N aslov izvornika: DAS GESETZ CHRISTI. MORALTHEOLOGIE. Dargestellt fiir Priester und Laien von BERNHARD HARING. Erster Band: Grundgestalt des christlichen Daseins. Allge-meine Moraltheologie. Erich Wewel Verlag, Miinchen und Freiburg, 1967.

Preveli: DR ANTE KUSTC DR JOSIP STIPANOV DR MARIJAN V ALKOVIC

Lektura: BELA TONKOVIC

Ovitak: ~EUKO SEGOVIC

Izdaje: Kdcanska sadasnjost, Zagreb, Marulicev trg 14 Odgovara: dr Vjekoslav Bajsic, Zagreb, Kaptol 31 lzdaje se s dozvolom crkvenih oblasti Erich Wewel Verlag, Freiburg im Breisgau, 1954, 1961 za hrvatski prijevod: Krseanska sadasnjost, Zagreb, 1973 Tisak: NISP Vjesnikc, Zagreb

I\

' 1.!

I

1~ ll

l j' ' I)

t I

I'

BERNHARD HARING

KRISTOV ZAKON

Prvi svezak OPCA KRSCANSKA MORALNA TEOLOGIJA

H KRSCANSKA SADASNJQsr

Marulicev trg 14 ZAGREB

1973 1-

I'. '

,!er,..~.;.

Plaketa na koricama: Minijatura za mjesec veljaeu u kalendaru glagoljskog misala (1425) pisca BARTOLA IZ KRBAVE (NUK ms 162, fol.134 v); prema crtefu BRANKA FU CI CA

Korektura:

MARIJA DEPOLO MARIJAN NUMAH

Grafieki uredio:

MARIJAN NE2MAH

Grafieki savjetnik: ZVONIMIR TAI.AN

Slog:

GRGO RUMORA JOSIP STOR ZEUKO PINTAR

Meteri:

ANnJN BAKAN NIKOIA TANDARIC

Tebnleld suradnid:

- ;_,.,-;t.,' / ' '/,

;J_~ .:...,;,,, . ~ . .:.~ I);. C'\ ,,.,$02.. 'Se> ~ ... 1~'i?-~- ~ ..... ... i ~

.ff #' ~>:.---1~79[~ :fY~

Dodatnu bibliografiju novijih djela i hrvatsku moralnu bibliografiju v. na str. 479 slj. Kazala imena, stvari, navoda iz SP, koncill i sl. objelodanit Ce se u III. svesku .

"

'>

ZAKON DUHA .ZIVOTA U KRISTU ISUSU

OSLOBODI ME ZAKONA GRIJEHA I SMRTI

Rim 8,2

............................................. __ _..._... __ ~--~--..-.--------------------------~----------------------

-"

,

UVOD "

'

Mjerilo, srediste i svrha krscanske moraine teologije jest Krist. Krsca-ni nemaju drugog zakona doli osobno samog Krista. Samo je on nas Go-spodin i nas Otkupitelj. 1J njemu imamo :,zivot pa prema tome i zakon na.Segq zivota. Krscanski se zivot ne smije jednostrano shvatiti na teme-lju formuliranih zakona, eak ne prvotno na temelju zahtjevne volje Boz-je, nego uvijek na temelju volje Bozje koja se daruje. A u Kristu nam je Otac sve darovao. U njemu nam je On objavio krajnje dubine Svoje ljubavi. U Kristovoj ljubavi i po njoj traZi on za uzvrat nasu ljubav, naime, zivot doista suoblikovan Kristu. Krscanski je zivot nasljedova-nje Krista, ali ne neko vanjsko oponasanje Krista, pa niti samo neko vanjsko nasljedovanje u ljubavi i poslusnosti, nego prije svega zivot u Kristu. Temeljna i prvotna polazna tocka ove moraine teologije jesu kao i kod MAGNUSA JOCHAMA otajstva djece Bozje, sto znaCi nase biv-stveno (onticko) uronjenje (inkorporacija) u Krista po sakramentalnom preobrazaju, po bofanskom zivotu u nama. Nase milosno sudioniStvo u velikoj tajni saveza ljubavi Krista s Crkvom govori nam sto nam Bog daruje i darujuci od nas traZi.

Povijesni eovjek mofo se shvatiti samo u svjetlu Krista, jer je Krist prauzor prema kojem smo mi stvoreni i potom nanovo stvoreni kao novi ljudi. U njemu imamo otkupljenje, oprostenje grijeha. On je sa-vrsena slika Boga nevidljivoga, prvorodenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno - sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo. Sve je stvoreno po njemu i za njega (Kol 1,14 sl.). Krscansko cudorede mora se u svemu razumjeti i oblikovati na temelju velikih prvotnih cinjenica stvaranja U Rijeci Bozjoj i otkupljenja u Kristu. Ono je zivot iz Kristove pobjede u iScekivanju potpunog ocitovanja Kristove pobjede na Njegov veliki dan.

I On je glava Svoga: tijela, Crkve (Kol 1,18). Biti u Kristu znaci biti ud na Njegovu tijelu, znaci pripadati Njegovu kraljevstvu. Zbog toga krseanski moral mora u svim svojim dijelovima isticati solidaran i apostolski karakter spasenja.

---------------------------..... ------~~--

12 UVOD

Svrha i zadaea ove moraine teologije

Autor ove knjige potpuno je svjestan da jedan prikaz katolicke mo-raine teologije moze imati razlicite polazne tocke koje se temelje na beskrajnom blagu vjerskih istina. Nastojao je iznijeti sredisnje isti-ne na nacin koji bi najviSe odgovarao biblijskom prikazu. To je jedan pokusaj uz mnoge druge, koji se ne iskljucuju vec naprotiv upotpunjuju.

UdZbenik odnosno prirucnik moraine teologije ponajviSe je odreden ciljem koji si postavlja. Tko si prije svega iii kao jedinu zadacu postavi da ispovjedniku prufi opsefoo i iscrpno uputstvo za vrsenje njegove sudacke slilZbe u sakramentu pokore, napisat ce moralnu teologiju razli-citu od one teologa koji zeli prikazati krseanski zivot u njegovoj osobi-tosti, kao zivot iz bogatstva bofanske milosti i istine, koji dakle hoce napisati jednu izrazito kerigmatsku moralku. Autor se ipak nada da ce ovom knjigom dobro poslufiti i samom ispovjedniku, navjestitelju pomi-renja i novog zivota koji nastaje iz duha pokore i zahvalnosti. Glavni cilj je ipak donosenje ploda u ljubavi za zivot svijeta kao svjedocan-stvo za nutarnje zivotno jedinstvo s Kristom, prema zahtjevu dekreta o odgoju i obrazovanju svecenika (hr. 16). Kod toga treba ujediniti slije-deca stajaliSta:

Prvo, mora se prikazati savrseni ideal zivota u Kristu i s Kristom, radikalno nasljedovanje Krista, ljubav prema Bagu i blifojemu koja mora teziti uzvisenom cilju Govora na gori.

Drugo, mora se takoder prikazati i granica zakona, kao granica smrti s obzirom na Zivot u Kristu. Ali ipak ni ovaj dio nece biti jednostavno prikazan kao neki zakonski moral; nego ce se ova ograda i granica, pro-matrana iz sredista, prikazati kao protivurjecje zivota u Kristu, kao ono sto ugrofava nasljedovanje Krista. Zakon se mora prikazati kao izraZaj zbilje stvaranja i otkupljenja, kao drugi vid ljubavi Bozje koja nam se daruje, kao granica koja ne samo da nas odvraca od ponora smrti, vec nas nosi prema zlatnoj sredini neprestano rastuce ljubavi.

S tim je vec reeeno da nauka o krepostima i zakonsko odredivanje granica u krseanskom moralu ne stoje nepovezano jedno pokraj drugo-ga kao staticka nauka o krepostima i kao staticki zakonski moral. Krseanska moralnost jest zivot i rast zivota. Zbog toga mora moralna teologija, kao trece, pokazati nacin kako se luk dobroga napinje od gra-nice zakona do njegovog savrsenog ispunjenja. Dinamicki karakter mo-ralnosti ne dolazi do izraZaja samo u poglavlju o obra.Cenju, koje je smje-steno _izmedu poglavlja 0 grijehu i poglavlja 0 krepostima, vec uvijek kad se govori o granici i o savrsenstvu mora odzvanjati dinamika rasta i ono uvijek nedovdeno na zivotnom putu krscanina, koji je homo viator.

ZADACA OVE MORALNE TEOLOGIJE 13

Za teologe, sveeenike i laike

Podnaslov djela, izabran u svezi s J.M. SAILEROM, jasno kaZe da je ono namijenjeno ne samo teolozima nego takoder i izobrazenim laicima. Time se medutim ne odbacuje nista od znanstvenog karaktera koji je svojstven teologiji. Ne zanemaruje se niti tradicionalan skolasticki jezik. Ali djelo ide za tiin da progovori jezikom koji odgovara kerigmatskoj teologiji (teologiji navijestanja), jezikom koji mofo razumjeti i laik i koji propovjedniku i ispovjedniku olaksava napor u prikazivanju vjecnih istina suvremenom covjeku. Ako jedna moralna teologija uspije da svo-jim jezikom i svojiin nacinom postavljanja problema progovori i zainte-resiranom ne-teologu, time se ona zapravo teologu i dusobrizniku najviSe preporucuje. Da Ii je autor harem djelomicno postigao svoj visoko zacr-tani cilj, prepu5ta se dobrohotnom sudu Citatelja.

Moralna teologija navijesta vjecnu istinu, ali to mora uvijek biti navjestaj konkretnom vremenu. Ona uvijek mora u svjetlu Vjecnoga osvijetliti probleme i zada.Ce svoga vremena. Ona hoce slufiti zivotu. Ona je sluzba u Bozjem kraljevstvu. Ova moralna teologija feli takoder po-moci i laiku da bi ispravno shvatio svoju krseansku sluzbu u svijetu i da bi promatrao probleme svoga privatnog i javnog zivota u svoj sirini i sa svom ozbiljnoscu radikalnog nasljedovanja Krista.

Teolog moze, harem se tako nada autor, u ovoj moralnoj teologiji naCi ne samo bitne materijale za navjestaj krscanskog moralnog nauka, nego ee mu u isto vrijeme biti od velike pomoci kao ispovjedniku i duhovnom vodi; ispovjednik naime ne vrsi samo sluibu suca. On zapra-vo mora ponajvise i prije svega svakom pojedinom eovjeku navijestiti Veselu vijest o Bozjem kraljevstvu, koja je istovremeno poziv na potpu-no prianjanje Bogu i potpuno odvracanje od svakog grijeha. On kao ucitelj mora upucivati na savrsenstvo krscanskog zivota u svoj nje-govoj visini i dubini, duljini i sirini. On mora voditi prema duhu istinske slobode i zrelosti.

Autoru veoma lezi na srcu da se izbjegne jedan nesporazum: ako se u ovoj moralci mjestimice prikazuje krscanski ideal u svoj svojoj istovremeno zastra5ujucoj i usrecujucoj visini, to se nikako i nikada ne smije shvatiti kao opravdanje za rigorizam u dijeljenju sakramenta pokore. Kad se radi o uskracivanju sakramentalnog odrjesenja, onda vrijedi najsire tumaeenje zakona, to znaci najveca blagost. Isto tako moramo ovdje upozoriti na jednu drugu ne manje sudbonosnu zabludu: ako se katkada oznacuju granice zakona prema najblazim crkvenim autorima prirucnika za ispovijedi, to slufi samo kao uputa za ispovjed-

14 UVOD

nika kao suca, ali to nije nikakvo zivotno pravilo prema kojem bi se svatko u bilo kojim okolnostima mogao ravnati. Ova knjiga zacijelo nece pogodovati ovom nesporazumu.

Razgranleenje s obzirom na druge struke Namjerno ne zelimo ovdje uvrstiti nikakav sadrfajni prikaz gradiva

crkvenog prava i civilnog prava, da bismo izbjegli eak i privid svakog izjednaeavanja prava i morala iii pak svodenje morala na pravo. Svode-nje pak prava na moral (pocudoredenje prava) jest i ostaje znaeajna za-daca. Zbog toga se osobito obraduju i prikazuju moralno-teoloski teme-lji crkvenog prava i moralno-teoloski okvir civilnog prava te tipic-na granicna pitanja izmedu morala i prava, pokazujuci kako se ljudski zakon, a pogotovo zakon Crkve, uklapa u zakon duha zivota u lsusu Kristu (Rim 8,2).

Buduci da nam je prvotna namjera iznijeti i protumaciti smisao onoga sto bitno oznacuje krseanina, ne moie se izbjeci uie povezivanje s dogmatikom. Krseanski zivot ipak znaci provoditi u zivot istinu u ljubavi i tako uciniti da sve uraste u njega koji je Glava, u Krista (Ef 4,15). Moralna teologija ima zajednicke izvore vjere s dogmati-kom: sv. Pismo, Predaju i crkveno Uciteljstvo, i mora isto tako brizljivo nastojati da u vjernosti crpi iz ovih izvora. Ali dokle god je moralna teologija ?:asebna teoloska struka uz dogmatiku, moie prepustiti samoj dogmatici teolosko obrazloienje svih onih istina koje neposredno ne spadaju na moralno podrucje. Pri tom je nasa zadaca da u prvom redu izlozimo sintezu koja je smjernica za krscanski zivot.

Razgranicenje s obzirom na ascetiku i mistiku nastalo je onda kad je moralka jednostrano bila usmjerena na ispovjednika i to poglavito na njegovu sluibu kao suca. To razgranicenje zeljeli bismo izbrisati na vrlo jednostavan nacin: koliko je moguce, treba ga ponovno uCiniti suvisnim. Teologija duhovnog zivota (theologia spiritualis) spada u mo-ralnu teologiju. Mi, dakako, nismo ovdje poku5ali obraditi sva pojedi-nacna pitanja ascetike i mistike. Premda ova knjiga ima siroku pastoral-nu namjenu, time nikako ne zelimo pokazati da su prirucnici pastorala suvisni. Ukoliko pastoralna teologija uci o umijecu kako spojiti moguce i nuino te razraduje konkretne smjernice za mnogostruki apostolat kako sveeenika tako i laika, ovdje smo tek u grubim crtama mogli pripremiti teren njezinom zadatku.

NACRT OVE MORALNE TEOLOGIJE 15

Ndl jam.cl

Bogat bibliografski spisak djela, koji je pridodan svakom odsjecku, pomoci ce ne samo strucnjaku, vec ce dobro posluiiti i dusobriiniku kao i samom laiku, jer smo uvrstili ne samo strogo znanstvena i strucna djela vec i sve sto se moze uvrstiti u ozbiljnu kerigmatsku teologiju. Izbor bibliografskih djela ogranicen je uglavnom na djela napisana zadnjih dvadeset i pet godina. Od starije literature navodi se razmjerno malo standarnih (teoloskih) djela. Uostalom ta se starija literatura vrlo Iako moze naci u svim starijim priruenicima. Odgovarajuci traktati pri-rucnika moraine teologije obicno se samo onda posebice navode kad se pisac ovih redaka osjeca posebno obveznim prema nekom autoru u odgovarajucoj materiji.

Autor se u dubokoj zahvalnosti osjeea duinim mnogobrojnim teolo-zima i dusobriinicima starije i mlade generacije, koji su neumorno ra-dili na biblijskoj i liturgijskoj obnovi. Bez njihova rada ova moralna teologija ne bi uopce bila zamisliva. Vlastiti je doprinos autora mali u odnosu na ono za sto je on drugima zahvalan. ViSe nego bilo koja druga stvar teoloski rad zivi od tradicije i od bogatstva zivota sadasnje Crkve. Vise od ostalih na formaciju su utjecali: AUGUSTIN, CIRIL JERUZA-LEMSKI, TOMA AKVINSKI i ALFONZ LIGUORI, a od novijih mora-lista: JOHANN MICHAEL SAILER, JOHANN BAPTIST HIRSCHER, FRITZ TILLMANN i, ne kao zadnji, postovani ucitelji KARL ADAM, ROMANO GUARDINI i THEODOR STEINBOCHEL.

Strukturalne crte

Nekoliko rijeci o samoj strukturi djela svakako ce pomoCi citatelju: prema vec ustaljenom obieaju razlikujemo opcu i posebnu moralnu teologiju.

Opcu moralnu teologiju zapoeet cemo osnovnom orijentacijom o temeljnim problemima: gotovo dvotisucljetna veoma promjenjiva povi-jest krseanske moraine nauke moie nam posluZiti kao dragocjena uciteljica. Nakon sto eemo u njezinom svjetlu povuci razliku izmedu promjenjivog i nepromjenjivog, pokusat cemo razraditi ideju-vodilju kao i sredis\f pojmove (propedeutsko poglavlje). Potom slijede oba glavna dijela: poziv Kristov, te covjekov odgovor.

Covjek pozvan na nasljedovanje Krista (prvo poglavlje) ne postoji pred tim pozivom kao samostalna i dogotovljena velicina. On, koji je stvoren na sliku i priliku Bozju u Rijeci i po Rijeci Bozjoj i za utjelovlje-

16 UVOD

nu Rijec, mofe sebe shvatiti jedino u svjetlu toga poziva, kome on duguje bivstvovanje i smisao svoga zivota. Stoga mi i promatramo moralno--teolosku antropologiju koja obraduje ta pitanja zapravo kao sastavni dio kristologije. Kao sto je u Kristu odbljesak slave vjeenoga Oca, tako slicno i ucenik Kristov koji svjesno zivi od preporoditeljskog poziva treba i smije biti slika Krista, utjelovljene Rijeci, u odgovoru na zivo-tvornu rijec ljubavi. U svezi s time obradujemo sustinu i sustinske oznake eovjeka, njegove sposobnosti (slobodu, spoznaju vrednota, sav-jest), njegovo djelovanje i nedokucive mogucnosti njegova srca (njegove nakane).

Antropologija se produbljuje i dopunjuje pitanjem o nacinu na koji je Bozji poziv upravljen covjeku (drugo poglavlje). Tko poznaje ime kojim Bog zove veliku obitelj eovjeeanstva i svakoga pojedinog covjeka posebice, poznaje takoder zakon i mjerilo ljudskog djelovanja. Ako je vec naravni moralni zakon upisan u nasu narav i u nas duh, kako je tek novi zakon, zakon Kristov, po milosti zapisan u duh i srce. Kroz situaciju koja je od moralnog znacenja i koju moramo promatrati u potpunom jedinstvu s unutarnjom miloscu opci zakon postaje konkretan poziv, poziv odredenog trenutka. Zakon i situacija, po kojima Bog poziva srce i volju eovjeka, zahtijevaju jedan razmjeran motiv. U samom pozivu kao i U nacinu kako nam je upravljen vec SU ukljucene i prave pobude za djelovanje. Samom obradom motiva, koji promatramo u svjetlu Bozje ljubavi sto nas svojim blagim pozivom zeli potaknuti na uzvracanje ljubavi, vec je zapravo pripravljen prijelaz za drugi glavni dio opce moralke, koji govori o covjekovom odgovoru.

Grijeh (prvo poglavlje) je eovjekov Ile Bozjem pozivu. U teskom grijehu eovjek bjezi od Boga. Ne zeli cuti Bozji poziv ljubavi; ne zeli slijediti Krista, vec u svom vlastitom bezdanu nastoji pronaci neku rijec i neki put za svoj Zivot. Covjek koji ne zivi od poziva kome duguje svoje vlastito bivovanje postaje zagonetkom samome sebi. Ali ipak je on i preko nee grijeha jos uvijek u dijalogu sa svetim Bogom: u ovom naime putnickom Zivotu svaki novi subjektivni grijeh pretpostavlja ponovan poziv Bozje ljubavi, kojem se eovjek nastoji oteti. Lagani grijeh doduse ne prekida jednostavno dijalog prijateljstva s Bogom, vec znaci prolaznu nepamju u osluskivanju njegova poziva, nedostatak posvemasnje sprem-nosti da u svemu zivimo od spasiteljskog poziva Bozjeg gospodstva.

U obracenju (drugo poglavlje) eovjek pocinje zivjeti od poziva Kri-stove ljubavi koji ga zove natrag u Ocevu kucu. U ovom dijelu govorimo takocter i o sakramentima obracenja. Krscanske kreposti (trece pogla-vlje) promatramo, s jedne strane, kao visoki cilj prema kojem tezimo,

STRUKTURA OVB MORALNB TBOLOGIJB 17

a s druge strane kao opcenite temeljne stavove po kojima se postupno ostvaruje da na poziv Bozje ljubavi. Ovdje cemo medutim iznijeti samo glavne crte tradicionalne nauke o krepostima, napose njihovo srediste: ljubav. Radi se o tome da prikafemo ideju nasljedovanja Krista takoder u svjetlu ovih bogatih istina. Detaljniju obradu nauke o krepostima izlozit cemo u posebnoj moralci, koje srediste tvore teoloske kreposti.

Prva knjiga posebne moraine teologije (inace druga knjiga cjelo-kupnog djela) obraduje zivot u zajednistvu s Bogom i blifojim. Dvostru-ki dijalog s Bogom i bratom eovjekom, sto je vec bila osnovna tema opce moraine teologije, poprima ovdje konkretniji oblik.

Iz tri teoloske kreposti (prvo poglavlje) proizlazi kao prvi znaeajan zakljueak i zahtjev stovanje Boga (drugo poglavlje). Ovdje se obraduje vec tradicionalno gradivo prve ploce Dekaloga, ali ne kao nauka o zapo-vijedima (prvi dio druge knjige).

Jednako neposredno kao i stovanje Boga, koje vec sa svoje strane ukljucuje zajednistvo ljubavi u klanjanju, proizlazi iz teoloskih kreposti ljubav prema blifojemu kao sustinski dio njihovih zivotnih ocitovanja (drugi dio).

Treea knjiga govori o konkretnom ostvarenju teoloskih kreposti ukljucujuci ljubav prema bliznjemu u intimnosti pojedine osobe i na razlicitim zivotnim podrucjima. Ideja-vodilja jest: sveobuhvatno Bozje kraljevsko gospodstvo. Ovaj se izbor ravna kako prema biblijskim tako i prema kerigmatskim mjerilima. Velikoj zabludi naseg vremena da je religija privatna stvar krscanski moral mora vec u svojim temeljnim zasadama dati odlucan odgovor.

Nauka o glavnim krepostima (prvi dio trece knjige) pokazuje kako Bozje kraljevsko gospodstvo zahvaea i oblikuje sve moci duse i citavog eovjeka. Glavne kreposti, kojima pribrajamo i poniznost, a koja je neposredan odgovor Bozjoj vlasti u ljubavi, jesu posrednice ljubavi.

Bozje gospodstvo u ljubavi izgraduje kraljevstvo i zajedniStvo ljubavi u obitelji i u Crkvi, ali i u svakoj drugoj ljudskoj zajednici (prvo po-glavlje). Krseanin pokazuje u svojem odnosu prema zdravlju i zivotu da on stuje Boga kao Oca i Gospodina koji ljubi zivot i da slilZi bratu (drugo poglavlje). Sakramentalna zenidba i bezenstvo radi kraljevstva nebeskoga plodonosna su ocitovanja velikog otajstva Kristova gos-podstva ljubavi u Crkvi (trece poglavlje). Ucenik Kristov cijeni i upo-trebljava zemaljska dobra kao darove Bozje ljubavi i kao sredstva u slufbi ljubavi medu ljudima (cetvrto poglavlje), Krug se zatvara prika-zom temeljnih duhovnih dobara: kraljevstvo ljubavi je kraljevstvo istine, ljepote i casti (peto poglavlje). 2 Kristov zakon

__ , ----- ---

UVODNO POGLAVLJB

POSTAVUANJE PROBLEMA

Prvi odsjecak

KRATAK PREGLED POVIJESTI MORALNE TEOLOGIJE

Prije nego sto (u clrugom odsjecku) pokusamo razradiH ideju-vodilju i temeljne pojmove krseanske moralne nauke, zapitajmo ponajprije povijest: sto nam. imaju kazati glede ove nase aktualne zadace ziva pre-daja i stoljetna teoloska obrada moralne poruke Novoga Saveza.

U kratkom pregledu iznijet cemo ponajprije nekoliko istaknutih te-!fleljnih zasacfa' biblijs},e pouke. u jednom djelu koje se kao ovo citavo temdji na biblijskoj teologiji (usporedi popis biblijskih mjesta na kraju) ne moze se vec od samog poeetka iznijeti biblijska nauka na temelju velikog broja tekstova. Moraju se pokazati samo svjetionici, koji su

svoji~je_tlom presu~ za dugo i pustolovno putovanje povijesti. ovijest !11orah1e te-lo~ jos uvijek nije dovoljno istraiena. Proble-

mi k"Oje ona postavljaDrOJniji SU od onih koje rjesava. Koliko je to moguee, ostavljam.o po strani prijeporna pitanja, a izabiremo iz neiscr-pivog obilja toga gradiva prije svega ono sto najvise moze pridonijeti razja8njenju temeljnih problema moralne teologije. TeziSte nasih istra-

~~ja upravo je u onim razdobljima koja nam se cine-narocito bogatim ~!"~j~v~je,_s~.!!_i~ _do J\.l!onza J.igqrlia zahtijeva razjasnjenje da bi-smo u njoj mogli razlikovati ono sto je uvijek valjano od onoga sto je -~~E!nom uvjetovirio~ te da bismo konacno u posebnoj sluzbi spasenja,

20 ISUSOVA MORALNA PORUKA

koja ba5 preko onoga sto je vremenom uvjetovano dolazi do izrazaja, nioguoo1je-uviclJeti nasu sadasnju zadacu. -3-:-Moramo--dosta -opsimo iznijeti obnovu moralne teologije u Nje-mackoj tije~~Ill devetnaestog stoljeea Idana~ ria citavom svijetu, jer bi bez toga bio uopee nezamisliv i ovaj na8 napor.

~A :;;::~-~ROPOVlIBi0 Isusova moralna nauka jednostavno je sastavni dio Radosne vijesti.

Velikallovost ni];zapravo neki novi zakon, vec Bozje gospodstvo u nje-govo{Osof,i: Bozja milost i ljubav koja se ocituje' u njegovoj osobi. Time zapravo dObivaju SVi moralni propisi, pa i oni najsvetiji, nOVl ziatrii

~melj: milost, i nov'! ~redi_5te: njegovi1;_Q_~olJ.1:!::..-, Poziv na obracenje od grijeha nije novost. Ali je nova Radosna vijest

_k.Qja_navijesta d_a je doslo vrijeme velikog preokretaTpov:ratka--ti Oeevu kucu. -Ni zakon ljubavi nije novost. Vee su ga najprosvjetljeniji duhovi Sta;;ga Saveza smatrali saietkom zakona. Nova je medutim potpuna objava o tome sto je _B,ozja_ li~l:>ay: Da, Bog- je tako fjubio svijet da_ je dao svoga je(liii.orodenog Sina (Iv 3,16). Iz toga slijedi velika novost u starom i uvijek valjanom zakonu ljubavi: vlastita Isusova ljubav postaje temelj i mjera zakona ljubavi: Novu vaJ:rlzapovijed (odriosno jedan zakoii kao-noVffaajem: ffuhfre jedan drugoga, kao sto sam 1a l1ubl"O 'Vas (Iv 13,34 15.lZ s .). Novo u starom zakonu ljubavi jest da nas je sam Bog poucio (1 Sol 4,9) o ljubavi u sasvim novom obliku. Novost je, kako je to Ivan, ljubljeni ucenik, izrazio, da je tama prosla, a pravo svjetlo vec svijetli (1 Iv 2,8).

Kao sto je Stari Savez u Savezu Kristove ljubavi nasao svoje ispunje-nje, tako isto i stari zakon. On rusi ogradu koja je izraelski narod dijeli-la od svih drugih naroda. (To su posebno jasno izrazili apostol Pavao i Apostolski sabor.) Ali on ne briSe niti jednu jotu iz Bozje volje koja se u Starom Savezu postupno objavljivala, vec pokazuje njezino konacno ispunjenje (Mt 5,17 sl.). Punina spasenja koja se u njemu ocitoyala i lju-~ima dae novo srce i ;;;-::. --iihti"e~a os cistiju moralnu svijest.

to je Mojsije Izraelcima samo zbog njihovog okorje og srca opust10 (Mt 19,8), a sto u pocetku nije bilo dopusteno, to se ne moze viSe dopu-stiti u vrijeme potpunog Bozjeg gospodstva i bogate milosti.

.

Dok je zakon Starog Saveza, Dekalog, bio negativno izraien_@_n.ima]Jli zahtjev, Krist kao jedini U~itelj postavlja za Noli saveZ.-koji on sam

OD UUBAVI K LJUBAVI 21

osniva redan em svo a vlastito Zivota, novi, neizmjemo veci zakon Saveza: zivjeti s njime, slijediti ga iduCi nJegovrm tragovima, s i i u 1ftibav1,-nosmKrti, biti ponttan;ljumntleprijatelje-{usp:--Mt-5;-Uovor-na

~_ti). H --- --- - -- - -- - --- -- '-'

Novost u moralnoj Isusovoj propovijedi, sto s obzirom na Stari Sa-vez ni1e protivnost vec naprotiv ispunjenje, posebno dolazi do izraia1a u usporedbi s izvaEJ,.skom i zakonskom iiravedii2!& a[iwa.

lsl!sova moralna pi:-opovijed, kako je u evandeljima nalazimo, nikako nije neko znanstveno-sistematsko izlaganje. Ona ie naviestaj_j _ _p_oziv __ u konkretnoj situaciji, izraZen jedinstvenom zomoscu_. Upravo tako, bolje nego--~to bi to mogao iznijeti bilo koji znanstveni sistem, iz svega iasno izbija srediSte: njegova q_soba, E-jegova Lj'!~Y.Iil~s.!_,_p._~~nja. Dod1te k meni _sv_i! (M:t_,g,28). Ja s~ pu.:t~}st~;ia_i ziv~t! (Iy_!'M)_

BIBLIOGRAFIJA

J. HEMPEL, Das Ethos des Alten Testamentes. Berlin 1938. R. DF. VAUX, Das Alte Testament und seine Lebensordnungen. Freiburg 1960. R. SCHNACKENBURG, Die sittliche Botschaft des Neuen Testamentes. Miinchen,

2. izd. 1962. M. J. LAGRANGE, La Morale de l'l!vangile. Pariz 1931. J. BONSIRVEN, Les enseignements de Jesus. Pariz 1946. A. DESCAMPS, La morale des Synoptiques, u: Morale chretienne et requetes

contemporaines. Tournai 1954. str. 27-46. A. GRAIL, J. SCHMITT, J. GIBLET, Y. B. TREMEL, C. SPICQ, Grandes lignes de

la morale du Nouveau Testament, u: Lumiere et Vie, 21 (1955), str. 3-123. CL. TRESMONTANT, Sittliche Existenz bei den Propheten Israels. Freiburg 1962. C. SPICQ, 0. P., Theologie Morale du Nouveau Testament, sv. Ii II. Pariz 1965.

II. MORALNO PROPOVIJEDANJE APOSTOLA

Moralno propovijedanje apostola - sto posebno dolazi do izraiaja kod Ivana i Pavla - jest kao i Isusova Radosna vijest zapo~d l!_~~ie!it

bg_y~ koja potice i usrecuje: Ljubav Kristova potpuno nama ovladava! (2 Kor 5,14). :.Ljubav je Bozja izlivena u __ :n~sim srcima! (Rim 5,5). -~n mi je iskazao ljubav. Tako ne vise ia,L~~_go Krist Zivi u mel!i! (Gal 2,20). --.Aposfo1i prop0vijeda]u -jednostavno Kristov nauk, I1jegqv tivot i novi zivot u milosfr-Ieoji riam-)e_)i~'Nje-inu darov~-ii-toga- slijedi-nevi-s-

liijeV. Onf pre-docu]ud:Kristov primjer ne sama svojim navijestanjem ~c ga cine takoder vidljivim vlastit~_J){t~liegqya,njem. Nasljedujte mene, kao !Ito 1Ja -n.asljedujeln :Krista! (1 Kor 11,1).

~...;i..;..,_ _____ ,

22 MORALNA PORUKA APOSTOLA

Moralno obrazlozenje uglavnom je necuveno djelovanje milosti, Bozje k.raljevstvo koje je vec na djelu, pobjednicka ljubav i slava Propetoga i Uskrsloga, iScekivanje njegova ponovnog dolaska.

Ulaskom kdeanstva u krug poganskih kultura i njegovim isto-vremenim raskidom sa sinagogom, postavljaju se mnogi pojedinacni problemi, koji se ne samo prakticki rjesavaju vec i nacelno razjasnjavaju: Pavao obraauje, posebno u pismima Rimljanima i Galacanima, odnos izmeau starozavjetnog zakona i novog zakona Kristove milosti. Snafoe misli apostola naroda o zakonu duha zivota u Kristu Isusu (Rim 8,2), koji nas oslobaaa od svakog robovanja nekom izvanjskom zakonu (Rim 6,14), nastavlja velieanstvenu liniju Gospodinove rijeci: Ja sam put, istina i zivot (Iv 14,6). Eo-Pavlu krsCanin Zivi U K.ristovu zakonu (1 Kor 9,21), koji Cini da on s Kristom i na Kristov naein sudjeluje u skrbi

m....s~asenje_blifn.iega (Gal 6,2). Snagom poslusnostf unutarnjem poticaju Kristove ljubavi koja je u njemu i koja ga osvaja, krscaninu postaje vlastito da vise nije izvana podlofan nikakvom zakonu (Gal 5,18). To meautim nikako ne znaci da je krseanin eovjek bez zakona.

Slicno kao i u Ivanovu evandelju nalazimo takoaer i kod Pavla upravo velicanstvenu viziju da je u Kristu, vjeenom Sinu Ocevu koji je za nas rpostao covjekom, sve utemeHeno; Sve je stvoreno po Njemu_i za Njega, On je prije svega, i sve se u Njemu ddi u redu (Kol 1,17). Zbi-ija stvaranja i otkupljenja promatra se u njihovt,{ jedinstvu. U ovorn svjetlu konacno i sam Pavao prikazuje odnos zakona stvaranja koji je bio dan takoaer i poganima i zakona koji je objavljen u Starom Savezu i u Kristu (Rim 1 sl.). Obdrlavanje ritualnog zakona ispituje se u razli-citim slueajevima ne samo sa stajalista njegove daljne valjanosti, nego prije svega sa stajalista novog zakona saveza u ljubavi (Rim 14 i 15). Isti temeljni principi rasvjetljuju i zamrseno pitanje s obzirom na meso koje se nudi na trlnici a prije toga je bilo zrtvovano krivim bogovima '(1 Kor 8 i 9J; Pavao i1sto tako ukratko sliZima u takozvanim etalozima ___ porokac glavne teske grijehe a u o]ili_eijskim....!_abelama (Kol 3,18 sl.; Ef 5,22 sl.) obiteljske i staleske k.reposti. Tako i mnoga druga nacelna pitanja koja su nastajala uslijed razlicitih prilika, kao npr. pitanje odnosa prema drlavi (Rim 13), dobivaju odgovor.

BIBLIOGRAFIJA

C. SPICQ, La morale paulinienne, u: Morale chretienne et requetes contemporaines. To\lmai 1954, str. 47-70.

H. PREISKER, Das Ethos des Urchristentums. 2. izd., Giltersloh 1949. L. H. MARSHALL, The Challenge of New Testament Ethics, London 1946.

------------------~~--

MORAL MILOSTI I UUBAVI 23

M. ANDREWS, The Ethical Teaching of Paul. A study in origin. Chapel Hill 1934. TH. DEMAN 0. P., Aux origines de la theologie morale. Paris 1951. F. WAGNER, Der Sittlichkeitsbegriff in der Heiligen Schrift und in der altchristli-

chen Ethik. Milnster 1931. C. SPICQ, Vie morale et Trinite Sainte selon saint Paul. Pariz 1957. o. PRUNET, La morale chretienne d'apres les ecrits johanniques. Pariz 1957. A. HUMBERT, La morale de saint Paul: Morale du plan du salut, u: Melanges de

science religieuse 15 (1958), str. 5--44. R. VOLKL, Christ und Welt nach dem Neuen Testament. Wiirzburg 1961.

Ill. MORALNA NAUKA OTACA

Crkveni oci. predaju dalje primljenu bastinu takoaer i u pitanjima krscansKog tudoreda, a da pri tom ne pridaju veliku vafoost cjelovitom prikazu. Djelomicno se zadovoljavaju, kao npr. Didache (najstariji dije-IOviToko 50-80. godine), da redom iznose moraine upute Starog i Novog Zavjeta kao i usmeno predane Gospodinove rijeci. Posebno se kod apo-logeta' snliZno istice krscanski ideal kao suprotnost poganskim porocima. Vrlo je omiljena shema dvaju puteva koju iznosi Didache, naime put dobra i put propasti2. Vee ovdje susrecemo temeljnu razdiobu: put spa-senja (nauka 0 krepostima) i katalog grijeha, sto ce kasnije postati te-meljna shema moraine teologije.

U posebnim se monografijama iscrpno obraauju goruca pitanja vre-mena, i to ponajvise u prilicno radikalnom shvacanju nasljedovanja Krista. Ostvarenje necuveno uzviSenog krscanskog morala usred pokva-renoga poganskog svijeta i poganske drfave postavljalo je mnogobrojne probleme, sto bismo mi danas SaZeto izrazili pojmom ~aterijalno SU-

djelovan~. Tl:!ko_ 1se raspravlja o stavu prema idolopoklonstvu i umjef-:pickom obrtu s njime u vezi, a isto tako o stavu prema kazalisnim predstavama, modi, vojnoj slilZbi u poganskoj vojsci (TERTULIJAN, -KLEMENT RIMSKI, KLEMENT ALEKSANDRIJSKI, CIPRIJAN i drugi).

I Nakon sto smo u prijamjim izdanjima cesto mijenjali misljenja 0 starosti spisa Didache, sada prihvaeamo dobro utemeljeno miSljenje J.-P. AUDETA: Na-lazimo se u prvoj generaciji krscanstva koje je nastalo medu poganima, ne mnogo kasnije nakon nastanka 1 Kor 8-10; Rim 14; Kol 2 i 1 Tim 4,3, dakle otprilike izmedu 50. i 70. god. (La Didache: Instruction des Apotres. Pariz 1958, str. 199). P. BENOIT 0. P. primjecuje u svojoj recenziji (Rev. Biblique 1959, str. 600), da on ne mofe naci ni jedan uvjerljivi razlog protiv tako ranog datuma; sada je barem iskljuceno datiranje kasnije od god. 100.

1 Slicna se shema nalazi i u SZ i vrlo je naglasena kod kumranske sljedbe na Mrtvom moru. U Didahe, i kod otaca koji slijede Didahe, ova je shema nadahnuta novim duhom.

24 MORALNA NAUKA OTACA

Tai slicna pitanja rjesavala su se ne samo u smislu bjefanja u pustinju vee i u smislu Kristovih rijeci Ostati u svijetu a ipak ne biti od svijeta (Iv 17,14 sl.).

Veoma mnogo se raspravljalo o problemu mucenistva i bijega pred progonstvom (ORIGEN); a isto tako i o pitanju ponovnog pomirenja teskih gresnika, prije svega onih koji su se za vrijeme progonstva poka-zali slabima (CIPRIJAN). U svemu tome radilo se o temeljnim pitanjima krscanskog nacina zivota, o slicnosti s Kristom po otajstvu vjere i njezinom ispovijedanju koje ne preza ni pred smrcu, o sintezi izmedu snage svjetla Crkve kao grada sazidanog na brdu, kao zajednice sve-tih, i izmedu Crkve koja je blaga prema gresnicima. 0 stavu krseana prema crkvenom autoritetu ponajvise su pisali IGNACIJE ANTIOHIJ-SKI, KLEMENT RIMSKI, CIPRIJAN i drugi crkveni oci.

Posebno mjesto u moralnom vrednovanju, uz samo muceniStvo kao svjedocanstvo vjere i ljubavi, pripada djevicanstvu, kao karakteristicnom znaku zivota iz novog vremena spasenja. Monografije o tome sacuvane su do danas od TERTULIJANA, CIPRIJANA, METODA OLIMPSKOG, ATANAZIJA, BAZILIJA, GRGURA NISKOG, AMBROZIJA, JERONIMA, AUGUSTINA i drugih. Jos su brojnije rasprave o molitvi. U ovo vrijeme pitanja koja izravno zadiru u religiozno podrucje imaju nedvojbenu prednost pred moralnim problemima u u:lem smislu.

Jedna teoloska izreka, koja se danas promatra djelomicno ili kao smjelost ili pak kao cista retorika, bila je za mnoge crkvene oce sa:letak citave moraine teologije: ~ID Krist je nas zakon; Krist nam je dan kao vjeeni i konacni zakon3 -

Ivanovsko-pavlovski nacin promatranja moralnosti u svjetlu zivota u Kristu is Kristom susrecemo najjasnije izra:leno kod IGNACIJA ANTIO-HIJSKOG {umro oko 110. god.). Moralni imperativ izvire iz milosti, iz zivota u Kristu, u jedinstvu s Tijelom Kristovim, s Crkvom. Njegovo strastveno eeznuee za muceniStvom, da bi postao slicniji Kristu, njegova goruea skrb oko spasenja zajednica ima samo jedan izvor: duboku svijest da je Jgtanin hr!,.m Bozii; >~stonosac. (Ad Ephesios 9,1) i da se u svemu kao takav mora pokazatI. Biti krscanin znaci nasljedovati Kri-sta u ljubavi, u trpljenju, u umiranju. Izvor i srediSte krscanskog zivota ]est oltar. zajednicka Euharistija: odatle i ono stalno naglasavanje jedin~ stva i solidarnosti spasenja krscana.. "

31 Mno!ltvo citata ove vrste iz djela KLEMENTA ALEKSANDRIJSKOG, JUSTI-NA, IRENEJA donosi J_ DANI:LOU, Theologie du Judeo-Christianisme. Tournai 1958, str. 216-219.

KRIST NAS ZAKON 25

U djelima KLEMENTA ALEKSANDRIJSKOGA (umro prije 216. god.) nalazimo prvi, a mozemo zaci elo reCi i veoma zama5an doprin

tsko i e. snovni problem nJegove knjige ~g (Logos paidagqg6s) jest problem: biti krscanin u svijetu. u tom svom djelu, zadivljujueom sirokogrudn~u i ne manjom ozbilj-noscu, nastoji prikazati lik istinitog krscanina, koji i u najtezim zivotnim prilikama jednog velegrada moze i mora nasljedovati Krista. Njegova monografija Mogucnost spasenja bogataSa (Quis dives salvetur?) iznosi ne samo opasnosti bogatstva i pohvalu siromastva, nego isto tako i pozi-tivne mogucnosti ispravnog raspolaganja bogatstvom. Djelo Sagovi (Str6mata) sastoji se od citavog niza skica i nacrta koji govore o mno-gim osnovnim problemima znanstveno obradene moralke, kao i o savr-senom krseanskom zivotu.

K i su proble , a: nutarnji odnos izmedu pozitivnih w-ednota pQganske filozofije-Uudored~ave i cudoreda. Autentiean krseanski zivot jest nasljedovan. e u Kristu. StoviSe, gdje god se nalazi autenticno cudore e, tu je na djelu je ini Ucitelj, Krist. Buduci da autenticne istine koje pogani posjeduju nisu _!1iSta drugo vec zrnje sjemena koje je rasijao Logos, mi, koje je poucio sam utjelovljeni Logos, smijemo mirne d~e prisvojiti sve ono sto je

0

istinito u njihovom zivotu i u njihovim filozofskim sistemima. u pojedi-nostima je Klement mozda bio nedovoljno kritiean s obzirom na pojedi-ne stoicke i platonsko-grcke eticke ideale (tako npr. gledom na slobodu od strasti, na apatheiu i na veoma snazno naglasenu pravu gnozu). Ali uza sve to on ipak u svemu pokazuje jedan doista krscanski duh i pastoralno nastojanje da izobra:lenim ljudima svoga vremena krscanski moralni nauk prenese filozofskim jezikom njihovog kulturnog ozracja da ne bi upali u krivu gnozu.

S mnogo ljubavi govori on o ~u svetosti nasuprot gnostika koji su odbacivali zenidbu, ali ne tako da biiipaVSi u drugu krajnost obezvrijedio bezenstvo radi kraljevstva nebeskoga. Od o:lenjenih on ocekuje da se medusobno ljubeCi nastoje svidjeti Gospodinu i zajednicki misle na ono sto je Gospodnje (Stromata, lib. III, cap. XII).

ORIGEN (umro oko 253.), Klementov nasljednik na Katehetskoj skoli u Afoksandriji, iznosi u trecoj knjizi svoga djela Pocela

Z6 MORALNA NAUKA OTACA

U AMBROZIJEVOM (339-397) djelu_ De officiis (O du.Znostima, napisano za kier njegove biskupije) moze~ralka vidjeti u neku ruku prvo Sistematsko moralno djelo. Ambrozije ne dijeli opti-mizam velikih Aleksandrinaca glede poganske mudrosti, no ipak je u svoj nauk o du.Znostima preuzeo mnoge stoicke pojmove {posebno od Cicerona). On se dakako uvijek trudi da bi tim pojmovima dao krscan-ski sadrfaj; tako npr .. i shemi 0 cetirma glavnim krepostima, sto je vec Origen unio u krscansku moralku. Ambrozije posebno naglasava da je krscanski moral gledom na pogansku filozofiju bitno drugaciji i su-periorniji. Upadljivo je njegovo jednostrano davanje prednosti Starom Zavjetu i njegovo divljenje visokom tudoredu patrijarha. To se donekle moze i razumjeti ako imamo u vidu da je on kao prakticni dusobriznik imao posebnu sklonost prema konkretnim primjerima.

Veliki pokretac cjelokupnoga buduceg razvoja moral.ne teologije jest ,sveti .AUGUSTIN (354--430). Iako nam on nije poklonio nijedno veliko sistematsko moralno djelo poput Secunda Summae theologicae sv. Tome a jos manje poput sv. Alfonza i novije moralne teolog1Je, ipak ga moze-mo smatrati jednim od najveCih ako ne eak i najvecim moralnjm teola-gom. Ovaj se sud ne temelji jedino na njegovim iskljucivo moralno-

-teolo~kim ili pastoralno-teoloskim spisima (De agone christiano; De bo-no conjugali, De sancta virginitate, De bono viduitatis, De continentia; De mendacio, Contra mendacium; De patientia; Speculum, Enchiridion sive de fide, spe et caritate), nego i na njegovom cjelokupnom teoloskom djelu u kojem se u prvom planu nalaze upravo ona dogmatska 72itanja k,gia su temelina za moralnu teologiju: mllost i sloboda; vjera i _ilicla.: vjera i ljubav; iskonski_g:r:ijeb i obnova coVfe'ka; milost i zakon; prvotni

--- -- ~ ------- -~ u Bogu, naravni zakon utisnut u stvoreni red - ob-Javljeni zakon; djela pogana i djela koja nastaju iz vjere i m!_l~~!; ne-beska ljubav i njoj protivna naravna pofuda; Bozje kraljevstvo-T po-vijestspasenja i tome nasuprot kraljevstvo davla i njihova medusobna borba u pov1Jesfi sv1Jeta. lsto tako T p1tanJe koJe Je kod sv. Tome (S. th. II) polazna tocka morala: naime, konaeno stanje blaZenog zajedniS-tva u ljubavi s Bogom i prolazno stanje krseansko cudoreda, i kod Au-gustina ima veoma znaea1nu u ogy.

Augustin je upravo uzor u upotrebljavanju sv. Pisma. Upravo stoga i ima njegov moral svoju sredi5nju tocku u v,ieri i ljuhavi, a svoju dina-mienost od milosti. A opet, nije manje velik u krscanskom istraZivanju vrijedne bastine najdubljih poganskih duhova. Tijekom citavoga svoga zivota ~stao je povezan s onim sto je dobroga naucio od Plotina i Plato-na kao i od stoicke etike, te ako je tijekom svoga zivota u neeemu od toga i odstupio, bilo je to poglavito zbog toga sto je stvari promatrao s

AUGUSTIN I GRGUR VELIKI 27

jednoga mnogo cistijeg krscanskog stajalista. Kao v1!:fi]sJ...J1J.Q-1=abJJ._E!Jho-log Augustin je u svojim spisima posebno opisao ono sto nastaje ono

st~_k diuamiCna_u,~d.qr:~cJ.nom. zivotu. Kao kf1Zanski filozof smatra;je moralni imperativ izraZajem is!ine, bivstvovanja i zivota, te prikazao je-'instvo moraine obaveze l_

28 MORALNA NAUKA OTACA

I. LEBRETON, La vie chretienne au premier siecle de l'Sglise. Pariz 1927. H. SCHUHMACHER, Kraft der Urkirche. Das meue Leben nach den Dokumenten

der ersten zwei Jahrhunderte. Freiburg 1934. R. ASTING, Die Heiligkeit im Urchristentum. Gottingen 1930. AD. HEITMANN, Imitatio Dei. Die ethische Nachahmung Gottes nach der Viiter-

lehre der ersten zwei Jahrhunderte. Rim 1940. H. DODD, Gospel and Law. The Relation of Faith and Ethics in Early Christianity.

New York 1951. G. BARDY, La vie spirituelle d'apres les nres des trois premiers siecles. Pariz 1935. J. KLEIN, Tertullian, Christliches Bewuf1tsein und sittliche Forderungen. Bin Bei-

trag zur Geschichte der Moral und ihrer Systembildungen (Abhandlungen aus Ethik und Moral, sv. 15). Diisseldorf 1940.

P. MEINHOLD, Die Ethik des heiligen Ignatius von Antiochien, u: Historisches Jahrbuch 77 (1958), str. 50-62.

M. SPANNENT, Le stoicisme des Peres de l'Sglise. De Clement de Rome a Clement d'Alexandrie. Pariz 1957.

R. FLACELI:RE, Morale grecque et morale neotestamentaire, u: Morale chretienne et requetes contemporaines. Paris-Toumai 1954, str. 85-109.

F. J. WINTER, Die Ethik des Klemens von Alexandrien, Leipzig 1882. K. ERNEST!, Die Ethik des T. Flavius Klemens von Alexandrien oder die erste

zusammenhiingende Begrundung der christlichen Sittenlehre. Paderborn 1900. W. CAPITAINE, Die Moral des Klemens von Alexandrien. Paderborn 1903. W. WAGNER, Der Christ und die Welt bei Klemens von Alexandrien. Gottingen 1903. FR. BURI, Klemens von Alexandrien und der paulinische Freiheitsbegriff. Ziirich-

-Leipzig 1939. TH. ROTHER, Die sittliche Forderung der Apatheia in den beiden ersten christ-

lichen Jahrhunderten, besonders bei Klemens von Alexandrien. Freiburg 1949. A. MAYER, Das Gottesbild im Menschen nach Klemens von Alexandrien. Rim

1942. J. VAN DER HAGEN, De Clementis Alexandrini sententiis oeconomicis, socialibus,

politicis. Triecti ad Rhenum 1920. W. VOLKER, Der wahre Gnostiker nach Clemens Alexandrinus. Berlin 1952. -, Das Vollkommenheitsideal des Origenes. Tiibingen 1931. G. TEICHTWEIER, Die Sundenlehre des Origenes. Regensburg 1958. W. CAPITAINE, De Origenis ethica. Miinster 1889. W. VOLLERT, Die Lehre Gregors von Nyssa vom Guten und vom Bosen und von

der schlief1lichen Vberwindung des Bosen. Leipzig 1897. F. PREGER, Die Grundlagen der Ethik bei Gregor von Nyssa. Wiirzburg 1897. ST. GIET, Les idees et l'action sociales de saint Basile. Pariz 1941. -, Le rigorisme de saint Basile, u: Revue des Sciences Relig. 23 (1949), str. 333-342. A. DIRINK, Sancti Basilii Magni de divitiis et paupertate sententiae. Miinster 1921. R. THAMIN, S. Ambroise et la morale chretienne au IV e siecle. Pariz 1895. J. MAUSBACH, Die Ethik des heiligen Augustin. 2. sveska, 2. izd. Freiburg 1929. A. REUL, Die sittlichen I deale des heiligen Augustinus. Paderbom, 1928. B. ROLLAND-GOSSELIN, La morale de saint Augustin. Pariz 1925. C. BOYER, San Augustin, Sus normas de moral. Buenos Aires 1945. B. SWITALSKY, Neoplatonism and the Ethics of St. Augustine, sv. I: Plotins and

the Ethics of St. Augustine. New York, Polish Institute Series br. 8, 1946.

OD SEDMOG DO DVANAESTOG STOLlECA 29

J. STELZENBERGER, Conscientia bei Augustinus. Studie zur Geschichte der Moraltheologie. Paderborn 1959.

R. DOLLE, Les idees morales de S. Leon le Grand, u: Mel. de sc. rel. 15 (1958), str. 49-84.

PH. DELHAYE, La Morale de S. Gregoire, u: Ami du Clerge 69 (1959), str. 99-109. K. DELAHA YE, Erneuerung der Seelsorge aus der Sicht der fruhen Patristik.

Freiburg 1958. L. WEBER, Hauptfragen der Moraltheologie Gregors des Grof1en. Bin Bild christ-

licher Lebensfuhrung. Freiburg i. Br. 1947.

IV. OD SEDMOG DO DV ANAESTOG STOLJECA

Razdoblje od sedmog do dvanaestog stoljeca za moralnu je teologiju posve neplodno. Teolozi su se uglavnom ogranieavali na to da srede ma-.terijal patristi~ke predaje prema prakticnim potrebama (tako npr. IZIDOR SEVILJSKI). Izvor za proueavanje moraine teologije ovoga vremena - a to, uostalom, vrijedi i za druga vremenska razdoblja -jesu propovijedi, dekreti papa, biskupa i sabora, koji, osvrcuci se na

------ ------ -lose moralno stanje, nastoje sacuvati neokrnjen moralni ideal. Novost u ovo vrijeme, sto je kasnije bilo od velikog znacenja, jest

pojava pokornickih knjiga (libri poenitentiales), koje nastadose najprije ~a potom u Nk__mackoj i Francuskoj. To su upute za svecenike-ispovjednike o iO~ekakotrebaju odmjeriti pokoru koju trebaju naloziti

~.

penitentima. Buduci da se nije smatralo uputnim da se takav sud pre-pusti pojedinom sveceniku-ispovjedniku, grijesi su bili specificirani do u najmanje pojedinosti vec prema razliCitlm vrstama i tezini. Tako npr. u po ornic OJ 1 BURCHARDA6 nalazimo niSta manje nego dvadeset razlicitih naCina ubojstva te pokoru koja odgovara svakom po-jedinom nacinu. Uostalom, od vremena karolinske renesanse nisu viSe prestajale tufbe na mehanizam pokornickih knjiga i na njihovu upotre-bu.7 Nitko ipak nije pomislio da bi u ovim Zibelli sacerdotum(( mogao naci katolicku moralnu nauku. Ali nedostatak jedne pozitivno obradene moraine teologije davao je tim knjigama veliko prakticno znacenje. Te

~-Kiijlge- razlikuju od kazuistickih prirucnika novije moraine teologije po tome sto njima gotovo sasvim nedostaje raz~da ~~c~la i sto su jednostrano sastavljene za odredivanje-zaduvoijSfille.

' PL 140, 853 DC. 7 P. GALTIER, Satisfaction, u: Diet. Theol. C. XIV, 1165 ss. Kasnije se ABE-

LARD na osnovi svoje etike nakane vrlo fostoko borio protiv pokornickih knjiga i zadao je odlucan udarac mehanickoj praksi ispovijedanja. Usp. J. HIRSCHBERGER, Geschichte der Philosophie, Freiburg 1949, sv. I, str. 360.

I'

l:, - _, ~

30 POKORNICKE KNJIGE

BIBLIOGRAFIJA

G. LE BRAS, Penitentiels; u: Diet. Theol. Cath. XII, 1160-1179. H. J. SCHMITZ, Die Bu{Jbucher und die Bu{Jdisziplin der Kirche. Mainz 1883. G. RAUSCHEN, Eucharistie und Bu{Jsakrament in den ersten sechs Jahrhunderten

der Kirche. 2. izd. Freiburg i. Br. 1910. P. SCHULZE, Die Entwicklung der Hauptlaster- und Haupttugendlehre von Gregor

dem Gro{Jen bis Petrus Lombardus. Greifswald 1914. PH. DELHA YE, Les idees morales de saint Isidore de Seville, u: Recherches de

Theol. ancienne et medievale 26 (1959), str. 17--49.

V. MORALNA TEOLOGIJA U VISOKOM SREDNJEM VIJEKU

Visoki srednji vijek predstavlja ne samo vrhunac teologije uopce nego takoder i moraine teologije.

BE,RNARD od CLAIRVAUXA, HUGO i RIKARD od sv. VIKTORA, ECKEHARD, TAULER, GERSON, TOMA KEMPENSKI veliki su pred--~tavnici asketsko-misticki orijentirane moraine teologije. Veliki skola-stici prije TOME ne pridaju jos nikakvo zasebno mjesto moralnoj teolo-giji unutar svojih teoloskih sistema. Oni govore o moralnim pitanjima _!!~ijek u svezi s naukom o stvaranJu, iskonskom grijehu, Kristovom utjelovljenju i sakramentima. To vrijedi sve od Petra LOMBARDSKO-GA i njegovih komentatora pa do ALBERTA VELIKOGA (1193-1280), koji doduse filozofski tumaci Aristotelovu Nikomahovu etiku, ali uopce ne dolazi na pomisao da bi stvorio vlastitu teolosku disciplinu po uzoru na Aristotelovu etiku. Ucitelj sv. Tome ima u biti isto stajaliste kao i veliki ucitelji franjevacke skole: ALEKSANDAR HALESKI (umro 1245.) i BONAVENTURA (1221-1274). Za njih je citava teologija nedje-ljiva nauka o Bogu, a o eovjeku samo u svjetlu Boga, a u isto je vrije-me u svim svojim istinama mudrosni nauk; to znaci da sve objavljene istine vee prema svojoj biti moraju u teologiji biti tako obradene da svojim plodovima poticu vjeru i ljubav. Teologija nije samo radi

~ontemplacije, . nego takoder da mi postanemo dobri, stovise prvotno ~a_to da riif posianerno dobri.8 Krscansko je cudorede bilo Serafskom ucitelju do te mjere izraZaj otajstva vjere te mu je bila posve tuda misao da bi iz dogmatike izdvojio vlastitu moralno-teolosku disciplinu, otprilike prema znanstvenim principima moraine filozofije, iii pak da bi je ugradio unutar same dogmatike. To medutim nikako ne znaci da u njega nema znanstvene moraine teologije.

' BONAVENTURA, Predgovor komentaru Sentencija q 3, izdanje Quarachi 1,13.

---------------' -- '~-

MORALNA TEOLOGIJA VISOKOG SREDNJEG VIJEKA 31

Sv. TOMI AKVINSKOM (umro 1274.) zahvaljujemo grandioznu sinte-zu cjelokupne dotadasnje teoloske predaje i u isto vrijeme i izvjesni novi poeetak moralno-teoloske znanosti. Krseanska moralna na~~~ u_I!J~gQyorn je djelu samo dio jedne i nepodijeljene nauke o Bogu. I u znanstvenom prikazu krscanskoga zivota srediSte nije eovjek vec Bog, i to Bog kakav nam se oeitovao u naravnoj i nadnaravnoj objavi. Misaona veza koja jamci jedinstvo moraine teologije (sam ovaj naziv jos ne nalazimo kod Tome, on naime poznaje samo jednu nauku o vjeri) sa cjelokupnim To-minim teoloskirn sistemom u prvom je redu ideja stvaranja i svrhe, za-tirn covjekova bogooblicnost, tako da raspravljajuCi 0 eovjeku ne moze se u krajnjoj liniji niSta bitno o njemu kazati ako se iskljuci bozanski Pralik, te se u prikazivanju slike-stvorenja zapravo uvijek govori o Bogu, pocetku i prauzoru svega. Treci ujedinjavajuci vid jest covjestvo Kristo-vo kao na5 put k Bogu.

Sam Toma postavlja ova tri stupa na kojima pociva jedinstvo njego-ve teologije: Prvotna svrha ove svete znanosti jest posredovati znanje o Bogu ne samo kakav je on u sebi nego isto tako ukoliko je on Pocelo i Svrha svih stvari, a na poseban nacin razumnih stvorova. Stoga cemo raspravljati ponajprije o Bogu (Pars I Summae Theologicae), zatim o ra-zumski upravljenoj temji stvorenja prema Bogu (Pars II), i kao trece o Kristu, koji je kao eovjek put nasega uzdizanja k Bogu9 (Pars III). BuduCi da je eovjek stvoren na sliku Bozju, po tome je naime izra:lena njegova duhovnost, slobodna volja i samoodredenje, nakon rasprave o Praliku, tj. Bogu, i o onom sto je prema svojoj volji svojom bofanskom moci stvorio, preostaje da govorirno i 0 njegovoj slici, 0 eovjeku ukoliko je takoder ovaj snagom svoje slobode princip svojih djela.10 Nas Gospodin Isus Krist, Spasitelj svoga naroda od njegovih grijeha, u sebi samom nam je pokazao put istine, kojim mozemo nakon uskrsnuea po-stici blaZenstvo neprolaznog zivota. Zbog toga je nilZno da, nakon ras-prave o zadnjoj svrsi ljudskog zivota te o krepostima i porocima, pro-motrimo samog naseg Spasitelja kao i njegove darove spasenja. 11

Na taj se nacin doista u Pars II Summae theologicae raspravlja o eovjekovoj cudorednosti u svjetlu njegove slicnosti s Bogom u okviru sustavnog teoloskog izlaganja, ali se to, prema zamisli Andeoskog na-ucitelja, nikako ne smije uzeti kao neka sasvim u sebe zatvorena i odije-ljena moralna teologija, koja bi se bez daljnjega iz te cjeline mogla izdvo-jiti. Temeljno i sveobuhvatno ishodiSte nije nauka o vjecnom blazen-

Prolog za S. th. I q 2. 10 Prolog za S. th. II. 11 Prolog za S. th. III.

32 VELIKI SISTEMATICAR TOMA

stvu, koju uvodi Prima Secundae, vec nauka o Bogu, Stvoritelju i Do-Vrfitelju, te nauka o Kristu, Otkupitelju i Ucitelju, u kojem na5a slicnost s Bogom __ jma svoj_ nadnarav_ni temelj .. Ta je nauka temeljni nosac tiiave.njegove teologije. Samo ako se razdijeli ono sto je prema Tomi nerazdvojivo medusobno povezano, moie izgledati da njegovom moralu nedostaje teocentricna i kristocentricna usmjerenost. Misao o nasljedo-vanju Krista na temelju sakramentalno-milosne povezanosti s Kristom bitno pripada moralu sv. Tome, koji uvijek ostaje samo dio nauke o vjeri, odnosno Radosnoj vijesti.

ARISTOTEL je izvrsio veoma snafan utjecaj na Tomu s obzirom na naciriol:Jrade moraine nauke: rasprava o Nikomahovoj etici pokazuje pozitivno znacenje naravnog razuma ( odnosno objave koja je ukljuce-na u stvaranje) za-cudoreani tlvot. Tako je upravo Toma na pitanje, kojim su se vec pozabavili KLEMENT ALEKSANDRIJSKI i AMBROZIJE kao i ostali veliki teolozi, na pitanje, naime, o odnosu izmedu naravne i nadnaravne cudorednosti, te o odnosu izmedu razuma i vjere u cudo-rednom zivotu, dao konacni odgovor. lpak, sadrfajno i svojim konacnim namjerama moralna nauka sv. Tome_ dtiguje daleko viSe dotadanjoj teo-

1oskoj predaji (AUGUSTIN, DIONIZIJE AREOPAGITA) negoli samom Aristotelu. Temeljni je pojam o blazenstvu kod sv. Tome skroz-naskroz r.1-icitod~J\Iistotelo.vog poimanja blaZenstva. Kod Aristotela srediSnja tocka je fovjek a pojam blaZenstva je potpuno unutarsvjetski (imanen-tan). Kod Tome, medutim, beatitudo Zil]-_c_i bla7ena w~tvo s_Bo-gom u sudjelovanju na njegovoj spoznajiif sjedinjenju u ljubavi. U skla-du s tinie i Aristotelovo poimanje kreposti-popnriillo jec.luboku pre-inaku. Ne vi~samQtJ~?-_~r~~las!itom s~ i iz samo_g~_s_t~9l_:'olji ~pusti~as vodi milost,

~c i primjer Kristov daje krepostlrna njihovo usmjeren3e-T"femeljni smi;u;~ pa i tamo gdje njihova formalna strana po Aristotelovim kate-gorijama narocito dolazi do izraZaja.r

frima Secundae Summae Theologicae mogla bi se u neku ruku na-:::> zvati ~na obraduje n~vrsi, o __lobodi v~je,

o strastima i o tt!_1:11eljnim navikaifiil (habitus),!!J'Ce{!ito o krepostima12, () grijesima, o zakonu i o milosti. Citav ovaj prvi dio Secundae sasvim je usmjerell-na ,iz1lO.St:-onaJe -jezgra novog Zakona~ Najodlicnija _st_yar u_nQVQ~_ayj~t!!_~m.Zak()nu, na cemu pociva sva njegova snaga, jest milost Duha Svetoga, koja se daje preko \riere u Krista. Stoga i jest novi za!?n _p_~otna milost samoga Duha Svetoga. koja se podjeljuje oiiima

.

12 Za tomisticko poimanje vrline vrlo je znaeajno da Quaestiones 68-70, koje

zakljucuju ovaj dio, razraduju darove i plodove Duha Svetoga.

ZAKON MILOSTI 33

sto vjeruju u Krista ... Ali novi zakon sadrzi u sebi nesto sto je kao pri-prava za milost Duha Svetoga i sto spada na upotrebu ove milosti. To je u neku ruku na drugom mjestu u novom zakonu.13

Secunda Secundae mo Ii bismo nazvati posebnom moralkom. Doista ------ ~ '- ,

tu se raspravlja o cjelokupnom po rucJu cu orednog zivota, saZetom u trima bogoslovnim i cetiro;i~_stofornim krepostima. Ove zadllje nije To-. ma, kako ih sam prikazuje, preuzeo toliko od Aristotela koliko iz tisuc-godiSnje krscanske predaje i njezinog vlastitog poimanja tih kreposti, iako se on u mnogim pojedinostima poziva narocito na Filozofa.

Toma je sve do u nase vrijeme imao svoje velike komentatore i na-stavljace, poglavito u novom procvatu skolastike u 16. stoljecu. Ali i Bonaventura i njegova skola SU imali velike nasljednike, posebno u DUNS SCOTU (umro 1308). Glavna razlika izmedu skotisticke i tomi-sticke skole glede temeljnog poimanja moraine teologije - kod Tome prvenstvo razuma (spoznaje), kod Skota rvenstvo vol'e l'ubavi) -mozda je ipak cesto bila pretjerivana; jer l koc1 'Tollle je ipak lju av ono sto konacno odlucuje, a za Bonaventuru i Skota mora eovjekova ljubav biti posve razumna i vodena spoznajom. I sam prakticni razum kod Tome vec u sebi nosi moci ljubavi. lpak se ne smije izbrisati razlika koja postoji izmedu razlicitih temeljnih postavki obiju velikih teoloskih pra-vaca. Istom njihovo jedinstvo stvara sve bogatstvo teologije.

BIBLIOGRAFIJA

Beitriige zur Philosophie und Theologie des Mittelalters. Izdanje Baumker i Grabmann.

0. LOTTIN 0. S. B., Psychologie et morale aux Xlle et Xllle siecle. Louvain 1942/54. A. DEMPF, Die Ethik des Mittelalters. Miinchen und Berlin 1927. E. GILSON, Der Geist der mittelalterliche.n Philosophie. Wien 1950. F. WAGNER, Der Sittlichkeitsbegriff in der christlichen Ethik des Mittelalters,

Miinster 1936. F. HOMMEL, Nosce teipsum. Die Ethik des Peter Abiilard, Wiesbaden, 1947. J. A. HILLER, Albrecht van Eyb. A Medieval Moralist. Washington 1940. PH. DELHA YE, L'enseignement de la philosophie morale au Xlle siecle, u: Medieval

Studies 11 (1949), str. 77-99. -, Florilegium morale oxoniense. Texte publie et commente par PH. DELHA YE.

Louvain 1955. -, Quelques aspects de la morale de saint Anselme, u: Spicilegium Beccense.

Pariz 1959, str. 401-422. -, Pierre Lombard, sa vie, ses oeuvres, sa morale. Pariz 1961. ST. REHRL, Grundlegung der Moral bei Johannes Duns Scotus, u: Salzburger

Jahrbuch fur Philosophie und Theologie 3 (1959), str. 137-228 . 13 S. th. I II q 106 a 1.

3 Kristov zakon

34 MORALNA TEOLOGUA KASNOG SREDNJEG VIJEKA

H. LAUER, Die Moraltheologie Alberts des GrofJen. Freiburg 1911. A. PELZER, Les cours inedits d'Albert le Grand sur la Morale a Nicomaque et redige

par saint Thomas d'Aquin, u: Revue Neoscolastique de Philosophie 24 (1922), str. 333---361; 479-520.

H. PIESCH, Meister Eckharts Ethik. Luzern 1949. CH. NOLKENSMEIER, Ethische Grundfragen bei Bonaventura. Leipzig 1932. J. KAUP, Die theologische Tugend der Liebe nach der Lehre des hl. Bonaventura.

Miinster 1927. z. ALSZEGHY S. J., Grundformen der Liebe. Die Theorie der Gottesliebe bei dem

hl. Bonaventura. Rim 1946. A. EMMEN 0. F. M., Die Gliickseligkeitslehre des Matthiius von Acquasparta, u:

Wissenschaft und Weisheit 22 (1959), str. 174-189. E. KERN, Das Tugendsystem des hl. Bernhard von Clairvaux, Freiburg 1934. R. EGENTER, Gottesfreundschaf t. Die Lehre von der Gottesfreundschaft in der

Scholastik und Mystik des 12. und 13. Jahrhunderts. Augsburg 1928. A. RIETTER, Die Moral des hl. Thomas von Aquin. Miinchen 1858. E. GILSON, S. Thomas d'Aquin. Pariz 1925. J. MAUSBACH, Thomas von Aquin als Meister der christlichen Sittenlehre.

Miinchen 1925. H. JAFFA, Thomism and Aristotelianism. A Study of the Commentary by Thomas

Aquinas on the Nicomachean Ethics. Chicago 1952. TH. STEINB-OCHEL, Der Zweckgedanke in der Philosophie des hl. Thomas.

Miinster 1912. M. WITTMANN, Die Ethik des hl. Thomas von Aquin. Miinchen 1933. A. D. SERTILLANGES 0. P., La philosophie morale de S. Thomas d'Aquin.

Paris 1942. M. GRABMANN, Das Weiterwirken des moraltheologischen Schriftums des hl.

Thomas von Aquin im Mittelalter, u: Divus Thomas (Freiburg) 24 (1947), str. 3---28.

-, Albert von Brescia 0. P. (t 1314) und sein Werk De officiis sacerdotis, u: Divus Thomas (Freiburg) 1940, str. 1-38.

-, Mittelalterliches Geistesleben. Miinchen 1926. J. LECLERCQ, La philosophie morale de saint Thomas devant la pensee contem-

poraine. Louvain-Pariz 1955. L. B. GILLON 0. P., L'imitation du Christ et la morale de saint Thomas, u: Ange-

licum 36 (1959), str. 263---286. J. B. METZ, Christliche Anthropozentrik. Ober die Denkform des Thomas von

Aquin. Mit einem einfuhrenden Essay von Karl Rahner. Miinchen 1962.

VI. MORALNA TEOLOGIJA U CETRNAESTOM I PETNAESTOM STOUECU

1. Nomlna)l:mm

Sv . Toma, koji je doveo.moralnu teologiju do jednog do tada nedo-stignutog savrsenstva, na ovom podrucju nije imao nijednog doraslog ucenika. foslije sv. Tome podrucje moraine teologije zauzeli su okami-

NOMINALIZAM 35

~ U temeljima razvoja moraine teologije 14. stoljeca stoji metafizika \JILIMA_ O~ (umro 1349.). Nominalizam je uglavnom bio _zaokupljen J!_

36 MORALNA TEOLOGIJA KASNOG SREDNJEG VIJEKA

BIBLIOGRAFIJA

E. LONGPR:i;:, Le Commentaire sur les Sentences de Jean Gerson, u: Arch. Hist. Francisc. 1930.

L. VEREECKE, L'obligation morale selon Guillaume d'Ockham, u: Vie Spir. Sup-plement 45 (1958), str. 123-143.

2. Zlatno doba Zbirld za ispovjednike Usporedno s komentarima Sentenci i velikim pojedinacnim traktati-

ma susrecemo u 14. i 15. stoljeeu sve veci procvat zbirki za ispovje~ .. Pretece ovih zbirki bile su ~ke pokornicke knjige koje su u vrijeme obnove privatne pokore odredivale stupanj pokornickih djela. Ove su se zbirke za ispovjednike prosirile medu klerom poeevsi od 13. stoljeea pa nadalje. Medu prve se ubrajaju ~>Summa ROBERTA FLAMES-BURYJA i rasprave IVANA, lektora u Freiburgu, o glavnim grijes1mal o

-~-ispovijedi. U 14. stoljecu susrecemo Summa Pisana BARTOLOMEJA od PISE i Summa Astezana ASTEZIJA od ASTIJA._Y 15. stoljecu, koje

~e m.oZe :tJ,~ati stoljecem veliJdh ~birki, nalazimo. SUmnJ:a angelica ANDELA od CLAVASIJA i Rosella Casuum BAPTISTA od SALISA. ~~jznaeajnija je._~vaka~c:i_zb~rka sv. ANTONINA koja prufa iscrpnu sliku cudorednog zivota u 15. stoljeeu i koja je izvrsila vrlo veliki utjecaj na kasnije zbirke. Pocetkom 16. stoljeea pojavljuje se Summa Sylve-strina SILVESTRA PRIERIASA (u. 1523), koja je dozivjela vise od eetr-naest izdanja i uz Summula kardinala CAJETANA smatra se najboljom zbirkom 16. stoljeca. Sve ove zbirke za ispovjednike sadrfavaju opce traktate. Medutim, bez obzira na to da Ii su ti traktati poredani abeced-nim redom, kao kod veCine tih zbirki, iii pak metodoloski kao u teoloskoj Sumi sv. Antonina, nijedna od njih ne prisvaja sebi zvucan naslov mo-raine teologije, kako je to bilo uobieajeno u 17. stoljecu, niti se sma-trala nekim udZbenikom (Institutiones morales), prema obieaju nasega vremena; one su naprosto poma_gala, odnosno LJ:.ksikoni moraine teologije. U njima mozemo naci poredano pod odredenim rijeCifu.a sve sto Je nufuo za brzu informaciju sveeenika-pastoralca: moral, pravo, liturgija, pastoral sakramenata itd. Mogli bismo ih, doduse, nazvati i Vade mecum, ali nikako ne prirucnicima moraine teologije, jer je u to vrijeme postojala samo jedna i nepodijeljena teologija, u kojoj je cudo-redna nauka bila sastavni dio cjelokupne krscanske teoloske nauke.

KAZUISTICKI MORAL 37

BIBLIOGRAFIJA

J. DIETTERLE, Die Summae Confessorum sive de casibus conscientiae von ihren Anfiingen an bis zur Silvester Prierias, u: Zeitschrift fur Kirchengeschichte 25-27 (1903-1906), niz nastavaka.

-, Die Franziskanischen Summae confessorum und ihre Bestimmungen uber den AblafJ. Dobeln 1893.

P. MICHAUD QUANTIN, Apropos des premieres Summae confessorum. Theologie et droit canonique, u: Rech. Th. Anc. Med. 26 (1959), str. 266-306.

P. J:i;:ROME de Paris, La doctrine morale de S. Laurent de Brindes. Pariz 1933. J. CALVERAS S. J., Los Confessionales y los Ejercicios de San Ignacio, u:

Archivum Historicum S. J. 17 (1948), str. 51-101. J. G. ZIEGLER, Die Ehelehre der Ponitentialsummen von 1200-1350. Eine Unter-

suchung zur Geschichte der Moral- und Pastoraltheologie. Regensburg 1957. E. DYNOYER, L'Enchiridon Confessariorum del Navaro. Pamplona 1957. R. P. EUGENE, La conscience morale a cinq siecles de distance. Autour de Saint

Antonin, in: Revue Thomiste 18 (1935), str. 211-236. R. CREYTENS 0. P., Les cas de conscience soumis a S. Antonin de Florence par

Dominique de Catalogne, u: Archivum Fratrum Praedicatorum 28 (1958), str. 149-220.

VII. MORALNA TEOLOGIJA NA POCETKU NOVOGA VIJEKA

1. Tomisti~ld preporod

Tijekom 15. stoljeea uoeavaju se prvi znakovi obnove tomizma, . po~c;;bno--lla njemackim sveucilistima. U Kolnu, HENRIK od GORKUMA (u. 1431.) piSe prvi komentar Sume sv. Tome. Ali istom pocetkom 16. sto-ljeca Suma Tome Akvinca postaje osnovni "prirucnik i zauzima mjesto Sentenci Petra Lombarda. Posljedice ove obnove bile su nesagledive.

U Sentencama Petra Lombarda uopce se ne nalazi dio posvecen mo-ralnoj teologiji; temeljne teme moraine teologije ovdje nisu sustavno iznesene. Tako je npr. nauka o krepostima pridodana nauci o utjelov-ljenju. Naprotiv, Suma sv. Tome tako je sastavljena da u njoj moralna

te~~logija ima prvorazredno mjesto. Novi se procvat moraine teologije odvija u okvirima Sume. Procvat tomizma ujedno je i vrijeme procvata moraine teologije.

Upravo je Secunda Secundae imala najveCi broj komentatora. Medu velike moraliste pocetkom 16. stoljeea, cija djela zapravo oznacuju pocetak Citavog niza prirucnika moraine teologije koji se temelje na sv. Tomi, ubrajamo: u Njemackoj KONRADA KOELLINA (u. 1538.) koji je napravio prvi potpuni komentar Secunda Secundae; u Italiji: TOMU de VIO kardinala CAJETANA (u. 1534.), ciji komentari Sume s Opuscula

38 MORALNA TEOLOGIJA XVI. STOLJECA

moralno-teoloskog sadrZaja te njegovom Summula tvore zapravo cje-lovit moralno-teoloski doprinos, cije znacenje nije tako lako precijeniti. Prvak tomisticke renesanse u Spanjolskoj nedvojbeno je FRANCISCO DE VITORIA (u. 1546). Njegov doprinos s opsirnim komentarima, kojih se prvo izdanje upravo objavljuje (Salamanca 1932. sl.), nije manji od nje-govih proslavljenih Relectiones, kojima je stekao slavu osnivaea skola-sticke nauke o medunarodnom pravu. On je prvi u citavom nizu znaeajnih moralista salamanske skole, u kojoj se izmjenjuju sve do kraja 16. stolje-ea: MELCHIOR CANO (u. 1560.), DOMINIK SOTO (u. 1560.), BARTO-LOMEJ A MEDINA (u. 1581.), DOMINIK BA:f':!EZ (u. 1604.).

Salamanska skola predstavlja vrhunac moraine teologije u tom smi-~~!Q_ ie._~-g~yfr moraln~ teologije sv. Tome uspjela ugraditi tekovine nominalizma, metodu blisku zbilji i prilagodenost modernom vremenu. VeJika'ojeia ove skole SU komentari na sv. Tomu, a njezina naroCita vri-jednost lezi u raspravama o medunarodnom pravu i o pravednosti.

BIBLIOGRAFIJA

M. DAFFARA 0. P., Tommaso de Vio Gaetano interprete e commentatore della morale di S. Tommaso, u: Rev. Neoscol. Suppl. al volume XXVII, ofojak 1935, str. 75-102.

V. CARRO, De Pedro de Soto a Domingo Banez, u: Ciencia Tomista 37 (1928), str. 145-178.

-, Domingo Soto y el derecho de Gentes. Madrid 1930. -, El Maestro Fray Pedro de Soto, Confesor de Carlos V y las controversias

politico-theologicas del siglo XVI. Madrid 1927. T. URDANOZ 0. P., Estudios etico-juridicos entorno a Vitoria. Salamanca 1947. Obras de Francisco de Vitoria. Madrid 1960. (Kriticko izdanje i uvod T. URDANOZ-a

0. P., panjolski i latinski tekst.) S. J. RUEVE, Francis Suarez and the natural law. Ann Arbor 1940. L. IZAGA, Luis de Molina, internacionalista, u: Razon y Fe 110 (1936), str. 43-55;

192-206.

----2. ;Nastanak Prlrucnlka moraine teologije . .,.,_ - ~"- --

Tomisticki preporod krscanske moraine teologije u 16. stoljeeu zapra-vo je vrijeme ravnoteze u razvoju krseanske moralke, ukoliko, naime, ~a5 u ovom razdoblju dolazi do stvaranja skladne sinteze izmedu speku-lativnog i prakticnog elementa u samoj moralci. Medutim, ta ravnotefa ipak nije tako dugo potrajala. Naime, upravo iz duhovnog ozracja 16. stoljeca nastaje moralna teologija kao samostalna znanost usmje-rena praksi, dok je ~ne spekulativne di~love preuzela dogmatika.

MORALNA TEOLOGIJA ZA ISPOVJEDNIKE 39

Razlozi za ovo odvajanje moraine teologije su mnogobrojni. Spomenut cemo samo neke.

Dekr~ Tridentskog sa~ra o dijeljenju sak1:!!:._menta pokore - toC-no nabraJanje grijeha prema broju, vrsti i okolnostima koje mi]enjaju vrstu grijeha - doveli su do toga da~ocelo sufavati podrucje moralno--teoloske problematike. lndividualisticki mentalitet sve se vise koncentri-rao na pnmjereno ispitivanje savjesti i nasamo primanje sakramenta pokore. :fr

40 POTRIDENTINSKA MORALNA TEOLOGIJA

Dva veoma utjecajna tumaea Sume sv. Tome su GABRIEL VASQUEZ (u. 1604) i FRANCISCO SUAREZ (u. 1617). Za njihove je komentare s meto-doloskog gledista znaeajno da oni u njih prvi uvode pravni nacin miSlje-nja i dokazivanja i pokazuju stanovitu samostalnost u svojim komenta-rima naspram izvornog teksta sv. Tome. Teologija Vasqueza i Suareza tvorila bi cjelinu za sebe i bez Akvinceva teksta.

(2) Autori koji su se posvetili proucavanju pojedinih pitanja, a pose-bice moralnog prava. LUIS DE MOLINA (1545-1600) nastojao je u svo-Jem djelu De justitla et jure ici u korak s razvojem trgovine i finan-cijskog poslovanja, naroeito s obzirom na Spanjolsku i Portugal. LEO-NARD LESSIUS (1554--1623) posvecuje se proueavanju gospodarske i socijalne politike i to posebno uzimajuCi u obzir trgovinu kako se razvi-jala u Antwerpenu i Frankfurtu na Majni. Kardinal JUAN DE LUGO (1583-1660) nam je ostavio klasicne traktate De justitia i De poeni-tentia. TOMA SANCHEZ (1550-1610) pise, vec u sjeni Tridentskog sabo-ra, djelo De matrimonii sacramento, u kojem je sazeta cjelokupna dotadasnja teoloska nauka o fonidbi ukljucujuci i samo zenidbeno pravo.

(3) S obzirom na znacajnije sastavlja.Ge rirucnika mora ne teologije treba prvotno spomenuti prirucnik @stitutiones Morales)

~ORA (1536--1603). To je prvi prirucnik tak\Og tipa moraine teologi-]e kojf]e prevladavao sve do samog II Vatikanskog sabora. Time je bila utvrdena struktura, a kasniji moralisti u. tom gotovo nista ne mije-njaju: nakon rvog dijela~~ govori ~naceli~, slijed~ redom. ponajpri"e Bozje i er vene zapovijedi, pa n~~sakramentima, ce)'.l: zure i oprosti i na kraju ~-osnpo]edinih stalefa. Prvo izdanje priruc-n1ka-- Juana Azora 1zislo je-u razdoblju 1600-1611. - Od sastavljaea

sli~nih cjelovitih prikaza moraine teologije, osim vee spomenutih kardi-nala de Lugo i Tome Sancheza (Opus morale in praecepta Decalogi) znaeajniji su jos: VINCENZO FILLIUCI (1566--1622), PAUL LAYMANN (1575-1635), FERDINAND DE CASTROPALAO (1581-1633) i HER-MANN BUSENBAUM (1600-1668).

(4) l'tla konct1, moramo jos spomenuti prirucnike za ispovjednike, koji zapravo nisu nista drugo nego epigoni zbirki za ispovjed.nike 14. i !5.

stoljeea. Spomenimo jos lnstructio Sacerdotum iii SU~ kardinala FRANCISCA DE TOLEDO (u. 1596.) i Praxis poenitentialis VALERIUSA RA YMALDUSA (u. 1623.).

Posve je naravno da bismo mogli imenovati i .mnogobrojne ne-isu-sov~ kao predstavnike te nove moraine teologije. Medutim ona se je ponajvise razvila upravo u krilu DrnZbe Isusove, kao sto se onaj drugi pravac razvio u Salamanskoj skoli.

MORALNA TEOLOGIJA XVII. I XVIII. STOLJECA 41

BIBLIOGRAFIJA

I. v. DOLLINGER i H. REUSCH, Geschichte der Moraltheologie in der romisch-katholischen Kirche. Nordlingen 1889.

J. TERNUS, Zur Vorgeschichte der Moralsysteme van Vitoria bis Medina. Paderborn 1930.

J. DE BLIC, B. Medina et les origines du probabilisme, u: Ephem. Theol. Lovan. 7 (1930), str. 46-83; 263-291.

M. M. GORCE, A propos de B. de Medina et du probabilisme, u: Ephem. Theol. Lovan. 7 (1930), str. 480 ss.

G. CERIANI, La Compagnia di Gesu e la Teologia Morale, u: Scuola Cattolica 1941. ULPIANO LOPEZ S. J., 11 metodo e la dottrina morale nei classici della Compagnia

di Gesu, u: La Compagnia di Gesu e le Scienze Sacre, Analecta Gregoriana, Rim 1942, str. 83-113.

M. PETROCCHI, Il problema del lassismo nel secolo XVII. Rim 1953. F. PELSTER, Eine Kontroverse iiber die Methode der Moraltheologie aus dem

Ende des 16. Jahrhunderts, u: Scholastik 17 (1942), str. 385-411. F. PETIT 0. P., Le decadence de la morale, jalons d'histoire, u: Supplement de

La Vie Spir. 4 (1951), str 144-152. E. BAUDIN, La philosophie de Pascal, sv. III: Pascal et la casuistique. Neuchatel

l.947. A. EBERLE, Das probabile bei Thyrsus Gonzalez in seiner Kampfschrift gegen

den Probabilismus als Grundlage seines Moralsystems, u: Theol. Quartalschr. 127 (1947), str. 295-321.

E. MOORE, La moral en el siglo XVI y primera mitad del XVII. Granada 1956. L. VEREECKE, Conscience morale et loi humaine selon Gabriel Vasquez. Paris-

-Tournai 1957.

VIII. MORALNA TEOLOGIJA U SEDAMNAESTOM I OSAMNAESTOM STOLJECU

Odijeljena od dogmatike moralna se teologija sada vec razvija svo-jim posve vlastitim ritmom. Usredotocena na traktat o odluci savjesti, ona se uglavnom bavila rjesavanjem cuvenog problema probabilizma. I to tako temeljito te se slobodno mofo kazati da je povijest moraine teologije u ova dva stoljeea bila zapray9_ PQ~ijest probab~lizma. Takav poseban nacin ranl:n:iifeVaiiJl:CpiOOlernatike dovecqe uosfafom do stvara-nja jedne sasvim apstraktne kazuistike bez dodira sa zivotom. Tako je moralka viSe od je0nog stolJeca bila Zafvorena u krug svoga vlastitog problema.

Od autora koji su stekli falostan glas savrsenih kazuista i koji su brzo plovili prema laksizmu, znaeajniji su: ANTONIO DIANA, koji

-u svojem djelu Resolutiones morales(( rjesava viSe od 20.000 pitanja savjesti; ANTONIO ESCOBAR cije je djelo Universae theologiae mo-ralis recenfiores absquelite sententiae(( (1652) uskoro postalo slavno;

42 POTRIDENTINSKA MORALNA TEOLOGIJA

TOMMASO TAMBURINI S. J. i JUAN CARAMUEL, nazvan knez laksista.

Reakcija protiv laksizma bila je krajnje ostra: ]ansenisti SU presli u napad protiv svake kazuistike. Jansenisticka moralna nauka iznesena je prije svega u slijedecim djelima: Prakticni moral isusovaca od ANTOINEA ARNAULDA, Essais de morale od PIERREA NICOLEA, Lettres Provinciales sto je napisao BLAISE PASCAL. Drugi su autori vise iii manje prisvojili temeljne jansenisticke postavke. Tako npr LOUIS HABERT u svojem djelu Theologia Dogmatica et Moralis (1709), CASPAR JUENIN u Theologia Moralis (1741). Drleci se sasvim po strani i iznad te zestoke raspre karmelicani iz Salamanke prireduju uz glasoviti Cursus Theologicus i svoj Cursus Theologiae Moralis (1665-1724), sto je zacijelo najznafajnije moralno-teolosko djelo 17. stoljeca. Po strani spora drlali su se i CHARLES RENi;: BILLUART 0. P., koji nastoji povezati dogmatiku i moralku, i PAUL GABRIEL AN-TOINE S. J., koji 1726. objavljuje svoje djelo Theologia Universa.

Svade oko probabilizma pokazale su se, na koncu konca, kao posve besplodne za moralnu teologiju. Te su rasprave pridonijele tome da se polako gubio iz vida vlastiti znafaj krscanske cudorednosti. Zasluga je sv. ALFONZA LIGUORIJA u tom da je uspio pronaci zlatnu sredinu izme-du ta dva krajnje protivna stava. Posto je primio izobrazbu u duhu probabiliorizma, sv. Alfonz je uskoro presao na umjereni probabilizam, da bi konacno zauzeo stav ekviprobabilizma. To je bilo rjesenje koje je veliki dusobriznik nasao svojim smislom za stvarnost. U moralnoj nauci sv. Alfonza u cjelini oucavanje konkretnih okoln sti moralnog djelova-nja nadilazi uvijek ,puk.u mehanic u primjenu nekog propisa, pa bio on

n~am kako ispravan. Medutim, treba ipak napomenuti da alfonzovska moralka spada u onu grupu moralnih teologija koja se uspjela nametnuti vec od konca 16. stoljeea. Ona ima udjela u dobrim i losim stranama te grupe. Uostalom, bilo bi nepravedno prema sv. Alfonzu ako bismo u izla-ganju krscanske cudorednosti vodili racuna samo o njegovom djelu XJ:ieologia Moralis, zaboravivsi pri tom njegove veoma opsefoe i nada-leko~e o savrsenom krscanskom zivotu.14 Od tih mnogobroj-

-" I

1~ $to se ovdje kafe posebno o sv. Alfonzu, opcenito vrijedi i za cijelu ovu cesto kntIZiranu epohu: bila bi podvala ako bi se tvrdilo da se cjelokupna k~eanska cudoredna nauka nalazi u Institutiones theologiae moralis. Bili su vrlo obljub-ljeni i duhovni spisi koji su opisivali savreni zivot u nasljedovanju Krista i po-stupni rast. Podsjecamo samo na poznata djela isusovaca SAINT-JUREA i LALLE-MANTA i na francusku kolu 17. stoljeea: B:RULLE, M. OLIER, CONDREN, JEAN EUDES, koji su drfali budnim smisao za misterij i za ,.zakon milosti, (usp. J. GAUTIER, La spiritualite catholique. Pariz 1953, str. 219-261).

-----------------~""

SV. ALFONZ LIGUORI 43

nih spisa spomenimo ovdje samo dragocjenu knjiZicu Pratica di amar Gesu Cristo u kojoj se u svezi s 13. poglavljem Prve poslanice Korinea-nima krscanski zivot promatra posve u svjetlu bofanske ljubavi. To je ustvari osnovni nacrt moralke ljubavi i pokazuje koji je smjer sinteze u Zakonu Duha zivota u Kristu Isusu.

Najznafajnija kazuistltka dfela sv. Alfonza su slijedeea: 1) Theo-logia Moralis koja se pojavila 1748. kao tumacenje i nadopuna veoma rasirenog djela HERMANNA BUSENBAUMA S. J. Medulla Theologiae Moralis. Od 1753-1755. ponovno izlazi ali sada kao samostalno djelo, a nakon smrti sv. Alfonza dozivjela je viSe od 70 izdanja.15

2) Homo Apostolicus koje se pojavilo najprije na talijanskom jeziku pod nazivom lstruzione e pratica per un confessore. Ovo mozda najzrelije djelo sv. Alfonza dozivjelo je 118 izdanja.

3) Praxis Confessarii i Il confessore diretto per la confessioni del-la gente di campagna su zapravo prirucnici u safetom obliku za ispo-vjednika.

. 4) Mnogobrojni pojedini znanstveni radovi u kojima je pokusavao tako rijesiti gordijski cvor probabilizma da pojedinac u svojoj sponta-nosti ne bude uniSten ni zakonitoscu ni vlastitom samovoljom.

Ako zelimo ispravno vrednovati moralno-teolosko djelo sv. Alfonza, moramo se ufivjeti u prilike njegova vremena. Nakon osude i konaene zabrane DruZbe Isusove, ciji SU clanovi gotovo uvijek zastupali blafa praksu na moralnom podrucju i sirokogrudnije tumacenje pozitivnih zakona, stanoviti rigorizam, veoma stetan za pastoralnu praksu, prijetio je da odbije krscanski puk od pristupanja sakramentima. Preveliko naglasavanje najmanjih i krajnje sumnjivih postojeCih pozitivnih za-konskih odredaba vremenom je moralo blokirati psihicke snage eovje-ka, te tako onemoguciti duh poduzetnosti i radosni zamah koji izvire iz ljubavi i nutarnje slobode u duhu Govora na gori. Sv. Alfonz je to sebi smiono postavio kao zadatak nasuprot strujanjima koja su tada prevla-davala. Produbljivanjem svojih nacela i rasciScavanjem nastalih nespo razuma spasio je namjeru probabilizma: pastoralnu blagost i zastitu ogranicene slobode od preopterecenja zakonima. P. LABOURDETTE 0. P. piSe o tome: U svojim pocecima probabilizam je Crkvi zadavao velike brige; nije se dovoljno razlikovao od laksizma i njegovih prekora-civanja zakona i time je po njima bio kompromitiran. Tako je bilo sve dotle dok se nije pojavila monumentalna moralna teologija sv. Alfonza u okviru morala cije je ishodiste bilo pitanje savjesti. u pravoj sumi vjerojatnih, vjerojatnijih, manje vjerojatnih, sigurnih, sigurnijih i manje

15 Kriticko izdanje L. GAUD:A, Rim 1905-12 (4 sveska), novo izdanje 1953.

44 POTRIDENTINSKA MORALNA TEOLOGIJA

sigurnih miSljenja, od kojih su neka bila oeito rigoristicka, a druga pak previse popustljiva, dobila se zbirka uistinu pouzdanih misljenja, gotovo jednako udaljenih od jedne i od druge krajnosti, i ucenja koja su savjescu jednoga sveca bila brizljivo odmjerena. Time je Alfonz Crkvi ucinio sjajnu uslugu.16 -

Najjaea strana sv. Alfonza nije spekulativna sistematika. On je prije sveg_a veliki du5obriznik i pastir du5a. Kao takav se ocituje i u cijelom svojem opseznom dJelu. U pastorahi'Oiii pogledu kod njega se ipak vec zapafa vrlo naglasena skl-Onost prema jednoj novoj sintezi koja bi bila u sredini izmedu kaZY!_sticke moralke i nauke o krs"6anskoj savrsenosti. Njegovo djelo P!:,_axi; con[essarii~; upr;;~-j~-kI~~-i-c~ii prim]er-kako ir~-ba pastoralnu blagost staviti u sluzbu velikog cilja, naime sve krscane postupno voditi putem svetosti. Sv. Alfonz je posve jasno uvidio da kazu-isticka moralka, koja je po njemu posfalapravim--bedem~~-~ti;-Ja,nseni;__ma 1 rigoriz:r1:1a, samo onda i::noie ispuniti svoju funkciju kad se nje-

-------- - - - -- - --- -

zina prill!ie!l-~L u!djuci _ u neprestanu tefnju prema svetosti. ~ma svoj temelj i svoj smisao u vjeri j po.uzdanju da su .svi,_pa_j_irg_rnasni i slabi, pO:ZvafJ.1 d~ nas.ljeduju Krista, U takvom shvacanju kazuistike kao i u njegovom izrazitom smislu za aktualne zadatke sto ih potrebe odredenog vremena postavljaju, ima svoje opravdanje i naziv Naucitelja - ~ti~s,i!J?:g~

46 NAUK 0 KRS~ANSKOM 2IVOTU

zivot. Ali bi bilo sasvim pogresno misliti da je time zapravo i ispunjena sva zadaea koju ima moralna teologija.

JOHANN MICHAEL S4!_LER i JOHANN BAPTIST HIRSCHER kre-nuli su novim putevima. Bil~sni velike potrebe d~sticku moralnu teologiju koja u prvom redu postavlja granice te previse nagla8ava mnostvo promjenjivih pozitivnih zakona a gotovo sasvim zaboravlja vjecne, sustinske zakone koji su upisani u bitak i srce svakog krseanina, stvore takvu moralnu teologiju koja ce prvotno iCi za tim da iznosi puni ideal krscanskog zivota kao i puteve njegovog ostvarenja. Htjeli su sastaviti moralku na temelju evandelja, jezikom koji bi bio mnogo bfiZi jeziku evandelja i metodom koja bi hila posve razlicita od pravne n:ietode. Obojica ovih velikih teologa bili su uz to Crkvi posve odani ljudi pa stoga ni najmanje nisu dovodili u pitanje svoju poslufoost prema pozitivnim crkvenim zakonima. U tim svojim nastojanjima nisu isli za tim da umanje vrijednost kanonsk.og prava, vec da prvotno odrede i cjelovfto prikaiu narav istinski krscanskog duha n~-'kome se jedino moze temeljiti i prava poslusnost pojedinim zakonima. Danas bismo njihovu moralnu teologiju, mozda, najbolje izrazili nazivom kerigmat-ska teologija. Njihova je namjera danas to aktualnija sto viSe napreduje dekristijanizacija svijeta. ~- .AILE,R (1751-1832) je na vrhuncu svoga duhovnog razvoja napisao

djelo gr_ir:,y;f11ilc.kr1

48 NOVIJA MORALNA TEOLOGIJA

koje je znaeajka bila hladno razumsko vjerovanje i ideal znanosti koji je posve tud znanosti o vjeri.20 Q_boji~O:, S;.U dakle uvelike nadmasili prosvje-titeljsku morg.]n.JLteolDgiju i posJali pretece jedne nove.

- Saile'i-ov i Hirscherov utjecaj bio je kasnije vrlo jak. Citav niz drugih samostojnih pokusaja koji slijede poslije njih svakako su dobrim dijelom nastali pod njihovim utjecajem.

FERDINAND PROBST (1816-1899), zastupajuci cvrsto glediSta tii-bingenske skole, mnogo se vise priblifava sv. Tomi Akvinskome. Njegova Katolicka moralna teol.ogija (1848-50) zeli povezati pozitivne strane ranijih moralno-teoloskih djela, njihov strogo teoloski stav, s psiholo-sko-organskim razvojem cudorednog zivota, sto je znaeajka novijeg doba.21

!deja o razvoju odnosno psiholosko-dinamicki vid, na sto se Probst ~11opoZiva,-.uprav:9je,znaeajno za tiibingensku skolu. u tom je pogledu znatno utjecao osim Hirschera i MOHLER, i to s dogmatskog stajalista. A vec je i Sailer ideju rasta i obracenja ucinio temeljnim nacelom svoje moralke. U tu skupinu moralista spadaju jos: DEUTINGER, WERNER, FUCHS, JOCHAM i LINSENMANN. IshodiSte njihove moraine nauke jest milosni zivot, koji oni prikazuju kao pravi i najdublji temelj krscanske cudorednosti i kao poziv na savrseni krseanski zivot. Oni ne promatraju cudoredni Zivot staticki, polazeCi jedino od opcih normi, vec dinamicki, polazeci od milosti koja eovjeka potice na najplemenitije i ujedno ga osposobljuje za borbu protiv sila grijeha koje ga vuku prema dolje. ~.to_ tako i sall1a slob()da, lg>jti Olli l!- bit_i ~by~caju. kao slobodu djece Bozje, nije nekavrednota koja je unaprijed dana i uvijek _?staje jeCliiak.a:;-ve[je to uvijek izno~a darovani dar i zadaca koja se uvijek iznova postavlja pred nas.

. Uz ove susrecemo medu njemickim moralistima u proteklih stotinu godina i jednu prilicno brojnu skupinu koja daje prednost statickom izlaganju nacela i dufoosti krscanskog zivota. U tu skupinu mogu se ubrojiti: SIMAR, MARTIN, PRUNER, SCHWANE, MAUSBACH, SCHI-LLING kojima sasvim uspijeva izbjeci opasnosti zakonskog minimalizma zahvaljujuCi upravo tomistickom poimanju kreposti sto prozima njihovu cjelokupnu moralnu nauku. Ipak se pojedini predstavnici te skupine

20 Na osnovi povijesnih istrazivanja, razumljivo, sve bolje uvidamo da je i za vrijeme prosvjetiteljstva bilo znafajnih pokufaja produbljivanja teologije 0 cudo-redu i da nisu svi moralisti, koji se sumarno ubrajaju u prosvjetiteljstvo, izgubili smisao za misterij. Glede ovoga vrlo je bogata studija A. GttNTHORA 0. S. B.: Die l\1oraltheologen der Aufk:Uirung und die Sonntagsheiligung, u: Erbe und Auftrag 35 (1959), str. 357-370; 453-471.

21 F. PROBST, Katholische Moraltheologie I. str. 125.

I I

MORALNOST IZ MILOSTI I U UUBAVI 49

znatno priblifavaju shvacanju morala kao jednostavne znanosti o zakoni-ma koji tocno odreduju granicu dozvoljenog i nedozvoljenog. To se naj-bolje vidi po tom sto se o onom sto nadilazi minimalni zahtjev zakona raspravlja viSe-manje jedino u dodatku kao o necemu sto nismo duini uciniti, dok Govor na gori i evandeoski savjeti u takvoj moralnoj teologiji ne nalaze svoje pravo mjesto.

Moralna teologija iii nauka o krscanskom zivotu koju je 1852. izdao MAGNUS JOCHAM (1808-1893) odlikuje se neobicnom teoloskom du-binom, koja upravo zbog ne bas povoljnih vremena a mozda i zbog stanovite razvucenosti nije imala nekog znaeajnijeg uspjeha.22 Jochamova moralka je izrazito ivanovsko-pavlovska moralka milosti u duhu Hir-schera i Sailera. Njegovo temeljno moralno nacelo jest prilike u kojima se nalaze djeca Bozja posvecena sakramentima.23 Otajstva djece Bozje24 istinska su normativna nacela za cjelokupan zivot u Bogu. Odlucnim iz .. nosenjem misli o misticnom Tijelu Kristovu kao mjerilu i oblikujucoj snazi pravog krscanskog zivota daleko je pretekao svoje vrijeme. U svojoj je odbojnosti protiv presizanja filozofije i pojmovnih kostura svakako malo pretjerao, sto je ipak shvatljivo s obzirom na prilike nje-gova vremena.

BERNHARD FUCHS (1814-1854) u svome djelu Sustav krscanske moraine nauke (1851) poput Jochama odlucno istice vafoost crkvene svijesti u duhu tubingenske skole, naime kao zivot udova misticnog Kri-sta. Temeljne ideje na kojima pociva njegov moralni sustav jesu: ponov-no radanje u Bogu, rast milosti, razvijanje slobode koja je vezana za Boga. U iznosenju novozavjetnih teoloskih temelja krseanske moralnosti kod njega je posve ocit utjecaj _fil~ma.ckgg Jciealizma. Filozof MARTIN DEUTINGER (1789-1864), izr.aziti samostalni mislilac, nastoji u svojem djehi Moraina filozofija (1848) razviti personalizam ljubavi u skladu s krscanstvom. Ljudsku slobodu shvaca kao nesto sto posve proistjece iz Bozje ljubavi i i~_~p~~~\inosti_oyj(;!ka da ljubi Boga. Prava sloboda co-VjeK.a, naime mogucnost njegova djelovan]a, Iezi-o~lio u mogucnosti da ljubi Najuzvisenijeg i stoga moze jedino u istinskoj ljubavi prema Njemu naci svoje savrseno ispunjenje.25 Najveca moc eovjeka ocito je njegova sposobnost da ujedini svoju volju s Voljom koja je u sebi slobodna i

koj~ __ upravlja svijetom time sto ga stvara i uzdrfava.26 Upravo svojom 22 Usp. J. ZINKL, Magnus Jocham. Ein Beitrag zur Geschichte der kat1zolischen

Theologie und Frommigkeit in 19. Jahrhundert. Freiburg 1950. 23 M. JOCHAM, Moraltheologie III, str. 7. 24 Nav. dj., sv. II, str. 24. 25 M. DEUTINGER, Moralphilosophie, str. 339. 26 Nav. dj., str. 338.

4 Kristov zakon

50 NOVUA MORALNA TEOLOGIJA

voljom eovjek se moze u ljubavi Bozjoj ujediniti s ljubavlju samoga Boga prema stvorenjima.27 Ono sto p()ye~uje eovjeka s Bogom i svi-jetom ~ij,~_p.e.Jq1x:azwnska nliinost; sto ih isihisk:Cmoze povezati jest

Sioboda i ljubav koja eovjeka vodi k Bogu i cini ga slienim B_()gu. Mi smo- slicni Bogu ne kao bica koja su sposobna nesto shvatiti vec kao bica koja su sposobna ljubiti.28 U njegovom kasnijem djelu Bozje kraljevstvo prema apostolu lvanu (1862), ciji treci svezak, objavljen poslije autorove smrti, nosi podnaslov Krscanska etika prema apostolu lvanu (1867), jos zornije dolaze do izrafaja autorove temeljne misli o milosti, o ljubavi i o zakonu rasta krscanskog zivota iz milosti i u ljubavi.

-~ WERNER (1821-1888) se u svojem djelu Sustav krscanske etike (1850-52.) postavlja izrazito antitomisticki te je viSe manje pod utjecajem filozofije toga vremena (GUNTHER, SCHLEIERMACHER). Njegova temeljna teoloska koncepcija je izrazito kristocentricna te uza sve nedostatke uvjetovane svojim vremenom pokazuje zavidnu teolosku dubinu. U svom nam djelu prufa jedan religiozni moral ljubavi, krifa, suoblikovanja Kristu. Stoga je zivot u ljubavi, posve prozet krscanskim poimanjem trtve, najvisi izrafaj cjelokupnoga moralnog djelovanja. 29

!9~i~ irtvejest ~vj,Senija .. moralna ideja.30 Dosljedno tome, krepost poniznosti zauzima izuzetno mjesto u Wernerovom moralu. Kod Wernera susrecemo neobicno jako razvijenu krscansku antropologiju te ideju o rastu koja iz nje proistjece, naglasavajuci nufnost trajne tefoje prema moralnom napredovanju.

Najznaeajniji sljedbenik Sailera i Hirschera u proslom stoljecu jest FRAN~ LINSENMANN (1835-1898) ~'[~b~nge11a. U njegovom se ajelu Istrazivanja o nauci o zakonu i slobodi31 mofo naslutiti auten-ticni pavlovski duh. Naspram sklonosti koja ide za svodenjem morala na pravo, on odlucno postavlja temeljnu ideju o slobodi djece Bozje. Samo ~-1!1~.1~ dio 11a~ih dufosti 'zakonom' odreden, dok se pred nama otvara siroko polje slobodnog moralnog djelovanja.32 Jedna od glavnih zadaca moraln:e-footogije jest prema Linsenmannu u tome da pokafe kako

n Nav. dj., str. 340. 21 Citirano kod J. A. ENDRES, Martin Deutinger. Miinchen bez god., str. 34. 29 K. WERNER, System der christlichen Ethik II, str. 222. "' Nav. dj., str. 232. Usp. P. HADROSSEK, Die Bedeutung des Systemgedankens

fur die Moraltheologie in Deutschland seit der Thomas-Renaissance, str. 156s. 31 U: Theol Quartalschrift 53 (1871), str. 64-114; 221-227; 54 (1872), str. 3-49;

l 93-!.-254. 32 Nav. df., 54 (1872), str. 45.

NAUK 0 ZAKONU I SLOBODI 51

sloboda, utemeljena u Bogu, na podrucju onoga sto je, opcenito govo-reci, samo savjetovano, tijekom svoga razvoja sve jasnije i snafoije osjeca Bozji zov. Njegov Prirucnik moraine teologije (1878) sretan je spoj spekulativne i prakticne metode prikladne problemima toga vreme-na, kao i spoj staticke normativne znanosti s dinamickim pojmom razvoja. Linsenmann se na vrlo dobronamjeran nacin znao drfati daleko od svakog antiskolastickog afekta i premda se borio protiv svodenja moraine teologije na pravo, znao je priznati vafnost kazuistike kao i obra-de samih zakona. Pofaliti je sto Linsenmannova moralka nije imala u svoje vrijeme veCi utjecaj.

Prirucnik moraine teologije (1905) koji je napisao ANTON KOCH zapravo je nastavak Linsenmannova djela u dilhu tiibingenske skole i u uskoj svezi s teoloskom predajom crkvenih otaca i skolastika. Ipak je kod njega tesko ne uociti stanovitu eudajmonisticku primjesu u Aristotelovom smislu.

_Nek.olij{()_