili mali (niske kvalifikacije radnika, ubrzanje proizvodnje itd.), a konkurencija slabija, Fordov T-

model bio je jedan od najprodavanijih automobila: prvo za elitu, kasnije za sve koji su drali do sebe i na koncu ak i nie slojeve drutva jer su si ga mogli priutiti. Ova teorija potjee od Michaela J. Piorea, ekonomistu koji smatra da smo zali u postmodernizam.

JOHN ATKINSON:

John Atkinson je doao do slinih rezultata kao i postfordisti, i u svojoj teoriji fleksibilne tvrtke, tvrdi da su razliiti faktori natjerali menaere i efove da svoje tvrtke unaprijede i uine fleksibilnijima. To je uinjeno skraenjem radnog dana, recesijom, smanjenom moi sindikata, tehnolokim napretkom.. Atkinsonova teorija ukljuuje dva osnovna oblika, a to su: funkcionalna fleksibilnost i numerika fleksibilnost. Prva se odnosi na sposobnost menaera da radnike rasporedi i organizira itav rad, te odreuje jezgru tvtke (ljude sa stalnim zaposlenjem). druga se odnosi na periferne skupine radnika, tj. radnike koji nisu na

stalnom zaposlenju, djeluju kao suradnici tvrtke, rade na fleksibilne ugovore ili odrauju posao koji se trai u vie tvrtki. Atkinson misli da se bolje tvrtke vie slue vanjskim suradnicima te da rad nije dekvalificiran, ve s obzirom da je potrebna nia kvalifikacija, njihov se rad storgo nadzire, to trai usavravanje i koncentraciju.

Izvori: C. Barker; The SAGE Dictionary of Cultural Studies,

C. Barker: Cultural Studies: Theory and practice,

M. Haralambos, M. Holborn: Sociologija; Teme i perspektive.

STRUKTURALIZAM:

Strukturalitam je pristup istraivanju kulture, koji je potekao iz lingvistikih teorija gdje se jezik smatra kljunim za razumijevanje drutva i drutvenog svijeta. On analizira temeljne strukture koje su u ovjekovu miljenju i ljudskim drutvenim skupinama. Kae se da je za strukturalste svijet jezini fenomen s obzirom da se najvei dio drutvenog ivota odvija putem jezika. Strukturalisti smatraju da ga jezik tad i oblikuje. itav pravac zapoeo s radom francuskog lingvista Ferdinanda de Saussurea, koji, kao osniva semiologije (semiotike, znanosti o znakovima), smatra da je jezik drutveni fenomen koji je zajedniki nekoj drutvenoj grupi i prenosi se s generacije na generaciju, te time na neki nain postaje nepromijenjiv - stalan, tj.stalna komponenta tog drutva, kao neto to je to drutvo samo stvorilo generacijama unatrag (spajanjem oznaitelja i oznaenika). Naglaavajui vanost jezika, razlikuje langue i parole. Naime, langue je za njega ukupna struktura gramatikih i ostalih pravila koritenja rijei, dok su parole konkretno aktualno koritenje jezika. Vrlo vaan dio njegova rada je onaj gdje tvrdi da svi ljudi zbog jezika doivljavaju svijet kroz znakove koje ima predstvaljaju neka znaenja, nevezana za materijalni oblik koji predstavljaju.

Poveznice:

CLAUDE LVI-STRAUSS:

Claude Lvi-Strauss antropolog je na kojeg je djelovao rad F. De Saussurea. On je razvio

strukturalizam i primijenio ga je za razumijevanje srodstva i mitova. Smatrao je da ovjekovo miljenje i drutvene odnose mogu oblikovati strukture koje su sline strukturama svojstvenima jeziku. Te strukture s ne moe direktno promatrati, ali ih se moe uoiti u ovjekovoj kulturi. Strauss se bavi fenomenima srodstva i mitova. Tvrdi da su ti fenomeni

jednaki jezinim fenomenima. Povezuje rodbinske sustave s jezikom dajui primjer povezanosti pojoaja, recimo, mukarca i ene, ili majke i djeteta. Pritom govori o povezanosti tih pojmova kao povezanosti oznaitelja i oznaenika. Njegova strukturalnost ukljuuje tri tipova obiteljskih odnosa, plus avankularnih odnosa, prisutnost tabua incesta...osim toga pria o mitovima kao posljedicama proturijeja binarnih opozicija koje smatra strukturom ljudskog miljenja. Mnogi njegov strukturalizam optuuju za determinizam jer ne ostavlja mjesta za ljudsko stvaralatvo, te za greku da ljudi doivljavaju kulturu kao opoziciju prirodi.

JOHN STOREY:

John Storey je kritiar i kulturolog koji, promatrajui rad Saussurea o strukturalizmu i znjaenjima, odnosno tvrdnju da ljudi doivljavaju svijet kroz znakove s odreenim znaenjima, izjavljuje vrlo zanimljive reenice: ''Funkcija je jezika organizirati i konstruirati na pristup zbilji. Stoga iz toga takoer slijedi da razliiti jezici zapravo proizvode razliito mapiranje zbilje. Kad Europljanin gleda snijeni krajolik, on ili ona vidi snijeg. Eskim koji promatra taj isti snjeni krajolik vidjet e u njemu kudikamo vie, jer Eskimi za snijeg imajuvie od pedeset rijei. Prema tome, Eskim i Europljanin koji stoje jedan kraj drugog promatraju sasvim razliit pojmovni sklop.''

Izvori: C. Barker; The SAGE Dictionary of Cultural Studies,

M. Haralambos, M. Holborn: Sociologija; Teme i perspektive.

POSTMODERNOST:

S obzirom da dolazi nakon modernosti, postmodernost je razdoblje, ili fenomen post-

industrijskog, post-kapitalistikog i bezdravnog drutva. No nitko ne kae da su dananja zapadna drutva isto post-moderna. tovie, koncept postmodernosti, to se institucionalnosti tie, vie naginje ka drutvenoj izmjeni informacija to zamjenjuje teke industrije kao prvenstvenih ekonomskih pokretaa. Vana komponenta ovog procesa je, dakle, tehnologija informacija.ljudi se vie ne bave toliko industrijskim poslovima i radom u dravnim tvtkama, ve se okreu turizmu i razmijeni informacija. Ljudi poinju gubiti vjeru u znanost i tehnologiju, postaju svijesni njihovih negativnih posljedica (nuklearne opasnosti,

oneienje prirode otpadom industrije...), poinju sumnjeti u velike organizacije (zdravstvo, policija...), gube vjeru u politiare, u organizaciju drave i napredak drutva u komunizmu. Zato se u postmodernizmu javlja alternativna New Age filozofija, religijski kultovi i sl. kao reakcija na moderni znanstveni raciolnalizam i organiziranje.

Poveznice:

MODERNOST:

Modernost je prethodnica postmodernosti. Kao termin javlja se kao posljedica, a moda i sveukupnost modernih drutava. Naime, modernost ukljuuje pojavu industrijalizma, kapitalizma, urbanizacije i novih drutvenih organizacija. Svi ti procesi zajedno, kada nastaju u 18. stoljeu, najavljuju eru modernosti. Ljudi tad vjeruju u mogunost napretka, u sposobnost tehnologije i znanosti, u proizvoaku industriju za koju vjeruju da poboljava ivotni standard i profinjuje novim potrebama. Kao kontra modernosti javlja se postmodernost u onim drutvima, za koje neki znanstvenici vjeruju da postoje kao postmoderna drutva jer se imeu modernosti i postmodernosti dogodilo dovoljno promijena da bi se postmodernost smatrala vaeom novom erom.

POSTMODERNA KULTURA:

Postomoderna kultura ukljuuje mnotvo noviteta. Kao prvo, ovjekovo shvaanje drutva i osjeanje sebe se mijenja. Osjea se fragmentiranost drutva i kulture, stalna nesigurnost i propitkivanje svega, priznavanje kulturalnih razlika, ubrzanost ivota. Tu uvelike pomae i odsustvo okvira i tradicionalnosti religije kao mjeraa svih aktivnosti i promiljanja. Sociolozi takoer tvrde da se dogodio prjelaz sa diskurzivnog na figuralno , tj. slika ima premo nad rijeju, sve proizlazi iz svakodnevnog ivota i prezire se racionalno promiljanje kulture. Dakle, postomoderna kultura ne vidi granice izmeu visoke i niske kulture, kulture i umjetnosti, komercijale i umjetnosti, kulture i komercijale. PrimjEr toga je popularna kultura

koja postaje jednakovrijedna s nekom tradicionalnom visokom kulturom, dok visoka ak postaje subkultura u moru popularnih kultura.