KRŠĆANSKA SLUŽBAAnđeo poslan Filipu mogao je sam obaviti ovo dje-lo za Etiopljanina, ali to nije način na koji Bog djeluje. Njegova je nakana da ljudi rade za svoje bližnje

Ellen G. White KRŠĆANSKA SLUŽBA

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikCHRISTIAN SERVICE

by Ellen G. White

Ova se knjiga smije umnožavati, djelomično iliu cijelosti, samo uz pisano dopuštenje nakladnika

Copyright by Ellen G. White Publications

UrednikMario Šijan

PrijevodNataša Nikolić

LekturaMarijan Malašić

KorekturaLjiljana Đidara

OblikovanjeMirjana Ranković

TisakEuro Dream d.o.o.

2012.

Ellen G. White

KRŠĆANSKA SLUŽBA

Predgovor

Želja da se u ruke svih kršćanskih djelatnika stave upute koje sadrže posebne potrebe, značajke, metode i nagrade za iskren i posvećen misijski rad, dovela je do sveobuhvatnog istraživanja nadahnute literature i rezulti-rala izborom navoda obuhvaćenih u ovom izdanju, koje bi se prikladno moglo nazvati Enciklopedijom kršćanske službe.

To nipošto ne znači da stranice koje slijede sadrže is-crpnu kompilaciju iz djela Duha proroštva na široku temu kršćanske službe, već da samo pružaju siguran put u boga-to i opsežno istraživačko polje pomoću kojega kršćanski djelatnik može ući u dublje istine o znanosti zadobivanja duša.

Prikupljajući informacije iz različitih izvora, posvetili smo posebnu pozornost očuvanju odgovarajućeg slijeda misli autorice Ellen G. White. Nadamo se da će odabir biti od neprocjenjive vrijednosti misionarima i vođama u svim područjima crkvenog rada te da će ga cijeniti svi čija su srca dirnuta Isusovim velikim nalogom, koji “razumijeva-ju vremena i znaju što duhovni Izrael treba činiti”.

Odajemo veliko priznanje tajničkoj službi Odjela za obiteljsku misiju pri Generalnoj konferenciji i drugim kr-

CIP zapis dostupan u računalnom kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 809209

ISBN 978-953-183-181-9

Ako nije drukčije naznačeno, svi biblijski tekstovi navedeni su iz prijevoda Kršćanske sadašnjosti.

6 • Kršćanska služba

šćanskim djelatnicima koji su pružili vrijednu pomoć u čitanju i označavanju raznih knjiga za ovaj izbor misli, i svojim savjetima i iskrenim podrškama pridonijeli teme-ljitosti i cjelovitosti ovog zadatka.

Priređivači

1Božji poziv na službu

Ovisan o ljudskim čimbenicimaBog ne bira za svoje predstavnike među ljudima an-

đele koji nikad nisu pali, već ljudska bića, ljude istih oso-bina kao oni koje žele spasiti. Da bi mogao doprijeti do ljudskog roda, Krist je uzeo ljudsku narav. Da donese spa-senje svijetu, bio je potreban božansko-ljudski Spasitelj. Muškarcima i ženama povjeren je sveti posao da objave “neistraživo Kristovo bogatstvo” (Efežanima 3,8). (Djela apostolska, str. 85)

Pogledajmo ovaj ganutljivi prizor. Gledajmo Veličan-stvo Neba okruženo Dvanaestoricom koju je izabrao, koju je odvojio za posebno djelo. Preko ovih slabih oruđa, pre-ko svoje Riječi i Duha, odlučio je staviti spasenje nado-hvat ruke svim ljudima. (Djela apostolska, str. 13)

“Pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna.” Ovim je Bog pokazao koliko cijeni evanđeosku službu i svoju organizi-ranu Crkvu. Anđeo nije dobio zadaću da Korneliju iznese priču o križu. O razapetom i uskrslom Spasitelju trebao

7

Božji poziv na službu • 98 • Kršćanska služba

mu je govoriti čovjek koji je bio, kao i sâm stotnik, pod-ložan ljudskim slabostima i kušnjama. (Djela apostolska, str. 85)

Anđeo poslan Filipu mogao je sam obaviti ovo dje-lo za Etiopljanina, ali to nije način na koji Bog djeluje. Njegova je nakana da ljudi rade za svoje bližnje. (Djela apostolska, str. 69)

“Ovo blago nosimo u zemljanim posudama”, nasta-vio je apostol, “da se ona izvanredna uspješnost pripisu-je Bogu, a ne nama.” Bog je svoju istinu mogao objaviti preko bezgrešnih anđela, ali to nije Njegov plan. On bira ljudska bića, ljude sputane slabostima, da budu oruđa koja će ostvariti Njegove namjere. Ovo neprocjenjivo blago stavljeno je u zemljane posude. Njegovi blagoslovi dolaze svijetu preko ljudi. Preko njih Njegova slava treba svijetli-ti u mraku grijeha. Službom ljubavi trebaju poći grešnima i potrebitima i povesti ih križu. A slavu, čast i hvalu treba-ju u svojem svekolikom radu pripisati Onomu koji je iznad svih i nad svima. (Djela apostolska, str. 207)

Spasitelj je planirao da, kada se On uznese na Nebo i postane čovjekov posrednik, Njegovi sljedbenici nasta-ve djelo koje je On započeo. Zar ljudski čimbenik neće pokazati posebno zanimanje u nošenju svjetla evanđeoske poruke onima koji sjede u mraku? Ima nekih koji su spre-mni otići na kraj Zemlje i ljudima odnijeti svjetlo istine, ali Bog zahtijeva da svaka duša koja poznaje istinu radi na zadobivanju drugih za ljubav prema istini. Ako nismo spremni podnijeti žrtvu da bismo spasili duše koje propa-daju, kako se onda možemo smatrati vrijednima da uđemo u Božji grad? (9T, str. 103)

8

U svojoj mudrosti Bog dovodi one koji traže istinu u dodir s njihovim bližnjima koji poznaju istinu. Nebeski je plan da oni koji su primili svjetlo to svjetlo prenesu onima koji su u mraku. Ljudski rod, crpeći djelotvornost iz veli-kog Izvora mudrosti, postaje oruđe, sredstvo rada kojim Evanđelje pokazuje svoju preobražavajuću silu na umu i srcu. (Djela apostolska, str. 85)

Bog bi mogao postići svoj cilj spašavanja grešnika bez naše pomoći; ali da bismo razvili karakter sličan Kristovom, moramo sudjelovati u Njegovom radu. Da bismo sudjelova-li u Njegovoj radosti, moramo sudjelovati u Njegovim na-porima za njihovo otkupljenje. (Isusov život, str. 103)

Kao svoje predstavnike među ljudima, Krist nije iza-brao anđele koji nikada nisu pali, već ljudska bića, ljude s istim sklonostima kao i oni koje žele spasiti. Krist je uzeo na sebe ljudsku narav da bi se mogao približiti čovječan-stvu. Božanskoj naravi bila je potrebna ljudska narav da bi između Boga i čovjeka mogla biti uspostavljena veza. (Isusov život, str. 233)

Gotovo s nestrpljivom željom anđeli očekuju našu su-radnju; jer čovjek mora postati kanal za vezu s čovjekom. Kada s posvećenjem cijeloga srca predamo sebe Kristu, anđeli se raduju što mogu otkriti Božju ljubav preko naših glasova. (Isusov život, str. 234)

Moramo raditi zajedno s Bogom; jer Bog neće završiti svoje djelo bez ljudskih suradnika. (RH, 1. ožujka 1887.)

Poziv pojedincuSvakom je kršćaninu određen poseban posao. (SW, 2.

kolovoza 1904.)

9


Bog zahtijeva da svatko bude radnik u Njegovom vinogradu. Ti trebaš prihvatiti posao koji ti je povjeren i vjerno ga obavljaj. (BE, 10. lipnja 1901.)

Kada bi svatko od vas bio živi misionar, vijest za ovo vrijeme bila bi brzo objavljena u svim zemljama, svakom narodu, plemenu i jeziku. (6T, str. 438)

Svaki pravi učenik rađa se za Božje kraljevstvo kao misionar. Onaj tko pije od vode postaje izvor života. Pri-matelj postaje davatelj. Kristova milost u duši je kao izvor u pustinji koji izvire da osvježi sve i učini one koji su blizu smrti željnima vode života. (Isusov život, str. 145)

Bog očekuje osobnu službu od svakoga komu je po-vjerio poznavanje istine za ovo vrijeme. Ne mogu svi otići kao misionari u strane zemlje, ali svi mogu biti misionari u domu, u svojoj obitelji i susjedstvu. (9T, str. 30)

Krist je stajao samo nekoliko koraka od nebeskog pri-jestolja kada je svojim učenicima dao nalog. Uključujući kao misionare sve koji su vjerovali u Njegovo ime, On je rekao: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vi-jest svakom stvorenju.” (Marko 16,15) Trebala ih je pratiti Božja sila. (SW, 20. rujna 1904.)

Spašavanje duša treba biti životni posao svakome tko propovijeda Krista. Mi smo dužnici svijetu za milost koja nam je dana od Boga, za svjetlo koje sjaji na nas i za otkri-venu ljepotu i silu istine. (4T, str. 53)

Ljudi svuda naginju k tomu da djelovanje organizaci-je uzmu kao zamjenu za individualno djelovanje. Ljudska mudrost naginje k ujedinjavanju, centralizaciji, k formira-nju velikih Crkava i ustanova. Ljudi masovno prepuštaju institucijama i organizacijama djela dobročinstva; oni se povlače od dodira sa svijetom, i tako se njihova srca hlade.

10

Oni su zaokupljeni vlastitom osobnošću i postaju neosjet-ljivi. U njihovoj duši izumire ljubav za Boga i čovjeka.

Svojim sljedbenicima Krist povjerava djelo koje ne može obaviti njihov zastupnik, opunomoćenik. Služba bolesnima i siromašnima, objavljivanje evanđelja onima koji su izgubljeni — nešto je što se ne može prepustiti od-borima ili organiziranim dobrotvornim društvima. Zahtjev djela evanđelja jest individualna odgovornost, individual-ni napori, osobna žrtva. (Put u bolji život, str. 82)

Svatko tko je primio božansko svjetlo, treba osvjet-ljavati put onima koji ne poznaju Svjetlo života. (Isusov život, str. 112)

Svakome je dodijeljen posao i nitko ne može zamije-niti drugoga. Svatko ima čudesnu zadaću, koju ne može zanemariti ili podcijeniti jer njezino ispunjenje donosi bla-gostanje nekoj duši, a zanemarivanje bol nekome za koga je Krist umro. (RH, 12. prosinca 1893.)

Svi trebamo biti Božji suradnici. On lijene ne priznaje za svoje sluge. Svaki vjernik Crkve treba osjećati da ži-vot i napredak Crkve ovisi o smjeru njegovog djelovanja. (RH, 15. veljače 1887.)

Svaka duša koju je Krist izbavio pozvana je da radi u Njegovo ime na spasenju izgubljenih. To djelo bilo je za-nemareno u Izraelu. Zar ga i danas ne zanemaruju upravo oni koji sebe smatraju Kristovim sljedbenicima? (Isusove usporedbe, str. 123,124)

Za svakoga postoji posao. Svaka duša koja vjeruje u istinu, treba stajati na svojem mjestu i reći: “Evo me, mene pošalji.” (Izaija 6,8) (6T, str. 49)

11


Prednost je svakoga kršćanina ne samo da očekuje, već i da ubrza dolazak našega Gospodina Isusa Krista. (Isusove usporedbe, str. 39)

Tko postaje Božjim djetetom, treba odsad sebe sma-trati karikom u lancu spuštenom s Neba za dobro čovje-čanstva. On treba hoditi zajedno s Kristom, pokušavajući naći i spasiti što je izgubljeno. (Put u bolji život, str. 55)

Svatko može imati neku zadaću. Neka nitko ne misli da nigdje ne bi mogao služiti Kristu. Spasitelj se poisto-vjećuje sa svakim ljudskim djetetom. (Put u bolji život, str. 55)

Obveza je onih koji su se zavjetom službe sjedinili s Gospodinom, da se sjedine s Njim u velikom, veličanstve-nom djelu spašavanja duša. (7T, str. 19)

Polje je tako veliko, plan tako sveobuhvatan, da će svako posvećeno srce biti obuhvaćeno službom kao oruđe božanske sile. (9T, str. 47)

Ljudi su oruđa u Božjim rukama, kojima se On služi da ostvari svoje namjere milosti i milosrđa. Svakome je povjerena određena zadaća; svakome je zajamčena mjera svjetlosti prilagođena potrebama njegovog vremena i do-statna da ga osposobi za izvršenje zadaće koju mu je Bog povjerio. (Velika borba, Zagreb 2010., str. 271)

Dugo je Bog čekao da duh službe obuzme cijelu Cr-kvu i da svatko prema svojim sposobnostima radi za Nje-ga. (Djela apostolska, str. 70)

Kad je poslao Dvanaestoricu, a malo poslije Sedam-desetoricu, da naviještaju kraljevstvo Božje, učio ih je da je njihova dužnost prenijeti drugima ono što je On objavio njima. Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavao ih je za individualni rad, koji se trebao širiti kako se njihov broj

bude povećavao, da bi u konačnici doprli do najudaljenijih krajeva Zemlje. (Djela apostolska, str. 21)

Za ispunjenje ovog naloga odgovornost ne počiva samo na rukopoloženom propovjedniku. Svatko tko je pri-mio Krista pozvan je da radi na spašavanju svojih bližnjih. (Djela apostolska, str. 69)

Pravi karakter Crkve mjeri se ne po onome što ispo-vijeda, ne po imenima u crkvenoj knjizi, već po tome što stvarno čini za svojega Gospodara, po broju svojih ustraj-nih, vjernih radnika. Osobna zainteresiranost i osobni na-por pojedinca ostvarit će više za Kristovu stvar nego što mogu učiniti propovijedi i ispovijedanje vjere. (RH, 6. ruj-na 1881.)

Gdje god se osnuje crkva, svi članovi trebaju se aktiv-no uključiti u misionarsko djelo. Oni trebaju posjetiti sva-ku obitelj u susjedstvu i upoznati njihovo duhovno stanje. (6T, str. 296)

Nisu svi vjernici Crkve pozvani da rade u stranim ze-mljama, ali svi imaju dio koji trebaju obaviti u velikom djelu nošenja svjetla svijetu. Kristovo Evanđelje se pro-bija i širi. U dan Božji nitko neće imati opravdanja što se isključio zbog svojih osobnih sebičnih probitaka. Za svaki um i za svaku ruku ima posla. Postoje različiti poslovi, prilagođeni različitim umovima i raznim sposobnostima. (HS, str. 290,291)

On vam je povjerio svetu istinu; Krist koji boravi u pojedinim članovima Crkve izvor je vode koja izvire i teče u vječni život. Vi ste krivi pred Bogom ako ne učinite sve što možete da drugima podijelite tu živu vodu. (HS, str. 291)

12


Kao kršćani mi ne činimo ni dvadeseti dio od onoga što bismo mogli učiniti u zadobivanju duša za Krista. Svi-jet treba opomenuti i svaki iskreni kršćanin bit će vodič i primjer drugima u vjernosti, u nošenju križa, u brzom i odlučnom djelovanju, u pravoj vjernosti istini, u žrtva-ma i radu za unapređenje Božje stvari. (RH, 23. kolovoza 1881.)

Onoliko koliko mu prilike dopuštaju, svatko tko je primio svjetlost istine ima istu odgovornost kao što je imao prorok Ezekiel kome je došla riječ: “Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime.” (Ezekiel 3,17) (9T, str. 19,20)

Svakome tko postane dionikom njegove milosti, Gos-pod povjerava rad za druge. Mi svi, pojedinačno, trebamo reći, stojeći na svom mjestu i u svom okružju: “Evo me, mene pošalji.” (Izaija 6,8) Propovjednik Riječi, medicin-ska sestra u misiji, kršćanski liječnik, kršćanin kao pojedi-nac, bio on trgovac ili poljodjelac, intelektualac ili obrtnik — odgovornost leži na svima. Naša je zadaća da ljudima otkrijemo evanđelje o njihovu spasenju. Sve ono čega se prihvatimo treba postati sredstvom za taj cilj. (Put u bolji život, str. 83)

Kada je gospodar kuće pozvao svoje sluge, dao je svakome svoj posao. Cijela Božja obitelj odgovorna je za savjesnu uporabu dobara svojega Gospodina. Svaki poje-dinac, od najnižeg i najneznatnijeg, moralni je čimbenik obdaren sposobnostima za koje je odgovoran Bogu. (BE, 10. lipnja 1901.)

13

Udružene kršćanske snageBraćo i sestre u vjeri, javlja li se u vašim srcima pita-

nje: “Jesam li ja čuvar svojega brata?” Ako tvrdite da ste Božja djeca, onda ste čuvar svojega brata. Gospodin sma-tra Crkvu odgovornom za duše onih kojima bi ona mogla biti sredstvo spasenja. (HS, str. 291)

Spasitelj je dao svoj dragocjeni život kako bi osnovao jednu Crkvu koja će moći služiti onima koji pate, koji su opterećeni brigama i kušnjama. Možda će skupina vjer-nika biti i siromašna, neobrazovana i ljudima nepoznata; ali oni ipak kroz Krista mogu vršiti to djelo u domu, u su-sjedstvu, pa i u dalekim zemljama, a njihov će utjecaj biti dalekosežan kao vječnost. (Put u bolji život, str. 56)

Premda izgleda slaba i pogrešiva, Crkva je jedini predmet na koji Bog na poseban način obraća svoju punu pozornost. Ona je pozornica Njegove milosti na kojoj s uživanjem otkriva svoju moć da preobrazi srca. (Djela apostolska, str. 8,9)

Netko mora ispuniti Kristov nalog; netko mora nasta-viti djelo koje je On započeo na Zemlji; Crkvi je dana ta prednost. U tu svrhu je i uspostavljena. Zašto, onda, vjer-nici Crkve nisu prihvatili odgovornost? (6T, str. 295)

On poziva Crkvu da prihvati dužnost koja joj je odre-đena, čuvajući uzvišenost prave obnove na svojem terito-riju i šaljući podučene i iskusne radnike u osvajanje novih polja. (6T, str. 292)

Vjernici u Solunu bili su pravi misionari. ... Tako pri-kazanim istinama zadobivali su srca i dodavali duše broju vjernika. (Djela apostolska, str. 161)

14


Prvi korak u organizaciji Crkve koja će nakon Kristo-va odlaska nastaviti rad bio je postavljanje Dvanaestorice. (Djela apostolska, str. 12)

Božja je Crkva dvor svetog života, ispunjena različi-tim darovima i obdarena Svetim Duhom. Vjernici trebaju naći svoju sreću u sreći onih kojima pomažu i koje bla-goslivljaju. Predivno je djelo koje je Gospodin naumio ostvariti preko svoje Crkve da bi se proslavilo Njegovo ime. (Djela apostolska, str. 9)

Naš posao jasno je prikazan u Božjoj riječi. Kršćanin se treba sjediniti s kršćanima, crkva s crkvom, ljudska oru-đa trebaju surađivati s božanskim, svi koji rade trebaju se pokoriti Svetome Duhu i svi se trebaju udružiti u objavlji-vanju Radosne vijesti o Božjoj milosti svijetu. (GCB, 28. veljače 1893., str. 421)

Naše crkve trebaju surađivati u djelu duhovnog sija-nja, očekujući buduću žetvu. ... Tlo je teško obradivo, ali neobrađena se zemlja mora usitniti, sjeme pravde mora se posijati. Ne oklijevajte, učitelji mili Bogu, niti razmišljajte o tome radite li posao koji će rasti dok ga obavljate. (6T, str. 420)

Crkva je oruđe koje je Bog odredio za spašavanje lju-di. Ona je ustrojena za službu i njezina je zadaća da svijetu navijesti Evanđelje. Od samog početka Bog je namjera-vao da Crkva prikaže svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, oni koje je Bog pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivati Njegovu slavu. (Djela apostolska, str. 7)

Neka nijedna crkva ne misli da je toliko mala da ne može izvršiti utjecaj i obaviti službu u velikom djelu za ovo vrijeme.

15

Braćo, prionite na posao! Neće samo veliki sastanci pod šatorima ili kongresi ili savjetovanja imati posebnu Božju naklonost; najponizniji napor nesebične ljubavi bit će okrunjen Njegovim blagoslovima i primit će veliku na-gradu. Činite što možete i Bog će povećati vaše sposobno-sti. (R&H, 13. ožujka 1888.)

SvjedociMi smo Kristovi svjedoci i ne smijemo dopustiti da

svjetovni probici i planovi zaokupe naše vrijeme i pozor-nost. (9T, str. 53,54)

“Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina ... Ja sam pro-rekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci.” “Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez naro-du i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.” (Izaija 43,10-12; 42,6.7) (Djela apostolska, str. 7)

Ljudi u svijetu obožavaju lažne bogove. Njih treba od-vratiti od njihovog lažng bogoštovlja, ali ne osuđivanjem njihovih idola, već pokazivanjem nečega što je mnogo bolje. Treba objaviti Božju dobrotu. “Vi ste mi svjedoci”, kaže Gospodin. (Isusove usporedbe, str. 202)

Svi koji žele ući u Božji grad, moraju tijekom svojeg zemaljskog života svojim postupcima objaviti Krista. To je ono što ih čini Kristovim vjesnicima, Njegovim svjedo-cima. Oni trebaju pružiti jasno, određeno svjedočanstvo protiv svih zlih postupaka, upućujući grešnike Jaganjcu Božjem koji uze na se grijehe svijeta. (9T, str. 23)

Učenici su trebali poći kao Kristovi svjedoci da objave svijetu što su od Njega vidjeli i čuli. Njihova je služba bila

16


najvažnija služba u koju su ljudska bića ikad bila pozva-na; mogla se usporediti samo sa službom samoga Krista. Trebali su biti Božji suradnici u spašavanju ljudi. (Djela apostolska, str. 13)

Božanski učitelj kaže: “Samo moj Duh ima moć i au-toritet naučiti i osuditi za grijeh. Vanjske stvari vrše samo privremeni dojam na um. Ja ću utisnuti istinu u savjest i ljudi će postati moji svjedoci, po čitavom svijetu objav-ljivat će moje zahtjeve u vezi s čovjekovim vremenom, novcem i umom.” (7T, str. 159)

Naše priznanje Njegove vjernosti izabrano je nebesko sredstvo za otkrivanje Krista svijetu. Mi trebamo prepo-znati Njegovu milost onako kako su je obznanili sveti lju-di iz davnina; ali najdjelotvornije je svjedočanstvo naše-ga osobnog iskustva. Mi smo Božji svjedoci dok u sebi otkrivamo djelovanje božanske sile. Svaki pojedinac ima život koji se izdvaja od svih drugih i iskustvo koje se bitno razlikuje od njihovog. Bog želi da se naša hvala uzdiže k Njemu, obilježena našom posebnošću. Ovakvo dragocje-no objavljivanje na hvalu slave Njegove milosti, poduprto kršćanskim životom, ima neodoljivu silu koja djeluje za spasenje duša. (Isusov život, str. 278)

Bog ne može objaviti svoju volju i čuda svoje milosti među nevjernima ako nema svjedoke razasute po cijeloj Zemlji. Njegov je plan da oni koji sudjeluju u ovom veli-kom spasenju preko Isusa Krista, budu Njegovi misionari, svjetionici po čitavom svijetu; da budu putokaz ljudima, živa poslanica poznata i čitljiva svim ljudima, da njihova vjera i djela svjedoče da se približava Spasiteljev dolazak i da pokažu da nisu uzalud primili Božju milost. Ljudi mo-raju biti opomenuti kako bi se pripremili za sud koji dola-zi. (2T, str. 631,632)

Dok su [učenici] razmišljali o Njegovom čistom, sve-tom životu, osjećali su da nijedan napor neće biti pretežak, nijedna žrtva prevelika, samo ako u svojem životu budu mogli prikazati ljupkost Kristova karaktera. O, kad bi još jednom mogli proživjeti protekle tri godine, mislili su, kako bi drukčije postupili! Kad bi ponovno mogli vidjeti Učitelja, kako bi se trudili da Mu pokažu koliko Ga silno vole; i kako su iskreno žalili što su Ga znali ožalostiti bilo riječju ili djelom nevjere! Ali tješila ih je pomisao da im je oprošteno. Sad su odlučili da će, koliko to bude moguće, okajati svoje nevjere tako što će Ga odvažno priznati pred svijetom. (Djela apostolska, str. 24)

Dva čovjeka izliječena od demona bili su prvi misi-onari koje je Isus poslao da propovijedaju Evanđelje u području Dekapolisa. Ovi ljudi imali su prednost slušati Isusov nauk samo nekoliko trenutaka. Do njihovih ušiju nikada nije doprla nijedna propovijed s Njegovih usana. Nisu mogli poučavati narod kao što su to mogli učenici koji su svakodnevno bili s Isusom. Međutim, u sebi su no-sili dokaze da je Isus Mesija. Mogli su reći ono što su zna-li; ono što su sami vidjeli i čuli i osjetili od Kristove sile. To može učiniti svatko čije je srce taknula Božja milost. Ivan, ljubljeni apostol, napisao je: “Što bijaše od počet-ka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života ... što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama.” (1. Ivanova 1,1-3) Kao Kristovi svjedoci trebamo reći ono što znamo, ono što smo sami vidjeli, čuli i osjetili. Ako smo korak za korakom slijedili Isusa, moći ćemo nešto određeno reći o načinu na koji nas je vodio. Možemo reći kako smo pro-vjerili Njegovo obećanje i utvrdili da je istinito. Možemo posvjedočiti ono što znamo o Kristovoj milosti. To je svje-

17


dočanstvo na koje nas Gospodin poziva, a zbog njegovog nedostatka svijet gine. (Isusov život, str. 273)

Provodnici svjetla i blagoslova Mi trebamo biti posvećeni provodnici kroz koje će ne-

beski život teći prema drugima. Sveti Duh treba oživiti i prožeti cijelu Crkvu čisteći i udružujući srca. (9T, str. 20)

Svaki Isusov sljedbenik treba raditi kao misionar za Krista u obitelji, u susjedstvu, u gradu u kojem živi. Svi koji su posvećeni Bogu provodnici su svjetla. Bog ih čini oruđima pravde da drugima prenose svjetlo istine. (2T, str. 632)

Isusovo djelo, dok je sjedio umoran i gladan na zden-cu, imalo je dalekosežan blagoslov. Duša koju je On pro-našao i pomogao joj, postala je oruđe kojim su drugi dove-deni Spasitelju. To je oduvijek bio način na koji je Božje djelo napredovalo na Zemlji. Neka vaše svjetlo svijetli, pa će se zapaliti i druga svjetla. (GW, str. 195)

Mnogi misle da su samo Kristu odgovorni za svjetlo i iskustvo, neovisno o Njegovim priznatim sljedbenicima na Zemlji. Isus je prijatelj grešnika i Njegovo je srce ganu-to njihovom boli. On ima svu silu, na Nebu i na Zemlji, ali poštuje sredstva koja je odredio za prosvjetljenje i spase-nje ljudi; On usmjerava grešnike na Crkvu koju je učinio protočnikom svjetla svijetu. (Djela apostolska, str. 77)

Prvoj Crkvi bilo je povjereno djelo koje se neprekidno širilo — djelo osnivanja centara svjetla i blagoslova gdje god su iskrene duše bile spremne ući u Kristovu službu. (Djela apostolska, str. 57)

Kao što sunčeve zrake prodiru do najudaljenijih kraje-va našeg planeta, tako Bog želi da svjetlo Evanđelja dopre

18

do svake duše na Zemlji. Kad bi Kristova crkva ispunjava-la namjeru našega Gospodina, svjetlo bi obasjalo sve koji sjede u tami i sjenci smrti. (TMB, str. 69)

Prednost je svake duše da postane živi kanal preko kojega će Bog izlijevati na svijet blago svoje milosti, ne-dokučivo bogatstvo Kristovo. Ništa Krist ne želi toliko ko-liko ljudska oruđa kojima će svijetu objaviti svoj karakter i svoj Duh. Ništa svijetu nije potrebnije od Spasiteljeve ljubavi koja će se pokazati preko ljudi. Cijelo Nebo čeka na žive kanale preko kojih će sveto ulje donositi radost i blagoslov ljudskom srcu. (Isusove usporedbe, str. 288)

Slava Božje crkve je u pobožnosti njezinih članova jer se u njoj krije Kristova sila. Utjecaj iskrene Božje djece možda se malo cijeni, ali on će se osjećati u svako doba i otkrit će se u pravom svjetlu u dan primanja plaće. Svjetlo pravog kršćanina koje svijetli u postojanoj pobožnosti, u nepokolebljivoj vjeri, pokazat će svijetu silu živog Spasi-telja. U svojim sljedbenicima Krist će se otkriti kao izvor vode koja teče u vječni život. Iako su jedva poznati svije-tu, oni su priznati kao Božji osobit narod, Njegovi izabrani sudovi spasenja, Njegovi provodnici kroz koje svijetu tre-ba doći svjetlo. (RH, 24. ožujka 1891.)

Vjernici Crkve, neka svjetlo svijetli. Neka se u poni-znoj molitvi čuju vaši glasovi, u svjedočenju protiv ne-umjerenosti, bezumlja i zabava ovoga svijeta i u progla-šavanju istine za ovo vrijeme. Vaš glas, vaš utjecaj, vaše vrijeme, sve su to darovi od Boga i treba ih iskoristiti u zadobivanju duša za Krista. (9T, str. 38)

Pokazano mi je da su Kristovi učenici Njegovi pred-stavnici na Zemlji; i Bog planira da oni budu svjetla u moralnoj tami svijeta, rasijani po selima, malim i velikim

19


gradovima, gledanje svijetu, anđelima i ljudima. (2T, str. 631)

Kristovi sljedbenici trebaju biti svjetlost svijetu; me-đutim Bog od njih ne traži da učine neki napor kako bi svi-jetlili. On ne trpi nikakav samozadovoljavajući trud kojim se želi prikazati superiornost u dobrim djelima. On želi da njihove duše budu prožete načelima Neba, jer će se tada, kad dođu u dodir sa svijetom, otkriti svjetlost koja je u njima. Ta će svjetlost blistati kroz nepokolebljivu odanost u svakom postupku života. (Put u bolji život, str. 16)

Kad se Savlu usred njegove slijepe zablude i predra-suda objavio Krist kojega je progonio, bio je povezan izravno s Crkvom koja je svjetlo svijetu. U ovom slučaju Ananija predstavlja Krista, ali i Kristove propovjednike na Zemlji koje je ovlastio da djeluju umjesto Njega. Ananija je umjesto Krista dotaknuo Savlove oči da progleda. Sta-vio je ruke na njega umjesto Krista, i dok se molio u Kri-stovo ime, Savao je primio Svetoga Duha. Sve je učinjeno u Kristovo ime i Njegovom vlašću. Krist je temelj; Crkva je sredstvo komunikacije. (Djela apostolska, str. 77)

Zabluda prevladava svuda. Veliki neprijatelj duša pri-kuplja svoje snage. On stavlja u pogon sve svoje izume da bi zbunio ljudske umove prividno uvjerljivim zabludama i na taj način uništava duše. Oni kojima je Bog povjerio bla-ga svoje istine trebaju učiniti da svjetlo sjaji usred moralne tame. (HS, str. 290)

Bog očekuje da Njegov narod svijetli u svijetu kao svjetlo. Ne zahtijeva da to čine samo propovjednici, već svaki Kristov učenik. Njihov razum treba biti nebeski. I dok uživaju u zajednici s Bogom, poželjet će doći u do-dir sa svojim bližnjima da bi im svojim riječima i djelima

20

izrazili Božju ljubav koja nadahnjuje njihova srca. Na taj će način biti svjetla u svijetu i svjetlo koje je preko njih preneseno neće se ugasiti niti se od njih uzeti. (2T, str. 122,123)

Kristovi sljedbenici trebaju biti oruđa pravde, radnici, živo kamenje, trebaju odsjajivati svjetlo, otkriti prisutnost nebeskih anđela. Od njih se traži da budu provodnici kroz koje će teći duh istine i pravde. (2T, str. 126,127)

Gospodin je svoju Crkvu učinio riznicom božanskog utjecaja. Nebeski svijet čeka da vjernici postanu provod-nici kroz koje će rijeka života poteći prema svijetu kako bi se mnogi obratili i u svojem obraćenju također postali pro-vodnici kroz koje će Kristova milost poteći u pustinjske krajeve Gospodnjeg vinograda. (BE, 12. kolovoza 1901.)

Svatko tko je povezan s Bogom, prenijet će svjetlo drugima. Ako ima onih koji nemaju svjetla da bi ga dali, to je zato što nemaju nikakvu vezu s Izvorom svjetla. (HS, str. 291)

Bog je postavio svoju djecu da svijetle drugima i ako ona to ne učine i duše zbog toga budu ostavljene u tami zablude, a mogle su biti oživljene Svetim Duhom, bit će odgovorne Bogu. Mi smo pozvani iz tame u Njegovo div-no svjetlo da bismo dalje objavljivali Kristovu slavu. (RH, 12. prosinca 1893.)

Svi koji su se posvetili Bogu, bit će provodnici svje-tlosti. Bog će ih učiniti svojim posrednicima da drugima objave bogatstvo Njegove milosti. ... Naš utjecaj na druge ovisi ne toliko o tome što ćemo reći, koliko o tome tko smo. Ljudi mogu pobijati i odbacivati našu logiku, oni se mogu oduprijeti našim pozivima; ali život nesebične lju-bavi dokaz je koji ne mogu poreći. Dosljedan život, obi-

21


lježen Kristovom krotkošću, sila je u svijetu. (Isusov život, str. 102)

Oni koji bi trebali biti svjetlo svijetu prosuli su samo slabe i nesigurne zrake. Što je svjetlo? To je pobožnost, do-brota, istina, milost, ljubav; to je otkrivenje istine u karak-teru i životu. Snaga djelovanja Evanđelja ovisi o osobnoj pobožnosti vjernika, dok je Bog smrću svojega ljubljenog Sina omogućio da svaka duša bude potpuno pripravljena za svako dobro djelo. Svaka duša treba biti jasno i blistavo svjetlo koje će pokazivati slavu Onoga koji nas je pozvao iz tame u svoje veliko svjetlo. “Mi smo Božji suradnici.” Da, suradnici; a to znači obavljati ozbiljnu službu u Gos-podnjem vinogradu. Ima duša koje treba spasiti, duša u našim crkvama, u našim subotnjim školama i u našem su-sjedstvu. (RH, 24. ožujka 1891.)

U radu za druge oni će sačuvati svoje duše. Ako posta-nu Isusovi suradnici, u našim crkvama vidjet ćemo svjetlo koje gori sve jače i jače, čije će zrake probiti tamu i izvan njihovog dometa. (HS, str. 291)

“Vi ste svjetlo svijetu.” Židovi su blagoslove spasenja željeli prisvojiti samo za svoj narod; ali im je Krist poka-zao da je spasenje kao sunčev sjaj. Ono pripada cijelom svijetu. (Isusov život, str. 241)

Srca koja se odazivaju na utjecaj Svetoga Duha, ka-nali su kroz koje protječe Božji blagoslov. Kada bi oni koji služe Bogu bili uklonjeni sa Zemlje a Njegov Duh se povukao između ljudi, ovaj svijet bio bi prepušten pusto-ši i uništenju, plodovima Sotonine vladavine. Iako zli to ne znaju, oni u ovom svijetu duguju čak i za blagoslove ovog života zahvaljujući prisutnosti Božjeg naroda kojeg omalovažavaju i ugnjetavaju. Međutim, ako su kršćani to

22

samo po imenu, oni su kao sol koja je izgubila svoj okus. Oni nemaju nikakav utjecaj na dobro u svijetu. Svojim po-grešnim predočavanjem Boga gori su od nevjernika. (Isu-sov život, str. 241)

Božanski nalogI mi trebamo vršiti zadaću koju su učenici obavljali.

Svaki kršćanin treba biti misionar. Razumijevanjem i su-ćuti služimo onima kojima je potrebna pomoć, zalažimo se nesebičnom ozbiljnošću da bismo tako olakšali bolove napaćenom čovječanstvu. (Put u bolji život, str. 54)

Prije nego što je uzašao na Nebo, Krist je svojim uče-nicima dao nalog. Rekao im je da trebaju biti izvršitelji Njegove oporuke kojom je svijetu ostavio blaga vječnog života. (Djela apostolska, str. 18)

U zadaći povjerenoj prvim učenicima sudjelovali su vjernici u svakom razdoblju. Svakomu tko je primio Evan-đelje bila je povjerena sveta istina koju je trebao prenijeti svijetu. Božji vjerni ljudi uvijek su bili marljivi misionari koji su svoje snage posvetili proslavljanju Njegovog ime-na i mudrom korištenju talenata u službi Njemu. (Djela apostolska, str. 69)

Evanđeoski nalog velika je misionarska povelja Kri-stovog kraljevstva. Učenici su trebali marljivo raditi za duše upućujući svima poziv milosti. Oni nisu smjeli čekati da narod dođe k njima; svojom viješću trebali su ići k lju-dima. (Djela apostolska, str. 18,19)

Božjim vjesnicima dan je nalog da se late posla koji je Krist obavljao dok je bio ovdje na Zemlji. Oni se trebaju posvetiti svakoj grani službe koju je On obavljao. Ozbilj-

23


no i iskreno trebaju govoriti ljudima o neistraživim bogat-stvima i neprolaznom nebeskom blagu. (9T, str. 130)

Nalog dan učenicima, dan je i nama. Danas, kao i onda, raspeti i uskrsli Spasitelj treba biti uzdignut pred onima koji su bez Boga i bez nade u svijetu. Gospodin poziva propovjednike, učitelje i evanđeliste. Od vrata do vrata Njegovi sluge trebaju objavljivati vijest spasenja. Svakom narodu, plemenu i jeziku treba odnijeti vijest o oprostu u Kristu. Vijest ne treba objavljivati bez žara i života, već jasno, određeno i poticajno. Stotine čekaju opomenu koja će im spasiti život. Svijet u kršćanima treba vidjeti dokaz snage kršćanstva. Ne samo na nekoliko mjesta, već po či-tavom svijetu potrebno je navijestiti vijest o milosti. (GW, str. 29)

Kada se uznio na Nebo, Isus je svoje djelo na Zemlji predao onima koji su primili svjetlo Evanđelja. Djelo su trebali nastaviti i završiti. On nije pronašao nikakvo drugo sredstvo za objavljivanje svoje istine. “Idite po svem svi-jetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” “Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” Ovaj svečani nalog dopire i do nas u ovo vrijeme. Bog na svoju Crkvu stavlja odgovornost da ga prihvati ili odbaci. (HS, str. 288)

Na nas je stavljena sveta odgovornost. Dan nam je na-log: “Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Kr-stite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” (Matej 28,19-20) Vi ste posvećeni djelu objavljivanja Radosne vijesti o spasenju. Nebesko savršenstvo treba biti vaša sila. (9T, str. 20,21)

24

Pozvani od običnih životnih poslovaObični ljudi trebaju zauzeti svoja mjesta kao radni-

ci. Dijeleći tuge svojih bližnjih kao što je Spasitelj dijelio tuge čovječanstva, oni će vjerom vidjeti kako On radi s njima. (GW, str. 38)

U svim poljima, blizu i daleko, ljudi će biti pozvani da ostave plug i obične poslove koji u velikoj mjeri zaoku-pljaju um, i bit će podučavani u dodiru s iskusnim ljudima. Kada nauče uspješno raditi, silno će objavljivati istinu. Zahvaljujući čudesnom djelovanju božanske providnosti, planine teškoća bit će uklonjene i bačene u more. Vijest koja toliko znači stanovnicima Zemlje, čut će se i razu-mjeti. Ljudi će znati što je istina. Djelo će napredovati sve više, dok sva Zemlja ne bude opomenuta; i tada će doći kraj. (9T, str. 96)

Bog će iskoristiti one koji nemaju potpuno obrazova-nje u ljudskim školama. Sumnjati u Njegovu moć da to može učiniti, znači pokazati nevjerovanje; ono ograničava svemoćnu silu Onoga s kojim ništa nije nemoguće. O, kad bi bilo manje ovog neprikladnog nepovjerenja! Zbog nje-ga mnoge snage Crkve ostaju neiskorištene; ono zatvara put tako da Sveti Duh ne može upotrijebiti ljude; ono drži besposlenim one koji su voljni i željni raditi u Kristovom djelu; ono obeshrabruje mnoge da uđu u djelo, mnoge koji bi, kada bi im bila pružena dobra prilika, postali uspješni Božji suradnici. (GW, str. 488,489)

Prednost je svake duše da napreduje. Oni koji su po-vezani s Kristom, rast će u milosti i spoznaji Božjega Sina, do pune visine muškaraca i žena. Kada bi svi koji tvrde da vjeruju u istinu potpuno iskoristili svoje sposobnosti i prilike da uče i rade, postali bi jaki u Kristu. Bez obzira na

25


to čime se bave — bilo da su zemljoradnici, mehaničari, učitelji ili propovjednici — kada bi se potpuno posveti-li Bogu, postali bi uspješni radnici za nebeskog Učitelja. (6T, str. 423)

Oni u crkvi koji imaju dovoljno talenta za neki od mno-gobrojnih životnih poziva kao što su poučavanje, gradnja, proizvodnja i obrađivanje zemlje, obično se trebaju pri-premiti za rad na podizanju crkava službom u odborima ili kao učitelji u subotnjoj školi, za rad u misionarskom djelu ili za vršenje različitih poslova vezanih za crkvu. (RH, 15. veljače 1887.)

Za ostvarenje svojeg djela Krist se nije poslužio uče-nošću ili rječitošću židovskog Velikog vijeća kao ni rim-skom silom. Zaobilazeći samopravedne židovske učitelje, veliki je Učitelj izabrao skromne, neuke ljude da objave istine koje će pokrenuti svijet. Ove je ljude namjeravao osposobiti i obrazovati za vođe svoje Crkve. Oni su, opet, trebali obrazovati druge i poslati ih da navješćuju Evan-đelje. Da bi u svojem radu mogli uspjeti, trebali su dobiti silu Svetog Duha. Evanđelje se nije trebalo objavljivati ljudskom snagom ili mudrošću, već silom Božjom. (Djela apostolska, str. 12)

Među onima kojima je Spasitelj dao nalog: “Idite i učinite sve narode učenicima mojim” (Matej 28,19), bilo je mnogo onih koji su pripadali nižim društvenim slojevi-ma — muškaraca i žena koji su zavoljeli svojega Gospo-dina i odlučno slijedili Njegov primjer nesebične službe. Ovim je skromnim ljudima, kao i učenicima koji su bili sa Spasiteljem tijekom Njegove zemaljske službe, povjeren ovaj dragocjeni posao. Trebali su ponijeti svijetu Radosnu vijest o spasenju po Kristu. (Djela apostolska, str. 66,67)

Život koji privlačiZa Boga ne trebamo svjedočiti samo propovijedanjem

istine, niti samo širenjem literature. Sjetimo se da je život sličan Kristovom najmoćniji dokaz koji se može priložiti u korist kršćanstva i da loš karakter kršćanina nanosi više štete nego karakter svjetovnog čovjeka. (9T, str. 21)

Ni sve napisane knjige ne mogu život učiniti svetim. Ljudi će vjerovati ne onome što propovjednik propovije-da, već onome kako Crkva živi. Utjecaj propovijedi koja se iznosi za propovjedaonicom često nije u skladu s propo-vijedi koju propovijedaju životi onih koji tvrde da zastu-paju istinu. (9T, str. 21)

Za vrijeme svojeg života na Zemlji Krist je oko sebe širio snažan i obuhvatan utjecaj koji Ga je povezivao s Bo-gom i s cijelim ljudskim rodom. Preko Krista je Bog ljude obdario utjecajem koji im onemogućava da žive sami za sebe. Mi smo pojedinačno povezani sa svojim bližnjima, dio smo velike Božje cjeline i obvezatni smo jedni prema drugima. Nitko ne može ostati odvojen od svojih bližnjih jer od dobrobiti jednoga zavisi dobrobit drugih. Božja je namjera da se svatko od nas osjeća potrebnim za sreću drugoga i da se svatko od nas trudi unaprijediti je. (Isusove usporedbe, str. 229)

Religija Biblije ne može se zatvoriti između korica knjige niti između zidova crkve. Ona se ne treba povreme-no iznositi samo za našu osobnu korist, a nakon toga opet pažljivo odložiti u stranu. Ona treba posvećivati svakidaš-nji život, biti prisutna u svakom poslovnom sporazumu i u svim našim društvenim odnosima. (Isusov život, str. 241,242)

26


Božji je cilj da se pred svijetom proslavi u svojem na-rodu. On očekuje da Ga oni koji nose Kristovo ime pred-stavljaju u mislima, riječima i djelima. Njihove misli tre-baju biti čiste, a riječi plemenite i uzvišene privlačeći one koji su oko njih bliže Spasitelju. Kristova vjera treba biti utkana u sve što čine i govore. Svaki njihov poslovni potez treba biti začinjen mirisom Božje prisutnosti. (9T, str. 21)

Neka poslovni čovjek obavlja poslove tako da prosla-vi svojeg Učitelja zahvaljujući svojoj vjernosti. Neka svo-ju vjeru unese u sve što čini i otkrije ljudima Kristov Duh. Neka mehaničar bude marljiv i vjerni predstavnik Onoga koji je naporno radio među siromašnima u judejskim gra-dovima. Neka svatko tko spominje Kristovo ime radi tako da ljudi koji vide njegova dobra djela mogu slaviti njego-vog Stvoritelja i Otkupitelja. (BE, 10. lipnja 1901.)

Žene kao misionariŽene kao i muškarci mogu prihvatiti posao sijanja isti-

ne tamo gdje će ona donijeti rezultate i gdje se može po-kazati. One mogu zauzeti svoje mjesto u djelu u ovoj krizi i Gospodin će raditi preko njih. Ako su prožete osjećajem dužnosti i ako rade pod utjecajem Božjeg Duha, one će imati staloženost koja je potrebna za ovo vrijeme. Spasi-telj će na tim samopožrtvovnim ženama pokazati svjetlo svojega lika i to će im dati silu koja će nadići snagu muš-karaca. One u obitelji mogu obavljati posao koji muškarci ne mogu, posao koji seže u unutarnji život. One se mogu približiti srcima onih do kojih muškarci ne mogu doprijeti. Njihov rad je potreban. Tihe, ponizne žene mogu obavi-ti velik posao u objašnjavanju istine ljudima u njihovim domovima. Božja riječ tako objašnjena izvršit će snažan

27

utjecaj zahvaljujući kojem će se obratiti čitave obitelji. (9T, str. 128,129)

Svi koji rade za Boga trebaju imati osobine i Marije i Marte, spremnost da služe i iskrenu ljubav prema istini. Svoje “ja” i sebičnost moraju odbaciti. Bog traži ozbiljne radnice, radnice koje su obazrive, srdačne, nježne i načel-ne. On traži ustrajne žene, žene koje će odvratiti svoj um od sebe i svoje vlastite udobnosti i usmjeriti ga na Krista, koje će govoriti riječi istine moleći se s osobama do kojih mogu doći, radeći na obraćenju duša. (6T, str. 118)

Sestre mogu uspješno raditi u pronalaženju pretplatni-ka za naše časopise i na taj način donijeti svjetlo mnogim umovima. (RH, 10. lipnja 1880.)

Ima plemenitih žena koje su imale moralne hrabro-sti odlučiti se za istinu na osnovi težine dokaza. One su svjesno prihvatile istinu. One imaju takta, opažanje i dobre sposobnosti i bit će uspješni radnici za svojega Učitelja. Traže se kršćanke. (RH, 19. prosinca 1878.)

Naše sestre mogu služiti kao budni radnici u pisanju i vođenju prijatelja koji primaju naše časopise i traktate da pokažu svoje osjećaje. ... Potrebne su žene čvrstih načela i odlučnog karaktera, žene koje vjeruju da živimo u posljed-nje dane i da imamo posljednju svečanu opomenu koju treba uputiti svijetu. ... To su žene koje Bog može upotrije-biti u misionarskom radu i radu s traktatima. ... One mogu na mnogo načina obaviti dragocjeni posao za Boga u dije-ljenju traktata i Znaka vremena. (RH, 19. prosinca 1878.)

Ja ne preporučujem da žena traži pravo glasa ili da bude službenik; ali kao misionar, učeći istinu dopisnim putem, raznoseći traktate i tražeći pretplatnike za časopise

28


koji sadrže svečanu istinu za ovo vrijeme, ona može učini-ti vrlo mnogo. (RH, 19. prosinca 1878.)

Kada bi bilo dvadeset žena tamo gdje je sada jedna, koje bi ovu svetu zadaću učinile svojim omiljenim poslom, mnogi bi se ljudi obratili istini. (RH, 2. veljače 1879.)

Sada su potrebne žene koje hoće raditi, žene koje nisu uobražene, već krotke i ponizne u srcu, koje će s Kristo-vom krotkošću raditi posao koji treba obaviti za spasenje duša. (RH, 2. veljače 1879.)

Stotine naših sestara mogle bi danas raditi kada bi htjele. Trebale bi sebe i svoju djecu oblačiti jednostavno u urednu i kvalitetnu odjeću, bez ukrasa, i vrijeme koje su provodile u nepotrebnom pokazivanju posvetiti misionar-skom radu. One mogu poslati pisma prijateljima u daljini. Naše sestre mogu se sastajati i savjetovati o tome kako bi mogle bolje raditi. Mogu uštedjeti novac i prinijeti ga kao dar Bogu, da bude uložen u časopise i traktate koje će slati svojim prijateljima. Oni koji danas ništa ne rade, trebaju poći na posao. Neka svaka sestra koja tvrdi da je Božje dijete osjeti odgovornost u pružanju pomoći ljudima koji je okružuju. (RH, 12. prosinca 1878.)

Naše su se sestre previše izgovarale i izbjegavale od-govornosti koje zahtijevaju razmišljanje i upotrebu uma; ali njima je ta disciplina potrebna da bi kršćansko iskustvo bilo usavršeno. One mogu biti radnice u misionarskom polju i osobno se zauzeti za raznošenje traktata i časopi-sa koji ispravno prikazuju našu istinu. (RH, 12. prosinca 1878.)

Sestre, nemojte se umoriti od marljivog misionarskog rada. To je posao koji sve možete uspješno obavljati ako želite biti povezane s Bogom. Prije nego što pošaljete

29

pisma s pitanjima, uvijek u molitvi podignite svoje srce Bogu da biste bile uspješne u prikupljanju nekih divljih grana koje bi mogle biti pricijepljene na pravu lozu i tako donijeti rod na slavu Bogu. Svi koji poniznim srcem su-djeluju u ovom poslu, stalno će se izgrađivati kao radnici u Gospodnjem vinogradu. (RH, 10. lipnja 1880.)

Poziv mladim ljudima • 35

2Poziv mladim ljudima

Božanski poziv za službuGospodin je odredio mlade da Mu budu produžena

ruka. (7T, str. 64)S takvom vojskom pravilno izvježbanih radnika ka-

kva bi mogla biti naša mladež, kako bi se brzo vijest o ra-zapetom i uskrslom Spasitelju koji će uskoro doći, mogla odnijeti cijelome svijetu! (Odgoj, str. 241)

Mi danas imamo vojsku mladih koji mogu mnogo učiniti ako su valjano upućeni i ohrabreni. Mi želimo da naša djeca vjeruju u istinu. Želimo da ih Bog blagoslovi. Želimo da imaju udjela u dobro organiziranim planovima za pomaganje drugim mladima. Neka svi budu tako podu-čeni da ispravno prikazuju istinu, pružajući razlog za nadu koja je u njima i odajući čast Bogu u bilo kojoj grani djela za koju su pripremljeni. (GCB, 5, 2, str. 24., 30. siječnja 1893.)

30

Mladi u crkvenom posluNašim je crkvama potrebna darovita mladež, dobro

organizirana i dobro podučena. Mladi žele iskoristiti svoju golemu energiju. Ako se ta energija ne usmjeri na prave stvari, mladi će je iskoristiti na način koji će povrijediti njihovu osobnu duhovnost i one s kojima se druže. (GW, str. 211)

Kada mladi svoje srce predaju Bogu, naša odgovor-nost za njih ne prestaje. Oni moraju biti zagrijani za Gos-podnje djelo i uvidjeti da On od njih očekuje da učine ne-što za napredak Njegovog djela. Nije dovoljno pokazati koliko treba uraditi i tjerati mlade da sudjeluju. Oni mo-raju naučiti kako se radi za Učitelja. Oni se moraju po-dučiti, disciplinirati i izvježbati u najboljim metodama za zadobivanje duša za Krista. Učite ih da na tih i skroman način pomažu svojim mladim vršnjacima. Neka različite grane misionarskih napora budu sustavno isplanirane da oni u njima mogu sudjelovati i neka im budu dane upute i pomoć. Tako će naučiti raditi za Boga. (GW, str. 210)

U najranijim godinamaNeka se ljubaznost i učtivost propovjednika vidi u

njegovom ponašanju prema djeci. On uvijek treba imati na umu da su djeca mali ljudi, mlađi članovi Gospodnje obitelji. Oni mogu biti veoma bliski i dragi Učitelju i ako budu valjano poučavani i disciplinirani, oni će Mu služiti, čak i u svojoj mladosti. (4T, str. 397,398)

Mladi ne smiju biti zanemareni, neka sudjeluju u po-slu i odgovornosti. Neka osjete da imaju udjela u pomaga-nju i blagoslivljanju drugih. Čak i djecu treba poučiti da

31

Poziv mladim ljudima • 3736 • Kršćanska služba

čine mala djela ljubavi i milosti za one koji su manje sretni od njih. (6T, str. 435)

Roditelji moraju naučiti svoju djecu cijeniti vrijeme i pravilnoga upotrebljavati. Naučite ih da je vrijedno truda sve ono čime mogu proslaviti Boga i donijeti blagoslov čo-vječanstvu. Čak i u svojim najranijim godinama ona mogu služiti Bogu kao misionari. (Isusove usporedbe, str. 233)

Budućnost je pred mladimaI mnogi mladić danas, koji raste kao što je rastao Da-

niel u svojem judejskom domu, proučavajući Božju riječ i Njegova djela i obavljajući vjerno svoje dužnosti, stajat će jednom u zakonodavnim skupštinama, u sudskim dvo-ranama ili na kraljevskim dvorovima kao svjedok Kralja nad kraljevima. (Odgoj, str. 234)

Timotej izabran kad je bio mladićPavao je vidio da je Timotej vjeran, ustrajan i istinit

mladić pa ga je uzeo da ih prati na putu i u radu. Oni koji su učili Timoteja u djetinjstvu, sad su bili nagrađeni kad su vidjeli da se sin koji im je bio povjeren tijesno vezao uz ve-likog apostola. Kad ga je Bog izabrao da postane učitelj, Ti-motej je bio mladić, ali njegova su načela bila tako utvrđena prijašnjim odgojem da je mogao zauzeti mjesto Pavlova po-magača. I premda je bio mlad, nosio je svoje odgovornosti s kršćanskom krotkošću. (Djela apostolska, str. 128,129)

Popunjavanje redovaOni koji među nama nose teret, polako umiru. Mnogi

od onih koji su bili najistaknutiji u ostvarivanju reformi, koje smo postavili kao Crkva, sada su prevalili vrhunac

32

svojega života i njihova tjelesna i umna snaga opada. S najdubljom zabrinutošću može se postaviti pitanje: Tko će zauzeti njihova mjesta? Kome će biti predani životni in-teresi Crkve kad sadašnji stjegonoše padnu? Mi s brigom i strepnjom gledamo na današnje mlade kao na one koji moraju preuzeti terete i na koje moraju pasti odgovornosti. Oni se moraju prihvatiti posla tamo gdje ga drugi ostavlja-ju, a njihov će smjer odrediti hoće li prevladati moralnost, vjera i životna pobožnost, ili će nemoralnost i nevjernost pokvariti i upropastiti sve što je vrijedno. (GW, str. 68)

Pioniri u napornom radu i žrtviMi moramo imati povjerenja u našu mladež. Oni tre-

baju biti pioniri u svakom pothvatu koji podrazumijeva naporan rad i žrtvu, dok preopterećene Kristove sluge tre-ba njegovati kao savjetnike koji hrabre i blagoslivljaju one koji obavljaju najteži posao za Boga. (CT, str. 516,517)

Traže se mladi ljudi. Bog ih poziva u misionarska polja. Budući da su uglavnom slobodni od briga i odgo-vornosti, oni su pogodniji za posao od onih koji moraju školovati i uzdržavati veliku obitelj. Mladi ljudi mogu se brže prilagoditi novim klimatskim uvjetima, novoj sredi-ni i bolje podnose nezgode i poteškoće. Uz taktičnost i ustrajnost oni mogu doprijeti do ljudi u sredini u kojoj se nalaze. (CT, str. 517)

Mnoge mlade ljude koji su u domu stekli pravi odgoj treba podučiti za službu i ohrabriti ih da u novim mjesti-ma podignu zastavu istine pomoću dobro isplaniranog i vjernog rada. Kad se udruže s našim propovjednicima i iskusnim radnicima u gradovima, oni će dobiti najbolju vrstu poduke. Djelujući pod božanskim vodstvom i po-

33

Poziv mladim ljudima • 3938 • Kršćanska služba

duprti molitvama svojih iskusnijih suradnika, oni mogu obaviti dobar i blagoslovljen posao. Kada udruže svoj rad sa starijim radnicima, koristeći svoju mladu energiju na najkorisniji način, imat će društvo nebeskih anđela; i kao Božji suradnici imaju prednost pjevati i moliti se, vjero-vati i raditi s hrabrošću i slobodom. Pouzdanost i povje-renje koje će nebeski posrednici donijeti njima i njihovim suradnicima, povest će ih molitvi, hvali i jednostavnosti prave vjere. (9T, str. 119)

Grane djelaIma mnogo grana u kojima mladež može pronaći prili-

ku za koristan napor. Treba ih organizirati u društva i teme-ljito obrazovati da rade kao medicinske sestre, evanđeoski radnici i istraživači Biblije, kao kolporteri, propovjednici i zdravstveno-misionarski evanđelisti. (CT, str. 546)

Mi trebamo odgajati i obrazovati mlade da pomažu mladima; i kada budu obavljali taj posao, steći će iskustvo koje će ih kvalificirati da postanu posvećeni radnici na ši-rem području. (6T, str. 115)

Mladiće i djevojke treba pripremati da postanu radnici u svojem vlastitom susjedstvu i na drugim mjestima. Neka svi upregnu svoje srce i um da postanu spremni za ovo vri-jeme, pripremajući se da obave ono za što su najpodesniji. (9T, str. 118,119)

Tajna uspjehaMladići, upoznajte Gospodina i znat ćete da je Nje-

gov izlazak uređen kao zora. Neprestano težite napretku. Ozbiljno nastojte biti što sličniji Otkupitelju. Živite vje-rom u Krista. Radite posao koji je On radio. Živite za spa-

senje duša za koje je On položio svoj život. Nastojte na svaki način pomoći onima s kojima dolazite u dodir. ... Razgovarajte sa svojim Starijim Bratom koji će usavršiti vaš odgoj, korak po korak, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje. Uska povezanost s Onim koji je prinio sebe kao žrtvu da spasi svijet koji gine, učinit će vas sposobnim radnicima. (6T, str. 416)

Organizirajte se za službuMladići i djevojke, zar ne možete formirati društva i

kao Kristovi vojnici zaposliti se u djelu ulažući svu svo-ju taktičnost, sposobnosti i talente u Učiteljevu službu da biste spasili duše od propasti? Neka u svakoj crkvi budu organizirana društva za obavljanje ovog posla. ... Hoće li se mladići i djevojke koji istinski vole Isusa organizirati kao radnici, ne samo za one koji se izdaju za svetkovatelje subote, već i za one koji nisu naše vjere? (ST, 29. svibnja 1893.)

Neka mladići, djevojke i djeca u Isusovo ime krenu na posao. Neka se ujedine u nekom planu i redu za djelo-vanje. Zar ne možete formirati društvo radnika i odredi-ti vrijeme da se zajedno molite i tražite od Gospodina da vam udijeli svoju milost i tako se udružite u akciji? (YI, 9. ožujka 1894.)

34

Stanje u Božjem narodu • 41

3Stanje u Božjem

narodu

Nedostaje misionarski duhPreostalo je samo malo misionarskog duha među ad-

ventistima koji drže subotu. Kad bi propovjednici i narod bili probuđeni, oni ne bi tako ravnodušno i besposleno sjedili, kad ih je Bog počastio učinivši ih čuvarima svoga Zakona, utiskujući ga u njihove umove i ispisujući ga na njihovim srcima. (3T, str. 202)

Pravi misionarski duh napustio je crkve koje toliko veličaju ispovijedanje vjere, njihova srca više ne gore od ljubavi prema dušama i od želje da ih dovedu u Kristovu zajednicu. Nama su potrebni ozbiljni radnici. Zar nema ni-koga da odgovori na vapaj koji se podiže iz svake četvrti: “Dođi i pomozi nam”? (4T, str. 156)

Pokazano mi je da mi kao narod imamo nedostat-ke. Naša djela nisu u skladu s našom vjerom. Naša vjera svjedoči da živimo u vrijeme proglašavanja najsvečanije i

35

najvažnije vijesti koja je ikad dana smrtnicima. Ipak, iako potpuno svjesni ove činjenice, naši napori, naša revnost, naš duh samopožrtvovnosti ne može se usporediti s veli-činom djela. Mi se trebamo probuditi iz mrtvih i Krist će nam dati život. (2T, str. 114)

Srce me boli kad pomislim koliko malo naše crkve osjećaju svoju svečanu odgovornost prema Bogu. Nisu samo propovjednici vojnici, već je svaki muškarac i žena u Kristovoj vojsci; a jesu li voljni primiti vojničku pla-ću, kao što im je Krist dao primjer u svojem životu samo-odricanja i žrtve? Kakvo su samoodricanje pokazale crkve u cjelini? Možda su dale darove u novcu, ali su zadržale sebe. (GCB, 1893., str. 131)

Mnogi od onih koji se predstavljaju kao Kristovi sljed-benici, ne osjećaju teret za duše. Želja očiju i ponos života, ljubav prema isticanju, ljubav prema lagodnosti odvajaju od Boga one koji se predstavljaju kao kršćani, a misio-narski duh u stvarnosti postoji samo kod nekolicine. Što učiniti da se otvore oči grešnicima u Sionu i da licemjeri zadrhte? (GCB, 1893., str. 132)

Ima onih koji su prikazani kao Meroz. Misionarski duh nikada se nije ukorijenio u njihovim dušama. Pozivi starih misija nisu ih nikada potaknuli na akciju. Kakav će izvještaj podnijeti Bogu oni koji ništa ne čine za Njegovu stvar niti da bi zadobili duše za Krista? Takvi će primiti osudu: “Zli i lijeni slugo.” (HS, str. 290)

Za neizvršenje vaše uloge u Božjem djelu kao svojoj prednosti, bila sam upućena na ove riječi: “Proklinjite Me-roz,” kaže anđeo Gospodnji, “proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoć pritekli, u pomoć Jahvi s junaci-ma.” (2T, str. 247)

36

Stanje u Božjem narodu • 4342 • Kršćanska služba

Oni koji su zadovoljni sobomPokazani su mi oni koji su svjesni da imaju dobre po-

bude, pobožne osjećaje i ljubav prema dobrim djelima; ipak u isto vrijeme oni ne čine ništa. Oni se osjećaju zadovoljni sami sobom, laskajući sebi da bi mogli učiniti i da bi učinili veliko i dobro djelo kad bi im se pružila prilika ili kad bi se nalazili u povoljnijim okolnostima; ali oni čekaju prili-ku. Oni preziru uskogrudnost bogatog škrca koji teška srca daje malu svotu novca siromašnom. Oni vide da on živi za sebe, da neće svojevoljno učiniti dobro drugima, blagoslo-viti ih talentima utjecaja i sredstvima koja su mu predana na upotrebu, ne da bi ih zloupotrijebio, niti da zahrđaju ili da leže zakopani u zemlji. Oni koji se predaju svojoj škr-tosti ili sebičnosti, odgovorni su za svoje talente koje zlou-potrebljavaju. Ali odgovorniji su oni koji imaju darežljive pobude i po naravi su brzi da shvate duhovne stvari, ako ostanu neaktivni čekajući priliku koja po njihovom mišlje-nju još nije došla, a ipak uspoređuju svoju spremnost da nešto učine s voljnošću škrca i razmišljajući o tome kako je njihovo stanje bolje od stanja njihovih bezdušnih susjeda. Takvi zavaravaju sami sebe. Puko posjedovanje kvaliteta koje nisu u upotrebi samo povećava njihovu odgovornost; i ako samo čuvaju talente svojega Gospodara, gomilaju ih a ne umnožavaju, njihovo stanje nije bolje od stanja njihovih susjeda prema kojima njihove duše osjećaju takav prijezir. Njima će biti rečeno: “Ti si znao volju svojega Gospodara, a ipak nisi učinio.” (2T, str. 250,251)

Sotonska smrtna neaktivnostBožji narod mora primiti opomenu i prepoznati zna-

kove vremena. Znakovi Kristovog dolaska previše su jasni

37

da bi se u njih moglo posumnjati; u svjetlu ovoga svat-ko tko ispovijeda istinu treba biti živi propovjednik. Bog poziva sve, i propovjednike i narod, da se probude. Cije-lo Nebo je na nogama. Prizori zemaljske povijesti brzo se završavaju. Mi smo usred opasnosti posljednjih dana. Pred nama su još veće opasnosti, a ipak nismo budni. Ovaj nedostatak aktivnosti i ozbiljnosti u Božjem djelu je uža-san. Ova smrtna neaktivnost potječe od Sotone. (1T, str. 260,261)

Nevjerovanje kao smrtni veo obavija naše crkve jer ne koriste talente koje im je Bog dao, noseći svjetlo oni-ma koji ne poznaju dragocjenu istinu. Gospodar poziva duše kojima je oprošteno, one koji se raduju u svjetlosti, da objave istinu drugima. (GCB, 1893., str. 133)

Sotona sada pokušava zadržati Božji narod u stanju neaktivnosti, spriječiti ga da izvrši svoj dio u širenju istine, da na kraju bude izmjeren na tezulji i nađe se lak. (1T, str. 260)

Ljudi su u opasnosti. Mnoštvo ih propada. A kako malo takozvanih Kristovih sljedbenika osjeća odgovornost za te duše! Sudbina svijeta visi o niti; ali sve to jedva da može pokrenuti čak i one koji tvrde da vjeruju u najdalekosežniju istinu koja je ikada bila povjerena smrtnicima. Osjeća se nedostatak one ljubavi koja je pokrenula Krista da napusti svoj nebeski dom i prihvati ljudsku narav da bi kao čovjek prišao čovjeku i privukao čovjeka Bogu. Božji narod za-hvatila je obamrlost, paraliza koja ga sprečava da shvati svoju trenutačnu dužnost. (Isusove usporedbe, str. 205)

Sotona koristi najmanju pospanu ravnodušnost tako-zvanih kršćana da ojača svoje snage i pridobije duše za sebe. Mnogi koji misle da su na Kristovoj strani iako ne

38


čine ništa za Njega, omogućuju neprijatelju da prije njih zauzme zemlju i tako stekne prednost. Svojom nespre-mnošću da marljivo rade za svojeg Učitelja, svojim ne-obavljanjem povjerenih dužnosti i neupućivanjem opo-mena, oni dopuštaju Sotoni da zadobije vlast nad dušama koje su mogle biti zadobivene za Krista. (Isusove uspored-be, str. 187)

Kada proučavam Pismo, zabrinuta sam za Božji Izrael u ove posljednje dane. Oni su pozvani da bježe od idolo-poklonstva. Bojim se da spavaju i da su tako prilagođeni svijetu da je vrlo teško razlučiti između onoga tko služi Bogu i onoga tko Mu ne služi. Udaljenost između Krista i Njegovog naroda sve je veća, a između njega i svijeta sve manja. Razlika između naroda koji se predstavlja kao Kri-stov i svijeta skoro da je nestala. Kao i stari Izrael, oni idu za gadostima naroda koji su oko njih. (1T, str. 277)

Zamagljena duhovna moćRezultat zapostavljanja Crkve da radi u Kristovom

djelu ne vidi se samo u svijetu. Ovim zanemarivanjem u Crkvi je nastalo takvo stanje koje je zamračilo uzvišene i svete probitke Božjeg djela. Duh kriticizma i ogorčenja ušao je u Crkvu, a sposobnost duhovnog razaznavanja za-magljena je kod mnogih. Zbog ovoga služba Kristu trpi veliki gubitak. (6T, str. 297)

Tuga me obuzme kad razmišljam o stanju nas kao Cr-kve. Gospodin nije zatvorio Nebo za nas, ali naš smjer neprestanog zapadanja u grijeh odvaja nas od Boga. Po-nos, žudnja i ljubav prema svijetu žive u srcu bez straha da će biti prognani ili osuđeni. Teški i drski grijesi nalaze se među nama. A ipak je opće mišljenje da Crkva cvjeta i da

39

u njoj vlada mir i duhovni napredak. Crkva se okrenula od hodanja za Kristom, svojim vođom, i stalno odstupa pre-ma Egiptu. Ipak, malo je onih koji su uznemireni i zapre-pašteni svojim nedostatkom duhovne sile. Sumnja pa čak i nevjerovanje u svjedočanstva Božjega Duha svuda pro-žima naše crkve. Sotona želi da bude tako. (5T, str. 217)

Stanje duhovne slabostiObilje svjetla obasjalo je Božji narod, ali mnogi su ga

zanemarili i zbog toga su u stanju velike duhovne slabosti. Božji narod sada ne gine zbog nedostatka znanja. On neće biti osuđen zbog toga što ne zna put, istinu i život. Istina koja je doprla do razuma njegovih pripadnika, svjetlo koje je obasjalo dušu, ali koje je bilo zanemareno ili odbijeno, osudit će ih. Što se još moglo učiniti za Božji vinograd osim onoga što je učinjeno? Svjetlo, dragocjeno svjetlo obasjava Božji narod; ali ono ga neće spasiti ako ne prihvati spasenje koje dolazi od njega, ako ne bude potpuno živio po njemu i prenio ga drugima koji su u tami. (2T, str. 123)

Potreba za nebeskom pomašću za očiCrkve trebaju pomazati svoje oči nebeskom pomašću

za oči kako bi svuda oko sebe vidjele mnogobrojne prilike da služe Bogu. Bog je mnogo puta pozivao svoj narod da iziđe na putove i između ograda i natjera ljude da uđu, da se napuni Njegova kuća, a ipak čak i u sjenci naših vrata ima obitelji kojima nismo pokazali dovoljno zanimanja koje bi ih navelo da shvate da se brinemo za njihove duše. To je posao koji nam je najbliži i na koji Gospodin poziva Crkvu da ga se lati. Mi ne smijemo stajati pitajući: Tko je moj bližnji? Mi se trebamo sjetiti da je naš bližnji onaj kome je potrebno naše suosjećanje i pomoć. Naš bližnji je 40


svatko tko je Božje vlasništvo. U Kristu su izbrisane razli-ke koje su postavili Židovi o tome tko su njihovi bližnji. Nema teritorijalnih granica, nema umjetnih razlika, nema kasti, nema aristokracije. (6T, str. 294)

Fanatizam i hladni formalizamSotona sada radi svom silom da odvuče i zavede, da

odvrati ljude od vijesti trećeg anđela koju treba objaviti u velikoj sili. Kada neprijatelj uvidi da Gospodin blagosliv-lja svoj narod i da ga priprema kako bi uočio sve njego-ve obmane, on će vrlo vješto i silno djelovati da odvede u fanatizam s jedne i hladni formalizam s druge strane, i tako ima žetvu duša. Sada je vrijeme kada trebamo stalno bdjeti. Pazite na prvi korak koji bi Sotona mogao napraviti među nama. (RH, 24. siječnja 1893.)

U našim crkvama ima moralnih ledenih santi. Ima mnogo formalista koji mogu ostaviti snažan dojam, ali ne mogu sjati kao svjetla u svijetu. (RH, 24. ožujka 1891.)

Ograničeni sebičnošćuPokazano mi je da Božji narod nije više duhovno

usmjeren i da nema više vjere zato što je ograničen se-bičnošću. ... Bog ne prihvaća obilje vaših sastanaka niti brojne molitve, već kad se radi pravo, kad se obavlja pravi posao i u pravo vrijeme. (2T, str. 36)

PohlepaIpak su se neki odbili obratiti. Oni nisu bili spremni

krenuti Božjim putem i kada su, da bi Božje djelo moglo napredovati, bili upućeni pozivi za dobrovoljne darove, neki su sebično prionuli za svoje zemaljske posjede. Ovi tvrdice odvojili su se od zajednice vjernih. (9T, str. 126)

Ni jedan od dvadeset nije spremanOvo je svečana izjava koju dajem Crkvi da ni jedan

od dvadeset čija su imena zapisana u crkvenim knjigama nije spreman završiti svoju zemaljsku povijest pa tako bez Boga i bez nade postoji u svijetu kao običan grešnik. Ova nedosljednost očituje se više u odricanju od Krista nego priznavanju Krista. Ima mnogo onih koji su u crkvu do-nijeli svoj vlastiti nepokoreni i neoplemenjeni duh; njihov duhovni ukus izopačen je njihovim nemoralnim, obezvre-đujućim postupcima, oni su simbol svijeta u duhu, u srcu, u namjeri, to potvrđuju pohlepnim postupcima i puni su prijevare u svojem navodnom kršćanskom životu. Žive kao grešnici, a tvrde da su kršćani! Oni koji tvrde da su kršćani i da priznaju Krista, trebali bi izići između njih i ne doticati se ničega nečista i biti odvojeni. ...

Odlažem svoje pero i podižem svoju dušu u molitvi da Gospodin udahne život u svoj narod koji je ponovno zastranio, koji je kao suhe kosti koje nemaju života. Kraj je blizu, prikrada nam se tako potajno, tako neprimjetno, tako nečujno, kao nečujni hod lopova u noći kako bi izne-nadio spavače koji ne bdiju i nisu spremni. Neka Gospo-din učini da Njegov Sveti Duh uđe u srca koja su sada spokojna da više ne spavaju kao ostali, već da bdiju i budu trijezna. (GCB, 1893., str. 132,133)

Potrebno je oživljavanje i obnovaKršćani se moraju pripremati za ono što će uskoro za-

desiti svijet kao porazno iznenađenje i tu pripremu trebaju obaviti marljivim proučavanjem Božje riječi i nastojanjem da svoj život usuglase s njezinim propisima. ... Bog poziva na obnovu. (Izraelski proroci kraljevi, str. 398)

41


Oživljavanje prave pobožnosti među nama najveća je i najhitnija od svih potreba. To treba biti naš prvi posao. (R&H, 22. ožujka 1887.)

Došlo je vrijeme za sveobuhvatnu obnovu. Kada ova obnova počne, duh molitve pokrenut će svakog vjernika i udaljiti iz crkve duh nesloge i razdora. (8T, str. 251)

Do oživljavanja i obnove mora doći djelovanjem Sve-toga Duha. Oživljavanje i obnova dva su različita pojma. Oživljavanje označava obnavljanje duhovnog života, oživljavanje sila uma i srca, uskrsnuće iz duhovne smr-ti. Obnova označava reorganizaciju, promjenu u idejama i stavovima, navikama i praksi. Obnova neće donijeti dobar rod pravednosti ako nije povezana s oživljavanjem koje čini Duh. Oživljavanje i obnova trebaju izvršiti svoj posao koji im je određen i u obavljanju tog posla moraju se udru-žiti. (RH, 25. veljače 1902.)

Zar Pismo ne poziva na čistiji i svetiji rad od onoga koji smo već vidjeli? ... Bog poziva one koji su voljni da njima upravlja Sveti Duh da predvode u poslu potpune ob-nove. Ja vidim krizu koja nam se približava i Gospodin poziva svoje radnike da prionu na posao. Svaka duša treba biti dublje i stvarnije posvećena Bogu nego u godinama koje su prošle. ... Na mene su ostavili dubok dojam prizori koji su nedavno prošli ispred mene jedne noći. Izgledalo je kao da veliki pokret — djelo oživljavanja — napreduje u mnogim područjima. Naš narod je zbijao redove odazi-vajući se na Božji poziv. (GCB, 19. ožujka 1913., str. 34)

U noćnim viđenjima ispred mene su prošli prizori ve-likog pokreta obnove među Božjim narodom. Mnogi su hvalili Boga. Bolesni su bili iscijeljeni i druga čuda su se događala. ... Vidjela sam stotine i tisuće kako posjećuju

42

obitelji i otvaraju im Božju riječ. Srca su bila osvjedoče-na silom Svetoga Duha i pokazao se duh pravog obraće-nja. Na sve strane otvarala su se vrata objavljivanju istine. Izgledalo je kao da je svijet osvijetljen nebeskim utjeca-jem. Pravi i ponizni Božji narod primio je velike blagoslo-ve. (9T, str. 126)

Postoji velika potreba za obnovom među Božjim na-rodom. Sadašnje stanje Crkve navodi na pitanje: Je li ovo pravo predstavljanje Onoga koji je dao svoj život za nas? (3T, str. 474)

Kada Crkva ukloni razlog za prijekor zbog lijeno-sti, Duh Gospodnji milostivo će se pokazati. Otkrit će se božanska sila. Crkva će vidjeti djelovanje providnosti Gospodina nad vojskama. Svjetlo istine blistat će jasnim, snažnim zrakama i kao u vrijeme apostola, mnoge duše okrenut će se od zablude k istini. Zemlja će biti osvijetlje-na slavom Gospodnjom. (9T, str. 46)

Kobno kašnjenjePokazano mi je da pripadnici Božjeg naroda čekaju da

se dogodi neka promjena — da ih pokrene neka sila i da ih prisili na nešto. Međutim, bit će razočarani jer u tome gri-ješe. Oni moraju djelovati; oni sami moraju se latiti posla i ozbiljno vapiti Bogu za pravom spoznajom samih sebe. Prizori koji prolaze ispred mene dovoljno su dojmljivi da nas probude, da istinom ispunimo srca svih koji žele sluša-ti. Zemaljsko žito je skoro zrelo. (1T, str. 261)

S druge strane, umjesto da mudro koriste sadašnje pri-like, neki besposleno čekaju posebno duhovno osvježenje, koje bi im jako povećalo sposobnost, da prosvijetle druge. Oni zanemaruju sadašnje dužnosti i prednosti i dopuštaju

43


da njihovo svjetlo bude nejasno dok očekuju vrijeme kad će, bez truda sa svoje strane, primiti posebne blagoslove koji će ih preobraziti i osposobiti za službu. (Djela apo-stolska, str. 34)

Ne proizvođači, već potrošačiTakozvani Kristovi sljedbenici nalaze se na ispitu pred

očima cijelog svemira; ali utrnulost njihovog žara i slabost njihovih napora u Gospodnjoj službi već ih je obilježila kao nevjerne. Da je ono što čine najbolje što mogu, pro-kletstvo ne bi počivalo na njima; a kad bi njihova srca bila uključena u djelo, mogli bi učiniti mnogo više. Oni sami znaju, a i svijet zna da su u velikoj mjeri izgubili duh sa-moodricanja i nošenja svojega križa. Ima mnogo onih uz čija će imena u nebeskim knjigama biti zapisano: ne sabire, nego prosipa! U mnogima koji nose Kristovo ime Njegova je slava potamnjela, Njegova ljepota prikrivena, a Njegova čast odbačena. Ima mnogo onih čija su imena zapisana u crkvenim knjigama, ali koji nisu pod Kristovom upravom. Oni ne slušaju Njegove upute niti rade Njegov posao. Sto-ga se nalaze pod upravom neprijatelja. Oni ne čine nikakvo stvarno dobro, pa zato nanose neprocjenjivu štetu. Budući da njihov utjecaj nije miris života za život, on je postao miris smrti za smrt. (Isusove usporedbe, str. 205,206)

Držanje zapovijedi maska za grijehIsta opasnost postoji danas među pripadnicima naroda

koji sebe smatra čuvarom Božjeg zakona. Oni laskaju sebi da će ih poštovanje koje imaju prema zapovijedima saču-vati od božanske pravde. Oni odbijaju ukor za zlo i optu-žuju Božje sluge da su odviše gorljivi u otklanjanju grijeha

44

iz tabora. Bog koji mrzi grijeh poziva one koji govore da drže Njegov Zakon da se odvoje od svakoga grijeha. Za-nemarivanje pokajanja i poslušnosti Njegovoj riječi doni-jet će isto takve ozbiljne posljedice na Božji narod danas, kakve je isti grijeh donio na stari Izrael. Postoji granica preko koje On više neće odgađati svoje sudove. (4T, str. 166,167)

Mrtvi u prijestupima i grijesimaDanas je velik dio vjerništva u crkvama mrtav u prije-

stupima i grijesima. Oni se okreću kao vrata na svojim šar-kama. Godinama su zadovoljno slušali najsvečanije istine koje potiču dušu, ali ih nisu provodili u praksi. Zato su sve manje i manje osjetljivi prema dragocjenim istinama. ... Dok ispovijedaju svoju vjeru, oni poriču silu pobožnosti. Ako nastave ovako, Bog će ih odbaciti. Oni sami sebe čine nepodobnima da budu članovi Njegove obitelji. (6T, str. 426,427)

MoralistiMnogi koji sebe nazivaju kršćanima samo su obični

moralisti. Odbili su dar koji ih je jedini mogao osposo-biti da odaju počast Kristu objavljujući Ga svijetu. Dje-lo Svetoga Duha za njih je nerazumljivo, neobično djelo. Oni nisu vršitelji Riječi! Nebeska načela po kojima se oni koji su se sjedinili s Kristom razlikuju od onih koji su se sjedinili sa svijetom, u njihovom se životu jedva primje-ćuju. Takozvani Kristovi sljedbenici nisu više odvojen i poseban narod. Crta razdvajanja je postala nejasna. Ti lju-di se pokoravaju svijetu, njegovim običajima, njegovim navikama, njegovoj sebičnosti. Crkva se približila svijetu

45


u kršenju Zakona umjesto da se svijet približio Crkvi u poštovanju Zakona. Iz dana u dan Crkva se sve više izjed-načuje sa svijetom. (Isusove usporedbe, str. 215)

Uprljan izvještajMnogi imaju obličje pobožnosti, njihova se imena na-

laze zapisana u crkvenoj knjizi, ali na Nebu nemaju čist izvještaj. Anđeo zapisničar je vjerno zapisivao njihova djela. Svaki sebični postupak, svaka pogrešna riječ, svaka neispunjena dužnost i svaki vješto prikrivan tajni grijeh, zapisani su u knjizi koju je vodio anđeo zapisničar. (2T, str. 442)

Nositelji tereta su iscrpljeniZato što neki ne žele ponijeti terete koje bi mogli poni-

jeti niti obaviti posao koji bi mogli obaviti, posao je postao prevelik za nekolicinu ljudi koja ga obavlja. Oni vide sve što treba obaviti, preopterećuju svoju snagu i skoro su pot-puno iscrpljeni. (2T, str. 645)

Nesposobni da daju razlog za svoju vjeruMnogi koji govore da vjeruju u istinu za ove posljed-

nje dane, naći će se laki. Oni su zanemarili teže stvari. Njihovo obraćenje je površno, nije duboko, ozbiljno i pot-puno. Oni ne znaju zašto vjeruju u istinu; oni vjeruju samo zato što su drugi u nju vjerovali pa su je uzeli kao zdravo za gotovo. Oni ne mogu dati nijedan razuman razlog za svoju vjeru. ... Drugi nisu prosvijetljeni iskustvom ili zna-njem koje su trebali steći, što je bila njihova prednost i dužnost. Snažni i postojani su oni koji odanoga srca ispo-vijedaju svoju vjeru. (2T, str. 634)

46

Neki će ići tragom proročkog svitkaBog ima narod na Zemlji koji u vjeri i svetoj nadi ide

tragom svitka proročanstva koje se brzo ispunjava i koji svoje duše čisti poslušnošću istini, da se ne bi našli bez svadbenoga ruha kad se pojavi Krist. (4T, str. 307)

Jedan dojmljivi sanU snu koji mi je dan 29. rujna 1886. išla sam s veli-

kom skupinom koja je tražila borovnice. U društvu je bilo mnogo mladića i djevojaka koji su bili spremni pomoći u sakupljanju plodova. Kao da smo bili u nekom gradu, jer je bilo malo nenastanjenog prostora, a oko grada su bila otvorena polja, divni šumarci i njegovani vrtovi. Pred nama su se kretala velika kola natovarena hranom za naše društvo.

Uskoro su se kola zaustavila, a društvo se razišlo na sve strane da traži plodove. Svuda oko kola je bilo visoko i nisko grmlje koje je nosilo krupne, divne borovnice; ali društvo je tražilo predaleko pa ih zato nije vidjelo. Počela sam, tu blizu, vrlo pažljivo sakupljati plodove jer sam se bojala da ne uberem zelene bobice, koje su bile tako pomi-ješane sa zrelim plodovima da sam mogla ubrati samo po jednu ili dvije bobice s grozda.

Neke od lijepih velikih bobica bile su pale na zemlju i crvi i insekti napola su ih pojeli. O, pomislila sam, da smo na ovo polje došli prije, svi dragocjeni plodovi bili bi spašeni! Ali sada je prekasno. Pokupit ću ove sa zemlje i vidjeti ima li ičega dobrog u njima. Čak i ako je cijela bo-bica pokvarena, pokazat ću braći i sestrama što su mogli naći da nisu zakasnili.


Baš tada je dvoje ili troje iz društva prošlo pokraj mene. Ćaskali su i kao da su bili potpuno zaokupljeni so-bom. Ugledali su me i rekli: “Tražimo svuda i nismo našli nijednu bobicu.” Sa zaprepaštenjem su pogledali količinu koju sam ja imala. Rekla sam: “Ima još bobica koje treba ubrati s ovog grmlja.” Počeli su brati, ali su brzo stali i rekli: “Nije pošteno da beremo ovdje, ti si našla ovo mje-sto i plodovi su tvoji.” Ali ja sam odgovorila: “To nema nikakve veze. Sakupljajte gdje god nešto nađete. Ovo je Božje polje i ovo su Njegove bobice; vaša je prednost što ih možete brati.”

Ali uskoro opet sam ostala sama. Svaki čas čula sam razgovor i smijeh pokraj kola. Doviknula sam onima koji su tamo bili: “Što to radite?” Oni su odgovorili: “Nismo pronašli nijednu bobicu i pošto smo se umorili i ogladnje-li, odlučili smo otići do kola i uzeti ručak. Kad se malo odmorimo, ponovno ćemo se vratiti.”

“Ali vi još ništa niste donijeli”, rekla sam. “Pojest ćete sve naše zalihe, a nećete nam dati ništa.” “Ja sada ne mogu jesti; ima veoma mnogo plodova koje treba obrati. Vi ih niste našli jer niste prilazili i gledali dovoljno blizu. Oni ne vise izvana po grmlju, morate ih tražiti. Istina, ne možete odjednom imati pune ruke; ali ako pozorno gledate među zelenim bobicama, naći ćete vrlo dobre plodove.”

Moja mala posuda bila je uskoro puna bobica i ja sam ih odnijela u kola. Rekla sam: “Ovo su najljepši plodovi koje sam ikad ubrala, a sakupila sam ih tu blizu, dok ste se vi umorili tražeći daleko bez uspjeha.”

Tada su svi došli vidjeti moje plodove. Rekli su: “Ovo su bobice s visokog grmlja, čvrste i dobre. Nismo mislili da ćemo naći išta na visokom grmlju pa smo tragali samo

47 za bobicama na niskom grmlju i našli smo ih samo neko-liko.”

Tada sam rekla: “Hoćete li se pobrinuti za ove bobi-ce, a onda poći sa mnom i potražiti još plodova na viso-kom grmlju?” Međutim, oni nisu izvršili nikakve pripreme za sakupljanje plodova. Bilo je posuđa i vrećica, ali to je korišteno za držanje hrane. Umorila sam se čekajući i na kraju upitala: “Zar niste došli sakupljati plodove? Zašto se onda niste pripremili?” Jedan iz skupine je odgovorio: “Sestro White, mi nismo očekivali da ćemo pronaći nika-kve plodove tamo gdje ima tako mnogo kuća, a ni dalje, ali budući da si ti bila tako željna skupljanja plodova, odlučili smo poći s tobom. Mislili smo: ‘Ponijet ćemo dovoljno hrane i uživat ćemo u rekreaciji ako ništa ne uberemo.’”

Odgovorila sam: “Ne mogu razumjeti ovakav pristup. Ja se odmah vraćam grmlju. Dan je već poodmakao, usko-ro će pasti noć kada nećemo moći sakupljati nikakve plo-dove.” Neki su pošli sa mnom, a ostali su se zadržali kraj kola i jeli.

Na jednom mjestu sakupilo se malo društvo i žučno razgovaralo o nečemu što ih je izgleda jako zanimalo. Prišla sam bliže i vidjela da njihovu pozornost privlači malo dijete u naručju jedne žene. Rekla sam: “Imate još malo vremena i bolje bi bilo da radite dok možete.”

Pozornost mnogih privukli su mladić i djevojka koji su trčali prema kolima. Kada su stigli do njih, bili su tako umorni da su morali sjesti i odmoriti se. I drugi su se tako-đer bacili na travu da se odmore.

Tako je dan odmicao, a obavljeno je vrlo malo posla. Na kraju sam rekla: “Braćo, vi nazivate ovo neuspješnim izlaskom. Ako ovako radite, ne čudim se što nemate uspje-

48


ha. Vaš uspjeh ili neuspjeh ovisi o tome kako se primite posla. Ovdje ima bobica; ja sam ih našla. Neki od vas uza-lud su pretraživali nisko grmlje; neki su našli malo bobica; ali prošli ste pokraj visokog grmlja samo zato što niste očekivali da ćete pronaći plodove na njemu. Vidite da su plodovi koje sam ubrala veliki i zreli. Za kratko vrijeme sazret će i druge bobice i opet ćemo otići do grmlja. To je način na koji sam ja naučena sakupljati plodove. Da ste tražili blizu kola, mogli ste, kao i ja, pronaći plodove.

Lekciju koju ste danas dali onima koji tek uče raditi ovaj posao, oni će naučiti. Gospodin je postavio ovo plo-donosno grmlje usred gusto nastanjenog mjesta i očekuje da ga vi nađete. Ali vi ste bili odviše zaokupljeni jelom i zabavom. Niste došli u polje s ozbiljnom namjerom da nađete plodove.

Odsad morate raditi s više gorljivosti i ozbiljnosti i sa sasvim drugačijim pristupom; u protivnom vaš rad nika-da neće biti uspješan. Radeći na pravi način, naučit ćete mlađe radnike da su jelo i rekreacija manje važni. Bilo je naporno dovesti kola sa zalihama hrane do određenog mjesta, ali vi ste više mislili na zalihe nego na plodove koje ćete ponijeti kući kao rezultat svojega rada. Trebate biti marljivi i prvo obrati bobice koje su vam najbliže, pa tek onda tražiti grmove koji su dalje; nakon toga možete se vratiti i ponovno raditi u blizini, i na taj način postat ćete uspješni.” (GW, str. 136—139)

Ispit koji treba položitiU posljednjem svečanom poslu bit će malo velikih lju-

di. Oni su sami sebi dovoljni, neovisni o Bogu i On ih ne može upotrijebiti. Gospodin ima vjerne sluge koji će se

49

u vrijeme rešetanja i kušnji otkriti. Ima dragocjenih ljudi koji su sada sakriveni i koji nisu savili koljena pred Baa-lom. Oni nisu imali svjetlo koje je vas obasjalo snažnim sjajem. Ali možda će se ispod grube i neprivlačne vanj-štine otkriti čisti sjaj pravog kršćanskog karaktera. Dok je dan gledamo u nebo, ali ne vidimo zvijezde. One su tamo, postavljene su na svodu, ali oko ih ne može razabrati. U noći možemo promatrati njihov pravi sjaj.

Nije daleko vrijeme kada će doći kušnja na svaku dušu. ... U to vrijeme u Crkvi će biti odvojeno zlato od troske. Prava pobožnost jasno će se razlikovati od pobož-nosti koja tako izgleda samo izvana. Mnoge zvijezde ko-jima smo se divili zbog njihovog sjaja, tada će se ugasiti u tami. Vjetar će pljevu odnijeti kao oblak, čak i s mjesta na kojima vidimo samo bogate žitnice. Svi koji su navodno ukrasi Svetinje, ali nisu obučeni u Kristovu pravednost, pokazat će se u sramoti svoje golotinje. (5T, str. 80,81)

Prilike u svijetu... • 59

4Prilike u svijetu

s kojima se treba suočiti kršćanski radnik

Svjetska dramaSvijet je pozornica; glumci, njegovi stanovnici, spre-

maju se da odigraju svoju ulogu u posljednjoj velikoj dra-mi. U velikom mnoštvu ljudi nema jedinstva, osim kada se udružuju radi ostvarenja nekih svojih sebičnih ciljeva. Bog promatra. Njegove namjere prema Njegovim buntov-nim podanicima bit će izvršene. Svijet nije dan ljudima u ruke, iako Bog dopušta da zbrka i nered za neko vrijeme preuzmu kontrolu. Sila podzemlja priprema posljednji ve-liki prizor u toj drami. Sotona koji se pojavljuje kao Krist, radi sa svom prijevarom i nepravdom među onima koji su se povezali u tajnim društvima. Oni koji se predaju strasti za takvim udruživanjem, izvršavaju neprijateljeve plano-ve. Uzrok će pratiti posljedica. (8T, str. 27,28)

50

Posljednji čin drameNikada se ova vijest nije objavljivala s većom silom

nego danas. Sve više i više ovaj svijet prkosi Božjim za-htjevima. Ljudi su postali bezobzirni u prijestupu. Zloća stanovnika svijeta samo što nije navršila mjeru njihove grešnosti. Zemlja je skoro dostigla točku kada će Bog dopustiti rušitelju da izvrši svoju volju na njoj. Zamjena Božjeg zakona ljudskim zakonima, veličanje samo ljud-skog autoriteta, nedjelja umjesto biblijske subote, to je po-sljednji čin u drami. Kada zamjena postane opća, Bog će se objaviti. On će se podići u svojem veličanstvu i žestoko potresti Zemlju. Ustat će sa svojeg mjesta i kazniti stanov-nike svijeta za njihov grijeh, a zemlja će otkriti krv i više neće pokrivati svoje ubijene. (7T, str. 141)

Najveća kriza u povijestiMi stojimo na pragu najveće krize svih vjekova. Božje

kazne izlijevat će se brzo jedna za drugom — požari, po-plave, potresi, ratovi i krvoprolića. U to vrijeme ne smije-mo biti iznenađeni velikim i odlučujućim zbivanjima; jer anđeo milosti ne može još dugo ostati na svome mjestu i štititi nepokajane. (Izraelski proroci i kraljevi str. 176,177)

Kriza nam se postupno prikrada. Sunce sja na nebu i prelazi svoju uobičajenu putanju, a nebesa još uvijek ka-zuju slavu Božju. Ljudi još uvijek kupuju i prodaju. Gu-raju jedni druge otimajući se za najviše mjesto. Ljubitelji zadovoljstva još uvijek se tiskaju u kazalištima, na trkama konja i u kockarnicama. Prevladava najveće uzbuđenje iako se čas kušnje brzo završava i svaki slučaj samo što nije riješen za vječnost. Sotona zna da je njegovo vrijeme kratko. On je uposlio sva svoja oruđa da bi ljudi bili preva-

51

Prilike u svijetu... • 6160 • Kršćanska služba

reni, zavedeni, zaokupljeni i zaneseni, dok se vrata milosti zauvijek ne zatvore. (SW, 3. listopada 1905.)

Prijestup je skoro dosegnuo krajnju granicu. Zbrka ispunjava svijet i uskoro će veliki strah doći na ljudska bića. Kraj je vrlo blizu. Mi koji znamo istinu, trebamo se pripremati za ono što će uskoro potresti svijet kao porazno iznenađenje. (8T, str. 28)

U ovo vrijeme sveopćeg bezakonja možemo znati da je na vidiku posljednja velika kriza. Kad je prkošenje Bož-jem zakonu postalo skoro sveopća pojava, kad je Njegov narod izložen nasilju i surovosti svojih bližnjih, Gospodin se mora umiješati. (Isusove usporedbe, str. 117)

Stojimo na pragu velikih i svečanih događaja. Proro-čanstva se ispunjavaju. Neobična povijest puna događaja ispisuje se u nebeskim knjigama. Sve na našem svijetu je uzburkano. Ima ratova i čuju se glasovi o ratovima. Na-rodi su gnjevni i vrijeme je da se sudi mrtvima. Događaji se smjenjuju jedan za drugim i ubrzo će doći dan Božji. Kao da preostaje još trenutak vremena. Ali dok se narod već diže protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva, još nema sveopće bitke. Četiri vjetra se zadržavaju dok Božji sluge ne budu zapečaćeni na svojim čelima. Tada će ze-maljske sile udružiti svoje snage za posljednju veliku bit-ku. (6T, str. 14)

Božji duh se povlačiBožji duh koji drži kontrolu već sada se povlači sa svi-

jeta. Uragani, oluje, bure, požari i poplave, katastrofe na moru i kopnu slijede brzo jedna za drugom. Znanost po-kušava sve ovo objasniti. Znaci koji se množe oko nas i govore o skorom dolasku Sina Božjeg, pripisuju se svemu

52

drugom samo ne pravom uzroku. Ljudi ne mogu vidjeti an-đele — stražare — koji zadržavaju četiri vjetra da ne pušu sve dok Božji sluge ne budu zaštićeni; ali kad Bog naredi svojim anđelima da puste vjetrove, to će biti takav prizor, sukob kakav nijedno pero ne može opisati. (6T, str. 408)

Dani u kojima živimo svečani su i važni. Božji se Duh polako ali sigurno povlači sa Zemlje. Zla i sudovi već po-gađaju one koji preziru Božju milost. Nesreće na kopnu i moru, nesređeno stanje u društvu, ratne uzbune imaju naj-veću važnost. Oruđa zla udružuju svoje sile i konsolidiraju se. Ona jačaju za posljednju veliku krizu. Uskoro će se zbiti velike promjene u svijetu i posljednja kretanja bit će brza. (9T, str. 11)

Blizu je vrijeme kad će svijet obuzeti boli koje nika-kav ljudski balzam neće moći ublažiti. Božji duh povlači se sa zemlje. Nesreće na moru i na tlu sustižu jedna drugu. Kako često slušamo o potresima i uraganima, o unište-njima vatrom i vodom, uz veliki gubitak ljudskih života i imovine! Prividno su ove nevolje samo provale hirovitih, neorganiziranih i nesređenih prirodnih sila koje su potpu-no izvan čovjekove kontrole, ali u svemu tome može se čitati Božja namjera. To su sredstva kojima Bog pokušava natjerati ljude da postanu svjesni opasnosti koja im prijeti. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 176)

Svijet kao bolnica za zarazne bolestiLjudi se u svojoj sljepoći hvališu velikim napretkom

i prosvijetljenošću; ali nebeski promatrači vide Zemlju is-punjenu pokvarenošću i nasiljem. Zbog grijeha atmosfera našega svijeta postala je slična atmosferi u bolnici za zara-zne bolesti. (6T, str. 10,11)

53


Epidemija zločinaMi živimo usred epidemije zločina, pred kojim je

razuman čovjek, koji se boji Boga, uvijek prestravljen. Ljudsko je pero nemoćno da opiše pokvarenost koja sva-kog novoga dana donosi nova otkrića u pogledu na poli-tičke sukobe, podmićivanja i prijevare. Svaki dan donosi strašna izviješća o nasilju i nepoštovanju zakona, o ravno-dušnosti prema ljudskim patnjama, o svirepom, zvjerskom uništavanju ljudskih života. Svaki dan svjedoči o porastu rastrojstava, ubojstava i samoubojstava. Tko može posum-njati u činjenicu da sotonske sile rade još predanije među ljudima s ciljem da pomute i izopače um, okaljaju i upro-paste tijelo? (Put u bolji život, str. 79)

Duh anarhije prožima sve narode, a neredi koji s vre-mena na vrijeme izazovu zgražanje svijeta samo su poka-zatelji nagomilane vatre strasti i bezakonja koji će, jednom kad izmaknu kontroli, Zemlju ispuniti jadom i pustoši. Sli-ka o pretpotopnom svijetu koje je dalo Nadahnuće, prika-zuje istinsko stanje prema kojem ide suvremeno društvo. Čak i sada, u ovom stoljeću u kršćanskim zemljama zlo-čini koji se danas čine jednako su mračni i strašni kao oni zbog kojih su uništeni grešnici drevnog svijeta.

Prije potopa Bog je poslao Nou da upozori svijet, da povede ljude putem pokajanja, kako bi izbjegli prijetnji uništenja. Kako se vrijeme drugog Kristovog dolaska bli-ži, Gospodin svijetu šalje svoje sluge s upozorenjem da se pripreme za ovaj veliki događaj. Mnoštvo živi prestupaju-ći Božji Zakon i On ga sada milostivo poziva da posluša njegove svete uredbe. Svima koji vjerom u Krista ostave svoje grijehe i pokaju se pred Bogom, nudi se oprost. (Pa-trijarsi i proroci, str. 75,76)

54

Stanje u svijetu pokazuje da su nemirna vremena upravo pred nama. Dnevne novine pune su nagovještaja strašnog sukoba u bliskoj budućnosti. Drske pljačke posta-le su česta pojava. Štrajkovi su uobičajeni događaji. Krađe i ubojstva čine se na sve strane. Ljudi opsjednuti demo-nima uzimaju živote muškarcima, ženama i maloj djeci. Ljudi su zaluđeni porokom i svladani svakom vrstom zla. (9T, str. 11)

Stari varalica na djeluU naše vrijeme, kad se naglo približava kraj svemu na

Zemlji, Sotona ulaže očajničke napore da prevari svijet. On smišlja mnoštvo planova da zaokupi um i odvrati po-zornost od istina bitnih za spasenje. Njegovi su pomoćni-ci u svakom gradu zaokupljeni organiziranjem u skupine radi protivljenja Božjem zakonu. Varalica od iskona radi na tome da unese elemente meteža i pobune, a ljude zapali revnošću koja nije po razumu. (Djela apostolska, str. 138)

Sotona je marljivi istraživač Biblije. On zna da je nje-govo vrijeme kratko i on u svakoj točki radi suprotno Gos-podnjem djelu na Zemlji. (9T, str. 16)

Sotona sada nastoji Božji narod zadržati u stanju ne-aktivnosti, spriječiti ga u širenju istine i obavljanju njego-vog dijela posla, da bi se konačno mogao staviti na tezulju i naći lakim. (1T, str. 260)

Svijet potaknut ratničkim duhomSvijet je potaknut ratničkim duhom. Proročanstvo iz

jedanaestog poglavlja Knjige proroka Daniela skoro je dostiglo svoje potpuno ispunjenje. Uskoro će se pojaviti prizori nevolja o kojima govore proročanstva. (9T, str. 14)


Pokazani su mi stanovnici Zemlje u najvećoj zbrci. Rat, krvoproliće, oskudica, glad i pomor raširili su se po Zemlji. ... Moja je pozornost tada bila skrenuta s tog prizo-ra. Izgleda da je zavladalo kratko vrijeme mira. Još jednom su mi bili prikazani stanovnici Zemlje; i ponovo je sve bilo u najvećoj zbrci. Razdor, rat, krvoproliće, glad i pomor bje-snjeli su na sve strane. Cijeli su se narodi našli u ovom ratu i zbrci. Rat je izazvao glad. Oskudica i krvoproliće izazvali su pomor. A onda su srca ljudi obamrla od straha i od čeka-nja onoga što će doći na Zemlju. (1T, str. 268)

Duhovna tamaOvo je vrijeme duhovne tame u crkvama po svijetu.

Nepoznavanje nebeskih stvari sakrilo je Boga i istinu. Sile zla prikupljaju snagu. Sotona se hvališe pred svojim su-radnicima da će obaviti posao koji će očarati svijet. Dok je Crkvu zahvatila djelomična neaktivnost, Sotona i njegove vojske vrlo su aktivni. Crkve koje se smatraju kršćanski-ma ne obraćaju svijet, jer su same iskvarene sebičnošću i ponosom i trebaju osjetiti preobražavajuću Božju silu u svojoj sredini kako bi druge mogle povesti prema čistijem i višem duhovnom mjerilu. (9T, str. 65)

U naše vrijeme, kao i u stara vremena, životodavne istine Božje riječi zamijenjene su ljudskim teorijama i nagađanjima. Mnogi takozvani propovjednici Evanđelja ne prihvaćaju cijelu Bibliju kao nadahnutu Riječ. Jedan mudrac odbacuje jedan njezin dio, drugi sumnja u drugi dio. Oni svoje sudove stavljaju iznad Riječi; i Pismo koje propovijedaju oslanja se na njihov autoritet. Njegova bo-žanska autentičnost je uništena. I tako se sjeme nevjere sije na sve strane; jer ljudi postaju zbunjeni i ne znaju što

55 da vjeruju. Postoje mnoga vjerovanja kojima se um nema pravo baviti. (Isusove usporedbe, str. 18)

Pokvarenost doseže razinu koju nikad prije nije dosti-gla, a ipak mnogi propovjednici Evanđelja viču: “Mir i si-gurnost.” Ali Božji vjerni vjesnici trebaju stalno napredo-vati u radu. Obučeni u nebeski oklop trebaju neustrašivo i pobjedonosno ići dalje, ne prekidajući borbu dok svaka duša u njihovom dometu ne primi vijest istine za ovo vri-jeme. (Djela apostolska, str. 138)

Religijsko stanje današnjeg svijeta daje povod za uzbunu. Božja milost služi za igru. Mnogi obezvrjeđuju Jahvin Zakon “dok naučavaju kao moju nauku zapovije-di ljudske”. Nevjerstvo prevladava u mnogim crkvama u našoj zemlji, ne nevjernost u sveopćem smislu, otvoreno poricanje Biblije, već nevjernost koja je obučena u odje-ću kršćanstva, dok potkopava vjeru u Bibliju kao Božje otkrivenje. Žarko posvećenje i pobožnost zamijenjeni su ispraznim formalizmom. Posljedice su prevladavanje ot-pada i osjetilnosti. Krist je rekao: “Bit će tada kao u vri-jeme Lotovo... Isto će se tako dogoditi u onaj Dan u koji se pojavi Sin Čovječji.” Svakodnevni zapisi o događajima svjedoče o ispunjenju njegove riječi. Svijet brzo sazrijeva za uništenje. Uskoro će Božji sudovi biti izliveni i grijeh i grješnici uskoro uništeni. (Patrijarsi i proroci, str. 130)

Odvajanje pšenice od kukoljaVrijeme Božjih sudova je vrijeme milosti za one koji

nisu imali prilike spoznati istinu. Gospodin će nježno gle-dati na njih. Njegovo milostivo srce je taknuto; Njegova ruka je još uvijek ispružena da spasi, dok su vrata zatvore-na za one koji nisu željeli ući. (9T, str. 97)

56


Uskoro će nastati žestoka bitka između onih koji Mu služe i onih koji Mu ne služe. Uskoro će biti izrešetano sve što treba biti izrešetano, da bi ostalo ono što ne može biti izrešetano. (9T, str. 15,16)

U vrijeme tuge i zbunjenosti naroda, bit će mnogo onih koji se nisu potpuno predali pokvarenim utjecajima svijeta i službi Sotoni, onih koji će se poniziti pred Bo-gom, obratiti Mu se cijelim srcem i primiti pomoć i oprost. (1T, str. 269)

Ima mnogo onih koji čitaju Sveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo značenje. Po svemu svijetu muš-karci i žene s čežnjom gledaju prema Nebu. Molitve, suze i molbe uzdižu se iz duša koje čeznu za svjetlom, milošću i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kraljevstva; samo če-kaju da budu prigrljeni. (Djela apostolska, str. 68,69)

Pouke iz Ilijinog iskustvaIz iskustava koja je Ilija stekao u tim danima obeshra-

brenja i prividnog poraza mogu se izvući mnoge korisne pouke, neprocjenjivo dragocjene za Božje sluge našega vremena, vremena koje je obilježeno općim otpadom od svega što je pravo. Otpad koji sada prevladava vrlo je sli-čan onome koji se u prorokove dane širio Izraelom. Uz-dižući ljudsko iznad božanskoga, slaveći omiljene vođe, obožavajući ovaj svijet, stavljajući znanost iznad istina ot-krivenja, mnoštvo danas ide za Baalom. Sumnja i nevjer-stvo svojim mračnim utjecajem osvajaju um i srce, i mno-gima su ljudske teorije postale važnije od božanskih riječi. Javno se tvrdi da je došlo vrijeme da se ljudski razum uz-digne iznad biblijske nauke. Božji Zakon, božansko mjeri-lo pravednosti, proglašava se nevažećim. Neprijatelj svake

57

istine nastoji svojom zavodničkom silom navesti muškar-ce i žene da ljudske ustanove uzdignu umjesto Boga, i da zaborave ono što je bilo određeno da čovječanstvu donese sreću i spasenje.

Ipak, ovaj otpad, ma koliko se proširio, nije sveopći. Nisu svi u svijetu bezakonici i puni grijeha; nisu svi stali na stranu neprijatelja. Bog ima mnogo tisuća onih koji se nisu savili pred Baalom, mnogo onih koji čeznu da potpu-nije razumiju Krista i Zakon, mnogo onih koji se nadaju, iako se je teško nadati, da će Isus uskoro doći i ukinuti vladavinu grijeha i smrti. Ima i mnogo onih koji u nezna-nju služe Baalu, ali s kojima se Božji Duh i dalje bori. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 109)

Crkva kao centar za poduku • 69

5Crkva kao centar

za poduku

Potreba trenutkaOno što je sada potrebno za razvoj naših crkava jest

prikladan rad mudrih radnika koji će zapaziti i razviti talente u crkvi, talente koji mogu biti razvijeni u korist Učitelja. Treba postaviti i dobro razraditi plan za zapošlja-vanje radnika koji trebaju otići u sve naše crkve, velike i male, i poučavati vjernike kako da se zalažu za razvoj crkve, ali također i za one koji nisu vjernici. Potrebno je podučavanje i obrazovanje. Oni koji obilaze crkve, trebaju poučiti braću i sestre praktičnim metodama za obavljanje misionarskog djela. (9T, str. 117)

Bog od svoje Crkve očekuje da svoje članove ospo-sobi za djelo prosvjećivanja svijeta. Treba produžiti obra-zovanje, koje će kao rezultat dovesti stotine onih koji bi vrijedne talente uložili kod trgovca. Upotrebom ovih tale-nata razvit će se ljudi koji će zauzeti povjerljive i utjecajne

58

položaje i isticati čista, neiskvarena načela. Tako će biti ostvareno veliko dobro za Učitelja. (6T, str. 431,432)

Svaki radnik treba biti djelotvoran imajući razumije-vanja za druge. Tada u visokom i najširem smislu on može prikazivati Isusovu istinu. (7T, str. 70)

Ne treba odlagati ovaj dobro planirani napor za obra-zovanje vjernika Crkve. (9T, str. 119) Najveća pomoć koja može biti dana našim vjernicima ogleda se u pouci da rade za Boga i ovise o Njemu, a ne o propovjednicima. (7T, str. 19)

Očigledno je da sve propovijedi koje su izgovorene nisu razvile radnike koji se odlikuju samoodricanjem. Ovaj predmet treba razmotriti, jer za sobom povlači najozbiljnije posljedice. Naša vječna budućnost je u opasnosti. Naše cr-kve venu jer nisu iskoristile talente u širenju svjetla. Treba davati brižljive upute koje će biti kao pouka od Učitelja, da svi praktično iskoriste svoje svjetlo. (6T, str. 431)

Ljudi su se previše naslušali propovijedi; ali jesu li bili poučavani kako da rade za one za koje je Krist umro? Je li smjer rada smišljen i iznijet pred njih na takav način da je svatko uvidio potrebu da sudjeluje u djelu? (6T, str. 431)

Obrazovanjem i praksom pojedinci trebaju biti podu-čeni i spremni za bilo kakvo izvanredno stanje koje može naići; potrebno je mudro planiranje da bi se svatko našao u odgovarajućoj okolini i mogao steći iskustvo koje će ga osposobiti da nosi odgovornost. (9T, str. 221)

Misionarski program CrkveMnogi bi se rado uključili u rad kad bi ih netko uputio

kako da počnu. Njih treba uputiti i ohrabriti.Svaka crkva treba postati školom pripreme za kršćan-

ske djelatnike. Vjernike treba uputiti kako održavati bi-

59

Crkva kao centar za poduku • 7170 • Kršćanska služba

blijske sate, kako voditi razrede Subotnje škole, kako na najbolji način pomoći siromašnima i brinuti se za bolesni-ke, kako raditi za neobraćene. Trebamo imati zdravstve-ne škole, škole kuhanja i nastavu u različnim oblastima kršćanske službe pomaganja. Ne trebamo samo predavati već i organizirati konkretan rad pod rukovodstvom isku-snih nastavnika. Neka učitelji povedu rad među ljudima, i tada će drugi, sjedinivši se s njima, učiti po njihovu pri-mjeru. Jedan je primjer vredniji od mnogo pravila. (Put u bolji život, str. 83,84)

Posebna podukaTreba uložiti veće napore u podučavanje ljudi načelima

zdravstvene reforme. Treba otvoriti škole kuhanja po kuća-ma i širiti umijeće kuhanja zdrave hrane. Stari i mladi treba-ju učiti kako da jednostavnije kuhaju. Gdje god je iznesena istina, ljudi trebaju učiti pripremati hranu na jednostavan, a ipak ukusan način. Treba im pokazati da se dobra prehrana može osigurati bez upotrebe mesne hrane. (9T, str. 161)

U svakom mjestu u kojem postoji crkva, treba dava-ti upute za pripremu jednostavne, zdrave hrane koju će upotrebljavati oni koji žele živjeti u skladu sa zdravstve-nim načelima. Vjernici crkve trebaju prenijeti ljudima iz svojeg susjedstva svjetlo koje su primili o tom predmetu. (GW, str. 362)

Prilagoditi poukeKoliko je korisnih i časnih radnika u Božjem djelu

bilo podučeno skromnim dužnostima u najjednostavnijim poslovima u životu! Mojsije je trebao biti vladar Egipta, ali ga Bog nije mogao uzeti s faraonovog dvora da obavi

60

posao koji je bio određen za njega. Tek pošto je četrdeset godina proveo kao vjerni pastir, bio je poslan kao oslobo-ditelj svojeg naroda. Gideon je bio uzet s gumna i postao oruđe u Božjim rukama za vođenje izraelske vojske. Eli-zej je bio pozvan da ostavi plug i izvrši Božju zapovijed. Amos je bio ratar koji je obrađivao zemlju kada mu je Bog dao vijest koju je trebao objaviti. Svi koji postaju Kristovi suradnici morat će obaviti težak posao koji im ne odgo-vara, a njihove lekcije za podučavanje trebaju biti mudro odabrane i prilagođene odlikama njihovog karaktera i po-slu koji trebaju obaviti. (GW, str. 332,333)

Odgovornost organiziranja i podučavanjaKad bi se obratili ljudi koji su obećavali i imali spo-

sobnosti, kao u slučaju Timoteja, Pavla i Barnabe ozbiljno su im nastojali ukazati na potrebu rada u vinogradu. A kad bi apostoli otišli u drugo mjesto, vjera ovih ljudi nije se pokolebala; zapravo se povećala. Bili su vjerno upućeni u put Gospodnji i poučeni kako da nesebično, ozbiljno i ustrajno rade na spasenju svojih bližnjih. Ova pažljiva poduka novoobraćenika bila je važan čimbenik značajnog uspjeha koji je pratio Pavla i Barnabu dok su propovijedali Evanđelje u neznabožačkim zemljama. (Djela apostolska, str. 118)

Prigodom osnivanja crkve, vjernicima treba predoči-ti da između njih treba izabrati ljude koji će nositi istinu drugima i podizati nove crkve; zato svi moraju raditi i do krajnjih granica razvijati talente koje im je Bog dao i pri-premati svoj um za službu svojem Učitelju. (3T, str. 205)

Misionarske aktivnosti stalno su ugrožene zbog nedo-statka umno darovitih radnika, radnika čija će predanost i

61


pobožnost ispravno prikazati našu vjeru. Ima mnogo onih koji trebaju postati misionari, ali nikada ne odlaze u polje zato što oni koji su udruženi s njima u crkvama ili našim školama ne osjećaju potrebu da rade s njima, da iznesu pred njih Božje zahtjeve koji se odnose na sve njihove spo-sobnosti i ne mole se s njima i za njih. (CT, str. 500,501)

Oni koji u duhovnom smislu bdiju nad crkvom, tre-baju pronaći način i sredstva kojima bi se mogla pruži-ti prilika svakom vjerniku crkve da ispuni svoju ulogu u Božjem djelu. U prošlosti ovo često nije bilo ostvarivano. Planovi, prema kojima bi talenti svih bili iskorišteni u ak-tivnoj službi, nisu jasno izloženi i u potpunosti postignuti. Malo je onih koji shvaćaju koliko je zbog toga izgubljeno. (9T, str. 116)

U svakoj crkvi vjernici trebaju biti tako podučavani da svoje vrijeme posvete zadobivanju duša za Krista. Kako se za crkvu može reći da je svjetlo svijetu, ako vjernici ak-tivno ne prenose svjetlo? Neka se oni koji su odgovorni za Kristovo stado probude za svoju dužnost i zaposle mnoge duše. (6T, str. 436)

Odaberite službenike koji su upućeni u podučavanje drugih

Službenike za nove crkve treba brižljivo odabrati. Neka to budu potpuno obraćeni muškarci i žene. Neka budu izabrani oni koji su najbolje pripremljeni za podu-čavanje, oni koji mogu služiti i riječju i djelom. U svim područjima postoji velika potreba za radom. (6T, str. 85)

Starješine i oni koji zauzimaju vodeća mjesta u Cr-kvi trebaju više razmišljati o svojim planovima za vođe-nje djela. Oni trebaju tako sve organizirati da svaki vjer-

62

nik ima svoju ulogu, da nitko ne vodi besciljan život, već da svi učine ono što mogu u skladu sa svojim različitim sposobnostima. ... Vrlo je važno da se vjernici Crkve tako odgajaju da postanu nesebični, odani, uspješni radnici za Boga, jer jedino na taj način Crkva neće postati besplod-na i mrtva. ... Neka svaki vjernik postane aktivan radnik, živi kamen koji odsjajuje svjetlo u Božjem hramu. (RH, 2. rujna 1890.)

Vjernici trebaju sami sebe obrazovatiVjernici moraju raditi; oni moraju sami sebe obrazo-

vati težeći visokom idealu koji je stavljen pred njih. Gos-podin će im pomoći da ga dostignu ako budu surađivali s Njim. (9T, str. 140)

Ne smijemo dopustiti da nam promakne čak ni jed-na jedina prilika da se intelektualno osposobimo za rad u Božjem djelu. (Isusove usporedbe, str. 224)

Božanski idealGospodin želi da postignemo što više obrazovanje, ali

s ciljem da svoje znanje prenosimo na druge. Nitko ne zna gdje će ili kako biti pozvan da radi ili govori za Boga. Jedi-no naš nebeski Otac zna kako će upotrijebiti čovjeka. Pred nama su mogućnosti koje naša slaba vjera ne može sagle-dati. Zato moramo tako razvijati svoje umne sposobnosti da možemo, ukoliko bude potrebno, istine Njegove Riječi tako iznositi, čak i pred najvišim autoritetima na Zemlji, da se proslavi Božje ime. (Isusove usporedbe, str. 224)

Tko se priprema da pođe i radi u Njegovom vinogra-du? Bog nije zadovoljan neupućenima. On želi da na naj-


bolji način i u najvećoj mjeri iskoristimo talente koje nam je dao. (RH, 2. travnja 1889.)

IlustracijaSanjala sam da mi je netko donio komad bijelog platna

i naredio da skrojim odjeću za ljude svih uzrasta, različitih karaktera i životnih prilika. Rečeno mi je da je skrojim i objesim da bi bila spremna za šivanje kad to bude zatraže-no. Imala sam dojam da mnogi za koje mi je bilo rečeno da skrojim odjeću, nisu toga bili dostojni. Upitala sam je li to posljednji komad platna koji trebam skrojiti i rečeno mi je da nije; da čim završim s njim, trebam se prihvatiti i drugih.

Bila sam obeshrabrena zbog veličine posla koji me je čekao i rekla sam da već više od dvadeset godina krojim odjeću za druge, da se moj rad ne cijeni i da ne vidim da je ono što sam učinila donijelo mnogo dobra. Osobi koja mi je donijela platno posebno sam pričala o jednoj ženi za koju mi je rekla da joj skrojim odjeću. Rekla sam da ona neće cijeniti odjeću i da bi poklanjanje odjeće njoj značilo gubitak vremena i materijala. Ona je bila vrlo siromašna, ne baš odviše inteligentna, a bila je neuredna pa bi je brzo uprljala. Osoba je odgovorila: “Skroji odjeću. To je tvoja dužnost. Gubitak nije tvoj, već moj.” Bog ne gleda kao što gleda čovjek. On iznosi posao koji želi da bude obavljen i ti ne znaš što će uspjeti, ovo ili ono. Na kraju će mnoge takve jadne duše ući u kraljevstvo, dok će drugi koji su uživali u svim blagoslovima života, imali sve prednosti napretka, biti izostavljeni. (2T, str. 10,11)

Vojnici satima uvježbavaju skidanje svojih naprtnjača i ponovno ih brzo vraćaju na svoje mjesto. Uče kako od-

63

ložiti svoje oružje i kako ga brzo zgrabiti. Vježbaju kako iznenada i žestoko napasti neprijatelja i obučavaju se svim oblicima manevriranja. Tako se vježba nastavlja sve dok se ne pripreme za svaku opasnost. Smiju li oni koji biju bitku za Kneza Emanuela biti manje ozbiljni i marljivi u svojoj pripremi za duhovni rat? (GW, str. 75)

Studenti tijekom školovanja ... • 77

6Studenti tijekom školovanja

trebaju obavljati misionarski posao

Predmet odgojaPravi odgoj je obrazovanje i priprema za misionarski

rad. Svi su sinovi i kćeri Božje pozvani da budu misionari; mi smo svi pozvani da služimo Bogu i svojim bližnjima; cilj našeg odgoja i obrazovanja treba biti opremanje za ovu službu. (Put u bolji život, str. 247)

Da bismo ojačali mlade protiv neprijateljevih kušnji, osnovali smo škole u kojima se mogu osposobiti da budu korisni u ovom životu i služe Bogu tijekom čitave vječno-sti. (CT, str. 495)

Onaj koji teži stjecanju znanja da bi mogao raditi za neuke i one koji ginu, obavlja svoj dio posla u ispunja-vanju Božjeg velikog cilja za čovječanstvo. U nesebičnoj

64

službi na blagoslov drugima on ispunjava visoki ideal kr-šćanskog odgoja. (CT, str. 545)

Gospodin traži postojane, odane, samopožrtvovne mlade muškarce i žene koji će hrabro ići naprijed i koji će nakon kratkog vremena provedenog u školi krenuti da objave vijest svijetu. (CT, str. 549)

Učenje kroz radStudentima je potrebno, radi njihovog cjelovitog od-

goja, dati vrijeme da obavljaju misionarski posao, da se upoznaju s duhovnim potrebama obitelji u svojoj okolini. Ne trebaju biti preopterećeni učenjem da nemaju vremena iskoristiti znanje koje su stekli. Treba ih ohrabriti da učine ozbiljan misionarski napor za one koji su u zabludi, da se upoznaju s njima i dovedu ih istini. Radeći ponizno, tra-žeći mudrost od Krista, moleći se i bdijući u molitvi, oni drugima mogu prenijeti znanje koje je obogatilo njihov ži-vot. (CT, str. 545,546)

Gdje god je moguće, studenti se tijekom školske godi-ne trebaju zaposliti u misionarskom djelu u gradovima. Oni trebaju obavljati misionarski posao u manjim gradovima i selima. Mogu organizirati i skupine za pružanje kršćanske pomoći. Studenti trebaju široko sagledati svoje sadašnje obveze pema Bogu. Oni ne trebaju čekati da završi seme-star kako bi mogli raditi neki veliki posao za Boga, već se trebaju tijekom svojeg studentskog života zaposliti zajedno s Kristom u nesebičnoj službi za druge. (CT, str. 547)

Nije dovoljno napuniti umove mladih ljudi važnim lekcijama, oni moraju naučiti prenijeti ono što su primili. (CT, str. 545)

65

Studenti tijekom školovanja ... • 7978 • Kršćanska služba

Iz naših koledža i škola treba poslati podučene misio-nare u daleke zemlje. Dok su u školi, neka studenti dobro iskoriste svaku priliku da se pripreme za ovaj posao. Ov-dje se trebaju provjeriti i dokazati da bi se moglo vidje-ti kakve su njihove sposobnosti i imaju li pravi oslonac odozgo. (CT, str. 549)

Uzdignite misionarski duhNastavnicima i studentima u našim školama potreban

je božanski dodir. Bog za njih može učiniti mnogo više nego što je učinio, jer je u prošlosti Njegov put bio ogra-ničen. Ako se ohrabri misionarski duh, makar to oduzelo nekoliko sati od programa redovnih studija, bit će izliveno mnogo nebeskih blagoslova, pod uvjetom da ima više vje-re i duhovne gorljivosti, više razumijevanja onoga što će Bog učiniti. (CT, str. 546)

Kada škola završiKada završe školu, mnogi imaju priliku izići u polje

kao evanđeoski kolporteri. Vjerni kolporter nalazi način da uđe u mnoge domove u kojima ostavlja literaturu koja sadrži istinu za ovo vrijeme. Naši studenti trebaju nauči-ti prodavati naše knjige. Postoji potreba za ljudima koji imaju veliko kršćansko iskustvo, za ljudima dobro urav-noteženog uma, koji se trebaju zaposliti u ovoj grani dje-la. Neki imaju talent, obrazovanje i iskustvo koje ih može osposobiti da pripremaju mlade za rad od kuće do kuće i to tako da postignu mnogo više od onoga što se sada čini. Oni koji imaju ovo iskustvo, imaju posebnu dužnost da poučavaju druge. (CT, str. 546,547)

66

Služba pjesmom Studenti koji su naučili pjevati divne evanđeoske pje-

sme ugodnih i različitih melodija mogu mnogo učiniti do-bra kao evanđelisti pjevači. Oni će imati mnoge moguć-nosti za korištenje talenta kojeg im je Bog dao donoseći pjesmu i svjetlost u mnoga osamljena mjesta obavijena tugom i nevoljama, pjevajući onima koji rjetko imaju pri-vilegije crkve.

Studenti, iziđite na križanja i između ograda. Nastoj-te doprijeti i do viših i do nižih slojeva u društvu. Ulazi-te u domove bogatih i u domove siromašnih i kada vam se pruži prilika, pitajte: “Želite li da vam otpjevamo koju evanđeosku himnu?” I tada, kada srca omekšaju, možda će vam se otvoriti put da uputite nekoliko riječi molitve za Božji blagoslov. Malo je onih koji će to odbiti. Takva služba je pravi misionarski posao. (CT, str. 547,548)

Suradnja propovjednika i laika • 81

7Suradnja

propovjednika i laika

Udruženi uđite u polje službeNeka propovjednici i vjernici laici pođu u polja koja

su skoro zrela. Moći će žeti gdje god objavljuju zaborav-ljene biblijske istine. Naći će one koji će prihvatiti istinu i koji će posvetiti svoj život zadobivanju duša za Krista. (AST, 3. kolovoza 1903.)

Gospodnja namjera nije da se propovjednicima pre-pusti najveći dio posla sijanja sjemena istine. Ljude koji nisu pozvani u propovjedničku službu treba ohrabriti da rade za Učitelja u skladu sa svojim mogućnostima. Stotine besposlenih muškaraca i žena mogli bi obavljati korisnu službu. Noseći istinu u domove svojih prijatelja i susjeda, oni bi mogli obaviti veliki posao za Učitelja. (7T, str. 21)

Bog je svojim propovjednicima dao da objavljuju vi-jest istine. Nju trebaju primiti crkve i na svaki je mogući

67

način prenijeti drugima, hvatajući prve zrake svjetla i šire-ći ih dalje. (6T, str. 425)

Vjernici moraju pomoći tamo gdje radi propovjednik, podupirući tako njegove napore i pomažući mu da nosi svoj teret; tako on neće biti premoren radom i postati obe-shrabren. Nema utjecaja koji Crkva može upotrijebiti i koji će biti trajan ako se ljudi promišljeno ne pokrenu iz načela i ne učine sve što mogu za unapređenje djela. (RH, 23. kolovoza 1881.)

Uvjerljiva kombinacijaSvijet će se uvjeriti ne onim što se propovijeda s pro-

povjedaonice, već kako crkva živi. Propovjednička služba iznosi teoriju Evanđelja; praktična pobožnost crkve poka-zuje njegovu silu. (7T, str. 16)

Božje djelo na Zemlji ne može se završiti sve dok muškarci i žene, koji čine vjerništvo naše Crkve, ne krenu na posao i ujedine svoje napore s naporima propovjednika i crkvenih službenika. (GW, str. 352)

Propovijedanje je mali dio posla koji treba obaviti za spasenje duša. Božji Duh ukorava grešnike za istinu i stav-lja ih u naručje Crkve. Propovjednici mogu obaviti svoj dio posla, ali oni nikada ne mogu obaviti posao koji treba obaviti crkva. (4T, str. 69)

Širenje Božje istine nije ograničeno na nekoliko ruko-položenih propovjednika. Istinu trebaju širiti svi koji tvrde da su Kristovi učenici. Ona se mora sijati kraj svake vode. (RH, 22. kolovoza 1899.)

Propovjednici mogu propovijedati lijepe i uvjerljive propovijedi i mogu obaviti mnogo posla da bi Crkva oja-čala i bila uspješna; ali ako njezini vjernici ne izvrše svoju

68

Suradnja propovjednika i laika • 8382 • Kršćanska služba

ulogu kao sluge Isusa Krista, Crkva će uvijek biti u tami i bez snage. Ma kako svijet bio grub i mračan, utjecaj do-sljednog primjera bit će sila na dobro. (4T, str. 285,286)

Kobna pogreškaKobna je pogreška pretpostaviti da djelo spašavanja

duša ovisi samo o propovjednicima. Poniznog, posveće-nog vjernika na kojeg je Gospodar vinograda stavio teret za duše, trebaju ohrabriti ljudi kojima je Gospodin povje-rio veće odgovornosti. Oni koji u Božjoj crkvi stoje kao vođe, trebaju shvatiti da je Spasiteljev nalog upućen svima koji vjeruju u Njegovo ime. Bog će u svoj vinograd posla-ti mnoge koji polaganjem ruku nisu posvećeni za službu. (Djela apostolska, str. 69)

Mišljenje da propovjednik može nositi sve terete i obaviti sav posao, velika je pogreška. Premoren i skrhan radom on može otići u grob, a da je teret bio podijeljen kao što je Gospodin isplanirao, on bi možda još živio. Da bi se teret mogao podijeliti, Crkvu moraju odgajati oni koji će naučiti radnike da slijede Krista i rade kao što je On radio. (6T, str. 435)

Propovjednik ne treba smatrati da je njegova dužnost da samo on govori, da samo on radi i da se samo on moli; on treba imati pomoćnike u svakoj crkvi. Neka se različiti ljudi smjenjuju u vođenju sastanaka i davanju biblijskih satova; radeći tako, oni će iskoristiti talente koje im je Bog dao i u isto će se vrijeme podučavati kao radnici. (GW, str. 197)

Propovjednici ne trebaju obavljati posao koji pripada crkvi, zamarajući na taj način sebe i sprečavajući druge da obavljaju svoju dužnost. Oni trebaju naučiti vjernike da rade u crkvi i u društvu. (HS, str. 291)

69

Kada se poduzme napor da se naša vjera iznese ne-vjernicima, vjernici crkve često stoje po strani kao da nisu zainteresirana strana i dopuštaju da sav teret padne na pro-povjednika. Zbog tog je razloga rad naših najsposobnijih propovjednika ponekad donio malo dobra. (GW, str. 196)

Dužnost propovjednikaNajbolja pomoć koju propovjednici mogu pružiti vjer-

nicima nije držanje propovijedi, već planiranje posla za njih. Dajte svakome da učini nešto za druge. Pomozite svi-ma da uvide da su kao primatelji Kristove milosti obvezni raditi za Njega. Neka svi budu naučeni da rade. Osobito treba odgojiti one koji su novi u vjeri da postanu Božji suradnici. (9T, str. 82)

Propovjednici, propovijedajte istine koje će navesti na osobni rad za one koji nisu kod Krista. Na svaki način ohrabrite osobni napor. (9T, str. 124)

Neka propovjednici uče vjernike da moraju, da bi du-hovno rasli, nositi teret koji je Gospodin stavio na njih, teret dovođenja duša istini. One koji ne ispunjavaju svo-ju odgovornost, treba posjetiti, s njima se treba moliti i s njima treba raditi. Ne učite ljude da ovise o vama kao propovjedniku; učite ih da trebaju bolje koristiti svoje ta-lente pružajući istinu onima koji su oko njih. Ako budu tako radili, nebeski će anđeli surađivati s njima i steći će iskustvo koje će ojačati njihovu vjeru i dati im čvrst oslo-nac u Bogu. (GW, str. 200)

Radeći tamo gdje već ima nekih u vjeri, propovjednik ne treba toliko težiti da najprije obrati nevjernike, koliko da poduči vjernike za prihvatljivu suradnju. Neka sa sva-kim radi pojedinačno nastojeći ga navesti da sam traži du-

70


blje iskustvo i radi za druge. Kada bude spreman da svo-jim molitvama i radom podupire propovjednika, njegove će napore pratiti veći uspjeh. (GW, str. 196)

U određenom smislu propovjednik zauzima položaj sličan položaju poslovođe nad brigadom radnika ili kape-tana nad brodskom posadom. Od njih se očekuje da ljudi nad kojima su postavljeni ispravno i brzo obavljaju posao koji im je dodijeljen, a samo u slučaju nužde trebaju se ba-viti pojedinostima. Vlasnik jednog velikog mlina zatekao je svojeg nadstojnika u rupi za kamen u kojoj je ovaj vršio neke sitne popravke, dok je pet-šest radnika zaduženih za to stajalo naokolo lijeno promatrajući. Gazda je, raspitavši se za činjenice da ne bi učinio neku nepravdu, pozvao nad-stojnika u svoj ured i uručio mu otkaz s punom plaćom.

Iznenađen, nadstojnik je zatražio objašnjenje. Objaš-njenje mu je dano ovim riječima: “Ja sam vas zaposlio da osigurate posao za šestoricu ljudi. Zatekao sam šestoricu kako ljenčare, a vas kako obavljate posao jednog od njih. Ono što ste uradili vi, mogao je isto tako dobro uraditi bilo koji od one šestorice. Ne mogu ja plaćati sedmoricu samo zato da biste vi učili šestoricu dokoličariti.”

Ovaj događaj može se primijeniti u nekim slučajevi-ma, a u nekima ne može. Mnogi propovjednici ne uspije-vaju ne znajući kako ili ne pokušavajući aktivno uposliti sve vjernike u različitim aspektima crkvenog posla. Kada bi s više pozornosti zaposlili svoje stado i učinili da uvijek ostane aktivno u poslu, oni bi učinili više dobra, imali bi više vremena za proučavanje i duhovne posjete, i izbjegli bi mnoge uzroke sukoba. (GW, str. 197,198)

Dobar primjerApostol [Pavao] je osjećao da je u velikoj mjeri odgo-

voran za duhovnu dobrobit onih koji su se obratili njego-vim radom. Njegova je želja bila da napreduju u spoznaji jedinog pravoga Boga i onoga koga je poslao, Isusa Krista. Često se u svojoj službi susretao s malim skupinama muš-karaca i žena koji su ljubili Isusa, i s njima se saginjao u molitvi moleći Boga da ih pouči kako da održe živu vezu s Njim. Često ih je podučavao najboljim metodama pre-nošenja svjetla evanđeoske istine drugima. I često je, kad je bio odvojen od onih za koje je dotad radio, molio Boga da ih sačuva od zla i pomogne im da budu ozbiljni, aktivni misionari. (Djela apostolska, str. 164)

71

Suradnja propovjednika i laika • 87

8Organiziranje

kršćanskih snaga

Bitna je organizacijaVrijeme je kratko i zato naše snage moraju biti organi-

zirane da obave obuhvatniji posao. (9T, str. 27) Organiziranje malih skupina kao osnove kršćanskog

napora prikazao mi je Onaj koji ne može pogriješiti. (7T, str. 21,22)

Neka u svakoj crkvi budu dobro organizirane skupine radnika za rad u blizini te crkve. (RH, 29. rujna 1891.)

U svakom gradu trebaju postojati službe organiziranih, vrlo discipliniranih radnika; ne samo jedna ili dvije, već se na desetke njih trebaju latiti posla. (GCB, 1893. str. 37)

Neka se u našim crkvama formiraju skupine za služ-bu. Neka se različiti vjernici ujedine u radu kao ribari lju-di. Neka traže duše u pokvarenosti svijeta i uvedu ih u spasonosnu čistoću Kristove ljubavi. (7T, str. 21)

72

Kristova crkva na Zemlji bila je organizirana s misio-narskim ciljem i Gospodin želi da cijela Crkva razmišlja o načinima i sredstvima kako bi veliki i mali, bogati i siro-mašni mogli čuti vijest istine. (6T, str. 29)

Ako u crkvi ima mnogo vjernika, neka se organiziraju u male skupine i rade ne samo za vjernike, već i za nevjer-nike. Ako u jednom mjestu samo dvoje ili troje poznaju istinu, neka se organiziraju u skupinu radnika. (7T, str. 22)

Ako su disciplina i red potrebni za uspješnu akciju na bojnom polju, još više su potrebni u ratu u kojem se na-lazimo, jer ono što trebamo postići ima veću vrijednost i uzvišenijeg je karaktera nego ono oko čega se otimaju pro-tivničke strane na bojnom polju. U sukobu u kojem smo angažirani na kocki su vječni interesi. (1T, str. 649)

Bog je Bog reda. Sve što je u vezi s Nebom u savrše-nom je redu, a podređenost disciplini obilježuje kretanje anđeoskih vojski. Uspjeh dolazi samo uz red i skladno dje-lovanje. Bog danas zahtijeva red i sustav u svom Djelu kao i u vrijeme Izraela. Svi koji rade za Njega trebaju razumno raditi, a ne na nepromišljen i neplanski način. On želi da se njegovo Djelo obavlja vjerno i s točnošću da On na njega može staviti svoj pečat odobrenja. (Patrijarsi i proroci, str. 309)

Posao u crkvi mora biti dobro organiziran da bi njezi-ni vjernici mogli prenijeti svjetlo drugima i tako učvrstiti svoju osobnu vjeru i povećati svoje znanje. Kada prenose ono što su primili od Boga, oni se utvrđuju u vjeri. Crkva koja radi živa je crkva. Mi smo ugrađeni kao živo kamenje i svaki kamen treba zračiti svjetlo. Svaki kršćanin je uspo-ređen s dragim kamenom koji prima Božju slavu i odsja-juje je. (6T, str. 435)

73


Lekcije u savršenoj organizacijiOn (Bog) želi da naučimo lekcije o redu i organizaciji

iz savršenog reda uspostavljenog u Mojsijevo doba za do-brobit djece Izraelove. (1T, str. 635)

Prvi korak u crkvenoj organizacijiPrvi korak u organizaciji Crkve koja će nakon Kristo-

va odlaska nastaviti rad bio je postavljanje Dvanaestorice. (Djela apostolska, str. 12)

Model crkvene organizacijeOrganizacija Crkve u Jeruzalemu trebala je služiti kao

model za organizaciju crkava u svakom drugom mjestu gdje će vjernici istine zadobiti obraćenike na Evanđelje. ... Poslije u povijesti prve Crkve, kad su u različitim dijelovi-ma svijeta osnovane mnoge skupine vjernika, organizacija Crkve je usavršavana kako bi se sačuvao red i usklađenost djelovanja. Svaki je vjernik bio pozivan da dobro obavi svoj dio posla. Svatko je trebao mudro uporabiti talente koji su mu bili povjereni. (Djela apostolska, str. 164)

Svatko treba pronaći svoje mjestoSvakome tko je obraćenjem došao u redove treba do-

dijeliti njegovu dužnost. Svatko treba biti spreman nešto učiniti u ovom ratu. (7T, str. 30)

Ono što Bog zahtijeva nisu brojne ustanove, velike zgra-de ili veliko prikazivanje, već skladno djelovanje posebnog naroda, naroda kojeg je Bog izabrao i koji je dragocjen. Sva-ki čovjek treba stajati na svojem mjestu razmišljajući, govo-reći i postupajući u skladu s Duhom Božjim. Tada, tek tada, djelo će biti potpuna, simetrična cjelina. (6T, str. 293)

74

Snaga jedne vojske u velikoj se mjeri određuje efika-snošću ljudi u stroju. Mudar general naređuje svojim ča-snicima da svakog vojnika poduče za aktivnu službu. On nastoji razviti najveću efikasnost kod svih. Ako bi se po-uzdao samo u svoje časnike, nikad ne bi mogao očekivati uspješan pohod. On računa na odanu i neumornu službu svakog vojnika u svojoj vojsci. Odgovornost u velikoj mjeri počiva na ljudima u stroju. (9T, str. 116)

Gospodin traži evanđeoske radnike. Tko će se odazva-ti? Ne mogu svi koji stupe u vojsku biti generali, satnici, poručnici, pa čak ni desetnici. Nemaju svi brigu i odgovor-nost koju imaju vođe. Ima teških poslova i drugačije vrste koje treba obaviti. Neki moraju kopati rovove i graditi utvr-de; neki trebaju stajati kao stražari; neki nose poruke. Dok ima samo malo časnika, potrebno je mnogo vojnika da bi se formirao stroj i vojna kolona; njezin uspjeh ovisi o vjer-nosti svakog vojnika. Kukavištvo ili izdaja jednog čovjeka mogu donijeti katastrofu cijeloj vojsci. (GW, str. 84,85)

Tajna uspjehaTajna našeg uspjeha u Božjem djelu krije se u sklad-

nom radu našeg vjerništva. Akcija mora biti usredotoče-na. Svaki dio Kristovog tijela mora obaviti svoj posao u Božjem djelu u skladu sa sposobnošću koju mu je Bog dao. Mi moramo zbiti svoje redove da bi smo se oduprli preprekama i poteškoćama, rame uz rame, srce uz srce. (RH, 2. prosinca 1890.)

Kada bi kršćani djelovali skladno, krećući se naprijed kao jedan, pod vodstvom jedne Sile za ostvarenje jednog cilja, oni bi pokrenuli svijet. (9T, str. 221)

75


Anđeli skladno rade. Savršen red karakterizira sva nji-hova kretanja. Što se vjernije budemo ugledali na sklad i red anđeoske vojske, to će uspješniji i u našu korist biti napori ovih nebeskih izvršitelja. Ako ne vidimo potrebu za skladnim djelovanjem, i ako smo nesređeni, nedisciplinirani i neorga-nizirani u svojem smjeru djelovanja, anđeli, koji su potpu-no organizirani i koji se kreću u savršenom redu, ne mogu uspješno raditi za nas. Oni se okreću od nas u boli jer nisu opunomoćeni da blagoslove zbrku, rastrojstvo i dezorganiza-ciju. Svi koji žele suradnju nebeskih vjesnika, moraju raditi u suglasnosti s njima. Oni koji su pomazani odozgo u svim svojim naporima podržavat će red, disciplinu i jedinstvo dje-lovanja i tada će Božji anđeli moći surađivati s njima. Ali ovi nebeski vjesnici nikada neće staviti svoje odobrenje na nepra-vilnost, neorganiziranost i nered. (1T, str. 649,650)

Blagovremena opomenaPostoji potreba za sustavnim radom; ali kad se neki

od vas tako dugo premišljaju i planiraju i spremaju se za posao, Sotona zauzima polje očaravajućim pričama i po-zornost ljudi privlače obmane velikog varalice. (RH, 13. ožujka 1888.)

O kako bi se Sotona radovao kada bi uspio u svojim naporima da se ubaci među naš narod i uništi djelo u vrije-me kad je bitna temeljita organizacija koja će biti najveća snaga koja će čuvati od lažnih pobuna i opovrgavati tvrd-nje koje ne odobrava Božja riječ! Mi želimo da sve ide neprekidno, da ne bude prekida ustroja organizacije i reda koji je izgrađen mudrim, brižljivim radom. Ne smije se dopustiti djelovanje elementima nereda koji žele upravlja-ti djelom u ovo vrijeme. (GW, str. 487)

76

9Probuđenje

OpomenaNeka evanđeoska poruka odzvanja kroz naše crkve po-

zivajući ih na opću akciju. Neka vjernici imaju više vjere, neka ih potiču na revnost njihovi nevidljivi nebeski save-znici, znanje o njihovim neiscrpnim bogatstvima, veličina pothvata u kojem su uposleni i sila njihovog Vođe. Oni koji se stavljaju pod Božju upravu da ih On vodi i usmjerava, ići će u korak s događajima koji se odvijaju po Njegovoj naredbi. Nadahnuti Duhom Onoga koji je svoj život dao za život svijeta, oni više neće stajati nemoćno pokazujući na ono što ne mogu učiniti. Obukavši se u nebeski oklop, oni će hrabro poći u rat spremni učiniti sve za Boga, znajući da će Njegova svemoć zadovoljiti njihove potrebe. (7T, str. 14)

Probudimo se! Bitka se bije. Istina i zabluda približa-vaju se svojem konačnom sukobu. Stupajmo pod krvlju natopljenom zastavom Kneza Emanuela i borimo se u do-broj borbi vjere da steknemo vječne počasti; jer će istina trijumfirati i mi ćemo biti više nego pobjednici po Onome

77

Probuđenje • 9392 • Kršćanska služba

koji nas je ljubio. Dragocjeni trenuci kušnje su pri kraju. Budimo sigurni da radimo za vječni život kako bismo mo-gli slaviti svojega nebeskog Oca i biti oruđa za spašavanje duša za koje je Krist umro. (RH, 13. ožujka 1888.)

Naredba za pokretVojvoda od Wellingtona jednom je bio prisutan kada

je Kršćanska stranka razmatrala mogućnosti za uspjeh mi-sionarskih napora među poganima. Obratili su se vojvo-di da im kaže imaju li po njegovoj prosudbi takvi napori izgleda na uspjeh razmjeran cijeni. Stari vojnik je odgo-vorio: “Gospodo, kakav je vaš nalog za pokret? Uspjeh nije pitanje o kojem biste trebali raspravljati. Ako ispravno čitam vaš nalog, on glasi ovako: ‘Idite po svemu svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakome stvorenju.’ Gos-podo, poslušajte svoj nalog za pokret.” (GW, str. 115)

Nema vremena za odgađanje“Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i žurno dolazi.”

(Sefanija 1,14) Budimo obuveni u evanđeosku obuću, spre-mni da krenemo čim se za to ukaže potreba. (9T, str. 48)

Vjernici Crkve ... trebaju uvijek biti spremni za rad slušajući Gospodnje zapovijedi. Kad god vidimo da čeka neki posao, trebamo ga se primiti i napraviti ga gledajući stalno na Isusa. ... Kada bi svaki vjernik bio živi misionar, Evanđelje bi bilo brzo objavljeno u svim zemljama, svim narodima, plemenima i jezicima. (9T, str. 32)

Približavamo se kraju povijesti ove Zemlje. Pred so-bom imamo veliki posao, završni posao upućivanja po-sljednje vijesti opomene grešnom svijetu. Ima ljudi koje

78

će Gospodin uzeti od pluga, iz vinograda, od raznih drugih poslova i poslati da odnesu ovu vijest svijetu. (7T, str. 270)

Zvonite na uzbunu širom cijele Zemlje. Govorite lju-dima da je dan Gospodnji blizu, da vrlo brzo dolazi. Neka nitko ne ostane neopomenut. I mi smo mogli biti među jad-nim dušama koje su u zabludi. I mi smo mogli biti među barbarima. Prema istini koju smo primili, dužni smo je pre-nijeti onima prema komija smo u prednosti. (6T, str. 22)

Moja braćo i sestre, prekasno je da svoje vrijeme i snagu posvećujete službi sebi samima. Neka vas posljed-nji dan ne zatekne lišene nebeskog blaga. Nastojte osvje-dočiti druge u pobjedu križa, nastojte obasjati duše, radite na spasenju svojih bližnjih i vaš rad će odoljeti vatrenoj kušnji. (9T, str. 56)

Mi moramo brzo objaviti ovu vijest, zapovijed po zapo-vijed, pravilo po pravilo. Ljudi će uskoro biti prisiljeni do-nijeti velike odluke i naša je dužnost da im se pruži prilika da razumiju istinu kako bi mogli zauzeti svoj stav i stati na pravu stranu. Gospodin poziva svoj narod da radi, da radi ozbiljno i mudro dok traje vrijeme kušnje. (9T, str. 126)

Nemamo više vremena za gubljenje. Kraj je blizu. Put od mjesta do mjesta u širenju istine uskoro će biti prepun opasnosti i s lijeve i s desne strane. Svašta će se postavljati kao prepreke na put Gospodnjim vjesnicima, tako da neće moći uraditi ono što mogu uraditi sada. Mi moramo potpu-no sagledati svoj posao i napredovati što je moguće brže u napadačkom duhovnom ratu. Prema svjetlu koje mi je dano od Boga, znam da sile tame žestoko djeluju odozdo, a Sotona tajnim i nečujnim korakom napreduje prema onima koji sada spavaju, kao vuk koji grabi svoj plijen. Mi imamo opomene koje sada možemo uputiti, posao koji sada može-

79


mo obaviti; uskoro će biti teže nego što možemo zamisliti. Bog nam pomaže da širimo snop svjetla, da radimo očiju uprtih u Isusa, našeg Vođu, i da se strpljivo, ustrajno probi-jamo naprijed da bismo pobijedili. (6T, str. 22)

U odgađanju se krije opasnost. Ta duša koju si mogao naći, ta duša kojoj si mogao otvarati Pismo, prolazi i do nje više nećeš moći doći. Sotona je pripremio mrežu za njezine noge i sutra će možda ona sudjelovati u provedbi planova starog Božjeg neprijatelja. Zašto odgađati jedan dan? Zašto ne krenuti odmah na rad? (6T, str. 443)

Od Kristovih se sljedbenika u svako doba zahtijevala budnost i vjernost, ali sada kada stojimo na samoj granici vječnog svijeta, živeći prema istinama koje imamo, po-sjedujući tako veliko svjetlo, tako važan posao, moramo udvostručiti napore. Svatko treba učiniti najviše što može. Brate moj, ti ugrožavaš svoje vlastito spasenje ako sada oklijevaš. Bog će te pozvati da podneseš račun ako ne oba-viš posao koji ti je On dodijelio. (5T, str. 460,461)

Važna pitanjaPred nama se pruža vječnost. Zavjesa samo što se nije

podigla. O čemu razmišljamo dok se tako držimo svoje se-bične ljubavi prema lagodnosti dok svuda oko nas ginu duše?

Jesu li naša srca postala potpuno neosjetljiva?Zar ne vidimo i ne shvaćamo da trebamo obaviti po-

sao u korist drugih? Moja braćo i sestre, spadate li vi u one koji imaju oči, a ne vide, i imaju uši, a ne čuju?

Je li vam Bog uzalud priopćio svoju volju? Je li vam uzalud slao opomenu za opomenom o blizini kraja? Vje-rujete li u objavu Njegove riječi koja govori o onome što će zadesiti svijet?

80

Vjerujete li da su se Božji sudovi nadvili nad stanov-nicima Zemlje? Kako, onda, možete sjediti spokojno, bez-brižno i ravnodušno? (9T, str. 26,27)

Poziv na buđenjeDjelo se brzo završava i na sve strane zlo se sve više

povećava. Ostalo nam je samo malo vremena za rad. Pro-budimo se iz duhovnog sna i posvetimo Gospodinu sve što imamo i što jesmo. Njegov duh počivat će na pravim mi-sionarima dajući im silu za službu. (SW, 9. travnja 1903.)

Probudite se, braćo i sestre, probudite se. Ne spavaj-te više. Zašto stojite ovdje cijeli dan besposleni? Isus vas poziva i kaže: “Idite i vi u moj vinograd i radite danas.” Tko je god primio Svetoga Duha, očitovat će se jer će sve njegove sposobnosti biti zaposlene u najaktivnijoj službi. Svi rade koji vjerom, primaju Krista. Oni osjećaju teret za duše. Bog sada poziva svakoga tko poznaje istinu, tko je riznica svete istine, da ustane i prenese nebesko svjetlo drugima. (RH, 6. prosinca 1893.)

Probudite se, braćo, svojih duša radi, probudite se. Bez Kristove milosti ne možete činiti ništa. Radite dok možete. (SW, 17. lipnja 1906.)

Kada bi naše oči mogle biti otvorene da primijetimo pale anđele kako rade s onima koji se osjećaju lagodno i smatraju da su sigurni, mi se ne bismo osjećali tako sigur-nima. Zli anđeli nas prate svakoga trenutka. (1T, str. 302)

Bog poziva sve, i propovjednike i vjernike, da se probude. Cijelo Nebo je na nogama. Prizori iz povijesti Zemlje brzo se završavaju. Nalazimo se usred opasnosti posljednjih dana. Pred nama su velike opasnosti, a ipak nismo budni. Ovaj nedostatak aktivnosti i ozbiljnosti u

81


Božjem djelu je strašan. Ova smrtna obamrlost dolazi od Sotone. (1T, str. 260,261)

Što bih mogla reći da probudim Božji narod ostatka? Pokazano mi je da su pred nama užasni prizori; Sotona i njegovi anđeli svim silama pokušavaju utjecati na Bož-ji narod. On zna da će sigurno biti uništeni ako još malo budu spavali. (1T, str. 263)

U ovim završnim trenucima vremena milosti za sino-ve čovječje, kad će se sudbina svake duše odlučivati za sva vremena, Gospodin Bog nebeski očekuje od svoje Cr-kve da ustane i radi kao što nikada dosad nije radila. Oni koji su spoznajom dragocjene istine dobili slobodu u Isusu Kristu, u Njegovim su očima postali Njegovi izabranici, uzdignuti iznad svih drugih naroda na licu Zemlje; i On očekuje od njih da daju slavu Onomu koji ih je dozvao iz tame u svoje divno svjetlo. Blagoslove koje su dobili u tako obilnoj mjeri trebaju prenijeti drugima. Radosna vi-jest o spasenju treba se objaviti svakom narodu i plemenu, koljenu i jeziku. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 456,457)

Ni jedan od stotine među nama ne čini ništa osim što je zaokupljen običnim svjetovnim poslovima. Mi nismo svjesni vrijednosti duša za koje je Krist umro. (8T, str. 148)

Da su Kristovi sljedbenici bili svjesni svoje dužnosti, bilo bi ih na tisuće u neznabožačkim zemljama u kojima danas samo jedan propovijeda evanđelje. I svi oni koji se ne bi mogli osobno prihvatiti tog posla, ipak bi ga podu-pirali svojim novčanim sredstvima, svojim srcem i svo-jim molitvama. Osim toga, i u kršćanskim zemljama bi se mnogo ozbiljnije radilo s ljudima. (Put Kristu, Zagreb 2010., str. 70)

82

Tisuće uživaju u velikom svjetlu i dragocjenim mo-gućnostima, ali ne čine ništa da svojim utjecajem ili svo-jim novcem obasjaju druge. Čak ni svoje vlastite duše ne zadržavaju u Božjoj ljubavi, da ne bi postali teret Crkvi. Takvi bi bili teret i smetnja na Nebu. Krista radi, istine radi, njih samih radi, takvi bi se trebali probuditi i marljivo raditi za vječnost. (RH, 1. ožujka 1887.)

Kristova crkva može se uspješno usporediti s voj-skom. Život svakog vojnika život je teškog rada, odricanja i opasnosti. Na sve strane nalaze se budni neprijatelji koje vodi knez sila tame, koji nikada ne spava i nikada ne na-pušta svoje radno mjesto. Kad god kršćanin nije na straži, ova moćna zla kob napada iznenada i silovito. Ako vjerni-ci nisu aktivni i budni, njezina će ih oruđa nadvladati.

Što bi bilo kada bi polovina vojnika u nekoj vojsci ljenčarila ili spavala kada bi joj bilo naređeno da bude na dužnosti; rezultat bi bio poraz, ropstvo ili smrt. Ako bi neki i umakli iz neprijateljskih ruku, zar bi bili vrijedni nagrade? Ne; brzo bi primili smrtnu presudu. Ako je Kristova crkva nemarna ili nevjerna, posljedice su mnogo teže. Uspavana vojska Kristovih vojnika — što može biti strašnije? Kakav bi se napredak mogao učiniti prema svijetu koji je pod vla-šću kneza tame? Oni koji na dan bitke ravnodušno stoje po strani, kao da uopće nisu zainteresirani i ne osjećaju nika-kvu odgovornost za ishod borbe, bolje da promijene svoj smjer ili odmah napuste redove. (5T, str. 394)

Moramo biti aktivniPokazano mi je da pripadnici Božjeg naroda čekaju

da se dogodi neka promjena, da ih obuzme i prisili neka sila. Ali razočarat će se jer nisu u pravu. Oni moraju raditi;


moraju sami prionuti na posao i ozbiljno vapiti Bogu za pravo upoznavanje sebe samih. Prizori koji prolaze ispred nas dovoljno su važni da se probudimo i da istina nađe mjesto u srcima svih koji slušaju. Zemaljsko žito skoro je zrelo. (1T, str. 261)

Sve u svemiru poziva one koji poznaju istinu da se pot-puno posvete objavljivanju istine kakva im je bila prikazana u vijesti trećeg anđela. Ono što vidimo i čujemo poziva nas na našu dužnost. Djelovanje sotonskih sila poziva svakog kršćanina da stoji na svojem mjestu. (9T, str. 25,26)

Vijest o Kristovom skorom dolasku treba odnijeti svim narodima na Zemlji. Za svladavanje neprijateljske sile po-treban je budan, neumoran napor. Nije naše da mirno sje-dimo, plačemo i kršimo ruke, već da ustanemo i radimo za vrijeme i za vječnost. (SW, 29. ožujka 1902.)

“Učini nešto, učini brzo, što god se može; i krilo an-đela klone ako počiva dugo; blagoslova Tvog ne bi bilo da ne radiš, Bože.” (5T, str. 308)

Neka nitko ne misli da ima slobodu prekrižiti ruke i ništa ne raditi. Spasiti nekoga u lijenosti i neaktivnosti nije moguće. Pomislite što je sve Krist učinio tijekom svoje zemaljske službe. Kako su bili ozbiljni, kako neumorni Njegovi napori! On nije dopuštao da Ga išta odvrati od posla koji Mu je bio dan. Idemo li Njegovim stopama? (CE, str. 38)

Božanska i ljudska oruđa udružila su se u djelu spa-šavanja duša. Bog je učinio svoj dio, sada je potrebna ak-tivnost kršćana. Bog to zahtijeva. On očekuje da Njegov narod ponese svoj dio u iznošenju svjetla istine svim naro-dima. Tko će se udružiti s Gospodinom Isusom Kristom? (RH, 1. ožujka 1887.)

83Crkva mora raditi ako želi biti živa. Ne treba se zado-

voljiti samo obranom svojeg teritorija od neprijateljskih snaga grijeha i zabluda, ne treba se zadovoljiti napredova-njem sporim korakom, već treba ponijeti Kristov jaram i ići u korak s Vođom zadobivajući usput nove snage. (RH, 4. kolovoza 1891.)

Ostalo nam je još malo vremena za rat; onda će doći Krist i ovaj prizor pobune bit će završen. Tada će naši po-sljednji napori u radu s Kristom i približavanju Njegovog kraljevstva ljudima biti završeni. Neki koji već dugo stoje na prvoj borbenoj crti, gorljivo pružajući otpor silama koje sve više rastu, padaju na mjestu svoje dužnosti; drugi sa žalošću gledaju u pale junake, ali nemaju vremena da pre-kinu posao. Oni moraju zbiti redove, zgrabiti stijeg iz ruke koja je smrtno ukočena i obnovljenom energijom obraniti istinu i Kristovu čast. Kao nikada prije, mora se pružiti otpor grijehu i silama tame. Vrijeme zahtijeva snažnu i od-lučnu aktivnost od strane onih koji vjeruju u sadašnju isti-nu. Oni trebaju objavljivati istinu i pravilom i primjerom. (RH, 25. listopada 1881.)

Gospodin sada poziva adventističke kršćane u svakom mjestu da Mu se posvete i učine najbolje što mogu u skla-du s okolnostima u kojima se nalaze, da pomognu u Nje-govom poslu. (9T, str. 132)

Lijenost i religija ne idu zajedno; a uzrok našeg veli-kog nedostatka u kršćanskom životu i iskustvu jest neak-tivnost u Božjem djelu. Mišići vašeg tijela postat će slabi i beskorisni ako ne vježbaju, a tako je i s duhovnom nara-vi. Ako želite biti jaki, morate vježbati svoje sposobnosti. (RH, 13. ožujka 1888.)

84


Trebamo biti marljivi radnici; lijen čovjek je jadno stvorenje. Ali kakav se izgovor može naći za lijenost u velikom poslu za čije je ostvarenje Krist dao svoj život? Duhovne sposobnosti prestaju postojati ako se ne upotre-bljavaju. Cijelo Nebo je aktivno uposleno u pripremanju ljudi za drugi Kristov dolazak na ovaj svijet, a mi smo “Božji pomagači”. Kraj svih stvari je blizu. Sada je prilika za rad. (RH, 24. siječnja 1893.)

Potrebni su srčani misionari. Grčeviti napori donijet će malo dobra. Mi moramo zadobiti pozornost. Moramo biti vrlo ozbiljni. (9T, str. 45)

Ima među nama onih koji bi, kada bi odvojili vrijeme da o tome razmisle, smatrali svoju potpunu neaktivnost grešnim zanemarivanjem svojih Bogom danih darova. (6T, str. 425)

Kakav je naš položaj u svijetu? Mi živimo u vrijeme če-kanja. Međutim, ovo razdoblje ne treba provesti u nestvar-noj pobožnosti. Treba spojiti čekanje, bdjenje i oprezan rad. Naš život ne treba biti žurba, trka i planiranje pothvata ovoga svijeta na račun zanemarivanja osobne pobožnosti i službe koju Bog zahtijeva. Kao što u poslu ne smijemo biti lijeni, tako trebamo biti ognjeni u duhu služeći Gospodinu. Svjetiljka duše mora biti upaljena i mi moramo imati ulje milosti u svojim posudama sa žišcima. Moramo poduzeti svaku mjeru opreza i spriječiti duhovni pad kako nas dan Gospodnji ne bi zatekao kao lopov. (5T, str. 276)

Mi živimo u doba u kojem ne smije biti duhovne lije-nosti. Svaka duša treba biti napunjena nebeskom životnom strujom. (8T, str. 169)

Nagomilajte sva dobra djela koja možete u ovaj život. (5T, str. 488)

85

Isus želi da svi koji ispovijedaju Njegovo ime postanu ozbiljni radnici. Svaki vjernik treba zidati na stijeni Isusu Kristu. Podići će se oluja koja će silovito navaliti na sva-čiji temelj. Zato izbjegavajte pješčano tlo; tražite stijenu. Kopajte duboko; postavite svoj temelj na sigurno. Gradi-te, o, gradite za vječnost! Gradite sa suzama, s iskrenim molitvama. Neka svatko od vas odsada uljepša svoj život dobrim djelima. U ove posljednje dane najpotrebniji su Kalebi. (5T, str.129,130)

Božansko mjerenjeMjerenje karaktera vrši se neprestano. Božji anđeli

ocjenjuju vašu moralnu vrijednost, utvrđuju vaše potrebe i iznose vaš slučaj Bogu. (RH, 2. travnja 1889.)

Mi ćemo pojedinačno biti pozivani na odgovornost ako smo učinili samo jednu jotu manje nego što smo bili spo-sobni učiniti. Gospodin vrlo točno odmjerava svaku priliku za službu. Neiskorištene sposobnosti isto će se tako unijeti u obračun kao i iskorištene. Za sve što smo mogli postati pravilnom upotrebom naših talenata, Bog će nas pozvati na odgovornost. Nama će se suditi i za ono što smo trebali učiniti, a nismo, jer se nismo poslužili svojom sposobnošću da proslavimo Boga. Čak i da ne izgubimo vječni život, u vječnosti ćemo shvatiti posljedice naših neupotrijebljenih talenata. Svako znanje koje smo mogli steći, svaka spo-sobnost koju smo mogli razviti, a nismo, pokazat će se kao vječni gubitak. (Isusove usporedbe, str. 247)

Što je moglo bitiKada bi svaki Kristov vojnik obavio svoju dužnost,

kada bi svaki stražar na zidovima Siona trubom dao raz-

86


govijetan znak, svijet bi ranije čuo vijest upozorenja. Ali djelo je u zakašnjenju mnogo godina. Dok su ljudi spavali, Sotona je prešao u vodstvo. (9T, str. 29)

Latimo se sada posla koji nam je dodijeljen i objav-ljujmo vijesti koje će probuditi muškarce i žene da osjete opasnost koja im prijeti. Kada bi svaki adventistički kršća-nin obavio posao koji mu je povjeren, broj vjernika sada bi bio mnogo veći nego što jest. (9T, str. 25)

Da je Božji narod ostvario Njegovu namjeru da svijetu odnese vijest milosti, Krist bi već došao na Zemlju i sveti bi s dobrodošlicom bili primljeni u Božji grad. (6T, str. 450)

Nebeska knjigaSvijetu su potrebni misionari, posvećeni za rad po

domovima, i tko god nema misionarskog duha neće biti Supisan u nebeske knjige kao kršćanin. (RH, 23. kolovoza 1892.)

Ako se vjernici pojedinačno ne late ovog posla, oni pokazuju da nemaju živu vezu s Bogom. Pokraj njihovih imena je upisano da su lijeni sluge. (5T, str. 462,463)

U svakom vjerskom pokretu ima i onih koji se, iako znaju da se radi o Božjem djelu, ipak drže po strani, od-bijajući uložiti i najmanji napor da bi pomogli. Za takve bi bilo dobro da se sjete izvještaja koji se čuvaju na Nebu — knjige u kojoj ništa nije izostavljeno niti pogrešno za-pisano, i iz koje će im se suditi. U njoj je zapisana svaka zanemarena prilika da se obavi neka služba za Boga; ali u njoj je sačuvana i vječna uspomena na svako djelo vjere i ljubavi. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 407,408)

Ujutro 23. listopada 1879. godine, oko dva sata, Duh Gospodnji je počinuo na meni i ja sam ugledala prizore

87

suda koji dolazi. ... Deset tisuća puta deset tisuća bilo je sakupljeno pred velikim prijestoljem na kojem je sjedio netko veličanstvenog izgleda. Pred njim je bilo nekoliko knjiga, a na njihovim koricama bilo je ispisano zlatnim slovima koja su izgledala kao gorući plamen — Vođa Neba. Onda je otvorena jedna od ovih knjiga u kojoj su bila imena onih koji tvrde da vjeruju u istinu. Tog trenut-ka više nisam vidjela bezbrojne milijune oko prijestolja i samo oni koji su po svojem ispovijedanju bili djeca svjetla i istine, privukli su moju pozornost. ...

Otvorena je druga knjiga u kojoj su bili zapisani grije-si onih koji ispovijedaju istinu. Pod općim zaglavljem za sebičnost dolazio je svaki drugi grijeh. … Jedna skupina bila je upisana kao teret Zemlji. Dok je prodorno oko Suca počivalo na njima, njihovi grijesi zanemarivanja bili su jasno otkriveni. Blijedih, drhtavih usana priznavali su da su bili izdajice svoje svete dužnosti. Njima su upućivane opomene, oni su imali prilike, ali nisu pazili na njih niti su ih razvijali. Sada su mogli vidjeti da su pogrešno ko-ristili Božju milost. Istina, oni nisu morali iznositi takva priznanja kao neiskreni i potpuno pokvareni ljudi; ali, kao smokva, oni su bili prokleti zato što nisu donijeli rod, zato što nisu iskoristili talente koji su im bili povjereni. Ova skupina je uzvisila svoje “ja” radeći samo za sebične pro-bitke. Oni nisu bogato uzvratili Bogu, nisu odgovorili na Njegove zahtjeve koje im je postavljao. Iako su govorili da su Kristovi sluge, oni nisu dovodili duše k Njemu. Da je Božje djelo ovisilo o njihovim naporima, ono bi izgu-bilo snagu; jer ne samo da su zadržavali sredstva koja im je Bog pozajmio, već su zadržali i sebe. ... Prepustili su da drugi obave posao u Gospodnjem vinogradu i da nose

88


odgovornost žetve, dok su oni sebično služili svojim vla-stitim privremenim probicima. ...

Sudac je rekao: “Svi će biti opravdani vjerom, ali će im se suditi po njihovim djelima.” Kako im je tada njiho-vo zanemarivanje izgledalo snažno, a kako mudro Božja uredba po kojoj je svakom čovjeku povjeren posao koji treba obaviti da bi unaprijedio djelo i spasio svoje bližnje. Svatko je trebao pokazati živu vjeru u svojoj obitelji i svo-jem susjedstvu, ljubaznost prema siromašnima, suosjeća-nje prema napaćenima angažirajući se u misionarskom djelu i pomažući Božje djelo svojim sredstvima. Ali, kao i u slučaju Meroza, Božje prokletstvo počivalo je na njima zbog onoga što nisu učinili. Voljeli su posao koji im je donosio najveći dobitak u ovom životu; i pokraj njihovih imena u knjizi posvećenoj dobrim djelima stajala je žalo-sna praznina. (4T, str. 384—386)

Od nas se više traži nego od naših očevaMi smo obasjani većim svjetlom nego naši očevi. Bog

nas ne može prihvatiti ili ukazati nam čast ako vršimo istu službu ili činimo ista djela koja su činili naši očevi. Da bi nas Bog prihvatio i blagoslovio kao njih, moramo se ugledati na njihovu vjernost i revnost, unaprijediti svoje svjetlo kao što su oni unaprijedili svoje i raditi onako kao što bi oni radili da žive u naše vrijeme. Mi moramo hodati u svjetlu koje nas obasjava, u protivnom će svjetlo postati tama. (1T, str. 262)

Poziv lijenoj crkviZagonetno je to što nema stotinu vjernika na poslu

tamo gdje se sada nalazi samo jedan. Nebo je zaprepa-

89šteno ravnodušnošću, hladnoćom i tromošću onih koji za sebe kažu da su sinovi i kćeri Božje. U istini se nalazi živa sila. (9T, str. 42)

Nitko od nas ne može tražiti da ga netko drugi odnese na Nebo. Za lijenčine tamo nema mjesta. Ukoliko se ne budemo iskreno trudili ući u nebesko kraljevstvo, ukoliko ne uložimo ozbiljan napor da naučimo njegove zakone, nećemo se osposobiti za život u njemu. Oni koji odbijaju surađivati s Bogom na Zemlji, ne bi s Njime surađivali ni na Nebu. Zato ih ne bi bilo preporučljivo primiti na Nebo. (Isusove usporedbe, str. 188)

Cijelo Nebo s velikom pozornošću gleda Crkvu, što svaki od njezinih vjernika čini da obasja one koji su u tami. (RH, 27. veljače 1894.)

Trebali biste svečano razmisliti o tome da imate posla s velikim Bogom i uvijek imati na umu da On nije dijete s kojim se možete šaliti. U Njegovu se službu ne možete uključiti po volji i napustiti je kad vam se sviđa. (2T, str. 221)

Nebeski izvjestitelji su željeli surađivati s ljudskim oruđima, ali mi nismo primijetili njihovu prisutnost. (6T, str. 297)

Nebeski anđeli već dugo čekaju na ljudska oruđa, vjernike Crkve, da surađuju s njima u velikom poslu koji treba obaviti. Oni čekaju na vas. (9T, str. 46,47)

Mnogi, mnogi se približavaju Božjem danu ne radeći ništa, izbjegavajući odgovornosti i zbog toga su duhovni patuljci. Što se tiče rada za Boga, stranice njihove život-ne povijesti pokazuju žalosnu prazninu. Oni su stabla u Božjem vrtu, ali su samo teret zemlji jer svojim nerodnim


granama bacaju sjenku na tlo koje je moglo zauzeti plodno drveće. (RH, 22. kolovoza 1899.)

Sada nema vremena za spavanje, nema vremena za prepuštanje beskorisnom žaljenju. Onaj tko se sada usuđu-je drijemati propustit će dragocjene prilike da učini dobro. Nama je dana blagoslovljena prednost da skupljamo sno-pove u velikoj žetvi; a svaka spašena duša bit će još jedna zvijezda na kruni Isusa, našeg ljubljenog Otkupitelja. Tko želi zadržati oklop, ako još malo ustraje u borbi, postići će nove pobjede i ostvariti novi plan za vječnost? (RH, 25. listopada 1881.)

Nebeski vjesnici obavljaju svoj posao; a što mi radi-mo? Braćo i sestre, Bog vas poziva da nadoknadimo vrije-me. Približite se Bogu. Pokrenite dar koji je u vama. Neka oni koji su se imali priliku upoznati s razlozima naše vjere sada iskoriste to znanje za neki cilj. (HS, str. 288)

Kako možete vi koji ponavljate Gospodnju molitvu: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji”, udobno sjediti u svojim domovima ne pomažući da se baklja istine odnese drugima? Kako može-te podizati svoje ruke prema Gospodinu i tražiti da blago-slovi vas i vašu obitelj, kad tako malo činite da pomognete drugima? (HS, str. 288)

Ima među nama onih koji bi, kada bi odvojili vrijeme i razmislili, gledali na svoj nerad kao na grešno zanema-rivanje svojih Bogom danih talenata. Braćo i sestre, vaš Otkupitelj i svi sveti anđeli ožalošćeni su tvrdoćom vašeg srca. Krist je dao svoj život za spasenje duša, a ipak vi koji ste upoznali Njegovu ljubav tako se malo trudite da prenesete blagoslove Njegove milosti onima za koje je On umro. Takva ravnodušnost i zanemarivanje dužnosti za-

90

prepašćuje anđele. Na sudu ćete se morati sresti s dušama koje ste zanemarili. U taj veliki dan sami sebe ćete osuditi. Neka vas Gospodin sada povede na pokajanje. Neka On oprosti svojem narodu zanemarivanje posla u Njegovom vinogradu koji mu je On dao da ga obavi. (6T, str. 425,426)

Što da kažemo lijenom vjerniku da bi shvatio da treba iskopati iz zemlje svoj talenat i dati ga trgovcima? U nebe-skom kraljevstvu neće se naći nijedan besposlen, nijedan ljenivac. O, kad bi Bog postavio ovu stvar u svoj njezinoj ozbiljnosti pred crkve koje spavaju! O, kada bi Sion ustao i stavio na sebe krasnu odjeću! O, kad bi zasjao! (6T, str. 434)

Postoji posao koji treba obaviti za one koji ne poznaju istinu, isti onaj posao koji je bio obavljen za vas kada ste bili u tami. Previše je kasno da bi netko mogao biti ljeni-vac i neradnik. Domaćin je svakome dao posao. Krenimo naprijed, a ne natrag. Nama je potrebno novo obraćenje svakog dana. Isusova ljubav treba kucati u našim srcima da bismo mogli postati oruđe za spašavanje mnogih duša. (RH, 10. lipnja 1880.)

Gospodin Isus zahtijeva da svaka duša koja kaže da je Božji sin ili kći, ne samo odbaci svaki grijeh, već da obilu-je djelima milosrđa, samoodricanja i poniznosti. Gospodin je prikazao djelovanje sigurnog zakona uma i akcije koji bi nas trebao opomenuti u pogledu našeg rada. On kaže: “Tko nema, uzet će mu se i ono što ima.” Oni koji ne po-boljšavaju svoje prilike, koji ne koriste milost koju im Bog daje, sve su manje skloni to činiti i konačno u pospanoj opuštenosti gube ono što su nekada posjedovali. Oni se ne opskrbljuju za buduće vrijeme oskudice stječući velika iskustva, upotrebljavajući umnoženo znanje o božanskim djelima, da, kada na njih dođe nevolja i kušnja, mogu staja-

91


ti. Kad dođe progonstvo ili kušnja, ova će skupina izgubiti svoju hrabrost i vjeru, a njihov temelj odnijet će bujica, jer nisu vidjeli potrebu da utvrde svoj temelj. Oni nisu utvrdili svoje duše na vječnoj Stijeni. (RH, 27. ožujka 1894.)

Kako će onog posljednjeg dana biti strašno kada se pokaže da će oni s kojima smo bili prisno povezani biti zauvijek odvojeni od nas; kada budemo vidjeli da članovi naših obitelji, možda i naša rođena djeca, neće biti spašeni; kada među izgubljenima zapazimo one koji su posjećivali naš dom i jeli za našim stolom. Tada ćemo si postaviti pi-tanje: “Je li se to dogodilo zbog mojeg nestrpljenja, moje nekristolike naravi; je li se to dogodilo što moje ‘ja’ nije bilo pod nadzorom pa je Kristova vjera za njih izgubila privlačnost?”

Svijet mora biti opomenut da će Gospodin uskoro doći. Ostalo nam je još samo malo vremena za rad. Godi-ne su otišle u nepovrat, a mogle su biti unaprijeđene da je traženo najprije kraljevstvo Božje i njegova pravednost i da je nošeno svjetlo drugima. Bog sada poziva svoj narod koji ima svjetlo i koji je utemeljen na istini, budući da mu je dodijeljeno puno posla, da radi za sebe i za druge kao što nikada prije nije radio. Iskoristite svaku sposobnost; upotrijebite svaku moć, svaki povjereni talenat; upotrije-bite sve svjetlo koju vam je Bog dao da činite dobro drugi-ma. Nemojte biti oni koji će propovijedati, već oni koji će služiti Bogu. (SW, 20. lipnja 1905.)

Snažne ilustracijeBožanska ljubav pokrenula se do svojih nedokučivih

dubina zbog ljudi i anđeli se čude promatrajući površnu zahvalnost onih koji primaju tako veliku ljubav. Anđeli

92

se čude čovjekovom slabom poštovanju te Božje ljubavi. Nebo negoduje zbog nemarnosti koja se pokazuje prema dušama ljudi. Želimo li saznati kako Krist gleda na to? Kako bi se osjećao otac ili majka kada bi njihovo dije-te, izgubljeno na hladnoći i snijegu, mimoišli i ostavili da umre oni koji su ga mogli spasiti? Zar ne bi bili duboko ožalošćeni, veoma ljuti? Zar ne bi optuživali te ubojice gnjevom tako vrelim kao što su njihove suze, silnim kao što je njihova ljubav? Patnje svakog čovjeka patnje su Božjeg djeteta i oni koji ne pružaju ruku pomoći svojem bližnjem koji tone, izazivaju Njegov pravedan gnjev. (Isu-sov život, str. 683)

Čitala sam o čovjeku koji je, putujući jednog zim-skog dana kroz duboke snježne nanose, obamro od hlad-noće koja je neprimjetno oduzimala njegove životne sna-ge. Kada se skoro smrznuo do smrti u zagrljaju ledenog kralja, i kada se skoro predao u borbi za život, začuo je stenjanje nekog suputnika koji je umirao od hladnoće. U njemu se probudila želja da ga spasi. Protrljao je le-dom pokrivene udove nesretnog čovjeka i uz veliki na-por, svojim suosjećajnim rukama pronio ga je baš kroz one zapuhe kroz koje je mislio da nikada neće uspjeti proći. Kada je svojeg suputnika donio na sigurno mjesto, postalo mu je jasno da je spašavajući svojega bližnjeg spasio i samoga sebe. Njegovi ozbiljni napori u spašava-nju drugoga ubrzali su krv koja se smrzavala u njegovim venama i stvorili spasonosnu toplinu u udovima njego-vog tijela. Ove pouke neprestano se moraju ponavljati mladim vjernicima, ne samo riječima, nego i primjerom, da bi u svojem kršćanskom iskustvu mogli ostvariti slič-ne rezultate. (4T, str. 319,320)

93


Ne smijete se zatvarati u sebe i biti zadovoljni zato što ste blagoslovljeni poznavanjem istine. Tko je vama donio istinu? Tko vam je pokazao svjetlo Božje riječi? Bog vam nije dao svoje svjetlo da ga stavite pod posudu. Čitala sam o jednoj ekspediciji koja je bila poslana u potragu za sir Johnom Franklinom. Hrabri ljudi napustili su svoje domo-ve i lutali po Sjevernom moru podnoseći oskudicu, glad, hladnoću i nevolju. Zbog čega sve to? Samo da bi pronašli mrtva tijela istraživača ili da bi spasili neke iz skupine od strašne smrti koja će ih sigurno snaći ako im pomoć ne stigne na vrijeme. Kad bi mogli spasiti bar jednog od po-gibije, smatrali bi da im se patnja isplatila. Ovo su učinili žrtvujući svu svoju udobnost i sreću.

Razmišljajte o ovome i onda o tome koliko smo se mi malo spremni žrtvovati za spasenje dragocjenih duša oko sebe. Mi ne moramo odlaziti iz svojeg doma na dugo i zamorno putovanje da bismo spasili život nekog smrtnika koji gine. Na našim vratima, svuda oko nas, ima duša koje treba spasiti, duša koje ginu, muškaraca i žena koji umiru bez nade, bez Boga, a ipak se osjećamo bezbrižno i govo-rimo svojim djelima, ako ne i riječima: “Zar sam ja čuvar brata svojega?” Ovi ljudi koji su izgubili svoj život poku-šavajući spasiti druge, svijet veliča kao junake i mučenike. Kako bismo se trebali osjećati mi koji pred sobom imamo mogućnost vječnog života ako ne podnesemo male žrtve koje Bog traži od nas za spasenje ljudi? (RH, 14. kolovoza 1888.)

U jednom gradu u Novoj Engleskoj kopan je zdenac. Kada je posao bio završen, i dok je jedan čovjek još uvi-jek bio na dnu, zemlja se odronila i zatrpala ga. Odmah je dana uzbuna i mehaničari, farmeri, trgovci, odvjetnici, svi su bez daha pohitali da ga spase. Voljne, spremne ruke

94

donijele su konopce, ljestve, motike i lopate. “Spasite ga, o, spasite ga”, vikali su.

Ljudi su očajnički radili dok kaplje znoja nisu orosile njihova čela i dok im ruke nisu počele drhtati od iscrplje-nosti. Zaboli su dolje dugačku cijev kroz koju su vikali pitajući čovjeka je li živ. Odgovor je došao: “Živ sam, ali požurite. Ovdje je strašno.” Kličući od radosti, ponovno su se latili posla i konačno stigli do njega i spasili ga, a veselo klicanje koje se razlijegalo paralo je i samo nebo. “Spašen je”, odjekivalo je u svakoj ulici u gradu.

Je li revnost i zainteresiranost bila prevelika, je li odu-ševljenje bilo preveliko za spasenje jednog čovjeka? Si-gurno nije; ali što je gubitak prolaznog života u usporedbi s gubitkom duše? Ako gubitak života može u ljudskim sr-cima probuditi tako snažne osjećaje, zar gubitak duše ne bi trebao probuditi još dublju zabrinutost u ljudima koji tvrde da shvaćaju kakva opasnost prijeti onima koji su odvojeni od Krista? Zar Božji sluge neće pokazati isto tako veliku revnost u radu za spasenje duša kao što je pokazana u bor-bi za život čovjeka zatrpanog u zdencu? (GW, str. 31,32)

Ispovijedanje nasuprot životuSvaka važna istina u srcu mora se vidjeti u životu.

Razmjerno primanju Kristove ljubavi, ljudi imaju želju objavljivati njezinu moć drugima; a sam čin njezinog objavljivanja pobuđuje i pojačava njezinu vrijednost u nji-hovim dušama. (RH, 19. veljače 1889.)

Naša vjera treba donijeti rod dobrih djela; jer je vjera bez djela mrtva. (4T, str. 145)


Svi koji evanđeosku poruku prime u srce, čeznut će je objaviti drugima. Kristova ljubav, rođena na Nebu, mora se pokazati. (Isusove usporedbe, str. 80)

Boga trebamo slaviti i stvarnom službom, čineći sve što je u našoj moći da povećamo slavu Njegovog imena. (Isusove usporedbe, str. 203)

Naša vjera u ovo vrijeme ne smije se zaustaviti na sla-ganju s teorijom o trećoj anđeoskoj vijesti ili na vjerova-nju u nju. Mi moramo imati ulje Kristove milosti koje će napajati svjetiljku i učiniti da svjetlo života daleko svijetli pokazujući put onima koji su u tami. (9T, str. 155)

Tvoja duhovna snaga i blagoslovi bit će proporcional-ni s tvojim radom ljubavi i dobrih djela. (3T, str. 526)

Mnogo više moglo bi se učiniti za Krista kada bi svi koji imaju svjetlo istine živjeli po istini. (9T, str. 40)

Pokazano mi je da mi kao narod imamo nedostatke. Naša djela nisu u skladu s našom vjerom. Naša vjera svje-doči da živimo u vrijeme objavljivanja najsvečanije i naj-važnije vijesti koja je ikad dana smrtnicima. Ipak, imajući potpuno u vidu ovu činjenicu, naši napori, naša revnost, naš požrtvovni duh ne mogu se usporediti s karakterom djela. Trebali bismo se probuditi iz mrtvih i Krist će nam dati život. (2T, str. 114)

Krenite s vjerom naprijed i objavljujte istinu kao kad ste povjerovali u nju, kako bi oni za koje radite vidjeli da je ona za vas doista živa stvarnost. (9T, str. 42)

Život sličan Kristovom najmoćniji je dokaz koji može svjedočiti u korist kršćanstva. (9T, str. 21)

Ima mnogo onih koji objavljuju Kristovo ime, a čija srca nisu uključena u Njegovu službu.

95 Oni su jednostavno stali u red ispovijedanja pobožno-sti i tim činom navukli na sebe veću osudu i postali prevar-nija i uspješnija Sotonina oruđa za uništavanje duša. (RH, 27. ožujka 1888.)

Oni koji očekuju Gospodina, čiste svoje duše posluš-nošću istini. Oni ujedinjuju budno stražarenje s ozbiljnim radom. Zato što znaju da je Gospodin na vratima, njihova revnost postaje djelotvorna u suradnji s božanskim sila-ma u radu na spašavanju duša. To su vjerni i mudri sluge koji Gospodnjem domu “u pravo vrijeme daju hranu”. Oni objavljuju istinu koju je moguće posebno primjenjivati na sadašnje vrijeme. Kao što su Henok, Noa, Abraham i Mojsije objavljivali istinu za svoje vrijeme, tako će sad Kristovi sluge uputiti posebnu opomenu svojem naraštaju. (Isusov život, str. 525,526)

Naš položaj pred Bogom ne ovisi o količini svjetla koje smo primili, već o tome kako smo iskoristili ono što imamo. Na taj način čak i neznabošci izaberu ono što je pravo, koliko to mogu razlikovati, u povoljnijem su po-ložaju od onih koji su dobili veliko svjetlo i koji tvrde da služe Bogu, ali ne obraćaju pozornost na to svjetlo i svo-jim svakidašnjim životom pobijaju ono što ispovijedaju. (Isusov život, str. 182)

Prednost je svakoga kršćanina ne samo da željno oče-kuje, već i da ubrza dolazak našega Gospodina Isusa Kri-sta. Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom Evanđelja! Brzo će sazreti posljednja velika žetva i Krist će doći da prikupi dragocjeno zrno. (Kristove usporedbe, str. 99)

96


Kršćani se trebaju probuditi i prihvatiti svoje zanema-rene dužnosti; jer njihovo spasenje ovisi o njihovim osob-nim naporima. (RH, 23. kolovoza 1881.)

Pravo bogoslužje sastoji se od zajedničkog rada s Kri-stom. Molitve, poticaji i govori jeftin su plod za koji se često vezujemo; ali plodovi koji se pokazuju u dobrim dje-lima i brizi za one koji imaju potrebe, za siročad i udovice, pravi su plodovi i prirodno rastu na dobrom drvetu. (RH, 16. kolovoza 1881.)

Svaki se vjernik treba prihvatiti posla koji mu je dodi-jeljen — posla širenja i primanja svjetla. Nitko si ne može dopustiti da bude neradnik u Gospodnjem vinogradu. (RH, 19. veljače 1889.)

Načelo rada je plod koji Krist zahtijeva da donesemo — da činimo djela dobročinstva, govorimo ljubazne riječi i pokažemo nježnu skrb za jadne, siromašne, namučene. (RH, 16. kolovoza 1881.)

U ovome nam je primjer žena Samarijanka, koja je razgovarala s Isusom kod Jakovljeva studenca, koja nije gubila vrijeme u objavljivanju vijesti o Spasitelju. U us-poredbi s Kristovim učenicima, ova se žena pokazala kao uspješnija misionarka. Učenici su imali u mislima samo velike pothvate u budućnosti, stoga u Samariji i nisu vi-djeli polje koje obećava. Oni nisu uvidjeli da su svuda oko njih bila polja zrela za žetvu. Ali jedna žena, koju su oni prezirali, dovela je stanovnike cijeloga jednog grada da čuju Isusa. Tako je ona postala svjetlost čitavom gradu.

Ova je žena primjer djelovanja praktične vjere u Kri-sta. (Put u bolji život, str. 53)

Adventistički kršćani napreduju, udvostručuju broj vjernika, osnivaju misije i razvijaju zastavu istine na ta-

97

mnim mjestima na Zemlji; pa ipak djelo napreduje mnogo sporije nego što bi to Bog želio. Vjernici nisu osobno po-krenuti da ulože ozbiljan napor za koji su sposobni, pa je svaka grana djela osakaćena nedostatkom vatrene pobož-nosti i odanih, poniznih, bogobojaznih radnika. Gdje su vojnici Kristovog križa? Neka se bogobojazni, časni ljudi nepodijeljenog srca, koji se čvrsto uzdaju u Božju slavu, pripreme za borbu protiv zablude. Ima mnogo plašljivih, kukavičkih srca u ovom času duhovnog sukoba. O, kako bi od slabića mogli postati jaki i hrabri u borbi koji bi na-gnali u bijeg protivničke vojske! (HS, str. 290)

Opće je načelo da kad god tko odbija rabiti snage koje je dobio od Boga, one slabe i propadaju. Istina koju ne živimo, koju ne dajemo drugima, gubi svoju životodavnu snagu, svoju sposobnost ozdravljanja. (Djela apostolska, str. 130)

Ništa neće biti takav izvor sile našoj pobožnosti kao rad na unapređenju stvari koju volite i radite za nju, a ne da je sakrivate. (4T, str. 236)

Oni koji pokušavaju živjeti kršćanskim životom pa-sivno prihvaćajući blagoslove koje im Božja milost daje, i ne čineći ništa za Krista, jednostavno pokušavaju živjeti i hraniti se bez rada. A u duhovnom, isto kao i u tjelesnom životu, to uvijek dovodi do degeneracije i raspadanja. (Put Kristu, str. 69)

Opasnost koja prati misionarsku aktivnostNe zaboravimo da, kako se aktivnost širi i mi postaje-

mo uspješniji u obavljanju posla koji treba završiti, postoji opasnost da vjerujemo u ljudske planove i metode. Pojavit će se sklonost da se manje molimo i imamo manje vjere.

98


Bit ćemo u opasnosti da izgubimo svoj osjećaj ovisnosti o Bogu koji jedini može naš posao učiniti uspješnim; ali iako postoji ta sklonost, neka nitko ne pomisli da ljudsko oruđe treba raditi manje. Ne, ono ne treba raditi manje, već više prihvaćajući nebeski dar, Svetoga Duha. (RH, 4. srpnja 1893.)

Doći će vrijeme kada će Crkva biti pokrenuta božan-skom silom, a rezultat će biti ozbiljna aktivnost; jer će ži-votodavna sila Svetoga Duha nadahnuti njezine vjernike da pođu i dovedu duše Kristu. Ali kada se ta aktivnost po-kaže, najozbiljniji radnici bit će sigurni jedino dok ovise o Bogu neprestanom, ozbiljnom molitvom. Morat će se ozbiljno i ponizno moliti da Kristovom milošću u svoj po-sao ne unose ponos ili da od svoje aktivnosti ne naprave spasitelja. Oni moraju neprestano gledati na Isusa i shvati-ti da je On njihova sila koja obavlja posao i tako svu slavu pripisati Bogu. Mi ćemo biti pozvani da uložimo najod-lučnije napore za proširenje Božjeg djela i molitva našem nebeskom Ocu bit će najbitnija. Morat ćemo se moliti u svojoj klijeti, u obitelji i u crkvi. (RH, 4. srpnja 1893.)

Po mišljenju rabina, stalna užurbanost i zauzetost vr-hunac je religije. Da bi pokazali svoju uzvišeniju pobož-nost, ovisili su o nekim vanjskim radnjama. Tako su svoje duše odvajali od Boga i izgrađivali svoju samodovoljnost. Iste opasnosti još uvijek postoje. Kad god se povećava djelatnost i kada ljudi postignu uspjeh u ma kakvom radu za Boga, postoji opasnost uzdanja u ljudske planove i me-tode. Tada se pojavljuje sklonost da se manje moli i ima manje vjere. Poput učenika, mi se nalazimo u opasnosti da izgubimo iz vida svoju ovisnost o Bogu i pokušamo od svoje djelatnosti načiniti spasitelja. Mi moramo stalno gledati na Isusa, shvaćajući da Njegova sila obavlja posao.

99

Dok ozbiljno radimo na spašavanju izgubljenih, mora-mo odvojiti vrijeme za razmišljanje, molitvu i proučava-nje Božje riječi. Samo posao obavljen s mnogo molitava i posvećen Kristovom zaslugom, na kraju će se pokazati uspješnim za dobro. (Isusov život, str. 293)

Ohrabrenje početnicima u kršćanskoj službiNajuspješniji su oni radnici koji s radošću prihvaćaju

posao služenja Bogu u malim stvarima. (6T, str. 115)Neka se u našim svakodnevnim dužnostima ogleda

djelo pobožnosti i stalno napredovanje u korisnosti, zato što svoj posao promatramo u svjetlu vječnosti. (9T, str. 150)

Gospodin ima mjesto za svakoga u svojem velikom planu. Talenti koji nisu potrebni, nisu ni darovani. (9T, str. 37)

Svaki čovjek ima svoje mjesto u vječnom nebeskom planu. Svatko treba surađivati s Kristom na spasenju duša.Isto je tako sigurno da nam je pripremljeno mjesto u ne-beskim stanovima kao što je sigurno da nam je ovdje na Zemlji određeno posebno mjesto da radimo za Boga. (Isu-sove usporedbe, str. 219)

Gospodin budno promatra svakoga u svojem narodu: On ima planove koji se tiču Zemlje. (6T, str. 12)

Svi mogu učiniti nešto u djelu. Nitko pred Bogom neće biti bez krivnje ako ne radi ozbiljno i nesebično na spasenju duša. (5T, str. 395)

Vaša dužnost ne može biti prenesena na druge. Nitko osim vas ne može obaviti vaš posao. Ako zadržite svoje svjetlo, netko će morati ostati u tami zbog vaše nemarno-sti. (5T, str. 464)

100


Skromni radnik koji se poslušno odaziva na Božji poziv može biti siguran da će primiti božansku pomoć. Već i samo prihvaćanje tako uzvišene i svete odgovornosti oplemenjuje karakter. Ono pokreće na djelovanje najviše umne i duhovne snage, ojačava i čisti um i srce. Čudesno je kako vjerom u Božju moć slab čovjek može postati jak, kako odlučni njegovi napori, kako veliki njegovi uspjesi. Onaj tko počinje s malim znanjem, na skroman način, tko govori ono što zna dok se istodobno marljivo trudi da pro-širi svoje znanje, ustanovit će da mu cjelokupna nebeska riznica stoji na raspolaganju. Što se više trudi da proširi svjetlo, to više svjetla dobiva. Što se više trudi da Božju riječ objasni drugima iz ljubavi prema dušama, to mu ona postaje sve jasnija. Što se više služimo svojim znanjem i svojim sposobnostima, stječemo više znanja i sposobnosti. (Isusove usporedbe, str. 240)

Neka svatko radi za Boga i za duše; neka svatko poka-že mudrost i neka nikad ne bude zatečen u neradu čekajući nekoga tko će ga zaposliti. Taj netko tko bi vas mogao za-posliti pretrpan je odgovornostima i onaj tko čeka njegove smjernice, gubi vrijeme. Bog će vam dati mudrosti da se odmah reformirate jer se još uvijek upućuje poziv: “Sinko, idi i ti danas radi u mom vinogradu.” “Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja.” (Hebrejima 3,7.8) Isus započinje zahtjev riječju od milja — sinko. Kako je to nježno, kako sažaljivo, a ipak žurno! Njegov poziv ujedno je zapovijed. (CT, str. 419)

Snaga za odupiranje zlu najbolje se stječe energičnom službom. (Djela apostolska, str. 66)

Svaki čin, svako pravedno djelo milosrđa i dobročin-stva stvara glazbu na Nebu. (RH, 16. kolovoza 1881.)101

Kristov duh je misionski duh. Prva je težnja obnovlje-nog srca da i druge dovede Spasitelju. (Velika borba, str. 55)

Jedini način da rastemo u milosti jest da zainteresirano radimo baš onaj posao koji nam je Krist dao. (RH, 7. lipnja 1887.)

Nemojte čekati posebne prigode ili izvanredne spo-sobnosti da počnete raditi za Boga. (Put Kristu, str.72)

Čovjek koji je blagoslov društvu i koji je uspješan u životu koristi sve svoje sposobnosti u službi Bogu i svojim bližnjima. (SW, 2. travnja 1903.)

Mnogi koje je Bog osposobio da obave izvanredno djelo postižu vrlo malo, jer i pokušavaju malo. (Isusove usporedbe, str. 222)

Ako od stotinu puta nisi uspio devedeset devet puta, ali si uspio spasiti jednu dušu od propasti, učinio si pleme-nito djelo za Gospodnju stvar. (4T, str. 132)

Veza između Boga i svake duše je tako posebna i pot-puna, kao da ne postoji neka druga duša za koju je On dao svojega ljubljenog Sina. (SC, str. 105)

Gospodin vidi i razumije, i On će te upotrijebiti uspr-kos tvojoj slabosti ako svoj talent prineseš kao posvećeni dar za Njegovu službu; jer u aktivnoj, nepristranoj službi slab postaje jak i uživa Njegovu dragocjenu pohvalu. Gos-podnja radost daje snagu. Ako si vjeran, mir koji nadilazi svaki um bit će ti nagrada u ovom životu, a u budućem životu ući ćeš u radost svojega Gospodara. (8T, str. 34)

Osobe koje imaju malo talenata, ako vjerno čuvaju svoje srce u Božjoj ljubavi, mogu zadobiti mnoge duše za Krista. Harlan Page bio je siromašni mehaničar prosječ-nih sposobnosti i skromnog obrazovanja; ali glavni zada-


tak koji je postavio sebi bio je da unaprijedi Božju stvar, i njegovi su napori bili okrunjeni znatnim uspjehom. On je radio za spasenje svojih bližnjih razgovarajući s njima nasamo i ozbiljno se moleći. Pokrenuo je molitvene sa-stanke, organizirao subotnje škole i dijelio traktate i drugu vjersku literaturu. Na svojoj samrtnoj postelji, sa sjenkom vječnosti koja je počivala na njegovom licu, mogao je reći: “Znam da je to sve Božja milost i da ja u tome nemam ni-kakvih zasluga; ali imam dokaz da se više od stotinu duša obratilo Bogu preko mene osobno.” (5T, str. 307,308)

Ovaj svijet nije kršćaninovo nebo, već samo Božja radionica u kojoj se trebamo osposobiti za sjedinjenje s bezgrešnim anđelima na svetom Nebu. (2T, str. 187)

Najskromniji i najsiromašniji Isusovi učenici mogu biti na blagoslov drugima. Možda i neće biti svjesni da čine neko naročito dobro, ali će svojim nesvjesnim utjeca-jem pokrenuti valove blagoslova koji će se širiti i produ-bljivati, a oni sve do dana konačnog obračuna neće ni znati za njihove blagoslovljene posljedice. Oni ne osjećaju niti znaju da čine nešto veliko. Od njih se ne traži da se muče brigom oko uspjeha. Oni samo trebaju ići mirno naprijed, vjerno obavljajući djelo što im ga je dodijelila Božja pro-vidnost, i njihov život neće proći uzalud. Njihova će duša postajati sve sličnija Kristu jer su oni Božji suradnici u ovom životu i tako se pripremaju za uzvišeniji rad i nepo-mućene radosti u životu koji će doći. (Put Kristu, str. 72)

Mnogi su predali sebe Kristu, a ipak ne vide nikakvu mogućnost da obave za Njega neko veliko djelo ili da pri-nesu neku veliku žrtvu u službi Njemu. Njima za utjehu može poslužiti misao da nije potrebno da netko pretrpi mučeničku smrt da bi bio velik u Božjim očima; da net-ko ne mora postati misionar i svakog se dana suočavati s

102

opasnostima i smrću da bi u nebeskim knjigama bio zabi-lježen kao najveći. Kršćanin koji slijedi Krista u svojem svakidašnjem životu, koji se svakog dana predaje Bogu, koji je iskren u svojim namjerama i neporočan u svojim mislima, koji je krotak kada je izložen izazovima, čvrst u vjeri i pobožnosti, koji je vjeran i u najmanjemu, koji u svojem domu predstavlja Krista svojim karakterom — takav u Božjim očima može biti cjenjeniji čak i od najpri-znatijeg misionara ili mučenika u svijetu. (Isusove uspo-redbe, str. 278)

Bog ocjenjuje vrijednost nekog djela ne prema veličini uloženog truda ili prema postignutim rezultatima, već po duhu u kojem je obavljeno. (Isusove usporedbe, str. 273)

Gospodin ne pohvaljuje zbog opsega obavljenog po-sla, zato što je mnogo ostvareno, već zbog vjernosti čak i u malim stvarima. Ne veliki rezultati koje postižemo, već pobude iz kojih nešto činimo, ono je što može prevagnuti kod Boga. On pohvaljuje dobrotu i vjernost, a ne veličinu posla koji je obavljen. (2T, str. 510,511)

Ne prolazi pokraj malih stvari očekujući veliki posao. Možda bi mogao uspješno obaviti mali posao, a ne uspjeti ako bi se prihvatio velikog posla i potom se obeshrabrio. Prihvati se svakog posla koji treba obaviti. Bilo da si bogat ili siromašan, ugledan ili skroman, Bog te poziva u svoju aktivnu službu. Talent i sposobnost za rad razvit ćeš kad budeš radio prema svojim mogućnostima, svojim ruka-ma, ono što vidiš da treba uraditi. Zanemarivanjem svojih svakidašnjih prilika, ostat ćeš bez roda i uvenut ćeš. To je razlog što ima toliko mnogo bezrodnih stabala u Gospod-njem vrtu. (9T, str. 129)

103


Gospodin želi da se služimo svim darovima koje ima-mo; ukoliko to budemo činili, dobit ćemo još veće darove kojima ćemo se moći poslužiti. Sposobnosti koje nam ne-dostaju nećemo dobiti na neki nadnaravni način; međutim, dok se budemo služili onim što već imamo, On će raditi zajedno s nama i povećavati i jačati svaku našu sposob-nost. (Isusove usporedbe, str. 240)

Kristovo se srce razveseli kad vidi one koji su siro-mašni u svakom smislu te riječi; razveseli se kad vidi zlo-stavljane koji su ponizni; razveseli se onima koji su gladni pravde, nesposobnošću mnogih da počnu. On srdačno po-zdravlja stanje stvari onakvo kakvo jest koje bi obeshra-brilo mnoge propovjednike. (GW, str. 37)

Da bismo radili za Krista, ne moramo ići u neznabo-žačke zemlje, ili čak napuštati uski krug svojega doma ako nas dužnost uz njega veže. Mi možemo raditi u krugu doma, u crkvi, među onima s kojima se družimo i onima s kojima nas vežu poslovne veze. (Put Kristu, str. 70)

Ako proučavamo Kristov život i nauk, svaki događaj pružit će gradivo za dojmljiviju propovijed. (9T, str. 63)

Život na Zemlji početak je života na Nebu; odgoj na Zemlji je upoznavanje s načelima Neba; životni poziv ov-dje priprema nas za životni poziv tamo. Ono što smo sada u karakteru i u svetoj službi, unaprijed nam jasno otkriva što ćemo biti. (Odgoj, str. 272)

Oni koji odbijaju prednost zajednice s Kristom u služ-bi, odbacuju jedinu školu koja ih osposobljava da s Njime sudjeluju u Njegovoj slavi. Odbacuju školu koja u ovom životu daje snagu i plemenitost karaktera. (Odgoj, str. 235,236)

104

Neka nitko ne misli da može živjeti sebičnim živo-tom i da će onda, kad zadovolji svoje sebične probitke, ući u radost svojega gospodara. Takvi ne mogu sudjelovati u radosti nesebične ljubavi. Takvi nisu ni osposobljeni za život u nebeskim stanovima. Oni ne bi znali cijeniti nepo-ročno ozračje ljubavi koja prožima Nebo. Glasovi anđela i glazba njihovih harfi ne bi ih zadovoljili. Njihovom bi umu nauk Neba bio nerješiva zagonetka. (Isusove uspo-redbe, str. 249)

Krist nas poziva da strpljivo i ustrajno radimo za ti-suće ljudi koji ginu u svojim grijesima, koji su rasijani po svim zemljama kao olupine na napuštenoj obali. Oni koji sudjeluju u Kristovoj slavi, moraju sudjelovati i u Njego-voj službi pomažući slabima, jadnima i obeshrabrenima. (9T, str. 31)

Obični ljudi trebaju zauzeti mjesta radnika. Dijeleći tuge svojih bližnjih kao što je Spasitelj dijelio tuge čovje-čanstva, oni će vjerom vidjeti kako On radi s njima. (7T, str. 272)

Isus želi da se Njegov lik naslika u svakom učeniku. Svakoga je Bog predodredio da bude jednak “slici njegova Sina”. U svakome od njih svijetu se treba jasno pokazati Kristova ljubav koja dugo trpi, Njegova svetost, krotkost, milost i istina. (Isusov život, str. 684)

Poziv da stavi sve na oltar službe upućuje se svakome. Ne traži se od svakoga da služi onako kao što je Elizej služio, niti se svima zapovijeda da prodaju sve što imaju; ali Bog od nas traži da služenje Njemu stavimo na prvo mjesto u svome životu, da ne dopustimo nijednom danu da prođe a da ništa ne učinimo za unapređenje Njegova djela na Zemlji. On ne očekuje od svih da obavljaju istu

105


službu. Jednoga će pozvati da služi u stranim zemljama; od drugoga će tražiti da priloži dio svojih sredstava za po-dupiranje evanđeoskog rada. Bog prihvaća svačiji prilog. Upravo je posvećenje života i svih njegovih interesa ono što je prijeko potrebno. Oni koji postignu takvo posveće-nje, čut će i poslušati nebeski poziv. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 142)

Mudar čovjek koji razmišlja i planira i koji uvijek ima na umu svoj posao, treba težiti za tim da postane mudar u stvarima od vječnog značenja. Kada bi, da bi osigurao ne-besko blago i život koji se mjeri s Božjim životom, uložio onoliko snage koliko ulaže u svjetovni dobitak, što ne bi mogao ostvariti? (6T, str. 297)

Bog će pokrenuti ljude na skromnim položajima da objave vijest sadašnje istine. Mnogi takvi moći će se vidjeti kako žure tamo-amo, gonjeni Svetim Duhom, da rasvijetle one koji su u tami. Istina je kao oganj u njihovim kostima koji ih ispunjava gorućom željom da svijetle onima koji sjede u tami. Mnogi, čak i neobrazovani, objavljivat će Gospodnju riječ. Djeca će biti pokrenuta Svetim Duhom u objavljivanju nebeske vijesti. Duh će se izliti na one koji se predaju Njegovom tihom glasu. Odbacujući ljudska pravila koja sputavaju i poteze koji preporučuju oprez, oni će se pridružiti Gospodnjoj vojsci. (7T, str. 26,27)

Kršćanski životSrce koje prima Božju Riječ nije kao bara koja se ispa-

rava, niti kao ispucana čatrnja koja gubi svoje blago. Ono je kao gorski potok koji se napaja na nepresušnom izvoru, i čije hladne, iskričave vode skakuću s kamena na kamen, osvježavajući umorne, žedne i opterećene. Ono je kao ri-

jeka koja stalno teče i tekući postaje sve dublja i šira sve dok se njezine životodavne vode ne prošire po svoj zemlji. Potok koji pjevajući teče svojim putom, ostavlja iza sebe darove zelenila i plodnosti. Trava na njegovim obalama postaje sočnija, drveće se zaodijeva bujnijim zelenilom, cvijeće se množi. A kad zemlju u ljeto počnu pržiti usijane sunčeve zrake, pojas zelenila obilježava riječni tok.

Tako je i s pravim Božjim djetetom. Kristova vjera u njemu će djelovati kao životodavno načelo koje sve proži-ma; kao živa, djelotvorna, duhovna energija. Kad se srce izloži djelovanju nebeskih utjecaja istine i ljubavi, ta na-čela se ponovno pokazuju kao potoci u pustinji, pretvara-jući golu i suhu zemlju u plodno tlo. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 150)

Kršćaninova lozinkaPostoje tri lozinke u kršćanskom životu na koje mo-

ramo paziti ako ne želimo da Sotona stekne prednost pred nama; one glase — Bdij, Moli se, Radi. (2T, str. 283)

Svaka duša koja ispovijeda Krista obećala je da će učiniti sve da bi bila duhovni radnik, da bi bila aktivna, revna i djelotvorna u službi za svojega Gospodara. Krist očekuje da svaki čovjek obavlja svoju dužnost; neka to bude lozinka u svim redovima Njegovih sljedbenika. (5T, str. 460)

Duhovna oduzetostSnaga se dobiva vježbanjem. Svi koji koriste sposob-

nosti koje im je Bog dao, moći će Njegovoj službi posve-titi uvećanu sposobnost. Oni koji ne čine ništa u Božjem djelu, neće rasti u milosti i spoznaji istine. Čovjek koji

106


samo leži i ne vježba svoje udove, uskoro se njima neće moći koristiti. Tako i kršćanin koji ne želi vježbati svoje Bogom dane sposobnosti, ne samo što neće moći rasti u Kristu, već će izgubiti snagu koju je već imao; on postaje duhovno oduzet. Oni koji iz ljubavi prema Bogu i svojim bližnjima žele pomoći drugima, postaju utemeljeni, oja-čani, utvrđeni u istini. Pravi kršćanin radi za Boga ne po prisili, nego iz načela; ne za dan ili mjesec, nego cijeloga svojeg života. (5T, str. 393)

Siguran lijekZa obeshrabrene ima lijeka — vjera, molitva i rad.

Vjera i rad ulit će sigurnost i pružiti zadovoljstvo koje će rasti iz dana u dan. Jesi li u iskušenju da se prepustiš ne-ugodnim predosjećajima ili krajnjoj malodušnosti? U naj-mračnijim danima, kad okolnosti izgledaju najnepovoljni-je, nemoj se plašiti! Imaj vjere u Boga. On zna tvoje potre-be. On ima svu moć. Njegova beskrajna ljubav i milosrđe nikad se ne umaraju. Nemoj se bojati da On neće ispuniti svoje obećanje. On je vječna istina. On nikada neće pro-mijeniti savez koji je sklopio s onima koji Ga vole. On će svojim vjernim slugama dati onu mjeru uspješnosti koju njihove potrebe zahtijevaju. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 106)

Postoji samo jedan pravi lijek za duhovnu lijenost, a to je rad, rad za duše kojima je potrebna tvoja pomoć. (4T, str. 236)

Ovo je recept koji je Krist prepisao za malodušnu, sumnjičavu, uzdrhtalu dušu. Neka oni koji su tužni, koji u žalosti hodaju pred Gospodinom, ustanu i pomognu neko-me kome je potrebna pomoć. (6T, str. 266)

107

Kršćani koji neprestano rastu u ozbiljnosti, u revnosti, u milosti, u ljubavi — takvi kršćani nikad ne zapadaju po-novno u grijeh. (RH, 7. lipnja 1887.)

Oni koji nisu uposleni u ovom neobičnom djelu imaju bolno iskustvo i iscrpljuju se od borbe, sumnje, gunđanja, griješenja i kajanja, dok ne izgube svaki osjećaj za pravu vjeru. Oni osjećaju da se ne mogu vratiti natrag svijetu i zato se drže za skute Siona, zadržavajući sitnu ljubomoru, zavist, razočaranje i pokajanje. Oni stalno pronalaze po-greške i hrane se pogreškama i zabludama svoje braće. U svojem vjerskom životu imaju samo beznadno, bezvjerno, mračno iskustvo. (RH, 2. rujna 1890.)

Neopravdani izgovoriNa svojem odlasku Isus je svakom čovjeku ostavio

njegov posao, a “nemam što raditi” razlog je za kušnju među braćom; jer će Sotona ispuniti umove dokonih svo-jim planovima i zaposliti ih. ... “Nemam što raditi” dono-si zlo svjedočanstvo protiv braće i razmirice u Kristovoj crkvi. Isus kaže: “Onaj koji ne sabire sa mnom, prosipa.” (RH, 13. ožujka 1888.)

Braćo i sestre, mnogi od vas se izgovaraju da ne rade pravdajući se da nisu sposobni raditi za druge. Ali, je li vas Bog učinio tako nesposobnima? Zar ta neposlušnost nije proizvod vaše vlastite neaktivnosti i zar je vaš vlastiti namjerni izbor nije učinio trajnom? Zar vam Bog nije dao bar jedan talenat da ga umnožite, ne za svoje osobno uži-vanje i zadovoljstvo, već za Njega? Jeste li shvatili svoju obvezu da Mu kao sluge koje je On unajmio trebate doni-jeti prihod od mudrog i vještog korištenja ovog povjerenog kapitala? Zar niste zanemarili prilike da dobro iskoristite

108


svoje sposobnosti za ovaj cilj? Točno je da samo mali broj ima pravi osjećaj odgovornosti Bogu. (5T, str. 457)

Mnogi smatraju da, ako vode poslovan život, ne mogu učiniti ništa za spasenje duša, ništa da bi unaprijedili djelo svojega Otkupitelja. Oni govore da ne mogu raditi polovič-no i zato se okreću od svojih vjerskih dužnosti i aktivnosti i zakopavaju se u svijet. Oni daju prvenstvo svojem poslu i zaboravljaju Boga, pa ni Bog nije zadovoljan njima. Ako se netko bavi poslom u kojem ne može napredovati u du-hovnom životu i usavršiti svetost u strahu Božjem, takav bi trebao promijeniti posao i baviti se poslom u kojem sva-kog trenutka može biti s Isusom. (2T, str. 233,234)

Neka cilj bude teška krunaNe smijemo se umoriti niti postati malodušni. Bio bi

strašan gubitak zamijeniti trajnu slavu za lagodnost, udob-nost i uživanje ili za tjelesna zadovoljstva. Dar iz Božje ruke očekuje onoga koji će odoljeti kušnjama. Nijedan od nas ga ne zaslužuje; On ga daje besplatno. Divan i slavan bit će taj dar, ali sjetimo se da se zvijezde razlikuju u slavi. Ali budući da se od nas traži da težimo za savršenstvom, neka nam cilj bude, u Isusovoj sili, da kruna bude teška od zvijezda. “Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.” (RH, 25. listopada 1881.)

Služba je plaćenaGospodin će prigodom svojega dolaska ispitati svaki

talenat; On će zahtijevati kamatu od kapitala koji je povje-rio. Svojim osobnim poniženjem i agonijom, svojim ži-votom ispunjenim mukotrpnim radom i svojom sramnom

109

smrću, Krist je platio za službu svih koji su uzeli Njegovo ime i koji govore da su Njegovi sluge. (9T, str. 104)

Svi su pod najozbiljnijom obvezom da dobro iskoriste svaku sposobnost za posao zadobivanja duša za Njega. Vi niste svoji, kaže On, jer ste kupljeni; zato proslavite Boga životom službe koji će pridobiti muškarce i žene iz grijeha za pravdu. Mi smo kupljeni po cijenu Kristovog života da bismo u vjernoj službi mogli vratiti Bogu ono što je Nje-govo. (9T, str. 104)

Bog mi je dao vijest za svoj narod. Pripadnici Njego-vog naroda moraju se probuditi, raširiti svoje šatore i proši-riti svoje granice. Moja braćo i sestre, vi ste kupljeni skupo i sve što imate i što jeste trebate iskoristiti Bogu na slavu i dobro svojih bližnjih. Krist je umro na križu i spasio svijet da ne pogine u grijehu. On traži da surađujete s Njim u ovom poslu. Vi Mu trebate biti ruka pomoćnica. Ulažući ozbiljan, neumoran napor, trebate spašavati izgubljene. Ne zaboravite da su vaši grijesi učinili križ nužnim. (7T, str. 9)

Kristovi sljedbenici su otkupljeni da služe. Naš Gos-podin govori da je služba istinski cilj života. Sam je Krist bio radnik i zato svim svojim sljedbenicima određuje život službe — službe Bogu i bližnjima. Ovdje je Krist iznio svijetu uzvišenije shvaćanje života nego što ga je svijet ikada čuo. Kad živi da bi služio drugima, čovjek uspo-stavlja vezu s Kristom. Tako zakon službe postaje karika koja nas povezuje s Bogom i našim bližnjima. (Isusove usporedbe, str. 219)

Idite naprijedČesto je kršćanski život ispunjen opasnostima i katkad

je teško izvršiti dužnost. Mašta pred nama slika propast 110


koja će doći, a iza nas ropstvo i smrt. Ipak Božji glas jasno govori: “Idite naprijed!” Poslušajmo zapovijed, iako naš pogled ne može prodrijeti kroz tamu. Prepreke koje spre-čavaju naš napredak nikada neće nestati pred kolebljivim, sumnjičavim duhom. Oni koji odlažu poslušnost dok ne prođe svaka neizvjesnost i dok ne nestane svaka opasnost od neuspjeha i poraza, nikad neće poslušati. Vjera gleda preko poteškoća i hvata se za nevidljivo, za Svemoćnoga, pa se zato nikada ne može zbuniti. Vjera je držanje Kristo-ve ruke u svakoj opasnosti. (GW, str. 262)

Naši su pojmovi, u cijelosti, vrlo uski. Bog zahtijeva neprestano napredovanje u radu na širenju svjetla. Mora-mo istraživati bolje putove i načine da dođemo do ljudi. Ušima vjere moramo čuti glas moćnog Vojskovođe Gos-podnje vojske kako kaže: “Idite naprijed!” Mi moramo ra-diti, a Bog nas neće iznevjeriti. On će učiniti svoj dio kad u vjeri mi učinimo svoj. Braćo i sestre, koji ste dugo u istini, niste obavili posao koji je Bog od vas tražio. Gdje je vaša ljubav prema dušama? (HS, str. 289,290)

Spašavati duše za Krista donosi radost. Neka to bude vaš posao i vaša radost. Izvršite sve dužnosti i podnesite sve žrtve za Krista i On će biti vaš stalni Pomoćnik. Idite ravno naprijed kamo vas zove glas dužnosti; neka vas ne spriječe nikakve prividne poteškoće. Prihvatite svoje Bo-gom dane odgovornosti i dok nosite svoja ponekad teška bremena, ne postavljajte pitanje: “Zašto moj brat stoji bes-poslen, zašto na njega nije položen nikakav jaram?” Obav-ljajte dužnosti koje su vam najbliže i to potpuno i dobro, ne težeći za pohvalom, već radeći za Gospodara zato što vi pripadate Njemu. (SW, 2. travnja 1903.)

Božji narod trebao bi se kretati naviše i naprijed prema pobjedi, većoj od one koju je Jošua ostvario s izraelskom

vojskom. U našoj sredini je Vojskovođa našeg spasenja re-kao da bi nas ohrabrio: “Evo, ja sam s vama do svršetka svijeta.”

“Ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” On će nas vo-diti do sigurne pobjede. Ono što Bog obećava, On je kadar i ispuniti u bilo kojem trenutku. A posao koji daje svojem narodu, kadar je i ostvariti preko njega. (2T, str. 122)

Zašto se ne oduševimo Kristovim Duhom? Zašto smo tako hladni prema kricima jadnog svijeta koji pati? Razmi-šljamo li o svojoj uzvišenoj prednosti da možemo dodati jednu zvijezdu Kristovoj kruni — jednu dušu oslobođe-nu od lanaca kojima ju je Sotona vezao, dušu spašenu u Božjem kraljevstvu? Crkva mora shvatiti svoju obvezu da odnese Evanđelje sadašnje istine svakome stvorenju. Oz-biljno vas molim da pročitate treće i četvrto poglavlje pro-roka Zaharije. Ako ova poglavlja razumijete, ako ih primi-te, obavit ćete posao za one koji su gladni i žedni pravde, posao koji za Crkvu znači ići naprijed i prema gore. (6T, str. 296)

Većina stanovnika ove Zemlje poklonila je svoju vjer-nost neprijatelju. Ali mi nismo bili zavedeni. Usprkos očiglednom trijumfu Sotone, Krist nastavlja svoje djelo u nebeskoj Svetinji i na Zemlji. Božja riječ slika zlo i pokva-renost koji će pratiti posljednje dane. Kako gledamo ispu-njenje proročanstava, naša vjera u konačni trijumf Kristo-vog kraljevstva treba jačati; i mi trebamo krenuti naprijed s novom hrabrošću i obaviti posao koji nam je određen. (GW, str. 26,27)

111


Dojmljivi prizorU noćnim viđenjima ispred mene je prošao vrlo doj-

mljiv prizor. Vidjela sam golemu vatrenu loptu kako pada na lijepe bijele velike kuće i uništava ih u istom trenutku. Čula sam kako netko kaže: “Znali smo da će sudovi Božji doći na Zemlju, ali nismo znali da će doći tako brzo.” Dru-gi su očajničkim glasom rekli: “Znali ste! Zašto nam onda niste rekli? Mi nismo znali!” Na sve strane sam čula slične riječi predbacivanja.

Probudila sam se vrlo ožalošćena. Ponovno sam za-spala i kao da sam se nalazila na velikom skupu. Netko tko je imao punomoć obraćao se društvu, a pred njim je bila otvorena karta svijeta. On je rekao da karta prikazuje Božji vinograd koji obvezno treba obraditi. Kada svjetlo s Neba obasja bilo koga, on tim svjetlom treba obasjati druge. Svjetla treba upaliti u mnogim mjestima, a od njih se trebaju upaliti i druga svjetla.

Ponovljene su riječi: “Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, čim će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se izbaci van da je ljudi pogaze. Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog.” (Matej 5,13-16)

Vidjela sam zrake svjetla koje su blistale iz gradova i sela i s visokih i niskih mjesta na Zemlji. Božja riječ bila je prihvaćena i kao rezultat toga u svakom gradu i selu postojali su spomenici Njemu u čast. Njegova istina bila je objavljivana po čitavom svijetu. (9T, str. 28,29)

112

10Metode

Od kuće do kućeJednako važan kao i posebni javni napori jest rad od

kuće do kuće. U velikim gradovima postoje izvjesne sku-pine do kojih se ne može doći putem javnih skupova. Njih treba pronaći kao što pastir traži svoju izgubljenu ovcu. Do njih treba doći marljivim radom pojedinaca. Kada je zanemarivan osobni rad, izgubljene su mnoge dragocjene prilike, koje bi, da su bile iskorištene, odlično unaprijedile djelo. (9T, str. 111)

Potrebna su djela kao i riječi razumijevanja. Krist je objavljivanje svoje vijesti započinjao djelima ljubavi i do-bročinstva. Neka ovi radnici idu od kuće do kuće pružajući pomoć tamo gdje je potrebna i, kada se ukaže prilika, pri-čaju o križu. Krist treba biti tema njihovog razgovora. Ne trebaju se zadržavati na doktrinarnim predmetima; neka svojim životom otkrivaju Njegovu čistoću. (7T, str. 228)

Bog ne drži do ljudske veličine. On će iskoristiti poni-zne, odane kršćane, čak i ako nisu potpuno obrazovani kao

113

Metode • 135134 • Kršćanska služba

neki drugi. Neka se takvi uposle u službi za Njega radeći od kuće do kuće. Sjedeći u domovima oni mogu — ako su ponizni, pažljivi i pobožni — učiniti više za zadovoljenje stvarnih potreba obitelji od nekoga rukopoloženog propo-vjednika. (7T str. 127)

Vjernici naših crkava trebali bi više raditi od kuće do kuće, u okviru čega bi se držali biblijski satovi i širila lite-ratura. (9T, str. 127)

Oni koji se angažiraju u radu od kuće do kuće pronaći će prilike za službu u različitim stvarima. Oni bi se trebali moliti za bolesne i učiniti sve što je u njihovoj moći da ih oslobode patnje. Trebali bi raditi među skromnima, siro-mašnima i potlačenima. Trebali bismo se moliti za bespo-moćne koji nemaju snagu volje da vladaju željama koje je strast unizila. Moramo uložiti ozbiljan, ustrajan napor za spasenje onih u čijim je srcima probuđeno zanimanje. Do mnogih se može doći jedino djelima nepristrane dobrote. Najprije moraju biti zadovoljene njihove tjelesne potrebe. Kada vide dokaz naše nesebične ljubavi, bit će im lakše povjerovati u Kristovu ljubav. (6T, str. 83,84)

Neka radnici idu od kuće do kuće otvarajući Bibliju ljudima, raznoseći publikacije, pričajući drugima o svjetlu koje je blagoslovilo njihove vlastite duše. (9T, str. 123)

Naš Spasitelj je išao od kuće do kuće, liječio je bole-sne, tješio žalosne, ublažavao bol onima koji su se mučili, govorio o miru neutješenima. Uzimao je malu djecu u svo-je naručje i blagoslivljao ih, izgovarao riječi nade i utjehe umornim majkama. S neiscrpnom nježnošću i blagošću uklanjao je svaki oblik ljudske patnje i jada. Radio je ne za sebe, već za druge. Bio je sluga svima. Njegovo jelo i piće

114

bilo je da donese nadu i snagu svima s kojima je dolazio u dodir. (GW, str. 188)

Iznošenje istine u ljubavi i jednostavnosti od kuće do kuće u skladu je s poukama koje je Krist dao svojim uče-nicima kada ih je poslao na prvo misionarsko putovanje. Pjesmama hvale, poniznim, iskrenim molitvama može se doći do mnogih. Božanski radnik bit će prisutan da uvjeri srca. “Ja sam s vama u sve vrijeme”, glasi Njegovo obe-ćanje. Sa sigurnom spoznajom da je takav Pomoćnik pri-sutan, možemo raditi s vjerom, nadom i hrabrošću. (9T, str. 34)

Potrebni su radnici koji će krenuti od kuće do kuće. Gospodin zahtijeva ulaganje odlučnih napora na mjestima na kojima ljudi ništa ne znaju o biblijskoj istini. Pjeva-nje, molitve i proučavanje Biblije potrebni su u domovima ljudi. Sada, upravo sada je vrijeme da se posluša nalog: “Učite ih da drže sve što sam vam zapovjedio.” Oni koji rade ovaj posao moraju dobro poznavati Pismo. “Pisano je”, treba biti njihovo oružje za obranu. (CT, str. 540)

Moja braćo i sestre, posjetite one koji žive blizu vas i nastojte suosjećanjem i dobrotom doprijeti do njihovih srca. Radite tako da uklonite predrasude, a ne da ih stvara-te. I ne zaboravite da će oni koji znaju istinu za ovo vrije-me, a ipak ograničavaju svoje napore samo na svoje crkve odbijajući raditi za svoje neobraćene susjede, biti pozvani da polože račun za neispunjene dužnosti. (9T, str. 34)

Na ovo prvo putovanje učenici trebaju poći samo tamo gdje je Isus bio prije njih i gdje je stekao prijatelje. Nji-hovo pripremanje za put treba biti najjednostavnije. Ni-šta ne smije skrenuti njihove umove od njihovog velikog djela ili na bilo koji način izazvati protivljenje i zatvoriti

115


vrata budućem radu. Ne trebaju prihvatiti odjeću vjerskih učitelja niti upotrijebiti odjeću kojom bi se njihova poja-va razlikovala od skromnih seljaka. Ne trebaju ulaziti u sinagoge i pozivati narod na javna bogoslužja; jer njihovi napori trebaju biti usmjereni na rad od kuće do kuće! Ne trebaju gubiti vrijeme na nepotrebno pozdravljanje ili ići iz kuće u kuću radi zabave. Ali u svakom mjestu trebaju prihvatiti gostoprimstvo onih koji su bili dostojni, koji će ih srdačno primiti kao da prihvaćaju samoga Krista. U domove trebaju ulaziti s divnim pozdravom: “Mir ovoj kući!” (Luka 10,5) Taj dom bio bi blagoslovljen njihovim molitvama, njihovim pjesmama hvale i otvaranjem Svetih spisa u obiteljskom krugu. (Isusov život, str. 282,283)

Posjetite svoje susjede kao prijatelj i upoznajte se s njima. ... Oni koji se ne prihvate ovog posla, oni koji budu ravnodušni, ubrzo će izgubiti svoju prvu ljubav i počet će kritizirati i osuđivati svoju braću. (RH, 13. svib-nja 1902.)

Apostolov napor nije bio ograničen na javne govore; bilo je mnogo duša do kojih nije bilo moguće doprijeti na ovaj način. Apostol je proveo mnogo vremena u radu po kućama; tako je mogao razgovarati u kućnom ozračju. Posjećivao je bolesne i nesretne, tješio nevoljne i podizao duh tlačenima. U svemu što je govorio i činio, uzvisivao je Isusovo ime. Tako je radio “slab u strahu i u veliku drh-tanju” (1. Korinćanima 2,3 — DF). Drhtao je bojeći se da njegov nauk ne otkrije pečat božanskog, već ljudskog. (Djela apostolska, str. 157)

Idite k svim svojim susjedima i zbližite se s njima, dok se njihova srca ne zagriju vašim nesebičnim zanima-njem i ljubavlju. Suosjećajte s njima, molite se s njima,

116

tražite priliku da im učinite dobro i ako možete, sakupite se vas nekoliko zajedno i otvarajte Božju riječ njihovim potamnjelim umovima. Neprestano bdijte kao oni koji će morati podnijeti izvještaj za duše ljudi i koji će najbo-lje morati iskoristiti prednosti koje im Bog daje u radu s Njim u Njegovom vinogradu. Ne zanemarujte govoriti svojim susjedima i činite dobro koliko god možete, da biste po svaku cijenu nekoga spasili. Moramo težiti za duhom koji je primorao apostola Pavla da pođe od kuće do kuće moleći sa suzama i pozivajući na pokajanje Bogu i vjeru u našega Gospodina Isusa Krista. (RH, 13. ožujka 1888.)

Gospodin mi je pokazao djelo koje treba obaviti u na-šim gradovima. Vjernici u ovim gradovima trebaju raditi za Boga u svojem susjedstvu. Oni trebaju raditi tiho i u poniznosti, noseći sa sobom nebesko ozračje kamo god idu. (9T, str. 128)

Jedan jedini slušateljKristov rad u velikoj se mjeri sastoji od osobnih raz-

govora. On je vjerovao i poštovao i jednog jedinog slu-šatelja. Vijest koju je primila ta jedna duša odnijela bi je tisućama. (6T, str. 115)

Bio je malaksao i umoran, a ipak nije zanemario pri-liku da progovori ženi koja je bila tuđinka, odvojena od Izraela, i živjela u otvorenom grijehu. (Isusov život, str. 44)

Spasitelj nije čekao da se okupi mnoštvo. Svoje pouke često je otpočinjao za samo nekoliko okupljenih oko sebe, ali prolaznici, jedan po jedan, zastajali su da čuju dok velik broj nije s divljenjem i strahopoštovanjem slušao Božje ri-ječi preko Učitelja poslanog s Neba. Neka radnik za Krista

117


ne misli da sa istom ozbiljnošću ne može govoriti nekolici-ni slušatelja kao i većem skupu. Može biti da je tu prisutan samo jedan koji sluša vijest, ali tko može reći koliko će dalekosežan biti njezin utjecaj? Čak i Njegovim učenici-ma izgledalo je nevažno da Spasitelj svoje vrijeme posveti Samarijanki. Međutim, On je ozbiljnije i rječitije razgova-rao s njom nego s kraljevima, velikodostojnicima i velikim svećenicima. Pouke koje je dao ovoj ženi ponavljaju se do najudaljenijih krajeva Zemlje. (Isusov život, str. 144)

Bliski osobni kontaktPribližimo se ljudima osobnim naporima. Kad bi se

manje vremena posvetilo ukoravanju, i upotrijebilo ga više u osobnoj službi, vidjeli bi se bolji rezultati. (Put u bolji život, str. 79)

Gospodin želi da se Njegova riječ milosti objavi sva-koj duši. U velikoj mjeri to se može postići osobnim ra-dom. Tom metodom se i Krist služio. (Isusove usporedbe, str. 153)

Najjači u zadobivanju duša bili su muškarci i žene koji se nisu ponosili svojim sposobnostima, već koji su u poni-znosti i vjeri nastojali pomoći onima oko sebe. Isus je tako činio. On se zbližavao s onima do kojih je želio doprijeti. (GW, str. 194)

S kršćanskim suosjećanjem mi se moramo približiti ljudima pojedinačno i potruditi se da probudimo njihovo zanimanje za velike činjenice vječnog života. Njihovo srce može biti tvrdo kao ugaženi put i može nam se činiti da se uzaludno trudimo da im otkrijemo Spasitelja, ali, iako ih logika neće uspjeti pokrenuti, iako su dokazi nemoć-ni da ih osvjedoče, Kristova ljubav, koja će se očitovati u

osobnom pristupu, moći će omekšati kameno srce tako da sjeme istine uhvati korijen. (Isusove usporedbe, str. 30,31)

Osobnim radom dođite do onih koji su oko vas. Upo-znajte se s njima. Propovijedanje neće završiti posao koji se treba obaviti. Božji anđeli prate vas u domove onih koje posjećujete. Ovaj posao nije moguće obaviti preko posred-nika. Novac posuđen ili dan ne može ga izvršiti.

Propovijedi ga neće obaviti. Posjećujući ljude, razgova-rajući, suosjećajući s njima, zadobit ćete srca. Ovo je najve-ći misionarski posao koji možete obaviti. Da biste ga oba-vili, bit će vam potrebna odlučna, ustrajna vjera, neumorno strpljenje i duboka ljubav prema dušama. (9T, str. 41)

Pozivanjem Ivana, Andrije, Šimuna, Filipa i Natanae-la, otpočinje osnivanje kršćanske Crkve. Ivan je svoja dva učenika uputio Kristu. Tom prigodom je jedan od njih, An-drija, našao svojega brata i pozvao ga Spasitelju. Zatim je pozvan Filip, a on je otišao i potražio Natanaela. Ovi primjeri trebaju nas poučiti o značenju osobnih napora, o upućivanju neposrednih poziva našim rođacima, prijatelji-ma i susjedima. Postoje ljudi koji cijelog života tvrde da poznaju Krista, ali koji nikada nisu učinili nikakav osobni napor da dovedu makar jednu dušu Spasitelju. Oni sav po-sao prepuštaju propovjedniku. On može biti dobro ospo-sobljen za svoj poziv, ali ne može učiniti ono što je Bog ostavio vjernicima Crkve.

Postoje mnogi kojima je potrebna služba kršćanskih srca punih ljubavi. Mnogi su propali, a mogli su biti spa-šeni da su njihovi susjedi, obični muškarci i žene, uložili osobni napor za njih. Mnogi čekaju da im se osobno obra-timo. U svakoj obitelji, u susjedstvu, u gradu, tamo gdje živimo, postoji djelo koje trebamo obaviti kao Kristovi

118


misionari. Ako smo kršćani, ovaj posao bit će radost za nas. Čim se netko obrati, u njemu se rađa želja da i druge upozna sa dragocjenim prijateljem kojega je našao u Isu-su. Spasonosna i posvećujuća istina ne može biti zatvore-na u njegovom srcu. (Isusov život, str. 101,102)

Osobni napor jedan je od najuspješnijih načina za pre-nošenje svjetla drugima. U obiteljskom krugu, kraj ognji-šta vašeg susjeda, kraj bolesničke postelje, nenametljivo možete čitati Pismo i govoriti riječ u prilog istini i Isusu. Na taj način možete sijati dragocjeno sjeme koje će niknu-ti i donijeti rod. (6T, str. 428,429)

Sol se mora pomiješati s tvari kojoj se dodaje; ona mora prodrijeti u nju da bi je sačuvala. Tako pomoću osob-nog kontakta i druženja, spasonosna sila Evanđelja dopire do ljudi. Oni se ne spašavaju u mnoštvu, već pojedinačno. Osobni utjecaj je sila. Mi se moramo zbližiti s onima koji-ma želimo biti od koristi. (TMB, str. 59)

U svakoj duši Isus je vidio onoga kome mora biti upu-ćen poziv za Njegovo kraljevstvo. On je dopirao do srca ljudi odlazeći među njih kao netko tko im želi dobro. On ih je tražio po ulicama, u domovima, u čamcima, u sina-gogi, na obalama jezera i na svadbenoj svečanosti. On ih je sretao na njihovim svakidašnjim zanimanjima i pokazao je zanimanje za njihove svjetovne poslove. On je svoje po-uke donosio u dom, izlažući obitelji u njihovim vlastitim domovima utjecaju Njegove božanske prisutnosti. Njego-vo snažno osobno suosjećanje pomoglo Mu je da zadobije srca. (Isusov život, str. 111)

Jedino će Kristov način rada omogućiti pravi uspjeh u doticaju s ljudima. Spasitelj je stupao u dodir s ljudima kao Onaj kome je na srcu bilo njihovo dobro. On im je

119

pokazao svoju sućut, služio im u njihovim potrebama i za-dobio njihovo povjerenje. Zatim ih je pozvao: “Hajdete za mnom.” (Put u bolji život, str. 79)

Trebamo činiti ono što je Krist činio. Gdje god se na-lazio, u sinagogi, kraj puta, u barki nešto malo otisnutoj od obale, na gozbi farizeja ili za stolom carinika, On je ljudi-ma govorio o onome što spada u uzvišeniji život. Događa-je u prirodi i svakidašnjem životu povezivao je s riječima istine. Srca Njegovih slušatelja bila su privučena k Njemu jer je liječio njihove bolesnike, tješio njihove ožalošćene, uzimao na ruke njihovu djecu i blagoslivljao ih. Kad bi otvarao svoja usta da im progovori, privlačio je njihovu pozornost i svaka Njegova riječ bila je nekoj duši kao mi-ris života na život. (Isusove usporedbe, str. 228)

Tako treba biti i s nama. Gdje god se našli, moramo tražiti priliku da govorimo drugima o Spasitelju. Ako bu-demo slijedili Kristov primjer da činimo dobro, i nama će se otvarati srca kao što su se otvarala Njemu. Ne naglo, već s taktičnošću koja svoj izvor nalazi u božanskoj lju-bavi, možemo im govoriti o Onome koji se “ističe među tisućama” i “sav je od ljupkosti”. To je ujedno najuzviše-nije djelo u kojemu možemo upotrijebiti svoju sposobnost govora. Ona nam je dana da bismo mogli prikazati Krista kao Spasitelja koji oprašta grijehe. (Isusove usporedbe, str. 228)

Njegova prisutnost unosila je čistije ozračje u dom, a Njegov život bio je kao kvasac koji djeluje u društvu. Bezazlen i neukaljan, On je hodio među neljubaznima, grubima, neučtivima; među nepravednim carinicima, ne-marnim rasipnicima, otpalim Samarijancima, poganskim vojnicima, grubim seljacima i mješovitim mnoštvom. Go-

120


vorio je riječ sućuti ovdje i riječ ondje, kada bi vidio ljude umorne, a ipak prisiljene da nose teške terete. On im je pomagao da nose svoje terete i ponavljao im lekcije koje je naučio iz prirode, lekcije o Božjoj ljubavi, ljubaznosti i dobroti.

On je učio sve da sebe smatraju obdarenima drago-cjenim talentima, koji bi im kada bi se pravilno upotri-jebili, osigurali vječna bogatstva. On je iz života iskori-jenio svu taštinu i svojim vlastitim primjerom učio da je svaki trenutak povezan s vječnim posljedicama; da vrije-me treba čuvati kao blago i da ga treba koristiti za svete ciljeve. On nije prošao ni pokraj jednog ljudskog bića kao bezvrijednog, već je primjenjivao spasonosni lijek kod svake duše. Ma u kakvom društvu se našao, On je iznosio lekciju koja je odgovarala vremenu i okolnosti-ma. On je nadahnjivao nadom one koji su bili najgrublji i koji su najmanje obećavali, uvjeravajući ih da mogu postati besprijekorni i bezazleni i da mogu steći takav karakter koji će pokazati da su djeca Božja. Često je sre-tao one koji su se prepustili Sotoninoj vlasti i koji se nisu imali snage osloboditi iz njegove zamke. Takvima, obe-shrabrenima, bolesnima, koji su pali kad su bili kušani, Isus je govorio riječi najnježnijeg sažaljenja, riječi koje su bile potrebne i koje su mogle biti shvaćene. Sretao je i druge koji su se borili prsa u prsa s neprijateljem duša. Ove je hrabrio da ustraju, uvjeravajući ih da će pobijediti jer su Božji anđeli na njihovoj strani i dat će im pobjedu. (Isusov život, str. 60,61)

Kombinacija duhovne obnove i osobnog rada

Ako su crkve ponovno oživjele, to je zato što neki po-jedinac ozbiljno teži za Božjim blagoslovom. On je gla-dan i žedan Boga i u vjeri traži i prima onako kako traži. On ide na rad ozbiljno, osjećajući svoju veliku ovisnost o Gospodinu i probuđene duše teže za sličnim blagoslovom i osvježenjem rada na srcima ljudi. Opsežan posao neće biti zanemaren. Veći planovi bit će napravljeni u pravo vrijeme; ali osobni napor i zanimanje za vaše prijatelje i susjede donijet će mnogo više nego što možemo procije-niti. Zbog nedostatka ove vrste rada ginu duše za koje je Krist umro.

Jedna duša ima beskrajnu vrijednost; Golgota govo-ri o njezinoj vrijednosti. Jedna duša zadobivena za istinu, bit će oruđe u zadobivanju drugih i onda će se vidjeti sve veći rezultati blagoslova i spasenja. Vaš rad može ostva-riti više dobra nego veliki javni skupovi, lišeni osobnog napora. Ako se s Božjim blagoslovom ovo dvoje ujedini, može se obaviti savršeniji i potpuniji posao; ali ako može-mo uraditi makar samo jedan dio, neka to bude osobni rad otvaranja Pisma u domovima, upućivanje osobnih poziva, prijateljski razgovor s članovima obitelji, ne o stvarima koje su manje važne, već o velikim temama otkupljenja. Neka uvide da na vašem srcu leži spasenje duša. (RH, 13. ožujka 1888.)

Idite k ljudimaMi ne smijemo čekati da duše dođu k nama; mora-

mo ih potražiti tamo gdje žive. Kad se Riječ propovijeda s

121


propovjedaonice, rad je tek započeo. Mnoštvo ljudi nikada neće biti obuhvaćeno Evanđeljem ukoliko im se ono ne odnese. (Isusove usporedbe, str. 153)

Evanđeoski nalog velika je misionarska povelja Kri-stovog kraljevstva. Učenici su trebali marljivo raditi za duše upućujući svima poziv milosti. Oni nisu smjeli čekati da narod dođe k njima; svojom viješću trebali su ići k lju-dima. (Djela apostolska, str. 18,19)

Pozivajte u svoj dom na proučavanje Biblije

Pozovi svoje susjede u svoj dom, čitaj zajedno s njima iz stranica dragocjene Biblije i iz knjiga koje objašnjavaju njezine istine. Pozovi ih da ti se pridruže u pjesmi i moli-tvi. Kod ovih malih sastanaka sam će Krist biti prisutan, kao što je obećao, a srca će biti dirnuta Njegovom milo-šću. (Put u bolji život, str. 86)

Dok se nalazio u Efezu, Apolon je počeo “smjelo pro-povijedati u sinagogi”. Među njegovim slušateljima bili su Akvila i Priscila, koji su ga, kad su shvatili da nije primio puno svjetlo Evanđelja, uzeli “k sebi te mu točnije izložiše Put Božji”. Zahvaljujući njihovoj poduci, stekao je jasnije razumijevanje Pisma i postao jedan od najsposobnijih bra-nitelja kršćanske vjere. (Djela apostolska, str. 169)

Budite društveniSvima koji rade s Kristom ja bih rekla: Gdje god mo-

žete posjetiti ljude u njihovim domovima, dobro iskoristi-te tu priliku. Uzmite svoju Bibliju i otvarajte pred njima njezine velike istine. Vaš uspjeh neće toliko ovisiti o va-šem znanju i dostignućima, koliko o vašoj sposobnosti da

122

nađete put do srca. Ako ste društveni i znate se zbližiti s ljudima, moći ćete skrenuti tok njihovih misli bolje nego najvještijim govorom. Predstavljanje Krista u obitelji, kraj ognjišta, na malim skupovima u privatnim kućama, često je uspješnije u zadobivanju duša za Isusa nego propovijedi održane na otvorenom, pred mnoštvom koje se tiska, ili u dvoranama i crkvama. (GW, str. 193)

Kristov primjer povezivanja s potrebama čovječan-stva trebaju slijediti svi oni koji propovijedaju Njegovu Riječ i svi oni koji su primili Evanđelje Njegove milosti. Mi se ne trebamo odreći društvenih veza. Ne trebamo se izdvajati od drugih. Da bismo doprli do svih slojeva, mo-ramo se s njima sresti tamo gdje se oni nalaze. Rijetko će oni nas sami potražiti. Srca ljudi ne moraju biti taknu-ta božanskom istinom samo s propovjedaonice. Postoji i drugo polje rada, možda skromnije, ali od kojeg se može očekivati isto toliko. Ono se nalazi u domu običnih i u ra-skošnim kućama velikih ljudi; za gostoprimljivim stolom i na skupovima za bezazleno društveno uživanje. (Isusov život, str. 111)

Krist nije bio isključiv, a posebno je uvrijedio farizeje što se u ovom pogledu udaljio od njihovih strogih pravila. On je zatekao područje religije ograđeno visokim zido-vima izoliranosti, kao nešto odviše sveto za svakidašnji život. On je srušio ove zidove odvajanja. U svojim kontak-tima s ljudima On nije postavljao pitanje: Što vi vjerujete? Kojoj crkvi pripadate? On je pružao pomoć svima kojima je pomoć bila potrebna. Umjesto da se odvoji u nekoj ćeliji za pustinjake da bi pokazao svoj nebeski karakter, On je ozbiljno radio za čovječanstvo. On je stalno ponavljao da se biblijska vjera ne sastoji u mučenju tijela. On je nau-

123


čavao da čista i neukaljana religija nije predviđena samo za određeno vrijeme i posebne prilike. U svako doba i na svakome mjestu pokazivao je zanimanje za ljude s puno ljubavi i širio oko sebe svjetlo radosne pobožnosti. (Isusov život, str. 56,57)

Unatoč njihovim predrasudama, prihvatio je gosto-primstvo onog prezrenog naroda. Spavao je pod njihovim krovovima, jeo je s njima za njihovim stolovima služio se hranom koju su pripremale i služile njihove ruke, učio je na njihovim ulicama i postupao s njima s velikom ljuba-znošću i dobrotom. (Isusov život, str. 143)

Pokažite suosjećajnostOni koji biju tešku životnu bitku mogu se osvježiti

i ojačati malim znakovima pažnje koji ništa ne koštaju. Ljubazne riječi jednostavno izgovorene, male jednostavno pokazane pažnje, otjerat će oblake kušnji i sumnje. Iskre-no suosjećanje iz srca, kakvo je Krist osjećao, pokazano u jednostavnosti, ima moć da otvori vrata srca kojem je potreban jednostavan, nježan dodir Kristovog Duha. (9T, str. 30)

Do tisuća srca može se doći na najjednostavniji, skro-man način. Najinteligentniji, oni koji se smatraju i hvale kao najdarovitiji muškarci i žene svijeta, često se osvježe jednostavnim riječima koje teku iz srca nekoga tko ljubi Boga i tko može govoriti o toj ljubavi tako prirodno kao što svjetovan čovjek govori o stvarima o kojima razmišlja i kojima se hrani njegov um. Dobro pripremljene i prouče-ne riječi često imaju malo utjecaja. Ali prave, čestite riječi sina ili kćeri Božje, izgovorene u prirodnoj jednostavnosti,

124

otvorit će vrata srca koja su bila dugo zatvorena. (6T, str. 115)

Iznesite osobno iskustvoOni koji su se odjenuli u Krista, prenosit će to svoje

iskustvo prateći korak po korak putove kojima ih je vodio Sveti Duh — svoju glad i žeđ da upoznaju Boga i Isusa Krista, kojega je On poslao, rezultate svojih istraživanja Pisma, svoje molitve, svoju duševnu borbu i riječi koje im je Krist uputio: “Oprošteni su ti grijesi!” Ne bi bilo prirod-no da itko krije takva iskustva, pa to ne čine ni oni kojima je srce ispunjeno Kristovom ljubavlju. Njihova želja da i drugi steknu te iste blagoslove u skladu je s veličinom isti-ne koju im je Gospodin povjerio. I dok budu objavljivali bogate riznice blaga Božje milosti, dobivat će sve više i više Kristove milosti. (Isusove usporedbe, str. 81)

Probudite svu duhovnu snagu za akciju. Govorite oni-ma koje posjećujete da je kraj svih stvari blizu. Gospodin Isus Krist otvorit će vrata njihovih srca i izvršiti trajan do-jam na njihov um. Probudite muškarce i žene iz njihove duhovne neosjetljivosti. Opišite im blagoslov koji dolazi na vas dok sjedite kraj Isusovih nogu i učite dragocjene pouke iz Njegove Riječi. Govorite im o radosti i sreći kr-šćanskog života. Vaše tople, vatrene riječi uvjerit će ih da ste našli mnogocjeno zrno bisera. Neka vaše vedre, ohra-brujuće riječi pokažu da ste sigurno našli bolji put. To je pravo misionarsko djelo i dok ono bude obavljano, mnogi će se probuditi kao iz sna. (9T, str. 38)

One koje je Bog zaposlio kao svoja oruđa neki mogu smatrati nedjelotvornim; ali ako se budu molili, ako u jed-nostavnosti budu govorili istinu zato što je vole, oni će

125


doprijeti do ljudi zahvaljujući sili Svetoga Duha. Dok jed-nostavno budu iznosili istinu čitajući iz Riječi ili sjećajući se događaja iz svojega iskustva, Sveti Duh utjecat će na um i karakter. Volja se pokorava Božjoj volji; istina koja dotada nije bila prihvaćena sa živim uvjerenjem, dolazi u srce i postaje duhovna stvarnost. (6T, str. 444)

Djelotvorne ilustracijeIznosio je raznovrsne poruke milosti da bi odgovarale

Njegovim slušateljima. Znao je “riječju krijepiti umorne”; budući da je s Njegovih usana tekla milost, mogao je na najprivlačniji način prenijeti ljudima blaga istine. Imao je takta u suočavanju s umovima punim predrasuda, iznena-đujući ih slikovitim prikazima koji su privlačili njihovu pozornost. Pomoću mašte dopirao je do srca. Njegovi sli-koviti prikazi bili su uzeti iz svakidašnjeg života, pa iako jednostavni, imali su čudesnu dubinu značenja. Ptice u zraku, ljiljani u polju, sjeme, pastir i ovce — ovim pojmo-vima Krist je slikovito prikazao vječne istine; i svaki put nakon toga, kada su Njegovi slušatelji imali priliku vidjeti ove pojave u prirodi, sjećali su se Njegovih riječi. Kristova slikovita prikazivanja stalno su ponavljala Njegove pouke. (Isusov život, str. 194)

Apostoli su ovim idolopoklonicima nastojali prenijeti spoznaju o Bogu Stvoritelju i Njegovom Sinu, Spasitelju ljudskog roda. Prvo su im ukazali na čudesna Božja dje-la — na Sunce, Mjesec i zvijezde, na skladan redoslijed godišnjih doba, na goleme planine pokrivene snijegom, na visoka stabla i druga čuda prirode koja prikazuju spo-sobnosti što nadmašuju ljudsko shvaćanje. Pomoću ovih djela Svemogućega apostoli su pogane upućivali na raz-

mišljanje o velikom Vladaru svemira. (Djela apostolska, str. 114)

Koristite temeljna načelaPavao je bio rječiti govornik. Prije svojeg obraćenja

često je na slušatelje nastojao izvršiti dojam bogatim go-vorništvom. Ali sad je sve to ostavio po strani. Umjesto pjesničkih opisa i maštovitih izlaganja koja su mogla za-dovoljiti osjetila i hraniti maštu, ali koja ne bi dotaknula svakidašnji život, Pavao se nastojao služiti običnim jezi-kom da u srce utisne istine od najveće važnosti. Maštovita izlaganja istine mogu izazvati zanosne osjećaje, ali ako se istina prečesto iznosi na takav način, ona ne daje hranu potrebnu da ojača i učvrsti vjernika za životne bitke. Tre-nutačne potrebe, sadašnje kušnje s kojima se suočavaju duše koje se bore — treba zadovoljiti zdravim, praktičnim uputama u temeljnim načelima kršćanstva. (Djela apostol-ska, str. 158)

Držite se jasne istineKad budete željeli iznijeti istinu, često će se podići

protivljenje; ako protivljenje dočekujete dokazom, samo ćete ga povećati, a to ne smijete dopustiti. Držite se jasne istine. Božji anđeli vas promatraju i oni znaju izvršiti do-jam na one čije protivljenje ne želite dočekati dokazom. Ne zadržavajte se na negativnim pitanjima koja se javlja-ju, već u svojem umu prikupite jasne istine i zadržite ih tu uz ozbiljne molitve i posvećenje srca. (9T, str. 147,148)

126


Predstavnici na glavnim raskrižjima i putovima

Oni koji su odgovarajući na poziv vremena stupili u službu Velikog Radnika, neka dobro prouče Njegove me-tode rada. Tijekom svoje zemaljske službe Spasitelj je ko-ristio prilike koje su Mu se pružale kraj glavnih putova kojima se tada putovalo. Isus je povremeno boravio u Ka-farnaumu prije nego što bi odlazio ili dolazio s putovanja i tako se pročuo kao Njegov grad. Ovaj grad je bio prikla-dan kao središte Spasiteljevog rada. Budući da je bio na glavnom putu od Damaska prema Jeruzalemu i Egiptu i Sredozemnom moru, on je bio prometno mjesto. Ljudi iz mnogih zemalja prolazili su kroz grad ili su se zadržavali da bi se odmorili na svojem putovanju u jednom ili dru-gom smjeru. Tu se Isus mogao sresti s pripadnicima svih naroda i staleža, s bogatim i velikim, kao i siromašnim i poniznim; tako su Njegove pouke bile prenošene u druge zemlje i mnoge domove. Na taj je način bilo potaknuto istraživanje proročanstava; pozornost je bila usmjerena na Spasitelja i Njegova je misija bila predstavljena svijetu. (9T, str. 121)

U poznatim zdravstvenim odmaralištima i turističkim središtima, prepunim tisućama onih koji traže zdravlje i zadovoljstvo, trebaju biti smješteni propovjednici i kol-porteri sposobni da privuku pozornost mnoštva. Neka ovi radnici traže priliku da iznesu poruku za ovo vrijeme i neka drže javne sastanke kad god za to imaju mogućnosti. Neka iskoriste svaku priliku i govore ljudima. Praćeni si-lom Svetoga Duha, neka dočekaju ljude s porukom Ivana Krstitelja: “Obratite se ... jer je blizu kraljevstvo nebesko.” Božja riječ treba biti iznesena jasno i silno, da bi oni koji

127

imaju uši da čuju mogli čuti istinu. Na taj će način Evan-đelje sadašnje istine biti postavljeno na put onih koji ga ne poznaju i prihvatit će ga ne mali broj i odnijeti u svoje domove u svim krajevima svijeta. (9T, str. 122)

Knjige Put u bolji život i Kristove usporedbe osobito su pogodne za upotrebu u turističkim središtima i trebalo bi učiniti sve moguće da se primjerci ovih djela nađu u rukama onih koji su u dokolici i koji vole čitati. (9T. str. 85)

Treba otvoriti restorane zdrave hrane i prostorije za liječenje. Naši napori u ovom području trebaju uključiva-ti primorska odmarališta. Kao što je glas Ivana Krstitelja vikao u pustinji: “Pripravite put Gospodinu”, tako se glas Božjih glasnika mora čuti u velikim turističkim i primor-skim odmaralištima. (7T, str. 55,56)

Poslani po dvojicaPozvavši k sebi Dvanaestoricu, Isus im je naredio da

u gradove i sela idu po dvojica. Nitko nije bio poslan sam, već je brat bio udružen s bratom, prijatelj s prijateljem. Tako su mogli pomagati i hrabriti jedan drugoga, savje-tovati se i moliti zajedno, da snaga jednoga nadoknađuje slabost drugoga. Na isti način je On poslije poslao i se-damdesetoricu. Spasiteljeva je namjera bila da vjesnici Evanđelja budu udruženi na ovaj način. U naše bi vrijeme evanđeoski rad bio mnogo uspješniji da se ovaj primjer dosljednije provodio. (Isusov život, str. 281)

Zdravstveno-evanđeoski posjetiIz uputa koja mi je Gospodin s vremena na vrije-

me davao, znam da trebamo imati radnike koji će vršiti

128


zdravstveno-evanđeoske posjete u gradovima i selima. Oni koji budu radili ovaj posao, imat će bogatu žetvu duša iz viših kao i iz nižih slojeva društva. Put za ovaj posao bit će najbolje pripremljen naporima vjernih kolportera. (9T, str. 172)

Evanđeosko-zdravstveni misionariSada su potrebni posebni radnici, evanđeosko-zdrav-

stveni misionari. Za pripreme se ne smiju potrošiti godine. Vrata koja su sada otvorena za istinu uskoro će biti zatvo-rena. Odnesite vijest sada. Ne čekajte da neprijatelj zauz-me polja koja sada slobodna stoje pred vama. Neka male skupine krenu u posao koji je Krist odredio svojim učeni-cima. Neka rade kao evanđelisti raznoseći naše publika-cije i govoreći o istini onima koje susreću. Neka se mole za bolesne služeći njihovim potrebama, ne umjetnim, već prirodnim lijekovima, učeći ih kako da povrate zdravlje i izbjegnu bolest. (9T, str. 172)

Moja braćo i sestre, predajte se u službu Gospodinu. Neka nijedna prilika ne prođe neiskorištena. Posjećujte bolesne i napaćene i pokažite ljubazno zanimanje za njih. Ako je moguće, učinite sve da bi im bilo bolje. Zahvalju-jući ovim sredstvima, moći ćete doprijeti do njihovih srca i govoriti im o Kristu. Tek će vječnost otkriti koliko dale-kosežan može biti ovakav posao. I druge prilike da budu korisni otvorit će se onima koji su spremni izvršiti dužnost koja im najviše odgovara. (9T, str. 36)

Obrazovanje za praktična znanjaPostoji mnoštvo siromašnih obitelji za koje se ne može

učiniti bolje misionarsko djelo od pomoći da se nastane

129

negdje na selu i nauče kako da postanu samostalnima u osiguravanju svojih životnih potreba.

Potreba da se pruža ovakva pomoć ne odnosi se isklju-čivo na gradove. Čak i u seoskim krajevima, sa svim mo-gućnostima koje se tamo pružaju za bolji život, ima mnogo siromašnih ljudi koji su u velikoj oskudici. Čitava naselja žive bez mogućnosti učenja različnih zanimanja. Njima se također ne pruža nikakva prilika da nešto nauče u pogledu na higijenu. Obitelji žive u kolibicama, s oskudnim namje-štajem i odjećom, bez sredstava za rad, bez knjiga, lišeni svake udobnosti i svega onoga što život čini civiliziranim. Duše koje su ogrubjele, koje znaju samo za surovost, čija su tijela slaba i žigosana bolešću, pokazuju posljedice zlog nasljeđa i loših navika. Ove ljude treba poučiti iz samog temelja. Oni su vodili bespomoćan, nesretan i izopačen ži-vot, stoga im treba pomoći da pravilno usmjere svoj način življenja. (Put u bolji život, str. 113)

Pobrinite se za osnivanje raznih vidova proizvodne djelatnosti, raznih obrtničkih radionica, u kojima bi siro-mašne obitelji mogle dobiti zaposlenje. Neka tesari, ko-vači, i napokon svi koji znaju raditi nešto korisno, osjete odgovornost da poduče neuke i nezaposlene i pomognu im. (Put u bolji život, str. 114)

Kršćanski poljodjelci mogu vršiti istinsko misionarsko djelo, ako pomognu siromašnima da nađu dom na selu i ako im pokažu kako se obrađuje zemlja i kako se postiže da ona bude plodna. Pokažite im kako se rabe poljoprivredna oruđa i strojevi, kako se uzgajaju raznovrsni usjevi, kako se sade i održavaju voćnjaci. (Put u bolji život, str. 114)

U služenju siromašnima postoji veliki spektar radnih mogućnosti za žene i muškarce. Spretan kuhar, domaćica,


krojačica, bolničarka — pomoć je svih ovih poželjna. Po-dučavajte članove siromašnih obitelji kako da kuhaju, ši-vaju i popravljaju svoju odjeću, kako da njeguju bolesnike i pravilno održavaju svoj dom. Dajte dječacima i djevojči-cama mogućnost da temeljno nauče neki koristan zanat ili zanimanje. (Put u bolji život, str. 114,115)

Pozivajte na evanđeoske sastankeIma mnogo poslova koji se mogu raditi ako netko ima

želju. Ima mnogo onih koji neće otići u crkvu i slušati istinu koja se propovijeda. Osobnim naporima u jedno-stavnosti i mudrosti oni mogu biti uvjereni da svoj korak upute prema Božjoj kući. Njihov um bit će osvjedočen kad čuju predavanje o sadašnjoj istini. Ako vaši ozbiljni pozi-vi budu odbijeni, nemojte se obeshrabriti. Budite ustrajni dok vaši napori ne budu okrunjeni uspjehom. (RH, 10. lip-nja 1880.)

Okupite ih u subotnjoj školiDrugi posao u kojem svi mogu sudjelovati jest oku-

pljanje djece i mladeži u subotnjoj školi. Mladi na ovaj način mogu uspješno raditi za svojega dragog Spasitelja. Oni mogu utjecati na sudbinu duša. Mogu obaviti posao za Crkvu i svijet čija se veličina neće saznati sve do dana posljednjeg polaganja računa, kada će dobrima i vjernima biti rečeno — Dobro si učinio. (RH, 10. lipnja 1880.)

Perom i živom riječjuPerom i živom riječju objavljujte da Isus živi i po-

sreduje za nas. Udružite se s Velikim Radnikom, slijedite

130

Otkupitelja na Njegovom hodočasničkom putu ljubavi na Zemlji, koji je uvijek bio spreman na samoodricanje. (RH, 24. siječnja 1893.)

Neki će raditi ovako, a neki onako, kako ih Gospodin bude pozvao i vodio. Ali svi oni zajedno trebaju se truditi težeći da djelo učine savršenom cjelinom. Perom i živom riječju oni trebaju raditi za Njega. (9T, str. 26)

Krist raspeti — govorite o tome, spominjite u molitvi, pjevajte o tome, i to će slomiti i osvojiti srca. (6T, str. 67)

Pero je sila u rukama ljudi koji osjećaju da istina gori na oltaru njihovih srca i koji imaju razumnu gorljivost za Boga uravnoteženu zdravim prosuđivanjem. Pero, umoče-no u izvor čiste istine, može poslati zrake svjetla u tamne krajeve od kojih će se zrake ponovo odbiti, dodajući novu silu i dajući joj veće svjetlo koje treba svijetliti na sve stra-ne. (LS, str. 214)

Naši propovjednici ne trebaju sve svoje snage ulagati u držanje propovijedi i na tome stati. Oni trebaju poučava-ti vjernike kako da pokrenu i uspješno nastave ovu granu djela (Dopisna biblijska škola), koja je našem društvu za traktate i misionstvo kao kotač u kotaču. Kretanje ovog unutrašnjeg kotača čini da onaj vanjski kotač vrši zdravu, snažnu akciju. Kad ovaj unutrašnji kotač prekine svoj rad, posljedica će se vidjeti u životu i aktivnosti u društvu za traktate i misionstvo. (RH, 10. lipnja 1880.)

Nemojte se umoriti od marljivog misionarskog rada. To je posao u koji se svi možete uspješno uključiti ako se želite povezati s Bogom. Prije nego što počnete pisati pisma s upitnicima, u molitvi uvijek podignite svoje srce Bogu da biste postali uspješni u prikupljanju divljih loza koje bi se mogle nacijepiti na pravi trs i donijeti rod i sla-

131


vu Bogu. Svi koji poniznog srca sudjeluju u ovom poslu, neprestano će se obrazovati kao radnici u Gospodnjem vi-nogradu. (RH, 10. lipnja 1880.)

11Zdravstveno-

misionarski rad

Djelo od prvorazrednog značenjaTijekom svoje službe Isus je više vremena posvećivao

liječenju bolesnih nego propovijedanju. (Put u bolji život, str. 8)

Pravom reformatoru medicinsko-misionarski rad otvo -rit će mnoga vrata. (7T, str. 62)

Iskreni zdravstveno-misionarski rad Evanđelje je u praksi. (8T, str. 168)

Zdravstveno-misionarski rad je pionirsko djelo evan-đelja. U službi ovome svijetu i zdravstveno-misionarskom djelu evanđelje se treba propovijedati i živo primjenjivati. (Put u bolji život, str. 80)

Spasitelj svijeta posvećivao je više vremena i truda iscjeljivanju bolesnih od njihovih bolesti nego propovi-jedanju. Njegov posljednji nalog apostolima, Njegovim predstavnicima na Zemlji, bio je da polaganjem ruku lije-

132

Zdravstveno-misionarski rad • 159158 • Kršćanska služba

če bolesne. Kada Gospodin dođe, On će pohvaliti one koji su posjećivali bolesne i olakšavali terete napaćenima. (4T, str. 225)

Prema Njegovom planu, zdravstveno-misionarski rad pripremit će put za iznošenje spasonosne istine za ovo vri-jeme — objavljivanje treće anđeoske vijesti. Ako se bude djelovalo u skladu s ovim planom, vijest neće biti bačena u zasjenak niti će njezin napredak biti spriječen. (6T, str. 293)

Najprije zadovoljite svakodnevne potrebe siromašnih i olakšajte njihove fizičke nedostatke i patnje i tada će vam biti otvoren put do srca u koje ćete moći posijati dobro sjeme vrline i vjere. (4T, str. 227)

Ništa neće dati veću duhovnu snagu i dublji i ozbiljniji osjećaj od posjećivanja i evanđeoske službe bolesnima i ojađenima, pomaganja da vide svjetlo i vežu svoju vjeru za Isusa. (4T, str. 75,76)

Božanski primjerKrist, veliki zdravstveni misionar, naš je Primjer. ...

On je iscjeljivao bolesne i propovijedao Evanđelje. U Nje-govoj službi liječenje i učenje bili su usko povezani. Ni danas to dvoje ne treba odvajati. (9T, str. 170,171)

Kristovi sluge trebaju slijediti Njegov primjer. Dok je išao iz mjesta u mjesto, On je tješio napaćene i liječio bolesne. Zatim im je objavljivao velike istine o svojem kraljevstvu. To je djelo koje moraju obavljati i Njegovi sljedbenici. (Isusove usporedbe, str. 156)

Kristov primjer trebaju slijediti oni koji tvrde da su Njegova djeca. Olakšajte tjelesne terete svojim bližnjima i njihova zahvalnost uklonit će prepreke i omogućiti vam

133

da doprete do njihovih srca. Razmotrite ozbiljno ovu mo-gućnost. (9T, str. 127)

Zdravstveni misionari u duhu, riječi i karakteru poseb-no trebaju pokazati da slijede Krista kao božanski uzor u zdravstveno-misionarskim naporima. (7T, str. 127)

Zajedno s evanđeoskom službomEvanđelje i zdravstveno-misionarski rad trebaju na-

predovati zajedno. Evanđelje treba biti povezano s načeli-ma zdravstvene reforme. Kršćanstvo treba unijeti u prakti-čan život. Treba izvršiti ozbiljno, temeljito reformno djelo. ... Mi trebamo iznijeti načela zdravstvene reforme ljudima, čineći sve što je u našoj moći da uvjerimo muškarce i žene u njezinu nužnost i da je trebaju provesti u život. (6T, str. 379)

Božji je plan da mi djelujemo onako kako su to čini-li učenici. Tjelesno je izlječenje sjedinjeno s evanđeoskim nalogom. Podučavanje i liječenje se nikada ne smiju prakti-cirati odvojeno u djelu evanđelja. (Put u bolji život, str. 78)

Zdravstveno-misionarski rad i evanđeoska služba jesu kanali kroz koje Bog želi izliti određeni dio svoje dobrote. Oni trebaju biti kao rijeka života koja napaja Njegovu Cr-kvu. (BE, 12. kolovoza 1901.)

Neka naši propovjednici, koji su stekli iskustvo u pro-povijedanju Riječi, nauče pružati jednostavnu zdravstvenu pomoć i neka onda mudro rade kao zdravstveno-misionar-ski evanđelisti. (9T, str. 172)

Kada ide od mjesta do mjesta, misionar će naći mnoge bolesnike. On treba posjedovati praktično znanje o uzro-cima bolesti i treba znati pružiti jednostavnu zdravstvenu pomoć da bi mogao donijeti olakšanje onima koji pate. I

134


više od toga, on se treba moliti u vjeri i jednostavnosti za bolesne, upućujući ih na Velikog Liječnika. Kad tako ide i radi s Bogom, službeni anđeli su pokraj njega, omoguća-vajući mu pristup srcima. Kakvo široko polje za misionar-ski napor leži pred vjernim, požrtvovnim misionarom; ka-kav će blagoslov primiti dok marljivo obavlja ovaj posao! (SW, 20. studenoga 1902.)

Neka svaki evanđeoski radnik stekne uvjerenje da je podučavanje u načelima zdravog načina života dio njemu povjerene zadaće. To je djelovanje vrlo poželjno i za njega svijet ima otvorena vrata. (Put u bolji život, str. 82)

Desna ruka vijestiNeprestano sam poučavana da zdravstveno-misio-

narski rad treba imati isti odnos s djelom treće anđeoske vijesti kao ruka i šaka s tijelom. Pod upravom božanske Glave, oni trebaju raditi zajedno na pripremanju puta za Kristov dolazak. Desna ruka tijela istine treba biti stalno aktivna, stalno na djelu i Bog će je ojačati. Ali od nje ne treba načiniti tijelo. Isto tako tijelo ne treba reći ruci: “Nisi mi potrebna.” Ruka je potrebna tijelu da bi obavljala ak-tivni, obvezni posao. Oboje imaju svoju određenu zadaću i svako od njih trpjet će veliki gubitak ako rade neovisno jedno o drugome. (6T, str. 288)

Treba obavljati zdravstveno-misionarski posao. ... On za Božje djelo treba biti ono što je ruka za tijelo. (8T, str. 160)

Božanska suradnjaKrist osjeća jad svakog nevoljnika. On osjeća pro-

kletstvo kada zli duhovi razdiru neko ljudsko tijelo. On 135

osjeća samrtne muke kada groznica iscrpljuje životnu sna-gu. On je i danas, kao kada je bio osobno na Zemlji, isto tako spreman iscijeliti bolesnog. Kristovi sluge su Njegovi predstavnici, kanali za Njegovo djelo. On želi preko njih upotrijebiti svoju iscjeljujuću silu. (Isusov život, str. 681)

Bog želi da bolesni, nesretni i opsjednuti zlim duhovi-ma čuju njegov glas koji govori kroz njegove sluge. Preko svojih ljudskih suradnika On želi donijeti utjehu koju svi-jet ne poznaje. (Put u bolji život, str. 56)

Krist surađuje s onima koji sudjeluju u zdravstveno-misionarskom djelu. (7T, str. 51)

Gospodin je djelovao preko njih. Kamo god su pošli, bolesni su ozdravljali i siromašnima je naviještano Evan-đelje. (Djela apostolska, str. 67)

Krist nije više na ovom svijetu osobno i ne prolazi kroz naše gradove i sela liječeći bolesne; ali On nam je zapovjedio da nastavimo raditi zdravstveno-misionarski posao koji je započeo. (9T, str. 168)

Zadaća svake crkveVijest o zdravstvenoj reformi treba odnijeti u svaku

crkvu. (6T, str. 370) Zdravstveno-misionarski rad treba biti uključen u rad

svake crkve u našoj zemlji. (6T, str. 370)Došlo je vrijeme da se svaki vjernik prihvati zdrav-

stveno-misionarskog posla. (7T, str. 62)Djelo zdravstvene reforme Gospodnje je sredstvo za

smanjenje patnji u našem svijetu i čišćenje Njegove Crkve. Poučavajte vjernike da rade kao Božja ruka pomoćnica, surađujući s Velikim Radnikom u unapređenju tjelesnog


i duhovnog zdravlja. Ovo djelo nosi potpis Neba i otvarat će vrata drugim dragocjenim istinama. Ima dovoljno posla za sve koji ga se žele prihvatiti. (9T, str. 112,113)

Pred nama su burna vremena i zato ne smijemo izgo-voriti nijednu riječ nevjerovanja ili obeshrabrenja. Sjetimo se da nosimo vijest iscjeljenja svijetu punom grešnih i bo-lesnih duša. (ST, B, 8, str. 24)

Ovo djelo, ako bude vođeno kako treba, spasit će mno-ge jadne grešnike koje su crkve zanemarivale. Mnogi koji nisu naše vjere čeznu za onom pomoći koju su kršćani po svojoj dužnosti obvezni pružiti. Kada bi pripadnici Božjeg naroda pokazali pravo zanimanje za svoje susjede, mnogi bi čuli posebne istine za ovo vrijeme. Ništa neće, niti će ikada moći, osnažiti djelo kao pružanje pomoći ljudima upravo tamo gdje se nalaze. Tisuće bi se danas radovale vijesti kada bi oni koji tvrde da ljube Boga i vrše Njegove zapovijedi radili kao što je Krist radio. Kada zdravstveno-misionarsko djelo tako zadobiva muškarce i žene za spa-sonosnu spoznaju Krista i Njegove istine, u njega se mogu sigurno ulagati novac i ozbiljan rad jer je to posao koji će trajati. (6T, str. 280)

Neka naš narod pokaže da je živo zainteresiran za zdravstveno-misionarski rad. Neka se pripremi za njega proučavajući knjige koje su napisane da bismo se poučili u ovim stvarima. Ove knjige zaslužuju mnogo više pozorno-sti i poštovanja nego što im se ukazuje. Mnogo od onoga što je korisno da svi shvate, napisano je s posebnim ciljem da pouči o zdravstvenim načelima. Oni koji proučavaju i provode u život ova načela, bit će u velikoj mjeri bla-goslovljeni tjelesno i duhovno. Razumijevanje filozofije zdravlja bit će zaštita od mnogih zala koja su u stalnom porastu. (7T, str. 63)

136

Poučena sam da će zdravstveno-misionarsko djelo ot-kriti, na samom dnu izopačenosti, ljude koji će se, iako su sebe predali neumjerenim, raskalašenim navikama, odazvati pravoj vrsti rada. Međutim, njih treba prepo-znati i ohrabriti. Za njihov odaziv bit će potreban snažan, strpljiv, ozbiljan napor. Oni se sami ne mogu promjeniti. Oni će možda čuti Kristov poziv, ali su njihove uši odviše oglušile da bi razabrale njegovo značenje; njihove su oči slijepe i ne vide nikakvo dobro koje se čuva za njih. Oni su mrtvi u prijestupima i grijesima. Pa ipak, čak ni oni ne trebaju biti isključeni s evanđeoske gozbe. Oni trebaju čuti poziv: “Dođite.” Iako će se možda osjećati nedostojnima, Gospodin kaže: “Natjerajte ih da uđu.” Ne prihvaćajte ni-kakav izgovor. Privucite ih ljubavlju i dobrotom. (6T, str. 279,280)

Oni koji se prihvate ovakvog posla (raznošenja tisko-vina) trebaju pripremljeni krenuti u zdravstveno-misionar-sko djelo. Bolesnima i napaćenima treba pružiti pomoć. Mnogi za koje je učinjeno ovo djelo milosti, čut će i pri-hvatiti riječi života. (9T, str. 34)

Tko se priprema da se s puno razumijevanja prihvati zdravstveno-misionarskog djela? ... Svaki radnik treba biti sposoban dobro obavljati posao i imati razumijevanja za potrebe ljudi. Tada će istinu moći iznijeti onako kako je ona prikazana u Isusu. (7T, str. 70)

Neka Gospodnje djelo napreduje. Neka zdravstveno-misionarsko i odgojno djelo napreduje. Sigurna sam da su naš veliki nedostatak ozbiljni, posvećeni, razumni, spo-sobni radnici. (9T, str. 168,169)

137


Neka unesu živa načela zdravstvene reforme u zajed-nice koje u velikoj mjeri ne poznaju ova načela. (9T, str. 118)

Naloženo mi je da učiteljima zdravstvene reforme kažem: Idite naprijed. Svijetu je potrebna svaka kovrčica utjecaja koji možete izvršiti da bi plima moralnog jada bila potisnuta. Neka oni koji propovijedaju treću anđeosku vi-jest stoje vjerno za svoja uvjerenja. (9T, str. 113)

Plan širenja zdravstvenog djelaGospodin će našim sanatorijima koji već rade, pružiti

priliku da surađuju s Njim u pružanju pomoći novoosno-vanim ustanovama. Svaku novu ustanovu treba smatrati sestrom-pomoćnicom u velikom poslu objavljivanja treće anđeoske vijesti. Bog je pružio našim sanatorijima priliku da pokrenu posao koji će biti pun života kao kamen koji biva sve veći dok ga valja nevidljiva ruka. Neka se ovaj tajanstveni kamen pokrene. (7T, str. 59)

Institucionalno deloTreba otvarati zdravstvene restorane i prostorije za li-

ječenje. Naši napori u ovome području trebaju uključiti velika odmarališta na moru. Kao što se glas Ivana Krsti-telja čuo u pustinji: “Pripravite put Gospodinu”, tako se mora čuti glas Gospodnjih vjesnika u velikim turističkim i primorskim odmaralištima. (7T, str. 55,56)

Dano mi je svjetlo da je u mnogim gradovima prepo-ručljivo da restorani budu povezani s lječilištima. To dvoje može se nadopunjavati u održavanju ispravnih načela. Po-nekad je dobro da uz to postoje i sobe za smještaj bolesni-

138

ka. Ove ustanove služit će za popunjavanje sanatorija koji se nalaze u unutrašnjosti. (7T, str. 60)

Gospodin ima vijest za naše gradove i tu vijest trebamo objavljivati na sastancima pod šatorima, u javnim nastupi-ma i preko naših publikacija. Uz to treba otvarati restorane zdrave hrane u gradovima i pomoću njih objavljivati vijest o umjerenosti. Treba napraviti planove za održavanje sa-stanaka povezanih s našim restoranima. Kad je god mogu-će, treba osigurati prostoriju u koju će biti pozvani stalni gosti na predavanja o zdravlju i kršćanskoj umjerenosti, gdje će moći primiti pouke o pripremanju zdrave hrane i drugim važnim predmetima. (7T, str. 115)

Onima koji dolaze u naše restorane treba davati nešto za čitanje. Treba im skrenuti pozornost na našu literaturu o umjerenosti i reformi prehrane, a također im treba da-vati traktate s Kristovim poukama. Teret raznošenja ove literature trebaju ponijeti svi naši vjernici. Svi koji dolaze trebaju dobiti nešto za čitanje. Možda će mnogi ostaviti traktat nepročitanim, ali neki od onih u čije ga ruke date, možda će tragati za svjetlom. Oni će čitati i proučavati ono što im date, a onda će to prenijeti drugima. (7T, str. 116)

Poučena sam da je jedan od glavnih razloga zašto treba otvarati restorane zdrave hrane i lječilišta u središtima ve-likih gradova, što će na taj način biti privučena pozornost vodećih ljudi na treću anđeosku vijest. Zapazivši da su ovi restorani vođeni na potpuno drugačiji način od načina na koji su vođeni obični restorani, razumni ljudi počet će se raspitivati o razlozima za razliku u poslovnim metodama i istraživat će načela, koja nas vode da ponudimo bolju hranu. Na taj će način doći do upoznavanja vijesti za ovo vrijeme. (7T, str. 122,123)

139


Škole kuhanjaPoučena sam da ohrabrim organiziranje škola kuhanja

u svim mjestima u kojima se obavlja zdravstveno-misio-narski posao. Ljudima se mora pružiti sve što ih može po-krenuti na reformu. Neka ih obasja što veće svjetlo. Učite ih da napreduju koliko god mogu u pripremanju hrane i potičite ih da i drugima prenesu ono što su naučili. (GW, str. 362,363)

Treba držati tečajeve kuhanja. Ljudi trebaju nauči-ti pripremati zdravu hranu. Treba im pokazati da moraju odbaciti nezdravu hranu. Ali nikada ne trebamo zastupati dijetu izgladnjivanjem. Moguće je imati zdravu, potpunu prehranu, bez upotrebe čaja, kave i mesne hrane. Učiti lju-de da pripremaju zdravu i ukusnu hranu, od najvećeg je značenja. (9T, str. 112)

Vijest u pravi časNe mogu dovoljno snažno potknuti sve naše vjerni-

ke, sve prave misionare, sve koji vjeruju u treću anđeo-sku vijest, sve koji odvraćaju svoju nogu od subote, da razmišljaju o vijesti pedeset osmog poglavlja Izaije. Djelo milosrđa koje je zapovjeđeno u ovom poglavlju Bog za-htijeva od svojeg naroda u ovo vrijeme. To djelo je osobno On zapovjedio. Nismo ostavljeni u nedoumici kamo vi-jest odnijeti i kada će se primjetno ispuniti, jer piše: “I ti ćeš gradit’ na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja.”

Božji spomenik, sedmi dan, subota, znak da je On stvorio svijet, uklonjen je sa svojega mjesta od strane greš-nog čovjeka. Božji narod treba obaviti posebni posao u

140

popravljanju pukotina koje su načinjene u Njegovom Za-konu; i što smo bliže kraju, ovaj posao postaje sve žurni-ji. Svi koji ljube Boga pokazat će da nose Njegov znak držanjem Njegovih zapovijedi. Oni su obnovitelji cesta do naselja. ... Pravi zdravstveno-misionarski posao neraz-dvojno je povezan s držanjem Božjih zapovijedi, od kojih je subota posebno spomenuta, jer je ona veliki spomenik Božjeg stvaralačkog djela. Svetkovanje subote povezano je s djelom obnavljanja moralne slike Boga u čovjeku. To je služba koju Božji narod treba nastaviti u ovo vrijeme. Ova će služba, ako bude obavljena kako treba, donijeti bo-gate blagoslove Crkvi. (6T, str. 265,266)

Biblijski evangelizam • 169

12Biblijski

evangelizam

Ideja s NebaPlan držanja biblijskih satova bio je ideja s Neba. Ima

mnogih, i muškaraca i žena, koji mogu sudjelovati u ovoj grani misionarskog rada. Na taj se način mogu razviti rad-nici koji će postati silni Božji ljudi. Tako se Božja riječ nudi tisućama; a radnici dolaze u osobni kontakt s ljudima iz svih naroda i jezika. Biblija dospijeva u obitelji, a njezi-ne svete istine postaju jasne. Ljudi čitaju, ispituju i donose sud i sami odgovorno prihvaćaju ili odbacuju božansko prosvjetljenje. Bog neće dopustiti da ovaj za Njega drago-cjen posao ostane nenagrađen. On će okruniti uspjehom svaki ponizni napor učinjen u Njegovo ime. (GW, str. 192)

Naš napor je za nas odredio naš nebeski Otac. Mi trebamo krenuti sa svojim Biblijama i opomenuti svijet. Trebamo biti Božje ruke pomoćnice u spašavanju duša,

141

provodnici kroz koje Njegova ljubav, iz dana u dan, treba teći k onima koji su u smrtnoj opasnosti. (9T, str. 150)

Jasan pozivMnogi će biti pozvani u polje na rad od kuće do kuće

držeći biblijske satove i moleći se s onima koji su zainte-resirani. (9T, str. 172)

Mnogi radnici trebaju obaviti svoj dio posla radeći od kuće do kuće i držeći biblijske satove u obiteljima. (9T, str. 141)

Posvećene žene treba zaposliti u biblijskom radu od kuće do kuće. (9T, str. 120,121)

Ako idemo Kristovim stopama, moramo se približiti onima kojima je potrebna naša služba. Mi moramo otvara-ti Bibliju s razumijevanjem, iznositi zahtjeve Božjeg zako-na, čitati obećanja onima koji oklijevaju, poticati nemarne, jačati slabe. (GW, str. 336)

U iskustvu u kojem sudjeluju Filip i Etiopljanin, pri-kazan je posao na koji Gospodin poziva svoj narod. Etio-pljanin prikazuje veliku skupinu ljudi kojima su potrebni misionari kao što je Filip, misionari koji će čuti Božji glas i ići kamo ih On šalje. U svijetu ima onih koji čitaju Pismo, ali ne razumiju njegovo značenje. Potrebni su muškarci i žene koji imaju znanje o Bogu da ovim dušama objasne riječ. (8T, str. 58,59)

Vjernici u našim crkvama trebaju više raditi od kuće do kuće i držati biblijske satove. (9T, str. 127)

Neka radnici idu od kuće do kuće i ljudima otvaraju Bibliju. (9T, str. 123)

142

Biblijski evangelizam • 171170 • Kršćanska služba

U mnogim državama postoje naselja marljivih, imuć-nih farmera, koji nikada nisu upoznali istinu za ovo vrije-me. Takva mjesta treba obraditi. Neka se naši vjernici laici prihvate ove vrste službe. Posuđujući ili prodajući knjige, raznoseći časopise i držeći biblijske satove, naši vjernici laici mogli bi uraditi dosta posla u svojem susjedstvu. Is-punjeni ljubavlju prema dušama, oni mogu silno objavlji-vati vijest kako bi se mnogi obratili. (9T, str. 35)

Dojmljivi prizoriMogu se vidjeti stotine i tisuće onih koji posjeću-

ju obitelji i otvaraju pred njima Božju riječ. Srca su bila osvjedočena silom Svetoga Duha i duh pravog obraćenja bio je očigledan. (9T, str. 126)

Dva biblijska radnika sjedila su u jednoj obitelji. S otvorenom Biblijom ispred sebe, prikazivali su Gospodina Isusa Krista kao Spasitelja koji prašta grijehe. Bogu je bila upućena ozbiljna molitva, a omekšana srca pokorila su se utjecaju Božjeg Duha. Ove molitve bile su izrečene živo i snažno. Kada je Božja riječ bila objašnjena, vidjela sam kako je lagano, blistavo svjetlo obasjalo Pismo i ja sam tiho rekla: “Iziđi na putove i među ograde, i natjeraj ih da dođu da mi se napuni kuća.” (9T, str. 35)

Ima mnogo onih koji čitaju Sveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo značenje. Po svemu svijetu muš-karci i žene s čežnjom gledaju prema Nebu. Molitve, suze i molbe uzdižu se iz duša koje čeznu za svjetlom, milošću i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kraljevstva; samo če-kaju da budu prigrljeni. (Djela apostolska, str. 68,69)

143

Priprema za posaoIsusovi sljedbenici ne ispunjavaju Božju namjeru i vo-

lju ako se zadovoljavaju time što ne poznaju Njegovu riječ. Svi trebaju postati proučavatelji Biblije. Krist je zapovjedio svojim sljedbenicima: “Vi istražujete Pisma u kojima mi-slite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me.” Pe-tar nas potiče: “Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s poštovanjem, jer imate dobru savjest.” (2T, str. 633,634)

Oni koji su istinski obraćeni, moraju bolje upoznati Pismo da bi mogli iznositi riječi svjetla i spasenja onima koji su u tami i koji ginu u svojim grijesima. (9T, str. 121)

Mi trebamo uputiti posljednju Božju opomenu ljudi-ma i gorljivo širiti svjetlo! Neka svaka duša koja je primila božansko prosvjetljenje to svjetlo prenese drugima. Neka radnici idu od kuće do kuće otvarajući Bibliju ljudima, di-jeleći publikacije, govoreći drugima o svjetlu koje je bla-goslovilo njihove duše. (GW, str. 353)

Rad će se odvijati uravnoteženo i najbolje ako se us-poredno s javnim sastancima održavaju tečajevi za obuča-vanje biblijskih radnika. Te tečajeve ili rad u gradovima trebaju voditi iskusni ljudi, s dubokim duhovnim razu-mijevanjem, ljudi koji biblijskim radnicima mogu pružiti svakodnevne pouke, koji isto tako svim srcem sudjeluju u općem javnom nastojanju. (9T, str. 111)

Tajna uspjehaUnesite ozbiljnost i vatrenost u svoje molitve, u svo-

je biblijske satove, u svoje propovijedanje da biste mogli ostaviti dojam da su za vas svete istine koje iznosite dru-

144


gima živa stvarnost. Što god radili za Isusa, nastojte to svim svojim silama ozbiljno raditi. Nemojte nikada misliti da ste postigli najvišu točku i da se zato više ne možete uzdići. ... Usredotočite svoj um na zadatak da biste mogli iznijeti istinu na način koji će im biti zanimljiv. Iznesite im najzanimljivije dijelove Pisma, prijeđite odmah na temu i nastojte pridobiti njihovu pozornost i učite ih putovima Gospodnjim. (RH, 26. srpnja 1887.)

Veliki se posao može završiti ako se Biblija iznosi ljudima onako kako piše. Odnesite Božju riječ na vrata svakom čovjeku, osvjedočite savjest svakog čovjeka u njezine jasne istine, ponavljajte svima Spasiteljevu zapo-vijed: “Istražujte Pisma.” Savjetujte ih da prihvate Bibliju onakvu kakva jest, da se ozbiljno mole za božansko pro-svjetljenje i da onda, kada svjetlo zasja, radosno prihvate svaku dragocjenu zraku i neustrašivo podnesu posljedice. (5T, str. 388)

Posao koji nas čini radosnimaOtvarati Pismo drugima radostan je posao. (9T, str.

118)Otvorite Pismo nekome tko je u tami i nećete se žaliti

da vas istina zamara ili nedovoljno zanima. U vašem srcu probudit će se zabrinutost za duše i radost zbog dokaza vjere ispunit će vaše srce i vi ćete znati “da će onaj koji napaja sam biti napojen”. (RH, 13. ožujka 1888.)

13Služba tiskane

stranice

Posao od prvorazrednog značenjaAko je neki posao važniji od drugih, onda je to izno-

šenje naših publikacija u javnost, pozivajući ljude da na taj način istražuju Pismo. Misionarsko djelo — donošenje naših publikacija u obitelji, vođenje razgovora i molitva s njima i za njih — dobar je posao. (CE, str. 80)

Neka se svaki adventistički kršćanin zapita: “Kako mogu objaviti treću anđeosku vijest?” Krist je došao na ovaj svijet i ovu vijest donio svojem sluzi da je prenese crkvama. Ona treba biti objavljena svakom narodu, jeziku i plemenu. Kako ćemo je odnijeti? Širenje naše literature jedno je od sredstava pomoću kojega vijest treba objavlji-vati. Neka svaki vjernik raznosi traktate, brošure i knjige koje sadrže vijest za ovo vrijeme. Potrebni su kolporteri koji će svuda raznositi naše publikacije. (SW, 5. siječnja 1904.)

145

Služba tiskane stranice • 175174 • Kršćanska služba

Časopisi i knjige Gospodnja su oruđa da vijest za ovo vrijeme neprestano bude pred ljudima. Prosvjetljujući i osvjedočujući duše u istinu, publikacije će obaviti mno-go veći posao od onoga koji može biti obavljen samom službom riječi. Tihi vjesnici ostavljeni u domovima ljudi radom kolportera, na svaki će način ojačati službu Evan-đelja; jer će Sveti Duh utjecati na umove dok budu čitali knjige, kao što utječe na um onih koji slušaju propovijeda-nje Riječi. Knjige koje sadrže istinu i posao propovjednika prati ista anđeoska služba. (6T, str. 315,316)

Nemojte dopustiti da kolporterski posao posustane. Neka knjige koje sadrže svjetlo o sadašnjoj istini budu stavljene pred što više ljudi. Predsjednici naših konferen-cija i drugi na odgovornim položajima dužni su nešto uči-niti za ovu stvar. (SW, 25. travnja 1905.)

Svijet treba primiti svjetlo istine evangelizacijskom službom riječi u našim knjigama i časopisima. Naše pu-blikacije trebaju pokazati da je kraj svih stvari blizu. (CE, str. 100)

Bog poziva pripadnike svojeg naroda da se ponašaju kao živi ljudi, a ne da budu lijeni, tromi i ravnodušni. Mi moramo odnijeti publikacije ljudima i uvjeriti ih da ih pri-me. (SW, 25. travnja 1905.)

Naše publikacije sada siju sjeme Evanđelja kao oruđa koja Kristu dovode isto toliko duša koliko i propovijeda-na Riječ. Čitave crkve osnovane su kao rezultat njihovog širenja. U ovom poslu može sudjelovati svaki Kristov uče-nik. (RH, 10. lipnja 1880.)

Vjesnik s Neba stajao je usred nas i govorio riječi opo-mene i pouke. Lijepo nam je objasnio da je Evanđelje o kraljevstvu vijest za kojom svijet gine i da se ova vijest,

146

onako kako je iznesena u publikacijama koje su tiskane i onima koje tek trebaju izići, treba raširiti među ljudima blizu i daleko. (9T, str. 67)

Rad s knjigama treba biti sredstvo da se sveto svjetlo sadašnje istine brzo objavi svijetu. (9T, str. 69)

Sotona je vrlo zauzet u ovoj grani posla jer širi lite-raturu koja snižava moral i truje um mladih. Nevjernič-ke publikacije raširene su po čitavoj Zemlji. Zašto svaki vjernik ne bi bio isto tako duboko zainteresiran za širenje publikacija koje će uzdići um ljudi i neposredno donijeti istinu pred njih? Ovi časopisi i traktati donose svjetlo svi-jetu i često su bili oruđe za obraćanje duša. (RH, 10. lipnja 1880.)

Spavali smo kad je u pitanju posao koji je mogao biti obavljen širenjem dobro pripremljene literature. Hajdemo sada mudrim korištenjem časopisa i knjiga odlučno i ener-gično propovijedati Riječ, da bi svijet mogao razumjeti vijest koju je Krist dao Ivanu na otoku Patmosu. (CE, str. 101)

Vjernici Crkve, postanite svjesni važnosti širenja naše literature i posvetite više vremena ovom poslu. Odnesite u domove ljudi časopise, traktate i knjige koje će propovije-dati Evanđelje svaki na svoj način. Nema vremena za gu-bljenje. Neka se mnogi spremno i nesebično posvete kol-portaži i tako pomognu da odjekne toliko potrebna opo-mena. Kada se Crkva prihvati posla koji joj je zapovjeđen, krenut će naprijed “lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama”. (SW, 20. studenoga 1902.)

Svjetlo istine obasjava svijet svojim sjajnim zrakama zahvaljujući misionarskim naporima. Nakladnička djelat-

147


nost je oruđe pomoću kojega se dolazi do mnogih ljudi, do kojih bi bilo nemoguće doći naporom propovjednika. (5T, str. 388)

Noć kušnje skoro je prošla. Sotona je upregao svu svo-ju sposobnost i moć jer zna da ima malo vremena. Božja kazna očekuje svijet pozivajući sve koji poznaju istinu da se sakriju u rasjelini Stijene i gledaju Božju slavu. Istina se sada ne smije prigušiti. Moraju se izgovarati jasne tvrdnje, iznositi neuljepšana istina, u traktatima i brošurama, koji se moraju širiti kao lišće u jesen. (9T, str. 231)

Potrebni su kolporteri koji će prionuti na posao i od-nijeti ove tihe vjesnike istine ljudima, kolporteri koji osje-ćaju teret za duše i koji će na vrijeme govoriti riječi onima koji traže svjetlo. Neki će možda reći: “Ja nisam propo-vjednik; ne mogu propovijedati ljudima.” Možda niste sposobni propovijedati, ali možete biti evanđelisti koji slu-že potrebama onih s kojima dolaze u dodir; vi možete biti Božja ruka pomoćnica ako radite kao što su učenici radili; možete pitati one s kojima se susrećete ljube li Gospodina Isusa. (SW, 20. studenoga 1902.)

Nakladničke kuće uspješna oruđaBog je izabrao adventističke kršćane da budu poseban

narod, odvojen od svijeta. Velikim mačem istine On ih je odvojio od kamenoloma svijeta i povezao sa sobom. Uči-nio ih je svojim predstavnicima i pozvao ih da u završnom djelu spašavanja budu Njegovi veleposlanici. Najveće bo-gatstvo istine koje je ikad bilo povjereno smrtnicima, naj-svečanije i najstrašnije opomene koje je Bog ikad uputio čovjeku, predane su njima da bi ih objavili svijetu; a u

148

obavljanju ovog posla naše nakladničke kuće spadaju u najuspješnija oruđa. (7T, str. 138)

Naše nakladničko djelo osnovano je pod Božjom upravom i Njegovim posebnim nadzorom. (7T, str. 138)

Preko naših nakladničkih kuća treba u velikoj mjeri obaviti djelo drugog anđela koji silazi s Neba s velikom silom i od čije je slave zasjala Zemlja. (7T, str. 140)

Naređeno mi je da poručim našim nakladničkim kuća-ma: “Podignite zastavu; podignite je više. Objavite treću anđeosku vijest tako da je može čuti čitav svijet. Neka se vidi da su to oni ‘koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa’ (Otkrivenje 14,12). Neka naša literatura odnese vi-jest kao svjedok cijelom svijetu.” (9T, str. 61)

Širenje nakladničke djelatnostiVi koji vjerujete u istinu za ovo vrijeme, probudite se.

Vaša je dužnost da odmah prikupite sva moguća sredstva radi objavljivanja istine onima koji je razumiju. Dio novca koji potječe od prodaje naših publikacija treba iskoristiti za pove-ćanje naših kapaciteta za tiskanje više literature koja će otvo-riti slijepe oči i razbiti neobrađenu zemlju srca. (9T, str. 62)

Prije mnogo godina Gospodin mi je dao posebne upu-te o podizanju zgrada na mnogim mjestima u Americi, Europi i drugim zemljama za objavljivanje literature koja sadrži svjetlo sadašnje istine. On je dao uputu da se uloži svaki mogući napor da se preko tiskane riječi svijetu upute poruke s pozivima i opomenama. Do nekih se može dopri-jeti pomoću naše literature, do kojih se ne bi moglo doći na neki drugi način. Iz naših knjiga i časopisa trebaju sjati sjajne zrake svjetla koje će sadašnjom istinom obasjati svi-jet. (8T, str. 87)

149


Pokazano mi je da naše publikacije treba tiskati na različitim jezicima i poslati u svaku civiliziranu zemlju. Kakva je vrijednost novca u ovo vrijeme u usporedbi s vri-jednošću duša? Svaki dolar naših sredstava treba smatrati Gospodnjim, a ne našim, i kao dragocjenost koju nam je Bog povjerio ne da se potroši na nepotrebne prohtjeve, već da se savjesno iskoristi za Božju stvar, za djelo spašavanja muškaraca i žena od propasti. (LS, str. 214)

Tiskanu riječ istine treba prevesti na različite jezike i odnijeti u sve krajeve Zemlje. (9T, str. 26)

Ove publikacije treba prevesti na svaki jezik, jer Evan-đelje treba propovijedati cijelom svijetu. Svakom radniku Krist obećava božansku djelotvornost koja će njegov rad pretvoriti u uspjeh. (9T, str. 34)

Naše publikacije trebaju stići svuda. Treba ih izdavati na mnogo jezika. Treću anđeosku vijest treba odnijeti po-moću tog sredstva i preko živog učitelja. Vi koji vjerujete u istinu za ovo vrijeme, probudite se. (CE, str. 101)

Mnogi iz Božjeg naroda trebaju krenuti s publikaci-jama u mjesta u kojima treća anđeoska vijest nikada nije objavljivana. Naše knjige treba tiskati na mnogo raznih jezika. S ovim knjigama, ponizni, vjerni ljudi trebaju izići kao kolporteri-evanđelisti i istinu odnijeti onima koji ina-če nikada ne bi bili prosvijetljeni. (9T, str. 33,34)

Od grada do grada, od zemlje do zemlje oni trebaju nositi publikacije koje sadrže obećanja o skorom Spasite-ljevom dolasku. (9T, str. 34)

Pokazano mi je da publikacije već obavljaju svoje dje-lo u nekim umovima u drugim zemljama u rušenju zidova predrasuda i praznovjerja. Pokazani su mi muškarci i žene 150

kako s velikim zanimanjem proučavaju časopise i nekoli-ko stranica traktata o sadašnjoj istini. Oni su čitali dokaze koji su za njih bili tako divni i novi i otvarali svoje Bibli-je s dubokim i novim zanimanjem, jer su predmeti istine koji su za njih bili mračni postali jasni, pogotovo svjetlo o suboti iz četvrte zapovijedi. Dok su istraživali Pismo da vide da li je tako, novo svjetlo obasjalo je njihovo razumi-jevanje, jer su anđeli lebdjeli nad njima i činili da istine sadržane u publikacijama koje su čitali, ostave dojam na njihov um.

Vidjela sam kako u jednoj ruci drže časopise i traktate, a u drugoj Bibliju dok su im obrazi bili vlažni od suza; i kako se klanjaju pred Bogom u ozbiljnoj, poniznoj molitvi da budu vođeni u svakoj istini, tražeći ono što je On činio za njih prije nego što su Ga molili. I kada je istina ušla u njihova srca i kada su vidjeli skladan lanac Istine, Biblija je za njih postala nova knjiga; privili su je na svoje srce sa zahvalnom radošću, dok su njihova lica blistala srećom i svetom radošću.

Oni nisu bili zadovoljni da sami uživaju u svjetlu i počeli su raditi za druge. Neki su podnijeli velike žrtve za istinu da bi pomogli onoj braći koja su bila u tami. Na taj način priprema se put za obavljanje velikog djela širenja traktata i časopisa na drugim jezicima. (LS, str. 214,215)

Prilike za slobodno širenjeNeka se literatura razumno nudi u vlakovima, na ulici,

na velikim morskim brodovima i šalje preko pošte. (GW, str. 353)

U ovo doba putovanja, prilike za dodir s muškarcima i ženama iz svih slojeva i nacionalnosti mnogo su veće


nego u izraelsko doba. Gradovi pokraj velikih prometnica mnogostruko su se umnožili. Bog je divno pripremio put. Pod našom je upravom tiskarska djelatnost sa svojim veli-kim kapacitetima. Pri ruci su nam Biblije i publikacije na mnogim jezicima koje nose istinu za ovo vrijeme i mogu brzo stići u svaki dio svijeta. (GW, str. 352)

Neka leci i traktati, časopisi i knjige krenu na sve stra-ne. Nosite sa sobom kamo god idete paket izabranih trak-tata koje možete podijeliti kad vam se pruži prilika. Pro-dajte što možete, a ako bude potrebno, posuđujte ili dajte. Slijedit će bogati rezultati. (RH, 10. lipnja 1880.)

Pokazano mi je da nismo obavljali svoju dužnost ši-reći besplatno male publikacije. Ima mnogo časnih duša koje bi prihvatile istinu samo preko ovog oruđa. ... Ovi mali traktati od četiri, osam ili šesnaest stranica mogu se jeftino tiskati od sredstava prikupljenih od onih kojima je djelo na srcu. Kada pišete nekom prijatelju, možete, bez povećanja poštarine, priložiti jedan ili dva. Kada srećete ljude u autobusu, na brodu ili na nekom drugom putova-nju, koji vam se čine da imaju uho da slušaju, možete im pružiti neki traktat. (1T, str. 551,552)

Prikupljanje pretplataSestre mogu uspješno raditi na prikupljanju pretplata

za naše časopise, donoseći na taj način svjetlo mnogim umovima. (RH, 10. lipnja 1880.)

Mi sada imamo velike mogućnosti za širenje istine; ali naš narod nije dorastao prednostima koje su mu dane. Oni ne vide i ne osjećaju potrebu da u svakoj crkvi iskori-ste svoje sposobnosti u spašavanju duša. Oni ne shvaćaju svoju dužnost da trebaju prikupljati pretplate za naše ča-

151

sopise, uključujući naš zdravstveni časopis i nuditi naše knjige i brošure. (4T, str. 391)

Prodavanje knjigaMnogi su tužni i obeshrabreni, slabi u vjeri i povje-

renju. Neka učine nešto kako bi pomogli nekome kome je pomoć potrebnija nego njima i ojačat će u Božjoj sili. Neka se priključe dobrom poslu prodavanja knjiga. Na taj će način pomoći drugima, a stečeno iskustvo pružit će im sigurnost da su Božja ruka pomoćnica. Kada budu molili Gospodina da im pomogne, On će ih povesti onima koji traže svjetlo. Krist će biti uz njih učeći ih što da kažu i uči-ne. Tješeći druge, sami će biti utješeni. (CE, str. 40)

Rad u gradovimaŽivimo u vrijeme kada treba obaviti veliki posao. Na

Zemlji vlada glad za čistim Evanđeljem i gladnim dušama treba dati kruh života. Nema bolje prilike za obavljanje ovog posla od one koja se pruža posvećenom kolporteru. Tisuće knjiga koje sadrže dragocjeno svjetlo istine treba odnijeti u domove ljudi u velikim gradovima. (SW, 20. studenoga 1902.)

Blagoslovljene biblijske istine koje služe za spašava-nje duša objavljene su u našim časopisima. Ima mnogo onih koji bi mogli pomoći u prodavanju naših časopisa. Gospodin poziva sve nas da spašavamo duše koje ginu. Sotona radi na tome da zavede i same izabrane i sada je trenutak da radimo budno i oprezno. Naše knjige i časopisi trebaju privući pozornost ljudi; Evanđelje i istinu za sa-dašnje vrijeme bez odgađanja treba propovijedati u našim

152


gradovima. Zar se nećemo odazvati svojoj dužnosti? (9T, str. 63)

Zdravstvena literaturaKolporteri trebaju privući pozornost onih koji prate

naša zdravstvena izdanja, i govoriti im o vrijednim pou-kama koje ovi časopisi sadrže o brizi za bolesne i liječenju bolesti. Govorite im da će ove pouke, kada ih prouče i provedu u djelo, donijeti zdravlje obitelji. Objasnite da je važno da svaka obitelj razumije znanost o životu. Usmjeri-te njihov um na Onoga koji je stvorio i koji održava divan mehanizam tijela. Recite im da se od nas očekuje da sura-đujemo s Bogom brinući se mudro za sve svoje sposobno-sti i organe.

Odgovarajuća briga o tijelu velika je odgovornost i za-htijeva razborito poznavanje njegovih dijelova. Govorite im da se Bog obeščašćuje kada čovjek, da bi zadovoljio apetit i strast, zloupotrebljava organizam, pa tako on svoj posao obavlja nemoćno i s teškoćama. Recite im da knji-ge koje imate sadrže vrlo vrijedne pouke o zdravlju i da se provođenjem ovih pouka u život mogu izbjeći mnoge patnje i uštedjeti mnogo novca koji se troši za liječenje. Recite im da u ovim knjigama postoje savjeti koje možda ne mogu dobiti od svojeg liječnika tijekom kratkih posje-ta. (SW, 20. studenoga 1902.)

Kada mladi ljudi prihvate kolporterski posao, ispunje-ni snažnom težnjom za spašavanjem svojih bližnjih, oni će vidjeti kako se duše obraćaju. Zahvaljujući njihovom radu, prispjet će žetva za Gospodina. Onda neka krenu kao misionari da sadašnja istina kruži, moleći se neprestano za veće svjetlo i znanje da bi znali govoriti riječi na vrijeme

153

onima koji su umorni. Oni trebaju iskoristiti svaku prili-ku da čine djela dobročinstva sjećajući se da na taj način obavljaju posao za Gospodina. ... U svojem radu trebali bi nositi neke zdravstvene knjige sa sobom jer je zdravstvena reforma desna ruka vijesti. (SW, 15. siječnja 1903.)

Raznosite literaturu ne praveći razlikuIma mnogo mjesta u kojima se glas propovjednika ne

može čuti, do kojih se može doći samo pomoću publikaci-ja, knjiga, časopisa i traktata s biblijskim istinama koje su potrebne ljudima. Našu literaturu treba širiti svuda. Istinu treba sijati kraj svake vode jer ne znamo što će napredo-vati, ovo ili ono. Prema svojem prosuđivanju, koje može biti pogrešno, možemo pomisliti da nije mudro svima koji žele davati literaturu. Mi ne znamo što će donijeti dobre rezultate kad se podijeli neki traktat koji sadrži sadašnju istinu. (SW, 5. siječnja 1904.)

Pazite na svaki komadKada je čudom nahranjeno mnoštvo s nekoliko kruho-

va i riba, hrana se umnožavala dok je Krist davao onima koji su je primali. Tako će biti i prigodom širenja litera-ture. Božja će se istina tijekom dijeljenja u velikoj mjeri umnožiti. I kao što su učenici po Kristovom nalogu sa-kupili komade hrane da se ne bi ništa izgubilo, tako i mi trebamo čuvati svaki komad literature koji sadrži istinu za ovo vrijeme. Nitko ne može procijeniti utjecaj koji čak i pokidana stranica koja sadrži istinu treće anđeoske vijesti, može imati na srce nekoga tko traži istinu. (SW, 5. siječnja 1904.)

154


Napravite spremištaU svakom važnom mjestu trebaju postojati spremišta

za literaturu. I netko tko doista cijeni istinu, treba učiniti sve da ove knjige stignu u ruke svih koji žele čitati. (1T, str. 473)

Anđeli pripremaju putVidjela sam da djelo sadašnje istine treba ujediniti

sve. Tiskanje literature koja sadrži istine je plan koji je Bog zapovjedio kao sredstvo opomene, utjehe, ukora, poticanja ili osude svih koji će obratiti pozornost na tihe, bezglasne vjesnike. Božji anđeli odigrat će svoju ulogu u pripremanju srca koja se trebaju posvetiti istinama koje su tiskane, da bi se mogla pripremiti za svečane prizore koji ih očekuju. (1T, str. 590)

14Vjerska sloboda

Odgovarajuća molitvaDavid se molio: “Čas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnu-

še Zakon tvoj.” Ova molitva nije manje značajna u sadaš-nje vrijeme. Svijet je zastranio od Boga i njegovo bezako-nje treba ozbiljno opomenuti i pokrenuti na reformu sve koji su vjerni velikom Kralju. Papinska sila namjeravala je promijeniti Božji zakon zamjenjujući Njegovu subotu laž-nom; u cijelom vjerskom svijetu poštuje se lažna subota, dok se prava gazi nesvetim nogama. ...

Baš oko Božjeg zakona vodit će se posljednja, velika bitka u borbi između Krista i Njegovih anđela i Sotone i njegovih anđela, i ona će biti odlučujuća za cijeli svijet. ... Ljudi na odgovornim položajima neće samo osobno zane-marivati i prezirati subotu, već će sa svetog mjesta obve-zivati ljude da svetkuju prvi dan tjedna, navodeći tradiciju i običaj u korist ustanove koju je stvorio čovjek. Oni će ukazivati na nesreće na kopnu i moru — na olujne vjetro-ve, poplave, potrese i požare — kao na sudove koji poka-

155

Vjerska sloboda • 187186 • Kršćanska služba

zuju Božje nezadovoljstvo zato što se nedjelja ne poštuje kao svetinja. Ove nesreće postat će sve učestalije, jedna katastrofa slijedit će drugu; a oni koji su pokvarili Božji zakon upirat će prstom u mali broj onih koji drže subotu iz četvrte zapovijedi kao na one koji na svijet donose gnjev. Ova laž je Sotonino oruđe koje može uhvatiti u zamku neoprezne. (SW, 28. lipnja 1904.)

Predstojeći događajiNaš narod se smatra odviše beznačajnim da bi bio vri-

jedan pozornosti; ali to će se promijeniti. Kršćanski svijet sada čini neke korake koji će neizbježno dovesti na prvo mjesto narod koji drži zapovijedi. Božja istina se stalno potiskuje teorijama i lažnim doktrinama ljudskog podrije-tla. Čine se koraci da se zarobi savjest onih koji žele biti vjerni Bogu. Sile koje donose zakone ustat će protiv Bož-jeg naroda. Svaka duša bit će stavljena na ispit. (5T, str. 546)

Ljudi će uzdignuti i strogo nametnuti zakone koji su u neposrednoj suprotnosti s Božjim zakonom. Mada rev-ni u nametanju svojih vlastitih zapovijedi, oni će se okre-nuti od jasnog “ovako veli Gospodin”. Uzdižući lažni dan odmora, oni će prisiljavati ljude da osramote Jahvin zakon koji je slika Njegovog karaktera. Iako nisu učinili nikakvo zlo, Božji sluge pretrpjet će poniženje i zlostav-ljanje od ruku onih koji su, budući da ih nadahnjuje So-tona, ispunjeni zavišću i vjerskom nesnošljivošću. (9T, str. 229)

Vjerske sile, koje izjavljuju da su povezane s nebom, koje tvrde da imaju osobine janjeta, svojim će djelima po-kazati da imaju srce Zmaja i da ih Sotona potiče i vodi.

156

Dolazi vrijeme kada će Božji narod osjetiti ruku progon-stva zato što svetkuje sedmi dan. ... Ali Božji narod tre-ba stajati čvrsto uz Njega. A Gospodin će raditi u njihovu korist, jasno pokazujući da je On Bog nad bogovima. (9T, str. 229,230)

Isusovi sljedbenici bili su izloženi svakom poniženju, sramoćenju i okrutnosti na koje je Sotona mogao potaknu-ti ljudska srca da ih izmisle. I ono će se ponovno doslovce ispuniti, jer je tjelesno srce još uvijek u neprijateljstvu s Božjim zakonom i neće se pokoriti Njegovim zapovije-dima. Današnji svijet nije ništa usklađeniji s Kristovim načelima nego što je bio u vrijeme apostolâ. Ista mržnja koja je izazvala povik: “Raspni ga! Raspni ga!” — ista mržnja koja je dovela do progonstva učenika, još uvijek djeluje u sinovima neposlušnosti. Isti duh koji je u mrač-nom srednjem vijeku osuđivao muškarce i žene na tamni-cu, progonstvo i smrt, koji je smislio strahovita mučenja Inkvizicije koja je planirala i izvršila pokolj na Dan sv. Bartolomeja, i koji je zapalio vatre Smithfielda, još uvi-jek djeluje zločinačkom energijom u neobraćenim srcima. Povijest istine uvijek je bila izvješće o borbi između do-bra i zla. Naviještanje Evanđelja u ovom je svijetu uvijek vršeno uz protivljenje, opasnost, gubitak i patnju. (Djela apostolska, str. 53)

Crkva ostatka doživjet će veliku kušnju i nevolju. Oni koji čuvaju Božje zapovijedi i imaju vjeru u Isusa, osjetit će gnjev Zmaja i njegovih vojski. Sotona smatra stanov-nike svijeta svojim podanicima; on je zadobio vlast nad otpalim crkvama; ali ovdje je malo društvo onih koji se opiru njegovoj vrhovnoj vlasti. Kad bi ih mogao istrijebiti sa zemlje, njegov trijumf bio bi potpun. Kao što je utjecao na neznabožačke narode da unište Izrael, tako će u skoroj

157


budućnosti pokrenuti zle sile na Zemlji da unište Božji na-rod. Od svih će biti zahtijevano da budu poslušni ljudskim uredbama i da krše Božji zakon. One koji ostanu vjerni Bogu i dužnosti, izdat će “i roditelji, i braća, i rodbina i prijatelji”. (9T, str. 231)

Nije daleko vrijeme kad će svaka duša biti stavljena na kušnju. Štovanje lažnog dana odmora bit će nam name-tano. Izbit će sukob između Božjih zapovijedi i zapovijedi ljudskih. Oni koji su korak po korak popuštali svjetovnim zahtjevima i usklađivali se sa svjetovnim običajima, popu-stit će tada pred silom da se ne bi morali izložiti ruganju, uvredama, prijetnjama zatvorom i smrću. U to vrijeme zlato će se odvojiti od troske. Vidjet će se jasna razlika između prave pobožnosti i one prividne i ukrasne. Mno-ga zvijezda čijem smo se sjaju divili zaći će tada u tamu. Oni koji su se kitili ukrasima svetišta, ali se nisu odjenuli Kristovom pravednošću, pojavit će se tada u sramoti svoje golotinje. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 120,121)

Predstoji nam neprestana borba uz opasnost da bude-mo zatvarani, da izgubimo imanje, pa čak i život, u obrani Božjeg zakona koji je obezvrijeđen ljudskim zakonima. (5T, str. 712)

Brzo se približava vrijeme, kada će oni koji su stali u obranu istine iskusiti što znači biti sudionik u Kristovim patnjama. Veliki tlačitelj zna da ima malo vremena za svoj posao, da će izgubiti vlast nad čovjekom i da će mu se uzeti sila i zato djeluje sa svakom prijevarom nepravde među onima koji ginu. Praznovjerje i zabluda gaze istinu i pravdu. Jača svaka sila koja se protivi istini. (SW, 31. listopada 1905.)

158

Posao koji Crkva nije uradila u vrijeme mira i na-pretka morat će izvršiti u vrijeme strašne nevolje, u naj-obeshrabujućim, najstrašnijim uvjetima. Opomene koje je prilagođenost svijetu utišavala ili zadržavala, moraju biti upućene pod najžešćim protivljenjem neprijatelja vjere. I u to će se vrijeme površna, konzervativna skupina, čiji je utjecaj stalno usporavao napredak djela, odreći vjere i stati uz svoje otvorene neprijatelje prema kojima je dugo nje-govala simpatije. Ovi otpadnici tada će pokazati najgore neprijateljstvo, čineći sve što je u njihovoj moći da tlače i okleveću svoju prijašnju braću i izazovu gnjev protiv njih. Taj dan je upravo pred nama. Vjernici Crkve bit će po-jedinačno stavljani na ispit i provjeravani. Mnogi će biti pozvani da govore pred vijećima i sudovima pravde, mož-da odvojeno i sami. Iskustvo koje bi im bilo od pomoći u ovakvim izvanrednim prilikama oni su zanemarili steći i njihove su duše zato opterećene kajanjem zbog propušte-nih prilika i zanemarenih prednosti. (5T, str. 463)

Protestantski svijet vidi danas u malom društvu koje drži subotu Mordokaja na vratima. Njegov karakter i vla-danje koji izražavaju poštovanje prema Božjem zakonu, stalni su prijekor onima koji su odbacili strah Gospodnji i koji gaze Njegovu subotu; nepoželjni nametljivac na neki se način mora ukloniti s puta. (5T, str. 450)

Sotona će poticati ogorčenje protiv ponizne manjine koja svjesno odbija prihvatiti popularne običaje i tradicije. Ljudi na uglednim položajima udružit će se s bezakonici-ma i podlacima da se posavjetuju protiv Božjeg naroda. Bogatstvo, genijalnost i obrazovanje udružit će se u prije-ziru prema njima. Vladari progonitelji, svećenstvo i vjer-nici kovat će zavjeru protiv njih. Usmenom i tiskanom ri-ječju, hvalisanjem, prijetnjama i ismijavanjem, pokušat će

159


srušiti njihovu vjeru. Lažnim prikazivanjima i gnjevnim obraćanjima poticat će strasti ljudi. Ne imajući mogućno-sti da protiv zastupnika biblijske subote upotrijebe “pisano je”, oni će pribjeći tlačiteljskim odredbama da nadoknade nedostatak argumenata. Da bi osigurali popularnost i pot-poru, zakonodavci će se pokoriti zahtjevu za uvođenjem zakona o nedjelji. ... Na ovom bojnom polju dolazi do po-sljednjeg velikog sukoba u borbi između istine i zablude. (5T, str. 450,451)

Važnost progonstvaKad su se zbog progonstva raspršili, pošli su ispunjeni

misionarskom gorljivošću. Shvatili su odgovornost svoje zadaće. Znali su da u rukama drže kruh života za svijet koji umire od gladi, i bili su nagnani Kristovom ljubavlju da ga daju svima potrebitima. (Djela apostolska, str. 67)

Božja je namjera da istina koja predstavlja obilježje naše vjere bude stavljena na prvo mjesto i postane predmet istraživanja i rasprave, pa makar bila na to mjesto postav-ljena zbog prijezira. Umovi ljudi moraju biti pokrenuti. Svako neslaganje, svaki prijekor, svaka kletva, bit će Bož-je sredstvo za izazivanje interesa i buđenje umova koji bi inače spavali. (5T, str. 453)

Zašto progonstvo drijemaApostol Pavao je izjavio da svi “koji hoće pobožno ži-

vjeti u Isusu Kristu bit će progonjeni”. Zašto onda izgleda da je progonstvo skoro prestalo? Jedini je razlog što se Cr-kva prilagodila svijetu te ne izaziva nikakvo protivljenje. Vjera naših dana nema više onaj čisti i sveti karakter koji je obilježavao kršćansku vjeru u vrijeme Isusa i apostola.

Kršćanstvo izgleda tako popularno u svijetu samo zbog kompromisa s grijehom, zbog toga što se na velike istine Božje riječi gleda tako ravnodušno i što ima tako malo prave pobožnosti u crkvi. Čim se vjerni vrate vjeri i sili apostolske Crkve, opet će oživjeti duh progonstva i oganj gonjenja ponovno će se raspaliti. (Velika borba, str. 48)

Trostruko ujedinjenje za progonstvoDvjema velikim zabludama, zabludom o besmrtnosti

duše i zabludom o svetkovanju nedjelje, Sotona će uspjeti prevariti ljude. Dok prva zabluda postavlja temelj spiritiz-mu, druga stvara vezu prijateljstva s Rimom. Protestanti Sjedinjenih Država bit će prvi koji će preko ponora pružiti ruku da bi prihvatili ruku spiritizma. Oni će prihvatiti ruku rimske vlasti, i pod utjecajem ovog trostrukog saveza ova će zemlja poći stopama Rima time što će gaziti prava sa-vjesti. (Velika borba, str. 588)

Posljednji čin drameZamjena Božjeg zakona ljudskim, uzdizanje nedjelje

na mjesto biblijske subote čisto ljudskim autoritetom, po-sljednji je čin drame. Kada ova zamjena postane sveopća, Bog će se otkriti. On će ustati u svojem veličanstvu i straš-no potresti Zemlju. On će ustati sa svojeg mjesta da ka-zni stanovnike svijeta za njihov grijeh i Zemlja će izbaciti svoju krv i više neće pokrivati svoje ubijene. (7T, str. 141)

Kada se naša nacija toliko odrekne načela svoje vlada-vine i donese zakon o nedjelji, protestantizam će se ovim činom udružiti s papinstvom; ovo neće biti ništa drugo do vraćanje života tiraniji koja je dugo željno čekala priliku da ponovno pokrene aktivni despotizam. (5T, str. 712)

160


Proglasom o nametanju papinske institucije u kršenju Božjeg zakona, naša nacija potpuno će se udaljiti od prav-de. Kada protestantizam pruži svoju ruku preko ponora spiritizmu, kada se pod utjecajem ovog trostrukog saveza naša zemlja odrekne svih načela svojega ustava kao pro-testantska i republikanska vladavina i poduzme mjere za širenje papinskih laži i prijevara, onda možemo znati da je došlo vrijeme za čudesno djelovanje Sotone i da je kraj blizu. (5T, str. 451)

Nije daleko vrijeme kada ćemo, kao prvi učenici, biti primorani potražiti utočište u pustim i osamljenim mjesti-ma. Kao što je opsada Jeruzalema od strane Rimljana bila znak judejskim kršćanima da bježe, tako će primjenjivanje sile od strane naše nacije u proglasu koji silom nameće pa-pinsku subotu, biti opomena za nas. To će biti trenutak da napustimo velike gradove, da budemo spremni napustiti i manje i da se povučemo u usamljene domove na izolira-nim mjestima u planinama. (5T, str. 464,465)

Mnogi su zaslijepljenih očijuIma mnogo onih koji su aktivni u ovom pokretu za na-

metanje nedjelje i koji su slijepi za posljedice koje će na-stati nakon ovog događaja. Oni ne vide da se neposredno bore protiv vjerske slobode. Ima mnogo onih koji nikada nisu razumjeli zahtjeve biblijske subote i lažni temelj na kojem počiva nedjelja. (5T, str. 711)

Odgovornosti i dužnosti Božjeg narodaBarjak istine i vjerske slobode što su ga visoko uzdiza-

li utemeljitelji evanđeoske Crkve i Božji svjedoci u proš-lim stoljećima, u ovom je posljednjem sukobu povjeren

161

našim rukama. Odgovornost za ovaj veliki dar počiva na onima koje je Bog blagoslovio spoznajom svoje Riječi. Tu Riječ moramo prihvatiti kao vrhovni autoritet. Mi treba-mo priznati ljudsku vlast kao božanski određeno uređenje i poslušnost njoj učiti kao svetu dužnost, unutar njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe s Božjim zahtjevima, Boga moramo slušati više nego ljude. Božju riječ treba smatrati višom od ljudskog zakonodav-stva. A “tako kaže Gospodin” ne može se zamijeniti rije-čima “tako kaže Crkva” ili “tako kaže država”. Kristovu krunu treba uzdići iznad kruna zemaljskih vladara. (Djela apostolska, str. 43)

Mi kao narod nismo završili posao koji nam je Bog odredio. Mi nismo spremni za ono što će nam donijeti na-metanje zakona o nedjelji. Naša je dužnost da krenemo na rad kad vidimo znakove približavanja opasnosti. Neka nitko ne sjedi i hladno iščekuje zlo tješeći se vjerovanjem da će ovo djelo ići naprijed zato što je proročanstvo to pro-reklo, a da će Gospodin zaštititi svoj narod. Mi ne vršimo Božju volju ako mirno sjedimo ne radeći ništa da saču-vamo slobodu savjesti. K Nebu se treba uzdizati vatrena, usrdna molitva da se ova nesreća odgodi dok ne završimo posao koji je toliko dugo zanemarivan. Neka bude više ozbiljne molitve i onda radimo u skladu sa svojim moli-tvama. (5T, str. 713,714)

Naša je dužnost da činimo sve što je u našoj moći da spriječimo opasnost koja prijeti. Mi trebamo razoružati predrasude postavljajući se pred ljudima u pravom svjetlu. Pred njih trebamo iznijeti pravo sporno pitanje, ubacuju-ći tako djelotvoran prosvjed protiv mjera koje će ugroziti slobodu savjesti. (5T, str. 452)

162


Kad nam je Bog dao svjetlo koja otkriva opasnosti koje su pred nama, kako možemo biti pravi pred Njim ako ne uložimo svaki napor da je otkrijemo ljudima? Možemo li se zadovoljiti time da ih ostavimo da se neupozoreni suoče s ovim značajnim pitanjem? (5T, str. 712)

Kada su se nacionalni reformatori počeli zalagati za mjere koje ograničavaju vjersku slobodu, naši vodeći ljudi trebali su biti svjesni situacije i ozbiljno djelovati protiv tih napora. Božja zapovijed nije da se svjetlo krije od lju-di, jer je to upravo sadašnja istina koja im je potrebna za ovo vrijeme. Naši propovjednici koji propovijedaju treću anđeosku vijest često ne razumiju sadržaj te vijesti. Naci-onalni reformni pokret neki su smatrali malo važnim, te nisu ni pomišljali da mu je potrebno pridati veliku pozor-nost pa su čak smatrali da bi, čineći to, gubili vrijeme na pitanjima koja nemaju veze s trećom anđeoskom viješću. Neka Gospodin oprosti našoj braći što su tako tumačila vijest koja je upravo za ovo vrijeme. (5T, str. 715)

Mnogo godina očekujemo da se u našoj zemlji donese zakon o nedjelji; sada kada je pokret upravo pred nama, pitamo se: Hoće li naš narod izvršiti svoju dužnost u ovom pitanju? Zar ne bismo mogli pomoći da se podigne za-stava i da se na bojišnicu pozovu oni koji poštuju svoja vjerska prava i prednosti? Brzo se približava vrijeme kada će oni koji su se odlučili pokoravati Bogu, a ne ljudima, osjetiti ruku tlačitelja. Zar ćemo onda šutnjom osramotiti Boga, dok se Njegove zapovijedi gaze nogama? Dok pro-testantski svijet unatoč svojem stavu pravi ustupke Rimu, probudimo se, shvatimo prilike i sagledajmo borbu koja je pred nama u njezinom pravom svjetlu. Neka stražari sada podignu svoj glas i objave vijest o sadašnjoj istini.

163

Pokažimo ljudima gdje se nalazimo u proročkoj povijesti i probudimo duh pravog protestantizma da bi svijet osjetio vrijednost prednosti vjerske slobode koju je toliko dugo uživao. (5T, str. 716)

Narod naše zemlje treba se probuditi i pružiti otpor napredovanju ovog najopasnijeg neprijatelja građanskoj i vjerskoj slobodi. (SpT, sv. 4, str. 382)

Hoćemo li sjediti skrštenih ruku ne radeći ništa u ovoj krizi? ... Bog neka nam pomogne da se probudimo iz oba-mrlosti u kojoj smo se godinama nalazili. (RH, 18. prosin-ca 1888.)

Mudar smjer koji treba slijeditiPrkošenje zakonima o nedjelji samo će ojačati vjer-

ske fanatike u njihovom progoniteljskom raspoloženju, jer ih žele nametnuti silom. Nemojte im dati povoda da vas nazovu kršiteljima zakona. Kada bi im bilo dopušteno da zavladaju ljudima koji se ne boje ni Boga ni ljudi, to bi za njih ubrzo izgubilo svoju novinu i oni bi vidjeli da im ne odgovara da budu strogi u svetkovanju nedjelje. Samo na-stavite sa svojim misionarskim poslom, sa svojom Bibli-jom u rukama i neprijatelj će uvidjeti da je sam upropastio svoju stvar. Nitko neće primiti žig Zvijeri zbog toga što pokazuje da shvaća da je mudro držati se mira i suzdrža-vati se od posla koji nekoga vrijeđa, radeći u isto vrijeme najvažniji posao. (9T, str. 232)

Ako nedjelju posvetimo misionarskom radu, bič će biti izbačen iz ruku despotskih fanatika koji bi sa zado-voljstvom ponizili adventističke kršćane. Kada vide da smo u nedjelju zauzeti posjećivanjem ljudi i otvaranjem Pisma pred njima, znat će da bi bilo uzalud da pokušaju

164


spriječiti naš posao donošenjem zakona o nedjelji. (9T, str. 232,233)

Nedjelja se može iskoristiti za obavljanje različitih po-slova u dijelu koji će biti koristan za Gospodina. Toga se dana mogu održavati sastanci na otvorenom i po kućama, kao i rad od kuće do kuće. Oni koji pišu, taj dan mogu posvetiti pisanju članaka. Kad god je moguće, neka se bo-goslužja održavaju nedjeljom. Ti sastanci trebaju biti pri-vlačni. Pjevajte prave, ohrabrujuće duhovne pjesme i go-vorite sa silom i sigurnošću u Spasiteljevu ljubav. Govorite o umjerenosti i o pravom vjerskom iskustvu. (9T, str. 233)

Neka nastavnici u našim školama posvete nedjelju misionarskim naporima. Poučena sam da će na taj način zaustaviti namjere neprijatelja. Neka nastavnici povedu sa sobom učenike i neka drže satove onima koji ne poznaju istinu. Tako će postići mnogo više nego što bi postigli na bilo koji drugi način. (9T, str. 233)

Pobjeda istineNevjernici mogu zahtjeve Božjega Zakona izlagati

porugama i prijeziru, mogu ih odbacivati. Duh svjetovno-sti može trovati mnoge i upravljati nekima, Božje djelo može se održavati samo uz velike napore i stalne žrtve, ali će ipak na kraju istina slavno pobijediti! (Izraelski proroci i kraljevi, str. 119)

U završnici Božjega djela na Zemlji zastava Njego-va Zakona ponovno će biti uzdignuta. Lažno bogoštov-lje može prevladati, bezakonje se može umnožiti, ljubav mnogih može ohladnjeti, može se izgubiti iz vida križ s Golgote, i tama, kao smrtna sjena, može pokriti svijet; svekolika sila popularnih strujanja može se okrenuti protiv

165

istine; zavjera za zavjerom može pokušati svladati Božji narod; ali u vrijeme najveće nevolje Bog Ilijin podignut će ljudska oruđa da objave vijest koja neće moći biti utišana. U prenapučenim gradovima i u mjestima u kojima su ljudi najdalje zabrazdili u svom ustajanju protiv Boga, čut će se glas ozbiljnog ukora. Ljudi koje je Bog izabrao hrabro će žigosati sjedinjavanje Crkve sa svijetom. Ozbiljno će pozivati ljude da odbace štovanje ljudske ustanove i da se vrate svetkovanju prave subote. (Izraelski proroci i kralje-vi, str. 119,120)

Svjetlo u tamiMeđu stanovnicima Zemlje koji su rasijani po svim

krajevima ima i onih koji nisu savili koljena pred Baalom. Kao zvijezde na nebu koje se pojavljuju jedino noću, ovi će vjernici zasjati kad mrak pokrije zemlju i tama narode. U neznabožačkoj Africi, u katoličkim zemljama Europe i Južne Amerike, u Kini, u Indiji, na otocima i u najudaljeni-jim krajevima Zemlje, Bog ima mnoštvo svojih izabranika koji će zasjati usred tame otkrivajući jasno otpalom svijetu preobražavajuću snagu poslušnosti Njegovom Zakonu. Oni se čak i sada pojavljuju u svakom narodu, u svakom jeziku i plemenu; i u času najvećeg otpada, kad će Sotona uloži-ti najveći napor da navede “sve — male i velike, bogate i siromašne, slobodne i robove” da prime, pod prijetnjom smrtne kazne, znak prihvaćanja lažnog dana odmora — ti vjernici, “besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja”, zasvijetlit će kao “zvijezde u svemiru” (Otkrivenje 13,16; Filipljanima 2,15). Što tama bude gušća, to će sjajnija biti njihova svjetlost. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 121)

Kada se oluja progonstva napokon sruči na nas, prave ovce čut će glas svojega Pastira. Bit će uloženi napori puni

166


samoodricanja za spasenje izgubljenih i mnogi koji su za-stranili, vratit će se Velikom Pastiru. (AST. S, 26. siječnja 1903.)

Božanska zaštitaMeđutim, iako je bitka neprestana, nitko nije ostavljen

da se bori sâm. Anđeli pomažu onima koji hode smjerno pred Bogom i štite ih. Naš Gospodin nikad neće iznevje-riti one koji se u Njega uzdaju. Kad Mu se Njegova djeca približe tražeći zaštitu od zla, On će iz ljubavi i samilosti prema njima podići zastavu nasuprot neprijatelju. Ne diraj ih, reći će On; oni pripadaju meni! Ja sam ih urezao na dla-novima svojih ruku! (Izraelski proroci i kraljevi, str. 362)

Nebo je vrlo blizu onih koji pate radi pravednosti. Krist izjednačuje svoje interese s interesima svoga vjernog naroda; On pati sa svojim svetima, i tko god dira u jednoga od Njegovih izabranika dira u Njega. Sila koja izbavlja od fizičkih nezgoda i nevolja isto tako spasava od većih zala, omogućujući Božjem sluzi da sačuva poštenje i čestitost u svim okolnostima i da pobjeđuje uz pomoć božanske mi-losti. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 345,346)

Katkad, možda, izgleda kao da je Gospodin zabora-vio opasnosti u kojima se nalazi Njegova Crkva, rane koje joj zadaju njezini neprijatelji. Ali Bog ništa ne zaboravlja! Ništa na ovome svijetu nije Božjem srcu milije od Nje-gove Crkve. Nije Njegova volja da ona svjetovnom poli-tikom pokvari izvještaj o sebi. On ne ostavlja svoj narod da ga svladaju sotonske kušnje. On će kazniti one koji ga pogrešno predstavljaju, ali će biti milostiv onima koji se iskreno pokaju. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 375)

15Prikupljanje žetve

Složen problemGodinama je pred nama stajalo složeno pitanje: Kako

možemo prikupiti dostatna sredstva za održavanje misija koje je Bog otvorio idući ispred nas? Čitamo jasne zapovi-jedi Evanđelja; a misije, i u domaćim i u stranim poljima, iznose svoje potrebe. Pozitivna otkrivenja Providnosti uje-dinjuju se i tjeraju nas da brzo obavimo posao koji treba biti obavljen. (9T, str. 114)

Uspješan planJedan od novih planova kako stići do nevjernika jest

Kampanja prikupljanja žetve za misije. U mnogim mje-stima tijekom proteklih nekoliko godina ovo je donijelo uspjeh i blagoslov mnogima, povećavajući priljev sredsta-va u misionarsku blagajnu. Kada su se oni koji nisu naše vjere upoznali s napretkom treće anđeoske vijesti u ne-znabožačkim zemljama, probudile su se njihove simpatije i neki su poželjeli saznati više o istini koja ima takvu silu

167

Prikupljanje žetve • 201200 • Kršćanska služba

da mijenja srca i živote. To je stiglo do muškaraca i žena iz svih slojeva i Božje ime je proslavljeno. (MS, 5. lipnja 1914.)

Neki će možda dovesti u pitanje prikladnost primanja darova od nevjernika. Neka se takvi zapitaju: “Tko je pra-vi vlasnik našega svijeta? Kome pripadaju njegove kuće i imanja i njegova blaga u zlatu i srebru?” Bog ima obilje u našem svijetu i On je svoja dobra stavio u ruke svih, i poslušnih i neposlušnih. On je spreman pokrenuti srca svjetovnih ljudi, čak idolopoklonika, da daju od svojega izobilja za potporu Njegovom djelu, i to će učiniti čim Njegov narod nauči mudro prilaziti ovim ljudima i ukaže im na njihovu prednost. Kad bi potrebe Gospodnjeg djela bile iznesene u jasnom svjetlu onima koji imaju sredstva i utjecaj, ti ljudi bi mogli mnogo učiniti za unapređenje dje-la sadašnje istine. Božji narod je izgubio mnoge prednosti koje je mogao iskoristiti da nije odlučio biti nezavisan od svijeta. (SW, 15. ožujka 1904.)

Gospodin i dalje pokreće srca kraljeva i vladara u ko-rist svojeg naroda. Oni koji rade za Njega, trebaju iskori-stiti pomoć na koju On nagovara ljude radi napretka svo-jeg djela. Posrednici preko kojih ovi darovi dolaze mogu otvoriti načine na koje će svjetlo istine biti odneseno u mnoge mračne zemlje. Ovi ljudi možda nemaju simpatije prema Božjem djelu, vjeru u Krista ni poznavanje Nje-gove riječi; ali njihove darove zbog toga ne treba odbiti. (SW, 15. ožujka 1904.)

Gospodin je stavio svoja dobra u ruke nevjernih kao i u ruke vjernih; svi Mu mogu vratiti Njegovo da se obavi potrebno djelo za pali svijet. Dok god smo na ovome svi-jetu, dok god Duh Božji radi s ljudskom djecom, trebamo primati blagoslove, ali i prenositi. Mi svijetu trebamo pre-

168

dati svjetlo istine koje je otkriveno u Pismu; i mi trebamo primati od svijeta ono što im je Bog zapovjedio da učine u korist Njegovog djela. (SW, 15. ožujka 1904.)

Iako je sada skoro sasvim u posjedu grešnih ljudi, sav svijet sa svojim bogatstvima i blagom pripada Bogu. “Jahvina je zemlja i sve što je na njoj.” “‘Moje je zlato, moje je srebro’ — riječ je Jahve nad Vojskama.” “Ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima. Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja.”

O kad bi kršćani mogli potpunije shvatiti da je njiho-va prednost i njihova dužnost da, njegujući prava načela, iskoriste svaku Nebom danu priliku za unapređenje Bož-jega kraljevstva na ovom svijetu. (SW, 15. ožujka 1904.)

Upozorenje radnicimaSvima koji se namjeravaju prihvatiti posebnog misi-

onarskog posla s listom pripremljenom za kampanju pri-kupljanja žetve, ja bih rekla: “Budite marljivi u svojim naporima; prepustite se vodstvu Svetoga Duha. Obogaćuj-te svakoga dana svoje kršćansko iskustvo. Neka oni koji imaju posebne sposobnosti rade za nevjerne na visokim kao i na nižim položajima. Marljivo tražite duše koje ginu. Mislite na Kristovu čežnju i želju da u svoju zajednicu vrati one koji su zastranili! Pazite na duše kao oni koji će morati položiti račun. U vašem misionarskom radu u crkvi i susjedstvu neka vaše svjetlo blista tako jasnim, po-stojanim zrakama da nitko ne može ustati na sudu i reći: ‘Zašto nisi mario za moju dušu?’ Budimo marljivi u šire-nju literature koja je brižljivo pripremana za one koji nisu

169


naše vjere. Iskoristimo najbolje što možemo svaku priliku da privučemo pozornost nevjernika. Stavimo literaturu u svaku ruku koja je želi primiti. Posvetimo se objavljivanju vijesti: ‘Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.’” (MS, 5. lipnja 1914.)

Važno za uspjehKada se prati bilo koji plan koji je napravljen sa svr-

hom da drugi saznaju za sadašnju istinu i veličanstvenu providnost povezanu s napredovanjem istine, prvo se tre-bamo potpuno posvetiti Onome čije ime želimo uzvisiti. Molimo se također ozbiljno za one koje namjeravamo posjetiti kako bismo ih živom vjerom jednog po jednog doveli u Božju prisutnost. Gospodin zna misli i namjere čovjeka i kako nas najlakše može omekšati! Kako Njegov Duh kao vatra može svladati kameno srce! Kako On može ispuniti dušu ljubavlju i nježnošću! Kako nam može dati milost svojega Svetoga Duha i pripremiti nas da ulazimo i izlazimo, radeći za duše! (MS, 5. lipnja 1914.)

Gospodnje djelo bi moglo primiti mnogo veće blago-slove nego sada, kada bismo se približili ljudima mudro upoznajući ih s djelom, pružajući im priliku da urade ono što će biti za njegov napredak, i zato je naša prednost da ih navedemo da to urade. Kada bismo mi, Božji sluge, za-uzeli mudar i obazriv stav, Njegova dobra ruka učinila bi da uspijemo u svojim naporima. (SW, 15. ožujka 1904.)

Kada bi svi koji surađuju u Gospodnjem djelu shvati-li koliko ovise o svojoj vjernosti i mudrom promišljanju, njihove napore pratio bi mnogo veći uspjeh. Zbog neod-lučnosti i nemara često ne uspijevamo osigurati ono što se može postići kao pravo od sila koje vladaju. Bog će raditi

170

za nas ako smo spremni učiniti ono što možemo i što tre-bamo učiniti sa svoje strane. (SW, 15. ožujka 1904.)

Domaće prema stranim misijamaDomaće misionarsko djelo bit će mnogo naprednije

u svakom pogledu kada se pokaže Duh veće snošljivosti, samoodricanja i samopožrtvovnosti za napredak stranih misija; jer napredak domaćeg djela u velikoj mjeri ovisi, osim o Bogu, i o povratnom utjecaju evanđeoskog rada u dalekim zemljama. Aktivnim radom i zadovoljenjem po-treba Božjeg djela dovest ćemo duše u dodir s Izvorom svake sile. (6T, str. 27)

Jedan američki poslovni čovjek, koji je bio ozbiljan kršćanin, u razgovoru s jednim radnikom primijetio je da on dvadeset četiri sata dnevno radi za Krista. “U svim svojim poslovnim odnosima”, rekao je, “nastojim zadobiti druge za Njega. Po čitav dan radim za Krista. A noću, dok spavam, imam čovjeka koji u Kini radi za Njega.” Da bi objasnio, dodao je: “U svojoj mladosti odlučio sam kao misionar otići k neznabošcima. Međutim, nakon smrti svojeg oca morao sam se primiti posla da bih uzdržavao obitelj. Sada, umjesto da idem ja osobno, uzdržavam mi-sionara. U tom i tom gradu te i te pokrajine u Kini, nalazi se moj radnik. I tako čak i dok spavam, ja preko svojeg predstavnika još uvijek radim za Krista.”

Zar neće adventistički kršćani učiniti isto tako? Umje-sto da propovjednici rade za crkve koje već poznaju isti-nu, neka vjernici kažu ovim radnicima: “Idite i radite za duše koje ginu u tami. Mi ćemo se sami brinuti za crkvene službe. Mi ćemo održavati sastanke i, živeći u Kristu, odr-žavat ćemo duhovni život. Mi ćemo raditi za duše koje su

171


oko nas, a svoje molitve i svoje darove upućivat ćemo za radnike u slabijim i siromašnijim poljima.” (6T, str. 29,30)

Vrijedan primjerSiromašna udovica koja je bacila dvije lepte u Gos-

podnju riznicu nije bila svjesna što je učinila. Njezin pri-mjer samopožrtvovnosti djelovao je na tisuće srca u svim zemljama u svim vjekovima. On je u Božju riznicu donio darove od velikih i malih, bogatih i siromašnih. Pomagao je da se uzdržavaju misije, da se otvore bolnice, da se na-hrane gladni, obuku goli, izliječe bolesni i da se Evanđelje propovijeda siromašnima. Mnogi su bili blagoslovljeni za-hvaljujući njezinom nesebičnom djelu. (6T, str. 310)

Pouke iz Nehemijinog životaU proteklim godinama govorila sam o planu za pred-

stavljanje našeg misionarskog rada i njegovog napretka pred našim prijateljima i susjedima i pozivala se na Ne-hemijin primjer. I sada želim potaknuti našu braću i sestre da ponovno prouče iskustvo ovog čovjeka molitve, vje-re i zdravog prosuđivanja, koji se usudio zamoliti svojeg prijatelja, kralja Artakserksa, za pomoć kojom je trebalo unaprijediti interese Božjeg djela. (MS, 5. lipnja 1914.)

Sredstva tražena od onih koji ih mogu darovati. — Ljudi molitve trebaju biti ljudi akcije. Oni koji su spremni i voljni, naći će način i sredstva za rad. Nehemiju nije mu-čila neizvjesnost. Sredstva koja su mu nedostajala potra-žio je od onih koji su ih mogli darovati. (SW, 15. ožujka 1904.)

Hrabrost za zadatak primljena u sili. — Nehemija i Artakserkso stajali su licem k licu, jedan sluga iz podjar-

172

mljenog naroda, drugi vladar velikog svjetskog imperija. Međutim, beskrajno veća od razlike u položaju bila je mo-ralna udaljenost koja ih je razdvajala. Nehemija se pokorio pozivu Kralja nad kraljevima: “U moje nek’ dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom.” Tiha molba koju je poslao Nebu bila je ista ona koju je već tjed-nima upućivao Bogu da daruje uspjeh njegovoj molbi. I sada, skupivši hrabrost pri pomisli da ima Prijatelja, sve-znajućeg i svemogućeg, koji radi u njegovu korist, Bož-ji čovjek otkrio je kralju svoju želju da na neko vrijeme bude otpušten iz svoje službe na dvoru i dobije punomoć da sagradi opustošena mjesta u Jeruzalemu i da ga ponov-no učini jakim i zaštićenim gradom. Životno važne po-sljedice po judejski grad i narod zavisile su o ovoj molbi. “I, — rekao je Nehemija, — dade mi kralj, jer dobra ruka Boga mojega bijaše nada mnom.” (SW, 8. ožujka 1904.)

Osigurano službeno odobrenje. — Kada je njegova molba kralju bila tako povoljno primljena, Nehemija se ohrabrio i zatražio onakvu pomoć kakva je bila potrebna za izvođenje njegovih planova. Da bi svojoj misiji osigu-rao dostojanstvo i punomoć, kao i da bi imao zaštitu na pu-tovanju, pobrinuo se za vojnu pratnju. Dobio je kraljevska pisma upućena upraviteljima pokrajina s one strane Eu-frata, jer je to bio teritorij kroz koji je morao proći na svo-jem putu u Judeju; dobio je i pismo za čuvara kraljevskih šuma u libanonskim planinama, gdje mu je bilo naređeno da nabavi građu koja će biti potrebna za jeruzalemski zid i za zgrade koje je Nehemija namjeravao podići. Da ne bi bio optužen da je prekoračio svoju punomoć, Nehemija se pobrinuo da punomoć i privilegije koje su mu dane budu jasno određene. (SW, 15. ožujka 1904.)


Kraljevska pisma upraviteljima pokrajina duž njego-vog puta, osigurala su Nehemiji častan prijam i brzu po-moć. Nijedan neprijatelj nije se usudio učiniti neko zlo službeniku kojega je čuvala sila perzijskog kralja i kojega su pokrajinski vladari posebno uvažavali. Nehemijino pu-tovanje bilo je sigurno i uspješno. (SW, 22. ožujka 1904.)

Nailaze prepreke. — Međutim, njegov dolazak u Jeru-zalem uz pratnju vojske, što je pokazivalo da dolazi nekim važnim poslom, izazvao je ljubomoru i mržnju izraelskih neprijatelja. Neznabožačka plemena naseljena blizu Jeru-zalema njegovala su neprijateljstvo prema Židovima vrije-đajući ih kad god su za to imali priliku. U ovom zlom poslu prednjačili su neki poglavice ovih plemena, Sanbalat Ho-ronac, Tobija Amonac i Gešem Arapin; od ovoga trenutka ovi su vođe ljubomorno promatrali Nehemijine poteze i nastojali svim sredstvima koja su im bila na raspolaganju, osujetiti njegove planove i spriječiti njegov rad. (SW, 22. ožujka 1904.)

Oni su pokušavali izazvati razdor među radnicima unoseći sumnje i pobuđujući nevjerovanje u njihov uspjeh. Oni su također ismijavali napore graditelja, izjavljivali da ono što su poduzeli nema nikakvih izgleda i predviđali sraman neuspjeh. ... Graditelji na zidu uskoro su se suo-čili s još većim protivljenjem. Morali su neprestano stra-žariti zbog urota svojih budnih neprijatelja. Neprijateljski emisari pokušavali su uništiti njihovu hrabrost šireći lažne glasine; stvarane su urote pod raznim izgovorima s ciljem da uvuku Nehemiju u svoje poslove, dok su prevrtljivi Ži-dovi već bili spremni poduprijeti njihov pothvat... Nepri-jateljski emisari, izdajući se za prijatelje, umiješali su se među graditelje predlažući promjene u planu, trudeći se na

173

razne načine odvratiti pozornost radnika, izazvati zabunu i pobuditi nepovjerenje i sumnju. (SW, 12. travnja 1904.)

Danas se vođe suočavaju s istim preprekama. — Ne-hemijino iskustvo ponavlja se u povijesti Božjeg naroda u ovo vrijeme. Oni koji rade za istinu otkrit će da izazivaju ljutnju svojih neprijatelja. Najsvetije stvari bit će prikaza-ne u smiješnom svjetlu da bi se bezbožnici zabavili. Malo sarkazma i humora, udruženih sa zavišću, ljubomorom, bezbožnošću i mržnjom, dovoljno je da razveseli bezbož-nog rugača. Ovi drski izrugivači oštre uzajamno svoju do-vitljivost i ohrabruju jedan drugoga u svojem bogohulnom poslu. Prijezir i ruganje doista su bolni za ljudsku narav; ali svi koji su vjerni Bogu, moraju ih podnositi. Sotona na taj način odvraća duše da ne obavljaju posao koji im je Gospodin povjerio. (SW, 12. travnja 1904.)

Okupljanje utučenih snaga. — U tajnosti i tišini Ne-hemija je završio zid koji je opasivao grad. On kaže: “Sa-vjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam učinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.” U ovom bolnom razgledavanju nije želio privući pozor-nost ni prijatelja ni neprijatelja, jer bi se tako stvorilo uz-buđenje i počele kružiti glasine koje bi možda prekinule ili ometale njegov posao. Nehemija je ostatak noći posvetio molitvi; ujutro mora uložiti ozbiljan napor za ohrabrenje i ujedinjenje svojih utučenih i podijeljenih sunarodnjaka. (SW, 22. ožujka 1904.)

Iako je Nehemija nosio kraljevsku poruku koja je za-htijevala od stanovnika da surađuju s njim u obnovi grad-skih zidina, on je odlučio ne ovisiti o pukom pokazivanju punomoći. Želio je steći povjerenje i simpatiju naroda,

174


znajući dobro da je jedinstvo srca i ruku bitno za uspjeh u velikom poslu koji je poduzeo.

Kada je sljedećeg dana sazvao narod, iznio je takve činjenice koje su probudile uspavane snage naroda i sjedi-nile raštrkano mnoštvo. ... Pošto je pred narod iznio cijeli plan, pokazujući da ima potporu i punomoć i od perzijskog kralja i Boga Izraelova, Nehemija je pripadnicima naroda uputio neposredno pitanje žele li iskoristiti ovu povoljnu priliku, ustati s njim i graditi zid. Ovaj poziv je dopro rav-no do njihovih srca; iskazivanje naklonosti Neba prema njemu doprinijelo je da se postide svojih strahovanja. S novom hrabrošću uzvikivali su u jedan glas: “Ustanimo i gradimo!” (SW, 29. ožujka 1904.)

Nehemijina sveta snaga i uzvišena nada prešle su na pripadnike naroda. Kada ih je obuzeo isti duh, oni su se nakon određenog vremena uzdigli na moralnu razinu svo-jega vođe. Svatko je u svojoj domeni bio Nehemija; i svat-ko je snažio i podupirao svojega brata u poslu. (SW, 29. ožujka 1904.)

Izraelski svećenici odazvali su se među prvima. — Među prvima koji su bili obuzeti Nehemijinim duhom gorljivosti i ozbiljnosti bili su svećenici u Izraelu. Budući da su zauzimali utjecajno mjesto, ovi ljudi mogli su mnogo učiniti da ometu ili unaprijede posao. Njihova spremnost na suradnju na samom početku puno je doprinijela njego-vom uspjehu. Tako bi trebalo biti u svakom pothvatu. Oni koji zauzimaju utjecajne i odgovorne položaje u Crkvi, trebaju biti prvi u Božjem djelu. Ako se oni nerado pokre-ću, ostali se uopće neće pokrenuti. Ali njihova će gorlji-vost pokrenuti mnoge. Kada njihovo svjetlo bude blistalo punim sjajem, tisuće baklji upalit će se od tog plamena. (SW, 5. travnja 1904.)

175

Nehemija kao organizator. — Narod je živio s jednim srcem i jednom dušom punom rodoljublja i vedre aktiv-nosti. Sposobni i utjecajni ljudi organizirali su različite skupine građana u zajednice, čiji su vođe bili odgovorni za podizanje određenog dijela zida. Bog i anđeli s odobra-vanjem su gledali zaposlene skupine kako složno obnav-ljaju porušene jerihonske zidove i lijepo je bilo čuti zveket alatki od rane zore dok “se nisu pojavile zvijezde”. (SW, 5. travnja 1904.)

Dokazivanje pravog vodstva. — Nehemijina gorlji-vost i energija nisu se smanjile kad je posao napokon po-čeo. On nije prekrižio ruke smatrajući da bi se teret mogao odložiti. S neumornom budnošću neprestano je nadgledao posao usmjeravajući radnike, zapažao svaku prepreku i nabavljao sve što je bilo hitno potrebno. Njegov utjecaj stalno se osjećao čitavom dužinom zida. Prikladnim riječi-ma hrabrio je bojažljive, hvalio marljive ili poticao zaosta-le. Oštrim okom pratio je kretanje svojih neprijatelja koji su se ponekad okupljali u daljini i ozbiljno razgovarali kao da smišljaju neko nedjelo, a onda se približavali radnicima pokušavajući odvratiti njihovu pozornost i omesti posao.

Dok su oči svakog radnika često bile uprte u Nehemi-ju, spremne da povedu računa i o najmanjem znaku, Ne-hemijine oči i srce dizali su se Bogu, velikom Nadzorniku cjelokupnog posla i Onome koji je gradnju stavio na srce svojem sluzi. I kada bi vjera i hrabrost ojačale u njihovom vlastitom srcu, Nehemija bi uskliknuo, a njegove riječi, koje su se ponavljale i odjekivale, krijepile bi srca radnika duž cijelog gradilišta: “Bog nebeski dat će nam uspjeha!” (SW, 5. travnja 1904.)

Nehemija i njegovi suradnici nisu zazirali od teškoća niti nalazili izgovore da izbjegnu službu. Ni noću ni danju,

176


čak ni za kratko vrijeme određeno za odmor, oni nisu ski-dali svoju odjeću niti odlagali na stranu svoje oružje. “Ni ja, ni moja braća, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje.” (SW, 26. travnja 1904.)

U svakom vjerskom pokretu postoji suprotan utjecaj. — Većina viđenih ljudi i knezova u Izraelu također se plemenito odazvala svojoj dužnosti; ali bilo je nekoliko velikaša iz Tekoe koji “ne saviše vrata svojega na služ-bu Gospodu svojemu”. Dok vjerni graditelji imaju častan spomen u Božjoj knjizi, sjećanje na ove lijene sluge žigo-sano je sramom i kao opomena preneseno svim budućim naraštajima.

U svakom vjerskom pokretu ima pojedinaca koji će, iako ne mogu poreći da je to Božje djelo, stajati po strani odbijajući uložiti bilo kakav napor da ga unaprijede. Ali u želji da ostvare svoje sebične probitke, ovi ljudi često se pokazuju kao najaktivniji i najenergičniji radnici. Bilo bi dobro zapamtiti da je izvještaj koji se čuva na Nebu Božja knjiga, u kojoj su zapisane sve naše pobude i naša djela, knjiga u kojoj nema propusta niti pogrešaka i po kojoj će nam biti suđeno. Tamo će biti vjerno zapisana svaka za-nemarena prilika u kojoj je mogla biti obavljena služba za Boga i svako djelo vjere i ljubavi koje će, ma kako bilo skromno, ostati u vječnom sjećanju. (SW, 5. travnja 1904.)

Poziv suvremenim NehemijamaPotreba za Nehemijama postoji i danas u crkvi, ne za

ljudima koji će se samo moliti i propovijedati, već za ljudi-ma čije su molitve i propovijedi poduprte čvrstom i odre-đenom namjerom. Smjer koji je ovaj hebrejski rodoljub

177

slijedio u ostvarivanju svojih planova trebaju danas usvo-jiti propovjednici i vodeći ljudi. Kada načine planove, oni ih trebaju iznijeti pred Crkvu da bi zadobili njezino odo-bravanje i suradnju. Neka ljudi shvate planove i sudjeluju u poslu, pa će biti osobno zainteresirani za njegov napre-dak. Uspjeh koji je pratio Nehemijine napore pokazuje što mogu učiniti molitve, vjera i mudra, odlučna akcija. Duh koji pokažu vođe, u velikoj će se mjeri pokazati u narodu. Ako vođe koji kažu da vjeruju u svečane, važne istine koje će staviti na kušnju svijet u ovo vrijeme, ne pokažu vatre-nu gorljivost u pripremi ljudi da opstanu u dan Gospodnji, moramo očekivati da Crkva bude bezbrižna, besposlena i sklona uživanju. (SW, 29. ožujka 1904.)

Pokret širenja crkve • 213

16Pokret širenja crkve

Božanski planBožja namjera nije da Njegov narod stvori kolonije ili

da živi u velikim zajednicama. Kristovi učenici su Njegovi predstavnici na Zemlji i po Božjoj zamisli oni se trebaju rasijati po cijeloj Zemlji, po gradovima, manjim mjestima i selima, kao svjetla usred tame. (8T, str. 244)

Plan za stvaranje kolonija ili seljenja iz različitih mje-sta u kojima ima samo malo snage ili utjecaja i koncentra-cija utjecaja mnogih na jednom mjestu, znači uklanjanje svjetla s mjesta na kojima bi Bog želio da svijetle. (2T, str. 633)

Kada bi Kristova crkva ispunjavala namjeru našega Gospodina, svjetlo bi obasjalo sve koji sjede u tami i u području i sjenci smrti. Umjesto da se skupljaju na jednom mjestu i izbjegavaju odgovornost i nošenje križa, vjernici se trebaju rasijati po svim zemljama dopuštajući da Kri-stovo svjetlo blista iz njih i radeći kao što je On radio za

178

spasenje duša da bi ova “Radosna vijest o kraljevstvu” bila brzo naviještena čitavom svijetu. (TMB, str. 69,70)

Braćo i sestre, zašto se toliko zadržavate u crkvama? Proučavajte usporedbu o izgubljenoj ovci i pođite kao pra-vi pastiri tražiti izgubljene u pustinji grijeha. Spasite one koji ginu. (RH, 12. prosinca 1893.)

Vjernici laici u našim crkvama mogu izvršiti posao koji dosad jedva da su i započeli. Nitko se ne treba preseli-ti u novo mjesto samo radi neke svjetovne prednosti; tamo gdje postoji mogućnost zarade za život, neka se presele obitelji koje su dobro utemeljene u istini, jedna ili dvije obitelji u jednom mjestu, da bi radile kao misionari. Oni trebaju osjećati ljubav prema dušama, trebaju osjećati te-ret rada za njih i dobro proučiti kako da ih dovedu u isti-nu. Oni mogu raznositi naše publikacije, držati sastanke u svojim domovima, upoznati se sa svojim susjedima i pozivati ih na ove sastanke. Na taj način omogućit će da njihovo svjetlo svijetli u dobrim djelima. (8T, str. 245)

Braća koja žele promijeniti svoje mjesto boravka, koja imaju u vidu slavu Božju i koja osjećaju da na njima po-čiva odgovornost da drugima čine dobro, da im budu od koristi i da spase duše za koje Krist nije žalio svoju drago-cjenu dušu, trebaju se preseliti u gradove i sela u kojima ima malo svjetla ili ga uopće nema i gdje mogu biti od stvarne koristi u službi i služiti na blagoslov drugima svo-jim radom i iskustvom. Potrebni su misionari koji će poći u gradove i sela i podići barjak istine, da bi Bog dobio svo-je svjedoke po cijeloj Zemlji, da bi svjetlo istine prodrlo tamo gdje do sad još nije doprlo, da bi barjak istine mogao biti podignut tamo gdje još nije poznat. (2T, str. 115)

179

Pokret širenja crkve • 215214 • Kršćanska služba

Ništa neće tako podignuti samopožrtvovnu revnost i više upotpuniti i ojačati karakter kao uključenje u rad za druge. Mnogi koji ispovijedaju da su kršćani misle samo na sebe kad stupaju u članstvo Crkve. Oni žele uživati prednosti članstva Crkve i pastorske brižljivosti. Oni po-staju članovima velikih i naprednih crkava, i zadovoljni su time da učine nešto malo za druge. Na taj način oni uskraćuju sebi najdragocjenije blagoslove. Mnogi bi žrto-vanjem svog zabavnog i bezbrižnog društva stekli za sebe veliku prednost. Oni trebaju poći tamo gdje će njihove sposobnosti biti pozvane i “izazvane” u kršćanskom dje-lovanju i gdje će naučiti nositi odgovornosti. (Put u bolji život, str. 85)

Ima na tisuće mjesta u koja treba ući u kojima barjak istine nikad nije bio podignut, u kojima se istina nikad nije objavljivala. Postoje i tisuće onih koji bi mogli ući u žetve-no polje, koji su sada vjerski neaktivni i koji zbog toga idu kao bogalji na putu prema Nebu, izražavajući sumnju jesu li kršćani. Njima je potrebna životna zajednica s Isusom Kristom. Tada će se za njih moći reći: “Vi ste Božji surad-nici.” Mnogima želim reći: Vi čekate da vas netko odnese u vinograd i postavi da radite, ili da vinograd donese k vama da ne biste doživjeli nikakvu neugodnost u radu. Čekat ćete uzalud. Kada biste podigli svoje oči, vidjeli biste, bez obzira na koju stranu gledate, da je žetva zrela, spremna za srp; posao ćete naći i blizu i daleko. Ali kolikima će Krist na sudu reći: “Dobri i vjerni slugo?” Mislim o tome kako se anđeli osjećaju gledajući kako se kraj približava i one koji tvrde da poznaju Boga i Isusa Krista, kojega je On po-slao, kako se zbijaju, prave kolonije i odlaze na bogoslužja u crkvu i kako su nezadovoljni ako ne slušaju propovijedi koje će koristiti njihovim dušama i ojačati Crkvu, dok do-

180

slovno ništa ne rade. ... Ako njihovi svjetovni, financijski poslovi ne budu imali isto toliko izgleda kad se presele u mjesta u kojima istina nije objavljivana ili gdje ima samo malo svjetla koje tinja, zar neće učiniti upravo ono što je Isus učinio da njih spasi? (GCB, 1893., str. 131)

Mi zapažamo veliku potrebu za misionarskim radom koji će istinu odnijeti ne samo u strane zemlje, već i oni-ma koji su blizu nas. Oko nas su gradovi i mjesta u koji-ma nisu uloženi nikakvi napori da se spasu duše. Zašto se obitelji koje poznaju sadašnju istinu ne bi preselile u ove gradove i sela da tamo postave Kristov barjak radeći u po-niznosti, ne na svoj način, već na Božji način, da donesu svjetlo onima koji nemaju nikakvog znanja o njoj?

Kada Crkva bude doista imala duh vijesti, ona će sve svoje snage uložiti u posao spašavanja duša za koje je Krist umro. Vjernici će ući u nova polja. Neki koji nisu rukopoloženi propovjednici bit će Božji suradnici, posje-ćivat će crkve i nastojat će ojačati one koji zaostaju, koji samo što nisu umrli. Bit će laika koji će se preseliti u gra-dove, manja mjesta i sela da bi svjetlo koje im je Bog dao moglo obasjati druge. Neki s kojima će se oni susretati neće naizgled puno obećavati, jer jedino pitanje koje tre-ba postaviti glasi: Hoće li se oni složiti s Kristom? Hoće li postati dioničari Njegovog Duha, da bi njihov utjecaj u poučavanju i primjeru mogao otkriti privlačnost Autora istine i pravednosti?

U mjestima u kojima istina nije poznata, braća koja su navikla na posao mogla bi unajmiti dvoranu ili neko dru-go pogodno mjesto za okupljanje i pozvati sve mještane. Tada neka poučavaju ljude istini. Oni ne trebaju držati pro-povijedi, već uzeti Bibliju i dopustiti da Bog neposredno govori iz svoje Riječi. Ako je prisutan samo mali broj, oni

181


mogu čitati “tako govori Gospod”, bez velikog isticanja ili uzbuđenja; neka samo čitaju i objašnjavaju jednostavnu evanđeosku istinu i pjevaju i mole se s njima. (RH, 29. rujna 1891.)

Abraham, dostojan primjerKušnja koja je došla na Abrahama nije bila mala, niti

je bila mala žrtva koja je zatražena od njega. Postojale su jake veze koje su ga vezivale za njegovu zemlju, njegov narod i njegov dom. Ali nije oklijevao poslušati poziv. Nije postavljao nikakva pitanja u vezi s obećanom zemljom, je li zemljište plodno i klima zdrava; je li okolica toga kraja pito-ma i nudi li mogućnosti za stjecanje bogatstva. Bog je rekao i Njegov sluga mora poslušati; najsretnije mjesto na Zemlji za njega bilo je mjesto na kojem je Bog želio da bude.

Mnogi, kao i Abraham, prolaze kroz iste kušnje. Oni ne čuju izravan glas koji govori s Neba, ali On ih poziva naukom svoje Riječi i djelima svoje providnosti. Od njih će se možda očekivati da se odreknu karijere koja obećava bogatstvo i čast, da ostave korisne i prikladne veze i rasta-nu se od svojih rođaka, te da pođu stazom samoodricanja, teškoća i žrtve. Bog za njih ima posao koji trebaju obaviti, ali lagodan život i utjecaj prijatelja i rodbine sprečavao bi razvitak osobina nužnih za njegovo ostvarenje. On ih po-ziva da se odvoje od ljudskog utjecaja i pomoći, i navodi ih da osjete potrebu za Njegovom pomoći, da ovise jedino o Njemu kako bi im se mogao otkriti.

Tko je spreman na poziv Providnosti odreći se omilje-nih planova i prisnih veza? Tko će prihvatiti nove dužnosti i poći u nova polja obavljajući Božje djelo odlučna i volj-na srca, smatrajući dobitkom gubitke zbog Krista? Onaj

koji će to učiniti ima Abrahamovu vjeru i dijelit će s njim “izvanredno veliku i vječnu slavu” zbog koje “patnje sa-dašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe”. (2. Korićani-ma 4,17; Rimljanima 8,18) (Patrijarsi i proroci, str. 97,98)

Što ćeš ti tu?Mnogo zavisi od neprestanog zalaganja onih koji su

istiniti i vjerni, i upravo zato Sotona ulaže krajnje napore da onemogući ostvarenje božanske namjere preko posluš-nih. Neke navodi da izgube iz vida svoje uzvišeno i sveto poslanje i da postanu zadovoljni užicima ovoga života. On ih navodi da se zadovoljno smjeste ili da se, radi stjecanja većih svjetovnih prednosti, uklone s mjesta na kojemu bi mogli biti snaga na dobro. Druge tjera da u obeshrabre-nju napuste dužnosti, bojeći se protivljenja ili progonstva. Međutim, Nebo sve te ljude gleda s najnježnijom sućuti. Svakom Božjem djetetu čiji je glas neprijatelj duše uspio utišati, upućeno je pitanje: “Što ćeš ti ovdje?” Ja sam ti na-redio da ideš po cijelome svijetu i da propovijedaš Evan-đelje, da pripremiš ljude za dan Božji. Zašto si ovdje? Tko te je ovamo poslao? (Izraelski proroci i kraljevi, str. 110)

Obiteljima i pojedincima postavlja se pitanje: “Što ćeš ti ovdje?” U mnogim crkvama ima obitelji koje su dobro podučene istinama Božje Riječi, koje bi mogle proširiti područje svoga utjecaja kad bi se preselile u mjesta u koji-ma postoji potreba za službom koju su one sposobne pru-žiti. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 110)

Poziv kršćanskim obiteljimaObitelji misionara trebaju se nastaniti u pustim, zapu-

štenim mjestima. Neka ratari, financijski stručnjaci, gra-

182


đevinari i drugi, vični raznim poslovima, idu u napuštena polja i neka obrađuju zemlju, osnivaju obrtničke radioni-ce, izgrađuju skromne domove za sebe i neka pomognu svojim susjedima. (Put u bolji život, str. 115)

Bog poziva kršćanske obitelji da posjete zajednice koje žive u tami i zabludi i da rade mudro i ustrajno za Gospodina. Odgovor na ovaj poziv zahtijeva samopožr-tvovanje. Dok mnogi čekaju da se ukloni svaka prepreka, duše u svijetu umiru bez nade i bez Boga. Mnogo, vrlo mnogo njih, zbog svjetovnih prednosti, zbog stjecanja znanja, izlažu se opasnostima, podnose teškoće i oskudi-cu. Gdje su oni koji su voljni učiniti ovo da bi drugima govorili o Spasitelju? Gdje su muškarci i žene koji će se preseliti u područja u kojima nema Evanđelja da bi mogli uputiti na Otkupitelja one koji su u tami? (9T, str. 33)

Postoje čitave obitelji koje bi mogle biti misionari su-djelujući osobnim radom, radeći za Gospodina mukotrpno marljivim rukama i aktivnim umom, smišljajući nove me-tode za uspjeh Njegovog djela. (9T, str. 40)

Kada bi se obitelji nastanile u mračnim krajevima Ze-mlje, krajevima u kojima su ljudi obavijeni duhovnom ta-mom i kada bi dopustili da svjetlo Kristovog života blista preko njih, bilo bi ostvareno veliko djelo. Neka započnu svoj posao na tih, nenametljiv način ne uzimajući od kon-ferencije sredstva sve dok zanimanje ne postane tako ve-liko da se ne mogu snaći bez pomoći propovjednika. (6T, str. 442)

Presađivanje zahtijeva mudre radnikePripremite radnike da pođu na putove i između ogra-

da. Nama su potrebni mudri radnici koji će u razna mjesta

183

presaditi stabla i pružiti im uvjete da mogu rasti. Dužnost je Božjeg naroda da pođe u daleke predjele. Neka uloži sve snage u raščišćavanje novog zemljišta, neka osnuje nove centre utjecaja gdje god se za to pruži prilika. Pri-kupite radnike koji posjeduju misionarsku revnost i neka krenu blizu i daleko i nose svjetlo. (9T, str. 118)

Mnogi članovi naših velikih crkava doslovno ne čine ništa. Oni bi mogli činiti dobra djela kad bi se, umjesto da se zbijaju zajedno, raštrkali po mjestima u koja istina još nije ušla. Stabla koja se pregusto sade ne mogu napredo-vati. Njih rasađuje vrtlar da bi imala mjesta za rast, da ne postanu patuljasta i bolesna. Isto pravilo vrijedi i za naše velike crkve. Mnogi vjernici duhovno umiru zbog ovog istog razloga. Oni postaju bolesni i neuspješni. Presađeni, imali bi prostora za snažan rast. (8T, str. 244)

Sigurni rezultatiKada se vjernici crkve probude i pokrenu da učine ono

što mogu, polazeći u borbu na svoj vlastiti teret, pojedi-načno se trudeći u zadobijanju duša za Isusa vidjet će kako mnogi napuštaju Sotonine redove i staju pod Kristovu za-stavu. Ako naš narod bude postupao prema svjetlu koje mu je dano u ovih nekoliko riječi uputa, mi ćemo sigur-no vidjeti Božje spasenje. Uslijedit će čudesan preporod. Grešnici će se obraćati i mnoge duše pridružit će se Crkvi. (8T, str. 246)

Vjernici naše Crkve trebaju biti duboko zainteresira-ni za domaće i strane misije. Veliki blagoslovi doći će na njih kada ulože požrtvovni trud da postave barjak istine na novom teritoriju. Novac uložen u ovo djelo bit će bogato uzvraćen. Novoobraćeni će, radujući se u svjetlu koje su

184


primili iz Riječi, sa svoje strane dati dio svojih sredstava da se svjetlo istine odnese drugima. (9T, str. 49)

U poljima u kojima su uvjeti tako nepovoljni i obe-shrabrujući da mnogi radnici odbijaju poći u njih, mogu se ostvariti vrijedne promjene nabolje naporima požrtvovnih vjernika laika. Ovi ponizni radnici ostvarit će mnogo jer ulažu strpljiv, ustrajan napor koji se ne oslanja na ljudsku silu, već na Boga koji ih daruje svojom naklonošću. Veli-čina dobra koje ovi radnici mogu ostvariti neće nikada biti poznata na ovome svijetu. (7T, str. 22,23)

Pouka iz neuspjeha starog IzraelaKada su ušli u Kanaan, Izraelci nisu ispunili Božju

namjeru da zauzmu cijelu zemlju. Pošto su djelomično osvojili zemlju, oni su se smirili i počeli uživati plodove svoje pobjede. U svojem nevjerovanju i ljubavi prema la-godnosti, zbili su se u područjima koja su već bila osvoje-na, umjesto da nastave s osvajanjem novih teritorija. Tako su se počeli udaljavati od Boga. Time što nisu ostvarili Njegovu namjeru, oni su Ga onemogućili u namjeri da im ispuni svoje obećanje o blagoslovima. Zar Crkva danas ne čini istu stvar? Mada je pred njima cijeli svijet željan Evanđelja, takozvani kršćani zbijaju se tamo gdje mogu uživati u evanđeoskim prednostima. Oni ne osjećaju po-trebu za osvajanjem novih teritorija, za nošenjem vijesti spasenja u daleke krajeve. Oni odbijaju ispuniti Kristov nalog: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vi-jest svakom stvorenju.” Jesu li oni manje krivi nego što je bila židovska crkva? (8T, str.119)

185

17Kršćansko

pružanje pomoći

Božanskim stopamaMnogi smatraju velikom prednošću posjet mjestima iz

Kristovog života na Zemlji, hodanje stazama kojima je On prošao, promatranje jezera pokraj kojega je volio pouča-vati, kao i brda i dolina na kojima je često počivao Njegov pogled. Ali mi ne moramo poći u Nazaret, Kafarnaum ili Betaniju da bismo išli Isusovim stopama. Njegove stope naći ćemo kraj bolesničke postelje, u bijednim kolibama, na prepunim ulicama velikog grada i na svakom mjestu na kojem se nalaze ljudska srca gladna utjehe. Ići ćemo Njegovim stopama ako činimo ono što je On činio dok je bio na Zemlji. (Isusov život, str. 531)

Isus je radio na tome da ublaži svaku patnju koju je vi-dio. On je imao malo novca za davanje, ali se često lišavao hrane da bi pomogao onima čije su Mu potrebe izgledale veće od Njegovih. Njegova braća su osjećala da Njegov

186

Kršćansko pružanje pomoći • 223222 • Kršćanska služba

utjecaj seže daleko, nasuprot njihovom. On je posjedovao istančano razumijevanje koje nitko od njih nije imao ili želio imati. Kada su grubo govorili sa siromašnim, poni-ženim bićima, Isus je potražio baš te osobe i govorio im riječi ohrabrenja. Onima kojima je bilo potrebno, davao je čašu hladne vode i tiho spuštao svoj obrok u njihove ruke. Pošto je otklonio njihove patnje, istine koje je poučavao bile su povezane s Njegovim djelima milosrđa i tako ure-zane u sjećanje. (Isusov život, str. 57)

OdobravanjeKristovi sljedbenici trebaju raditi kao On. Mi trebamo

nahraniti gladne, odjenuti gole i utješiti nevoljne i ožalo-šćene. Mi trebamo služiti očajnicima i nadahnuti nadom beznadne. Tada će se i na nama ispuniti obećanje: “Pred tobom će ići tvoja pravda, a slava Jahvina bit će ti zalazni-com.” (Isusov život, str. 281)

Oni koji su aktivni u pružanju kršćanske pomoći, čine ono što Gospodin želi i On prihvaća njihov rad. Ono što je učinjeno na ovom polju, svaki adventistički kršćanin treba od srca podupirati i odobravati i ozbiljno prihvatiti. Ako Crkva zanemaruje ovaj posao, koji je u granicama njezinih mogućnosti, i odbija nositi ovaj teret, ona će trpjeti veliki gubitak. Da je Crkva prihvatila ovaj posao, kao što je tre-bala, bila bi oruđe za spasenje mnogih duša. (6T, str. 295)

Sve Njegove darove morali su upotrebljavati na bla-goslov čovječanstvu, na ublažavanje patnji siromašnih i bijednih. I mi trebamo hraniti gladne, odijevati neodjeve-ne, brinuti se o udovicama i siročadi, služiti razočaranima i potlačenima. Bog nikad nije želio da se bijeda toliko pro-širi po svijetu. On nikad nije želio da jedan čovjek obiluje

187

životnim zadovoljstvima, dok djeca drugoga plaču za kru-hom. Sredstva koja nadmašuju njegove uobičajene život-ne potrebe povjerena su čovjeku da čini dobro, da donosi blagoslov čovječanstvu. Gospodin kaže: “Prodajte svoje imanje i to dajte kao milostinju!” Kršćani trebaju biti spre-mni da “iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima lju-bavi, da budu darežljivi i podatni”. “Kad priređuješ gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slijepe!” “Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobo-du potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola...” “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” To su Gospodnje zapo-vijedi. Obavlja li veliko mnoštvo takozvanih kršćana ovo djelo? (Isusove usporedbe, str. 253,254)

Dobra djela su plod koji Krist traži da donesemo; lju-bazne riječi, djela milosrđa, nježni obzir prema siromašni-ma, bijednima i namučenima. Kada srca suosjećaju sa sr-cima opterećenima obeshrabrenjem i boli, kada ruka pruža siromašnome, kada goli bivaju obučeni, kada se strancu poželi dobrodošlica u vašoj gostinjskoj sobi i mjesto u va-šem srcu, anđeli dolaze vrlo blizu i na Nebu se na to od-govara zategnutom strunom. Svako djelo pravde, milosrđa i dobročinstva stvara melodiju na Nebu. Otac sa svojeg prijestolja gleda one koji čine ova djela milosrđa i daje im svoja najdragocjenija blaga. “Moji će biti, moja stečevina — govori Jahve nad Vojskama ... u Dan koji spremam.” Svako milostivo djelo učinjeno siromašnom, napaćenom, smatra se kao da je učinjeno Isusu. Kada pomažete siro-mašnima, suosjećate s namučenima i potlačenima, kada se

188


sprijateljite sa siromašnima, onda ste u prisnijem odnosu s Isusom. (2T, str. 25)

Okupljanje siromašnih, potlačenih, napaćenih i bijed-nih posao je koji je već odavno trebala čini svaka crkva koja vjeruje u istinu za ovo vrijeme. Mi trebamo pokazati nježnu sućut Samarijanca brinući se za tjelesne potrebe, hraneći gladne, dovodeći u svoje domove odbačene siro-mahe, prikupljajući od Boga svakog dana milost i snagu koja će nas osposobiti da dopremo do samih dubina ljud-ske bijede i pomognemo onima koji sebi ne mogu pomoći. Obavljajući ovaj posao, imat ćemo povoljnu priliku obja-viti Krista raspetoga. (6T, str. 276)

Mnogi se pitaju zašto su njihove molitve tako beživot-ne, njihova vjera tako slaba i kolebljiva, njihovo kršćan-sko iskustvo tako mračno i nesigurno. “Zar nismo postili”, kažu oni, “i hodali žalosni pred Jahvom nad vojskama?” U 58. poglavlju Knjige proroka Izaije, Krist je pokazao kako se ovo stanje može promijeniti... redci 6. i 7. To je recept koji je Isus prepisao za one koji su slabog srca, za duše koje sumnjaju i drhte. Neka ucviljeni, oni koji tužni hode pred Gospodinom, ustanu i pomognu nekom kome je pomoć potrebna. (6T, str. 266)

Slava Neba podiže pale i tješi ožalošćene. Gdje god Krist bude prebivao u ljudskim srcima, otkrivat će se na isti način. Gdje se Kristova vjera pokaže na djelu, donosit će blagoslov. Gdje god ona djeluje, pojavljuje se svjetlo. (Isusove usporedbe, str. 264)

Udovica iz Sarfate podijelila je svoje mrvice s Ilijom, a zauzvrat je njezin život i život njezina sina bio sačuvan. I svima koji u vrijeme nevolje i oskudice pokažu samilost i pruže pomoć onima kojima je pomoć još potrebnija nego 189

njima, Bog je obećao veliki blagoslov. On se nije promi-jenio. Njegova snaga nije sada ništa manja nego u Ilijine dane. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 84)

Kristova ljubav u nesebičnoj službi učinit će više za promjenu jednog zlikovca negoli mač ili ruka pravde, koji imaju samo jednu svrhu — prestrašiti prekršitelja zakona; ali misionar ispunjen ljubavlju može učiniti više. Često će srce koje otvrdne pod prijekorom omekšati ako se s njim postupa s ljubavlju kao što je Krist činio. (Put u bolji život, str. 114)

Neka se pamtiU svim svojim odnosima, držimo na umu da u životu

drugih postoje poglavlja koja su zapečaćena od očiju smrt-nih ljudi. Na stranicama sjećanja su tužne priče, koje se ču-vaju kao svetinja pred radoznalim očima. Tamo su zapisane duge, teške borbe s mučnim okolnostima, možda nevolje u obiteljskom životu koje danomice slabe hrabrost, pouz-danje i vjeru. Oni koji vode neravnopravnu borbu života mogu primiti snagu i ohrabrenje malim pažnjama koje stoje samo malo truda protkanog ljubavlju. Takvomu je snažan i srdačan stisak ruke pravog prijatelja dragocjeniji od zlata i srebra. Riječi blagosti su za njih kao osmijeh anđela.

Mnoštvo ljudi se bori s bijedom, prisiljeno raditi teš-ke poslove uz malu naknadu, jedva uspijevajući osigurati samo najneophodnije potrebe života. Mučan rad i oskudi-ca, bez nade u nešto bolje, čine teret veoma teškim. Ako uza sve to dođe i do patnje i bolesti, teret je gotovo nepod-nošljiv. Iscrpljeni brigom i potišteni, oni ne znaju kamo se obratiti za pomoć. Suosjećajte s njima u njihovim nevo-ljama, u njihovim trenucima malodušnosti i razočaranja.


Ovo će vam otvoriti put da im pomognete. Govorite im o Božjim obećanjima, molite se s njima i za njih, usadite nadu u njihova srca. (Put u bolji život, str. 90)

Ima mnogo onih za koje je život borba puna boli; oni osjećaju svoje nedostatke, jadni su i bez vjere; smatraju da nemaju na čemu biti zahvalni. Ljubazne riječi, pogledi puni suosjećanja, izrazi razumijevanja, bili bi za mnoge koji se bore i koji su usamljeni kao čaša hladne vode žed-noj duši. Riječ sućuti i djelo dobročinstva olakšali bi tere-te koji teško padaju na umorna leđa. Svaka riječ ili djelo nesebične dobrote izraz je Kristove ljubavi za izgubljeni ljudski rod. (TMB, str. 40)

Pružite ruku pomoćiGrijeh je najveće od svih zala i naša je dužnost da su-

osjećamo s grešnicima i da im pomognemo. Međutim, ne možemo se svima približiti na isti način. Mnogi skrivaju glad svoje duše. Takvima bi se mnogo moglo pomoći bla-gom riječju ili nekim znakom ljubaznosti. Ima drugih koji se nalaze u velikoj nevolji, a nisu toga svjesni. Oni još ne shvaćaju užasnu bijedu svoje duše. Mnoštvo ljudi je tako duboko potonulo u grijeh da je izgubilo svaku svijest o vječnim stvarnostima, izgubilo je svaku sličnost s Bogom tako da više i ne znaju je li im potrebno spasenje. Nemaju više ni vjere u Boga ni povjerenja u ljude. Mnogima od njih možemo se približiti jedino djelima nesebične ljuba-znosti. Prvo se moramo pobrinuti za njihove tjelesne po-trebe. Moramo ih nahraniti, okupati i pristojno odjenuti. Kad vide dokaze vaše nesebične ljubavi, bit će im lakše povjerovati i u Kristovu ljubav.

190

Mnogi se nalaze na pogrešnom putu i svjesni su svoje sramote i ludosti. Sjećaju se svojih pogrešaka i zabluda sve dok ih ne zahvati očaj. Ni te duše ne smijemo zanema-riti. Kad netko mora zaplivati protiv matice, tada ga snaga vode gura unazad. Neka mu se pruži ruka pomoćnica kao što se ruka starijeg Brata ispružila da uhvati Petra koji se davio. Uputite mu riječi pune nade, riječi koje će probuditi njegovo povjerenje i rasplamsati njegovu ljubav. (Isusove usporedbe, str. 265)

Duši izmučenoj od života u grijehu, koja ne zna gdje da nađe olakšanje, predstavite Spasitelja punog razumi-jevanja. Uzmite je za ruku, ohrabrite je, uputite joj riječi ohrabrenja i nade. Pomozite joj da se uhvati za ruku Spa-sitelja. (Put u bolji život, str. 97)

Gostoljubivost je kršćanska dužnostNaš je posao na ovom svijetu da živimo za druge, da

budemo drugima na blagoslov, da budemo gostoljubivi; pružanje gostoljubivosti onima kojima je potrebna naša skrb, naše društvo i naš dom, često nam može donijeti ne-ugodnosti. Neki izbjegavaju ovo nužno breme. Ali netko ga mora nositi; i budući da braća i sestre uglavnom ne su-djeluju podjednako u ovim kršćanskim dužnostima, teret nosi mali broj onih koji imaju dobru volju i koji s radošću pomažu onima kojima je potrebna pomoć. (2T, str. 645)

“Gostoljubivosti ne zaboravljajte, jer su njom neki, a da nisu znali, pogostili anđele!” (Hebrejima 13,2) Ove rije-či nisu do danas izgubile ništa od svoje snage. Naš nebeski Otac i dalje stavlja na putove svoje djece prilike koje su samo prikriveni blagoslovi; i oni koji iskoriste ove prilike, nalaze veliku radost. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 85)

191


Na kušnjiBog nas stavlja na kušnju i ispituje običnim pojavama u

životu. Upravo male stvari otkrivaju poglavlja nečijeg srca. Mali znakovi pažnje, brojni sitni događaji i jednostavne učti-vosti u životu čine zbroj životne sreće, a zanemarivanje lju-baznih, ohrabrujućih, nježnih riječi i jednostavnih učtivosti u životu doprinosi zbroju životne bijede. Na kraju će se vidjeti da nedavanje sebe za dobro i sreću onih koji su oko nas čini velik dio životnog izvještaja na Nebu. (2T, str. 133)

Vidjela sam da su po Božjoj providnosti udovice i siro-čad, slijepi, gluhi, hromi i osobe koje imaju razne nevolje, dovedeni u prisan kršćanski odnos s Njegovom Crkvom; to je zbog toga da se Njegov narod pokaže i da se razvije nje-gov pravi karakter. Božji anđeli gledaju kako se ponašamo prema onima kojima je potrebna naša sućut, ljubav i dobro-činstvo iz čistih pobuda. Tako Bog iskušava naš karakter. Ako imamo tu pravu biblijsku vjeru, osjećat ćemo da smo taj dug ljubavi, dobrote i zainteresiranosti dužni Kristu u korist Njegove braće; i učinit ćemo ništa manje od toga da pokažemo svoju zahvalnost za Njegovu neizmjernu ljubav prema nama dok smo bili grešnici nedostojni Njegove mi-losti, zanimajući se i imajući nesebičnu ljubav prema našoj braći koja su imala manje sreće od nas. (3T, str. 5)

Primijenjena usporedbaDva velika načela Božjeg zakona jesu ljubav prema

Bogu iznad svega i nesebična ljubav prema našim bližnji-ma. Prve četiri zapovijedi i posljednjih šest ovise o njima, ili proistječu iz ova dva načela. Krist je objasnio učitelju Zakona tko je njegov bližnji usporedbom o čovjeku koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon i koga su napali razboj-

192

nici, opljačkali i pretukli i ostavili polumrtva. Svećenik i levit vidjeli su kako ovaj čovjek pati, ali njihova srca nisu odgovorila na njegove potrebe. Zaobišli su ga tako što su prešli na drugu stranu. Tuda je prolazio Samarijanac i kada je vidio da je nepoznatom čovjeku potrebna pomoć, nije pitao je li on iz njegovog naroda ili iz njegove zemlje i je li njegove vjere, već je prionuo na posao koji je treba-lo obaviti. Pokušao mu je olakšati patnje kako je najbolje mogao, stavio ga je na svojeg magarca, odnio u gostionicu i platio za njegov smještaj i liječenje.

Ovaj je Samarijanac, rekao je Krist, bio bližnji onome koga su uhvatili razbojnici. Levit i svećenik prikazuju one u crkvi koji su ravnodušni prema onima kojima je potreb-na njihova sućut i pomoć. Ovi su vjernici, usprkos svojem položaju u crkvi, kršitelji Zakona. Samarijanac prikazuje prave Kristove suradnike koji, čineći dobro, slijede Nje-gov primjer.

Za one koji sažalijevaju nesretne, slijepe, hrome, na-paćene, udovice, siročad i siromahe, Krist kaže da drže Zakon, da će imati vječni život. ... Krist smatra da su sva djela milosrđa, dobročinstva i pažnje prema nesretnima, slijepima, hromima, bolesnima, udovicama i siročadi uči-njena kao Njemu; ova djela sačuvana su u nebeskim izvje-štajima i bit će nagrađena. S druge strane, bit će napisan izvještaj u knjizi protiv onih koji pokazuju ravnodušnost svećenika i levita prema nesretnima i koji na bilo koji na-čin iskorištavaju nesreću drugih i uvećavaju njihovu pat-nju da bi iz sebičnih razloga nešto i sami dobili. Bog će svakako platiti za svako nepravedno djelo i svako pokazi-vanje bezbrižne ravnodušnosti i zanemarivanje napaćenih koji žive među nama. Svatko će na kraju biti nagrađen pre-ma svojim djelima. (3T, str. 511—513)

193

Sastanci pod šatorima ... • 231

18Sastanci pod šatorima

kao pomoć u kršćanskoj službi

ZnačenjeEvangelizacije pod šatorima jedan su od najvažnijih

načina u našem radu. Oni spadaju među najuspješnije me-tode za privlačenje pozornosti ljudi. (6T, str. 31)

Zbunjeni smo i ne znamo kako u našem radu ukloniti prepreke svjetovnosti i predrasuda i pred ljude iznijeti dra-gocjenu istinu koja im je toliko potrebna. Gospodin nas je poučio da su evangelizacije pod šatorima jedno od najvaž-nijih sredstava za ostvarivanje ovog djela. (6T, str. 31, 32)

CiljŠto je cilj naših okupljanja? Trebamo li obavijestiti

Boga, ispričati Mu u molitvi sve što znamo? Mi se sastaje-mo da bismo razmjenom misli i osjećaja poučili jedni dru-

194

ge, da bismo prikupili snagu, svjetlo i hrabrost upoznajući se s nadama i težnjama koje imamo; u svojim ozbiljnim molitvama koje vjerom i od srca upućujemo, primamo osvježenje i snagu s Izvora naše snage. (2T, str. 578)

Naši sastanci pod šatorima imaju drugi cilj. ... Oni tre-baju prikazati duhovni život među našim vlastitim naro-dom. ... Bog nam je u ruke dao najsvetiji posao i mi se trebamo sastajati da bismo primali pouke i pripremili se za obavljanje ovoga posla. Trebamo razumjeti koji ćemo dio posla osobno obaviti u izgradnji Božjeg djela na Zemlji, u obrani Božjeg svetog Zakona od optužbi i u uzdizanju Spa-sitelja, “Jaganjca Božjega koji uzima grijeh svijeta” (Ivan 1,29). Mi se trebamo sastajati da bismo od Boga primili upute i mogli shvatiti svoj posao u domu. (6T, str. 32,33)

Pravilno vođeni sastanci pod šatorom mogu biti škola u kojoj će propovjednici, starješine i đakoni naučiti obav-ljati bolji posao za Gospodina. To treba biti škola u kojoj se vjernicima Crkve, starim i mladim, pruža prilika da bo-lje nauče put Gospodnji, mjesto na kojem vjernici mogu primiti obrazovanje koje će im pomoći da pomognu dru-gima. (6T, str. 49)

Zahvaljujući našim sastancima pod šatorima tijekom proteklih godina, Božji sluge iskoristili su mnoge drago-cjene prilike za poučavanje naših ljudi praktičnim meto-dama u iznošenju spasonosne istine treće anđeoske vijesti svojim prijateljima i poznanicima. Mnogi su učili raditi kao misionari koji se sami uzdržavaju u svojim mjestima stanovanja. Mnogi su se s ovih godišnjih sastanaka vratili kući i radili s većom gorljivošću i razumijevanjem. Bogu bi bilo drago kada bi mnogo više ovih praktičnih pouka bilo pruženo vjernicima koji prisustvuju ovim sastancima pod šatorima nego što je pružano u proteklim godinama.

195

Sastanci pod šatorima ... • 233232 • Kršćanska služba

Naši radnici i naša braća i sestre u svakoj konferenciji tre-baju zapamtiti da je jedan od ciljeva naših godišnjih sa-stanaka da svi steknu znanje o praktičnim metodama za osobni misionarski rad. (9T, str. 81)

U nekim našim konferencijama vođe su oklijevali uvesti ove praktične metode proučavanja. Neki su pri-rodno više skloni propovijedanju nego poučavanju. Ali u takvim prilikama, kao što su naši godišnji sastanci pod šatorima, ne smijemo nikada izgubiti iz vida mogućnosti koje nam se pružaju za poučavanje vjernika praktičnom misionarskom poslu u mjestima u kojima žive. (9T, str. 82)

Praktično pokazivanje misionarskih metodaSvojim sudjelovanjem na sastancima pod šatorima,

svi mogu naučiti kako da uspješno rade u svojim mjesnim crkvama. (9T, str. 49)

Na nekim od naših sastanaka pod šatorima organizira-ne su jake skupine radnika za obilazak gradova i predgra-đa, dijeljenje literature i pozivanje ljudi na sastanke. Na ovaj su se način odazvale stotine ljudi i redovno dolazile tijekom druge polovine sastanaka, koji inače ne bi puno razmišljali o tome. (6T, str. 36)

Na sastanke pod šatorima možemo ići ne samo da bi-smo primali, već i da bismo davali. Svatko kome je Krist pružio svoju ljubav i oprost, svatko tko je prosvijetljen Duhom Božjim i koji se obratio i primio istinu, znat će da za ove dragocjene blagoslove treba vratiti dug svakoj duši s kojom dolazi u dodir. Ponizne u srcu Gospodin će upo-trijebiti da dođe do duša do kojih rukopoloženi propovjed-nici ne mogu doći. Oni će biti pokrenuti da govore riječi koje otkrivaju spasonosnu Kristovu milost. (6T, str. 43)

196

Kada slijedimo planove koje je Gospodin postavio, mi smo “Božji suradnici”. Na kakvom god položaju bili, bilo da smo predsjednici konferencije, propovjednici, na-stavnici, studenti ili vjernici-laici, mi smo odgovorni pred Gospodinom da najbolje iskoristimo prilike koje nam se pružaju za prosvjetljivanje onih koji ne poznaju sadašnju istinu. Jedno od najvažnijih sredstava koje nam je On na-ložio da koristimo jest tiskana stranica. U našim školama i sanatorijima, u našim mjesnim crkvama, a posebno na našim godišnjim sastancima pod šatorima, moramo mu-dro koristiti ovo dragocjeno sredstvo. Strpljivo i marljivo, izabrani radnici moraju poučavati naše vjernike kako da priđu nevjernima na ljubazan i privlačan način i kako da im u ruke stave literaturu u kojoj je jasno i silno iznesena istina za ovo vrijeme. (9T, str. 86,87)

Rad na našim sastancima pod šatorima treba biti orga-niziran ne prema ljudskoj zamisli, već prema načinu Kri-stovog rada. Vjernike Crkve treba pridobiti za rad. (9T, str. 120)

Posebna odlika sastanaka pod šatorima pri kraju vremena

Pokazano mi je da naši sastanci pod šatorima trebaju potaknuti zanimanje i donijeti uspjeh. Što se više približa-vamo kraju, kako mi je pokazano, na ovim će sastancima biti sve manje propovijedanja, a više proučavanja Bibli-je. Bit će manjih skupina po cijelom kampu u kojima će mnogi ljudi s Biblijom u ruci voditi proučavanje Pisma u obliku slobodnog razgovora. (6T, str. 87)

197

Sastanci pod šatorima ... • 235234 • Kršćanska služba

Izostanak je ozbiljan gubitakNaši sastanci pod šatorima organiziraju se i održavaju

uz velike troškove. Božji propovjednici koji se zalažu za nepopularnu istinu, rade pretjerano na ovim skupovima da palim grešnicima iznesu vijest milosti o raspetom Otkupi-telju. Zanemarivati ili ravnodušno se ponašati prema ovim sastancima, znači omalovažavati Božju milost i Njegov glas upozorenja i preklinjanja. Vaš izostanak s ovih sasta-naka veoma je štetan za vaše duhovno dobro. Propustili ste silu koju ste mogli dobiti slušanjem Božje riječi koja je propovijedana i druženjem s onima koji vjeruju u istinu. (4T, str. 115)

Nije mali zadatak za jednu obitelj da stoji kao Isusov predstavnik držeći Božji zakon usred onih koji ne vjeruju. Od nas se traži da budemo živa poslanica koju poznaju i čitaju svi ljudi. Taj položaj podrazumijeva velike odgovor-nosti. Da biste mogli živjeti u svjetlu, morate doći tamo gdje svjetlo svijetli. Brat K. žrtvujući sve što je potrebno, treba smatrati svečanom obvezom da sa svojom obitelji prisustvuje bar godišnjim sastancima onih koji ljube isti-nu. To bi ojačalo i njega i njih i pripremilo ih za kušnje i dužnost. Nije dobro za njih da gube prednost druženja s onima koji su iste vjere; jer istina gubi svoje značenje u njihovim umovima, njihova srca više nisu obasjana i osnažena riječima koje je propovjednik uživo izgovorio. Svjetovne misli i svjetovni poslovi zaokupljaju njihov um i potiskuju duhovne teme. (4T, str. 106)

Neka svi oni koji mogu prisustvuju ovim godišnjim skupovima. Svi trebaju osjećati da to Bog zahtijeva od njih. Ako ne iskoriste prednosti koje je On za njih osigu-rao da bi postali jaki u Njemu i u sili Njegove milosti, oni

će biti sve slabiji i slabiji i imat će sve manje i manje želje da se posvete Bogu.

Braćo i sestre, dođite na ove svete skupove i sastanite se s Isusom. On će doći na svečanost. On će biti prisutan i učiniti će za vas ono što vam je najpotrebnije. Nemojte mi-sliti da su vaši posjedi vredniji od viših interesa duše. Sva blaga koja posjedujete, bez obzira na njihovu vrijednost, neće biti dovoljna da kupite sebi mir i nadu, što bi bilo be-skrajan dobitak, ako bi vas stajalo i svega što imate, i truda i patnje čitavog života. Snažan, jasan osjećaj za vječne vri-jednosti i srce voljno da se preda Kristu, to su blagoslovi koji više vrijede nego sve bogatstvo i zadovoljstvo i slava ovoga svijeta. (2T, str. 575,576)

198

Domaće i strano polje • 237

19Domaće i

strano polje

Posao važan kao i onaj u stranim poljimaProbudite se, probudite se, moja braćo i sestre, i uđite

u polja u Americi u kojima se nikad nije radilo. Ako ste dali nešto za strana polja, nemojte misliti da ste izvršili svoju dužnost. Postoji posao koji treba obaviti u stranim poljima, ali i posao koji treba uraditi u Americi, koji je isto tako važan. U američkim gradovima žive ljudi koji govo-re skoro svim jezicima. Njima je potrebno svjetlo koje je Bog dao svojoj Crkvi. (8T, str. 36)

Dok se ostvaruju planovi da se opomenu pripadnici različitih nacija u dalekim zemljama, mnogo se mora uči-niti za strance koji su došli na obale naše zemlje. Duše u Kini nisu dragocjenije od duša koje žive nedaleko od naših vrata. Božji narod treba vrijedno raditi u dalekim ze-mljama kada Njegova providnost otvori put; a on isto tako treba ispuniti svoju dužnost prema strancima različitih na-

199

cionalnosti u gradovima i selima i obližnjim krajevima. (RH, 25. srpnja 1918.)

U New Yorku, Chicagu i drugim velikim središtima, postoji veliki strani element — mnoštvo raznolikih nacio-nalnosti, i svi su praktično neupozoreni. Među adventistič-kim kršćanima postoji velika gorljivost — neću reći da je ima previše — za rad u stranim zemljama; ali Bog bi bio zadovoljan kada bi se proporcionalna gorljivost pokazala u radu u obližnjim gradovima. Njegov se narod treba razumno kretati. Posvećeni i talentirani ljudi mogu biti poslani u ove gradove na rad. Mnogi radnici trebaju se ujediniti u provo-đenju napora za upozoravanje ljudi. (RH, 25. srpnja 1918.)

Prilika koju je Nebo poslaloU našoj zemlji žive tisuće ljudi iz svih nacija, jezika

i naroda, ljudi koji su neuki i praznovjerni, koji nemaju nikakvo znanje o Bibliji i njezinom svetom nauku. Bož-ja ruka bila je s njima kada su dolazili u Ameriku da bi došli u dodir s prosvjetljujućim utjecajem istine otkrivene u Njegovoj Riječi i postali sudionici u Njegovoj spasono-snoj vjeri. (RH, 1. ožujka 1887.)

Bog je u svojoj providnosti doveo ljude do naših vrata i stavio ih u naše ruke, da bi mogli naučiti istinu i kvalifi-cirati se za posao koji mi ne možemo obaviti u odnošenju svjetla ljudima koji govore drugim jezicima. (RH, 25. srp-nja 1918.)

Mnogi od ovih stranaca su ovdje po Božjoj promisli, da bi imali priliku čuti istinu za ovo vrijeme i da bi se pri-premljeni vratili u svoje zemlje kao nositelji dragocjenog svjetla koje neposredno zrači s Božjeg prijestolja. (PUR, 21. travnja 1910.)

200

Domaće i strano polje • 239238 • Kršćanska služba

Velike koristi imalo bi Božje djelo u dalekim krajevi-ma kada bi se vjerno radilo za strance u gradovima naše domovine. Među ovim muškarcima i ženama ima onih koji bi se, prihvativši istinu, mogli brzo osposobiti za rad u ovoj i drugim zemljama. Mnogi bi se mogli vratiti u mje-sta iz kojih su došli u nadi da će zadobiti svoje prijatelje za istinu. Mogli bi potražiti svoje rođake i susjede i prenijeti im znanje o vijesti trećeg anđela. (RH, 25. srpnja 1918.)

Nemarnost zbog lijenostiMeđu nama kao narodom vlada nemarnost zbog lije-

nosti i zločinačko nevjerovanje koje nas je zadržalo da ne radimo posao koji nam je Bog ostavio kako bi naše svjetlo obasjalo ljude iz drugih naroda. (LS E. G. W., str. 213)

Pokazano mi je da mi kao narod spavamo kada je u pi-tanju naša dužnost da odnesemo svjetlo ljudima iz drugih naroda. (LS E. G. W., str. 212)

Mi ne idemo u korak s Božjom providnošću koja nam otvara vrata. Isus i anđeli su na poslu. Ovo djelo ide napri-jed, dok mi mirno stojimo u pozadini. Kada bismo slijedili Božju providnost koja nam otvara vrata, brzo bismo pri-mijetili sva otvorena vrata i najbolje što možemo iskori-stili bismo svaku priliku koja nam je nadohvat ruke, da bi svjetlo obasjalo i druge narode. (LS E. G. W., str. 212,213)

Osnažiti ruke radnicimaBogu bi bilo drago da vidi kako je Njegov narod uči-

nio mnogo više u objavljivanju istine za ovo vrijeme stran-cima u Americi, nego što je bilo učinjeno u prošlosti. Oja-čajmo ruke bratu Olsenu i njegovim pomoćnicima u radu.

201

Ne dopustimo da se sami bore, imajući samo škrtu nakna-du za veliki posao koji obavljaju. (RH, 25. srpnja 1918.)

Brat Olsen1 nam je također govorio o ohrabrujućim počecima među Talijanima, Srbima, Rumunjima, Rusima i nekoliko drugih naroda. Mi smo se radovali s njima za sve što je učinjeno, a ipak naša srca su se rastužila kad smo saznali da je mnogo toga što je moglo biti učinjeno, ostavljeno neurađeno zbog nedostatka sredstava. Nadamo se da će posebno sakupljanje ... koje se obavlja u svim našim crkvama u Americi omogućiti da naša braća, zadu-žena za ovaj odjel, obave veći posao u velikim gradovima u zemlji. Na ovaj će način mnogi biti pridobiveni za naše redove, a među njima će se naći i oni koji će se razviti u radnike koji će objaviti vijest svojim sunarodnjacima u našoj zemlji i drugim narodima na Zemlji. (RH, 25. srpnja 1918.)

1 O. A. Olsen je tada bio glavni tajnik Generalne konferencije za useljenike u Sjevernoj Americi.

Kako doprijeti do bogatih i utjecajnih • 241

20Kako doprijeti do

bogatih i utjecajnih

Ne treba ih zanemaritiPostoji djelo koje se mora obaviti za bogate. Oni mo-

raju postati svjesni svoje odgovornosti kao ljudi kojima su povjereni darovi Neba. Moramo ih podsjetiti da će jedno-ga dana polagati račun pred Onim koji će suditi i živima i mrtvima. S njima moramo raditi s ljubavlju i u strahu Božjem. Vrlo često se bogataš uzda u svoje bogatstvo i nije svjestan opasnosti koja mu prijeti. Oči njegova uma moraju biti privučene k onomu što ima trajnu vrijednost. (Isusove usporedbe, str. 153,154)

Onima koji se u svijetu ističu svojom naobrazbom, bo-gatstvom ili pozivom rijetko se osobno skreće pozornost na probitak njihove duše. Mnogi kršćanski radnici okli-jevaju se približiti pripadnicima ovog društvenog sloja. Međutim, tako ne bi smjelo biti. Kad bi se netko utapao, mi ne bismo stajali po strani i gledali kako gine samo zato

202

što je pravnik, trgovac ili sudac. Kad bismo vidjeli ljude kako jure prema provaliji, sigurno ih ne bismo oklijevali pozvati da stanu, bez obzira na njihov položaj i životni poziv. Isto tako ne bismo smjeli oklijevati upozoriti ljude na opasnosti koje prijete njihovoj duši. Nitko ne bi smio biti zanemaren zbog svoje prividne odanosti onomu što je u svijetu. (Isusove usporedbe, str. 154)

Nama na duši trebaju ležati oni koji su na visokim položajima; mi i njima trebamo uputiti milostivi poziv da dođu na svadbenu svečanost. (SW, 15. ožujka 1904.)

Gospodin želi da se imućni ljudi obraćaju, jer bi to pomoglo da se dopre do drugih. On želi da oni koji mogu pomoći u poslu reformiranja i obnavljanja vide dragocje-no svjetlo istine i promijene svoj karakter, a kapital koji im je povjeren bude iskorišten u Njegovoj službi. On želi da sredstva koja im je pozajmio ulože u službu dobra, u otvaranje puta propovijedanju Evanđelja svim slojevima koji žive blizu i daleko. (9T, str. 114)

Onima koji pripadaju višim društvenim slojevima, mora se pristupati s nježnom naklonošću i bratskom pa-žnjom. Ljudi u poslovnom svijetu, na visokim i odgovor-nim položajima, ljudi velikih istraživačkih sposobnosti i znanstvene pronicavosti, genijalni umovi, učitelji Evanđe-lja čiji um još nije upoznat s posebnim istinama za ovo vrijeme — oni moraju biti prvi koji će čuti poruku. Njima se mora objaviti poziv. (Isusove usporedbe, str. 153)

Pogrešno je bilo to što nije postojala težnja da se s isti-nom dođe do propovjednika i viših klasa. Ljudi koji nisu naše vjere dugo su izbjegavani. Iako se ne bismo trebali družiti s njima da ne bismo poprimili njihov način života, svuda ima čestitih za koje treba s puno ljubavi, obazrivo,

203

Kako doprijeti do bogatih i utjecajnih • 243242 • Kršćanska služba

mudro i razumno raditi brinući se za njihove duše. Treba prikupiti sredstva za obrazovanje muškaraca i žena koji će raditi za ove više slojeve, treba prikupljati i ovdje i u drugim zemljama. (5T, str. 580,581)

Posebna stručna sprema radnikaNeki su izrazito sposobni za rad s predstavnicima vi-

ših slojeva društva. Neka oni traže mudrost od Boga da znaju kako prići ovim osobama, kako bi stekli ne samo površno poznanstvo s njima, već da ih osobnim naporom i živom vjerom potaknu da uvide potrebe duše, i povedu ih k spoznaji istine koja je u Isusu Kristu. (Put u bolji život, str. 130)

Neka oni koji rade za više slojeve njeguju istinsko dostojanstvo, ne zaboravljajući da imaju anđele kao svoje pratioce. Neka riznica njihova uma i srca bude ispunjena poznatim riječima: “Pisano je.” (Put u bolji život, str. 131)

U svakom nastojanju da dopre do viših slojeva, rad-niku za Boga potrebna je čvrsta vjera. Okolnosti mogu izgledati nepovoljne, ali i u najmračnijem času dolazi svjetlo odozgo. (Djela apostolska, str. 151)

Bog poziva ozbiljne, ponizne radnike koji će odnijeti Evanđelje višem staležu. (Djela apostolska, str. 88)

Sigurni rezultatiDogodit će se čuda iskrenog obraćenja — čuda koja

sada ne vidimo. Najveći ljudi ove Zemlje nisu izuzeti od sile Boga koji čini čuda. Ako oni koji surađuju s Njim budu znali iskoristiti priliku i odvažno i vjerno obavljati svoju dužnost, Bog će obratiti ljude koji zauzimaju odgo-vorne položaje, razumne i utjecajne ljude. Snagom Sve-

204

toga Duha mnogi će prihvatiti božanska načela. Obraćeni istini, oni će postati oruđa u Božjim rukama da prenose svjetlo. Takvi će osjećati poseban teret za druge duše ovog zapostavljenog staleža. Gospodnjem djelu bit će posveće-ni vrijeme i novac, i Crkva će steći novu djelotvornost i snagu. (Djela apostolska, str. 88)

Mnogi ljudi na visokim društvenim položajima su po-tišteni i siti taštine. Oni čeznu za mirom kojega nemaju. Čak i u najvišim društvenim slojevima ima onih koji su gladni i žedni spasenja. Mnogi će prihvatiti pomoć uko-liko im se Gospodnji vjesnici približe osobno, na ljuba-zan način, sa srcem koje je Kristova ljubav učinila blagim. (Isusove usporedbe, str. 154)

Mnogi veliki znanstvenici i državnici, najugledni-ji ljudi svijeta, u ove će se posljednje dane odvratiti od svjetla jer svjetovna mudrost ne poznaje Boga. Ali Bož-ji sluge trebaju iskoristiti svaku priliku da ovim ljudima iznesu istinu. Neki će priznati svoje neznanje o Bogu pa će kao ponizni učenici sjesti do nogu Isusa, velikog Učitelja. (Djela apostolska, str. 151)

Bogati ljudi iz biblijskih vremenaOvaj je Etiopljanin bio poštovan i vrlo utjecajan čo-

vjek. Bog je vidio da će, kad se obrati, drugima prenijeti primljeno svjetlo i izvršiti snažan utjecaj u prilog Evan-đelju. Božji anđeli okružili su ovog tražitelja istine i on se osjetio privučenim Spasitelju. Djelovanjem Svetoga Duha Gospodin ga je doveo u vezu s Onim koji ga je mogao povesti do svjetla. (Djela apostolska, str. 68)

Sada, kad su Židovi pokušavali uništiti tek rođenu Cr-kvu, Nikodem je istupio u njezinu obranu. Više nije bio

205


oprezan i sumnjičav; poticao je vjeru učenika i uporabio svoje bogatstvo da podupre Crkvu u Jeruzalemu i širenje Evanđelja. Oni koji su mu prije ukazivali poštovanje, sad su ga prezirali i progonili; tako je postao siromašan u ze-maljskim dobrima, ali nije klonuo u obrani svoje vjere. (Djela apostolska, str. 66) 21

Dom kao središte za misionarsko podučavanje

Od prvorazrednog značenjaDom je prava škola koju dijete pohađa; na tome se

mjestu polaže kamen temeljac za život službe. (Put u bolji život, str. 251)

Prvi veliki posao u vašem životu jest da budete misio-nari u svome domu. (4T, str. 138)

Obnova i duhovno uzdizanje čovječanstva počinju u domu. Djelatnost roditelja temelj je svake druge djelatno-sti. ... Od utjecaja doma ovise dobrobit društva, uspjeh Cr-kve, uspjeh i blagostanje nacije. (Put u bolji život, str. 215)

Duh nesebične službe potpunije će se razviti u životu djece što je prisutniji u životu njihovog doma. Ona će se tako naučiti da budu radosna u službi i žrtvovanju za do-bro drugih. (Put u bolji život, str. 251)

Neka roditelji ne zaborave veliko misijsko polje koje leži pred njima u domu. Svaka majka ima svetu obvezu

206

Dom kao središte za misionarsko podučavanje • 247246 • Kršćanska služba

pred Bogom za djecu koja su joj povjerena. “Uzmi ovog sina, ovu kćer”, kaže Bog, “i podučavaj ih za mene. Daj im karakter uglađen poput palače koja će zauvijek blista-ti u dvorovima Gospodnjim.” Svjetlo i slava koji sjaje s Božjeg prijestolja počivaju na vjernoj majci dok pokušava odgojiti svoju djecu da se odupru utjecaju zla. (9T, str. 37)

Naš rad za Krista treba početi s obitelji u domu. ... Nema misionarskog polja koje je važnije od ovog. Pou-čavanjem i primjerom roditelji trebaju učiti svoju djecu da rade za neobraćene. Djeca trebaju biti tako odgoje-na da suosjećaju sa starima i napaćenima i da ublaža-vaju patnje siromašnih i ojađenih. Ona trebaju učiti biti marljiva u misionarskom poslu; i od najranijih godina u njih treba ulijevati samoodricanje i žrtvovanje za dobro drugih i napredak Kristovog djela, želju da budu Božji suradnici. Ali ako ikada nauče obavljati pravi misionar-ski posao za druge, prvo moraju naučiti raditi za svoje ukućane koji imaju prirodno pravo na njihovu službu lju-bavi. (6T, str. 429)

Naši domovi moraju biti sređeni i treba uložiti ozbilj-ne napore da se svaki član obitelji zainteresira za misio-narske pothvate. Moramo se truditi da naša djeca zavole ozbiljan posao za neobraćene, da daju sve od sebe u svako doba i da na svakom mjestu govore o Kristu. (RH, 4. srp-nja 1893.)

Zapis anđelaKada muževi odlaze na posao ostavljajući svoje žene

u kući da se brinu za djecu, žena i majka obavlja potpuno jednak i značajan posao kao muž i otac. Iako je jedan u misionarskom polju, drugi je misionar u domu čije brige,

207

strahovanja i tereti često daleko nadmašuju one koje ima muž i otac. Njezin je posao svečan i važan — da obliku-je um i karakter svoje djece, da ih nauči da budu korisna ovdje i da se pripreme za budući, vječni život. Muž će u otvorenom misionarskom polju možda primiti počasti od ljudi, dok mučenica u domu neće primiti nikakvo ze-maljsko priznanje za svoj rad. Ali ako ona radi za najveće dobro svoje obitelji, nastojeći po božanskom Uzoru obli-kovati karakter članova svoje obitelji, anđeo zapisničar upisat će njezino ime među najveće misionare svijeta. Bog ne gleda stvari onako kako ih vidi čovjekovo ograničeno oko. (5T, str. 594)

Djeca trebaju sudjelovati u nošenju duhovnih i fizičkih tereta

Svi mogu nešto učiniti. Pokušavajući pronaći izgovor, neki kažu: “Moje dužnosti u domu i djeca zahtijevaju moje vrijeme i pozornost.” Roditelji, vaša djeca trebaju biti vaši pomoćnici koji uvećavaju vašu snagu i sposobnost da ra-dite za Gospodina. Djeca su mlađi članovi Gospodnje obi-telji. Ona se trebaju posvetiti Bogu kojem pripadaju po rođenju i otkupljenju. Ona trebaju biti podučena da sve sposobnosti njihovog tijela, uma i duše pripadaju Njemu. Ona trebaju biti podučena da pomažu u raznim granama nebeske službe. Ne dopustite da vaša djeca postanu smet-nja. S vama djeca trebaju dijeliti i duhovne i fizičke terete. Pomažući drugima, ona uvećavaju svoju sreću i korisnost. (7T, str. 63)

208

Dom kao središte za misionarsko podučavanje • 249248 • Kršćanska služba

Dalekosežni utjecaj domaDobro uređeno kršćansko kućanstvo snažan je dokaz

u prilog stvarnosti kršćanske vjere — dokaz koji nevjernik ne može osporiti. Svi mogu vidjeti da u obitelji djeluje utjecaj koji djeluje na djecu i da je s njima Bog Abraha-mov. Kad bi kršćanski domovi imali pravi kršćanski ka-rakter, oni bi vršili moćan utjecaj na dobro. Oni bi doista bili “svjetlost svijetu”. (Patrijarsi i proroci, str. 113)

Zadaća doma prostire se i izvan kruga njegovih čla-nova. Kršćanski dom treba postati živom poukom, koja će prikazati vrline i odlike pravih životnih načela. Takav prikaz bit će sila na dobro u ovome svijetu. Utjecaj pra-vog doma na ljudska srca i život je nešto znatno moćnije no ijedna održana propovijed. Kada mladi izađu iz takvog doma, onda su pouke koje su tu stekli usađene u njihova srca. Plemenita načela života se unose u druge domove, tako da u zajednici djeluje ozračje i utjecaj koji duhovno uzdiže. (Put u bolji život, str. 217)

Najveći dokaz sile kršćanstva koji se može predstaviti svijetu, jest uredna, disciplinirana obitelj. Ona će prepo-ručiti istine bolje od bilo čega drugog; zato što je ona živi svjedok njezine praktične sile koja djeluje na srce. (4T, str. 304)

Božja je volja da obitelji na Zemlji budu simbol obite-lji na Nebu. Kršćanski domovi, osnovani i vođeni u skladu s Božjim planom, spadaju u Njegova najuspješnija sred-stva za oblikovanje kršćanskog karaktera i napredak Nje-govog djela. (6T, str. 430)

Možda će sfera našeg utjecaja biti uska, naša sposob-nost mala, naše prilike malobrojne, stečeno znanje ogra-ničeno; ipak, koristimo li vjerno prilike da učinimo dobro

209

u svojim domovima, pružaju nam se lijepe mogućnosti. Ako otvorimo svoja srca i domove božanskim načelima života, mi ćemo postati korita kojima će protjecati rijeke životvorne sile. Iz naših će domova teći rijeke zdravlja, koje će donositi život, ljepotu i plodnost tamo gdje su sada besplodnost i suša. (Put u bolji život, str. 218,219)

Odabiranje zastave za domVidjela sam kako Sotona postavlja svoju zastavu u do-

movima onih koji govore da su Božji izabranici; ali oni koji hode u svjetlu trebaju biti sposobni praviti razliku iz-među crne zastave neprijatelja i krvlju poprskanog Kristo-vog barjaka. (4T, str. 200)

Važnost obiteljskog oltaraVi koji govorite da ljubite Boga, vodite Isusa sa so-

bom kamo god idete; i kao patrijarsi u staro doba, podi-gnite oltar Gospodinu gdje god postavite šator. U ovom je pogledu potrebna reforma — reforma koja će biti duboka i široka. (5T, str. 320,321)

Sotona čini veliki napor da pripadnike Božjeg naro-da odvoji od Boga; i on uspijeva u svojoj nakani kada se vjerski život guši u poslovnim brigama, kada tako zaokupi njihov um poslom da nemaju vremena čitati Bibliju, moliti se u tajnosti i prinijeti žrtve hvale i zahvalnosti na oltar ujutro i uvečer. (5T, str. 426)

Neka obiteljska bogoslužja budu privlačna i zanimlji-va. (5T, str. 335)

Ona (djeca) trebaju biti poučena da poštuju trenutke molitve; od njih treba tražiti da ujutro ustanu i prisustvuju obiteljskom bogoslužju. (5T, str. 424)


Vjeru treba učiniti privlačnom za djecu, a ne odboj-nom. Trenutke obiteljskog bogoslužja treba učiniti najsret-nijim vremenom u danu. Neka tekst iz Pisma bude dobro odabran i jednostavan; neka se djeca pridruže u pjesmi, a molitve neka budu kratke i konkretne. (SW,13. lipnja 1905.)

Za obiteljskim stolom i oltarom gosti su dobrodošli. Vrijeme molitve ostavlja dojam na one kojima je pruženo gostoprimstvo, a čak i jedan posjet može značiti spasenje duše od smrti. Za ovaj posao Gospodin daje račun govore-ći: “Ja ću platiti.” (6T, str. 347)

Djecu treba učiti da poštuju i uživaju u trenucima mo-litve. Prije nego što napusti kuću i krene na posao, cijela obitelj treba uputiti žarku molitvu Bogu da ih čuva tijekom dana. Dođite u poniznosti sa srcem punim nježnosti i s osjećajem da su pred vama i pred vašom djecom kušnje i opasnosti; u vjeri ih privedite oltaru, usrdno moleći da se Gospodin brine za njih. Službujući anđeli čuvat će djecu koja su tako posvećena Bogu. Dužnost je kršćanskih ro-ditelja da ujutro i uvečer ozbiljnom molitvom i ustrajnom vjerom podignu ogradu oko svoje djece. Ona trebaju tako živjeti da bi ugodila Bogu. (1T, str. 397,398)

Abraham, “prijatelj Božji”, nama je ostavio vrijedan primjer. Njegov je život bio život vjere. Kad god je podi-zao svoje šatore, u blizini je podizao i žrtvenik i pozivao sve u taboru na jutarnje i večernje žrtve. Žrtvenici su osta-jali i nakon što su šatori uklonjeni. U godinama koje su slijedile, medu Kanaancima je bilo onih koje je Abraham poučio u vjeri, i kad su oni došli do žrtvenika, oni su znali tko je tu bio prije njih, a kad je on podizao svoj šator, on bi popravljao žrtvenik i služio živome Bogu. (Patrijarsi i proroci, str. 99)

210

22Molitva i misionarski

sastanak

Tajna uspješne molitveIzgradnja Božjeg kraljevstva usporava se ili ubrzava,

a to ovisi o nevjernosti ili vjernosti ljudskih oruđa. Djelo nailazi na prepreke kada ljudi ne surađuju s Bogom. Ljudi se mogu moliti: “Dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji,” ali ako se u svojem životu ne ponašaju u skladu s ovom molitvom, njihove molbe bit će uzaludne. (6T, str. 437,438)

Molitva na vagiCijelo Nebo promatra stanovnike Zemlje. Anđeli i

Bog nebeski promatraju one koji tvrde da su kršćani i važu njihove molitve. (AST, 22, lipnja 1903.)

211

Molitva i misionarski sastanak • 253252 • Kršćanska služba

Sastanci trebaju biti zanimljiviNeka evanđeoski sastanak bude dobro iskorišten i lju-

di poučeni kako obavljati misionarski posao. (AOC, str. 11)

Naši molitveni i društveni sastanci trebaju biti trenu-ci pomoći i ohrabrenja. Svatko treba nešto učiniti da ovi skupovi budu što zanimljiviji i korisniji. Ovo se najbolje može učiniti stjecanjem svakodnevnih iskustava u Bož-jem djelu i spremnošću da se govori o Njegovoj ljubavi na skupovima Njegovog naroda. Ako ne dopustite da tama i nevjerovanje uđu u vaša srca, oni se neće pojaviti ni na vašim sastancima. (SW, 7. ožujka 1905.)

Naše sastanke treba učiniti vrlo zanimljivima. Oni tre-baju biti prožeti čistim nebeskim ozračjem. Neka na njima ne bude dugih, suhoparnih govora i formalnih molitava samo zato da popune vrijeme. Svi trebaju biti spremni da izvrše svoju ulogu i kada svi obave svoju dužnost, sasta-nak treba biti završen. Na taj će se način pozornost održati do kraja. To je prinošenje prihvatljivog bogoslužja Bogu.Njegovu službu treba učiniti zanimljivom i privlačnom i ne smije se dopustiti da se pretvori u suhu formu. Mi mo-ramo živjeti za Krista iz minute u minutu, iz sata u sat i iz dana u dan; tada će Krist boraviti u nama i kada se budemo sastajali, Njegova ljubav u našim srcima bit će kao izvor u pustinji koji osvježava sve i čini da oni koji su bili blizu smrti budu željni vode života. (5T, str. 609)

Nemojte zamišljati da ćete kod mladih pobuditi zani-manje ako pođete na misionarski sastanak i propovijeda-te dugu propovijed. Planirajte na koji ćete način pobuditi živo zanimanje. Iz tjedna u tjedan mladi trebaju donosi-ti svoje izvještaje, govoriti što su učinili za Spasitelja i u

212

čemu su uspjeli. Ako misionarski sastanak bude prilika za iznošenje takvih izvještaja, on neće biti dosadan, nezani-mljiv i zamoran. Bit će pun zanimljivosti i dobro posjećen. (GW, str. 210,211)

Kada se vjera uhvati za Krista, istina će donijeti duši radost a vjerska služba neće biti dosadna i nezanimljiva. Vaši društveni sastanci koji su sada dosadni i bez duha, bit će oživljeni Svetim Duhom; svakoga dana stjecat ćete bo-gato iskustvo ako kršćanstvo koje ispovijedate provodite u život. (6T, str. 437)

Svjedočanstvo osobnog iskustvaKao Kristovi sljedbenici moramo postići da svojim

riječima pružamo pomoć i ohrabrenje jedni drugima u kr-šćanskom životu. Mnogo više trebamo govoriti o drago-cjenim poglavljima svojeg iskustva. (Isusove usporedbe, str. 228)

Crkvi su potrebna nova, živa iskustva vjernika koji imaju stalnu zajednicu s Bogom. Suhoparna, slaba svjedo-čanstva i molitve, u kojima nema Krista, nisu od pomoći narodu. Kada bi svatko tko tvrdi da je Božje dijete bio ispunjen vjerom, svjetlom i životom, kakvo bi divno svje-dočanstvo bilo pruženo onima koji dolaze slušati istinu! Koliko bi duša bilo zadobiveno za Krista! (6T, str. 64)

Naše svjedočanstvo o Kristovoj dobroti je sredstvo što ga je Bog izabrao da bi Krista otkrio svijetu. Naše je da objavimo Njegovu milost u svjetlu u kojem su je predočili sveti Božji ljudi iz prošlosti; ali ono što će biti najuspješni-je i najdjelotvornije jest svjedočanstvo o našem osobnom iskustvu. Mi smo Božji svjedoci u trenutku kad otkrivamo djelovanje božanske moći u sebi samima. To će se svjedo-

213

Molitva i misionarski sastanak • 255254 • Kršćanska služba

čanstvo razlikovati kod svakog pojedinca, jer nitko drugi ne doživljuje posve isto iskustvo. Bog želi da svatko od nas, na svoj način, podigne hvalu Njemu. Naša dragocjena priznanja, u kojima govorimo o slavi Njegove milosti, kad iza njih stoji pravi kršćanski život, imaju neodoljivu moć na ljudske duše. (Put u bolji život, str. 52)

Hvala i zahvaljivanjeHvaliti Boga punim i iskrenim srcem naša je dužnost

isto toliko koliko i molitva. Mi moramo pokazati svijetu i svim nebeskim bićima da cijenimo zadivljujuću Bož-ju ljubav prema palom čovječanstvu i da očekujemo sve veće i veće blagoslove iz Njegovog beskrajnog obilja. ... Kad osjetimo da je sila Svetoga Duha na poseban na-čin djelovala u našem životu, naša radost u Gospodinu i naša uspješnost u Njegovoj službi značajno će se povećati ukoliko budemo govorili o Njegovoj dobroti i Njegovim divnim djelima koja je učinio za svoj narod. Kad na ovaj način slavimo Boga, Sotona se povlači. Mi više nemamo vremena za gunđanje i prigovaranje i kušač gubi tlo pod nogama. U nama jačaju one karakterne osobine koje sta-novnike Zemlje pripremaju za nebeske stanove. Ovakvo svjedočenje snažno utječe i na druge. Nema uspješnijeg načina zadobivanja duša za Krista od ovoga. (Isusove us-poredbe, str. 202,203)

Gospodin želi da spominjemo Njegovu dobrotu i da govorimo o Njegovoj moći. Njemu se odaje čast izražava-njem hvale i zahvaljivanja. On sam kaže: “Pravo me štu-je onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu.” (Psalam 50,23) Dok su prolazili kroz pustinju, sinovi Izraelovi slavili su Boga svetim pjesmama. Gospodnje zapovijedi i Njegova obeća-nja skladani su kao pjesme koje su putnici pjevali tijekom

214

cijelog putovanja. A kad su u Kanaanu proslavljali svoje vjerske blagdane, sjećali su se Božjih divnih djela i upući-vali pjesme zahvale u čast Njegovom imenu. Bog je želio da i cijeli život Njegovog naroda bude život odavanja hva-le Stvoritelju. (Isusove usporedbe, str. 201,202)

Opasna politikaNeki, bojeći se da ne izgube zemaljska blaga, zane-

maruju molitvu i bogoslužja, da bi više vremena posve-tili svojem imanju ili svojem poslu. Oni svojim djelima pokazuju što najviše cijene. Oni žrtvuju vjerske prednosti bitne za njihov duhovni napredak, za stvari ovoga života i propuštaju priliku da steknu znanje o Božjoj volji. Oni ne usavršavaju svoj kršćanski karakter i ne zadovoljavaju Božje mjerilo. Njima su njihovi prolazni, svjetovni probici na prvom mjestu i Bogu kradu vrijeme koje bi trebali po-svetiti Njegovoj službi. Takve ljude Bog obilježava i oni će primiti prokletstvo, a ne blagoslov. (2T, str. 654)

Utješno obećanjeBog neće zaboraviti one koji se sastaju i razmišljaju o

Njegovom imenu i sačuvat će ih od velikog ognja. Oni će u Njegovim očima biti kao drago kamenje. (4T, str. 107)

Razne grane misionarskog djela • 257

23Razne grane

misionarskog djela

Briga za slijepeAnđeli su poslani da služe Božjoj djeci koja su fizički

slijepa. Oni čuvaju njihove korake i spašavaju ih od bez-brojnih opasnosti koje vrebaju na njihovoj stazi, a oni to ne znaju. (3T, str. 516)

On ne sluša molitve svojeg naroda dok ... su slijepi i bolesni zanemareni među njima. (3T, str. 518)

Ako u crkvi ima onih koji sablažnjavaju slijepe, oni će biti izvedeni pred pravdu jer nas je Bog postavio da bude-mo čuvari slijepih, napaćenih, udovica i siročadi. Kamen spoticanja koji se spominje u Božjoj riječi ne označava kamen postavljen pred noge slijepcu da se ovaj spotakne; on označava mnogo više od toga. On označava postupke koji povređuju utjecaj slijepoga brata, koji rade protiv nje-govog dostojanstva ili sprečavaju njegov napredak. (3T, str. 519)

215

Slijep čovjek se na svakom koraku susreće s nezgoda-ma zbog nedostatka vida. Srce u kojem se ne budi sažalje-nje i suosjećanje kada vidi slijepca, koji pipajući traži put kroz svijet koji je za njega obavijen tamom, doista je tvrdo i mora biti omekšano Božjom milošću. (3T, str. 521)

Briga za siročadSve dok pobjeda ne proguta smrt, bit će siročadi za

koju će biti potrebna briga, koja će patiti puno više ako vjernici Crkve ne pokažu prema njima nježno sažaljenje i dobrotu. Gospodin nam zapovijeda: “Uvedi pod krov svoj beskućnike.” Kršćanstvo mora nadoknaditi očeve i majke ovim beskućnicima. Sažaljenje prema udovicama i siročadi pokazano u molitvama i djelima, javit će se u Božjem sje-ćanju da bi uskoro bilo nagrađeno. (RH, 27. lipnja 1893.)

Kada pomažete siromašnima, suosjećate s napaćeni-ma i potlačenima i kada se sprijateljujete sa siročadi, vi stupate u bliskiji odnos s Isusom. (2T, str. 25)

Ima siročadi za koju se treba brinuti; ali mnogi se ne usuđuju prihvatiti takvog posla jer on zahtijeva više truda nego što oni žele uložiti, budući da će im onda ostati malo vremena za vlastita zadovoljstva. Ali kada Kralj bude vr-šio istragu, ove sebične, uskogrudne duše, koje ništa ne rade, saznat će tada da je Nebo pripremljeno za one koji su bili radnici, za one koji su se radi Krista odricali sebe. Ništa nije pripremljeno za one koji su uvijek posebno vo-ljeli i pazili na sebe. Strašna kazna kojom je Kralj prijetio onima koji su Mu bili s lijeve strane u ovom slučaju nije zbog nekog velikog zla koje su Mu učinili. Oni nisu osu-đeni zbog djela koje su učinili, već zbog onoga što nisu učinili. Oni nisu činili ono što im je Nebo odredilo. Oni su

216

Razne grane misionarskog djela • 259258 • Kršćanska služba

udovoljavali sebi i dobit će svoj dio sa sebičnima. (RH, 16. kolovoza 1881.)

Ima siročića koje je Krist preporučio svojim sljedbeni-cima kao svoje štićenike. Mi ih vrlo često zanemarujemo. Oni mogu biti poderani, neuredni, na svaki način nepri-vlačni, ali ipak su Božje vlasništvo. I oni su kupljeni i isto su toliko dragocjeni u Njegovim očima kao i mi. Oni su pripadnici Božje velike obitelji i kršćani, kao Božji upra-vitelji, odgovorni su za njih. On kaže: “Duše ću njihove tražiti iz vaših ruku!” (Isusove usporedbe, str. 265)

Gospodin poziva svakog vjernika da izvrši svoju duž-nost prema ovim siromašnima. Međutim, nemojte za njih raditi samo zato što ste dužni, već zato što ih volite i što je Krist umro da ih spasi. Krist je otkupio ove duše kojima je potrebna vaša briga i On očekuje da ih volite kao što je On volio vas u vašim grijesima i svojevoljnosti. (RH, 27. lipnja 1893.)

On ne sluša molitve svojeg naroda dok se siročad, oni koji su bez oca, hromi, slijepi i bolesni među njima zane-maruju. (3T, str. 518)

Široko polje pruža se pred svima koji žele raditi za Gospodina skrbeći se za ovu djecu i mlade koji nemaju prijatelje, postavljajući ih na mjesto koje će biti povoljno za oblikovanje pravog karaktera da bi mogli postati djeca Božja. Ima djece koja ne obećavaju mnogo i koju treba nježno pridobivati; mnogi koji su inače odrasli u neznanju i koji su bili zavedeni od društva koje ih je odvelo u porok i zločin, mogli bi dobiti povoljne uvjete i pod kršćanskom nježnom brigom i pažnjom biti spašeni za Krista. ... Ovaj rad za druge zahtijevat će napor, samoodricanje i žrtvu; ali što je mala žrtva koju možemo prinijeti u usporedbi s

217

Božjim velikim darom u Osobi Njegovog jedinorođenog Sina? Bog nam je dao prednost da postanemo Njegovi su-radnici. (RH, 27. lipnja 1893.)

Ljudi druge boje kožeU ovoj zemlji postoji veliko, neobrađeno polje. Obo-

jena rasa, koja broji tisuće i tisuće pripadnika, moli za pozornost i suosjećanje svakog pravog, praktičnog vjer-nika u Kristu. Ovi ljudi ne žive u stranoj zemlji i oni se ne klanjaju idolima od drveta i kamena. Oni žive među nama i često je preko svjedočenja Svetoga Duha Bog po-kušao skrenuti našu pozornost na njih, govoreći nam da su ovdje zanemarena ljudska bića. Ovo široko polje leži pred nama neobrađeno i traži svjetlo koje je dano nama. (8T, str. 205)

Između bijelaca i crnaca podignuti su zidovi razdvaja-nja. Ovi zidovi predrasuda sami će se srušiti kao jerihon-ski zidovi ako kršćani budu slušali Božju riječ koja im na-ređuje da iznad svega ljube Gospodina, a nepristrano svoje bližnje. ... Neka svaka crkva čiji vjernici tvrde da vjeruju u istinu za ovo vrijeme, pogleda na ovu zanemarenu, po-tlačenu rasu koja je zbog ropstva bila lišena prednosti da misli i radi za sebe. (RH, 17. prosinca 1895.)

Prionimo na posao za južnjake. Ne budimo zadovolj-ni samo promatranjem i davanjem prijedloga koji nikad nisu ostvareni, već učinimo nešto od srca za Gospodina da ublažimo jad naše obojene braće. (RH, 4. veljače 1896.)

Ime crnog čovjeka upisano je u Knjigu života pokraj imena bijelog čovjeka. Svi su jedno u Kristu. Rođenje, po-ložaj ili boja ne mogu uzdići ili poniziti ljude. Karakter čini čovjeka. Ako čovjek crvene boje kože, Kinez ili Afri-

218


kanac preda svoje srce Bogu u poslušnosti i vjeri, Isus ga ne ljubi manje zbog njegove boje. On ga naziva svojim ljubljenim bratom. (SW, str. 8, 20. ožujka 1891.)

Dolazi dan kada bi zemaljski kraljevi i gospoda rado zamijenili mjesta s najprezrenijim Afrikancem koji se uhvatio za evanđeosku nadu. (SW, str. 8, 20. ožujka 1891.)

Bog se ne brine manje za duše afričke rase koje bi se mogle pridobiti da Mu služe, nego što se brinuo za Izrael. On traži mnogo više od svojeg naroda nego što mu je on pružio u misionarskom radu među ljudima s Juga u svim slojevima, a osobito među obojenom rasom. Zar nemamo još veću obvezu raditi za obojene nego za one kojima je život bio naklonjeniji? Tko je držao ovaj narod u ropstvu? Tko ih je držao u neznanju? ... Ako je rasa degradirana, ako su zaostali u navikama i ponašanju, tko ih je učinio takvima? Zar im bijelci nisu dužni? Na-kon toliko nepravde koja im je učinjena, zar ne bi trebalo uložiti ozbiljan napor da se podignu? Istina im se mora odnijeti. I oni moraju spašavati duše kao i mi. (SW, str. 11,12; 20. ožujka 1891.)

Reforma koja uzdiže umjerenostOd svih koji tvrde da se ubrajaju među prijatelje umje-

renosti, adventistički kršćani trebaju stajati u prvim redo-vima. (GW, str. 384)

U pitanju umjerenosti ne oklijevajte. Budite čvrsti kao stijena. (GW, str. 394)

Osim držanja javnih predavanja, mi trebamo obaviti posao u prilog umjerenosti. Moramo iznijeti svoja načela u našim traktatima i časopisima. Moramo iskoristiti sva-ko moguće sredstvo kako bismo pokrenuli naš narod da

219

izvrše svoju dužnost i stupe u vezu s onima koji ne pozna-ju istinu. Uspjeh koji smo postigli u misionarskom djelu potpuno je usklađen sa samoodricanjem i samopožrtvova-njem koje smo uložili. Jedino Gospodin zna što smo mo-gli postići da smo se kao narod ponizili pred Njim i jasno objavljivali istinu o umjerenosti. (GW, str. 385)

Pitanje umjerenosti treba dobiti odlučnu potporu Božjeg naroda. Neumjerenost stječe prevlast; popuštanje sebi sve više raste pa su zato nužne publikacije koje se bave zdrav-stvenom reformom. Literatura koja govori o ovoj temi ruka je koja pomaže Evanđelju, koja vodi duše u istraživanje Bi-bliju da bi bolje razumjele istinu. Treba podići glas upozore-nja protiv velikog zla neumjerenosti; a da bismo ovo mogli učiniti, svaki svetkovatelj subote treba proučavati i provoditi u život pouke koje se nalaze u našim zdravstvenim časopisi-ma i knjigama. Oni trebaju učiniti i više od ovoga: trebaju se ozbiljno potruditi da ove publikacije kruže među njihovim susjedima i prijateljima. (SW, 20. studenoga 1902.)

Govorite im o potpunom odricanju i recite im da svoj novac, što bi ga inače izdali na alkohol, duhan, ili na slične užitke, posvete za pomoć bolesnima bez sredstava za lije-čenje ili za školovanje djece i mladih, čime bi oni postali korisni društvu u kojem žive. (Put u bolji život, str. 128)

Važno je nastaviti započeti posaoIznošenje istine na velikim skupovima rezultira buđe-

njem duha radoznalosti i jako je važno da ovo zanima-nje bude praćeno osobnim radom. Oni koji žele istraživati istinu, trebaju biti naučeni da marljivo proučavaju Božju riječ. Netko im mora pomoći da zidaju na sigurnom te-melju. U ovom kritičnom trenutku u njihovom vjerskom 220


iskustvu, vrlo je važno da im mudri biblijski radnici pruže pomoć i da u skladu s njihovim razumijevanjem otvore riznicu Božje riječi. (9T, str. 111)

Zlatni trenutak je izgubljen. Nakon dojmova koji su učinjeni, nije nastavljen rad. Bolje bi bilo da nije probuđen nikakav interes, jer gdje se jednom pruži otpor i vjera ohlad-ni, istina će vrlo teško ponovno izvršiti dojam. (2T, str. 118)

Upravljanje novčanim sredstvimaKad god trošimo novac, trebamo nastojati ispuniti na-

mjeru Onoga koji je Prvi i Posljednji u svim kršćanskim naporima. (9T, str. 49)

Novac ima veliku vrijednost jer može učiniti mnogo dobra. U rukama Božje djece on postaje hrana gladnima, voda žednima, odjeća neodjevenima. On je obrana potla-čenima, sredstvo za pomoć bolesnima. Međutim, novac sam po sebi nema više vrijednosti od pijeska ukoliko se ne upotrijebi za podmirivanje životnih potreba, za poma-ganje bližnjima i za unapređenje Kristovog djela. (Isusove usporedbe, str. 238)

Bog je napravio planove za unapređenje svojega djela i On je svojem narodu osigurao višak sredstava da bi se, kad On zatraži pomoć, mogao odazvati i reći: “Gospodine, tvojim talentima zaradio sam još talenata.” (9T, str. 58)

Novac se ne može ponijeti u sljedeći život; tamo neće ni biti potreban; ali dobra djela kojima smo zadobili duše za Krista ponijet ćemo i u nebeske dvorove. Oni koji Gos-podnje darove sebično zadržavaju za sebe, koji svoje bli-žnje u potrebi ostavljaju bez pomoći i ne čine ništa da bi unaprijedili Božje djelo u svijetu, sramote svojeg Stvori-telja. Pokraj njihovih imena u nebeskim knjigama bit će zapisano da su pokrali Boga. (Isusove usporedbe, str. 177)

Kakva je vrijednost novca u ovo vrijeme u usporedbi s vrijednošću duša? Svaki naš dolar treba smatrati Gospod-njim, a ne našim, dragocjenošću koju je Bog povjerio nama; ne da bi bio potrošen na nepotrebna zadovoljstva, već da bi brižljivo bio iskorišten za Božje djelo u radu na spašavanju muškaraca i žena od propasti. (LS, E. G. W, str. 214)

Zar misionarski posao koji treba obaviti u našem svi-jetu nije dovoljno značajan da upravlja našim utjecajem i sredstvima? Zar ne bismo sebi trebali uskratiti svako od-laženje u krajnost i svoje darove staviti u Božju riznicu, da istina bude poslana u druge zemlje i potpomognute do-maće misije? Zar ovaj posao neće naići na odobravanje Neba? Djelo za ove posljednje dane nije potpomognuto velikim darovnicama niti je unaprijeđeno svjetovnim utje-cajem. Ono je potpomognuto darovima koji su bili rezultat samoodricanja, duha požrtvovanja. Bog nam je dao pred-nost da sudjelujemo s Kristom u Njegovim patnjama ov-dje i omogućio nam da budemo baštinici na novoj Zemlji. (RH, 2. prosinca 1890.)

Pokazano mi je da anđeo zapisničar vjerno bilježi sva-ki dar koji je posvećen Bogu i stavljen u riznicu, a također i ono što je postignuto ovim darovanim sredstvima. Božje oko vidi svaki novčić koji je posvećen Njegovom djelu i da li onaj koji daje, daje rado ili nerado. Također je zabi-lježena i pobuda prigodom davanja. Oni koji su samopo-žrtvovni, posvećeni, koji vraćaju Bogu ono što je Njegovo kao što On zahtijeva od njih, bit će nagrađeni prema svo-jim djelima. Čak i ako se sredstva koja su tako posvećena ne upotrijebe valjano i ne ostvare cilj koji je davatelj imao u vidu — na slavu Bogu i spasenje duša — oni koji su se iskrene duše žrtvovali s jedinom namjerom da proslave Boga, neće izgubiti svoju plaću. (2T, str. 518,519)

221


Svaka prilika za pomoć bratu koji je u nevolji ili Božjem djelu u širenju istine, biser je koji šaljete pred sobom i ulažete ga u nebesku banku gdje se čuva na sigurnom mjestu. Bog vas stavlja na kušnju da se pokažete. On vam je izdašnom rukom davao blagoslove i sada želi vidjeti kako ih koristite, hoćete li pomagati onima kojima je pomoć neophodna i ho-ćete li osjetiti vrijednost duša i učiniti sve što je u vašoj moći sa sredstvima koja vam je On povjerio. Svaka tako iskorište-na prilika predstavlja mogućnost da sabirete blago na nebu. (3T, str. 249,250)

Nebeski sustav izvještavanjaAnđeli vode vjeran zapisnik o djelima svakog čovje-

ka. (1T, str. 198)Svako djelo ljubavi, svaka ljubazna riječ, svaka moli-

tva za napaćene i potlačene, stoje u izvještaju koji se do-nosi pred vječno prijestolje i koji se ne može uništiti. (5T, str. 133)

Na Nebo stiže izvještaj o svakom našem uspješnom naporu da odagnamo tamu i proširimo spoznaju o Kristu. Kad se pred Ocem govori o ovim djelima, radost obuzima svu nebesku vojsku. (Djela apostolska, str. 96)

Anđelima je zapovjeđeno da budu naši pomagači. Oni se kreću između Zemlje i Neba, noseći zapis o tome što ljudi čine. (SW, 2. travnja 1903.)

Za takve bi bilo dobro da se sjete izvještaja koji se čuvaju na Nebu — knjige u kojoj ništa nije izostavljeno niti pogrešno zapisano, i iz koje će im se suditi. U njoj je zapisana svaka zanemarena prilika da se obavi neka služba za Boga; ali u njoj je sačuvana i vječna uspomena na svako djelo vjere i ljubavi. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 639)

222 24Kvalifikacije za uspješnu

kršćansku službu

UspješnostRavnodušnost i neuspješnost nisu odlike pobožnosti.

Kada shvatimo da radimo za Boga, imat ćemo veći osjećaj svetosti duhovne službe nego što smo ikad imali. To shva-ćanje ulit će život i budnost i ustrajnu energiju u vršenje svake dužnosti. (9T, str. 150)

Vrijeme zahtijeva veću uspješnost i potpunije posve-ćenje. O, ja sam tako obuzeta ovim predmetom da vičem k Bogu: “Podigni i pošalji vjesnike ispunjene osjećajem vlastite odgovornosti, vjesnike u čijim je srcima raspeto klanjanje samome sebi, što je temelj svakoga grijeha.” (9T, str. 27)

Djelo povjereno učenicima zahtijevat će veliki trud jer će se plima zla duboko i snažno podići protiv njih. (Djela apostolska, str. 20)

223

Kvalifikacije za uspješnu kršćansku službu • 267266 • Kršćanska služba

Kultiviran govorPravilno njegovana sposobnost govora i služenja nji-

me dolazi do izražaja na svim područjima kršćanskog djelovanja ... Mi se moramo naviknuti govoriti ugodnim tonom, služiti se čistim i pravilnim jezikom i ljubaznim i učtivim riječima. (Isusove usporedbe, str. 226)

Svaki propovjednik i svaki učitelj treba imati na umu da ljudima prenosi poruku koja ima vječnu vrijednost. Iz-govorena istina sudit će im u veliki dan konačnog obraču-na. Ima duša kod kojih će način na koji se vijest iznosi od-lučiti hoće li je prihvatiti ili odbaciti. Potrudimo se, onda, da se riječ tako izgovara da utječe na razum i da djeluje na srce. Ona se mora izgovarati polako, jasno i svečano, a ipak sa svom ozbiljnošću koju njezina važnost zahtijeva. (Isusove usporedbe, str. 226)

Dok se trudite privući druge u zaklon Njegove ljuba-vi, neka čistoća vašeg jezika, nesebičnost vaše službe, ve-drina vašeg ponašanja, svjedoče o moći Njegove milosti. (Put u bolji život, str. 88)

Svaki je kršćanin pozvan da drugima objavi neistraži-vo Kristovo bogatstvo; zato se i mora truditi da postigne savršenstvo u umijeću govora. On Božju riječ mora prika-zati na takav način da za nju zainteresira svoje slušatelje. Bog ne želi da Njegova ljudska oruđa budu neotesana. Nije po Njegovoj volji da čovjek umanji ili čak oslabi nebesku maticu vode života koja kroz njega teče u svijet. (Isusove usporedbe, str. 226)

Oni će se odgajati da budu strpljivi, ljubazni, prijazni i susretljivi. Oni će pokazivati pravu kršćansku učtivost imajući na umu da Krist, njihov Prijatelj, ne može odobriti grube riječi ili osjećaje. Njihove riječi bit će pročišćene.

224

Dar govora smatrat će dragocjenim talentom koji im je po-zajmljen da obave uzvišen i svet posao. (GW, str. 97)

Kultura uma Nama kao narodu potrebna je kultura uma koju mora-

mo imati da bismo zadovoljili zahtjeve vremena. (4T, str. 414)

Ne smijemo nasumice ući u Gospodnje djelo i očeki-vati uspjeh. Gospodinu su potrebni umni, misaoni ljudi. Isus traži suradnike, ne nesigurne i nespretne. Bog želi ra-zumne ljude koji pametno razmišljaju kako obaviti veliki posao, potreban za spasenje duša. (4T, str. 67)

Neki trebaju vježbanjem disciplinirati svoj um. Oni ga trebaju prisiliti na razmišljanje. Sve dok se oslanjaju na nekog drugog da misli za njih, da rješava njihove po-teškoće, a sami odbijaju svoj um opteretiti razmišljanjem, sve dotle trajat će slabo pamćenje, nesposobnost gledanja naprijed i pravljenja razlike između stvari. Svatko se mora potruditi da obrazuje svoj um. (2T, str. 188)

Bog ne želi da budemo zadovoljni lijenim, nedisci-pliniranim umom, nejasnim mislima i slabim pamćenjem. (CT, str. 506)

Božji narod mora biti marljiv u učenju, ozbiljan u stje-canju znanja, koji nikad ne gubi ni časa. Ustrajni napor po-moći će im da se uzdignu do visokog stupnja uzvišenosti kao kršćana, kao ljudi sile i utjecaja. (4T, str. 411)

Svaki trenutak bremenit je vječnim posljedicama. ... Nekoliko trenutaka ovdje, nekoliko trenutaka tamo, koji se lako mogu izgubiti u beskorisnom razgovoru; jutarnji sati koji se tako često mogu uludo potrošiti u krevetu, vri-jeme provedeno u tramvaju, u vlaku ili u čekanju na po-

225


staji; trenuci čekanja da se iznese objed, čekanje na one koji zakašnjavaju na sastanke — ukoliko biste tada imali knjigu u ruci, ukoliko biste te djeliće vremena iskoristili za učenje, čitanje ili korisno razmišljanje, što bi se sve moglo postići! (Isusove usporedbe, str. 232)

Odlučnost u namjerama, ustrajna marljivost, brižljivo trošenje vremena — sve bi to moglo pomoći čovjeku da stekne znanje i razvije um i da se tako osposobi za skoro svaki značajan i koristan posao. (Isusove usporedbe, str. 232)

Ljudi na odgovornim položajima trebaju se stalno usa-vršavati. Oni se ne smiju usidriti u nekom starom iskustvu i misliti da nije potrebno da postanu znanstveni radnici. Čovjek, iako najbespomoćnije od svih Božjih stvorenja kada dođe na svijet i najizopačenije po svojoj naravi, ipak je sposoban stalno napredovati. On može biti prosvijet-ljen znanošću, oplemenjen vrlinom i može napredovati u umnom i moralnom dostojanstvu, sve dok ne dostigne sa-vršenstvo uma i čistoću karaktera malo manje od savršen-stva i čistoće anđela. (4T, str. 93)

Oni koji žele biti Božji suradnici, moraju se truditi da svaki organ svojeg tijela i svaku sposobnost uma dove-du do savršenstva. Istinsko obrazovanje jest pripravljanje svih tjelesnih, umnih i moralnih snaga za obavljanje svake dužnosti; to je uvježbavanje tijela, uma i duše za božansku službu. To je odgoj koji će zadržati svoju vrijednost i u vječnom životu. (Isusove usporedbe, str. 221,223)

Mehaničari, odvjetnici, trgovci, ljudi svih zanimanja i struka, obrazuju se da bi ovladali svojim poslom. Zar Kristovi sljedbenici trebaju biti manje razumni i dok su navodno uposleni u Njegovoj službi, ne trebaju poznava-

ti načine i sredstva za službu? Pothvat dobivanja vječnog života nadilazi svako zemaljsko razmišljanje. Da bi duše mogle biti dovedene Isusu, trebamo imati znanje o ljud-skoj prirodi i proučavati ljudski um. Potrebno je mnogo brižljivog razmišljanja i vatrenih molitava da bi se uspješ-no prilazilo muškarcima i ženama u pitanju velikog pred-meta istine. (4T, str. 67)

Kršćansko dostojanstvo i učtivostNedostatak pravog dostojanstva i kršćanske uglađeno-

sti u redovima svetkovatelja subote ne ide u korist nama kao narodu i čini da istina koju propovijedamo bude neu-kusna. Ako oni koji propovijedaju istinu ne iskoriste svo-je prednosti i prilike da rastu do pune visine muškaraca i žena u Kristu Isusu, oni neće služiti na čast djelu istine niti na čast Kristu. (4T, str. 358,359)

Obvezno sačuvajte dostojanstvo djela urednim živo-tom i pobožnim razgovorima. Nikad se ne plašite misleći da ste previsoko podigli zastavu. ... Sva prostota i grubost moraju se ukloniti od nas. Učtivost, profinjenost, kršćan-ska uglađenost moraju se njegovati. Pazite da ne budete osorni i nabusiti. Ne smatrajte to vrlinama jer ih Bog ne smatra vrlinama. Trudite se da nikoga ne uvrijedite. (RH, 25. studenoga 1890.)

Postoji vrlo velika potreba da muškarci i žene koji po-znaju Božju volju, nauče biti uspješni radnici u Njegovom djelu. Oni trebaju biti uglađene osobe pune razumijevanja, bez varljivog vanjskog sjaja, s namještenim i usiljenim osmijehom svjetovnog čovjeka, već s uglađenošću i pra-vom učtivošću koja ima ukus Neba i koju će svaki kršća-nin imati ako ima udjela u božanskoj naravi. (4T, str. 358)

226


Mi imamo najveću istinu i nadu koje su ikada dane našem svijetu i najveću vjeru; i mi ih želimo iznijeti svi-jetu u njihovoj uzvišenosti. Mi često zauzimamo stav kao da prolazimo kroz svijet tražeći ispriku od njega zbog toga što se zusuđujemo vjerovati u ovu dragocjenu, svetu isti-nu; mi trebamo ponizno hoditi s Bogom i ponašati se kao djeca najvišeg Boga, kao slaba oruđa koja se bave najvaž-nijim i uzvišenijim od bilo kojeg prolaznog, svjetovnog posla. (RH, 26. srpnja 1887.)

Rad za duše zahtijeva posvećenost, poštenje, razum, marljivost, energičnost i taktičnost. Kad netko ima ove kvalifikacije, on ne može biti nezainteresiran; naprotiv, vr-šit će snažan utjecaj na dobro. (GW, str. 111)

Raditi trebaju ljudi koji su poučeni najboljem načinu približavanja pojedincima i obiteljima. Njihova odjeća treba biti uredna, ali ne gizdava, a njihovo ponašanje ta-kvo da ne bude odbojno ljudima. Postoji velika potreba za učtivošću među nama kao narodom. Ovo trebaju njegovati svi koji se prihvaćaju misionarskog rada. (4T, str. 391,392)

IskrenostOni koji imaju tako svetu i svečanu vijest kakvu ima-

mo mi koji smo je pozvani nositi, ne smiju pretjerivati u životu. Svijet promatra adventističke kršćane jer nešto zna o njihovom ispovijedanju vjere i njihovoj visoko podignutoj zastavi, i kada vidi one koji ne žive u skladu sa svojim is-povijedanjem, on s prijezirom upire prst u njih. (9T, str. 23)

Ljudi mogu imati izvanredne darove, sjajne sposob-nosti i kvalifikacije, ali jedna mana, jedan tajni grijeh stva-ra u karakteru ono što čini trula daska brodu — potpunu katastrofu i propast! (4T, str. 90)

227

Pavao je sa sobom nosio ozračje Neba. Svi koji su se družili s njim, osjećali su utjecaj njegovog jedinstva s Kri-stom. Činjenica da je njegov život pružio primjer za istinu koju je objavljivao, davala je uvjerljivu snagu njegovom propovijedanju. U tome leži moć istine. Neproračunat, ne-svjestan utjecaj svetog života najuvjerljivija je propovijed koja može biti izgovorena u prilog kršćanstvu. Argument, čak ako se na njega ne može odgovoriti, može izazvati samo protivljenje, ali primjer pobožnosti ima silu kojoj se ne može odoljeti. (GW, str. 59)

Pravi karakter se ne oblikuje izvana i onda obuče; on zrači iznutra. Ako želimo druge uputiti na stazu pravde, načela pravde kao dragocjenost moraju biti čuvana u na-šim srcima. Naše ispovijedanje vjere može objavljivati te-oriju religije, ali naša stvarna pobožnost propovijeda riječ istine. Dosljedan život, sveti razgovor, nepokolebljiva če-stitost, djelotvoran, dragovoljan duh, primjer pobožnosti — to su sredstva kojima se svjetlo pronosi svijetu. (Isusov život, str. 254)

Molitve, ozbiljne opomene i govorenje jeftini su rodo-vi, koji su često samo dodani; ali rodovi koji se pokazuju u dobrim djelima, u brizi za bijedne, siročad i udovice, to su pravi rodovi i prirodno rastu na dobrom drvetu. (2T, str. 24)

ProdornostBog ne čini čuda da bi Njegova istina napredovala.

Ako ratar zanemari zemlju i ne obrađuje je, Bog ne čini čudo da spriječi sigurne posljedice. On djeluje u skladu s velikim načelima koja su nam objavljena, a mi sa svoje strane trebamo napraviti mudre planove i upotrijebiti sred-stva pomoću kojih će Bog ostvariti sigurne rezultate. Oni

228


koji ne ulažu odlučan napor, već samo čekaju da ih Sveti Duh pokrene na akciju, izginut će u tami. Vi ne smijete mirno sjediti i ne raditi ništa u Božjem djelu. (SW, 1. pro-sinca 1903.)

Neki koji sudjeluju u misionarskoj službi su slabi, hladnokrvni, bez duha, lako se obeshrabre. Njima nedosta-je pregalaštvo. Oni nemaju pozitivne crte karaktera koje bi im dale snagu da nešto urade, nedostaje im duh i ener-gija koji mogu zapaliti oduševljenje. Oni koji žele postići uspjeh, moraju biti hrabri i puni nade. Oni trebaju njego-vati ne samo pasivne, nego i aktivne vrline. (GW, str. 290)

Gospodinu su potrebni radnici koji će uzdići pobjedu Kristovog križa. (RH, 6. svibnja 1890.)

Vijest se ne smije iznositi dosadnim, beživotnim rije-čima, već jasnim, odlučnim i poticajnim. (8T, str. 16)

Za objavljivanje ove vijesti nisu potrebni slatkorječivi govornici. Istina se mora iznositi u svoj svojoj prodornoj ozbiljnosti. Potrebni su ljudi od akcije, ljudi koji će djelo-vati s ozbiljnom i neiscrpnom energijom da se Crkva očisti i svijet opomene. (5T, str. 187)

Bogu nisu potrebni lijeni ljudi u Njegovom djelu; On želi promišljene, ljubazne, srdačne, ozbiljne radnike. (4T, str. 411)

OdlučnostOni koji su u Božjoj službi moraju pokazati živost i

odlučnost u radu na zadobivanju duša. Ne zaboravite da će neki izginuti ako mi, kao Božja oruđa, ne budemo radili s odlučnošću koja neće iznevjeriti niti se obeshrabriti. (6T, str. 418)

229

On nam je dao da obavimo veliki posao. Obavimo ga točno i odlučno. Pokažimo u svojem životu što je istina učinila za nas. (6T, str. 418)

GorljivostPotrebna je ozbiljna kršćanska gorljivost koja će se

pokazati u djelovanju. ... Kao što se vode Niagare ne mogu zaustaviti da ne teku niz vodopade, tako ni duša koja ima Krista neće biti spriječena da Ga ispovijeda. (2T, str. 233)

Tko god primi Krista kao svog osobnog Spasitelja, težit će za prednošću da služi Bogu. Kad razmišlja o ono-me što je Nebo za njega učinilo, njegovo se srce pokreće bezgraničnom ljubavlju i zahvalnošću punom divljenja. On nestrpljivo čeka da oda izražaj svoje zahvalnosti, stav-ljajući svoje sposobnosti na oltar službe za Boga. Njego-va je čežnja da pokaže svoju ljubav prema Kristu i prema onome koga je On otkupio. On osjeća potrebu za radom, naporom i žrtvom. (Put u bolji život str. 322)

Postoji široko polje za Marte s njihovom revnošću za djelotvorni vjerski rad. Međutim, neka one najprije sjednu zajedno s Marijom kraj Isusovih nogu. Neka točnost i sna-ga budu posvećene Kristovom milošću, pa će tada život biti nepobjediva sila za dobro. (Isusov život, str. 450,451)

U ime Gospodnje, s neumornom ustrajnošću i traj-nom gorljivošću koje je Krist unosio u svoj rad, nastavimo Gospodnje djelo. (9T, str. 25)

Trebamo prekinuti jednoličnost svojeg vjerskog rada. Mi obavljamo posao u svijetu, ali ne pokazujemo dovolj-no aktivnosti i gorljivosti. Kada bismo bili ozbiljniji, lju-di bi bili osvjedočeni u istinitost naše vijesti. Dosadnost i jednoličnost naše službe za Boga odbijaju mnoge duše iz

230


viših slojeva koje trebaju vidjeti duboku, ozbiljnu, posve-ćenu revnost. (6T, str. 417)

StrpljenjeDa biste postali Isusovi suradnici, trebate imati veliko

strpljenje s onima za koje radite ne prezirući jednostavnost posla, već gledajući na blagoslovljeni rezultat. Kada oni za koje radite ne zadovolje potpuno vaše mišljenje, često u svojem srcu kažete: “Neka idu; nisu vrijedni spasenja.” Što bi bilo da se Krist na sličan način ponašao prema bi-jednima i odbačenima? On je umro da spasi jadne grešni-ke, i ako radite u istom duhu i na isti način, kako je poka-zao primjerom Onaj koga slijedite, prepuštajući rezultate Bogu, nikada u ovom životu nećete moći izmjeriti koliko ste dobra učinili. (4T, str. 132)

Radite nesebično, s ljubavlju i strpljenjem prema svima s kojima dolazite u dodir. Nemojte pokazivati ne-strpljenje. Nemojte izgovoriti ni jednu neljubaznu riječ. Neka Kristova ljubav bude u vašim srcima, a zakon ljuba-vi na vašim usnama. (9T, str. 41)

TaktičnostOni koji se potpuno predaju Bogu, utkat će u svoj rad

promišljenost i molitvu i ozbiljnu, posvećenu taktičnost. (ST, 29. svibnja 1893.)

Ako je netko taktičan, marljiv i oduševljen, on će uspjeti u ovozemaljskom poslu, a iste osobine, posvećene Božjem djelu, pokazat će se stostruko uspješnijima jer će se božanska sila udružiti s ljudskim naporom. (5T, str. 276)

U radu na zadobivanju duša potrebna je velika taktič-nost i mudrost. Spasitelj nikada nije krio istinu, već ju je

231

uvijek izgovarao s ljubavlju. U svojim kontaktima s ljudi-ma, On je uvijek pokazivao najveću taktičnost i uvijek je bio ljubazan i promišljen. Nikada nije bio grub, nikada bez potrebe nije izgovorio oštru riječ, nikada osjetljivoj duši nije zadavao nepotrebnu bol. On nije osuđivao ljudsku slabost. Bez straha je osuđivao licemjerje, nepovjerenje i grijeh, ali je sa suzama i drhtavim glasom izgovarao oštre ukore. On istinu nikada nije činio okrutnom, već je uvijek pokazivao veliku nježnost prema ljudskom rodu. U Njego-vim je očima svaka duša bila dragocjena. On se držao bo-žanski dostojanstveno; pa ipak se saginjao s najnježnijim suosjećanjem i obzirom nad svakim članom Božje obitelji. U svima je vidio duše koje je u skladu sa svojom zadaćom trebao spasiti. (GW, str. 117)

Neke nagle, impulzivne, a ipak iskrene duše nakon održanog predavanja, prići će onima koji nisu s nama na vrlo netaktičan način i učiniti da istina koju im želimo uputiti za njih postane odbojna. Naraštaji djece ovoga svi-jeta mudriji su od naraštaja djece svjetla. Poslovni ljudi i političari uče se učtivosti. Njihova politika zahtijeva da postanu što privlačniji. Oni se obraćaju i ponašaju tako da imaju najveći utjecaj na um onih koji su oko njih. Oni vje-što koriste svoje znanje i sposobnosti u želji da postignu ovaj cilj. (4T, str. 68)

Ovu vijest treba odnijeti, ali dok je budemo nosili, trebamo paziti da ne napadamo, ne vršimo pritisak i ne osuđujemo one koji nemaju svjetlo koje mi imamo. Mi ne trebamo skretati sa svojega puta vršeći oštre napade na ka-tolike. Među katolicima ima mnogo onih koji su najsavje-sniji kršćani i koji hode u svojem svjetlu koje sja na njih i Bog će djelovati u njihovu korist. (9T, str. 243)


PostojanostPravi kršćanin radi za Boga ne prema poticajima, već

prema načelima; ne dan ili mjesec, već cijelog života. (CT, str. 518)

Spasitelj je bio neumoran radnik. On svoj rad nije mje-rio satima. Njegovo vrijeme, Njegovo srce, Njegova snaga bili su predani radu za čovječanstvo. Čitave dane posve-tio je radu, a čitave noći provodio u molitvi da bi primio snagu za susret s lukavim neprijateljem i svim njegovim prijevarama i da bi mogao obavljati svoju zadaću uzdiza-nja i obnove čovječanstva. Čovjek koji voli Boga ne mjeri svoj rad prema osmosatnom radnom vremenu. On radi u svako doba i nikada nije udaljen od dužnosti. Kad god mu se pruži prilika, on čini dobro. Svuda i u svako doba i na svim mjestima on pronalazi priliku da radi za Boga. Kamo god ide, on nosi miomiris. (9T, str. 445)

Onaj tko bilo kojim neopreznim postupkom izloži sra-moti Božje djelo ili oslabi ruke svojih drugova na poslu, prlja svoj karakter mrljom koja se teško može ukloniti i podiže ozbiljnu prepreku na putu svoje buduće upotreblji-vosti. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 421)

“Uzmite jaram moj na se”, kaže Isus. Jaram je oruđe službe. Stoka se upreže u jaram da bi radila, a jaram je potreban da bi mogla uspješno raditi. Ovim slikovitim pri-kazom Krist nas uči da smo pozvani u službu dok god traje naš život. Moramo uzeti na sebe Njegov jaram da bismo mogli postati Njegovi suradnici. (Isusov život, str. 263)

232

Suosjećanje i druželjubivostU svakom odjelu Božjeg djela potrebni su muškarci

i žene koji suosjećaju s jadima čovječanstva; ali takvo je suosjećanje rijetka pojava. (RH, 6. svibnja 1890.)

Nama je potrebno više suosjećanja koje je Krist imao; ne samo suosjećanje za one koji su po našoj procjeni be-sprijekorni, već suosjećanje prema sirotim, napaćenim du-šama, dušama koje se bore, koje često prave pogreške, gri-ješe i kaju se, koje su kušane i obeshrabrene. Mi trebamo otići k svojim bližnjima, ganuti kao naš milostivi Veliki svećenik, svjesni njihovih slabosti. (GW, str. 141)

Kao narod mnogo gubimo ako nam nedostaje suosje-ćanje i ako se ne družimo jedni s drugima. Onaj tko govo-ri o neovisnosti i zatvara se u sebe, ne ispunjava zadatak koji mu je Bog namijenio. Mi smo Božja djeca i da bismo bili sretni, ovisimo jedni o drugima. Trebamo izvršiti Bož-je zahtjeve i zahtjeve čovječanstva. Mi trebamo odigrati svoju ulogu u ovom životu. Ispravno njegovanje naše pri-rodne društvenosti stvara suosjećanje prema našoj braći i usrećuje nas u našim naporima da drugima budemo na blagoslov. (4T, str. 71,72)

Spasitelj se našao kao gost na gozbi nekog farizeja. On je rado prihvaćao pozive bogatih, ali i siromašnih, i te je prigode, po svojemu običaju, povezivao sa svojim pou-kama o istini. (Isusove usporedbe, str. 145)

JednostavnostKad je Krist rekao učenicima: Idite u moje ime i oku-

pite u Crkvu sve koji vjeruju, jasno im je ukazao na po-trebu očuvanja jednostavnosti. Što bude manje razmetanja i sjaja, to će veći biti njihov utjecaj na dobro. Učenici su

233


trebali govoriti isto tako jednostavno kao što je Krist go-vorio. (Djela apostolska, str. 19)

Tisućama ljudi može se prići na najjednostavniji i naj-skromniji način. Većina intelektualaca, onih koji se sma-traju najsposobnijim muškarcima i ženama u svijetu, često je osvježena jednostavnim riječima onih koji ljube Boga i koji znaju govoriti o toj ljubavi isto tako prirodno kao što svjetovni ljudi govore o onome za što su najdublje zainte-resirani.

Pažljivo pripremljene i promišljene rečenice često imaju malo utjecaja. Ali iskrene i poštene riječi nekog Božjeg sina ili kćeri, izgovorene s prirodnom jednostav-nošću, imaju snagu da otvore vrata srca koje je dugo bilo zatvoreno za Krista i Njegovu ljubav. (Isusove usporedbe, str. 154,155)

VjeraBožjim radnicima potrebna je vjera u Boga. On je

svjestan njihovog rada. On cijeni njihov posao. Božanska oruđa određena su da surađuju s onima koji su Božji po-magači. Kada mislimo da Bog neće učiniti onako kako je rekao i da nema vremena zapaziti svoje radnike, sramoti-mo svojega Stvoritelja. (SW, 2. kolovoza 1904.)

Onome tko radi za Boga potrebna je snažna vjera. Okolnosti mogu izgledati strašne; ali i u najtamnijem času svjetlo sja iza tame. Snaga onih koji u vjeri ljube i služe Bogu, obnavljat će se iz dana u dan. (GW, str. 262)

Istinska je vjera puna poleta, čvrstine načela i stalnosti namjere koju ni vrijeme ni napori ne mogu oslabiti. (Isu-sove usporedbe, str. 94)

234

Kršćanski je život mnogo puta pritisnut opasnošću, a dužnost je naizgled nemoguće obaviti. Mašta stvara sli-ku propasti, ropstva ili smrti koja slijedi. Ipak, Božji glas jasno kaže: “Pođite naprijed!” Mi trebamo poslušati ovu zapovijed, premda naše oči ne mogu vidjeti kroz tamu a oko stopala osjećamo hladne valove. Prepreke koje sprje-čavaju naš napredak nikada neće nestati pred duhom koji sumnja i oklijeva. Oni koji odlažu poslušati sve dok ne iščezne i posljednja sjena nesigurnosti, nikada neće ni po-slušati. Nevjera šapće: “Čekajmo dok nestanu prepreke i jasno vidimo naš put”, ali vjera nas hrabri da napreduje-mo, ona “sve vjeruje, svemu se nada”. (Patrijarsi i proro-ci, str. 232,233)

HrabrostTreba obaviti veliki posao; treba napraviti šire plano-

ve; mora se podići glas koji će probuditi narode. Ljudi čija je vjera slaba i kolebljiva ne mogu pokrenuti djelo u ovoj značajnoj krizi. Nama je potrebna hrabrost junaka i vjera mučenika. (5T, str. 187)

Kada se u vjeri uhvatimo za Njegovu snagu, On će divno promijeniti najbeznadnije i potpuno bezizgledne prilike. On će to učiniti na slavu svojega imena. Bog po-ziva svoje, koji vjeruju u Njega da ohrabre one koji ne vjeruju i nemaju nade. Neka nam Gospodin pomogne da pomažemo jedan drugome i živom vjerom objavimo pra-voga Boga. (8T, str. 12)

Nada i hrabrost bitne su u savršenoj službi Bogu. To su plodovi vjere. Očajavanje je grešno i nerazumno. (Izra-elski proroci i kraljevi, str. 105)

235


Oni moraju imati hrabrosti, snage i ustrajnosti. Iako na njihovom putu stoje očigledne prepreke, oni trebaju ići naprijed uz pomoć Njegove milosti. Umjesto da se žale na poteškoće, pozvani su da ih svladaju. Ne smiju očajava-ti ni zbog čega, trebaju se nadati svemu. Zlatnim lancem svoje neusporedive ljubavi Krist ih je povezao s Božjim prijestoljem. Njegova je namjera da najviši utjecaj u sve-miru, koji potječe iz Izvora svake sile, bude njihov. Oni trebaju imati silu da se odupru zlu, silu koju ni zemlja ni smrt ni grob ne mogu svladati, silu koja će ih osposobiti da pobijede kao što je Krist pobijedio. (GW, str. 39)

PosvećenostIstinska svetost je potpuna predanost u služenju Bogu.

To je uvjet za istinsko kršćansko življenje. Krist zahtijeva neograničeno posvećenje, osobnu službu. ... On traži srce, um dušu, snagu. Sebičnost se ne smije njegovati. Onaj tko živi sebi, nije kršćanin. (Isusove usporedbe, str. 24,25)

Prvo što trebaju naučiti svi koji žele postati Božji su-radnici, jest pouka o nepovjerenju u samoga sebe; tada će biti spremni dobiti Kristov karakter. To se ne može steći obrazovanjem u višim školama. To je plod mudrosti koja se može dobiti samo od božanskog Učitelja. (Isusov život, str. 189)

Nije poseban dokaz da je netko kršćanin zato što u izuzetnim okolnostima pokazuje duhovnu zanesenost. Svetost nije zanesenost, već život u skladu sa svakom ri-ječi koja dolazi iz Božjih usta; to je vršenje volje našeg nebeskog Oca; to je pouzdanje u Boga u kušnji, u mraku kao i na svjetlu; to je hod u vjeri, a ne po gledanju; to je

oslanjanje na Boga s neupitnim povjerenjem i počivanje u Njegovoj ljubavi. (Djela apostolska, str. 32)

SvesrdnostBožji se narod treba odlikovati potpunom, svesrdnom

službom ne pripisujući nikakvu čast sebi i ne zaboravlja-jući da se najsvečanijim zavjetom obvezao da će služiti Gospodinu i samo Njemu. (9T, str. 17)

I danas će u istini stajati samo muškarci i žene čije je srce cijelo i koji su potpuno odlučni. Krist je rešetao svoje sljedbenike sve dok u jednom trenutku nisu ostala jeda-naestorica i nekoliko vjernih žena koji će postaviti temelj kršćanskoj Crkvi. Ima onih koji će ustuknuti kad treba po-nijeti teret, ali kada je sva crkva u žaru, oni se oduševe, pjevaju i kliču i postaju ushićeni; ali promatrajte ih dalje. Kada groznica prođe, samo će mali broj vjernih Kaleba istupiti naprijed i držati se nepokolebljivog načela. Oni su sol i zadržavaju okus. Kada u poslu ima poteškoća, u Cr-kvi se pokazuju pravi pomagači. (5T, str. 130)

Nijedan čovjek ne može uspjeti u službi Bogu ako ci-jelo njegovo srce nije u njoj i ne drži sve za štetu zbog naj-veće prednosti: spoznaje Krista Isusa. Nijedan čovjek koji se usteže ne može biti Kristov učenik, a još manje Njegov suradnik. (Isusov život, str. 212)

Oni se ne trebaju baviti špekulacijama niti ulaziti u poslovne pothvate s nevjernima, jer bi ih to spriječilo u njihovom poslu koji im je Bog dao. (9T, str. 19)

Otkupitelj neće prihvatiti podijeljenu službu. Svakoga dana radnik za Boga mora učiti što znači predavanje sa-moga sebe. (GW, str. 113)

236


OdanostGospodin prezire ravnodušnost i nevjerstvo u vrijeme

kad kriza zahvati Njegovo djelo. Cijeli svemir promatra s neizrecivim zanimanjem završne prizore u velikom suko-bu između dobra i zla. Božji narod se približava granica-ma vječnog svijeta; što mu može biti važnije od odanosti nebeskom Bogu? U svim vjekovima Bog je imao moralne junake, a ima ih i sada — one koji se, slično Josipu, Iliji i Danielu, ne stide sebe priznati pripadnicima Njegova po-sebnog naroda. Njegovi posebni blagoslovi prate rad lju-di od akcije, ljudi koji se ne daju skrenuti s pravoga puta dužnosti, koji umjesto toga pozivaju: “Tko je za Jahvu, k meni!” (Izlazak 32,26), ljudi koji se neće zaustaviti samo na raspitivanju, već će zahtijevati da oni koji su se odlučili ujediniti s Božjim narodom stupe naprijed i na nedvosmi-slen način očituju svoju odanost Kralju kraljeva i Gospo-daru gospodara. Takvi ljudi svoju volju i svoje planove podvrgavaju Božjem Zakonu. Ljubav prema Njemu na-goni ih da svoje živote ne smatraju vrijednima. Njihov je posao da uhvate svjetlost koja sjaji od Riječi i da je odraze svijetu jasnim, postojanim zrakama. Vjernost Bogu je nji-hova lozinka. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 95)

SpretnostSvaki kršćanin dužan je da stekne naviku urednosti,

temeljitosti i brzine. Nema izgovora za sporost i neukost u obavljanju bilo kojeg posla. Kad netko stalno radi, a posao nikako ne završava, onda to znači da svoje srce i svoje misli nije uložio u posao. Onaj tko je spor ili stva-ra gubitke, mora shvatiti da su to mane koje se moraju ispraviti. Takav mora napregnuti svoj um i isplanirati kako

237

da najbolje iskoristi vrijeme i postigne najbolje rezultate. Taktičnošću i metodičnošću neki za pet sati mogu postići više nego drugi za deset. Kućanice koje se bave kućan-skim poslovima stalno su na nogama, uglavnom ne zato što imaju toliko posla, već zato što ne znaju planirati kako da iskoriste vrijeme. Svojim sporim, tromim načinom rada one od malo posla načine mnogo. Međutim, svi koji hoće, mogu pobijediti te navike razvlačenja i oklijevanja. Neka sebi postave jasne ciljeve u radu. Neka odluče koliko im je vremena potrebno za određeni posao i neka onda ulo-že potreban napor da posao završe u zadanom vremenu. Uvježbavanje snage volje učinit će da i ruke brže rade. (Isusove usporedbe, str. 232,233)

Služba Kristu zahtijeva trenutačnu poslušnost. (SW, 9. kolovoza 1904.)

Gospodin zahtijeva da se u Njegovim slugama nađe duh koji je brz uočiti vrijednost duša, brz da primijeti duž-nosti koje treba obaviti, brz da odgovori na obveze koje Gospodin stavlja pred njih. (9T, str. 123)

Marljivost na dužnosti povjerenoj od Boga važan je dio istinske vjere. Ljudi trebaju iskoristiti okolnosti i kao Božja oruđa ostvariti Njegovu volju. Brza i odlučna akcija u pravo vrijeme donijet će sjajnu pobjedu, dok će odlaga-nje i nemar izazvati samo poraz i sramotiti Boga. (Izrael-ski proroci i kraljevi, str. 430)

Održati visoka mjerilaMnogi koji su osposobljeni da obave izvrstan posao,

ostvaruju malo zato što se malo trude. Tisuće prolaze kroz život kao da nemaju nikakav veliki cilj za koji vrijedi ži-vjeti, nikakvo visoko mjerilo koje treba postići. Jedan od

238


razloga za to je što malo cijene sebe. Krist je platio be-skrajnu cijenu za nas, i prema cijeni koja je plaćena, On želi da cijenimo sebe. (GW, str. 291)

Tijekom cijelog života na Zemlji, Isus je bio ozbiljan i ustrajan radnik. On je očekivao mnogo; zato je poduzimao mnogo. (Isusov život, str. 46)

Oni koji su uposleni u službi za svojega Gospodina, trebaju steći više, dublje i šire iskustvo od onoga koje su dosad i pomišljali da trebaju steći. Mnogi koji su već čla-novi velike Božje obitelji malo znaju o tome što znači gle-dati Njegovu slavu i mijenjati se iz slave u slavu. Mnogi imaju tek nejasnu sliku o Kristovoj uzvišenosti i njihova srca drhte od radosti. Oni čeznu za punijim, dubljim osje-ćanjem Spasiteljeve ljubavi. Neka njeguju svaku želju duše za Bogom. (GW, str. 274)

Imam vijest koju želim prenijeti našim propovjedni-cima, liječnicima, nastavnicima i svima ostalima koji su uposleni u bilo kojoj grani službe za Gospodina. Gospodin vam naređuje da idete dalje, da dostignete svetije mjerilo. Morate steći iskustvo koje je dublje od onog koje ste ikada pomišljali steći. Mnogi koji su već članovi velike Božje obitelji malo znaju o tome što znači gledati Njegovu slavu i mijenjati se iz slave u slavu. Mnogi od vas imaju nejasnu predodžbu o Kristovoj uzvišenosti i vaše duše drhte od ra-dosti. Vi čeznete za punijim i dubljim osjećanjem Spasi-teljeve ljubavi. Vi ste nezadovoljni. Ali ne očajavajte. Po-klonite Isusu najbolje i najsvetije osjećaje srca. Brižljivo čuvajte svaku zraku svjetla. Njegujte svaku želju duše za Bogom. Njegujte duhovne misli i vodite svete razgovore. Vidjeli ste tek prve zrake rane zore Njegove slave. Kako budete sve više upoznavali Gospodina, znat ćete da je Nje-gov izlazak uređen kao zora. “Pravednička je staza kao

239

svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.” Pošto smo se pokajali za svoje grijehe, priznali ih i našli oprost, trebamo nastaviti učiti o Kristu sve dok ne dosti-gnemo zenit savršene evanđeoske vjere. (8T, str. 318)

Obazrivost i promišljenostDok je Nehemija preklinjao tražeći pomoć od Boga,

nije sjedio prekriženih ruku smatrajući da se nema više o čemu brinuti niti da ima neku odgovornost za ostvarenje svoje namjere obnove Jeruzalema. Sa zadivljujućom oba-zrivošću i promišljenošću nastavio je pripremati sve što je potrebno za uspješnost tog pothvata. Svaki potez bio je obilježen velikim oprezom. (SW, 15. ožujka 1904.)

Primjer ovog svetog čovjeka (Nehemije) treba biti po-uka čitavom Božjem narodu, da se treba ne samo moliti u vjeri, već i djelovati marljivo i vjerno. S koliko se poteško-ća susrećemo, kako često sprečavamo Providnost da radi u našu korist zato što smatramo da obazrivost, promišlje-nost i marljivost imaju malo veze s vjerom! To je ozbilj-na pogreška. Naša je dužnost da njegujemo i iskoristimo svaku sposobnost koja će nas učiniti uspješnim radnicima za Boga. Brižljivo razmatranje i dobro napravljeni planovi danas su isto tako važni za uspjeh svetih pothvata kao i u Nehemijino vrijeme. (SW, 15. ožujka 1904.)

Kako djelovati protiv obeshrabrenjaSluge Gospodnje moraju očekivati obeshrabrenja sva-

ke vrste. Njih će kušati ne samo gnjev, prijezir i okrut-nost neprijatelja i njegovih pomagača. ... Čak i neki koji naizgled žele napredak Božjeg djela, ipak će slabiti ruke Njegovim slugama slušanjem, prenošenjem i djelomičnim

240


vjerovanjem klevetama, hvalisanjem i prijetnjama njiho-vih neprijatelja. ... Usred velikih obeshrabrenja, Nehemija se pouzdao u Boga; i to je naša obrana. Sjećanje na ono što je Gospodin učinio za nas držat će nas u svakoj opasnosti. “On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” Koliko god bile lukave Sotonine zamke i ma kako bilo raspoređe-no njegovo oružje, Bog ga može otkriti i učiniti da propad-nu sve njegove namjere. (SW, 19. travnja 1904.)

Oni koji se nalaze u prvim borbenim redovima, koji-ma Sveti Duh povjerava posebne zadaće, često će osjetiti reakciju kad im se tereti smanje. Klonulost može obuzeti i najherojskiju vjeru i oslabiti i najčvršću volju. Međutim, Bog razumije, On i dalje sažalijeva i voli. On čita pobu-de i nakane srca. Strpljivo čekati, uzdati se i onda kada sve izgleda mračno, to je pouka koju trebaju naučiti vođe u Božjem djelu. Nebo ih neće iznevjeriti u dan njihove muke. Ništa nije naizgled tako bespomoćno, a stvarno tako nepobjedivo kao duša koja je svjesna svoga ništavila i koja se potpuno oslanja na Boga. (Izraelski proroci i kra-ljevi, str. 112)

Gospodin traži vojnike koji Ga neće iznevjeriti niti se obeshrabriti; ali tko će se prihvatiti posla sa svim njego-vim neugodnostima? On želi da Krist svima nama bude uzor. (RH, 17. srpnja 1894.)

Oni koji danas naučavaju nepopularne istine ne tre-baju se obeshrabriti ako katkad ne naiđu na dobar prijam, čak i kod onih koji tvrde da su kršćani, kao što ni Pavao i njegovi suradnici nisu naišli na dobar prijam kod ljudi za koje su radili. Vjesnici križa moraju se naoružati vjerom i hrabrošću i uvijek raditi u Isusovo ime. (Djela apostolska, str. 144)

BlagostDuh koji ostaje blag i kada je izazvan puno će djelo-

tvornije govoriti u korist istini nego svaki dokaz, ma kako bio snažan. (Isusov život, str. 284)

Kao što rosa i blage kiše padaju na već uvenule biljke, tako neka naša riječ nježno pada kad nastojimo odvratiti ljude od zablude. Božji je plan da se prvo priđe srcu. Mi trebamo govoriti istinu u ljubavi, uzdajući se u Njega da će On tim riječima dati silu koja mijenja život. Sveti Duh će usaditi duši riječ izgovorenu u ljubavi. (Put u bolji život, str. 89)

Nježan duh, blago, prijazno ponašanje može spasiti one koji su u zabludi i pokriti mnoštvo grijeha. Otkrivanje Krista u vašem karakteru imat će preobražavajuću silu na sve s kojima dolazite u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi u vama, i On će preko vas otkrivati stvaralačku silu svoje Riječi — blag, uvjerljiv, a ipak silan utjecaj koji u drugim dušama obnavlja ljepotu Gospodina našeg Boga. (TMB, str. 128)

NepristranostDokle god je živio među ljudima, naš je Spasitelj di-

jelio sudbinu siromašnih. On je iz iskustva poznavao nji-hove brige i teškoće, stoga je mogao utješiti i ohrabriti sve skromne radnike. Oni koji pravilno razumiju nauk Njego-vog života, nikada neće smatrati da treba praviti razliku između društvenih slojeva, da bogate treba više cijeniti od čestitih siromaha. (Isusov život, str. 46)

Kad se odvraćaš od onih koji su neprivlačni i ne obe-ćavaju mnogo, shvaćaš li da zanemaruješ upravo one duše koje Krist traži? Možda upravo u vrijeme kad se ti odvra-

241


ćaš od njih imaju najveću potrebu za tvojim suosjećanjem. U svakom mnoštvu koje se okuplja na bogoslužju nalaze se duše koje čeznu za odmorom i mirom. Možda izgleda da vode bezbrižan život, ali one nisu neosjetljive za utjecaj Svetoga Duha. Mnoge među njima mogu se zadobiti za Krista. (Isusove usporedbe, str. 124)

Evanđeoski poziv ne smije se suziti i iznositi samo izabranima, koji će nam, kako smatramo, učiniti čast ako ga prihvate. Vijest treba pružiti svima. Gdje god su srca otvorena za prihvaćanje istine, Krist ih je spreman pouča-vati. (Isusov život, str. 144)

Čestitost i marljivostKada se nekome povjere odgovornosti, ne postavlja

se pitanje je li on rječit ili bogat, već je li častan, vjeran i marljiv; jer kakva god bila njegova dostignuća, bez ovih osobina on je potpuno nepodoban za bilo kakav povjerljiv položaj. (4T, str. 413)

NesebičnostKristov rad treba nam postati primjer. On je nepre-

stano činio dobro. U Hramu i u sinagogama, na gradskim ulicama, na tržnici i u radionici, kraj jezera i na proplan-cima, propovijedao je Evanđelje i liječio bolesne. Njegov život nesebične službe treba postati naš udžbenik. Njego-va nježna ljubav puna sažaljenja ukorava našu sebičnost i bezdušnost. (9T, str. 31)

Pobuda koja nas navodi da radimo za Gospodina ne smije sadržavati ništa što bi podsjećalo na sebičnost. Ne-sebična odanost i duh požrtvovnosti uvijek su bili i uvijek će biti prvi uvjet službe. Naš Gospodin i Učitelj traži da se

242

nijedno vlakno sebičnosti ne utka u Njegovo djelo. U svo-je napore moramo unijeti taktičnost i umješnost, točnost i mudrost, jer je to savršeni Bog zahtijevao od graditelja ze-maljskoga Svetišta; ali u cjelokupnom svome radu uvijek moramo imati na umu da su i najveći talenti i najsjajnija služba prihvatljivi jedino u slučaju da čovjek svoje ja stavi na oltar, kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 40,41)

Od svih ljudi na svijetu, reformatori bi trebali biti naj-nesebičniji, najplemenitiji, najljubazniji. U njihovom bi se životu trebala vidjeti istinska dobrota nesebičnih djela lju-bavi. (Put u bolji život, str. 89)

Prestanite se brinutiStvari će krenuti loše zbog neposvećenih radnika.

Možda ćete liti suze zbog toga: ali ne brinite se. Blago-slovljeni Gospodar u potpunosti upravlja svojim djelom. Sve što On traži jest da radnici dolaze k Njemu po svoje naloge i slušaju Njegov upute. Sve — naše crkve, naše misije, naše subotnje škole, naše ustanove — On nosi na svojem božanskom srcu. Zašto se brinuti? Duboka čežnja da crkva postane živo i blistavo svjetlo, kao što po Božjem planu i treba biti, mora se prekaliti s potpunim povjere-njem u Boga. (RH, 14. studenoga 1893.)

Njegujte mirnoću i predajte svoju dušu u ruke Boga, vjernog Stvoritelja. On će sačuvati ono što Mu je povje-reno. Njemu nije drago da suzama i žalbama pokrivamo Njegov oltar. Već sada imate dovoljno razloga da hvalite Boga ako i ne vidite neku dušu koja se obraća. Dobar po-sao bit će nastavljen samo ako krenete naprijed i ne budete pokušavali sve podrediti osobnim idejama. Neka mir Bož-

243


ji vlada u vašim srcima i budite zahvalni. Neka Gospodin ima prostora za rad. Ne zatvarajte Mu put. On može i On će djelovati ako Mu to dopustimo. (9T, str. 136)

Nosite božanske vjerodajniceBog može svaku osobu upotrijebiti točno onoliko ko-

liko može unijeti Svetoga Duha u hram njezine duše. Po-sao koji će On prihvatiti jest posao koji odsjajuje Njegov lik. Njegovi sljedbenici trebaju nositi kao svoje svete vje-rodajnice, neizbrisive karakteristike Njegovih besmrtnih načela. (7T, str. 144)

Kristovo je ime trebalo biti njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja i izvor njihovog uspjeha. U Njegovom kraljevstvu ne priznaje se ništa što ne nosi Njegovo ime i oznaku. (Djela apostolska, str. 19)

Vojnici u pripravnostiKao vjerni vojnici u pripravnosti slavite Onoga koji

vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo. (RH, 24. si-ječnja 1893.)

Božji sluge trebaju biti vojnici, uvijek spremni da krenu tako brzo kako njegova providnost otvara put. Sva-ko odlaganje s njihove strane Sotoni daje vrijeme da radi kako bi ih porazio. (Patrijarsi i proroci, str. 351)

Njegov narod koji drži zapovijedi treba neprestano biti pripravan za službu. (8T, str. 247)

Oni koji su doista Kristovi predstavnici, rade za dobro drugih. Oni oduševljeno čine sve da Božje djelo napreduje i u zemlji i izvan nje. Njih vide i čuju i njihov se utjecaj osjeća na molitvenim sastancima. Oni će zamijeniti pro-povjednika kada on ne bude mogao raditi s njima. Oni ne

244

nastoje uzdići sebe niti sebi pripisuju da obavljaju veliki posao, već rade ponizno, krotko, vjerno, bilo da obavljaju male poslove ili da rade neki veći posao ako je potrebno, jer je Krist učinio mnogo za njih. (RH, 6. rujna 1881.)

Hrabri i odaniCrkvi je u ove opasne dane potrebna vojska radnika

koji su, kao Pavao, sebe odgojili da budu korisni, koji imaju duboko iskustvo s Bogom i koji su ispunjeni ozbilj-nošću i gorljivošću. Potrebni su joj posvećeni, požrtvovni ljudi; ljudi koji neće izbjegavati tegobe i odgovornost; lju-di koji su hrabri i vjerni; ljudi u čijim je srcima Krist “nada slave”; ljudi koji će propovijedati “riječ” usnama dodirnu-tim svetim ognjem. Božje djelo propada zbog nedostatka takvih radnika, a kobne zablude kao smrtonosni otrov ka-ljaju moral i gase nade velikog dijela ljudskog roda. (Djela apostolska, str. 320)

Odlučnom borbom, usred protivljenja, opasnosti, gubitka i ljudske patnje, djelo spašavanja duša treba ići naprijed. U nekoj bitci, kada su jedan obrambeni odred potisnule horde neprijatelja, zastavnik je na fronti ostao na svojem mjestu, dok su se njegove trupe povlačile. Za-povjednik mu je dovikivao da se vrati sa zastavom, ali zastavnik je odgovorio: “Vratite ljude zastavi!” To je po-sao koji treba obavljati svaki vjerni stjegonoša — pozivati ljude k zastavi. Gospodin traži cijelo srce. Svi mi znamo da je grijeh mnogih takozvanih kršćana njihov nedostatak hrabrosti i snage da sebe i one s kojima su povezani vrate zastavi. (9T, str. 45,46)

Bog ne može upotrijebiti ljude koji se u vrijeme nevo-lje, kad je prijeko potrebna snaga, hrabrost i utjecaj svih,

245


boje čvrsto stati na stranu pravde. On traži ljude koji će se vjerno boriti protiv zla, protiv Poglavarstava i Vlasti, pro-tiv sila tame ovoga svijeta, protiv duhovne pokvarenosti na visokim mjestima! Upravo će takvima On uputiti riječi: “Dobro, valjani i vjerni slugo!” (Matej 25,23) (Izraelski proroci i kraljevi, str. 92)

Bog traži ljude slične Iliji, Natanu i Ivanu Krstitelju — ljude koji će nositi Njegovu poruku vjerno, ne gledajući na posljedice; ljude koji će istinu izgovarati hrabro, iako ona traži da žrtvuju sve što imaju. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 91)

Pastirska skrbPastir koji ustanovi da jedna od njegovih ovaca nedo-

staje, ne gleda bezbrižno svoje stado koje se nalazi u si-gurnom zaklonu, niti kaže: “Imam devedeset devet ovaca. Morao bih uložiti prevelik napor da idem tražiti zalutalu. Neka se sama vrati, a ja ću otvoriti vrata tora i pustiti je da uđe!” Ne, čim se ovca udalji od stada, pastir je pun straha i brige! On broji i ponovo broji svoje stado. Kad se uvjeri da je jedna ovca doista odlutala, ne oklijeva. Ostavlja de-vedeset devet u toru i polazi u potragu za jednom izgublje-nom. Što je mračnija i olujnija noć i opasniji put, to je veća pastirova briga i to ozbiljnija njegova potraga. On ulaže svaki napor da pronađe izgubljenu ovcu.

S kakvim olakšanjem čuje iz daljine njezin prvi jedva čujni poziv. Idući za zvukom, penje se uz najstrmije pa-dine, dolazi do samog ruba ponora i izlaže opasnosti svoj život. I tako traži dok pozivi, sve slabiji, pokazuju da je ovca na kraju svojih snaga. Konačno su njegovi napori nagrađeni; izgubljena ovca je pronađena. On je tada ne grdi 246

što mu je zadala toliko briga. Ne tjera je bičem. Čak je ne pokušava ni povesti prema toru. U svojoj radosti uzi-ma drhtavo stvorenje na svoje rame; ako je ozlijeđena ili ranjena, uzima je na ruke, pritišće je na svoje grudi da je toplina njegovog srca vrati u život. Pun zahvalnosti što njegova potraga nije bila uzaludna, nosi je natrag u tor. (Isusove usporedbe, str. 121)

PoniznostBirajući muškarce i žene za svoju službu, Bog ne pita

jesu li učeni i rječiti ili bogati svjetovnim bogatstvom. On pita: “Jesu li ponizni da ih mogu naučiti svojem putu? Mogu li staviti svoje riječi na njihove usne? Hoće li Me predstavljati?” (7T, str. 144)

Pokušavajući pomoći siromašnima, prezrenima i na-puštenima, nemojte raditi za njih uzdignuti na štulama svojega dostojanstva i nadmoćnosti, jer na taj način nećete ništa postići. (6T, str. 277)

Ono što će naše crkve učiniti snažnim i uspješnim u njihovim naporima nije užurbanost, već tih, ponizan rad; ne parada i neskromnost, već strpljiv, ustrajan trud s mno-gim molitvama. (5T, str. 130)

Poniženje zbog poraza često se pokaže kao blagoslov tako što nam pokaže našu nesposobnost da vršimo Božju volju bez njegove pomoći. (Patrijarsi i proroci, str. 533)

Talenti poniznog radnika potrebni su u radu od kuće do kuće i mogu učiniti više u ovom poslu nego sjajni da-rovi. (9T, str. 37,38)

Cijelo Nebo je zainteresirano za ovaj posao koji Božji vjesnici u ime Isusa Krista iz Nazareta nastavljaju obav-ljati u svijetu. To je veliki posao, braćo i sestre, i trebali


bismo se svakoga dana poniziti pred Bogom, a ne smatrati da je naša mudrost savršena. Trebali bismo se ozbiljno pri-miti posla. Ne bismo se trebali moliti da nas Bog ponizi; jer kad Bog to prihvati, ponizit će nas na način koji nam neće biti ugodan. Iz dana u dan moramo se poniziti pod moćnom Božjom rukom. Trebamo graditi svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. Dok je Bog Onaj koji čini u nama da hoćemo i činimo ono što je Njemu ugodno, mi trebamo surađivati s Njim. (RH, 12. srpnja 1887.)

Mi trebamo težiti da uđemo na uska vrata. Međutim, ova se vrata ne kreću lagano na svojim šarkama. Ona neće propustiti sumnjive karaktere. Mi sada moramo težiti za vječnim životom koji odgovara vrijednosti nagrade koja je pred nama. Novac ili imanje ili položaj, neće pred nama otvoriti vrata raja, već posjedovanje karaktera sličnog Kri-stovom. Neće dostojanstvenost niti umna dostignuća za nas zadobiti krunu besmrtnosti. Samo će krotki i ponizni, oni kojima je Bog bio uspjeh, primiti ovaj dar. (SW, 16. travnja 1903.)

Kada se vratite s misionarskog rada, ne hvalite sebe, već uzdignite Isusa; uzdignite križ s Golgote. (5T, str. 596)

Prije časti ide poniznost. Da popuni visoko mjesto pred ljudima, Nebo bira djelatnika koji, kao Ivan Krstitelj, pred Bogom zauzima nisko mjesto. Učenik koji najviše sliči djetetu najuspješniji je u radu za Boga. Nebeska bića mogu surađivati s onim koji ne želi uzvisiti sebe, već spa-šavati duše. (Isusov život, str. 358)

UmjerenostKada bi svako Božje dijete moglo shvatiti da je za rad

u Božjem djelu potrebno biti umjeren u jelu, oblačenju i

247

radu! Kada radnika već duže vrijeme tište rad i brige, i kad je premoren umno i tjelesno, on se treba skloniti na stra-nu i malo odmoriti, ne zbog sebičnog zadovoljstva, već da bi se mogao bolje pripremiti za buduće dužnosti. Mi imamo budnog neprijatelja koji nam je uvijek za petama s namjerom da iskoristi svaku slabost i postigne uspjeh svojim kušnjama na zlo. Kada je um prenapregnut i tijelo oslabljeno, on to može iskoristiti i pritisnuti dušu najže-šćim kušnjama, da bi slomio Božje dijete. Neka onaj koji radi za Boga čuva svoju snagu; kada se umori od napornog rada koji mora obaviti, neka se skloni na stranu, odmori i razgovara s Isusom. (RH, 14. studenoga 1893.)

Zloupotrebljavajući svoje tjelesne snage, mi skraću-jemo vrijeme koje bismo u svojem životu mogli iskoristi na slavu Božjem imenu i onesposobljavamo sebe da do-vršimo djelo koje nam je Bog povjerio. Dopuštajući sebi stvaranje štetnih navika — da ostajemo budni do kasnih sati, da zadovoljavamo apetit na štetu zdravlja, mi sami ugrožavamo svoje snage. Zanemarujući tjelovježbu, pre-opterećujući um ili tijelo, unosimo neravnotežu u svoj živ-čani sustav. Oni koji krše prirodne zakone i tako skraćuju svoj život, a sebe onesposobljavaju za službu, krivi su jer time potkradaju Boga i svoje bližnje! Bog ih je poslao u svijet da budu na blagoslov bližnjima, a oni sami svojim postupcima uskraćuju sebi tu mogućnost i sebe onesposo-bljavaju da učine čak i ono što su mogli učiniti u kraćem vremenskom razdoblju koje im je preostalo. Gospodin nas proglašava krivcima kada svojim štetnim navikama uskra-timo svijetu dobro koje je mogao dobiti. (Isusove uspored-be, str. 234,235)

Naš Bog je milostiv, pun sažaljenja i jasan u svim svo-jim zahtjevima. On neće tražiti od nas da činimo nešto što

248


će doprinijeti da izgubimo zdravlje ili što će oslabiti spo-sobnosti našeg uma. On ne želi da radimo pod pritiskom i napregnuti dok se ne iscrpimo i ne iznurimo svoje živce. Bog nam je dao razum i On očekuje da pokažemo razum i postupamo u skladu sa zakonima života koji su u nas usađeni, slušajući ih da bismo imali dobro uravnoteženu organizaciju. Dan ide za danom i svaki dan donosi svoje odgovornosti i dužnosti, ali posao koji pripada sutrašnjici ne smije se utrpati u današnjicu. Radnici u Božjem dje-lu trebaju osjetiti kako je svet Njegov karakter i danas se trebaju pripremiti za sutrašnji posao razumnim upošljava-njem svojih mogućnosti. (RH, 7. studenoga 1893.)

Odmaranje i razmišljanjeIsusovi učenici morali su naučiti kako trebaju raditi i

kako se trebaju odmarati. Danas Božji izabrani radnici tre-baju poslušati Kristovu zapovijed da se uklone na stranu i malo odmore. Mnogi vrijedni životi su žrtvovani, a nisu morali, zbog neposlušnosti prema ovoj zapovijedi. ... Iako je žetva velika a poslenika malo, ništa se ne postiže žrtvo-vanjem zdravlja i života. ... Ima mnogo slabih, iskorištenih radnika, koji se osjećaju duboko ožalošćenima kada vide koliko je posla ostalo, a koliko malo mogu napraviti. Oni čeznu za tjelesnom snagom da bi mogli učiniti više, ali Isus im kaže: “Dođite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite.” (RH, 7. studenoga 1893.)

Kršćanski se život ne sastoji od neprestane aktivnosti ili od neprekidnog razmišljanja. Kršćani moraju ozbiljno raditi na spasenju izgubljenih i također moraju odvajati vrijeme za razmišljanje, molitvu i proučavanje Božje rije-či. Nije dobro uvijek biti pritisnut poslom i uznemiren, jer

249

se na taj način zanemaruje osobna pobožnost, a snage uma i tijela se oštećuju. (RH, 7. studenoga 1893.)

Svima koji se uče u Gospodnjoj školi treba određeno vrijeme kad će, u zajednici s Bogom, ispitivati svoja srca u hramu prirode. Neka se u njima otkrije život koji nije u skladu sa svijetom, njegovim običajima i navikama; nji-ma treba osobno iskustvo da bi doznali što je Božja volja. Mi moramo osobno čuti Njegov glas, kako govori našim srcima. Kad svaki drugi glas prestane i kad mi u tišini če-kamo, ta “tišina u duši” čini da Božji glas postane razgo-vijetnijim. On nas poziva: “Prestanite i znajte da sam ja Bog.” (Psalam 46,10) Ovo je uspješna priprema za svaki rad za Boga. Onaj tko na ovaj način primi osvježenje, bit će okružen ozračjem svjetlosti i mira, uslijed užurbanosti, napetosti i obveza ovoga života. On će primiti novi dar tje-lesne i umne snage. Njegov će život odisati miomirisom; u njemu će se otkriti božanska sila koja će vršiti utjecaj na ljudska srca. (Put u bolji život, str. 27)

Sveti Duh • 299

25Sveti Duh

ObećanjeI nama danas, isto kao i prvim učenicima, pripada

obećanje Duha. Bog će podariti muškarcima i ženama silu odozgo, kao što je podario onima koji su na Pedesetnicu čuli riječ spasenja. I u ovom času Njegov Duh i Njegova milost pripadaju svima kojima su potrebni i koji žele pri-miti Njegovo obećanje. (8T, str. 20)

Obećanje Svetog Duha nije ograničeno ni na jednu dob ni rasu. Krist je objavio da će božanski utjecaj Nje-govog Duha biti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Bra-nitelj od Pedesetnice do današnjeg dana pomaže svakome tko se potpuno pokori Gospodinu i posveti Njegovoj služ-bi. (Djela apostolska, str. 31)

Bog želi osvježiti svoj narod darom Svetoga Duha krštavajući ga ponovno u svojoj ljubavi. Nema potrebe da Crkva oskudijeva u Svetome Duhu. Nakon Kristovog uznesenja, Sveti Duh je na učenike koji su Ga čekali, mo-lili se i vjerovali sišao s puninom i silom koja je doprla

250

do svakog srca. Zemlja je ubuduće trebala biti obasjana slavom Božjom. Oni koji su posvećeni istinom, trebali su prenijeti svijetu božanski utjecaj. Zemlja je trebala biti okružena ozračjem milosti. Sveti Duh je trebao raditi u ljudskim srcima uzimajući ono što je Božje i pokazujući ljudima. (SW, 5. rujna 1905.)

U posljednje vrijeme, kako se Božje djelo na Zemlji bude približavalo kraju, ozbiljni napori što će ih uložiti posvećeni vjernici pod vodstvom Svetog Duha bit će po-praćeni posebnim znakovima božanske naklonosti. Sli-kom rane i kasne kiše, koja u istočnim zemljama pada u vrijeme sjetve i žetve, hebrejski su proroci prorekli izlije-vanje duhovne milosti u posebnoj mjeri na Božju crkvu. Izlijevanje Duha na apostole bio je početak te rane kiše, a rezultati su bili slavni. Duh će ostati s pravom Crkvom do svršetka vremena. (Djela apostolska, str. 34)

Izlijevanje Duha u apostolske dane bio je “rana kiša” i rezultat je bio slavan. Ali kasna kiša bit će obilnija. Koje je obećanje dano onima koji žive u ove posljednje dane? “Vratite se u Tvrđavu, izgnanici puni nade, još danas — ja navješćujem — dvostruko ću ti uzvratiti. ... “Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu.” (Zaharija 9,12; 10,1) (8T, str. 21)

Božja spremnost da darujeGospodin je spremniji dati Svetog Duha onima koji

Mu služe nego što su roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. (Djela apostolska, str. 32)

U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i svim nevoljama, kada su izgledi mračni, a budućnost ne-

251

Sveti Duh • 301300 • Kršćanska služba

izvjesna, kad se osjećamo bespomoćni i osamljeni, Utješi-telj će biti poslan kao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas mogu razdvojiti od svakog zemaljskog prijatelja; ali nikakva prilika, nikakva udaljenost ne može nas odvojiti od nebeskog Utješitelja. Gdje god se nalazili, kamo god išli, On nam je uvijek s desne strane da nas podupre, podi-gne, pomogne i ohrabri. (Isusov život, str. 555,556)

Iz jutra u jutro, kad vjesnici Evanđelja kleknu pred Gospodinom i obnove svoj zavjet posvećenja, On će im jamčiti prisutnost svojeg Duha i Njegove oživljujuće i posvećujuće snage. I kad krenu u obavljanje svakidašnjih dužnosti, oni imaju sigurnost da ih nevidljiva sila Svetog Duha osposobljava da budu “Božji suradnici”. (Djela apo-stolska, str. 35)

Mi živimo u vrijeme sile Svetoga Duha. Ona se širi preko ljudskih oruđa, povećavajući na taj način svoj utje-caj u svijetu. (SW, 3. studenoga 1903.)

Uvjeti za primanjeSveti Duh će doći na sve koji mole za kruh života da

bi ga dali svojim bližnjima. (6T, str. 90)Kada svoje srce sjedinimo s Kristom i svoj život do-

vedemo u sklad s Njegovim djelom, Duh koji je sišao na učenike na Pedesetnicu, sići će i na nas. (8T, str. 246)

Ako se obilje Božje milosti ne izlijeva na čovjeka, onda se to ne može pripisati nekom ograničenju koje je postavio Bog. (Isusove usporedbe, str. 288)

Sveti Duh očekuje da Ga zatražimo i primimo. (Isuso-ve usporedbe, str. 77)

Budući da je to način na koji primamo snagu, zašto ne gladujemo i ne žeđamo za darom Duha? Zašto ne go-

252

vorimo o njemu, molimo za nj i propovijedamo o njemu? (Djela apostolska, str. 32)

Ako se ispunjenje obećanja ne ostvaruje kao što bi moglo, onda je to zato što se obećanje ne cijeni kako bi trebalo. Kad bi htjeli, svi bi mogli biti ispunjeni Duhom. (Djela apostolska, str. 32)

Svaki bi radnik trebao Bogu upućivati molbe za svaki-dašnje krštenje Duhom. Skupine kršćanskih radnika treba-ju moliti za osobitu pomoć, za nebesku mudrost da bi znali mudro planirati i ostvariti planove. Posebno trebaju moliti da Bog svoje izabrane izaslanike u misijskim poljima krsti obilnom mjerom svojeg Duha. (Djela apostolska, str. 35)

Neka kršćani uklone sve razmirice i predaju se Bogu za spasenje izgubljenih. Neka u vjeri traže obećani blago-slov i on će doći. (8T, str. 21)

Učenici nisu tražili blagoslov za sebe. Oni su bili op-terećeni teretom duša. Evanđelje je trebalo odnijeti do ze-maljskih krajeva i oni su zahtijevali dar sile koji je Krist obećao. Tada je Sveti Duh bio izliven i tisuće su se obra-ćale u jednome danu. (SW, 1. kolovoza 1905.)

Krist je svojoj Crkvi obećao dar Svetoga Duha i to obećanje pripada i nama koliko i prvim učenicima. Ali kao i svako drugo obećanje, i ovo je dano pod određenim uvje-tima. Ima mnogo onih koji vjeruju i tvrde da polažu pravo na Gospodnje obećanje; oni govore o Kristu i o Svetome Duhu, ali od toga nemaju nikakve koristi. Oni ne poko-ravaju svoju dušu božanskim silama da je vode i uprav-ljaju njome. Mi ne možemo upotrebljavati Svetoga Duha. Duh treba nas upotrijebiti. Bog svojim Duhom djeluje na svoj narod da hoće i učini “da mu se možete svidjeti”. Ali mnogi se tome ne žele pokoriti. Oni žele upravljati sami

253


sobom. To je razlog što ne primaju ovaj nebeski dar. Duh se daje samo onima koji ponizno čekaju Boga, koji oče-kuju Njegovo vodstvo i milost. Božja sila očekuje njihov zahtjev i prihvaćanje. Ovaj obećani blagoslov, koji traži-mo vjerom, donosi sa sobom sve druge blagoslove. On se daje prema bogatstvu Kristove milosti, i On ga je spreman dati svakome prema mjeri u kojoj ga može primiti. (Isusov život, str. 558)

Veliko izlijevanje Božjeg Duha, koji Božjom slavom obasjava cijelu Zemlju, neće doći dok god ne budemo imali prosvijetljen narod koji iz iskustva zna što znači biti Božji suradnik. Kada potpuno, cijelim srcem budemo po-svećeni Kristovoj službi, Bog će to potvrditi izlijevanjem Svetoga Duha bez mjere; ali to se neće dogoditi dok veći dio vjernika Crkve ne postanu Božji suradnici. (RH, 21. srpnja 1896.)

Važno za uspjehPrisutnost Duha u Božjim radnicima dat će objavlji-

vanju istine silu koju joj ne mogu dati nikakva čast i slava svijeta. (Djela apostolska, str. 32)

Bog ne traži od nas da radimo u svojoj sili posao koji je pred nama. On je osigurao božansku pomoć za sve što se može dogoditi, a čemu naša ljudska snalažljivost nije dorasla. On nam daje pomoć Svetoga Duha u svakoj teš-koj prilici koji jača našu nadu i sigurnost, rasvjetljava naš um i čisti naše srce. (SW, 1. kolovoza 1905.)

Nakon silaska Svetog Duha učenici su bili toliko ispu-njeni ljubavlju prema Njemu i onima za koje je umro, da su riječi koje su izgovarali i molitve koje su iznosili topile

254

srca. Govorili su u snazi Duha i pod utjecajem te sile tisu-će su se obraćale. (Djela apostolska, str. 15)

Nema granice korisnosti onoga koji stavljajući sebe na stranu, pravi mjesto u svojem srcu za djelovanje Sve-toga Duha i živi životom koji je potpuno posvećen Bogu. (SW, 1. kolovoza 1905.)

Koji je bio rezultat izlijevanja Duha na Pedesetnicu? Radosna vijest o uskrslom Spasitelju odnošena je do kraj-njih granica poznatog svijeta. ... Zahvaljujući njihovom radu, Crkvi su se pridružili novi ljudi primajući riječ živo-ta, posvećujući svoje živote davanju nade drugima koja je ispunila njihova srca mirom i radošću. Stotine su objavlji-vale poruku: “Približilo se kraljevstvo Božje.” Oni se nisu mogli zadržati niti zaplašiti. Gospodin je govorio preko njih; i kamo god su išli, bolesni su ozdravljali i siromaš-ni slušali Evanđelje. Tako snažno Bog može raditi kada se ljudi predaju upravi Njegovog Duha. (SW, 1. kolovoza 1905.)

Sveti Duh je dah duhovnog života u duši. Davanje Duha je davanje Kristovog života. On ispunjava primate-lja Kristovim osobinama. Samo oni koji su tako poučeni od Boga, u kojima djeluje Sveti Duh i u čijem se životu pokazuje Kristov život, trebaju stajati kao predstavnici lju-di i služiti za dobrobit Crkve. (Isusov život, str. 664)

Uskoro će se dogoditi čudne i brze promjene i Božjem narodu treba biti podaren Sveti Duh, da bi se s nebeskom mudrošću mogao suočiti s nevoljama ovog vremena i dje-lovati nasuprot nemoralnim pokretima u svijetu. Ako Cr-kva ne bude spavala, ako Kristovi sljedbenici budu bdjeli i molili se, bit će prosvijetljeni da shvate i procijene poteze neprijatelja. (6T, str. 436)

255


Obećanje koje se ne cijeniKrist je objavio da će božanski utjecaj Duha biti s Nje-

govim sljedbenicima sve do kraja. Ali to se obećanje ne cijeni kao što bi trebalo; i zato se njegovo ispunjenje ne vidi kao što bi moglo. Obećanje Duha je predmet o kojem se malo razmišlja; a posljedica je ono što se može i očeki-vati — duhovna suša, duhovna tama, duhovni pad i smrt. Manje važne stvari zaokupljaju pozornost, a božanska sila nužna za rast i napredak Crkve, koja bi donijela sa sobom sve druge blagoslove, nedostaje iako je ponuđena u be-skrajnom obilju. (8T, str. 21)

Neki besposleno očekuju vrijeme osvježenjaS druge strane, umjesto da mudro koriste sadašnje pri-

like, neki besposleno čekaju posebno duhovno osvježenje, koje bi im jako povećalo sposobnost, da prosvijetle druge. Oni zanemaruju sadašnje dužnosti i prednosti i dopuštaju da njihovo svjetlo bude nejasno dok očekuju vrijeme kad će, bez truda sa svoje strane, primiti posebne blagoslove koji će ih preobraziti i osposobiti za službu. (Djela apo-stolska, str. 34)

Kristov nasljednikSveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom

obličju, pa je o tom obličju neovisan. Budući da je no-sio ljudsku narav, Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Stoga je za njih bilo bolje da ode k Ocu i pošalje Duha da bude Njegov nasljednik na Zemlji. Tada nitko neće imati nikakvu prednost koju mu donosi prebivalište ili osobni dodir s Kristom. Posredovanjem Duha svi će

moći pristupiti Spasitelju. U ovom smislu On će im biti bliži nego da se nije uznio na Nebo. (Isusov život, str. 555)

Sveti Duh od početka na djeluBog svojim Svetim Duhom od početka djeluje preko

ljudskih oruđa da ostvari svoju nakanu za pali ljudski rod. To se očitovalo u životu patrijarhâ. Tako je Bog i Crkvi u pustinji, u Mojsijevo doba, dao “svoga Duha dobrog” (Nehemija 9,20). A u dane apostola On je po Svetome Duhu silno djelovao u prilog svojoj Crkvi. Ista sila koja je krijepila patrijarhe, koja je Kalebu i Jošui dala vjeru i odvažnost i koja je učinila djelotvornom službu apostol-ske Crkve, krijepila je Božju vjernu djecu u sva vremena. Zahvaljujući snazi Svetog Duha, kršćani valdenzi tijekom mračnog srednjeg vijeka pripremili su put reformaciji. Bila je to ona ista sila koja je okrunila uspjehom napore plemenitih muškaraca i žena koji su kao pioniri otvorili put za osnivanje suvremenog misionarskog rada i za pre-vođenje Biblije na jezike i govore svakog naroda i puka. (Djela apostolska, str. 33,34)

256

Uspjeh je siguran • 307

26Uspjeh je siguran

Božansko jamstvoBog će obaviti posao ako Mu prepustimo oruđa. (9T,

str. 107)Bog će prihvatiti službu iz cijela srca, a sam će usavršiti

njihov rad i ispraviti nedostatke. (Put u bolji život, str. 84)Svako pravedno djelo bit će besmrtno, iako onaj koji

ga je učinio možda neće osjećati da je učinio išta što je vrijedno zapaziti. (2T, str. 683)

Ako ste istinski posvećeni, Bog će preko vas dovesti u istinu druge koje može iskoristiti kao provodnike za pre-nošenje istine mnogima koji pipajući traže put po mraku. (7T, str. 63)

Istina će uskoro trijumfirati i svi koji sada odluče biti Božji suradnici, trijumfirat će s njom. (9T, str. 135)

Svakome tko sebe nudi Gospodinu za službu, ništa ne zadržavajući, dana je sila za postizanje neizmjernih rezul-tata. (7T, str. 30)

257

Kada marljivo radimo za spasenje svojih bližnjih, Bog će učiniti da uspije svaki naš napor. (9T, str. 86)

Gospodin ima mjesto za svakoga u svojem velikom planu. Talenti koji nisu potrebni, nisu ni darovani. Pretpo-stavimo da je talent mali. Bog ima mjesto za njega, i taj jedan talent, ako se vjerno iskoristi, obavit će posao koji je Bog za njega isplanirao. (9T, str. 37)

Najponizniji će djelatnici u suradnji s Kristom dota-knuti strune čiji će titraji odjekivati do krajeva zemlje i od-zvanjati kroz vječna vremena. (Put u bolji život, str. 90,91)

Istinski uspjeh u bilo kojoj grani poslovanja ne dolazi kao posljedica slučaja, okolnosti ili sudbine. On je rezul-tat Božje providnosti, on je nagrada za vjeru i razboritost, za valjanost i ustrajnost. Visoke duševne vrline i plemeni-ta moralna snaga ne stječu se slučajno. Bog daje prilike; uspjeh dolazi kad ih koristimo. (Izraelski proroci i kralje-vi, str. 307,308)

Oni koji su oduševljeni djelom, bilo u domaćem polju ili u dalekim područjima, trebaju, u ime Gospodnje, poći naprijed. Ako budu osjećali svoju ovisnost o Bogu za mi-lost i snagu, oni će uspjeti. U početku će njihov učinak možda biti mali, ali ako budu slijedili Gospodnje planove, on će se uvećavati. Bog živi. On će na svakom mjestu radi-ti za svakog nesebičnog, samopožrtvovnog radnika. (SW, 9. travnja 1903.)

Suradnja nebeskih predstavnikaMi bismo trebali bolje razumjeti zadaću anđela. Bilo

bi dobro zapamtiti da nebeska bića surađuju sa svakim istinskim Božjim djetetom. Nevidljive vojske svjetla i moći služe krotkima i poniznima koji vjeruju i prihvaćaju

258

Uspjeh je siguran • 309308 • Kršćanska služba

Božja obećanja. Kerubini i serafini, anđeli jaki u sili, stoje zdesna Bogu, “svi službujući duhovi koji se običavaju sla-ti da služe onima koji imaju baštiniti spasenje” (Hebrejima 1,14). (Djela apostolska, str. 97)

Ne zaboravite da je Gospodin Isus Veliki Radnik. On zahtijeva da sijemo sjeme. On u vaš um stavlja riječi koje će doprijeti do srca drugih. (9T, str. 41)

Posvetite se potpuno Božjem djelu. On je vaša snaga i On će vam biti s desne strane, pomažući vam da ostvarite Njegove milostive planove. (9T, str. 41)

Nebeske sile surađivat će s ljudskim oruđima koja od-lučno i s vjerom pokušavaju dostići savršenstvo karaktera koje će im omogućiti da dostignu i savršenstvo u djelima. Svakomu tko se uključi u ovo djelo Krist kaže: “Ja ti sto-jim s desne strane da ti pomognem.” (Isusove usporedbe, str. 223)

Kad ljudska volja surađuje s Božjom voljom, postaje svemoćna. Neka se sve što treba činiti po Njegovoj za-povijedi učini u Njegovoj snazi. Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijed i izvrši. (Isusove usporedbe, str. 223)

U radu za duše koje ginu, vi imate društvo anđela. Ti-suće i tisuće, deset tisuća puta deset tisuća anđela očekuju suradnju s vjernicima crkava u nošenju svjetla koje je Bog obilno dao, da bi se ljudi mogli pripremiti za Kristov do-lazak. (9T, str. 129)

U ovom djelu spremno će surađivati svi nebeski anđe-li. Svi izvori Neba na raspolaganju su onima koji se trude da izbave izgubljene. Anđeli će vam pomoći da doprete i do onih najnemarnijih i najtvrđih. I kad se jedan od njih vrati Bogu, cijelo Nebo će se radovati; serafini i kerubini

259

podignut će svoje zlatne harfe i pjevati hvalu Bogu i Janje-tu radi njihove milosti i dobrote prema sinovima ljudskim. (Isusove usporedbe, str. 129)

Onaj koji je pozvao galilejske ribare, još uvijek poziva ljude u svoju službu. On želi da svoju silu iskaže isto toli-ko preko nas kao i preko svojih prvih učenika. Ma koliko bili nesavršeni i grešni, Gospodin nam pruža svoju ponu-du da se udružimo s Njim, da učimo kod Krista. On nas poziva da dođemo na božansko poučavanje kako bismo, ujedinivši se s Kristom, mogli činiti Božja djela. (Isusov život, str. 234)

Zar ne mislite da Krist cijeni one koji žive sasvim za Njega? Zar ne mislite da On posjećuje one koji su, kao lju-bljeni Ivan, Njega radi, na teškim i odgovornim mjestima? On nalazi svoje vjerne i održava prisnu vezu s njima hra-breći ih i jačajući. Svoje anđele, koji se odlikuju snagom, Bog šalje da služe Njegovim ljudskim radnicima koji go-vore istinu onima koji je ne znaju. (8T, str. 17)

Cijelo Nebo je aktivno i Božji anđeli žele surađivati sa svima koji prave planove po kojima će duše za koje je Krist umro moći čuti Radosnu vijest o spasenju. Anđeli koji služe baštinicima spasenja, govore svakom pravom svecu: “Ima posla za tebe.” “Pođite i postojano u Hramu navješćujte te govorite narodu sve riječi života ovoga.” (Djela 5,20) Ako oni kojima je upućen ovaj nalog poslu-šaju, Gospodin će pripremiti put pred njima, darivajući im sredstva s kojima trebaju poći. (6T, str. 433,434)

U ovakvo vrijeme kakvo je naše, svako Božje dije-te mora se aktivno uključiti u djelo pomaganja bližnjima. Kad se oni koji razumiju biblijske istine trude da pronađu ljude koji čeznu za svjetlošću, Božji anđeli će stati uz njih.

260


A kad anđeli pođu, neka se nitko ne boji krenuti naprijed. Zahvaljujući iskrenim naporima posvećenih djelatnika, mnogi će se odvratiti od idolopoklonstva i početi služiti živome Bogu. Mnogi će prestati odavati počasti ljudskim ustanovama i neustrašivo će stati na stranu Boga i Njegova Zakona. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 109,110)

Nebeske vlasti i sile promatraju borbu koju Božji slu-ge vode u naizgled obeshrabrujućim okolnostima. Kad kr-šćani, okupljeni pod barjakom svojeg Otkupitelja, stupaju u dobru borbu vjere, oni osvajaju nova područja, stječu nove časti. Svi se nebeski anđeli stavljaju u službu poni-znom Božjem narodu koji vjeruje; i kad Gospodnja voj-ska radnika ovdje na Zemlji pjeva pjesme hvale, nebeski zbor priključuje se odavanju hvale Bogu i Njegovom Sinu. (Djela apostolska, str. 96,97)

Djelo ne čini uspješnim sila koja potječe od ljudi, već sila nebeskih bića koja rade preko ljudskih oruđa i tako dovodi djelo do savršenstva. Pavao može posijati, Apolon zaliti, ali je Bog taj koji daje da raste. Čovjek ne može oba-viti Božji dio posla. Kao ljudsko oruđe, on može surađi-vati s nebeskim bićima i u jednostavnosti i krotkosti činiti najbolje, shvaćajući da je Bog Veliki Radnik. Iako radnici mogu preminuti, djelo neće stati, već će ići naprijed dok se potpuno ne završi. (RH, 14. studenoga 1893.)

Kršćanin u Gospodinu uvijek ima jakog pomoćnika. Možda ne znamo na koji će nam način Bog pomagati, ali jedno znamo: On nikad neće iznevjeriti one koji se oslo-ne na Njega! Kad bi kršćani mogli shvatiti koliko je puta Gospodin preusmjerio njihove putove da se ne bi ostvarila namjera koju je neprijatelj imao s njima, ne bi se na putu spoticali prigovarajući. Njihova bi se vjera oslanjala na Boga i nikakva nevolja ne bi ih mogla pokrenuti s mjesta.

261

Oni bi priznali Boga kao svoju mudrost i uspješnost, a On bi učinio da se ostvari sve ono što je poželio postići preko njih. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 365,366)

Svi koji sudjeluju u propovijedanju jesu Božji poma-gači. Oni su suradnici anđela; to su zapravo ljudska oruđa preko kojih anđeli obavljaju svoju misiju. Anđeli govore njihovim glasom i rade njihovim rukama. Ljudska bića, surađujući s nebeskim silama, uživaju blagoslov njihovog obrazovanja i iskustva. (Odgoj, str. 241)

Krist poziva svakog muškarca i ženu da uzme oruž-je Njegove pravednosti i počne raditi. “Ja sam vam s de-sne strane da vam pomognem”, kaže On. “Recite svojem Bogu sve što vas muči i zbunjuje. On nikada neće izdati vaše povjerenje.” Kristu nije ništa tako drago kao Njegovo otkupljeno blago, Njegova crkva, radnici koji idu naprijed i siju sjeme istine. ... Razmišljajte o Isusu. On je na svojem svetom mjestu, ne usamljen, već okružen s deset tisuća puta deset tisuća nebeskih anđela koji čekaju na Njego-vu zapovijed. On im nalaže da pođu i rade za najslabije srce koje se pouzda u Boga. Velikim i malima, bogatima i siromašnima osigurana je ista pomoć. (SW, 7. studenoga 1905.)

Ni pomisao o neuspjehuRadnici za Krista ne trebaju nikada misliti, a još ma-

nje govoriti o neuspjehu u svojem poslu. Gospodin Isus je naš uspjeh u svim pothvatima; Njegov Duh treba biti naše nadahnuće; kada se predajemo u Njegove ruke i postajemo provodnici svjetla, naša sredstva za činjenje dobra nikada neće biti iscrpljena. Mi možemo crpsti iz Njegovog obilja i primati od te milosti koja nema granica. (GW, str. 19)


Kad se potpuno predamo Bogu, kad u svojem radu slijedimo Njegove upute, On sebe smatra odgovornim za uspjeh. On ne želi da nagađamo kakav će uspjeh postići naši pošteni napori. Nijednom ne smijemo pomisliti na ne-uspjeh, jer surađujemo s Onim koji ne zna za poraz! (Isu-sove usporedbe, str. 247)

Gospodin je razočaran kada se Njegova djeca malo ci-jene. On želi da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebe prema cijeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je želio, u protivnom ne bi poslao svojega Sina da izvrši tako skupo-cjen nalog i da ih otkupi u tako skupom pothvatu. On ima zadatak za njih i vrlo je zadovoljan kada od Njega najviše traže u želji da proslave Njegovo ime. Oni mogu mnogo očekivati ako imaju vjeru u Njegova obećanja. (Isusov ži-vot, str. 554)

Razmjeran uspjehKad Bog otvori put da se obavi neki posao i kada obe-

ća uspjeh, tada Božje izabrano oruđe mora učiniti sve što je u njegovoj moći da postigne obećani rezultat. Uspjeh će uvijek biti razmjeran oduševljenju i ustrajnosti koji se ula-žu u obavljanje posla. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 167)

Osnovni motiv uspješne službeSve što se učini iz čiste ljubavi, koliko god malo izgle-

dalo u očima ljudi, istinski je plodno; jer Bog više gleda na to koliko ljubavi netko ima, nego na količinu koju učini. (2T, str. 135)

Deset istinski obraćenih, spremnih nebeskih radnika mogu učiniti više u misionarskom polju nego stotinu onih koji ograničavaju svoje napore da bi se uklopili u formu i

262

sačuvali mehanička pravila, radeći bez duboke ljubavi za duše. (4T, str. 602)

Sposobnosti koje sada imate ili koje ćete steći neće vam osigurati uspjeh. Uspjeh će vam osigurati ono što Bog može učiniti za vas. Mi moramo imati mnogo manje po-vjerenja u ono što može učiniti čovjek i mnogo više povje-renja u ono što može učiniti Bog za svakoga tko vjeruje. On čezne da Ga vjerom potražite. On čezne da od Njega očekujete da učini velika djela. On vam želi pomoći da ra-zumijete i zemaljska i duhovna pitanja. On može izoštriti vaš razbor. On vam može dati taktičnosti i umješnosti. Po-služite se svojim sposobnostima, tražite od Boga mudrost i dobit ćete ono što tražite. (Isusove usporedbe, str. 94)

Ulje milosti daje ljudima hrabrost i potiče ih da sva-koga dana obavljaju posao koji im Bog određuje. Pet ludih djevojaka imale su svjetiljke (poznavanje biblijske istine), ali nisu imale Kristovu milost. Iz dana u dan ispunjavale su obrede i izvanjske dužnosti, ali njihova služba bila je beživotna, lišena Kristove pravednosti. Sunce pravednosti nije sjalo u njihovom srcu i umu i zato nisu imale ljubav prema istini koja se pokorava Kristovom životu i karakte-ru, liku i zvanju. Ulje milosti nije bilo pomiješano s njiho-vim naporima. Njihova vjera bila je suha ljuska bez prave jezgre. One su se čvrsto držale običaja i doktrina, ali su bile prevarene u svojem kršćanskom životu, pune vlastite pravednosti, ne naučivši lekcije u Kristovoj školi koje bi ih, da su ih provele u život, učinile mudrima za spasenje. (RH, 27. ožujka 1894.)

Božje djelo treba nastaviti sve do kraja i u tome tre-baju surađivati božanska i ljudska oruđa. Oni koji su sami sebi dovoljni, mogu naizgled biti aktivni u Božjem djelu; ali ako se ne mole, njihova aktivnost je beskorisna. Kada

263


bi mogli pogledati u kadionicu anđela koji stoji kraj zlat-nog oltara pred prijestoljem oko kojega je duga, vidjeli bi da Isusova zasluga mora biti pomiješana s našim moli-tvama i naporima, u protivnom će oni biti bezvrijedni kao Kajinov prinos. Kada bismo mogli vidjeti svu aktivnost ljudskih oruđa onako kako je Bog vidi, vidjeli bismo da na sudu može opstati samo djelo koje je ostvareno s mnogo molitve i koje je posvećeno Kristovom zaslugom. Kada se bude vršilo veliko sudsko razmatranje, tada će se vidjeti razlika između onoga koji služi Bogu i onoga koji Mu ne služi. (RH, 4. srpnja 1893.)

Legalistička vjera neće moći odgovoriti ovom dobu. Mi možemo vršiti sve izvanjske činove službe, a da ipak budemo lišeni osvježavajućeg utjecaja Svetoga Duha kao što su gilbojski brežuljci bili lišeni rose i kiše. Svima nama potrebna je duhovna vlaga; a potrebne su nam i sjajne zra-ke Sunca Pravednosti koje će omekšati i pokoriti naša srca. Uvijek trebamo biti čvrsti kao stijena kad je u pitanju neko načelo. Biblijska načela treba učiti, a onda učenje potkrijepiti svetom praksom. (6T, str. 417,418)

Uspjeh ne zavisi toliko od talenta koliko od energije i volje. Sjajni talenti sami po sebi ne osposobljavaju nas za korisnu službu, već savjesno obavljanje svakidašnjih dužnosti, zadovoljan duh, nenamješteno, iskreno zanima-nje za dobro drugih. I u najskromnijim uvjetima može se postići istinsko savršenstvo. Najobičniji poslovi, ako se obavljaju s ljubavlju i odanošću, divni su u Božjim očima. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 140,141)

Skladan, snažan, krasan karakter izgrađuje se vrše-njem pojedinačnih dužnosti. Poštenje u malim stvarima, vršenje malih djela vjernosti i ljubaznosti, donijet će ra-dost na životnom putu, a kad se naše djelo na zemlji zavr-

264

ši, vidjet će se da je svaka mala, vjerno obavljena dužnost izvršila dobar utjecaj, utjecaj koji nikada ne može nestati. (Patrijarsi i proroci, str. 482)

Prepustite rezultate BoguDobro sjeme može neko vrijeme nezapaženo ležati u

hladnom, sebičnom, svjetovnom srcu ne pružajući dokaz da je pustilo korijen; ali poslije, kad Božji Duh bude dje-lovao na dušu, skriveno sjeme će proklijati i na kraju do-nijeti rod na Božju slavu. U našem životnom radu mi ne znamo što će uspjeti, ovo ili ono. To nije pitanje na koje mi trebamo dati odgovor. Mi trebamo obaviti svoje djelo i rezultate prepustiti Bogu. “Ujutro sij svoje sjeme, a nave-čer neka ti ruka ne počiva.” Božje veliko obećanje glasi da “sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće”. Oslanjajući se na ovo obećanje, poljodjelac ore i sije. Ništa manje povjere-nja ne smijemo imati ni mi koji obavljamo duhovnu sjetvu, oslanjajući se na Njegovo obećanje: “Tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.” “Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.” (Isusove usporedbe, str. 37)

265

Nagrada za službu • 317

27Nagrada za službu

NeprocjenjivaNije uzaludno služiti Bogu. One koji svoj život posve-

te Njegovoj službi, čeka neprocjenjiva nagrada. (4T, str. 107)

Svaka žrtva koja je učinjena u Njegovoj službi bit će nagrađena prema “izvanrednom bogatstvu njegove milo-sti”. (Isusov život, str. 189)

Naša nagrada za to što radimo s Kristom u ovom svije-tu bit će veća snaga i veća prednost raditi s Njim u svijetu koji će doći. (Isusove usporedbe, str. 246)

Osnova za procjenjivanjeVrijednost službe Bogu mjeri se duhom kojim se obav-

lja, a ne dužinom vremena provedenog u radu. (9T, str. 74)Njihov uspjeh u napredovanju u duhovnom životu

ovisi o korištenju talenata koji su im povjereni. Njihova

266

buduća nagrada bit će razmjerna čestitosti i ozbiljnosti s kojom služe Gospodinu. (RH, 1. ožujka 1887.)

Gospodin ima veliko djelo koje treba obaviti i On će u budućem životu najviše pružiti onima koji su se najviše založili u vjernoj, dragovoljnoj službi u ovom životu. (Isu-sove usporedbe, str. 221)

Oni koji su u vinograd došli u jedanaesti sat, bili su sretni što imaju mogućnost da rade. Njihovo je srce bilo puno zahvalnosti prema onomu koji ih je prihvatio; a kad im je na kraju dana isplatio dnevnicu za cijeli radni dan, bili su vrlo iznenađeni. Znali su da nisu zaslužili takvu nagradu. Ljubaznost koja se vidjela na licu njihovog naj-modavca ispunila ih je radošću. Nikad nisu zaboravili nje-govu dobrotu ni velikodušnu naknadu koju im je dao.

Tako će biti i s grešnicima koji će, svjesni svoje ne-dostojnosti, ući u vinograd svojega gospodara u jedanae-sti sat. Njihovo vrijeme službe izgledat će tako kratko da neće očekivati nikakvu nagradu; učinit će im se dovoljno što ih je Bog uopće i primio. Takvi će raditi u poniznom duhu, puni povjerenja, zahvalni na prednosti da surađuju s Kristom. Takav duh Bog s užitkom nagrađuje. (Isusove usporedbe, str. 273,274)

Sigurna nagradaOnaj koji je svakom čovjeku dao posao koji mu pripa-

da u skladu s njegovim sposobnostima, nikada neće dopu-stiti da vjerno izvršena dužnost ostane nenagrađena. Svako djelo odanosti i vjere bit će okrunjeno posebnim znacima Božje milosti i odobravanja. Svakom radniku dano je obe-ćanje: “Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.” (5T, str. 395)

267

Nagrada za službu • 319318 • Kršćanska služba

Koliko god kratka bila naša služba i koliko god skro-man naš posao, ako u jednostavnoj vjeri budemo slijedi-li Krista, nagrada nas neće razočarati. Ono što ni najveći i najmudriji ne mogu zaslužiti, najslabiji i najskromniji mogu dobiti. Nebeska zlatna vrata ne otvaraju se pred oni-ma koji sami sebe uzdižu niti pred onima koji su ohola duha. Međutim, ta vječna vrata širom će se otvoriti kad ih dodirne drhtava ruka malog djeteta. Blagoslovljena će biti nagrada milost onima koji su radili za Gospodina u jednostavnosti svoje vjere i ljubavi. (Isusove usporedbe, str. 279)

Čela onih koji obavljaju ovaj posao nosit će krunu žr-tve. Ali oni će primiti svoju nagradu. (6T, str. 348)

Svakom radniku za Boga ova pomisao treba biti po-ticaj i ohrabrenje. U ovom životu naš rad za Boga često izgleda kao potpuno besplodan. Naši napori da činimo dobro mogu biti ozbiljni i ustrajni, ali možda nam neće biti dopušteno da budemo svjedoci rezultata. Nama može izgledati da je napor bio uzaludan, ali Spasitelj nas uvjera-va da je naš rad zapažen na Nebu i da plaća neće izostati. (6T, str. 305)

Svaki čin, svako djelo pravde, milosti i dobročinstva, stvara glazbu na Nebu. Otac sa svojeg prijestolja gleda i ubraja one koji ih čine u najdragocjenije blago. “I oni će biti moji,” kaže Gospodin nad vojskama, “kada ih učinim svojim draguljima.” Svako milostivo djelo prema onima koji imaju potrebe ili pate čini se Kristu. Tko god pomo-gne siromašnima ili suosjeća s ugroženima i potlačenima, i sprijatelji se sa siročadi, dovodi sebe u bližu zajednicu s Kristom. (RH, 16. kolovoza 1881.)

268

Krist smatra da su sva djela milosrđa, dobročinstva i promišljene skrbi za nesretne, slijepe, hrome, bolesne, udovice i siročad učinjena Njemu samom; i ta djela se čuvaju u nebeskim spisima i bit će nagrađena. (3T, str. 512,513)

Pravedna nagradaGospodin je dobar. On je milostiva i nježna srca. On

poznaje svako svoje dijete. On zna točno što svatko od nas radi. On zna točno koliko tko zaslužuje. Zar nećete odložiti svoju listu zasluga i svoju listu osuda i prepustiti Bogu da obavi ovaj posao? Vama će biti dana kruna slave ako budete obavljali posao koji vam je Bog dao. (SW, 14. svibnja 1903.)

Gospodin želi da se oslonimo na Njega i da ne po-stavljamo pitanje o veličini nagrade. Kada Krist prebiva u duši, misao o nagradi nije najvažnija. Nije to pobuda koja čovjeka pokreće na posao. (Isusove usporedbe, str. 274)

Iz potkrovlja, iz koliba, iz tamnica, sa stratišta, s pla-nina i iz pustinja, iz zemaljskih špilja i iz morskih dubina Krist će dovesti svoju djecu k sebi. Na Zemlji su bili siro-mašni, progonjeni i mučeni. Milijuni su otišli u grob na-tovareni sramotom zato što su odbili pokoriti se prijevar-nim Sotoninim zahtjevima. Na ljudskim sudovima Božjoj djeci su sudili najteži zločinci. Ali blizu je dan kad će sam Bog nastupiti kao sudac! (Vidi Psalam 50,6.) Tada će se preokrenuti zemaljske presude. “Sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti.” Svakome od njih bit će dana bijela odjeća. “Oni će se zvati Sveti narod, Otkupljenici Jahvi-ni.” (Isusove usporedbe, str. 274)

269


Sadašnja nagradaSreća. — Oni koji posvećuju svoj život službi za Kri-

sta, znaju što znači prava sreća. Njihovi interesi i njihove molitve sežu mnogo dalje od njihovog “ja”. Oni sami rastu kada pokušavaju pomoći drugima. Oni se upoznaju s naj-većim planovima, najpoticajnijim pothvatima, i kako onda ne bi rasli kada sebe postave u nebeski kanal svjetla i bla-goslova? Takvi primaju mudrost s Neba. Oni se sve više i više poistovjećuju s Kristom u svim Njegovim planovima. Nema mjesta duhovnom zastoju. (9T, str. 42)

Crkva koja uspješno surađuje u ovom poslu, sretna je crkva. Muškarac ili žena čija je duša puna suosjećanja i ljubavi prema zabludjelima i onaj tko ih dovodi u tor velikog Pastira, suradnik je u blagoslovljenom poslu. O, kakve li pomisli od koje duša postaje razdragana, jer kada se jedan grešnik tako popravi, Nebo se više raduje nego za devedeset devet pravednika! (2T, str. 22)

Ništa nije naporno onome tko svoju volju pokorava Božjoj volji. “Čineći kao Gospodinu” misao je koja čini privlačnim svaki posao koji mu Bog daje da radi. (9T, str. 150)

Kršćanskom radniku ništa nije preteško u poslu koji mu je Nebo odredilo. On ulazi u radost svojega Gospodara brinući se za duše koje su se oslobodile robovanja grijehu; ta radost pruža mu nadoknadu za svako samoodricanje. (SW, 2. travnja 1903.)

Strpljivo činjenje dobra, što zahtijeva rad pun samoo-dricanja, slavno je djelo kojem Nebo odobrava. (2T, str. 24)

Krist vrlo rado uzima naizgled beznadni materijal, one koje je Sotona ponizio i preko kojih je radio, kako bi ih učinio podanicima svoje milosti. ... On svoju djecu čini 270

svojim oruđem za obavljanje svojega djela i u Njegovom uspjehu, čak i u ovom životu, oni nalaze dragocjenu na-gradu. (6T, str. 308,309)

Blagoslov. — Svaki napor koji učinimo za Krista do-nijet će nam nove blagoslove. (Isusove usporedbe, str. 241)

Svaka izvršena dužnost, svaka žrtva učinjena u Isu-sovo ime, donosi veliku nagradu. U samom činu dužnosti Bog govori i daje blagoslov. (4T, str. 145)

U ovome svijetu trebamo živjeti i zadobivati duše za Spasitelja. Ako povređujemo druge, mi zapravo povređu-jemo sebe. Ako blagoslivljamo druge, mi također blago-slivljamo sebe; jer se utjecaj svakog dobrog djela osjeća u našem srcu. (4T, str. 72)

Svaka zraka svjetla koja je obasjala druge, odrazit će se i u našem srcu. Svaka ljubazna i suosjećajna riječ iz-govorena tužnima, svako djelo koje oslobađa potlačene i svaki dar za zadovoljavanje potreba naših bližnjih, dan ili učinjen s pogledom na Božju slavu, donijet će blagoslove darovatelju. Oni koji ovako čine, slušaju zakon Neba i pri-mit će Božje odobravanje. (4T, str. 56)

Prigodom Kristovog dolaska bit će dana konačna ve-lika nagrada. Služba Bogu iskrenog srca donosi nagradu, čak i u ovom životu. Prepreke, protivljenje i gorka ra-zočaranja koja slamaju srce, radnik će morati podnijeti. On možda neće vidjeti plod svojega napornog rada. Ali usprkos svemu, on u svojem radu nalazi blagoslovljenu naknadu. Svi koji se predaju Bogu u nesebičnoj službi za ljudski rod, surađuju s Gospodinom slave. Ova misao čini naporan rad slatkim, daje snagu volji i hrabrost duhu za sve što se može dogoditi. (6T, str. 305,306)


Zdravlje. — Činjenje dobra izvrstan je lijek protiv bo-lesti. Oni koji surađuju u djelu pozvani su da se obrate Bogu, a On je obećao da će im odgovoriti. Njihova duša bit će zadovoljena u vrijeme suše i oni će biti kao zaliven vrt, čije vode ne presušuju. (2T, str. 29)

U druženju s Bogom, s Kristom i sa svetim anđelima, oni su okruženi nebeskim ozračjem, koje donosi zdravlje tijelu, snagu umu i radost duši. (6T, str. 306)

Zadovoljstvo u činjenju dobra drugima daje žar osje-ćajima koji plamti u živcima, ubrzava cirkulaciju krvi i donosi umno i tjelesno zdravlje. (4T, str. 56)

Snaga. — Kada snažan čovjek prestane raditi, postat će slab. Ona crkva ili one osobe koje se zatvaraju u sebe, ubrzo će početi patiti od duhovne slabosti. Rad čovjeka održava snažnim. Duhovni rad, napor i nošenje tereta daju snagu Kristovoj crkvi. (2T, str. 22)

Mir. — U radu za druge doživjet će slatko zadovolj-stvo, unutarnji mir koji će biti dovoljna nagrada. Kada budu pokrenuti uzvišenom i plemenitom željom da čine dobro drugima, oni će naći pravu sreću u vjernom vršenju raznih dužnosti. To će donijeti više od zemaljske nagrade; jer svako vjerno, nesebično vršenje dužnosti zapažaju an-đeli i ono svijetli u životnom izvještaju. (2T, str. 132)

Buduća nagradaVječni život. — Ozbiljnim, promišljenim naporima

u pružanju pomoći tamo gdje je potrebna, pravi kršćanin pokazuje svoju ljubav prema Bogu i bližnjima. On može izgubiti svoj život u službi, ali kad Krist dođe po svoje blago, On će ga ponovno dobiti. (9T, str. 56)

271

Ljubazna dobrodošlica. — Stanite na prag vječnosti i slušajte dragu dobrodošlicu upućenu onima koji su u ovo-me životu surađivali s Kristom, koji su smatrali prednošću i čašću da stradaju za Njega. Tu su i iskupljeni koji po-zdravljaju one koji su ih uputili k podignutom Spasitelju. Oni se ujedinjuju u proslavljanju Onoga koji je umro da bi ljudska bića imala život koji se može usporediti s Božjim životom. Borba je završena. Sve su patnje i nevolje došle svome kraju. Cijelo je Nebo ispunjeno pjesmama pobjede, dok spašeni stoje oko Božjeg prijestolja. Svi se pridružuju u radosnom pripjevu: “Dostojno je Janje zaklano, koje nas je iskupilo Bogu.” (Put u bolji život, str. 325,326)

Ako izvještaj pokaže da je ovo bio njihov život, da je njihov karakter bio obilježen blagošću, samoodricanjem i dobročinstvima, oni će primiti blagoslov i potvrdu od Kri-sta da su činili dobro. “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.” (3T, str. 525)

Nebeska sredina. — Crkva je sada u borbenom raspo-loženju. Mi smo sada sučeljeni sa svijetom tame, koji je gotovo potpuno predan idolopoklonstvu. Ali blizu je dan u koji će završiti bitka, i pobjeda biti osigurana. Božja se volja treba izvršiti na Zemlji, kao što je na Nebu. Silno mnoštvo spašenih neće znati ni za jedan drugi zakon osim zakona Neba. Svi će oni činiti sretnu, sjedinjenu obitelj odjevenu u haljine zahvalnosti — haljine Kristove pravde. Sva će priroda, u svojoj nenadmašnoj ljupkosti, prinositi Bogu glas zahvalnosti i obožavanja. Svijet će se kupati u nebeskoj svjetlosti. Svjetlost Mjeseca bit će kao svjetlost Sunca a svjetlost Sunca će biti sedmostruko jača no što je sada na Zemlji. Godine će protjecati u radosnom zadovolj-stvu. Zvijezde jutarnje pjevat će zajedno, sinovi će Božji

272


klicati od radosti, a Bog i Krist će se ujediniti u objavljiva-nju: “Više neće biti grijeha, niti će više biti smrti.” (Put u bolji život, str. 324,325)

Radost. — Nagrada Kristovih radnika je prednost da uđu u Njegovu radost. Ta radost, koju sam Krist željno očekuje, izražena je u Njegovom zahtjevu Ocu: “Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.” (6T, str. 309)

U našem životu ovdje, iako je zemaljski i ograničen grijehom, najveća radost i najviši odgoj stječe se služe-njem. I u budućem životu, nesputani ograničenošću grešne ljudske prirode, svoju najveću radost i svoj najviši odgoj naći ćemo u služenju — u svjedočenju, i u stalnom učenju tijekom svjedočenja “kako je bogata slava ove Tajne” — “Krist, nada slave, jest među vama”. (Odgoj, str. 273)

Oni imaju udjela u Kristovim patnjama i imat će udje-la u slavi koja će biti otkrivena. Budući da su jedno s Njim u Njegovom djelu, ispijajući s Njim gorku čašu, oni su i sudionici u Njegovoj radosti. (TMB, str. 13)

Plod sijanja sjemena. — Svaki poticaj Svetoga Duha koji je vodio ljude dobroti i Bogu, zapisan je u nebeskim knjigama i u dan Božji svatko tko je dao sebe kao oruđe za rad Svetoga Duha, moći će vidjeti što je u svojem životu učinio. (6T, str. 310)

Kada otkupljeni budu stajali pred Bogom, dragocjene duše koje će biti tamo odazvat će se kada čuju svoja imena zato što su uloženi vjerni, strpljivi napori u preklinjanju i ozbiljnom uvjeravanju da uđu u Utočište. Tako će oni koji su u ovom svijetu bili Božji suradnici primiti nagradu. (8T, str. 196,197)

Kakva će biti radost kada se ovi otkupljenici sretnu i pozdrave one koji su ponijeli teret u njihovu korist! A

273

oni koji su živjeli ne da bi sebi udovoljavali, već da budu blagoslov nesretnima koji su imali tako malo blagoslova — kako će njihova srca zadrhtati od sreće! Oni će shvatiti obećanje: bit ćeš blagoslovljen jer ti oni ne mogu platiti; zato ćeš primiti plaću o uskrsnuću pravednih. (GW, str. 519)

Na Nebu ćemo vidjeti mlade kojima smo pomogli, one koje smo pozivali u svoje domove, koje smo izbavili iz kušnji. Vidjet ćemo kako njihova lica zrače sjajem Bož-je slave. (6T, str. 348)

Biti suradnik Kristu i nebeskim anđelima u velikom planu spasenja! Koji se posao može usporediti s ovim! Od svake spašene duše Bogu je upućena slava koja se od Nje-ga odbija i obasjava spašenoga, ali i onoga tko je pridonio njegovom spasenju. (2T, str. 232)

Spašeni će se susretati i prepoznati one čiju su pozor-nost usmjerili na uzvišenog Spasitelja. Kakav će blago-slovljeni razgovor oni voditi s ovim dušama! “Ja sam bio grešnik,” netko će reći, “bez Boga i bez nade u svijetu, a ti si došao k meni i skrenuo mi pozornost na dragocje-nog Spasitelja kao na moju jedinu nadu. Povjerovao sam u Njega. Pokajao sam se za svoje grijehe i pružena mi je prilika da stanujem zajedno s Njegovim svecima u nebe-skim stanovima u Kristu Isusu.” Drugi će reći: “Ja sam živio kao neznabožac u neznabožačkoj zemlji. Ti si osta-vio svoje prijatelje i udoban dom i došao me naučiti kako da nađem Isusa i povjerujem u Njega kao jedinog pravog Boga. Porušio sam svoje idole i služio Bogu i sada Ga gledam licem k licu. Ja sam spašen, vječno spašen, da uvi-jek gledam Onoga koga volim. Onda sam Ga gledao samo očima vjere, a sada Ga gledam onakvog kakav jest. Sada mogu izraziti svoju zahvalnost za Njegovu otkupiteljsku

274


milost Onome koji me je ljubio i oprao me od mojih grije-ha u svojoj krvi.” (GW, str. 518)

Drugi će izraziti svoju zahvalnost onima koji su na-hranili gladne i obukli gole. “Kada je očaj obuzeo moju dušu u nevjerovanju, Gospodin te je poslao k meni”, govo-rit će oni, “da mi uputiš riječi nade i utjehe. Ti si mi donio hranu za moje fizičke potrebe i ti si mi otvorio riječ Božju otvarajući mi oči za moje duhovne potrebe. Postupao si sa mnom kao s bratom. Suosjećao si sa mnom u mojim tuga-ma i povratio moju ranjenu i izbijenu dušu, tako da sam mogao uhvatiti Kristovu ruku koja je bila ispružena da me spasi. U mojem neznanju strpljivo si me učio da imam Oca na Nebu koji se za mene brine. Čitao si mi dragocjena obe-ćanja iz Božje riječi. Udahnuo si u mene vjeru da će me On spasiti. Moje srce je omekšalo, pokorilo se, slomilo dok sam razmišljao o žrtvi koju je Krist podnio za mene. Postao sam gladan kruha života i istina je postala drago-cjena mojoj duši. Ja sam ovdje, spašen, vječno spašen, da uvijek živim u Njegovoj prisutnosti i hvalim Onoga koji je dao svoj život za mene.” (GW, str. 518,519)

Strpljivo čekajte nagraduAko nam se čini da dugo čekamo na dolazak našeg

Osloboditelja; ako, povijeni od muka i iscrpljeni od teš-kog rada, postanemo nestrpljivi u čekanju da naša dužnost završi i primimo časno oslobođenje od ratovanja, onda se sjetimo — i neka sjećanje zaustavi svako gunđanje — da Bog dopušta da se na Zemlji susrećemo s olujama i bor-bama da bismo usavršili kršćanski karakter, da bismo se bolje upoznali s Bogom, da bismo obavili posao za Gos-podina u zadobivanju mnogih duša za Krista, da bismo radosnog srca mogli čuti riječi: “Dobro, valjani i vjerni

275

slugo, uđi u veselje gospodara svoga.” (RH, 25. listopada 1881.)

Budite strpljivi, kršćanski vojnici! Još samo malo i Onaj koji treba doći, doći će. Noć zamornog čekanja, bdjenja i žalosti je skoro prošla. Uskoro će biti dana na-grada, vječni dan će svanuti. Nema vremena za spavanje, nema vremena za beskorisno žaljenje. Onaj tko se sada usuđuje spavati, propustit će dragocjene prilike da učini dobro. Nama je dana dragocjena prednost da sakupljamo snopove u velikoj žetvi. Svaka spašena duša bit će još jed-na zvijezda u kruni Isusa našeg Otkupitelja. Tko želi odlo-žiti oružje kada će, ako se nastavi još malo boriti, postići nove pobjede i sakupiti nove trofeje za vječnost? (RH, 25. listopada 1881.)

Pojmovnik1

1 Stranice navedene u ovom Pojmovniku nalaze se u knjizi na margini i odgovaraju izvorniku.

Abraham, ispit .......................... 181Agresivnost .............................. 228Akcija, pozvani na ................... 82 Anđeli čekaju na ljudske predstavnike .......... 89

Anđeli pripremaju put .............. 154Anđeli, suradnja ...................... 258Anđeo bilježi trud supruge ....... 207

Biblijski radnici, rad ................. 142Biblijsko proučavanje, pozivajte ljude u svoj dom ..... 122

Blagost ...................................... 241Bogataš iz biblijskih vremena .. 204Bogati, ne trebaju biti zanemareni ...... 202

Božanska zaštita ....................... 166Božanski nalog ......................... 22Božanski poziv ......................... 30Božansko jamstvo .................... 257Božansko mjerenje ................... 85Božansko mjerilo ..................... 62Briga prestaje ............................ 243

Crkva, lijena, poziv na rad ........ 88Crkva, njezin rad ................. 13, 135

Crkva, središte osposobljavanja ....................... 58

Crkva, uvjeti u .......................... 35Crnci, rad za ............................. 217

Čovjek zatrpan u snijegu .......... 92

Desna ruka vijesti ..................... 134Dijelovi, blago .......................... 153Diskriminacija, djelovati bez .... 153Djeca trebaju podijeliti teret u domu ............................ 207

Djelovanje crkve, mladež u ...... 30Dobit, Krist će tražiti ................ 109Dobri Samaritanac, primijenjena parabola ............. 192

Dom i strane misije ................... 170Dom, dalekosežan utjecaj ......... 208Dom, djeca nose odgovornosti .. 207Dom, pozovite ljude u .............. 122Dom, središte za osposobljavanje misionara ... 206

Dostojanstvo ............................. 226Drama, posljednje djelo u ......... 160Drugi, rad za ............................. 69

Pojmovnik • 331330 • Kršćanska služba

Društvenost ...................... 122, 232Držite se jasnog ........................ 126Duhovna pronicavost zatamnjena .............................. 38

Duhovna slabost, crkva u stanju .......................... 39

Duhovna tama ........................... 55Duhovno probuđenje i osobni rad ............................. 121

Dužnosti Božjeg naroda ........... 161

Evanđeoski sastanci, pozvani na ............................... 130

Evanđeoski zdravstveni misionari .............. 128

Evangeliziranje, Biblija, ideja s neba ............................. 141

Fanatizam ................................. 40Formalizam, hladan .................. 40Franklin, sir John ...................... 93

Gorljivost .................................. 229Gostoprimstvo, kršćanska dužnost ................... 191

Govoriti, kulturno ..................... 223Gradovi, rad u ........................... 152Greška, fatalna .......................... 68Grijeh, držanje zapovijedi maska za ... 44

Hrabrost .................................... 234Hvala i zahvaljivanje ................ 213

Idi naprijed ............................... 110Ilija, pouka iz iskustva .............. 57Ilustracije, djelotvorne .............. 125Institucionalni rad ..................... 138Interes, suosjećajnost ................ 123Iskrenost ................................... 227

Iskustvo, osobno ....................... 124Ispit s kojim se valja suočiti ..... 49Ispovijedanje nasuprot životu ... 94Isprike, neopravdane ................. 108Istina, pobjeđujuća ................... 164Istinoljubivost ........................... 244Izrael, pouke iz neuspjeha ........ 184Izvještaj, uprljan ....................... 45

Jedan slušatelj ........................... 116Jednostavnost ............................ 233Kanali svjetlosti i blagoslova .... 18Ključne riječi, kršćanske .......... 106Knjige, prodaja ......................... 151Kriminal, epidemija .................. 53Krist veliki zdravstveni misionar ..... 133

Kriza vjekova ............................ 51Kršćanske ključne riječi ............ 106Kršćanske obitelji, pozvane na .. 182Kršćanski život u prirodi .......... 105Kršćansko djelo pomaganja ...... 186Kruna, teška, ja sam za ............. 108Kultura, mentalna ..................... 224Kvalifikacije za službu .............. 223

Lijek, siguran ............................ 107Literatura, slobodno širenje ...... 150

Ljudi, idite k ............................. 121Ljudski predstavnici, ovisni o ... 7

Misionarska aktivnost, opasnost koja je prati .............. 98

Misionarske metode, praktično prikazane ................. 195

Misionarski duh, nedostatak ..... 35Misionarski duh, ohrabrivati ..... 65Misionarski plam crkve ............ 59

Misionarski posao, studenti trebaju raditi ............... 64

Misliti unaprijed ....................... 239Mladež na crkvenom poslu ....... 30Mladež, budućnost prije nego ... 31Mladež, pozvana za ................... 30Mladi trebaju biti pioniri ........... 32Model crkvene organizacije ...... 73Mogućnosti koje je nebo poslalo ................ 200

Molitva, odgovarajuća .............. 155Moralisti .................................... 45Mrtvi zbog prijestupa ................ 44

Na kušnji ................................... 191Nadolazeći događaji .................. 155Nagrada, budućnost ................... 271Nagrada, dar .............................. 269Nagrada, samo ........................... 268Nagrada, sigurna ....................... 267Nagrada, strpljivo čekati na ...... 274Nakladnička djelatnost, širenje .. 148Nakladničke kuće uspješna oruđa ......................... 147

Naredba za pokret ..................... 77Nebeska knjiga .......................... 86Nedjeljni zakon, ne prkositi ...... 163Nehemija, pouke iz života ......... 171Nehemija, suvremeni, poziv na .. 177Nepristranost ............................. 241Nesebičnost ............................... 242Neuspjeh, da ne bude misao ...... 261Nositelji tereta su iscrpljeni ....... 45

Obećanje, utješno ...................... 214Obeshrabrenje, kako mu se usprotiviti ............. 239

Obitelji, pozvane na .................. 182Obiteljski oltar, potreba ............. 209

Obnova i reforma, potrebni ....... 41Obnova povezana s osobnim radom ..................... 121

Obojeni, rad za .......................... 217Očna pomast, nebeska, potrebna .................... 39

Odanost ...................................... 236Odgoj, praktično ........................ 129Odgovornost Božjeg naroda ...... 161Odlaganje, fatalno ..................... 43Odlaganje, nema vremena za .... 78Odlučnost .................................. 229Odmor ........................................ 249Odobravanje rada ...................... 186Odvajanje pšenice od kukolja ... 56Ohrabrenje početnicima ............ 99Opomena radnicima .................. 169Organizacija, bitna .................... 72Organizacija, pouka u ............... 73Organiziranje crkve, prvi korak ka ........................... 73

Organizirati za službu ............... 34Osobni dodir, u neposrednoj blizini ............... 117

Osobni rad i duhovno probuđenje .............. 121

Osobno iskustvo, svjedočanstvo o ....................... 212

Osposobljavanje za službu ........ 70Osposobljavanje, odgovornost za organiziranje ....................... 60

Osposobljavanje, posebno ......... 59Osvježenje, uzaludno čekajući na ............... 255

Parabola o dobrom Samarijancu, primjena ............ 192

Paralizirani, duhovno ................ 106Pastirska briga ........................... 245

Pojmovnik • 333332 • Kršćanska služba

Pavao, primjer ........................... 71Perom i glasom, sa .................... 130Pioniri, mladi to trebaju biti ...... 32 Pitanja, važno ............................ 80Pjesma, propovijedanje sa ......... 66Plan, uspješan ............................ 167Pohlepa ...................................... 40Pokret širenja crkve, božanski plan za ...................... 178

Politika, opasna ......................... 214Poniznost ................................... 146Poruka, desna ruka .................... 134Poruka, pravovremeno .............. 139Pospanost, duhovna, opasnost ... 91Postojanost ................................ 232Posvećenje ................................. 235Posvećujuće vježbe, anđeli važu ............................... 211

Poštenje ..................................... 242Potreba trenutka ........................ 58Potrebno sjetiti se ...................... 189Poziv lijenoj crkvi ..................... 88Poziv na probuđenje .................. 80Poziv, jasan ................................ 141Poziv, na .................................... 77Poziv, pojedincima .................... 9Praćenje napora, važnost ........... 219Praktično obrazovanje ............... 129Presađivanje .............................. 183Prestanite se brinuti .................. 243Pretplata, osigurati ..................... 151Pričuve za popuniti redove ........ 32Prikupljanje žetve ...................... 167Priprema za rad .......................... 143Problem, zbunjuje ..................... 167Proizvođači i korisnici ............... 43Prometna mjesta, Isus radio u ... 126Propovijedanje pjesmom .......... 66

Propovjednici i vjernici, suradnja .................................. 67

Propovjednici tiskane riječi ...... 145Propovjednička dužnost ........... 69Proročki svitak, tragom ............ 46Pšenica, odvojena od kukolja ... 56Punomoći, božanske ................. 243

Rad od kuće do kuće ................ 113Rad u domu, za strance, važnost .................................... 199

Rad za vjerništvo ...................... 69Radnici, opomena da ................ 169Radnici, posebne kvalifikacije za .......... 203

Radnici, strani, jačaju ruke ....... 201Radost u poslu .......................... 144Rat, svijet uzbunjen duhom o ... 54Razboritost ................................ 139Razlog za vjeru, ne mogu dati .. 45Rezultati, sigurni ............... 184, 204Rezultati, živjeti sa ................... 264

San o komadu tkanine ............... 63San, dojmljiv ............................. 46Sastanci pod šatorima (Camp-meetings), sredstvo i važnost .. 194

Sastanci pod šatorima, gubitak ako se ne ide na .......... 197

Sastanci pod šatorima, poseban značaj blizu i daleko .. 196

Sebičnost, ograničeni sa ........... 40Siročad, rad za .......................... 215Sloboda, vjerska ....................... 155Slušateljstvo, jedna duša ........... 116Služba, motivi za ..................... 262Služba, nagrada za .................... 266

Služba, organiziranje za ............ 34Služba, otkupljeni za ................. 109Službenici, kvalificirani za osposobljavanje ...................... 61

Sljepilo, naknada za .................. 215Smrt, nijedan od dvadeset nije spreman za .............................. 41

Smrt, ukočenost, sotonska ........ 37Sotona na djelu ......................... 54Sotonska podrška smrti ............. 37Spremišta, skladišta, uspostaviti ............................... 154

Spretnost ................................... 237Standardi, visoki ....................... 238Stari varalica ............................. 54Stope, pratiti božanske .............. 186Strpljenje ................................... 230Studenti trebaju raditi misionarski rad ........................ 64

Subotnja škola, okupljanje u ..... 130Sućut ......................................... 232Sud, viđenje o ........................... 87Supruge propovjednika, nagrada za ............................... 207

Suradnja, božanska ................... 135Sustav izvještavanja, nebeski .... 222Sveti Duh Kristov nasljednik .... 255Sveti Duh na djelu od početka .. 256Sveti Duh, Bog Ga je spreman darovati .... 251

Sveti Duh, obećan ..................... 250Sveti Duh, povlačenje ............... 52Sveti Duh, uvjeti za primanje ... 252Sveti Duh, važan za uspjeh ....... 253Svijet se razbolio ....................... 53Svjedok ..................................... 15Svjetlost u tami ......................... 165

Svjetlost, odgovornost za .......... 88Svjetska drama .......................... 50Škola, u neposrednoj blizini ...... 65Škole kuhanja ............................ 139Što je moglo biti? ...................... 86Što radiš ovdje? ......................... 182

Takt ........................................... 230Temeljna načela ........................ 126Timotej, bio je mlad kada je bio izabran .................. 31

Tiskana stranica, služba sa ........ 145Učenici su poslani dva po dva .... 127Učenje kroz rad ......................... 64Učinkovitost .............................. 223Učtivost ..................................... 226Udovica, siromašna .................. 171Ujedinjeni za progon, trostruki savez ......................... 160

Umjereno .................................. 247Umjerenost, reforma u .............. 218Upozorenje, pravovremeno ....... 75Upravljanje sredstvima ............. 220Upute, prilagoditi ...................... 60Uspjeh, osiguran ....................... 257Uspjeh, osnove za ..................... 169Uspjeh, razmjeran ..................... 262Uspjeh, Sveti Duh bitan za ....... 253Uspjeh, tajna u .............. 33, 75, 144Utjecajni, dosezanje .................. 202Uvjerljiva kombinacija ............. 67

Vatra, viđenje vatrenih lopti ...... 111Važnost progonstva ................... 159Viđenje, užarene lopte .............. 111Vjera ......................................... 233Vjera, molitva, rad .................... 107Vjernici crkve trebaju biti poučeni ................. 62


Vjernici crkve, mjesto za svakoga ................... 74

Vjernost ..................................... 242Vrednovanje, osnova za ............ 266Zadobivanje duša ne ovisi samo o službi ............. 68

Zadovoljni sobom ..................... 36Zajednički hod života, pozvan iz ................................. 24

Zanemarivanje duša .................. 92Zanemarivanje, lijenost ............. 200Zaslijepljene oči ........................ 161Zastava doma, odabrati ............. 209Zdenac, zatrpan čovjek, spašen ............ 94

Zdravstvena evanđeoska putovanja ............. 128

Zdravstvena literatura ............... 152Zdravstveni i evanđeoski misionarski rad ........................ 133

Zdravstveni misionari, evanđelje .................................. 128

Zdravstveni misionari, Krist veliki ............................... 133 Zdravstveni misionarski rad, posao prvog reda ..................... 132

Zdravstveni plan, proširenje ..... 137Žene kao misionarke ................. 27Život koji pobjeđuje .................. 26

Pojmovnik priredio Ivan Đidara

Kazalo

1 Božji poziv na službu .......................................... 72 Poziv mladim ljudima ......................................... 343 Stanje u Božjem narodu ....................................... 404 Prilike u svijetu s kojima se treba suočiti kršćanski radnik ...................................... 585 Crkva kao centar za poduku ............................... 686 Studenti tijekom školovanja trebaju obavljati misionarski posao ................................. 767 Suradnja propovjednika i laika ............................ 808 Organiziranje kršćanskih snaga ........................... 869 Probuđenje .......................................................... 9110 Metode ................................................................. 13311 Zdravstveno-misionarski rad ............................... 15712 Biblijski evangelizam .......................................... 16813 Služba tiskane stranice ......................................... 17314 Vjerska sloboda ................................................... 18515 Prikupljanje žetve ................................................ 19916 Pokret širenja crkve ............................................. 21217 Kršćansko pružanje pomoći ................................ 22118 Sastanci pod šatorima kao pomoć u kršćanskoj službi ............................................... 230

19 Domaće i strano polje .......................................... 23620 Kako doprijeti do bogatih i utjecajnih ................. 24021 Dom kao središte za misionarsko podučavanje .................................... 24522 Molitva i misionarski sastanak ............................ 25123 Razne grane misionarskog djela .......................... 25624 Kvalifikacije za uspješnu kršćansku službu ........ 26525 Sveti Duh ............................................................. 29826 Uspjeh je siguran ................................................. 30627 Nagrada za službu ................................................ 316

Documents

KRŠĆANSKA SLUŽBAAnđeo poslan Filipu mogao je sam obaviti ovo dje-lo za Etiopljanina, ali to nije način na koji Bog djeluje. Njegova je nakana da ljudi rade za svoje bližnje