KONZERVATORSKI ELABORAT ZA ARHEOLOŠKE LOKALITETE … · prostorije sačuvan je opus spicatum, dok su u drugoj uočeni ostaci podnog mozaika. Objekt A podsjeća na rimske terme, budući

KAPITEL d.o.o. ŽMINJ 9.rujan 6 52341 Žminj HR broj. proj. 2016-102

Investitor: OPĆINA MEDULIN Centar 223, 52203 MedulinOIB: 70537271639

Građevina: ARHEOLOŠKI LOKALITETI VIŽULA I BURLE

Oznaka kulturnog dobra: RRI111, RRI237 i RRI444

Lokacija: MedulinVižula - k.č. br. 907, 908/1, 908/2, 908/3, 908/4 k.o. MedulinBurle - k.č. br. 904/1, 903, 903/3, 905/4, 925/9, 925/10, 909, 910/1, 910/2 k.o. Medulin

Vrsta projekta: KONZERVATORSKI ELABORAT ZA ARHEOLOŠKE LOKALITETE VIŽULA I BURLE

Broj projekta: 2016 – 102

Izrađivač: KAPITEL d.o.o., 9. rujna 6 52341 ŽMINJOIB: 45821273643

Glavni projektant: Branko Orbanić dipl.ing.arh.

Suradnici: Mr.sc. Kristina Džin, dipl.arheologIgor Miholjek, dipl.arheolog-konzervator

Direktor: Gracijela Orbanić o.e.c.

siječanj 2016

broj projekta: 2016-102 siječanj 2016. KAPITEL d.o.o. investitor: OPĆINA MEDULIN lokacija: MedulinKonzervatorski elaborat arheoloških lokaliteta Vižula i Burle

SADRŽAJ

Opća dokumentacija Rješenje o upisu u imenik licenciranih arhitekata za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobaraRješenja o upisu lokalitata u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske

Opis arheoloških lokaliteta UvodPovijesni pregledPodmorska arheološka istraživanjaKopnena arheološka istraživanjaSmjernice i ciljeviMjere zaštite lokaliteta

Grafički prilozi Situacija_geo. podloga – 1:2000Situacija _geo. podloga arheoloških iskopina – 1:2000


RJEŠENJE O UPISU U IMENIK LICENCIRANIH ARHITEKATA

br. elaborata: 2015-14/IZ | siječanj 2016.KAPITEL d.o.o. / ALTER LEGO STUDIO d.o.o.Investitor: OPĆINA MEDULIN Uređenje arheološkog parka Vižula | Medulin

RJEŠENJE O UPISU LOKALITETA U REGISTAR KULTURNIH DOBARA RH


OPIS ARHEOLOŠKOG LOKALITETA


UVOD

Poluotok Vižula i prevlaka Burle smješteni su u srcu Medulinskog zaljeva u općini

Medulin.

Kulturno dobro Vižula, br. Rješenja RRI111 i RRI237, na k.č. br. 907, 908/1, 908/2, 908/3,

908/4 k.o. Medulin, sastoji se od više arhitektonskih cjelina na kopnu i pod morem koje se

oznakama preklapaju kao Objekt A, B, C, D, E, F, G, H, te kopnenog lokaliteta Neolitičkog

naselje i Antičkog kamenoloma. Obalna linija s arheološkim ostatcima ima duljinu od 1934

metra ukupne površine 26 ha.

Kanal Burle - Vižula na k.č. br. 907 k.o. Medulin poveznica je s antičkom i kasnoantičkom

nekropolom Burle Mlađi dio nekropole i Stariji dio nekropole, registrirani kao kulturno dobro

br. Rješenja RRI444 na k.č. br. 904/1, 903, 903/3, 905/4, 925/9, 925/10, 909, 910/1, 910/2

k.o. Medulin te djelomično istraženi.

Ovim Konzervatorskim elaboratom arheološki lokaliteti Vižula i Burle, Medulin objedinjeni

su kroz Povijesni pregled, Podmorska arheološka istraživanja, Kopnena arheološka

istaživanja, Smjernice i ciljeve, Mjere zaštite lokaliteta i osnovnu bibliografiju svi do sada

relevantni podatci za poznavanje ovih kulturnih dobara.


POVIJESNI PREGLED

Povijesni pregled istraživanja Vižule

Vižula, arheološki lokalitet kraj Medulina smješten u srcu Medulinskog zaljeva, površine 25

ha, obalne linije 1934 m, naseljen je od neolitika (ml.kameno doba) do ranoga srednjeg

vijeka.

Putopisci i humanisti Pietro Coppo (1540.g.), Prospero Petronio (1681.g.), Gian Rinaldo Carli

(18.st.) i Piero Kandler (19.st.) uočavali su te su skretali pozornost na uočljive monumentalne

i po njihovom sudu značajne ruševinske ostatke arheološko-spomeničkog kompleksa na

poluotoku. Ime Isola del Vescovo iz katastarskih mapa kraja 19. i početka 20.st. preuzimaju

arheolozi, povjesničari i konzervatori Hainrich Maionica, Bernardo Schiavuzzi, Richard

Weisshäupl i Anton Gnirs koji upravo prostor Vižule izričito naziva tim imenom te po prvi puta

donosi podatke o postojanju velike maritimne vile i to centrifugalnog tipa koja se spušta s

vrha poluotoka prema moru..

1969. godine Boris Baćić iz Arheološkog muzeja Istre iz Pule iskopava i istražuje dio

neolitičkog naselja (kolibe od šiblja, oblijepljene zemljom i blatom), a fragmenti keramike i

dijelovi posuđa ukrašeni utiscima rubom školjke ili nizovima uboda datiraju naselje u mlađi

stupanj starijega neolitikai zmeđu 6850. i 6140. pr. sadašnjosti .

Cjeline arheoloških lokaliteta Vižula kopno i more, kao i prevlaka Burle registrirano su

kulturno dobro.

1995.g. usvojen je i potpisan od strane Općine Medulin „Projekat kulturno-povijesnog i

arheološkog istraživanja i zaštite kulturne i prirodne baštine Općine Medulin“ autora

V.Girardi-Jurkić, M.Orlić-K.Džin te se prišlo sustavnom arheološkom istraživanju i pokušaju

uređenja eko-arheološkog parka Vižula.

Od 1995.g. iskopavanje i konzervaciju vrši Međunarodni istraživački centar za arheologiju

Brijuni–Medulin Sveučilišta u Zagrebu (V. Girardi Jurkić, K. Džin), kasnije Centar za

arheološka istraživanja Instituta Ivo Pilar iz Zagreba.. Istražen je dio rezidencijske obalne vile

(I–II.st.) s trijemom prema moru, crno-bijelim mozaičkim podovima, bazenima i

vodospremom, ostatcima termalnog prostora, sanitarnim čvorom, olovnom i zidanom

kanalizacijskom infrastrukturom. Građevina je terasasto smještena na morskoj obali, tako da

se dio nalazi i pod morem, gdje se naziru i građeni ostatci pristaništa. Utvrđene su tri faze

gradnje i pregradnje istraženoga dijela vile s međufazama koje se datiraju u I–VI.st.


Moguće je temeljem do sada istraženih podataka in situ te u povijesnim vrelima pretpostaviti

točnost navoda da je ovo moguće i tzv. Krispova vila – u kojoj je sin cara Konstantina živio, u

kojoj je osuđen i umoren.

Usporedo s istraživanjima na kopnu od 1995.g. provode se i istraživanja u moru od strane

Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, te kasnije susljedno Hrvatskog

restauratorskog zavoda, Odjela za podvodnu arheologiju iz Zagreba (M.Orlić, M.Jurišić,

I.Miholjek) gdje je istraženo i dokumentirano više podmorskih objekata koji su pripadali

najstarijoj fazi izgradnje i oblikovanja maritimne vile.

Od 2014.g. u suradnji s Ludwig Boltsman Institutom iz Beča, Austrija (N.Doneus) provodi se i

prospekcija terena nedestruktivnim metodama s ciljem dobivanja više podataka o ovom

arheološkom lokalitetu, što ne isključuje i potvrdu istih konvencionalnim arheološkim

metodama.

Povijesni pregled istraživanja nekropole Burle

Na poluotočnoj prevlaci Burle obavljeno je od 1979. do 2000., u tri etape, iskopavanje dijela

nekropole. U prvoj etapi sustavnog iskopavanja otkriveno je ukupno 312 paljevinskih i

skeletnih grobova (I–VI.st.), heterogene grobne arhitekture Druge dvije etape zaštitnog

iskopavanja dokumentirale su otkriće 272 žarna i skeletna groba s dvama olovnim

kovčezima u zidanim grobnicama. Skeletni ukopi nađeni su u 90% grobova ovog sektora

nekropole.

Nakon duljeg prekida 2015.g. prišlo se novom zaštitnom istraživanju na zapadnoj nekropoli

te je istraženo i dokumentirano 15 grobova- ukopi direktno u zemlji, grobovi obloženi

kamenim pločama, tegulama ili kombinirano, zidane obiteljske grobnice te 2 masovne

grobnice s datacijom od I./II. st.poslKr. do oko pol. IV.st.


PODMORSKA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA:

Objekt A

Podmorskim pregledom na području ispred vile nisu ustvrđeni ostaci arhitekture.

Objekt je prvi put istraživan 2011. godine, kad je napravljena djelomična nacrtna i

geodetska dokumentacija. Objekt se pruža se uz obalu u dužini od oko 50 m, od čega cca 2

m zidova ulazi u more. Na povremenom kopnenom dijelu (zona plime i oseke) objekta

zabilježeno je 17 prostorija. Zidovi su načinjeni od kamena lomljenca prekrivenih žbukom, a

dokumentirane su i podnice prostorija u kojima je nađena hidraulična žbuka. U dvije

prostorije sačuvan je opus spicatum, dok su u drugoj uočeni ostaci podnog mozaika. Objekt

A podsjeća na rimske terme, budući da su jasno vidljivi elementi hipokausta). Osim ostataka

arhitekture, pronađen je nalaz novca iz vremena Konstantinove dinastije, vjerojatno cara

Magnencija (350-353). Temeljem analize arhitekture i numizmatičkog nalaza objekat se

datira od 1./2. do 4.st.

Detalj neistraženog Objekta A na plaži


Objekt A, zidane strukture i podnice za niskog mora


Objekt B

Smješten južno od objekta A s kojim je spojen kamenim zidom koji je vidljiv na obali i

proteže se u dužinu više od 100 m.

Podmorskim pregledom na području ispred vile nisu za sada ustvrđeni ostaci

arhitekture.

Objekt B, pogled iz zraka


Objekt C

U podvodnom dijelu objekt C predstavlja mol koji je građen slaganjem blokova izravno na

matičnu stijenu tj. gusti mulj koji leži na kamenom živcu, neposredno na morsko dno, što nije

karakteristika rimske gradnje. Visinska razlika u odnosu na mol unutar objekta F je znatna.

Naime mol F se nalazi na 1.5-2 m dubine, dok mol u objektu C izviruje iz površine mora,

stoga nisu funkcionirali istovremeno. Mol iz objekta C je vjerojatno nadograđivan u kasnijim

vremenskim razdobljima te se danas stoga nalazi iznad morske površine. U arheološkim

sondama napravljenim 1995., 1997. i 2015. godine pronađen je uglavnom recentni materijal,

dok je pokretne arheološke građe iz razdoblja antike vrlo malo. Objekt C je povezan sa

obližnjim kamenolomom, za kojeg je moguće može ustvrditi da je iskorištavan i u antičko

vrijeme. Zbog načina gradnje i odsustva antičkog materijala, mol je datiran u kasnije vrijeme,

a pretpostavlja se da je gradnja s većom visinskom razlikom bila namjerno izvedena, kako bi

utovar sirovog kamenog proizvoda na brodove bio jednostavniji.

Objekt C, pogled iz zraka


Objekt C. pogled s juga


Objekt D

Objekt D je smješten na jugozapadnom dijelu poluotoka, te se proteže oko 70 m uz

obalu. Dio objekta nalazi na kopnu, a dio u moru.

Podvodni dio objekta D predstavljaju zidovi prostorija koji su vidljivi na površini

morskog dna s najmanje tri prostorije u kojima su vidljivi ostaci hidraulične žbuke. Sonda u

unutrašnjem kutu jedne od prostorija nije producirala pokretni arheološki materijal jer iskop

nije vršen "unutar" prostorije, već ispod njene podnice (identično situaciji prilikom iskopa

sondi u objektu E), no prema kutovima pružanja starijeg zida i novije nadogradnje vidljivo je

kako je unutar navedene prostorije došlo do pregradnje tj. nadogradnje novijeg zida na već

postojeći zid. Vidljivi arhitektonski ostaci u objektu D vjerojatno predstavljaju temelje zida, s

obzirom da je u jednoj od prostorija nađena hidraulična žbuka, koja vjerojatno predstavlja

podnicu nekog bazena ili vivarija.

Objekt D, pogled iz zraka za oseke


Objekt E

Na južnom dijelu Vižule nalazi se objekt E. To je područje u čijem se podmorju nalaze

pristanište i luka same vile. Pronađen je čitav niz zidova u moru, koji su u vrijeme antike bili

na kopnu. S porastom razine mora dio zidova najbližih moru vremenom je potonuo i danas

predstavlja dio potonule arhitekture kompleksa antičke vile na Vižuli. Istraživanjima ovog

objekta od 2008. do 2013. godine dokumentirane su dvije faze gradnje. U prvoj fazi bila je

operativna obala koja se protezala u smjeru istok zapad u dužini 33 m. Bila je građena od

velikih kamenih blokova, dimenzija preko jednog metra. Takvi kameni blokovi postavljeni su

na način da čine prednji dio rive tj. operativne obale s koje je obavljen utovar i istovar

različitih dobara. Iz iste faze vjerojatno datira i manji mol, građen na sličan način. Unutar

blokova vidljivi su ostaci manjih zidova čije su prostorije mogle imati različitu namjenu.

U drugoj je fazi vidljiva je prenamjena ovog objekta. Riva je produžena za 17 m, a

operativnu obalu zamjenjuje građevina s prostorijom koja nalikuje bazenu i jednom

prostorijom s dvije apside. Iako je pretpostavljano da je riječ o bazenu, za tu pretpostavku

nije bilo arheoloških dokaza. Naime, arheološke sonde su pokazale kako je riječ samo o

temeljnim stopama zidova. Također nije nađen sitan pokretni materijal, tj. ulomci keramike po

kojima bi gradnja objekta mogla biti datirana. Naime, u sondama napravljenim unutar

objekata, nisu pronađeni niti tragovi poda (teseri, opus spicatum), cigla ili kamen od zidova,

vodootporna žbuka, freske, niti krovni pokrov (tegule ili imbreksi). Ipak, interesantno je da u

arheološkim sondama napravljenim van objekta, s vanjske strane rive, pronađen materijal

koji se očekivao pronaći unutar objekta. Prostorija s dvije apside vjerojatno je bila također

bazen ili s obzirom na svoju veliđinu jedna od važnijih prostorija unutar ovog objekta.

Pronađeni građevinski materijal također odgovara pretpostavljenoj namjeni objekta, tj.

rimskom kupalištu, termama. Naime, iz tlocrta građevine je vidljivo da je objekt sadržavao

prostorije koje su karakteristične upravo za terme. Na plaži poviše podvodnog dijela objekta

E vidljivi su kanali uklesani u živoj stijeni, dok su u zemljanom nasipu pronađeni građeni

kanali od kamenih ploča te vodootporna podnica. Raster zidova pravilno se nastavlja iz mora

na kopno i tek će buduća istraživanja na kopnu dati konačne odgovore o prirodi i namjeni

ovog objekta. U smjeru istoka riva objekta E se produžuje i spaja sa objektom F, te tako čini

rivu ukupne dužine 76 m.


Tloris objekta E u moru

Objekt E, kanali uklesani u živu stijenu


Objekt F

Objekt F, istraživan 2000., od 2007. do 2015. godine, predstavlja mol dužine 35 m koji

je ujedno bio glavni i najvažniji dio operativne obale u kasnoj antici. Materijal korišten za

izgradnju mola je građevinski materijal iz ranijih građevinskih faza. Mol je vjerojatno građen u

periodu vladavine Konstantinove dinastije kad vlasnici mijenjaju izgled vile (što pokazuju i

istraživanja objekta B) te od građevinskih ostataka grade novi mol. Nakon nasipavanja sitnog

materija kojeg su sačinjavali sekundarno upotrjebljeni kameni elementi, ulomci mramornih

podova i zidne freske, na nasip su u dva reda slagani kameni blokovi te na njih popločenje

izvedeno od bolje obrađenih kamenih ploča. U zapuni mola pronađene su i amfore tipa

Portorecanati, koje datiramo u 1. i 2. st., koje se na lokalnoj razini nastavljaju koristiti sve do

3. i 4. st. te predstavljaju čest nalaz na kopnenim lokalitetima u Istri. Osim građevinskih

elemenata koji su pripadali vili i amfora tipa Portorecanati otkriveno je da su za gradnju mola

korišteni i elementi stupova. Pronađena su dva tambura i baza stupa. Promjer tambura stupa

iznosi 60 cm, dok mu je visina između 50 i 60 cm. Za sad ne možemo sa sigurnošću utvrditi

kojem su objektu primarno pripadali, no treba napomenuti da do sada, pri kopnenim

istraživanjima nisu pronađeni objekti koji bi u svojoj arhitekturi mogli imati ovakve stupove.

Možda ovi elementi upravo pripadaju nekom od hramova, koja je ovakva velika vila

zasigurno imala. Ako je zaista riječ o elementima hrama, onda s velikom sigurnošću možemo

zaključiti da ovaj dio mola nije izgrađen prije 391. godine, kad Teodozije izdaje dekret o

proglašenju kršćanstva službenom religijom te dozvoljava rušenje poganih hramova.

Objekt F, reutilizirani blokovi monumentalne arhitektonske dekoracije


Tloris objekta F


Objekt G

U objektu G vidljivi su ostaci zidova na kopnu i na samoj obali. Vizualnim pregledom

zidovi u moru nisu uočeni niti je obavljeno istraživanje. Izvršen je geodetski snimak pojedinih

elemenata na kopnu u zoni plime i oseke.

.

Pogled iz zraka na Objekt G

Objekt G, na plaži prilikom oseke


Objekt H

Sa sjeverne strane Vižule, jasno su vidljivi ostaci arhitekture koji se protežu od

područja Burla do Vižule. Prvi pregled izvršen je 1997. godine, kad je zaključeno da objekt

izgledom podsjeća na cestu, što je istraživanjima iz 2011., 2012., 2014. i 2015. i potvrđeno.

Cesta, odnosno objekt H, dugačka je više od 118 m i široka oko 3.5 m. Tijekom istraživanja

2011. godine na objektu H iskopane su četiri arheološke sonde (A-D) dimenzija 2x2 m, a

prilikom istraživanja 2012. godine istraživanje je nastavljeno, no zbog nedostatka

odgovarajuće opreme nije bilo moguće do kraja iskopati područje oko sondi i utvrditi način

gradnje. Tek je istraživanjem 2015. godine očišćeno područje oko prethodno iskopanih sondi

i upotrebom pneumatskog čekića cesta presječena okomito na njen smjer u svrhu dobivanja

saznanja o načinu njene gradnje. Cesta je građena korištenjem većih kamenih blokova u

rubnom dijelu, njena je zapuna bila sastavljena od većih neobrađenih kamenih blokova i

stijena koje su međusobno povezane inkrustatom, a gazna je površina bila popločena

kamenom. Na rubnim dijelovima ceste postoji građeni zidić od kamena i fragmenata tegula i

amfora nepoznate visine s obzirom da je gornji kraj oštećen. Postoji mogućnost da je jedan

od tih zidića (možda i oba) nosio cijev za dobavu vode prema Vižuli. Pretpostavka prema

kojoj je u cestu bio ugrađen vodovod koji na Vižulu dovodi vodu (s obzirom na činjenicu da

na Vižuli ne postoji izvor pitke vode, a na području Burla postoji) nije potvrđena pošto u

profilu iskopa nije nađen dokaz o postojanju cijevi ili vodovoda, što samo upućuje na to da je

cijev bila postavljena na cestu ili na visinu iznad dosad očuvane konstrukcije. Visinski pad od

područja Burla prema antičkoj vili na Vižuli je geodetski dokazan, što podupire teoriju prema

kojoj je na nasipu vjerojatno postojao akvedukt.


Objekt H, pogled iz zraka


KOPNENA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA:

Objekt A

Na sjeverozapadnoj strani poluotoka proteže se u obalnom dijelu niz prostorija i zidova koji

trenutno sprječavaju eroziju tla poluotoka. Ugroženost erozijom i djelovanjem ljudskog

faktora je velika. U prostorijama je uočeno postojanje mozaika i zidnih žbuka s mogućnošću

postojanja višebojnih oslika. Pretpostavlja se da je u ovom objektu dio privatnog termalnog

kompleksa. Uzdužni zid vidljiv je u duljini od 100 m, kako od uslojenih više redova pravilno

obrađenog kamena lomljenca, što u matičnoj stijeni priklesanoj temeljnoj stopi.

Objekt A, apsida termalnog kompleksa


Objekt A, devastacija termalnog kompleksa prilikom plime

Objekt A, uzdužni zid objekta


Objekt B

Nalazi se južno od objekta A s kojim je spojen kamenim zidom koji je vidljiv na obali i proteže

se u dužinu više od 100 m.

Kopnenim istraživanjem objekta B, utvrđena su četiri glavna razdoblja života u vili koji su se

odvijali za vrijeme cara Augusta, Hadrijana i Konstantina, te razdoblje ranog srednjeg vijeka.

Otkriveno je da je građena na četiri terase, koje se blago uzdižu od mora prema vrhu

brežuljka. Na prvoj terasi otkriveni su bazen i peristilni hodnik u dužini 17 m poplođeni crno-

bijelim mozaikom, dok su ostale prostorije bile poplođene raznobojnim mramornim

plođicama, opus sectilae. Pronađen je i kanalizacijski sistem za odvodnju voda, s

popločenim kanalima i kamenom rešetkom. Na drugoj terasi nalazila se je velika cisterna za

vodu, a na trećoj sistem za zagrijavanje vode sa hipokaustom, što su sve dijelovi rimskih

termi. Veličina ostataka arhitekture i njezine namjene, zajedno sa oslikanim freskama,

podnim mozaicima, te pronađene iznimno rijetke i skupe vrste mramora s kojim su oblagani

zidovi, govore nam o iznimno luksuznom životu vlasnika vile u 1. i 2. st. Na trećoj terasi su

pronađeni višebojni geometrijski mozaici karakteristični za 4. st. što nam ukazuje da za

vrijeme cara Konstantina Velikog dolazi do rušenja prijašnje vile i izgradnje nove po

standardima i ukusu tog vremena. Doseljavanje barbarskih plemena tijekom 6. st. vidljivo je u

dijelu vile gdje tragovi života jasno pokazuju različite vrijednosti od dosadašnjih. Pronađeni

arheološki materijal možemo datirati u 2. i 3. st.

Tijekom šesnaest godina iskapanja i istraživanja zapadnog obalnog dijela maritimne

vile (1995.-2012.), utvrđena su četiri glavna razdoblja gradnje i rekonstrukcije s međufazama

(Augustovo, Hadrijanovo, Kostantinovo i ranosrednjovjekovno). Istražen dio građevinskog

kompleksa od morske obale blago se uzdiže na padini uzvisine, te se uočavaju četiri terase

objekta s više građevinskih i vremenskih faza.

Na prvoj terasi otkriveni su: peristilni hodnik (17m) popločen crno-bijelim mozaikom,

bazen tri puta popločen istim tipom crno-bijelog mozaika i korišten kroz tri razdoblja,

sačuvan kanalizacijski sistem za odvodnju voda u veliki kanal prema moru s popločenim

odvodom i kamenom rešetkom. Zanimljiva su široka vrata s jednom stepenicom iz vestibula,

kasnije srušena i sužena, koja vode iz hodnika od mora prema bazenu. Prostorije zapadno

od peristilnog zida kojeg oplakuje more, bile su popločene tehnikom opus sectilae

raznobojnim mramornim pločicama (žuta, crna, zelena, bijela).Veliki ulaz iz peristilnog

hodnika u dvoranu obrubljenu crno-bijelim mozaikom i u termalni dio, zaokružuje 1. i 2.

stoljeće izgradnje i korištenja vile. Drugi dio građevine na višoj drugoj terasi pripadao je

velikoj cisterni izduženog oblika na voltu (dim: 8,6 x 4,6 x 3,1 m) s pobočnim popločenim


prostorijama i na trećoj terasi sustavom za zagrijavanje sa hipokaustom, dovodnim

keramičkim kanalima i odvodnim olovnim cijevima iz cisterne u mali nimfej prema moru.

Istraživanje 2006. godini ograničilo se na otkriće prostora s kockastim mozaikom

sjeverno od hipokausta na trećoj terasi. Podovi triju prostorija na trećoj terasi, istočno od

hipokausta, pokriveni su gustim jedinstvenim geometrijskim polikromnim mozaikom u dizajnu

šahovske ploče, karakterističnim za 4. stoljeće. Osnovna boja keramičkih kockica podloge i

obruba je oker. U slijedećim prostorijama raznovrsni su geometrijski ukrasi: pletenice,

rombovi. Latinski i grčki križevi u kvadratima i rombovima su od plavih i crnih kockica

uokvireni bijelim mozaikom . U ovoj mlađoj Konstantinovoj fazi 4. stoljeća uočeno je

pomaknuto usmjerenje zidova prema zapadu, ove za sada najmlađe faze izgradnje vile na

lokalitetu u odnosu na donje, starije zidove s druge terase vile. U sredini hodnika otkriven je

veliki otvor monumentalnih vrata, koja su vodila u susjednu istočnu dvoranu. Pristup hodniku

omogućavalo je stepenište s treće terase vile. Smatra se, da su otkriveni prostori s

mozaičkim podovima sastavni dio prostorija vile rekonstruirane i korištene u doba cara

Konstantina Velikog, čiji je novčić nađen uzidan u mozaički pod hodnika. Iz hodnika se izlazi,

kroz monumentalni vratni otvor s jednom stepenicom u trapezoidnu prostoriju prekrivenu

mozaičkim tepihom geometrijskog uzorka od vezanih rombova. Dvije stepenice iz mlađe faze

gradnje vode u slijedeće prostorije na četvrtoj terasi, kojih funkcija nije utvrđena. Upadi

istočnih Gota u Istru odražavaju se i na području vile, gdje su u prostorije ugrađena ognjišta

od spolija (baze kamenih preša, dijelovi nosećih stupova). Očito je da od tada svaku

prostoriju koristi jedna obiteljska skupina tijekom 6. i 7 stoljeća. .

U istraživačkoj kampanji 2007. godine otkrivene su prostorije istočno od

ambulakra - šetnice na četvrtoj terasi i otkriveni su stariji zidovi, koji se tlorisno

usmjereni mogu smatrati prvom fazom vile iz 1. stoljeća, uporednim s peristilnim zidom

iz Augustovog vremena i prostorom uz more. Druga prostorija na četvrtoj terasi, blago

trapezoidnog tlorisa, otkrila je višestruku slojevitost građevinskog kompleksa . Ulazne

stepenice iz ambulakra otvaraju se u prostoriju pokrivenu pravilnim mozaičkim tepihom

od četverokutnih pravilnih rombova. Kao i u ambulakru, u jugoistočnom uglu prostorije,

u najmlađoj fazi transformacije građevine 6. stoljeća, bilo je ugrađeno ognjište, koje je

uništilo mozaički pod.

Mozaički podovi, koji kao tepisi pokrivaju neke prostorije rimske maritimne

rezidencijske vile na Vižuli (sektor II) penju se od morske obale sukcesivno na četiri terase uz

zapadni obronak brežuljka na kojem se podiže sklop građevina. Na prvoj terasi nalazi se

peristilni hodnik uz morsku obalu dug 17 metara, popločen mozaičkim tepihom od

naizmjeničnih crnih i bijelih metopa uokvirenih crnim i bijelim mozaičkim trakama.


Jugozapadni vjetar s valovima, koji uz obalu Vižule dosežu veliku snagu razbijajući i noseći

pred sobom zasipni materijal s niskih obala poluotoka, slučajno je u vremenu istraživanja

otvorio prostoriju s bijelim podnim mozaikom omeđenim crnom trakom (dim. kockica 1,0x1,0

cm). Pod je dokumentiran i primarno zaštićen tzv. zećjim nasipom protiv razornog

djelovanja valova, ali je i nadalje izuzetno ugrožen erozijom i udarcima morskih valova, jer

se nalazi na samoj plaži u doticaju s morem. Dijelovi arhitekture i brojna sitna arheološka

građa nalazi se na plaži i u plitkom moru priobalja .

Na istočnom rubu padine brežuljka sektora II (B), na trećoj terasi nastavljeno je

istraživanje građevinskih ostataka 2006. i 2007. godine na osnovu tragova iz 2005. godine.

Otkriveni su lijepi i višebojni tepisi mozaičkog poda u tri prostorije). Na području šetnice –

ambulakra i okolnih zidova prostorija, istraživanjem su utvrđene vremenske faze arhitektonskih

slojeva. Uočeno je pomaknuto usmjerenje zidova ove za sada najmlađe faze izgradnje na

lokalitetu. Mozaički pod u izduženoj prostoriji (50) (dim: 27,48 m) ima tri odvojena mozaička

polja, koja stilski pripadaju istoj radionici. Polja se sastoje od široke bijele pasice unutar

koje se nalazi jedinstveno polje omeđeno plavom linijom, koja obrubljuje izdužene nepravilne

šesterokute s križem u sredini (veći križ: 28,0x 28,0 cm; manji križ: 14,0x14,0 cm).

Centralno polje (dim: 1,90x6,80 m) iste je osnovne motivike, te je još obrubljeno i

dvoprutastom pletenicom (dim: 12,0 cm) izrađenom u tehnici višebojnog mozaika

(pojedini romb u ovom polju: 48,0x2,0 cm) . Maksimalna duljina pletenice iznosi 130,0

cm. Ujedno je ovo polje služilo kao prostor prijelaza (širine: 2,66 m) s pragom iz niže u

višu razinu objekta, jer se s obije strane po trima stepenicama ulazilo/silazilo u viši/niži

prostor. U kasnijoj fazi, vremena seobe naroda, u istom su prostoru nastala obiteljska

ognjišta (dim: 1,46x1,30 m), primitivno sagrađena od reutiliziranih mramornih građevinskih

elemenata i stupova, te fragmenata baza preša za grožđe ili masline.

Južno od ambulakra, prostorije (50), smješten je prostor (53), koji je u svojoj

građevinskoj fazi stariji od prethodnog. Predstavljao je vjerojatno dio termalnog sustava

starije faze objekta. U prostoru su pronađeni tragovi hidraulične žbuke, a povezan je i sa

kanalom (1) koji se proteže ispod prostorije (50) i koji nije bilo moguće istražiti zbog

postojećeg gornjeg sloja mozaičkog podnog nalaza.

U pomaku prema moru, a južno od prostorije (50) otkriven je još jedan prostor sa

crno-bijelo-crvenim mozaičkim podom (44) koji se nalazi uz hipokaust (47). Uz zapadni zid

prostorije (44) otvaraju se prostori na trećoj terasi (29), (49) i (42) manjih dimenzija, a bili su

u funkciji kasnoantičkog dijela vile.

U istraživačkoj kampanji 2007. godine iskopane su prostorije (57) i (58) istočno

od ambulakra (50). Prostorija (57), pravilna četverokutna soba (dim: 4,0x4,0 m). nije


sadržavala mozaički pod, ali su dubinskim kopanjem otkriveni stariji zidovi, koji se

tlorisno usmjereni mogu smatrati prvom fazom vile iz 1. stoljeća, uporednim s

peristilnim zidom i prostorom (4) uz more. Prostorija (58) blago trapezoidnog tlorisa

otkrila je višestruku slojevitost građevinskog kompleksa. Ulazne stepenice iz

ambulakra otvaraju se u prostoriju pokrivenu pravilnim mozaičkim tepihom. Široka

obrubna traka (dim: 80,0 cm) od crvenih keramičkih kockica (dim: 1,5x1,5 cm)

obrubljuje četverokutni geometrijski mozaički tepih. Dizajn uzoraka sastojao se od

četverokutnih pravilnih rombova kojih stranice su izrađene od žutih kockica. Ova

mreža podnih rombova bila je u jednoj fazi probijena mlađim četverokutnim otvorom na

istočnoj strani i omeđena mlađim zidićem (šir.: 30,0 cm). Funkcija za sada nije točno

utvrđena. Na istočnoj strani prostorije se pored zidića uzdiže stepenica za ulaz u

slijedeću prostoriju omeđenu ciglama i premazana žbukom (peć?). Kao i u ambulakru,

u jugoistočnom uglu prostorije, u najmlađoj fazi transformacije građevine, bilo je

ugrađeno ognjište.

Pogled na istraženi sektor B


Tloris istraženog sektora B

Peristilni hodnik s bijelim mozaikom i crnom bordurom


Peristilni hodnik sa crnim i bijelim mozaičkim sektorima

Mozaik u prostoriji 44, sastavni dio privatnog termalnog kompleksa


Dio termalnog kompleksa s peći


Prostor 50 s konstrukcijom iz prethodnog razdoblja

Mozaik u prostoriji 50


Mozaik u prostoriji 50 s ognjištima iz kasnijeg razdoblja

Mozaik u prostoriji 58


Detalj mozaičkog poda iz Konstantinova doba

Jedna od antičkih vododsprema


Detalj unutrašnjosti antičke vodospreme s očuvanim dnom u tehnici opus spicatum,

taložnicom i hidrauličnom žbukom


Objekt C

U nastavku objekta B (ranije sektor IIA i IIB) nastavlja se kao jedinstveni objekat objekt C u

kojem je terenkom reambulacijom i površinskim čišćenjem 2012.g. utvrđeno postojanje

sustava zidova, vjerojatno bazena s mozaičkim podovima, prostorija s freskama / zidnim

oslicima u više boja, te mramornim oplatama. Sustav zidova proteže se terasasto od morske

obale prema uzvisini na istok, te radijalno prema jugu i tzv. Antičkom kamenolomu.

Pogled na zid prve terase objekta C


Detalj mramorne profilirane oplate i bijelog mramornog sitnozrnatog mozaika

Detalj crvenog i žutog zidnog oslika na žbuci - freska


Detalj monumentalnog praga


Sustav zidova koji vodoravno i okomito čine raster objekta


Prva terasa na plaži

U kasnijim povijesnim razdobljima kada prestaje život na vižuli u objektu D stanovnici okolnih

naselja Medulinskog zaljeva novonastale životne uvijete prilagođavaju svojim kulturološkim i

socijalnim potrebama. Stoga antička rezidencijalna vila s velikom količinom obrađenog i lako

dostupnog kamena služi kao „kamenolom“ za izradu vapna. Sjeverno od mola a neposredno

uz Objekt C danas na samoj plaži i u zemljanom nasipu uočavaju tragovi japlenice i danas

djelomično zapunjene antičkim građevnim materijalom.


Tragovi japlenice na morskoj obali

Pogled na molo


Objekt D

Na jugozapadnom dijelu poluotoka u duljini od 70 m uz samu obalnu liniju prostire se Objekt.

D. Dio objekta nalazi na kopnu, a dio u moru.

Kopneni dio obiluje ostatcima hidraulične žbuke koji se uočavaju i u vertikalnim, ali i u

horizontalnim arhitektonskim ostatcima, a u nekoliko slučajeva uočava se organska

sljubljenost obiju smjernica prostiranja. Uočavaju se također na samoj plaži ostatci više

podnica što ukazuje na postojanje više arhitektonskih sklopova na ovome području –

vjerojatno vodosprema. Iz zemljanog profila ponad i uz arhitekturu uočavaju se i ostatci

keramičkih cijevi za vodu. Za pretpostaviti je s obzirom na područje rasprostiranja prostora s

nepropusnom hidrauličnom žbukom da je ovaj objekt D izvorno bio kompleks vodosprema

(3) uz bazene ili vivarije s kanalima i cijevima za transport vode, a logički je povezano i s

novopronađenim ostatcima hidraulične žbuke pod morem.

Detalj hidraulične žbuke


Ugao vodospreme

Pogled na obalni sustav vodosprema s danas vidljivom hidrauličnom žbukom


Objekt E

Na južnom dijelu Vižule nalazi se objekt E gdje je više ostataka zidova na kopnu vezano uz

izdašne arhitektonske ostatke pod morem, te se na sadašnjem nivou istraženosti mogu

identificirati kao pristanište, možda luka maritimne carske vile iz Konstantinova razdoblja.

Na plaži poviše podvodnog dijela objekta E vidljivi su kanali uklesani u živoj stijeni, dok su u

zemljanom nasipu pronađeni građeni kanali od kamenih ploča te vodootporna podnica.

Raster zidova pravilno se nastavlja iz mora na kopno. U smjeru istoka riva objekta E se

produžuje i spaja sa objektom F, te tako čini rivu ukupne dužine 76 m.

Objekt F

Objekt F, pod morem istraživan 2000., te od 2007. do 2015, na kopnu također

predstavlja jedinstven građevinski kompleks s Objektom E. Niz se sastoji od više zidova koji

radijalno izlaze iz zemljanog nasipa prema plaži, ali ih svako jače jugo sustavno razara. U

visokom dvometarskom obalnom nasipu uočavaju se ostatci sitne arheooške građe,

građevinske opeke, kućanskog posuđa i metala kao i arhitektonskih dekorativnih i

građevinskih elemenata.


Nadsvođeni fekalni kanal antičkog objekta

Pogled na obalnu strukturu

Zidovi s kulturnim slojem u zapuni


Objekt G

U objektu G vidljivi su ostaci zidova na kopnu i na samoj obali, dok u moru nisu uočeni niti je

u moru obavljeno istraživanje. Izvršen je samo geodetski snimak pojedinih elemenata na

kopnu.


Objekt H

Sa sjeverne strane Vižule, jasno su vidljivi ostaci arhitekture koji se protežu od

područja Burla do Vižule. Prvi pregled izvršen je 1997. godine, kad je zaključeno da objekt

izgledom podsjeća na cestu, što je istraživanjima iz 2011., 2012., 2014. i 2015. i potvrđeno.

Cesta, odnosno objekt H, dugačka je više od 118 m i široka oko 3.5 m. Tijekom istraživanja

2011. Na kopnu je iskopana arheološka sonda gdje je uočena ručno zaglađena matična

stijena na mogućem izlazu objekta iz mora. Te kopneni sektor vjerojatno predstavlja

komunikaciju spoja kopnenog i danas podvodnog arhitektonskog objekta ceste /akvedukta.

Visinski pad od područja Burla prema antičkoj vili na Vižuli je geodetski dokazan, što

podupire teoriju prema kojoj je na nasipu vjerojatno postojao akvedukt.

Objekat H, sonda mogućeg spoja na kopnu

Documents

KONZERVATORSKI ELABORAT ZA ARHEOLOŠKE LOKALITETE … · prostorije sačuvan je opus spicatum, dok su u drugoj uočeni ostaci podnog mozaika. Objekt A podsjeća na rimske terme, budući