2
KOROZIJA predstavlja razradnju metala, betona I truljenje drveta pod dejstvom atmosverskih prilika(vlage,kiseonika iz vazduha). Prema elektrohemijskoj teoriji do razgradnje dolazi usled prisustva različitih polova. Zaštita od korozije je dvojaka: putem formiranja površinskih prevlaka I putem legiranja. Putem formiranja površinskih prevlaka- nanosi se zaštitni sloj materijala koji je otporan na koroziju. Važno je da pre tog nanošenja površina bude pripremljena (odmašćena I oprana) I da prevlaka ostvaruje dobru vezu sa materijalom (da prijanja na materijal) kako se nebi na površinskom sloju stvorili prekidi I oštećenja. Prevlake mogu biti metalne I nemetalne. Metalne prevlake mogu sadržati Cr, Al, kalaj, Cu, bronzu I moraju biti bez prekida da nebi došlo do intezivnog procesa korozije. Nanose se: 1.Elektroliza (galvanizacija)- nanošenje metalne prevlake na površinu putem rastvora soli zaštitnog metala kroz koji protiče struja. Predmet se potopi u taj rastvor I veže na negativnui pol tj. katodu strujnog kola. Koristi se jednosmerna struja niskog napona. Debljina sloja zavisi od jačine struje, vrste I koncetracije napona. 2.Prskanje- nanošenje metalne prevlake na površinu raspršavanjem I usmeravanjem raspršenog mlaza istopljenog metala uz pomoć komprimovanog vazduha (vazduha pod pritiskom). 3.Potapanjem- predmet rada se potopi u rastvor soli zaštitnog metala ili u rastopinu čistog zaštitnog metala. 4.Kaloriziranje- se bazira na kretanju zagrejanog predmeta rada kroz sredinu u kojoj je zaštitni metal u obliku praha. Predmet rada se hladi, prah prelazi u tečno stanje I topi na njega. 5.Zaprašivanje- predmet rada se kreće kroz sredinu gde je prah zagrejan na temperature koja je bliska tački topljenja metala. Nemetalne prevlake- tu spadaju razni minerali I biljni matrijali, a nanose se bojenjem, emajliranjem, podmazivanjem, premazivanjem. 1.Bojenjem- na površinu predmeta rada se nanosi zaštitna prevlaka u 1 ili 2 sloja, pa zaštitna boja ili lak u 2 ili više slojeva. Ovakve prevlake su otporne na hemikalije, agresivnu sredinu I atmosferski pritisak. 2.Emajliranje- formira se 2- slojni zaštitni sloj pečenjem na visokim temperaturama. Površinski sloj je gladak I obojen, otporan je na hemijske uticaje, ali ne I na udarce. Koristi se za zaštitu sanitarnih uređaja, posuda I aparata u hemijakoj I prehambenoj industriji (kade, lavaboi…). 3.Podmazivanje- zaštita površine elementa mastima ili uljima. Štiti od korozije I smanjuje trenje klizanja ili kotrljanja. Ovaj vid zaštite je dobar, ali kratkotrajan. 4.Premazivanje- nanošenje zaštitnog sloja nejednake debljine. Koriste se bitumen, katran, teški derivati nafte, cementno mleko… Legiranje- u postupku dobijanja predmeta rada dodaju se legirajući elementi koji su otporni na koroziju, pa se dobija legura koja je otporna na koroziju (kobalt, cink, čelik- legure su nerđajući čelici). Ovo je skup način zaštite I koristi se kada je zaštita površinskog sloja nemoguća. Termičke obrade metala u cilju poboljšanja mehaničkih osobina- Prilikom zagrevanja ili hlađenja materijala menja se jegova struktura tj. kristalna rešetka (kristalizacija, rekristalizacija). Termičke obrade se koriste da se smišljeno taj metal prvo zagreje pa hladi da bi se dobila druga kristalna rešetka sa boljim svojstvima. 1.Kaljenje- termički postupak obrade koji se sprovodi u vidu zagrevanja, pa hlađenja gotovih čeličnih komada najčće alata u cilju povećanja površinske tvrdoće. Zagrevabje se vrši na temp. I do 600, a zatim se hladi u ulju, void ili pesku. Kaliti se mogu ugljenični I legirani čelici koji sadrže od 0.02% C. dubina kaljenog sloja je 1-3mm. Povšinski sloj dobija veću tvrdoću, a unutrašnjost ostaje meka I žilava. Ugljenični čelici se hlade u void, a legirani u ulju. Zagrevanje se vrši u kovačkoj vatri I to u uljnim ili gasnim pećima. 2.Cementacija- postupak površinskog obogaćivanja ugljenikom gotovih komada u cilju kaljenja. Gotov komad se uroni u ugljenu prašinu, koštano brašno I sl, zatvara se u sanduk I zagreva do određene temp. na duži vremenski period I do 10h u cilju kaljenja I povećanja površinske tvrdoće. 3.Nitrovanje- površinsko obogaćivanje N, za razliku od nitriranja gde se koristi NO2. nitrovana površina ima veću površinsku tvrdoću od kaljene. Nitrovani sloj je plići 0.2- 0.6mm, ali je tvrdoća veća 5-10 puta od tvroće kaljenog sloja. Komad se stavlja u komoru, uvodi se NO3 I zagreva do određene temp. u određenom vremenu. 4.Otpuštanje- Kaljenjem se postiže veća krtost, I smanjuje se žilavost, pa se metali podvrgavaju otpuštanju da bi im se smanjila krtost, a povećala žilavost. Material se zagreva do temp. koja je manja od temp. kaljenja I iznosi 200- 300, pa se hladi u void ili ulju I dobija se termički tvrd material koji je žilav. Obrade mašinskih materijala I sredstva za obradu- Postoje 3 postupka obrade: mehaničke, toplotne obrade I nekonvencionalni postupci (rezanje putem mlaza, pod pritiskom, putem plazme). Mehaničke obrade se dele ne obrade rezanjem I obrade deformisanjem. U toku obrade rezanjem predmet rada se svodi sa prvobitnih na konače dimenzije I oblik, pri tom se skida strugotina. Obrade deformisanjem se zasnivaju na plastičnosti metala ili nemetala na sobnim ili povišenim temperaturama (kovanje, sabijanje, presovanje- lepljenje furnira u šperploču…). Cilj ove obrade je da se predmetu pada promene oblik I dimenzije pri čemu kod metala zapremina ostaje ista. Zajedničko za sve obrade rezanjem su: režim rezanja (brzina rezanja, vreme rez, F potrebna za obradu I snaga rezanja), alat za obradu I mašina za obradu. Nakon rezanja se dobija izradak željenog oblika, dimenzija I kvaliteta površine. Dobija se I otpadak tj. strugotina- teži se da je bude što manje I koristi se za grejanje. U obrade rezanjem spadaju: struganje, glodanje, bušenje, brušenje, rendisanje… Brzina rezanja - je brzina skidanja stugotine. Razlikujemo brz. glavnog I pomoćnog kretanja. Glavno kretanje ima veću brzinu. Brzina rezanja je obimna brzina.______________ __________ Sila rezanja - F=k*A, A- površina strugotine, k- jedinični (specifični) otpor koji zavisi od vlašnosti, temp. drveta I pravca rezanja. Sila rezanja je sila kojom alat deluje na predmet rada, a suprotna sila je otpor rezanjz. Kod drveta sila rezanja je 100N, a kod metala 1000N. Snaga rezanja - je rad rezanja u jedinici vremena. U zavisnosti da li je gl.kr. kružno ili pravolinijsko postoji snaga pravolinijskog kretanja_______ I snaga kružnog kr.__________ Mašinsko vreme - je vr. Potrebno za izradu samog dela (ukupno vr.) ili jednog zahvata ili operacije na delu__________ Za kruž.kr:____________, L- dužina zahvata alata I obratka, S-korak, veličina pomoćnog kretanja, N-br. prolaza alata po obratku. Obrade rezanjem: alati sa def. geometrijom: stuganje(tokarenje),rendisanje,

KOROZIJA

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: KOROZIJA

KOROZIJA predstavlja razradnju metala, betona I truljenje drveta pod dejstvom atmosverskih prilika(vlage,kiseonika iz vazduha). Prema elektrohemijskoj teoriji do razgradnje dolazi usled prisustva različitih polova. Zaštita od korozije je dvojaka: putem formiranja površinskih prevlaka I putem legiranja. Putem formiranja površinskih prevlaka- nanosi se zaštitni sloj materijala koji je otporan na koroziju. Važno je da pre tog nanošenja površina bude pripremljena (odmašćena I oprana) I da prevlaka ostvaruje dobru vezu sa materijalom (da prijanja na materijal) kako se nebi na površinskom sloju stvorili prekidi I oštećenja. Prevlake mogu biti metalne I nemetalne. Metalne prevlake mogu sadržati Cr, Al, kalaj, Cu, bronzu I moraju biti bez prekida da nebi došlo do intezivnog procesa korozije. Nanose se: 1.Elektroliza (galvanizacija)- nanošenje metalne prevlake na površinu putem rastvora soli zaštitnog metala kroz koji protiče struja. Predmet se potopi u taj rastvor I veže na negativnui pol tj. katodu strujnog kola. Koristi se jednosmerna struja niskog napona. Debljina sloja zavisi od jačine struje, vrste I koncetracije napona. 2.Prskanje- nanošenje metalne prevlake na površinu raspršavanjem I usmeravanjem raspršenog mlaza istopljenog metala uz pomoć komprimovanog vazduha (vazduha pod pritiskom). 3.Potapanjem- predmet rada se potopi u rastvor soli zaštitnog metala ili u rastopinu čistog zaštitnog metala. 4.Kaloriziranje- se bazira na kretanju zagrejanog predmeta rada kroz sredinu u kojoj je zaštitni metal u obliku praha. Predmet rada se hladi, prah prelazi u tečno stanje I topi na njega. 5.Zaprašivanje- predmet rada se kreće kroz sredinu gde je prah zagrejan na temperature koja je bliska tački topljenja metala. Nemetalne prevlake- tu spadaju razni minerali I biljni matrijali, a nanose se bojenjem, emajliranjem, podmazivanjem, premazivanjem. 1.Bojenjem- na površinu predmeta rada se nanosi zaštitna prevlaka u 1 ili 2 sloja, pa zaštitna boja ili lak u 2 ili više slojeva. Ovakve prevlake su otporne na hemikalije, agresivnu sredinu I atmosferski pritisak. 2.Emajliranje- formira se 2-slojni zaštitni sloj pečenjem na visokim temperaturama. Površinski sloj je gladak I

obojen, otporan je na hemijske uticaje, ali ne I na udarce. Koristi se za zaštitu sanitarnih uređaja, posuda I aparata u hemijakoj I prehambenoj industriji (kade, lavaboi…). 3.Podmazivanje- zaštita površine elementa mastima ili uljima. Štiti od korozije I smanjuje trenje klizanja ili kotrljanja. Ovaj vid zaštite je dobar, ali kratkotrajan. 4.Premazivanje- nanošenje zaštitnog sloja nejednake debljine. Koriste se bitumen, katran, teški derivati nafte, cementno mleko… Legiranje- u postupku dobijanja predmeta rada dodaju se legirajući elementi koji su otporni na koroziju, pa se dobija legura koja je otporna na koroziju (kobalt, cink, čelik- legure su nerđajući čelici). Ovo je skup način zaštite I koristi se kada je zaštita površinskog sloja nemoguća. Termičke obrade metala u cilju poboljšanja mehaničkih osobina- Prilikom zagrevanja ili hlađenja materijala menja se jegova struktura tj. kristalna rešetka (kristalizacija, rekristalizacija). Termičke obrade se koriste da se smišljeno taj metal prvo zagreje pa hladi da bi se dobila druga kristalna rešetka sa boljim svojstvima. 1.Kaljenje- termički postupak obrade koji se sprovodi u vidu zagrevanja, pa hlađenja gotovih čeličnih komada najčešće alata u cilju povećanja površinske tvrdoće. Zagrevabje se vrši na temp. I do 600, a zatim se hladi u ulju, void ili pesku. Kaliti se mogu ugljenični I legirani čelici koji sadrže od 0.02% C. dubina kaljenog sloja je 1-3mm. Povšinski sloj dobija veću tvrdoću, a unutrašnjost ostaje meka I žilava. Ugljenični čelici se hlade u void, a legirani u ulju. Zagrevanje se vrši u kovačkoj vatri I to u uljnim ili gasnim pećima. 2.Cementacija- postupak površinskog obogaćivanja ugljenikom gotovih komada u cilju kaljenja. Gotov komad se uroni u ugljenu prašinu, koštano brašno I sl, zatvara se u sanduk I zagreva do određene temp. na duži vremenski period I do 10h u cilju kaljenja I povećanja površinske tvrdoće. 3.Nitrovanje- površinsko obogaćivanje N, za razliku od nitriranja gde se koristi NO2. nitrovana površina ima veću površinsku tvrdoću od kaljene. Nitrovani sloj je plići 0.2-0.6mm, ali je tvrdoća veća 5-10 puta od tvroće kaljenog sloja. Komad se stavlja u komoru, uvodi se NO3 I zagreva do određene temp. u određenom vremenu. 4.Otpuštanje- Kaljenjem se postiže veća krtost, I smanjuje

se žilavost, pa se metali podvrgavaju otpuštanju da bi im se smanjila krtost, a povećala žilavost. Material se zagreva do temp. koja je manja od temp. kaljenja I iznosi 200-300, pa se hladi u void ili ulju I dobija se termički tvrd material koji je žilav. Obrade mašinskih materijala I sredstva za obradu- Postoje 3 postupka obrade: mehaničke, toplotne obrade I nekonvencionalni postupci (rezanje putem mlaza, pod pritiskom, putem plazme). Mehaničke obrade se dele ne obrade rezanjem I obrade deformisanjem. U toku obrade rezanjem predmet rada se svodi sa prvobitnih na konače dimenzije I oblik, pri tom se skida strugotina. Obrade deformisanjem se zasnivaju na plastičnosti metala ili nemetala na sobnim ili povišenim temperaturama (kovanje, sabijanje, presovanje- lepljenje furnira u šperploču…). Cilj ove obrade je da se predmetu pada promene oblik I dimenzije pri čemu kod metala zapremina ostaje ista. Zajedničko za sve obrade rezanjem su: režim rezanja (brzina rezanja, vreme rez, F potrebna za obradu I snaga rezanja), alat za obradu I mašina za obradu. Nakon rezanja se dobija izradak željenog oblika, dimenzija I kvaliteta površine. Dobija se I otpadak tj. strugotina- teži se da je bude što manje I koristi se za grejanje. U obrade rezanjem spadaju: struganje, glodanje, bušenje, brušenje, rendisanje… Brzina rezanja- je brzina skidanja stugotine. Razlikujemo brz. glavnog I pomoćnog kretanja. Glavno kretanje ima veću brzinu. Brzina rezanja je obimna brzina.______________ __________ Sila rezanja- F=k*A, A- površina strugotine, k- jedinični (specifični) otpor koji zavisi od vlašnosti, temp. drveta I pravca rezanja. Sila rezanja je sila kojom alat deluje na predmet rada, a suprotna sila je otpor rezanjz. Kod drveta sila rezanja je 100N, a kod metala 1000N. Snaga rezanja- je rad rezanja u jedinici vremena. U zavisnosti da li je gl.kr. kružno ili pravolinijsko postoji snaga pravolinijskog kretanja_______ I snaga kružnog kr.__________ Mašinsko vreme- je vr. Potrebno za izradu samog dela (ukupno vr.) ili jednog zahvata ili operacije na delu__________ Za kruž.kr:____________, L-dužina zahvata alata I obratka, S-korak, veličina pomoćnog kretanja, N-br. prolaza alata po obratku. Obrade rezanjem: alati sa def. geometrijom: stuganje(tokarenje),rendisanje,

Page 2: KOROZIJA

bušenje,proširivanje,upuštanje,glodanje Alati bez def. geometrije:brušenje,hopovanje,lepovanje I superfiniš. STRUGANJE-njim se dobijaju cilindrične konusne i ravne površine.Kod metala pripremak je cilindričnog oblika i od njega se dobijaju izradci cil. Konu. Ili ravnog oblika.Kod drveta obradak je oblika gredice(paralelopipeda)od njega se dobijaiu nogice za stolice.Glavno kretanje vrši obradak(to je obrtno kretanje) ovo kretanje ima najveću brzinu.Pomoćno kretranje vrši alat učvršćen u nosaču alata.Brzina rezana je m/mm.Brz. pom. kret.je brz. kret. alata .Glavno vreme .Dubina rezanja .Alat je strugarski nož(različitog oblika),jednosečan je.Poprečnom obradom se dobijaju ravne P,uzdužnom cilindrične,a zaokretanjem po x i y osi konusna.Osnovni delovi univerzalnog struga:pogon dolazi preko EM,prenos snage sa EM na prenosnik na glavno i pomoćno kretanje, uglavnom se koristi zupčasti prenosnik da bi se dobila željena ugaona brzina, sa EM vratilo ide kaišni prenosnik, a zatim zupčasti, stezna glava (futer) u kojoj je pr. rada držač (nosač alata) , pumpa za rashladnu tečnost, klizač obavlja i mehanizovano uzdužno kretanje, vodeće vreteno je za izradu navoja, tačno se definiše korak pomeranja alata za urezivanje navoja, postolje mašine izliveno od SL (nosač šiljka drži predmet). GLODANJE-gl.kret. vrši alat (obrtno je),a pom. kret. vrši obradak (ono je dvojako kontinualno u pravcu Ox i povremeno u pravcu Oy)Koristi se mnogosečan alat (glodalo).Kontinualno kret.vrši obradu po širini.Obimno glodalo može biti:1.istosmerno-prvi nož koji ulazi odmah daje veliku dubinu,dolazi do naglog opterećenja alata na ulazu u materijal,javlja se težnja alata da pritiska obradak na radni sto jer je obimna F tangenta.Obrađena P je na taj načinsjajnija.2.suprotnosmerno-suprotan smer kretanja alata i obratka,naglo opterećenje silomkoja opterećuje obradak nakon izlaska.Javlja se težnja glodala da odigne obradak pričvršćen putem stege ili magneta. Da bi se postigla veća produktivnost kod serijske proizvodnje nosač alata može biti u obliku revolvera gde se postavlja 6 alata i po redosledu operacija vrši se obrada.Postoji horizontalna i vertikalna glodalica.Kod horiz. gl. vreteno je horizontalno tj. II sa stolom

na kome je obradak.Kod vert. gl. vreteno je vertikalno tj. normalno na sto. RENDISANJE-gl. kr. vrši alat (pravolinijsko je)sastoji se iz radnog hoda pri kome se vrši obrada i povratnog hoda (brzina pov. hoda je 3-5 puta veća),alat je rende oblika klina,jednosečan je, a u preradi drveta je mnogosečan. Pom. kr. vrši obradak i ono je kontinualno-pravolinijsko imamo povremeno primicanje po dubini.Postoji kratkohodna,dugohodna,hor. I vert. rendisaljka. Kod horiz.rend. vreteno je horizontalno tj. II sa stolom na kome je obradak.Kod vert.rend. vreteno je vertikalno tj. normalno na sto. BUŠENJE-gl. i pom. kr. vrši alat tj. burgija.Gl. kr. je obrtno,a pom. je translatorno primicanje predmetu rada.Alat je dvosečan(2 sečiva istovremeno vrše obradu)ugao između sečiva kod burgija za obradu metala je 1200 ,kod drveta je manji.Viševretena bušilica česta u obradi drveta,postoje i viševreteni strugovi.(stubna bušilica, konzolna bušilica). Delovi stubne b: postolje, sto, stub, glavno vreteno, vretenište; delovi konzolne b: stub, pogonski motor, vretenište, konzola, glavno vreteno i postolje. BRUŠENJE-alat u obradi metala je tocilo oblika cilindra,diska,višesečan je(svako zrnce vrši brušenje).Postoji obimno i čeono brušenje (po čelu tocila),brusni papir se koristi u obradi drveta. Osnovne karakteristike topcila 1.Finoća tocila-podrazumeva krupnoću zrnaca brusnog materijala,brusna zrna su velike tvrdoće.Kao vezivni materijal se koristi plastika,guma,kaučuk isl.F.t. se izražava brojem otvora na jedinici dužine sita kroz koji se zrna prosejavaju.Veći br. na tocilu označava veću finoću tocila. 2.Tvrdoća tocila-predstavlja otpor koji vezivni mat. pruža ispadanju zrna iz njega.Zrnca ispadaju kada se tocilo istupi.Tvrdi mat.se bruse mekim tocilom i obrnuto. 3.Poroznost tocila - odnos između šupljina u mat. i ukupne V tocila.Ako je poroznost nula znači u njemu nema šupljina.Tvrdi mat. se obrađuju poroznijim tocilima jer brže odvode toplotu.Prilikom brušenja razvijaju se velike temperature pa je neophodno hlađenje uljem i sapunicom. Kod brusilice za ravno brušenje gl.kr. vrši alat,a pomoćno može vršiti i alat i predmet rada, sto može da klizi poprečno i uzdužno.Brusilica za okruglo brušenje-pomoćno kr. obratka

je kružno.Strug može vršiti i brušenje. Obrade plastičnim deformisanjem Promena oblika i dimenzija bez skidanj materijala. 1.Obrade kovanjem-dejstvo F je dinamičko(udarno),a kod obrade sabijanjem dejstvo sile je statičke prirode.Kov. i sab. može biti otvoreno(bez kalupa) i zatvoreno. 2.Savijanje-savijaju se mat. male debljine.Može biti fazonsko i kružno.Kod faz. je omotač izlomljena linija,a kod kržnog omotač je krug,cilindar(kod izrade rezervoara,cevi).Faz. savijanje se vrši na presama,a kružno na valjcima na kojima se može vršiti i ispravljanje lima. 3.Duboko izvlačenje-izrađuju se cilindrična tela sa dnom,pripremak ima plastična svojstva.Obrada se vrši na presama na kojoj su montirani izvlakač i kalup.Izvlakač ima prečnik jednak unutrašnjem prečniku obradka, a kalup spoljašnjem.Dubinskim izvlačenjem se izrađuju posude sa udubljenjem(sudopere,džezve..) Obrade odvajanjem materijala 1.Odsecanje se vrši u 3 faze:I faza:alat gnječi materijal i prodire do izvesne dubine.II faza:u mat. se pojavljuje prskotina.III faza:prskotine se spajaju i dolazi do odvajanja mat.Odsecanje se vrši makazama koje mogu biti sa pravim paralelnim,pravim kosim i sa kružnim noževima.pr odsecanju pravim nagnutim noževima potrebne su mnogo manje F nego sa pravi paralelnim noževima. 2.Prosecanje i probijanje-vrše se po zatvorenoj krivoj liniji.Prosecanjem se dobija kontura,a probijanjem otvor. Elektroerozivna obrada je nekonvencijalna obrada.Princip rada se sastoji u električnoj eroziji tj. u skidanju metalnih delova mater. pri elek. pražnjenju između elektroda tj. katode alata i anode obradka.Elektrode se nalaze na određenom razmaku(od 0,025-0,05mm)u radnom fluidu,dialektrikumu(tehnička voda,min.ulje).U toku elek.pražnjenja varnica ili elek. luk izazivaju elek.eroziju na P obratka,gde se formira krater na anodi obratka zbog zagrevanja materijala do vrlo visoke temperaturekada dolazi do njegovog topljenja i isparavanja.