Upload
others
View
11
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
KROZ PRO[LOST ZAGREBA^KIH KAVANA
Zagreba~ki kavanar Göschl 1832. preporu~uje svoj »Kaffehhaus Fortuna«
na Markovu trgu, u ku}i u kojoj se do izgradnje Sabornice 1907. nalazi-
la Gradska ljekarna.
Na neobaveznoj {etnji kroz pro{lost zagreba~kih kavana zaustavit }emo se
kod »Fortune« zbog onog arhai~nog oblika rije~i Kaffeh {to nas odmah odvo-
di skoro tisu}u godina unatrag, na izvore tog mirisnog napitka. Danas ga pi-
jemo onako s nogu, u tijesnim kafi}ima, u `urbi, bez u`ivanja, osjetila oku-
sa i mirisa skoro indiferentna, otupjela, spram toga slavnog napitka kojemu
je neko} Johann Sebastian Bach posvetio jednu svoju kantatu, a u Balzaco-
vu radnom kabinetu u Parizu izlo`ena je na istaknutu mjestu njegova por-
culanska grijalica u kojoj je uvijek bilo vrele kave, {to je pisca Ljudske kome-
dije odr`avala budnim i o kojoj je s toliko `ara pisao i pripovijedao. Arapski
je poluotok pradavna postojbina kave koja se tamo u`iva ve} od oko 875. go-
dine. Neki izvori, me|utim, tvrde da je kava svoj pohod po svijetu po~ela iz
etiopske pokrajine Kafa. Do Carigrada je stigla istom u doba Sulejmana II.
pa ju je ubrzo sav muslimanski svijet po~eo u`ivati, tako da je postala ~ak i
politi~ki problem, jer su d`amije opustjele, a kavane se punile. U Europu je
stigla tek u 17. stolje}u, ali zahvaljuju}i Turcima Sarajevo i Beograd pili su
kavu ve} stolje}e ranije.
U nas se kavanarski obrt (caffearius, caffecoctor) javlja sedamdesetak godina
nakon spomena o prvom kavanaru u Be~u. Prvi put je zabilje`en u doku-
mentima kada je caffearius Valentinus Oro (Horro), kojem ne znamo podrije-
tlo, godine 1756.1 dobio pravo gra|anstva u Zagrebu, a posjedovao je ~ak i
svoju ku}u na broju 8 u dana{njoj ulici Tita Brezova~kog, nekad Markovoj,
gdje je `ivio od 1762. do 1783.2 Godine 1777. zabilje`en je kao zagreba~ki
gra|anin caffearius Josephus Delavina iz Belgije, zatim 1778. Joannes Szol-
tner, 1779. Austrijanac Franciscus Blei, ranije sobar kod grofa Ladislava
257
1 Podaci o pravu gra|anstva uzeti su iz djela: Povijesni spomenici grada Zagreba, Povijesni muzej Hrvat-
ske, gra|u pripremili Emilij Laszowski i Lelja Dobroni}, sv. XX, Zagreb 1971., i Protoccolum civium li-
berae regis civitatis zagrebiensis 1733-1864., Dr`avni arhiv Zagreb.2 Lelja Dobroni}: Zagreba~ki Gornji grad nekad i danas, Zagreb 1967., str. 131.
Erdödyja, 1796. Franciscus Susich (nobilis croata), 1815. Bavarac Joannes
Schaller, 1824. Ma|ar Leopoldus Pflanzer, 1826. Nijemac Jacobus Leiber,
1829. Joseph Stallenberg, 1832. Andreas Czerny iz Moravske, 1834. Nijemac
Joannes Göschl i 1835. [tajerac Josef Hönig. Tu bismo mogli zavr{iti s pre-
gledom kavanara iz prve polovice 19. stolje}a, jer od tada postoji ve} i vi{e
vijesti o samim kavanama.
Ne znamo kako su i gdje kuhali i to~ili kavu ti prvi na{i kavanari, jedino {to
bismo, prema podacima o prvim be~kim kavanama, mogli pretpostaviti jest
da su i u nas vladale sli~ne prilike i obi~aji. Zanimljivo je pogledati kako je
258
Kavana »Zagreb« na Zrinjevcu 1898.
to bilo u Be~u i zbog prvog njihovog kavanara,3 ro|enog u Somboru od maj-
ke Srpkinje, koji se izdavao za Poljaka, {to nije ni ~udo budu}i da je njego-
va kavanarska karijera po~ela u vrijeme turske opsade Be~a kad su Poljaci s
Janom Sobjeskim bili zacijelo vrlo cijenjeni. Zvao se Georg Franz Kols-
chitzky, a najprije je sa svojim pomo}nikom \or|em Mihajlovi}em bio au-
259
3 Werner J. Schweiger: Kolschicky — das Ende einer Sage. Die Pestsäule, Monatsschrift für Politik, Literatur
und Kultur, Wien 1972., Nr. 3, S. 225-229; autor ka`e da mu je pravo ime Kulczycki, ali da ne potje~e iz
poljskog Sambora nego iz »ju`nougarskog slobodnog gradi}a Sombora ili Zombora«.
strijski tuma~ u turskom vojnom logoru (Khays. Türkischer Hoffcurier) te je ~e-
sto putovao izme|u Be~a i Beograda. Pod imenom Goldschütz zabilje`en je
godine 1678. kao srpski Orientwaren-Importeur.
260
[etnja Zrinjevcom
Ipak, ~ini se da Kolschitzky nije bio prvi koji je Be~ane upoznao s kavom.
Ne{to ranije javlja se Beogra|anin Dimitrije Domasy, a upravo za opsade
Be~a i neki Grk Teodat koji je pod otvorenom boltom to~io kavu. Ubrzo na-
kon opsade 1683. Kolschitzky je, obu~en u tursko odijelo, kru`io gradom sa
svojim kotli}em i daskom o koju su bili obje{eni lon~i}i i vr~evi te se zaustav-
ljao gdjegod na ulici ili u kakvoj ve`i i kuhao svoju turkische Suppe Kaffeh. To-
~e}i kavu, usput je pri~ao gostima o svojim putovanjima i juna~kim djelima
u turskim logorima i nudio im posljednje zanimljive vijesti. Tako je ta mala
putuju}a kavana sadr`avala, u stvari, sve {to }e se kasnije na}i i doga|ati u
pravim kavanama. Kasnije je Kolschitzky otvorio posve skromno namje{ten
lokal. Nekoliko primitivnih drvoreza po zidovima i nekoliko stolaca bio je
sav inventar prve be~ke kavane koja }e kasnije svojim ure|enjem, podvor-
bom i svim ostalim sadr`ajima postati uzorom, takore}i, cijeloj Europi.
No, vratimo se u Zagreb gdje se, dakle, kava javno to~ila ve} u 18. stolje}u
a prve kavane bili su {atori na zapadnoj strani Harmice4 koja je tada kao saj-
261
Hotel »Palace«, 1907.
4 Antun Cuvaj: »Povijest trgovine, obrta i industrije«, rkp. dep. Arhiv Hrvatske, sv. III, str. 811.
Terasa »Velike kavane« 1910.
mi{ni trg bila odre|ena uglavnom za prodaju stoke, pe~enjare i kr~mare, dok
se ostala roba prodavala na Markovu trgu pod {atorima ili pod boltama.
Me|u prvim zagreba~kim kavanama spominje se »Kazali{na« u starom
Amadeovu teatru u Demetrovoj ulici, a uz nju se nalazila gostionica i slasti-
~arnica.5 Da je Zagreb po~etkom 20. stolje}a morao imati kavane, svjedo~i i
naredba Ugarskoga namjesni~kog vije}a o radu u kavanama u kojima se igra-
ju igre svake vrste, me|u njima i biljar, {to se zbog pobo`nosti ne dopu{ta
nedjeljom poslije podne do 4 sata, a ne smije se igrati dulje od 11 sati no}u.6
Povijest »Kazali{ne kavane« mo`emo pratiti uz povijest same kazali{ne
zgrade, jer se 1836. obznanjuje da se u novoj kazali{noj zgradi na Markovu
trgu, koju je 1833-1834. dao podi}i zagreba~ki trgovac Kristofor Stankovi},
izdaju prostorije za kavanu na neograni~eno vrijeme.7
263
»Velika kavana« u ku}i Pavla Hatza na Jela~i}evu trgu, neposredno prije ru{enja 1928. Na tom je mjestuizgra|en hotel »Dubrovnik«.
5 L. Dobroni}, dj. n. u bilj. 2, str. 155.6 A. Cuvaj, n dj.7 Podaci o kavanama, trgovinama i dnevnom `ivotu grada u prvoj polovici 19. stolje}a uzeti su iz vi{e
godi{ta novina »Agramer politische Zeitung«, ~asopisa »Luna« i »Novina Horuatzko-Slavonsko-Dal-
matinskih« (»Ilirskih narodnih novina«).
I na suprotnom uglu, na broju 9, u lokalu koji jo{ i danas postoji, povreme-
no se nalazila kavana, gostionica pa i kazali{na restauracija. »Fortunu« mo-
ramo ponovno spomenuti, jer 1834. kavanar Göschl nudi i preno}i{te za put-
nike koji dili`ansom prolaze kroz Zagreb na putu Be~-Zadar pa bismo pre-
ma tome mogli zaklju~iti da je po{tanska postaja bila na Gornjem gradu. Za
doru~ak Göschl putnicima nudi kavu i ~okoladu.
Dru{tveni `ivot zagreba~koga srednjeg sloja u prvoj polovici devetnaestog
stolje}a bio je pro`et njem{tinom i ilirci su do{li u pravi ~as. Gra|ane zabav-
ljahu njema~ke dramske i operne dru`ine, a tek ponekad se davala kajkav-
ska komedija, politi~ke obavijesti bijahu u jedinim novinama »Agramer po-
litishe Zeitung«, a literarne u ~asopisu »Luna«, tako|er na njema~kom je-
ziku. Tu je, dodu{e, bila otisnuta i koja kajkavska pjesmica ili u ono vrijeme
popularna {arada u stihovima koje je autor bio i sam Ljudevit Gaj. Sadr`aj-
no, pak, bez obzira na jezik i politi~ke vijesti prenesene iz njema~kih slu`-
benih novina, list je pru`ao dosta bogatu i zanimljivu sliku dru{tvenog `ivo-
ta. Zagrep~ani su kupovali u trgovinama koje su sve odreda nosile njema~-
264
Kavana »Palajnovka« na Ilirskom trgu 1836.
ke nazive, na primjer, »Zum roten Maltezer Kreuz«, »Zur Schöner Dalma-
tinerin«, »Zum weissen Hahn«, »Zum Blauen Kugel«, »Zum Elephanten«,
itd. Gostionice, kavane i svrati{ta tako|er nose nazive uobi~ajene u toj stru-
ci i u ostalim europskim zemljama: »Drei Raaben«, »Zum Kaiserwirt«,
»König von Ungarn«, »Zur Stadt Wien«, »Zum Mohren«, »Jägerhorn«...
Kaligrafi i pismoslikari imali su pune ruke posla da naslikaju »s desenom ili
u lapidar-maniri« sve one cimere {to su visjeli iznad svake bolte. »...Da koji
inostranac u Zagreb do|e, pa razgleda napise vrh du}ana i cimere zanatlija
to bi prije mislio, da se u kakovom njema~kom gradu nalazi, nego li u stol-
noj varo{i Hrvatske...«, zapisao je Antun Nem~i} godine 1843.8 Takore}i sva-
ki dan gostovale su u gradu razli~ite putuju}e dru`ine, mehani~ari, opti~ari,
skaka~i, jaha~i, gimnasti~ari koji su pokazivali svoje majstorije i eksperimen-
te, pa razli~iti putuju}i spektakli — diorame, kozmorame, panorame — {to
265
»Narodna kavana« na Jela~i}evu trgu sredinom 19. stolje}a
8 Antun Nem~i}-Gostovinski: Putositnice, Zagreb 1942., knj. L, str. 83.
Kavana »Europa« na Jela~i}evu trgu oko 1898.
Kavana »Korzo« na uglu Ilice i Gunduli}eve, 1906.
je, zapravo, bila predigra za prvu svjetsku kino predstavu {to }e se odr`ati go-
dine 1895. Tako, na primjer, akademski slikar Johann Bayer prikazuje 1833.
»opti~ko putovanje po sobi« koje se mo`e vidjeti u Keglevi}evoj ku}i (Ilica
39), mehani~ar Tshuggmall u sali Akademije (Gimnazija na Katarinskom
trgu) svoj mehani~ki »Umjetni~ki teatar«, u kojemu figure izra|ene iz drve-
ta, metala i ko`e, pokretane kompliciranim aparatom s bezbroj kota~i}a, `ica
i zubaca, ple{u u taktu glazbe, pokre}u svoja metalna lica, ispijaju}i ~a{e
vina... (jo{ jedno izna{a{}e 18. stolje}a ~udesno bogatog raznolikim izumima
i prakti~ne i zabavne namjene). Bra}a Pratte iz Stockholma sa svojim lutka-
ma daju prave predstave strave i u`asa s duhovima, bo`anstvima i kraljevi-
ma (pokretne slike {to su prikazivale duhove poginulih li~nosti u Francuskoj
revoluciji osobito su privla~ile publiku), s romanti~nim, tada modernim sa-
dr`ajima i uzbudljivim naslovima poput onog Angelo veliki bandit ili pono}ni
268
Unutra{njost kavane »Korzo« 1906.
duh, ili pak Oton crni vitez. Neki je Lecert pokazivao pravog, pravcatog slona
pod imenom Baba, Thomas Culley stigao je iz Londona sa svojim zmijama
i pokazivao ih u kavani »Kruna« u Ilici, a Mariano Senepa, ma{inist iz Rima,
aerostati~ne produkcije s balonima. U kazali{tu su se odr`avale seanse egipat-
sko-gr~ke magije te indijske i kineske eksperimentalne fizike, ili »orija{ke
maglene slike u promjeru od 2 hvata«, popra}ene predavanjima iz geografi-
je.
Kako vidimo, sve brojniji izumi i nova saznanja na{li su put do {iroke publi-
ke pomo}u takvih popularnih predstava me|u kojima je, dakako, bilo i {ar-
latanstva. Razli~iti putuju}i trgovci, obrtnici, slikari, u~itelji plesa odsjedaju
po gostionicama i hotelima i nude svoju robu i usluge {to se sve mo`e vidje-
ti ili obaviti za nekoliko dana njihova boravka u hotelskim sobama ili za ka-
vanskim stolom. Tu se damama i gospodi nudi friziranje po najnovijoj modi,
269
Unutra{njost kavane »Korzo« 1906.
potom `enske kape i jutarnje haljine, slikar ogla{ava izradu minijatura i por-
treta, »me{tar zubarstva i kirurgije polag sadanjeg stupnja umetnosti i nau-
ka« brzo popravlja zube, u~itelj plesa daje poduku u francuskoj kadrili, ma-
zurki, litvanki i gitani. Malom gradu od svega deset tisu}a stanovnika staja-
le su, kako vidimo, na raspolaganju razli~ite zabave, od kavana i gostionica
do cirkusa i kazali{ta.
Osim nekoliko ve}ih kavana, od kojih su neke jo{ i danas u promijenjenu
ruhu na istom mjestu, bilo ih je tada ve} mnogo na raznim stranama grada, a
mijenjale su ~esto i vlasnike i zakupnike. O onim glavnima ostalo je pone-
{to zapisano u memoarima, putopisima ili knji`evnosti pa ih mo`emo slije-
diti prema tim izvorima. Mijo Kre{i} (1818-1888), poznati zagreba~ki trgo-
vac, ro|eni Karlov~anin, urednik i izdava~ ~asopisa »Na{e gore list«, ~lan
mnogih dru{tava i organizacija, ostavio nam je vrlo privla~nu i dragocjenu
knji`icu svojih uspomena o `ivotu u starom Zagrebu. Tako nam opisuje go-
stionicu i kavanu »Zum Kaisenwirt« (»Carskom gostioni~aru«) koja se nala-
zila u ku}i Stjepana Jela~i}a Bu`inskog na uglu Harmice i Ilice. Tu ku}u je
kupio Kristofor Stankovi} 1833. i nadozidao jo{ jedan kat. Iz 1818. sa~uvan
je crte` graditelja Bartola Felbingera,9 a zgrada postoji jo{ i danas kao trokat-
nica. U Kre{i}evo vrijeme, upravo 1833., »...ova najglavnija gostiona staja{e
samo jedan kat visoka, na uglu gdje danas stoji Stankovi}eva ku}a, niska
kano da je u zemlju propala, te se je s ulice moralo i}i dolje kroz stube kao
u pivnicu do restauracije i kavane, koju je neki Leiber, Nijemac, otvorio i
prvi po~eo praviti sladoled, jer o kakovu slasti~aru nije onda u Zagrebu bilo
ni spomena...«.10
Jacobus Leiber imao je 49 godina kad je 1826. postao zagreba~kim gra|ani-
nom, a bio je tada i ~lan Narodne stra`e.11 Do danas nam se sa~uvao portret
mu{karca zrelih godina, crne kratke kose, u plavu kaputu i bijelu prsluku, s
bijelom maramom oko vrata na kojoj je zapisano da je to Fr. Leiber, kavanar
u Zagrebu, a navedena je i godina 1835. Je li to mo`da Jakob iz dvadesetih
godina ({to bi se po frizuri i odje}i moglo mo`da pretpostaviti), ili neki nje-
gov nasljednik, nije bilo mogu}e istra`iti, no to i nije toliko va`no, ve} je za-
nimljivo da se taj kavanar spominje i rije~ju i djelom, pa ~ak u toj maloj Kre-
{i}evoj `anr sli~ici naziremo i prostor njegove kavane. Jo{ je jedna mala ne-
obi~nost vezana uz Jacobusa Leibera. Godine 1834. ogla{uje da se u njego-
270
9 Lelja Dobroni}: Bartol Felbinger i zagreba~ki graditelji njegova doba, Zagreb 1971., si. 64-66.10 Mijo Kre{i}: Autobiografija, Zagreb 1898., str. 7-8.11 Spisi grada Zagreba, 1826., br. 344. PAZ.
voj kavani na Harmici mo`e svako jutro dobiti vrlo zdrava i ukusno prire|e-
na juha od kupusa. Takvi se oglasi, naime, u ono vrijeme kod nas ne mogu
na}i. Sve su kavane nudile tada i jelo, ali ih od gostionica ponajprije razliku-
ju izbor tiska i dru{tvene igre. Kre{i} nadalje ka`e: »...Prve nedjelje na{eg
novog gospodstva po|osmo ja i moj novi prijatelj u kavanu Kruni ugarskoj
(hoteli s kavanama ‘Kruni ugarskoj’ i ‘Caru austrijanskom’ nalazili su se u
Ilici br. 4 i 6 — danas NaMa, op. a.) odjeveni po modi u tijesnih hla}ah, u
modrom fraku sa repovi do pete i pozla}eni gumbi. Danas je gostiona Kod
krune ugarske jedna od ni`ih, no onda bija{e to etablissement finije vrsti sa
jednim rokoko biljarom. Najodli~nija gospoda i bogati gra|ani sastajali su se
u novoj kavani u Dugoj ulici (Are{i}eva ku}a) (danas Pavla Radi}a br. 24.,
op. a.) Zur goldenen Krone...«.12 Antun Vakanovi} (1808-1894), jedan od ista-
knutih karlova~kih iliraca i politi~ar, zapisao je, me|utim, da se ta kavana
zvala »Zlatnom Vr~u« i da su se tu 1832. obi~avali sastajati Gaj i njegovi pri-
jatelji.13 Na Jela~i}evu trgu (Harmici), na mjestu hotela »Dubrovnik«, staja-
la je impozantna ugaona pala~a Pavla Hatza, vlasnika trgovine k »Zlatnom
leme{u«. U prizemlju je njezin graditelj Felbinger predvidio prostor za ugo-
stiteljstvo. Tu je do 1829. imao kavanu Josip Stallenberg koji se tada prese-
lio u susjednu Felbingerovu ku}u, nakon njega slijedi Petar Gilly, a 1832. lo-
kal je zatra`io Andrija ^erni.14 ^ini se da ga nije dobio, jer je tu ve} sljede}e
godine kavana Josipa Höniga »Bijelom kri`u«. Hönig obavje{tava »cijenje-
nu publiku, osobito pripadnike plemstva i gospodu oficire« da dr`i »Aug-
sburger allgemeine Zeitung«, »Wiener Theater Zeitung« i »Agramer poli-
tische Zeitung« koje nabavlja prema ~itala~kim potrebama, a uz to dnevno
servira i sladoled koji se dr`ao naro~itom poslasticom. Kasnije se ta kavana
pro{irila, nazvana je »Velikom« i postala je ubrzo sastajali{tem putnika i tr-
govaca. Za Drugoga svjetskog rata tu se, uz kavene nadomjestke, me{etari-
lo i {vercalo svim i sva~im, od vagona cementa, do maslaca i ko`e za potpla-
te.
U ilirskom Zagrebu postala je slavnom ^ernijeva »Narodna kavana«, odmah
do »Velike«, sastajali{te patriotski raspolo`enog gra|anstva, ali i onih iz »hor-
vatsko-vugerske« stranke, {to je ~esto znalo dovesti do burnih diskusija i
sva|a. Sam je Andrija ^erni, ina~e po narodnosti Moravac, bio vatreni ilirac.
Slikar Josip Malignani naslikao ga je 1840. u odori narodne stra`e.15 U njego-
271
12 Mijo Kre{i}, n. dj., str. 14-15. Godine 1820. ku}a je vlasni{tvo udovice Nauma Demetra.13 Josip Horvat: Ljudevit Gaj, Zagreb 1975., str. 67.14 Spisi grada Zagreba, 1832., br. 1554 i Protocollum... 1832. Povijesni arhiv Zagreb.15 Katalog kulturno-historijske izlo`be grada Zagreba, 1925., str. 81.
voj se kavani moglo abonirati na »teatralna ilirska predstavljanja«. Nem~i} u
svojim sjajnim Putositnicama iz 1843.16 opisuje uzbu|uju}u politi~ku atmos-
feru koja je vladala u to burno preporodno vrijeme oko uvijek prepunih sto-
lova ^ernijeve kavane. Raspaljena politi~ka »vjeroispovijedanja« smiruje
»Bukov~ak — ova blagotvorna kap zagrepskih gora... i jedan op}eniti i gro-
moviti ‘Puna srca, pune ~a{e, neka ̀ ivi {to je na{e’ bija{e signal da su kristin-
ci i karlisti postali [panjolci...« (protivni~ke politi~ke stranke u [panjolskoj
tridesetih godina 19. stolje}a koje su vodili kralj Don Carlos i regentica Ma-
rija Kristina, op. a.). U kavani se igra biljar, ~itaju se glasno paskvili {to ni~u
preko no}i u pogodnom toplom politi~kom humusu, komentiraju se plesovi
u Streljani i kod grofa Or{i}a koji uvijek po~inju i zavr{avaju narodnim ko-
lom. U tu su kavanu tada zalazili Babuki}, Demeter, Vraz, postojao je —
kako pi{e Rakovac u svom Dnevniku — narodni kao i protunarodni stol,
kod kojeg su uvijek kasinisti (~lanovi ma|arskog kasina u Demetrovoj ulici,
op. a.), generalkomandisti, oficiri.17
272
Hotel »Esplanade« izgra|en 1925. prema nacrtu Dioniza Sunka
16 Antun Nem~i}-Gostovinski, n. dj., str. 81-82.17 Dnevnik Dragutina Rakovca, priop}ili E. Laszowski i dr. V. De`eli} st., Zagreb 1922., str. 11.
O ^ernijevoj kavani nisu pisali samo na{i, zabilje`ili su je i strani putnici. U
be~kom ~asopisu »Wiener allgemeine Theaterzeitung« koji se u nas tada
mnogo ~itao, svoje utiske s puta po Hrvatskoj objavljuje Maximillian
Schmidt pod naslovom Crayon-Skizzen aus meiner Reisemappe.18 Naslov je za-
nimljiviji utoliko {to Schmidtova putopisna reporta`a uop}e nije ilustrirana.
Devetnaesto stolje}e obogatilo je modu putopisne literature. Nakon prona-
laska dagerotipije putopisi su mogli biti popra}eni ilustracijama graviranim
u drvu ili metalu prema dagerotipskim i, kasnije, fotografskim predlo{cima.
Taj epohalni izum djelovao je i na ure|ivanje ~asopisa i magazina te su se
putopisne reporta`e objavljivale u rubrikama ili pod naslovima: »Dagerotip-
ska putovanja«, »Dagerotipije jednog putnika«, »Cosmorama«, ili u sli~nim
varijantama. Slikari su tako|er postali svjetski putnici, svoje su do`ivljaje za-
pisivali razli~itim slikarskim tehnikama, a pisci i novinari posu|ivali su nji-
hovu terminologiju. Putopisi i ilustrirani magazini postali su jednom od naj-
zna~ajnijih doticajnih to~aka me|u ljudima i zemljama, a izlo`eni na ~itanje
273
Kavana hotela »Esplanade«, 1925.
18 Godine 1842., br. 33, 57, 62.
u javnim prostorima kao {to su kavane imali su dvostruko poja~ano djelova-
nje.
U nastavku svoga putopisa, pod naslovom »Gesellige Leben in Agram«,
(opisao je jo{ i hrvatsko selo u mra~nim bojama, a Karlovac i Ljubljanu vrlo
simpati~no) Schmidt pi{e o Zagrebu za kojeg ka`e da nije samo glavni, nego
i najva`niji grad u zemlji te da ima nekoliko zanimljivih trgova i ku}a, a po-
sebno isti~e biskupsku rezidenciju i Kaptol. Zagreb je tako|er va`an kao tr-
gova~ki grad, a stranim putnicima na raspolaganju stoje dobri hoteli, gostio-
nice i kavane. Zatim isti~e malu, ali ugodnu ju`nu promenadu na bre`uljku
i zapa`a pravilnost gornjogradskih ulica. @ivot je, ka`e, u gostionicama dosta
jeftin, table d’hôte ima obi~no do {est ukusno pripremljenih jela. Spominje
hotele »Caru austrijanskomu«, »Ugarsku krunu« i »Lova~ki rog«. ^ini mu
se da su kavane slabo posje}ene, osim za blagdana, kad je u njima vrlo `ivo,
a prijatelji lektire imaju veliki izbor novina i ~asopisa. Iznimka je uvijek
puna ^ernijeva kavana na Harmici gdje se skuplja odli~no dru{tvo koje kod
prijateljskog i susretljivog kavanara provodi mnoge ugodne ~asove. Iz ilir-
skih vremena moramo jo{ spomenuti »Palajnovku« na Ilirskom trgu. Kava-
nica je ve} u vrijeme postanka nosila ime po njezinu idejnom za~etniku, po-
{taru Matiji Palainu, gra|aninu Zagreba od 1836. Palain je ~esto sa svojim
prijateljem Stankom Vrazom {etao tim dijelom grada uz isto~ni bedem pa je
zaklju~io da bolesnom pjesniku treba ugodne {etnje na svje`em zraku te je
tako nastala Sjeverna promenada, danas Vrazovo {etali{te i ku}ica za okrepu,
»Erfrischungslokal«, kako su nazivali »Palajnovku«. [etali{te je bilo izgra-
|eno 1841., a kavana sve~ano otvorena godine 1845., uz svirku vojne kape-
le i prisustvo velikog broja gra|ana. Ta mala skladna klasicisti~ka gra|evina
pripisivana je graditelju Bartolu Felbingeru, ali kako su u vrijeme njezina
nastanka Felbinger i Palain bili u zavadi, pretpostavlja se da je autor »Palaj-
novke« graditelj Kappner.19 Ta je kavanica danas ponovno otvorena da u mo-
dernom enterijeru okuplja mladu publiku i izla`e grafike na{ih suvremenih
umjetnika.
^ini se da nitko nije rije~ima ili slikom zabilje`io ure|enje na{ih tada{njih
kavana (osim jela, pila i politi~kih dvoboja), ali se sa~uvala rugalica iz godi-
ne 1845. u »Kalendaru zagrebe~kom« tiskara i knji`ara Franje @upana. Tu
su se svake godine u novogodi{njoj ~estitki jednostavnim i naivnim stihovi-
ma kritizirali obi~aji, modne ludosti, odnosi slugu i gospodara, knji`evnici
Gajeva kruga (jer @upan je bio Gajev protivnik!), uglavnom, sve {to je kroz
274
19 Lelja Dobroni}, Bartol Felbinger..., str. 130.
godinu dana moglo zapeti za oko anonimnom kriti~aru. On se zapravo ruga
knji`evnicima, ali usput saznajemo ne{to i o »poro~nom« ̀ ivotu kakav se vo-
dio u kavanama:
»...Id’mo nazad u kavane,
da vidimo pre{timane,
i ostale gospodine,
domovine lepe sine,
pri karticah kak sediju,
lepo vreme kak tro{iju,
pitaju sad na{i ljudi
gde mladi}i vreme gube,
knji`evnost je ~isto mala,
bogme tak s ne povek{ava
kak se ho}e povek{ati,
nigdo ne}e pomo} dati,
on koj dati kaj god more,
drugde tro{i preko `nore.
Kak velim vu toj kavani,
svaki ima, gdo kaj kani,
jeden meso drugi torte,
tretji vino svake sorte
tu sve biva jak obilno
neg’i novci se tu silno
tro{iju prez vsake mere...«20
Ve} od {ezdesetih godina u Zagrebu ima vi{e elegantnih kavana. Na mjestu
kavane »Zum Kaiserwirt« otvorio je osje~ki slasti~ar Franjo Kre`ma, otac
slavnog violinista, godine 1866. »publici za razgledanje«, kavanu i slasti~arni-
cu koja je postala stjeci{tem otmjene zagreba~ke publike. Luksuzno je bio
ure|en salon u slasti~arnici, ukra{en umjetni~kim djelima. Pecivo, likeri, `e-
lei, torte, ledena kava, ure|enje — sve je bilo na nivou takvih lokala u europ-
skim velegradovima, kako nas obavje{tavaju tada{nje novine.21 Tu je kavanu
Kre`ma vodio do 1882., a sljede}e je godine otvorio kavanu »Zagreb« na uglu
Zrinskog trga i Berislavi}eve ulice, u ku}i baruna Metela O`egovi}a, izgra|e-
275
20 Putovanje Jendreka, 1845. 21 »Agramer Zeitung«, 27. 8. 1866. Na gospodarskoj izlo`bi 1864. izlo`io je kandirano vo}e i umjetni-
ne od {e}era, odlikovan diplomom.
noj 1874.22 Na prostoru Zrinskoga trga bilo je nekada sajmi{te, a nakon regu-
lacije grade se redom najve}e i najljep{e zagreba~ke pala~e. Kavana »Za-
greb« bila je ure|ena u stilu be~kih kavana, ali 1925. taj je prostor moderni-
ziran te je odstranjen sav stari inventar. Sve srednjoeuropske kavane bile su
tada jednako opremljene, tek su oblici namje{taja i detalji otkrivali stil vre-
mena. Da je kojom sre}om sa~uvan koji takav stari ambijent, bila bi to zaista
kulturno-povijesna vrijednost kakvu danas ima, na primjer, kavana »New-
York« Budimpe{ti, obnovljena u starom stilu, ili »Tomaselli« u Salzburgu.
276
Pro~elje kavane »Dubrovnik« 60-ih godina pro{loga stolje}a
22 Ivan Ul~nik: »Na{i stari zagreba~ki privrednici«, »Franjo Kre`ma«, Zagreb, 3/1935., br. 10, str. 283-
284.
U nekada{njim su kavanama gosti sjedili za okruglim mramornim stoli}ima
na laganim thonet stolcima od savijena drva koji su se proizvodili ve} od sre-
dine 19. stolje}a. Uza zidove su se nalazili kanapei od pelucha ili lo`e s niskim
pregradama, tako da je svaki gost imao pregled nad kavanom, jer se tu dola-
zilo vidjeti i biti vi|en, {to je jedna od va`nih dru{tvenih funkcija svake pra-
ve kavane. Obje{eni na zidovima ili izlo`eni na posebnim stoli}ima, pri~vr-
{}eni na drvenim laganim okvirima, nalazili su se svi mogu}i ~asopisi i novi-
ne, doma}i i strani. Istaknuto mjesto zauzimala je kasa, taj ~arobni kredenc
od plemenita drva koji se blistao poput oltara, s bru{enim ogledalima, aufza-
cima s finim pecivom, staklenkama s rumenim, smaragdnozelenim i zlatno-
`utim likerima, s alpakom i srebrom, s vazama s cvije}em, a usred svega tog
svjetlucavog blaga ko~ilo se dotjerano poprsje one slavne krle`ijanske kasa-
frajle {to je lupkaju}i dlanom po metalnom zvoncu dozivala konobare i dije-
lila im kockice {e}era za mocce, kapucinere i be~ke sa {lagom. Uokolo su se
spretno kretali konobari u bijelim bluzama i duga~kim bijelim prega~ama
277
Unutra{njost »Gradske kavane« danas
»Gradska kavana« 1963.
({to se jo{ uvijek mo`e vidjeti u pari{kim kavanama), natkonobari u smokin-
zima i pikoli, mali konobarski {egrti. Posebno su se na stoli}u-vitrini razno-
sili kola~i, a na pladnju fine vrste cigareta i cigara. Uve~er, negdje u kutu, u
boljim je kavanama svirao salonski orkestar potpurije iz popularnih opera i
opereta. Neke su kavane imale odvojeni prostor za igre ili ~ak posebne sobe
s biljarima i stoli}ima s drvenom plo~om za razli~ite igre na dasci ({ah, dama,
kocka), ili s prekrivenim zelenim suknom za igranje karata. Nad biljarskim
stolovima visjele su dvokrake plinske svjetiljke sa zelenim sjenilima. Zaci-
jelo je bilo ugodno posjediti u dremljivoj ti{ini takve kavane, osobito u pri-
jepodnevnim satima kad kava nekako posebno opojno miri{e po dalekim lu-
kama i gradovima Levanta, zapadne Indije ili Ju`ne Amerike, odakle sti`u
one sive grube vre}e pune zelenosme|ih zrna kave, ili slu{ati sudaranje bi-
ljarskih kugla, ili mekani zvuk onih malih isto~kanih crno-bijelih ko{tanih
plo~ica domina, a iza gustog, lelujavog vela dima ~uju se prigu{eni glasovi
igra~a: {ah... mat... domino...
U stilu be~ke kavane bio je ure|en i »Korzo« koji se najprije nalazio na po-
~etku Tomi}eve ulice, a od 1907. u novoj zgradi Prve hrvatske centralne {te-
dionice u Ilici, podignutoj prema nacrtima arhitekata Hönigsberga i Deuts-
cha.23 Arhitektura je historicisti~ka, s elementima secesijske dekoracije,
kako se tada na prijelazu stolje}â u Zagrebu dosta gradilo. Unutra{njost ka-
vane opremljena je u stilu secesije, prema projektu Otta Goldscheidera, a
novost u Zagrebu bila su ulazna okretna vrata.
Na{i i strani vodi~i isti~u nekoliko velikih zagreba~kih kavana od kojih se
me|u prvima spominje »Narodna kavana« s francuskim, njema~kim, tali-
janskim, engleskim, ma|arskim, srpskim, slovenskim i ~e{kim novinama i
~asopisima, kavana »Zagreb« sa 60 novina, dva biljara i igra~nicom te »Veli-
ka kavana« s politi~kim, beletristi~kim i satiri~kim listovima na svim europ-
skim jezicima. Kavane su radile ljeti od 5, a zimi od 6 ujutro pa do pono}i,
odnosno do l sat u no}i. Gosti su se dijelili obi~no prema interesima i zani-
manjima, to~no se znalo u kojoj se kavani sastaju trgovci, burzovni me{eta-
ri, bankovni i privatni ~inovnici, gdje je stol vladinih ~inovnika i oficira, gdje
se mogu na}i {ahisti, gdje novinari, pa glumci i pisci, gdje je duhovno `ari-
{te grada, gdje nov~ano, upravno ili vojno, a posvuda je onih spremnih na
kolporta`u skandala iz otmjenih zagreba~kih krugova. No, postojala je i bo-
ema, pjesnici koji su se mogli na}i u svim kavanama i gostionicama, kojima
je svako kavansko ognji{te bilo toplo, pogotovo ako se moglo posjediti samo
uz ~a{u vode ili popiti {togod na dug do prvih honorara. Ta su jata sanjara i
279
23 »Viesti Hrvatskog dru{tva in`inira i arhitekata«, 27/1900/ br. 3., str. 33-34.
sva|alica poput Mato{a, ^erine, Donadinija i Ujevi}a kru`ila gradom od ka-
vane »Zagreb«, do kavane »Bauer« u Frankopanskoj 2 gdje je bilo sjedi{te
na{e slikarske i knji`evne moderne, od »Kazali{ne« otvorene 1906. do »Kor-
za«, od Kavane na Strossmayerovu {etali{tu do »Meduli}a«. Njihove su ka-
vanske ve~eri bile burne i glasne, sva|a i ponekad pljuska bijahu znaci da se
u gradu u politici ili kulturi doga|a ne{to izuzetno. Kavani su svoje stihove
posvetili A. B. [imi}, Wiesner, Krklec, Poli}, Krle`a (»O, ta kavana ̀ uta, u`a-
sna, na{oj misli svijetli je Azil...!«).24
Kavana bija{e poput rimskog foruma, tu su se izmjenjivala mi{ljenja, formi-
rali pogledi, vodile bitke s kriti~arima, stvarale odluke va`ne po `ivot grada,
a ponekad i cijele zemlje. Postojao je i rat me|u kavanama, odnosno njiho-
vim gostima. U »Kazali{noj kavani«, sastajali{tu mladih intelektualaca, na-
prednjaka i prava{a, rodile su se »Koprive«, list koji je u prvim godi{tima bio
iznad svih stranaka, koji na pranger svoje satire nije osudio samo politi~are,
malogra|ane i kapitaliste, nego i goste kavane »Korzo« gdje se obi~no sasta-
jala dru{tvena krema. »Koprive« su pozdravile otvaranje »Korza« s dobro-
do{licom:25 »Vrijedni zagreba~ki kavanar gosp. Kasti otvorio je veliku i lije-
pu modernu ure|enu novu kavanu pod starim imenom kavana Corso. On se
trsi i nastoji, da u njegovu lokalu bude sve na svom mjestu i da sve ima svo-
je zna~enje. Tako }e (...) namjestiti u svom lokalu tri profesora hrvatskog je-
zika, koji }e goste, naro~ito dame, besplatno podu~avati u hrvatskom jeziku.
Kona~no }e namjestiti jo{ dva velika ventilatora, da se lokal uzmogne do-
voljno luftirati, po{to usprkos izvrsne ventilacije nije u njem zrak nikada do-
voljno ~ist...«.
Salonskom intimnom tipu pripadala je slasti~arnica-kavana Stjepana Kostin-
~era. Obrt je izu~io kod Gerbauda u Budimpe{ti (osnovao slavni »Kugler«
1857), zaposlio se u Beogradu, a 1927. otvorio lokal u Nikoli}evoj 3 (danas
Teslinoj), kakav u gradu tada nije postojao, a nema ga ni danas: crveni i mo-
dri (pu{a}i) salon, s namje{tajem vjerojatno iz tvornice »Bothe i Ehrmann«
na Savskoj cesti, koja je preuzimala kompletnu opremu stanova, banaka, ho-
tela, kavana i restauracija. Nakon Drugoga svjetskog rata nestalo je vitrina,
ogledala, naslonja~a i sagova, a pregra|eni prostor socijaliziran je u plastici i
pultovima uz koje se espresso ispija u srku.
Na kraju moramo spomenuti i one takozvane »kafe{antane« s artisti~kim
programima, s gostovanjima bu~no najavljivanih pjeva~ica kupleta i popular-
280
24 Simfonije, Zagreb 1933., »Nokturno«, str. 119.25 »Koprive«, 2/1907., br. 12.
nih {lagera, kavana u kojima
su se prire|ivali i plesovi, a
policija je ~esto morala uredo-
vati. Takva je bila prije Prvoga
svjetskog rata kavana »New-
York« na Trgu bana Jela~i}a
25, zatim kavana »Zora« na
po~etku Preradovi}eve ulice,
danju opskurna poluprazna
prostorija pod boltama, a no}u
su tu zelene plinske lampe,
mutna ogledala i na{minkana
kasafrajla okru`ena kositre-
nim tanjuri}ima sa {e}erom.
Sluga je ~esto pozivao fijakere
sa stajali{ta na Preradovi}evu
trgu za goste s visokim titula-
ma koji bi se sa {e{irima navu-
~enim na o~i lopovski iskrada-
li iz te sumnjive kavane. Na
Jela~i}evu trgu postojala je ka-
vana »Vje~nom svjetlu« gdje
su no}u zasjedali razni karta{i-
varalice, »Kozaci«, kako su ih
zvali, pa i pravi d`epari, zbog
~ega je policija vlasniku Lavo-
slavu Heimbachu morala ko-
na~no oduzeti kavanarsku do-
zvolu. Odmah do ove kavane s pobo`nim nazivom, nalazila se i druga, tako-
|er pobo`nog imena, »Kod Angelusa«, gdje se po cijelu no} sviralo i gala-
milo te je i tu policija bila ~estim gostom.26
Vrijeme kultivirane dokolice ili radnog prostora umjetnika i knji`evnika ve}
pripada pro{losti, ali ipak treba spomenuti i be~ki »Griensteidl«, sjedi{te li-
terarne elite »Mladog Be~a«. Kavana je zatvorila vrata 1898., uz gromoglasni
protest Karla Krausa (Die demolierte Literatur), pa se dru{tvo preselilo u kava-
nu »Central« u ~arobnoj romanti~noj Ferstelovoj pala~i. Tu su, pak, kibici-
281
»Mocca«, nekad kultno okupljali{te na po~etku Ilice
26 »Po starim zagreba~kim kavanama«, »Narodni list«, 1954., 13/VIII.
rali na{i be~ki studiozusi i jedan od njih, Guido Jeny, sje}a se kavana »gdje
je bilo mnogo najozbiljnijih i najuglednijih revija kao u mra~noj kavani Cen-
tral u Herrengasse pod gotskim svodovima«. Taj mladobe~ki fluid potaknuo
ih je da u Residenzstadtu 1898. pokrenu ~asopis »Mladost«, koji je, pak, u
zagreba~kim kavanama odjeknuo polemikama i raspravama »o biti umjetno-
sti« i pripomogao afirmaciji Dru{tva hrvatskih umjetnika s njihovom prvom
izlo`bom »Hrvatski salon« 1898. u Umjetni~kom paviljonu.
U na{em su gradu neke stare kavane poznate jo{ samo po nazivu i lokaciji.
»Velika kavana« u novoj ku}i trgovca Milinova ponovo je otvorena 1937.,
preimenovana u »Dubrovnik«, doista velika, s 1200 mjesta, modernizirana
1940-1942. u punom sjaju i plemenitu materijalu prema nacrtima arhitekta
Zdenka Stri`i}a, uz suradnju Branka Bona. U sada{njem »Dubrovniku« pro-
storno i ure|enjem nema joj traga. Secesijski »Korzo« nestao je u Gombo{o-
282
Tkal~i}eva ulica, jedna od najstarijih zagreba~kih ulica, danas ispunjena kavanama
Kavane su danas uzdu` cijele Bogovi}eve ulice
voj adaptaciji tridesetih godina pro{loga stolje}a, u posljednjoj Richterovoj,
sa snack-barom, totalno je devastiran, ~eka neizvjesnu bolju budu}nost kao
i »Meduli}«, gdje su neko} kipar Rendi} i slikar Medovi} zbijali {ale. »Ka-
zali{nu« su nekoliko puta svla~ili te preobla~ili i ona s kazali{nom publikom
i glumcima nema vi{e nikakve veze. U »Gradskoj kavani« jo{ je nakon ob-
nove donekle sa~uvan stari {tih egzoti~ne romantike art décoa i jazza.
^ini se da je Zagreb, taj brzo`ivi grad, kako ga je nazvao Gjuro Szabo, uvi-
jek bio spreman brzo sru{iti i odbaciti ono {to trenutno nije u modi pa, doi-
sta, i nije u dana{njoj mondijalnoj betonskoj civilizaciji.
284