KRAJOBRAZNO OBLIKOVANJE U KONTEKSTU CESTOVNE INFRASTRUKTURE U HRVATSKOJ

LANDSCAPE DESIGN IN THE CONTEXT OF ROAD INFRASTRUCTURE

IN CROATIA

Mara Marić, dipl.inž.agr. - kraj.ur., Institut građevinarstva hrvatske, Zavod za ekološki inženjering,

J.Rakuše 1, 10 000 Zagreb, Hrvatska mara.maric@igh.hr

mr.sc. Blaženka Banjad Ostojić, dipl.inž.biol. - ekol., Institut građevinarstva hrvatske, Zavod za ekološki inženjering,

J.Rakuše 1, 10000 Zagreb, Hrvatska blazenka.banjad@igh.hr

Sažetak: Krajobrazno oblikovanje prostora u kontekstu cestovne infrastrukture nije novijeg datuma u Hrvatskoj. No, intenzivnom gradnjom hrvatskih autocesta posljednjih 10 godina, te paralelno jačanjem disciplina iz područja zaštite prostora, među kojima je i krajobrazna arhitektura, ti postupci dobivaju na značenju, te se zasnivaju na europskim standardima. Projektiranje se načelno rukovodi prema dva osnovna principa: funkcionalni (postupci u kojima je primarna zaštita prostora uslijed prolaska trase ili u službi zaštite samog tijela autoceste) i oblikovno – estetski (oni u kojima je primaran estetski doživljaj šireg prostora autoceste). Međutim u svakom projektu nužno je njihovo međusobno prožimanje. Osnovni principi oblikovanja vežu se uz pojam autohtonosti kada govorimo o izboru materijala (bilo prirodnog ili građenih struktura) koji pridonosi podržavanju identiteta određenog prostora. Ključne riječi: krajobraz, identitet prostora, zaštita, putni pojas, prateći uslužni objekti Abstract:

The shaping of landscape in the context of road infrastructure is by no means a novel activity in Croatia. However, the landscape shaping and related procedures, now based on European standards, have gained a new momentum during the motorway construction spree experienced in Croatia over the past 10 years, and through parallel development of disciplines that are related to physical space preservation, one of which is the landscape architecture.

In general terms, the design is governed by two basic principles: functionality (procedures

the primary role of which is to protect the space affected by the future development or to protect the roadbed itself) and aesthetics (procedures aimed at placing emphasis on aesthetic appeal of wider surroundings of the motorway). However, they must be closely linked and intertwined on every project.

When the focus is on selection of materials (natural materials or man-built structures) the basic principles of shaping are related to the notion of autochthony, which calls the attention to and accentuates the identity of a specific region.

Key words: landscape, regional identity, protection, roadway, roadside service facilities.

1

1. UVOD Krajobrazna arhitektura kao projektantska disciplina, formalno je zastupljena u Hrvatskoj, u okviru Pravilnika o vrsti i sadržaju projekata za javne ceste (nn 53/02, članak 6.). Prema tome projekti krajobraznog uređenja su obavezni u okviru građevinskih projekata javnih cesta. Možemo konstatirati da su u posljednjih 10 – tak godina intenzivnog projektiranja i gradnje prometnica u Hrvatskoj, paralelno izrađivani projekti krajobraznog uređenja za sve dionice hrvatskih autocesta. Drugi aspekt jest, kvalitativna procjena tih projekata, stupanj njihovog izvođenja, ali i izvodljivosti, te na kraju uzroci navedenog. U radu će se osim navedenih aspekata prikazat određeni kontinuitet respektiranja segmenta krajobraza u okviru prometnica – autocesta, posebno u sferi projektiranja. 2. KRAJOBRAZNO UREĐENJE PROMETNICA – 20. STOLJEĆE (KROZ RECENTNU POVIJEST) U ovom radu ograničavamo se isključivo na aspekt projektiranja u krajobrazu, iako krajobrazno planiranje sudjeluje u procesu optimalnog uklapanja prometnica u prostor, već početkom prošlog stoljeća.1

Do 20. stoljeća razvoj cesta nije praktički prouzročio nikakvih prostornih problema jer je protjecao dovoljno postupno i organski, prije svega po putovima koje su zacrtale u velikoj mjeri još antičke civilizacije. [1]

U drugoj polovici 19.st. Frederick L. Olmsted [2] prvi je stvorio organičnu mrežu parkova i ulica koja je u kratkom roku dovela do koncepta Parkwaya. [3] Koncept Parkway2 – a najbolje opisuje Sigfrid Giedion: „..... ona humanizira cestu, slijedeći teren i koristeći ga, silazeći i penjući se zajedno s padinama tla, u potpunosti se stapajući s krajolikom. Cesta prodire izvan grada, ulazi u prirodu stapajući se sa zelenim brežuljcima koji izranjaju iz tla, toliko prirodno da se okom ne može razlikovati gdje prestaje djelo prirode i počinje rad pejsažista“ [4].

1 Krajobrazni arhitekti F.L. Olmsted, kasnije Lawrenc Halprin, Ian Mc Harg, naglašavali holistički pristup - potrebu da se autocesta projektira na način da prouzroči najmanje štete u prostoru te da pri tome „iskoristi“ i „otkriva“ vizualne kvalitete krajobraza ali poštujući prometne zahtjeve. Kevin Lynch je svojom knjigom The View from the Road postavio određene parametre u smislu estetike prometnica na koje se referiramo i danas. 2 Termin Parkway prvi su upotrijebili pioniri američke pejsažne arhitekture Olmsted, Vaux i Eliot, koji su njime označili široke urbane ceste koje su, u tradiciji francuskih bulevara, obrubljene vegetacijom.

U SAD je 1923.g. nastala poznata Bronx River Parkway3 [5] kao rekreacijsko – turistička autocesta koja je prolazila slikovitim područjem a prostori uz cestu su bili parkovno uređeni. [6]

U 60 – tim godinama, se naglo budi svijest o važnosti zaštite čovjekovog okoliša, a važnost krajobraza odnosno krajolika4 u tom kontekstu najčešće se veže za estetske kategorije; očuvanje vizura, sceničnosti prizora, ambijentalnost. 2.1. Smjernice za krajobrazno uređenje pojasa uz autoceste

A.Seifert (1970) – govori o pojavi prve autoceste u Njemačkoj 1932. godine kao “lijepom tehničkom ostvarenju” [6]. U godinama nakon II. svjetskog rata su pitanja vezana za krajobrazno uređenje prometnica (kao i za pitanja vođenja trase, te uređenja i održavanja nakon gradnje) uzela maha. Posebno je u tom smislu prednjačila „njemačka škola“ na čelu s H. Lorenzom [7] – koja je razvila klotoidu. Osim s prometnog aspekta, klotoida je omogućila i ugodniju sliku autoceste u krajobrazu. U to vrijeme se u Njemačkoj, Švicarskoj i Skandinavskim zemljama razvijaju brojne smjernice [6] za uređenje krajobraza uz autocestu. Hrvatska (tada u sastavu SFRJ) nije zaostajala za tim svjetskim i europskim trendovima te su se relevantne Smjernice za krajobrazno uređenje autocesta, a koje su se pozivale na DIN norme i koristile pri izradi projekata [8,9,10,11,12,13,14, 15,16].

U bivšoj Jugoslaviji, najviše su se uređenjem krajobraza uz ceste, ali i valoriziranjem prostora prolaska trase, bavili stručnjaci iz Slovenije. Osim nekoliko publikacija smjernica i priručnika koji su se vezali na inozemna iskustva, razvijane su autentične metode i pristupi ovoj temi [17,18,19,20].

Kako je krajobrazno uređenje, efemernog

karaktera, otežano je procjenjivanje određenih projekata nastalih prije 30 i više godina, i utvrđivanje stvarne izvedenosti preporučanih zahvata.

3 Bronx River Parkway povezivala je New York City i Westchester County. Bronx River Parkway iako paradoksalno, je zapravo projekt koji je zaštitio i renaturirao tada rijeku (cesta je kasnije paralelno uz nju građena), koja je bila toliko zagađena da su od nje ugibale životinje iz Bronx zoološkog vrta. Nakon te obnove Bronx River Parkway postaje rezervat te prvi „park prirode“ (parkland) u Wechester Conty. 4 Pojam krajobraz relativno je novijeg datuma, a označava širi aspekt prostora od pojma krajolik. Pojmom krajobraz prema definiciji Europske konvencije smatra se «određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.» ili prema drugoj definiciji je krajobraz “bitna sastavnica čovjekovog okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine, te temelj identiteta područja“. Pojam krajolik, predstavlja više likovnu kategoriju, odnosno vizualnu kvalitetu prostora.

2

U smjernicama se načelno bavi s nekoliko

osnovnih tema: zaštita pokosa od erozije, uređenje čvorišta s aspekta preglednosti ali i prepoznatljivosti, zelenilo u funkciji zaštite od buke i čestica onečišćenja, sanacije šumskog ruba, te razni postupci stvaranja prostornog reda, prepoznatljivosti, razbijanja monotonije, naglašavanja duž same trase [8,9,10,11,12]. Osim tih osnovnih projektantskih principa, smjernice se bave problematikom održavanja, vremena sadnje, optimalnog izbora sadnica, pripreme tla. 3. KRAJOBRAZNO UREĐENJE AUTOCESTA U HRVATSKOJ - DANAS Krajobrazna arhitektica Sylvia Crowe5 [21] komentira proces nagle gradnje autocesta u Engleskoj 60 – tih godina prošlog stoljeća i potrebu da se s pažnjom uklapaju u prostor [22]. Interesantno je da se ti procesi intenzivne gradnje prometne infrastrukture, koje prate s jedne strane razvoj društva u svim segmentima, i nastojanja uravnotežene raspodijele kapitala državnim prostorom, a s druge, tzv. „ograničavajući“ procesi kojima se nastoji zaštiti prostor – u nas događaju više od pola stoljeća kasnije.

Nakon 70 – tih godina prošlog stoljeća, izgradnja prometnica bila je u zamahu, pa su se sukladno s time razvijala i promišljanja o zaštiti i uređenju krajobraza prometnica. Sličan proces se ponovno događa nakon 90 – tih u susjednoj Sloveniji, te par godina kasnije i u Hrvatskoj kada se intenzivno počinje planirati i graditi sustav autocesta. Stručna i znanstvena javnost aktivno sudjeluje u ovom procesu, tim više što se u odnosu na većinu europskih zemalja, Hrvatska ističe raznolikošću ekoloških sustava i staništa, koja se odražava i u velikom bogatstvu i raznolikosti životnih zajednica. Ovakvo bogatstvo uvjetovano je položajem Hrvatske na razmeđi nekoliko biogeografskih regija, razvedenošću reljefa, geološkim, pedološkim, hidrološkim i klimatskim prilikama, te djelomično i ljudskim utjecajem. Navedeni razlozi, u kombinaciji s različitim lokalnim tradicijama korištenja prostora koje su se razvile s obzirom na gospodarske i

5 Sylvia Crowe, DBE (1901 – 1997) je bila Britanska krajobrazna arhitektica i dizajnerica vrtova. Rođena je u Sussex – u, učila je od Madeline Agar na Swanley College (kasnije preimenovan u Hadlow College, gdje je kasnije i predavla na University of Greenwich tečajeve iz oblikovanja vrtova). Bila je predsjednica Instituta krajobraznih arhitekata (kasnije Krajobraznog Instituta) od 1857. do 1959. te napravila veliki doprinos u segmetnu krajobraznog planiranja za nove gradove, ceste, šume, te promociju krajobraza generalno. Među njezinim značajnijim projektima je i krovni vrt kuće “the Scottish Widows building”u Edinburghu, u kojem je impementirala autohotne škotske biljke.

povijesne okolnosti, doprinijeli su također izuzetnom bogatstvu krajobrazne raznolikosti. 3.1. Recentna projektna problematika Instrument zaštite okoliša koji se u Hrvatskoj provodi zadnjih 20 – tak godina jest postupak procjene o utjecaju na okoliš. U okviru Studije o utjecaju na okoliš (skraćeno SUO) procjenjuju se utjecaji na pojedinačne čimbenike okoliša, između ostalih i na krajobraz. U formalnom smislu, mjere zaštite koje propisuje SUO najvažniji su njen dio. Međutim, vrlo često mjere zaštite krajobraza koje propisuje SUO nije moguće interpolirati u prostor. Prije svega zbog činjenice da se u SUO analizira prostor na osnovu idejnog građevinskog projekta trase koji je različite detaljnosti od mjerila glavnog građevinskog projekta, a koji je ujedno (najčešće) i izvedbeni projekt krajobraznog uređenja. Druga vrlo bitna činjenica koja otežava provedbu zaključaka Studije o utjecaju na okoliš za segment krajobraza, jest da je standardni analizirani koridor u SUO cca 250 metara obostrano od osi autoceste (a to je najčešće i pojas na koji se odnose mjere iz SUO) dok je pojas eksproprijacije, odnosno širina otkupljenog pojasa od zadnje linije građevinskog zahvata oko 100 puta uža.

Slika 1: Primjer krajobraznog uređenja u nasipu

autoceste – standardna širina eksproprijacije

Slika 2: Primjer krajobraznog uređenja u usjeku

autoceste – standardna širina eksproprijacije

3

U Hrvatskoj se stoga, najčešće teoretski govori o saniranju šumskog ruba, restituciji habitata, i ostalim kompenzacijskim mjerama koje zahtijevaju veću širinu otkupljenog pojasa

(Tablica 1.). Primjerice i Pravilnikom o

prijelazima za divlje životinje (nn 5/07) propisuje se obveza održavanja vegetacije u radijusu 300 metara od početka i završetka prijelaza.

To je donekle razumljivo, obzirom na

nastojanja da se minimaliziraju troškovi otkupa zemljišta, te da se očekuje (od eksperata) kvantitativna procjena kojom bi se potvrdila potreba provođenja određene mjere u širem koridoru autoceste. Međutim, procjene koje se provode u

okviru disciplina biologije, ekologije, krajobraznog planiranja, te zaključaka koji proizlaze kao korelacija navedenih disciplina, vrlo često je teško kvantitativno izraziti. Najčešće se procjene oslanjaju na kvalitativne ekspertne procjene, koje se baziraju na terenskoj opservaciji, reinterpretaciji ortofotosnimaka, kartama staništa (dostupna su u sitnom mjerilu) te ostalim dostupnim podacima. Također vremenska dimenzija je vrlo bitan faktor, naime kvalitetnu opservaciju prirodne komponente u krajobrazu (šume, fitocenoze, staništa, biotopi..) teško je vremenski limitirati, kao što je npr. vegetacijski period, a što je čest slučaj zbog kratkoće rokova predviđenih građevinskim projektom.

Tablica I. Krajobrazno uređenje autoceste

krajobrazna sanacija krune usjeka – zaštita od erozije i kontaktna zona sa okolnim prostorom krajobrazna sanacija pokosa nasipa – zaštita od erozije krajobrazna sanacija rastrošenih pokosa – zaštita od erozije krajobrazna sanacija portala tunela – zaštita od erozije i kontaktna zona sa okolnim prostorom krajobrazna sanacija devastiranih kontaktnih zona – početaka i kraja objekata (mostovi – vijadukti) krajobrazno uređenje sustava za zaštitu od buke krajobrazno uređenje u funkciji zaštite kulturnih i prirodnih dobara u kontaktnoj zoni s a.c.

uži koridor/u neposrednom tijelu autoceste

krajobrazno uređenje prolaza za životinje - sustavi navođenja zaštita poljoprivrednog tla (tla viših bonitetnih klasa) – zaštitni pojasevi,

poni tamzaštita staništa posebnih flornih fenomena zaštita markantnih jedinki i sklopova postojeće vegetacije krajobrazno uređenje usmjeravajućih elemenata ka prolazima za životinje i migracionih koridora; siguronosni sustav i sustav navođenja krajobrazna sanacija odlagališta materijala i manipulativnih površina

1. FUNKCIJA ZAŠTITE PROSTORA /

KRAJOBRAZA * funkcijonalni zaštitni element je primaran, ali je estetski zasupljen kroz upotrebu isključivo autohtone vegetacije područja te poklapanja projektnih rješenja sa kartom vizura i vizualne izloženosti

širi koridor u kontekstu zaštite kontaktnih zona tijela autoceste i okolnih krajobraza, biotopa

krajobrazna sanacija prosjeka postojećih vegetacijskih formacija krajobrazno uređenje sustava za zaštitu od buke krajobrazno uređenje čvorišta

2.OBLIKOVNO–ESTETSKA FUNKCIJA

u okviru tijela autoceste * funkcija zaštite je također zastupljena krajobrazno uređenje pratećih uslužnih objekata

3.1.1. Vegetacija – osnovni gradbeni materijal u krajobrazu Projektiranje krajobraza uz prometnice, danas primarno proizlazi zbog sanacije oštećenja neposrednih prostora ceste - nastalih gradnjom. U tom smislu su upravo s aspekta građevinske struke, bitni principi krajobraznog uređenja koji doprinose stabilizaciji pokosa, odnosno sprečavanja erozije, ali i u estetskom smislu kod sanacije velikih usjeka. Naime, ti principi se baziraju na sposobnosti vezanja tla određenih biljnih vrsta korijenovim sustavom te svojom nadzemnom vegetativnom masom, doprinose smanjenju površinske erozije. Upravo je taj segment struke nedovoljno istražen; u literature se najčešće spominje relativno stare bioinžinjerske

metode, kao što su primjerice sanacija vrbovim prućem, busenovanje [23,7,24], itd., a koji se danas zbog drugačijih tehničkih elemenata prometnice ne primjenjuju. Danas se najčešće u praksi (ili isključivo) primjenjuje metoda hidrosjetve samostalno ili kao završni sloj na različitim tipovima geomehničkih mreža, te polietilenske saćaste strukture različitih dimenzija koje se ispunjaju humusom i biljnim materijalom .

Hrvatske autoceste su izdale 2004. godine u suradnji s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu Priručnik za poslove krajobraznog uređenja uz autoceste (planiranje, projektiranje, izvođenje) [25] u kojem se uglavnom razrađuje struktura i sadržaj projektne dokumentacije. Nastojalo se

4

određene radove krajobraznog uređenja (zemljani radovi, zaštita pokosa) povezati sa Općim tehničkim uvjetima za radove na cestama [24], međutim vezanje na norme specificirane za radove krajobraznog uređenja doprinjelo bi ujednačenijoj kvaliteti projekata te izvedenih radova.

Odabir biljnog materijala za pojedine lokacije grupiran je obzirom na rasprostiranje šumskih zajednica Republike Hrvatske po regijama [25], te se Priručnikom sugerira korištenje autohtonog biljnog materijala ovisno o području za koje se projekt izrađuje. U osnovi su tri velike cjeline; sjeverni nizinski dio, središnji brdsko – planinski, te Istra i priobalje Jadranskog mora. U toku izvođenja radova veliki broj projekata je mijenjan s aspekta odabira biljnog materijala. Prije svega zbog činjenice da hrvatski rasadnici nisu bili pripremljeni na količine koje su predviđane projektima, a također jer se dio planiranih autohtonih sadnica ne uzgaja (ne proizvodi) u Hrvatskoj, dakle najveći dio je dobavljan iz uvoza. Iako je određenim projektima bila planirana sadnja šumarskim sadnicama (uglavnom trogodišnjim) to nije bilo moguće, zbog dostupne neadekvatne starosti sadnica (najviše jednogodišnje) te potrebnih količina i zastupljenosti vrsta. Stoga se i Pravilnikom sugerira upotreba vrtlarskih sadnica starosti od 3 – 5 godina, a koje su višestruko skuplje u odnosu na šumarske sadnice. Veće sadnice su osim toga sugerirane zbog lakšeg održavanja. Osim autohtonosti, potrebno je voditi računa i o rezistentnosti vrsta na onečišćenje, otežane uvjete rasta. Stoga se uvijek preporuča korištenje pionirskih vrsta određene fitocenoze područja.

U Europi se osim klasičnih metoda koristi i metoda sadnje sjemenskim dendrološkim materijalom [26], posebno za ekstenzivna staništa (u koja spadaju i širi koridori autoceste). Takav pristup je i financijski isplativiji, međutim u Hrvatskoj nedovoljno istražen i zastupljen; Hrvatski institut za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske vrši fitosanitetska ispitivanja i provjerava deklaracije sjemena i sadnog materijala prema Zakonu o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (nn137/2004). Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo provodi ispitivanja novih sorti poljoprivrednog bilja radi njihovog stavljanja na sortnu listu [27]. Za šumarsko sjeme ingerentan je Zakon o šumskom reprodukcijskom materijalu nn 140/05, a Šumarski institut u Jastrebarskom vrši ispitivanja šum. materijala, dok „ovlasti nad hortikulturom nisu jasno definirane“ [27]. Iz navedenog se može zaključiti kako je potrebno jasno definirati preko normi, uzanci i pravilnika radove krajobraznog uređenja, od planerske razine, projektantske, te standarada pri izvođenju radova.

3.1.2. Standardi, normativi u projektiranju krajobraza U Njemačkoj gdje je duga tradicija krajobraznog uređenja autocesta, postoji nekoliko osnovnih normi na koje se projekti vežu te se na taj način osigurava kvaliteta izvedenih radova [28]: DIN 18915 [29]: Vegetacijska tehnika pri uređenju krajobraza – Zemljani radovi (dokument se odnosi na sve zemljane radove, uključujući one koji se provode tijekom gradnje i održavanja) DIN 18916: Vegetacijska tehnika pri uređenju krajobraza – Biljne vrste, sadnja i fitosanitetska zaštita (dokument se odnosi na biljne vrste i cjelokupan proces sadnje i njege u kontekstu krajobraznih radova) DIN 18917 : Vegetacijska tehnika pri uređenju krajobraza – Travnjaci i sjetva (dokument se odnosi na njegu travnjaka, sjetvu, upotrebu travnih busenova, traka. Također se dokument bavi ostalim metodama sjetve) DIN 18918: Vegetacijska tehnika pri uređenju krajobraza – biološko-inžinjerski način stabilizacije zemljišta – stabilizacija sijanjem i sađenjem, načini uređenja sa živim i neživim materijalima i gradbenim elementima, kombinirani načini gradnje (dokument se odnosi na stabilizacijske tehnike u krajobrazu, sijanjem ili upotrebom sadnica ili mladog sadnog materijala te neživog materijala kako bi se spriječili ili reducirala erozija. Ove metode se također koriste prilikom presadnje na područjima koja su bila podvrgnuta gubitku pokrovnog horizonta tla zbog prirodnih ili tehničkih razloga.) DIN 18919: Vegetacijska tehnika pri uređenju krajobraza – Zaštita vegetacije tijekom gradnje i održavanja zelenih površina (dokument se odnosi na njegu zelenih površina i površina pod vegetacijom stabiliziranih bioinžinjerskim metodama u skladu sa DIN 18918 za vrijeme građenja i održavanja) DIN 18920: Vegetacijska tehnika pri uređenju krajobraza – zaštita stabala, nasada i područja pod vegetacijom za vrijeme građenja (Dokument se odnosi na planiranje i izvršavanje građevinskih radova u blizini stambenih objekata i u ruralnim predjelima, (područjima pod vegetacijom) obuhvaćajući, npr. stabla, grmlje, travu, ili biljke generalno govoreći, postojeće ili posađeno raslinje uzimajući u obzir njihovu ekološku, klimatsku, estetsku, zaštitnu ili neku drugu vrijednost, njihovu zamjenjivost ili njihovo vraćanje u prvobitno stanje). Osim tih normi, postoji nekoliko službenih smjernica koje se koriste pri izgradnji prometnica: RAS – LG Smjernice pri projektiranju cesta (RAS), Poglavlje: Oblikovanje krajobraza (RAS – LG), 1-4 (RAS – LG 1-4) RAS – LP 2 Smjernice pri projektiranju cesta (RAS), Poglavlje: Oblikovanje krajobraza: izvedba krajobraznih radova

5

ZTVLa – StB 92 Dodatni tehnički separati i smjernice pri izvedbi radova uređenja krajobraza i izgradnje cesta. 3.1.3. Projektiranje krajobraza - kreativan proces Osim gore navedene tematike koja se uglavnom odnosi na krajobrazno uređenje u funkciji zaštite tijela autoceste, treba navesti i one kojima se nastoji dodatno estetizirati prostor prolaska trase, podržati identitet određenog kraja, ili jednostavno postupci kojima se sanira uslijed prolaska trase degradirani prostor, ne samo u funkcionalno – biološkom nego i u vizualnom smislu. Prostori na kojima može najviše doći do izražaja kreativnost krajobraznog arhitekta (u kontekstu cestovne infrastrukture) su odmorišta, odnosno prateći uslužni objekti (skraćeno PUO). To proizlazi iz činjenice složenijih funkcija koje je potrebno oblikovati; prostori zaustavljanja ljudi radi odmora, relaksacije, blagovanja, informiranja, te naravno zbog veće širine otkupljenog pojasa (ovisno o lokaciji) koji je projektantu na raspolaganju. Hrvatska je turistički orijentirana zemlja, a novi sustav autocesta omogućuje efikasnije povezivanje gradova Europe sa turističkim odredištima na Jadranu. Međutim, upravo su odmorišta lokacije na kojima inozemni turisti ostvaruju prvi kontakt sa zemljom domaćinom [30]. U tom smislu korištenjem lokalnih tradicijskih materijala, simbola, oblikovanjem koje nije tek puko ozelenjavanje ostvarila bi se kvalitetnija vizualna komunikacija korisnika i prostora odmorišta. Kao primjer korištenja postojećih prirodnih elemenata krajobraza te novooblikovanih, korištenjem povijesnih asocijacija kroz suvremeni jezik jesu odmorišta na francuskoj autocesti A9, Autoroute du Rhône, primjer Espace Aguste Piccard [31,3]. Krajobrazni arhitekt Paolo Bürgi, jednostavnim formama, čistim linijama, koristeći povijesne asocijacije suvremenim jezikom, kreira novi prostor, ali na način da je koherentan sa okolnim krajobrazom. Iako s aspekta krajobraza, u oblikovanju odmorišta nisu postignuti značajniji kreativni uradci [32,33], bogatstvo Hrvatske su vizure na netaknute „divlje krajobraze“, koje čine odmorišta koja su dobro pozicionirana rado posjećenim lokacijama. Primjer je lokacija odmorišta Krka, koje svojom pozicijom na lijevoj obali Krke iznad Skradina, atraktivnoj lokaciji uz novi most preko rijeke, otvara do sada vizualno potpuno skriveno Prukljansko jezero i grad Skradin. Vizure se dakle pružaju na sve četiri strane svijeta od kojih ona na Skradin i kanjon Krke, te prema jugu na more i arhipelag šibenskog otočja, ne može ostaviti posjetitelja ravnodušnim.

4. ZAKLJUČAK Slijedom svega navedenog, možemo utvrditi da bez obzira na relativno veliki broj izrađenih projekata krajobraznog uređenja hrvatskih autocesta, još uvijek ne zadovoljava razina njihove kvalitete te posljedično i izvedenih radova. Uzroci su brojni, od kojih su neki problematizirani ovim radom. Prije svega, otežano je poštivanje kontinuiteta zaštite krajobraza definiranih mjerama zaštite u SUO, zbog različitih širina analiziranog koridora, ali i zbog otežanog anticipiranja stvarnih negativnih utjecaja u fazi izrade SUO. Ovdje treba naglasiti da je određene stvarne degradacije prostora prolaskom trase autoceste moguće utvrditi tek po gradnji same trase autoceste. To se jednim dijelom i uočilo, pa su primjerice projekti sanacije deponija pozajmišnog materijala rađeni po dovršetku gradnje prometnice. Kako je već naglašeno, aspekt sanacije pokosa autocesta, jedna je od ključnih tema u projektiranju autocesta uopće, u tom smislu je nedovoljna istraženost suvremenih bioinžinjerskih metoda. Pri tome kao i u cjelokupnom procesu projektiranja nužan je interdisciplinaran pristup, kako bi se u minimalnim uvjetima za rast biljke, ali prije svega poštujući stabilnost pokosa, na tzv. ekstremnim staništima postigla optimalna fukcija - zaštita pokosa od erozije te doprinjelo ukupnoj estetici prostora. Radom smo izdvojili i problem unificiranosti pristupa u oblikovanju odmorišta.Krajobrazno uređenje treba planirati prema rezultatima istraživanja u postupku procjene izrade studija utjecja na okoliš i sve ostale zakonske regulative iz područja zaštite okoliša, te suvremenim dostignućima, vodeći računa o prometnim i građevinsko-tehničkim zahtjevima autocesta. Za postupak projektiranja, nužno je donošenje normi, pravilnika, uzanci iz segmenta krajobrazog uređenja, kako bi se ujednačila kvaliteta projekata te izvođenja radova.

6

LITERATURA [1] I.Bojanovski, Dolabellin sistem cesta u

rimskoj provinciji Dalmaciji (Dolabellae systema varium in provincia romana Dalmatia), Sarajevo, 1974.

[2] Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski

fakultet Katedra za urbanizam - Kabinet za parkovnu arhitekturu, Prof.dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci, dipl.ing.arh. PERIVOJNA ARHITEKTURA SKRIPTA ZA KOLEGIJ:Parkovna arhitektura, str. 8

[3] E. Morelli, Disegnare linee nel paesaggio,

Metodologie di progettazione paesistica delle grandi infrastrutture viarie, Università degli Studi di Firenze Firenze University, Press Borgo Albizi, 28 50122 Firenze, Italy, 2005.

[4] S. Giedion, La nuova scala in urbanistica.

Le Parkways o strada-parco, in Spazio, Tempo, Architettura, (1941), str. 716., HOEPLI, Milano 1965

[5] http://www.nycroads.com/roads/bronx-

river/ [6] Prostorska valorizacija variante avto ceste

na odseku Lukovica – Dolgi Most, katedra za krajinsko arhitekturo, bitohniška fakulteta Univerza v Ljubljani, naročnik: Republiška skupnost za ceste SRS, Ljubljana, Ljubljana, 1976.

[7] H. Lorenz, Trassierung und Gestaltung von

Straβen unad Autobahnen, Novi dani, Biblioteka Putevi, Beograd, 1980.

[8] Forschungsgesellschaft fur das

Strassenwesen E.V., Arbeitsausschuss Landschaftsgestaltung, Richtlinien fur Strassenbepflanzung Teil 3, Pflege und Nacharbeiten an Strassenpflanzungen, Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb, 1975.

[9] Forschungsgesellschaft fur das

Strassenwesen E.V., Arbeitsausschuss Landschaftsgestaltung, Richtlinien fur Strassenbepflanzung Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb, 1976.

[10] Forschungsgesellschaft fur das

Strassenwesen E.V., Arbeitsausschuss Landschaftsgestaltung, Richtlinien fur den Lebendverbau Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb, 1975.

[11] D. Ladret, Autoroutes et paysages,

paysage environnement, La Documentation francaise, Paris, 1974.

[12] Forschungsgesellschaft fur das

Strassenwesen E.V., Arbeitsausschuss Landschaftsgestaltung, Ausfuhrung von Strassenpflanzungen Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb, 1976.

[13] Okologie und Strasse, K.H.Walper,

Ausgangssituationen, H. Ellenberg, K. Muller T. Stottele; Strassen – okolgie, Auswirkungen von Autobahnen und Strassen auf Okosysteme deutcher landschaften, Brochurenreihe der Deutschen Strassenliga, Ausgabe 3, Bonn, 1981.

[14] Richtlinien fur Strassenbflanzung (rPf),

Ausgabe, Koln, Deutscher ring 17, 1960. [15] Grunverbau im Strassenbau,Vertrage bei

der landschaftstagung der Forschungsges fur des Strassenwesen...Bearb.: Hans Lorenz und Wilhelm Heubling Kirchbaum Verlag, Bad Godesberg, 1962.

[16] Ceste in krajina, Mednarodni seminar

urejanje krajine ob avtomobilskih cestah, Ljubljana, 14 – 16 maj 1970.

[17] Ogrin D. (ur.), Ljubljana, Biotehniška

fakulteta, Inštitut za vrtnarstvo in oblikovanje krajine

Zasaditve ob cestah (Švicarske norme), Skupnost cestnih podjetij Sr Slovenije, Ljubljana, 1963.

[18] Oblikovanje prostora avtocest, Urbanistični

inštitut SR Slovenije, cestni Sklad SR Slovenije, dr. Tehn. Boris Gaberščik, dipl.inž.arh. Ljubljana, 1969/70.

7

[19] Ozelenitve cest, Skupnost cestnih podjetij SRS, Ljubljana, 1965.

[20] Zasaditve ob cestah (Razne razprave),

Skupnost cestnih podjetij SR Slovenije, Ljubljana, 1973.

[21] http://en.wikipedia.org/wiki/Sylvia_Crowe

[22] Crowe S., The landscape of roads,

Architectural press, 1960. [23] Krajina, Oblikovanje avtocestnega

prostora, mednarodni seminar, Portorož, Republika Slovenija, Ministarstvo za okolje in prostor, Urad RS za prostorsko planiranje, 1994.

[24] Opći tehnički uvjeti za radove na cestama,

Institut građevinarstva Hrvatske d.o.o., Zagreb, Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, 2001.

[25] Priručnik za poslove krajobraznog

uređenja uz autoceste (planiranje, projektiranje i izvođenje),Hrvatske autoceste d.o.o., Zavod za krajobraznu arhitekturu, Agrnomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2004.

[26] www.implexsrl.it www.forstpflanzen.at www.b-and-t-world-seeds.com [27] Okvir za razvoj nacionalne strategije

biološke sigurnosti u okviru UNEP – GEF projekta, 2005.

[28] A.Reider: Begrünungsmethoden an

Autobahnen in der Bundesrepublik Deutschland, Zbornik međunarodnog savjetovanja: Obnova vegetacije ob daljinskih cestah, Ministarstvo za okolje in prostor Republika Slovenija, Družba za ceste Republike Slovenije, Inštitut za krajinsko arhitekturo, Biotehniška fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana, 1995.

[29] Deutsches Institut für Normung, http://www.nssn.org/?source=google&keyword=din&gclid=CIjH3OfhpowCFSFMXgod1VFL1g

[30] Kušen E., Značenje lokacije pratećih

uslužnih objekata : domaća i inozemna iskustva, Tema br.: Okrugli stol "Prateći uslužni objekti uz ceste u Hrvatskoj", Pozivne bilješke: 5 jed. ,Matična publikacija: Ceste i mostovi : glasilo Hrvatskog društva za ceste / [glavni i odgovorni urednik, editor Zvonimir Marić]. - 49 (2003), 1/2 ; str. 17-22, Zagreb, 5-6.12.2002.

[31] E. Morelli, Disegnare linee nel paesaggio,

Metodologie di progettazione paesistica delle grandi infrastrutture viarie, Università degli Studi di Firenze Firenze University, Press Borgo Albizi, 28 50122 Firenze, Italy, Quaderni della Ri-Vista, Ricerche per la progettazione del paesaggio, anno 2 – numero2 – volume 1 – gennaio-aprile, pag. 140 – 155, 2005.

[32] Horak, S., Kušen E., Pregled europskih i

domaćih iskustava u lociranju pratećih uslužnih objekata uz autoceste, Turizam: znanstveno-stručni časopis / [glavni urednik Viviana Vukelić]. - 40 7-8 ; str. 103-111, 1992.

[33] Kušen E., Prateći uslužni objekti uz

autocestu Zagreb – Split, Ceste i mostovi : glasilo Hrvatskog društva za ceste / [glavni i odgovorni urednik, editor Zvonimir Marić]. - 49 (2003), 5/6 ; str. 54-60; Znanstveno stručno savjetovanje Objekti na autocestama, Plitvička jezera, 14. - 16. studenog 2002. : zbornik radova / urednik Jure Radić

8