Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Kućanska pomagala u prošlosti našeg mista
Osnovna škola Supetar
Školska godina 2013/2014.
Pripremili učenici II. b razreda
FenjerNakon što nam je učiteljica dodijelila istraţivački rad na temu
„Kućanska pomagala iz prošlosti našeg ” mista“, raspitao sam se kod
roditelja o tome gdje bih i kod koga mogao pronaći fenjer, jer sam dobio
zaduţenje da saznam nešto više o njemu.
Na moju veliku radost doznao sam da fenjer imamo u našoj kući. Nekada
je, rekli su mi roditelji, pripadao mojoj noni.
Jedva sam čekao da ga vidim. Napravljen je od metala i stakla. Ima malu
posudicu u kojoj se, kaţu mi roditelji, nalazilo gorivo iz kojeg je fenjer
davao svjetlo. Sluţio je za rasvjetu u kući i van nje i to prije mnogo
godina, kad nije bilo vanjske rasvjete. Koristila su ga mnoga kućanstva.
Nona mi je rekla, da kada je ona bila mala, svi bi se ukućani navečer
okupili oko fenjera i pričali razne priče i dogodovštine. Sada, sa
ţaljenjem kaţe nona, toga više nema. Umjesto međusobnog druţenja,
otuđujemo se jedni od drugih jer je skoro svima vaţnije gledanje televizije
ili tome slično.
I danas se fenjer moţe koristiti, ali se, na ţalost, više ne koristi.
Zamijenila ga je električna rasvjeta, te razne vrste svjetiljki na električnu
energiju.
Toni Pučo II. b
Mlinac za orahe
Raspitao sam se kod moje none i nona o predmetima kojima su se oni u
prošlosti koristili u kućanstvu.
Nabrojili su mi mnoga kućanska pomagala i prisjetili se da su neka od
njih odloţili na tavan.
Otišao sam s nonom na tavan i među mnogim odbačenim
stvarima pronašli smo mlinac za mljevenje oraha.
On je prilično malen. Načinjen je od metala . Prije upotrebe morao se vijcima pričvrstiti za stol da bi prilikom rukovanja bio stabilan i čvrst.
Na gornjem dijelu mlinca je četvrtasto udubljenje, poput kutijice u koju
se stavljaju orasi a zatim se pritisnu poklopcem. Mlinac se pokreće
okretanjem metalne ručke u jednom pravcu. Kako se ručka okreće tako se
orasi melju i samljeveni spuštaju u rupičasti valjak .
Osim moje none ovaj su mlinac za orahe koristile i moja prabaka i moja
šukunbaka.
Tko zna koliko kilograma oraha je samljela ova mala spravica?! Kad bi
bar znala pričati…
Danas se za mljevenje oraha koristi električni mikser. Dakako, on puno
brţe melje. Ali, nikad se pouzdano ne zna da li su orasi prekrupno ili
presitno samljeveni kad se melju električnim mikserom, dok su starim
mlincem bili samljeveni upravo onoliko sitno koliko je potrebno.
Kaja Zago II. b
Vaga i piziStaru vagu za mjerenje mase imamo u kući. Sluţi nam za ukras. Dobili smo je od nonine sestre. Metalna je i ima boju zlata. Sastoji se od postolja, pokretnog mehanizma i dvije pliće posude. Vagi
pripadaju i metalni utezi ( pizi ) od 1 kg, 20 dag, 10 dag, 5 dag i 2 dag. Utezi se nalaze u pripadajućoj
kutiji tj. postolju.
Sluţila je za mjerenje mase različitih namirnica u
kuhinji.
Koristila se na slijedeći način: u jednu posudu koja je
dublja od druge stavljale su se namirnice, a u drugu,
pliću posudu, stavljali su se utezi .
Na taj način se određivala odgovarajuća masa.
Ovu je vagu koristila nonina sestra koja danas ima 88
godina .
Postoji i jedna zgoda vezana uz ovu vagu, ali ova zgoda
pripada sadašnjosti.
Jednom prigodom moj je tata odlučio napraviti tortu, a potrebne sastojke je mjerio upravo ovom vagom.
I on je tako precizno odvagao količine sastojaka, da , kad je izvadio pečenu tortu iz kalupa, ona se
totalno raspala, baš kao torta sa reklame. Od tada je tata više ne koristi.
Starinske vage danas su zamijenile digitalne vage.
Ivana Cukrov II. b
Mlinac za začine
Mlinac za začine valjkastog je oblika i veoma je
nizak , otprilike desetak centimetara , ali i uzak .
Baš je minijaturan. Napravljen je od metala. Zlatno
ţute je boje i ukrašen je raznim izrezbarenim detaljima. Sastoji se od tri dijela. Na vrhu se nalazi
malena ručica koja sluţi za vrtnju mlinca i mali
otvor koji sluţi za umetanje začina. Otvor se otvara
i zaklapa po potrebi. U sredini je mehanizam koji
usitnjava začine, a u trećem dijelu se prikuplja
samljeveni začin.Domaćice su ovaj mlinac koristile za usitnjavanje
raznih vrsta začina kako bi jela bila što ukusnija i
pikantnija. Danas gotovo nitko ne koristi mlinac za začine jer
se začini svih vrsta mogu već usitnjeni kupiti u bilo
kojoj prodavaonici prehrambenih proizvoda.
Matea Akrapović II. b
Blanja
Tako mi, zahvaljujući nonu Ljubi nije bilo teško pronaći taj neki predmet iz prošlosti.
Blanja o kojoj pričam nalazi se u nonovoj radioni. Ona više ne sluţi za rad, nego za uspomenu i ukras.
Stara je preko 100 godina. S njom se sluţio nono od mog nona, odnosno moj šukundjed. Zatim otac mog
nona , odnosno moj pradjed . A naposljetku s njom se sluţio i moj nono Ljubo. Jer… svi su oni bili
ili su i dalje stolari .
Blanja je drvena. Ima ugrađen ţeljezni noţ. Sluţi za ručnu izradu utora na prozorima na starinski način.
Nono ju je znao koristiti i za oštrenje olovki.Staru blanju danas je zamijenio električni stroj. Isti posao kojeg je moj nono sa starom blanjom radio 1-2
sata, sada sa električnom blanjom odradi za 5 – 10 minuta.
Ali, ipak svoju staru blanju drţi za uspomenu i za ukras. Pitam se koje ga sve uspomene za nju veţu.
Učiteljica nam je zadala zadatak da se
raspitamo i istraţimo o pomagalima u
kućanstvu a koja su se u prošlosti
koristila u našem mistu.
Ja sam se odmah odlučio za blanju.
A zašto? Pa zato što je moj nono stolar.
Bavi se obradom drva i od njega pravi
i izrađuje razne predmete.
Stipe Pleić II. b
Kamenica za maslinovo ulje
Na Braču se od davnina uzgajaju masline i od davnina ljudi prave maslinovo ulje, tako da kod starosjedioca otoka gotovo da nema kuće koja u svojim podrumima nema kamenicu za pohranjivanje
maslinovog ulja.
Stara kamenica za ulje nalazi se i u
podrumu naše obiteljske kuće. Kamenica je
duboka posuda kockastog oblika isklesana
od jednog velikog komada kamena.
Na vrhu ima drveni poklopac.
Sluţila je za čuvanje maslinovog ulja naročito
za vrijeme vrućih mediteranskih ljeta.
Tata mi je rekao da su ovu kamenicu prije njega
koristili njegov otac i njegov djed.
Danas se kamenice u mnogim domaćinstvima
još uvijek koriste, ali ih sve više
zamjenjuju metalne bačve od rusvaja.
Namjena im je ista, ali ,za razliku od metalne
bačve, kamenica je izrađena od prirodnog
materijala .
Sara Jakšić II. b
Bruštulin
Mama je znala da naša susjeda Violeta ima neke sačuvane predmete iz prošlosti.
Otišli smo do nje i u starinskoj kuhinji pronašli jedan stari bruštulin. O našoj potrazi
čula je i gospođa Margarita koja nas je pozvala da pogledamo i njezin bruštulin. Ona svoj
bruštulin drţi izloţen u kuhinji.
Premda su drukčijeg izgleda i oblika, namjena im je bila ista. Sluţili su za prţenje kave.
Prvo spomenuti bruštulin valjkastog je oblika, poput limenke, a ima zapreminu jedne litre.
Kroz tu limenku prolazi ţeljezna šipka dugačka oko jedan metar. Po sredini limenke
nalaze se vratašca kroz koja se umetala neprţena kava. Prednji dio šipke umetao se u
udubinu na zidu kamina, a straţnji dio šipke drţala je u ruci osoba koja je prţila kavu.
Prilikom prţenja bruštulin je trebalo okretati iznad ţara u kaminu kako kava ne bi
izgorjela.
Bruštulin se davno koristio, a najčešće su ga koristili stariji članovi kućanstva, odnosno
none.
Nama je danas teško shvatiti da je kavu potrebno i mljeti, a kamoli prţiti.
Ali, u davno vrijeme kava se u prodavaonicama to jest zadrugama kako su se nekad
prodavaonice zvale, prodavala sirova, odnosno neprţena. Zato se morala najprije isprţiti –
bruštulati , zatim samljeti i tek se tako pripremljena kava mogla kuhati.
Stariji, koji se sjećaju ovih običaja, odreda govore kako im se miris te kave
duboko uvukao u sjećanje i kako im budi neke jako lijepe, nezaboravne trenutke dragosti ,
topline doma i zadovoljstva .
U današnje vrijeme ne postoji nikakva suvremena naprava za prţenje kave iz razloga što
se kava prodaje ne samo prţena već i samljevena.
Bruštulin je danas predmet kojeg rijetko moţemo vidjeti osim moţda u nekim konobama i
kućicama s kominima gdje ga njihovi vlasnici nostalgično čuvaju od zaborava.
Ovaj predmet zasigurno pripada povijesti.
Dominik Vicelić II. b
Muţar
Muţar je jedan u nizu kućanskih pomagala koja su se
koristila još u davnoj prošlosti.
Namijenjen je za usitnjavanje šećera, papra, kave i drugih
začina.
Muţar o kojem pišem pronašli smo moj tata i ja u nekom
starom napuštenom mlinu koji se nalazi nedaleko jedne
plaţe pored Splitske.
Muţar je zapravo ovalna posuda , isklesana od bračkog
kamena s posebnim tučkom kojim se pokretima ruku
usitnjavaju začini.
S obzirom da ne znam u čijem je vlasništvu bio, nisam
imao priliku doznati nikakve podatke o vremenu njegova
nastanka, kao ni tko se sve u prošlosti njime sluţio.
Tata mi je rekao da se muţari osim od kamena mogu
izraditi i od metala.
Također mi je rekao da su muţar koristili moja baka Marija i djed Jozo koji nisu ţitelji otoka Brača.
Danas ljudi rijetko koriste muţar jer u prehrambenim prodavaonicama mogu kupiti već usitnjene sve vrste
začina.
Luka Kazalicki II. b
Brokva i lavaman
Učiteljica nam je dala zadatak da se raspitamo o
kućanskim pomagalima koji su se u prošlosti
koristili u našem mjestu, a koji bi nam bili
dostupni.
Roditelje sam izvijestio o mom zadatku, a oni su
me odmah uputili na moju nonu Dobru jer su
znali da ona sigurno ima neke sačuvane
predmete iz davnije prošlosti.
Bili su u pravu. Nona se odmah prisjetila i rekla
mi da na tavanu ima brokvu i lavaman. Bio
sam u čudu jer nisam uopće shvaćao o čemu ona
priča. Nikad do tada nisam čuo za te nazive.
Zatim mi je ona objasnila da je brokva veći vrč za vodu, a da je lavaman zapravo kajin ,
odnosno knjiţevnim jezikom rečeno lavor. Odahnuo sam! A nadam se da ste odahnuli i vi.
Nona mi je ispričala da su se ţitelji našeg mjesta, kao uostalom i ţitelji svih drugih
mjesta, koristili ovim predmetima u svrhu odrţavanja higijene. To je bilo vrijeme kad nije
bilo vode iz slavine, kad se voda u domaćinstva morala donositi sa mjesnih bunara.
Postojalo je i postolje za lavor, koje na ţalost nije sačuvano, a u koje se umetao lavor da
bi bio stabilan. Vrčem bi se donosila i sipala voda u lavaman.
I brokva i lavaman izrađeni su od keramike, no kaţe mi nona, da su postojali i emajlirani
i porculanski . Namjena im je bila ista. Koristeći ovo kućansko pomagalo ljudi su se
umivali, prali ruke, prali zube a i kosu. Bilo je to vrijeme kad su ljudi cijenili svaku kap
vode jer su se mučili doći do nje.
Danas imamo vodu iz slavine, koja uvijek teče pritiskom na slavinu, imamo umivaonike i
odvodne cijevi. Voda sama otječe i ne trebamo je ispraţnjavati iz umivaonika kao iz
lavamana niti trebamo vodom puniti brokve.
Dobro je da ova sjećanja o brokvi i lavamanu pripadaju prošlosti.
Josip Bonačić Sargo II. b
Mušker
Prije mnogo, mnogo godina, u vrijeme
kad ljudi nisu ni čuli za friţider, svoje
su prosušene sireve i prosušene
proizvode od mesa čuvali u muškeru.
Mušker je zapravo drveni
ormarić ,sa četiri strane obloţen
gustom mreţicom.
Na taj je način hrana imala
potrebnu količinu zraka da bi se što
duţe vremena sačuvala od kvarenja. Ali
,ta je gusta mreţica bila ujedno odlična
zaštita hrani
od raznih insekata, a naročito muha.I sam naziv MUŠKER govori sam za sebe.
On potječe od imena MOSCA ( moša ) što
na talijanskom znači muha.
Ovaj smo mušker moj tata i ja pronašli u noninom podrumu. Koristio se u
našoj obitelji od davnina. Nakon što smo ga ugledali slijedila su sjećanja na
nonino djetinjstvo…na ta mnogo teţa , ali , neponovljiva vremena…Tada mi je tata ispričao da je nekada davno, jedan od postupaka čuvanja
mesa bio soljenje, dimljenje pa sušenje. Meso bi se izrezalo, dobro posolilo i stavilo u odgovarajuću posudu nekoliko dana. Nakon toga meso bi se opralo,
prebrisalo i ostavilo da se prosuši. Prosušeno meso stavljalo se u mušker. Za burnih dana iznosilo bi se meso van na buru, a za juţnog i vlaţnog vremena
meso se opet vraćalo natrag u mušker.
Danas je sve mnogo jednostavnije. Ono što je morala obavljati svaka
obitelj da bi se prehranila, sada obavljaju tvornice i rijetki pojedinci ,ali u mnogo boljim uvjetima. A za očuvanja hrane od kvarenja i MUHA danas je
zaduţen friţider.
Nela Vušković II. b
Bronzin i tronoţac
Kuhanje u vremenima naših šukunbaka
i prabaka nije bilo nimalo ovako jednostavno
kao u današnja vremena.
Nisu ţene tada ni slutile ni sanjale o inoxs
tavama, expres loncima ili o loncima različitih
oblika i veličina, a kamoli o električnim
štednjacima.
Obitelj je uglavnom bila mnogobrojna. Gotovo
je svako kućanstvo u kuţini imalo komin na
drva koji je prvenstveno sluţio za pripremu
jela, a zimi ujedno i za ogrjev.
Komin je zapravo postolje na kojem se loţila
vatra. Na ţeravici ili vatri se pripremalo jelo.
Ţene su se sluţile raznoraznim kućanskim pomagalima za pripremu hrane. Kavu su
prţile u bruštulinu, ribu i meso pekle na gradelama, a u kotliću su kuhale mlijeko …No, najčešće upotrebljavana posuda u kojoj se svakodnevno kuhalo jelo na vatri je
bronzin.
Naš susjed Šime sagradio je sebi jednu zasebnu kućicu s kominom i u toj kućici
čuva od zaborava mnoge predmete iz daleke prošlosti našeg mjesta. Kod njega sam
prvi put vidjela bronzin i tronoţac.
Bronzin je, kao što mu i ime kaţe ,napravljen od bronce. Sastoji se od tri dijela. Od
velike i duboke posude u kojoj se kuhalo, poklopca i čvrste čelične ručke. Ručka
povezuje dvije suprotne strane glavne posude a sluţi da se bronzin moţe objesiti o
komaštre dok se u bronzinu kuha hrana, ili da se moţe objesiti na neko pogodno mjestou kuţini ,te da se moţe rukom uhvatiti dok se prenosi,bio pun ili prazan. Poklopac
sluţi da se posuda zaklopi, a izrađen je od istog materijala kao i glavna posuda.
Tronoţac, kao što mu samo ime kaţe, ima tri metalne noge. Na središnjem vrhu ima
okrugao otvor na koji se stavljao bronzin. Tronoţac je uvijek bio postavljen iznad
vatre ili iznad ţeravice.Ţeravica se vadila oţegom.
Ognjište je bilo mjesto okupljanja, isijavalo je toplinom i domaćom atmosferom. O
mirisima koji su se širili kuţinom i o okusima jela pripremljenim na ognju mogu samo
naslućivati .
.Komaštre su lanci kovani od ţeljeza
na kojima su nad ognjištem u dimnim kuţinama visile starinske posude za
kuhanje na vatri.
Iako sam mala,nekako mi se čini da je komin,vatra,
oganj, kao središte okupljanja svih članova obitelji bio
pravi simbol za dom. Zajedno se jelo, uz jelo su se
pravili planovi , prepričavali događaji , izgovarale
mudre izreke, poslovice i zagonetke.
Danas je sve drugačije. Kuhanje je jednostavnije i
brţe. Čak i gotova jela moţemo kupiti u bilo kojoj
prodavaonici prehrambenih proizvoda. Ali, za razliku
od davnih vremena, danas se rijetko kada svi članovi
obitelji okupe za obiteljskim stolom, jer svi imaju svoje
obaveze, svi se nekamo ţure, ritam ţivota je ubrzan i
na ţalost imamo sve manje vremena jedni za druge, za
zajedničko druţenje i razgovor.
Poput mog susjeda Šime i ja shvaćam da vatru i
dim valja čuvati i očuvati…a isto tako i dobra stara
ognjišta.
Bez vatre i svjetla nema buđenja
prirode, nema buđenja novog dana,
nema buđenja novog sutra…
Jer, te dimne kuţine, stare drvene
škure, kamene skale, imaju u sebi taj
posebni dalmatinski stil te ga time i
čine posebnim u našem zavičaju koji
je ništa drugo nego raj na zemlji.
Katja Vuković 2. b
Sumpreš
Moja susjeda u svom podrumu čuvaneke
predmete koji su se koristili u prošlosti.
Među njima je i stara pegla odnosno
sumpreš.
Sumpreš je izrađen od ţeljeţa. Već je
zahrđao od starosti.
Dosta je teţak. S obje strane sumpreš
ima po dva mala otvora. Na gornjem
dijelu nalazi se poklopac. Na rubovima
poklopca nalaze se mali otvori poput
zupčanika, a drška je zaobljena i
drvena. Na samom šiljastom vrhu
poklopca je otvarač čijim se pomicanjem
naprijed natrag poklopac sumpreša
zatvara i otvara.
Susjeda mi je objasnila da je ovaj sumpreš sluţio za peglanje rublja
u vrijeme kad još nije bilo električne energije. U unutrašnjost
sumpreša stavljala se ţerava iz peći ili kamina i tako bi se sumpreš
zagrijao. Otvori koji se nalaze sa strane omogućavali su ulazak
zraka koji je odrţavao ţar. Poklopac je trebao biti čvrsto
zatvoren. Kada bi se ţar smanjio, stavljao se novi. Pazilo se da
donja strana sumpreša bude glatka i čista kako se ne bi uprljala
roba.
Današnje pegle oblikom su nalik na nekadašnje, ali napravljene
su od drugog materijala i mnogo su laganije.
Temeljna razlika je u tome što današnje pegle za rad koriste
električnu energiju pa je rukovanje s njima mnogo lakše i
jednostavnije.
Viktorija Marić II. b
Petrolejska lampa
Petrolejsku lampu imamo doma.
Moj otac ju je pronašao u jednoj staroj
kući koju je renovirao, a vlasnik kuće
mu je lampu poklonio rekavši mu da je
ona odavno odsluţila svoje i da više
nikome neće trebati.
Petrolejska lampa je lijepog i elegantnog
izgleda.U donjem dijelu nalazi se obla
staklena posuda u koju se ulijevao
petrolej. Na vrhu te donje posude je
metalni dio u kojem se nalazio fitilj
koji se palio šibicama.
Pomoću jednog vijka plamen se mogao smanjivati ili pojačavati.
Iznad tog metalnog dijela nalazi se dugi, prozirni stakleni
cilindar koji je štitio plamen od gašenja. Oko petrolejske lampe
zakačeno je i okruglo ogledalo a svrha mu je da plamen moţe davati
veći odsjaj pa tako pruţiti veću svjetlost.
Petrolejska lampa bila je glavna rasvjeta svakog domaćinstva, a
uz njenu svjetlost se učilo, rješavale se domaće zadaće, plelo se i
štrikalo.
Danas su njenu ulogu u domaćinstvu zamijenili lusteri i različite
svjetiljke na električnu energiju.
Ante Jakovljević II. b
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Stara zidna ura ima oblik kućice.
Napravljena je od drva. Fino je
izrezbarena. Po sredini drvene kutije,
odnosno kućice je brojčanik na kojemu
se nalaze rimske znamenke. I znamenke i
ukrasne kazaljke načinjene su od metala.
Ispod brojčanika nalaze se mala vratašca
koja se svakog punog sata otvore i kroz
njih izađe stanovnik te kućice, a to je
malena drvena ptičica, koju zovemo
kukavica. Po njoj je ova ura i dobila ime.
Ona izađe na mali balkončić i otpjeva svoj
„ ku-ku“.
Zidna ura kukavica
Nakon obavljenog zadatka uđe opet u kućicu do idućeg punog sata.
Ispod balkončića ova zidna ura ima ukrasne lance na kojima vise
drvene šiške zimzelenog bora.
Ovakve su ure ukrašavale, uljepšavale i uveseljavale prostorije doma.
Takvih ura naţalost danas ima sve manje. Moţemo ih vidjeti na
zidovima prostorija nekih starih kuća ili u muzejima.
Današnje ure su jednostavnog dizajna. Obično se za njih kaţe da
su moderne. Ali, niti jedna od njih ne plijeni izgledom i ne privlači našu
pozornost. Jer , današnje ure ne isijavaju toplinom i ne unose radost u
naša srca. Hladne su i bezlične kao i vrijeme u kojem ţivimo.
Lana Škrbić II. b
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•