Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja · Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja Sažetak Ova filozofska analiza psihoterapijskih pristupa

IzvorničlanakUDK1:615.851 1:159.913

[1:001]:616.89Primljeno21.10.2009.

JosipĆirićSveučilišteuZadru,Odjelzaknjižničarstvo,Ulicadr.FranjeTuđmana24i,HR–23000Zadar

[email protected]

Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja

SažetakOva filozofska analiza psihoterapijskih pristupa temelji se na tezi o znanstvenolikosti životne filozofije. Filozofija života je koncept koji je prisutan u svakoj važnijoj psihoterapiji, bilo na jasan bilo na implicitan način.Rabili smo nekoliko načina istraživanja filozofske pozadine psihoterapija: povijesnu i konceptualnu analizu, dvofaktorski model ontološkoepistemološkog prostora, socijalne mreže i filozofske škole i njihov utjecaj na povijest psihologije, te neke specifične probleme iz područja filozofije znanosti.U završnom odjeljku smo analizirali pokret filozofskog savjetovanja. Istražili smo njegove značajke, te poveznice s psihoterapijom.

Ključneriječifilozofijaznanosti,psihoterapija,povijestpsihologije,filozofskosavjetovanje,konceptualnaanaliza

Uvod

Korisnik1kojiseodlučipotražitisavjetpsihologamožebiratiizmeđupreko400različitihsavjetodavnih/terapijskihpristupa(JonesiButman,1991;CapuzziiGross,1999;Sharf,2000).Tomepopisumožemouposljednjadvadesetljećadodatiifilozofskosavjetovanje.Upravostogazanimljivojepropitatiodnosizmeđufilozofijeipsihologijeupodručjusmanjivanjapatnje.Izvornazadaćafilozofijebilajeshvatitiljudskostanjeiolakšatiga(deBotton,2002;Raabe,2001;Marinoff,2000,2002;Lahav,1995).Dodamolitomečinjenicukakoteoretičaripsihoterapije(Rogers,1985;Ellis,2002;Frankl,1997;Perlset. al., 1971;Lazarus,2003;Dumont iCorsini, 2004;NelsonJones,2007;May,1980)ističuulogufilozofije,bilourazvojunjihovaterapijskogpristupa,bilokao sredstvapovećanja savjetovateljske/terapijskeučinkovitostiputemposjedovanjaglobalne teorijeo čovjeku, ispitivanje togodnosapostaje jošznačajnije.Rad je prvenstveno filozofski i stoga ekspliciramo doseg rasprave: filozofiju ćemo razumjeti kao »konceptualni inženjering« (Blackburn, 2002, str.

1

Iakoseuliteraturirabitermin‘klijent’,zbogkonzistencije rabitćese termin ‘korisnik’ izrazlogavrijednosneneutralnostiiargumenata

navedenihu raspraviosupervizijiu filozofskomsavjetovanju.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(97–121)

J.Ćirić,Komunikacijskikanalifilozofskogipsihološkogsavjetovanja98

8),djelatnostkojaproučavakoncepte,njihovemrežeznačenja i implikacije.Filozofijapsihoterapijâ,okojojjeovdjeriječ,kaoibilokojadrugafilozofija izvjesnogpolja znanja ili djelatnosti, besmislena jebez ekspertizeudanompolju.Činjeničneodnose i koncepte stogapreuzimamo iz područjapsihologijesavjetovanja,psihopatologijeikliničkepsihologije.PrimjerenostfilozofskeanalizenalazimouverifikacijskojmetateorijiT.S.Kuhna(1999).Činjenicada jepodručjepsihološkogsavjetovanja/terapijeu fazinormalneznanostinepredstavljapreprekuanalizikomunikacijskihkanalaizmeđunjeifilozofije.Dapače,činisekakopostojipotrebazaširimteorijskimokviromukojićeseuklopititajdiopsihološkedjelatnosti,upravousvrhunjenepovećaneučinkovitosti.Filozofskosavjetovanjeslužikaoprimjerpraktičnepovezniceizmeđufilozofijekao»lijekazadušu«,kakoseshvaćalauantici,ipsihoterapijâ.Riječjeokomunikacijskomkanalukojinijesamoodteorijskoginteresa.Glavnatezarada,znanstvenolikostživotnefilozofije,imazaciljpružitiuvidudiopsihoterapijskihpravacakrozoči filozofije znanosti.Autorovamotivacijaležiuuvjerenjukakoifilozofiipsiholoziimajuprivilegijubavitiseposlomčijajeambicijapoboljšatiljudskostanje,aliiprigodunaučitijednioddrugihkakopogledatiu‘slijepepjege’vlastitediscipline.

Metodološke spojnice filozofije i psihologije

Dokjesjednestranefilozofijakonceptualniinženjeringiprimarnozahtijevalogičku konzistenciju izrečenoga, znanost dopunjava taj zahtjev s empirijskompotvrdom–svateorijskaminucioznostpadauvoduprednedostatkomčinjeničnepotvrde.Upravojepostojanjetogepistemološkogselekcijskogmehanizmaomogućiloznanostineusporedivrastspoznajeuposljednjihstoljećeipol.AkobinapravilijednostavanmisaonieksperimentisjednestranestavilikoličinuinformacijakojujeproizvelaintelektualnaelitaZapadaunutarfilozofije(govorimoorasponuod25stoljeća),asdrugestranekoličinuinformacijakojujeproizvelaznanostuneštomanjeoddvastoljeća,lakouočavamonesrazmjer,kojipostajetoočitijiukolikozaparametaruzmemoučinkovitost,tj.omjerkoličineinformacijainavedenihvremenskihodsječaka.Nadalje,dokustanjunormalneznanosti2(Kuhn,1999)možepostojatisamojednaparadigma,ufilozofijiistodobnopostojinekolikorazličitihparadigmiobjašnjenja,odkojihsunekeidijametralnosuprotne.Upsihologijisetakođermožepokazatimultiparadigmatičnost,štosenerijetkokoristikaoargument(doduše,priličnolabav)protivznanstvenogstatusapsihologije.Usavjetodavnomipsihoterapijskompodručjupojavamultiparadigmatičnostijejošočitija–trisustruje:psihoanaliza,biheviorizamihumanističketerapije.Filozofijanijeostavljenabezegzaktneanalize–logičkimanalizamamožeseprovjeritivaljanostpredočenogargumenta.Međutim,svakaformulajezapisumetajezikuisemantičkijeisprazna,pamožepostojatibeskonačnomnogointerpretacijaistogskupaformula,štojePopper(1973)istakaokaoproblemufilozofijiznanosti.Eksperimentalninacrt,logičkipromatrano,pokušajjedaseunutarinterpretiranogsistemaosigurautemeljenostzaključivanjamodus ponensom ili modus tollensom.Kontrolaueksperimentujepostupakkojinampokušavajamčiti(tkojeikadaradioempirijskoistraživanjesvjestanjekolikotogamožekrenutipozluzapouzdanozaključivanje)dasusvepromjeneuzavisnojvarijabliposljedica promjena u nezavisnoj.Dakle, polazište je zakon – u logičkomsmislu to jeuniverzalnoafirmativni iskaz.Promjenanezavisnevarijable je



drugapremisa,apromjenauzavisnojvarijablijekonkluzijamodus ponensa. Nedostatakpromjeneuzavisnojvarijabli temelj je zaključivanjazamodus tollensiselekcijskasilakojanamomogućujeodbacivanjenedovoljnotočnihobjašnjenjapojava.Štoje,dakle,područjefilozofskeanalizepsihoterapijâ?Autorovojeuvjerenjekakopostojekomunikacijskikanaliizmeđufilozofijeipsihoterapije–paradigma,filozofijaživota,obostranitransferznanja,etičkapitanja,teleologijaintervencije,filozofskosavjetovanjete,nadasve,potrebauzajamnogtransferaznanja,kojimožeomogućitiobjemastrukamaistančavanjedjelatnostiiboljupomoćkorisnicima.Štosemultiparadigmatičnostitiče,Kuhnnijedoživljavaopsihologijuparadigmatskomznanošću,aliusprkostome,kadajeriječodruštvenimihumanističkimznanostima,multiparadigmatičnost je normalno stanje stvari.Pokušajiutemeljenjapsihologijekaoprirodneznanostiodavnosustvarprošlosti,patimeiprigovoromultiparadigmatičnostikaoindikatorunekoherentnostipsihologijenijeutemeljen.Idejaounificiranojpsihološkojteorijiidaljejesamoambicija,aliautorovojemišljenjekakouprigovorimaznanstvenomstatusupsihologijevaljadobro lučitionekojidolaze izpozicije filozofijeznanosti(npr. pitanje adekvatnog filozofskog okvira objašnjenja u znanosti, pitanjenaravipsihološkogobjašnjenja)odonihkojisuideološkinadahnuti.

Znanstvenolikostživotnefilozofije

Trisupolazištanašegrazmatranja:1. Pragmatističkateorijaistine,kojastojiutemeljuznanstvenemetode.2. Nepostojanjepovlaštenogepistemološkogstajalištauobjašnjenju.Ključni

pojmovipsihopatologijesuisocijalnokonstruirani,pajesvakoteorijskoobjašnjenjeprivremeno.Iztogaslijedi:

3. Pristupkontinuumaizmeđuznanostiineznanosti(Kitchener,1999).Znanostjesamojedanodnačinaobjašnjavanjasvijeta,kojijeutemeljennaspecifičnojmetodiiepistemološkisenerazlikujeoddrugihsistemaobjašnjavanjapoputideologije,umjetnostiilireligije.Učinkovitostobjašnjenjanijepodutjecajemkontinuuma,tojesamoepistemološkapozicija.

Tezaradaglasi:Svakaosobaskojomjemogućeupustitiseusuvislirazgovorposjedujesistemopćihiskazaofunkcioniranjusvijeta(fizikalneisocijalneokoline) pomoću kojeg pruža objašnjenje tuđeg ponašanja i prema kojimausklađuje vlastito.Taj sistemopćih iskazamožemonazvati životna filozofija, imoguće ga je analizirati konceptualno, na način kako se u filozofijianalizirajuautorskefilozofsketeorije.Nisusveživotnefilozofijepodjednakoučinkovite,paćemoonekoje,suočenesiskustvenomprovjerom,donosemanjedisfunkcionalnogponašanja, smatrati poželjnijima i poticati njihovousvajanje.Mehanizamselekcijesličanjeonomeuznanosti,stogaovutezunazivamo znanstvenolikošću životne filozofije.Znanstvenolikostživotnefilozofijeposjedujedvijefacete.Prvasetičenjeneprimjenjivosti–kolikojeizvjesnaživotnafilozofijapodložnaprilagodbikadajesuočimosastvarnošću?Tojeistopitanjekojesepostavljaznanstvenojteori

2

Radi preciznosti, valja dometnuti kako jeKuhnuanaliziuobziruzimaoprirodneznanosti,tedasepsihologijomnijebavio.Ipak,

njegov pristup je objeručke prigrlila sociologija i koristio se u analizi društvenih znanosti.



ji i taj jevidnaglasioAlbertEllisuracionalnoemocionalnojbihevioralnojterapiji(Shootrom,1965;Ellis,2002).Drugasefacetatičeodabiraizmeđukonkurentskihživotnihfilozofija.Doksesjednestranetomproblemupristupaupodručjusocijalnekognicije,filozofskaanalizamožekrenutiiznekolikosmjerova:– logike–kaomatematizacijapromjenevjerovanja,gdjepomoćulogikepredikatamožemoprikazatiodređenesegmentekognicije;

– aksiologije–životnafilozofijaposjedujeizvjesnevrijednosneiskazekojejemogućepodvrćikakoanaliziizdeontičkelogiketakoipromatratikao(nenužnoartikulirani)etičkisistem;

– pozicijefilozofijeznanosti–odabiranjeadekvatnogmetateorijskogmodelaprocjenevrsnoćeživotnefilozofije.Pozicijekojimaćemosepriklonitiu ovome radu su one paradigmatskog utemeljenjaT.S.Kuhna (1999) imodificiranogmetodološkog anarhizmaPaula Feyerabenda (2002). Elementifilozofijeznanostinisunepoznatiupsihoterapijskojteoriji–Freudovpokušajutemeljenjametapsihologije(Kulenović,1986)možese,logičkimrječnikom,opisatikaopokušajstvaranjaneinterpretirane3psihološketeorije.Nadalje,nekispecifičniproblemifilozofijeznanostimoguseprepoznatiu raduskorisnikom:problempododređenja,zaključivanjenanajboljeobjašnjenje, učinkovitost teorijskogokvira i povratna sprega testiranjemnaspramiskustva,antirealizam.

Znanstvenolikostživotnefilozofijepovlačizaposljedicunovutezu,kojajevažnazanašuanalizuodnosaizmeđufilozofije ipsihologijesavjetovanjaipsihoterapije–integralizam.Integralizamoznačavaobjedinjavanjepsihološkihvještina,potrebnihzaučinkovituintervencijukodkorisnika,sfilozofskimokviromkojikorisnikdonosiskupasvlastitomživotnomfilozofijom.Onsezbiva na razini teza, tehnika, intervencije i metaokvira. Gledamo li to kroz proces savjetovanja/terapije, možemo identificirati korisnikova uvjerenja irabitimetodekonceptualneilogičkeanalizekakobipronašliproblematičnamjesta, rabiti sokratovski dijalog kako bi korisniku omogućili uvid u spomenutamjesta,podučitigavještinamalogičkogzaključivanja,upoznatigasizboromučinkovitijihirazrađenijihfilozofskihokviraizpovijestifilozofije,tj.posuditiizpovijestifilozofijedijelovepotrebnezaučinkovitiokvirzadjelovanjekaosavjetovatelj/terapeut.Nakoncu,pojavafilozofskogsavjetovanjamožeposlužitikaodobarprimjerintegralističketeze.Pritomevaljanapomenutitrivažnamomenta:– PsihološkajedjelatnostuHrvatskojdefiniranaZakonom o psihološkoj dje

latnosti idrugimzakonskimaktimakojipropisujuprofesionalniodnosskorisnicima.Hrvatskapsihološkakomorajetijelokojeprovodiičuvaprofesionalnurazinustruke.

– Psihoterapeutskapraksapodrazumijevasocijalnosankcioniranje–završenstudijpsihologije(ilinekisrodnistudij),tečetirigodineedukacijeizodabranogterapijskogsmjera,konstantnousavršavanje,supervizijui–velikuodgovornostuposlu.

– Filozofskosavjetovanjenijenitihibridfilozofijeipsihologije,nitipokušajdaseponudirazvodnjenaverzijapsihološkograda.Filozofskosavjetovanjejepokretkojifilozofijiželivratitiizvornuzadaću–olakšanjeljudskogstanja,pokretkojirabibogatuintelektualnubaštinuukoristsuočavanjasasvakodnevnimživotnimproblemimaipokretkojinudikontinuitetusavjetovanjuizmeđukolokvijalnogipsihološkog.



U koristintegralističketezegovoriivelikaprisutnosteklekticizmaupsihološkojpraksi:24%kliničkihpsihologa,40%psihologasavjetovatelja,53%psihijatara, 34% socijalnih radnika, te 37% savjetnika, pri čemu je to najzastupljenijeusmjerenjeusvakomzanimanju(ProchaskaiNorcross,1999;premaSharf,2000).Eklekticizamtrebashvatitikaosuvremenutendencijuupsihološkojintervencijizaposezanjemudrugeterapijskepravcekakobiseomogućilocjelovitijerazumijevanjekorisnika,iposljedično,kvalitetnijaintervencija.Eklekticizamisključivonarazinitehnike(Sharf,2000)postajeizlikazaskrivanjeneznanjaštoterapeuttrebaraditiuslijedobilnogizboraterapija.Posuđivanjeoddrugihteorijatrebabitiobavljenonakonzistentannačin.Upravojeovajmomentvažanzatezuoznanstvenolikostiživotnefilozofijejermožemoutvrditisljedeće:a) Postojipreko400psihoterapija,kojimasenemožeporećiučinkovitost.b) Eklektičkipristuppsihoterapijizahtijevaodterapeutastvaranjekonzistent

nemješavine utjecaja.Činjenica da su pojedine paradigmemeđusobnoisključiveotežavaizbor.

c) Stvaranjekonzistentneintegracijemogućejeuzposjedovanješiregteorijskogokvira,kojiupsihologijizasadanepostoji(unificiranapsihološkateorija),alidobarkandidatzatakavširiteorijskiokvirjefilozofijaizdvarazloga:i)povijestfilozofijejerepozitorijraznolikihrješenjaosmišljavanjaljudskogstanja;ii)životnafilozofijajeusredištusvaketerapijskeintervencije,izrazlogavišeilimanjeimplicitnogmodelamentalnogzdravlja(filozofskimrječnikom–idealaživljenja)irazlogapretpostavljenestrukturementalnog(filozofskimrječnikom–ljudskenaravi).PotonjirazlogjeuBarclayevom(1968)modelupredstavljenkaoontološkadimenzija.

Od1950ihdo1980ihnemaznačajnogpomakaustavuodvasuprotstavljenapristupapsihoterapiji:a)manipulativnom,pokojemjeterapeutekspert,kojiupravljaiusmjerujeterapijskiproces;čovjeksedefinirakaoreaktivnobiće,bilo izvana, bilo iznutra, te b)razumijevanju, po kojem jemjesto kontrolena korisniku, a terapeut potiče terapijski proces empatijom; na čovjeka segledakaonabićeuprocesupostajanja.Od1980ihdolazidopomakapremaeklekticizmu.

Pristupi filozofskoj analizi psihoterapijskih pravaca

Psihoterapijskihpravacapostojipreko400(JonesiButman,1991;CapuzziiGross,1999;Sharf,2000),štonassuočavaspitanjemformuliranjaopćegteorijskogokvirakojibiihobuhvatio.Zasadanamtakavuniverzalniijedinstveniokvirnijepoznat,paćemopredstavitinekolikopristupaproučavanjufilozofskestraneteorijapsihološkogsavjetovanjaipsihoterapija.

Povijesno-konceptualni pristup

Povijesnogledajući,sveznanostimogupratitisvojepočetkeufilozofiji,štojeposveočekivanoakosmosvjesnipovijesneulogefilozofijekaoopćeintelektualnedisciplinekoja jepostavljalapitanjaosvijetu ili– suvremenim

3

Ovdjeuporabompojma‘neinterpretirano’povlačimo analogiju s uporabompojma ‘neinterpretiranageometrija’(v.Barker,1973).



rječnikom– konceptualnim inženjeringom (Blackburn, 2002). IzKuhnoveperspektive(1999),tufazumožemoidentificiratikaoprotoznanost–postojiviše konkurentskih teorija, svaka od njih nudi vlastito viđenje utemeljenjastvarnostikoju izučava, tenepostoji jedinstvodefinicijenimetodaniproblema,kaonijedinstvouzajednicipraktičara.Zatujefazukarakteristično,sociološkimrječnikom,borbazamoćizmeđukonkurentskihzajednicapraktičara.Znanje,nakojenjihoveteorijereferiraju,potrebnojeshvatitiusmislusocijalnekonstrukcije,aneesencijalizma,štojeuskladuspostavkamaoveradnje.Teorijepsihološkogasavjetovanjaipsihoterapijemoguseopisatikrozfilozofsku racionalukojapojašnjavaodnose izmeđuciljeva,metoda i kriterijavrednovanja(Barclay,1968).Povijestpsihologijenudinammnoštvopodatakaoobostranomtransferukoncepataiznanjaizmeđufilozofijeipsihologije.Razmotritćemonekolikoaspekataovogapristupa.Prvisetičetransferakoncepataizfilozofijeupsihoterapije(Jones,1986).Grupiranjesevršiokonekolikotemeljnihfilozofskihpolazišta:medicinskobiološkogpoimanjačovjeka,moralnoteološkoga,zatimgrčkogstoicizma,klasičnogempirizma,teegzistencijalizmairomantizma.Dvasegrozdaističu:klasičniempirizamiegzistencijalizam,aimekojepovezujenjimapripadajućeautoreiterapije,ujednoključnokonceptualnoiorganizacijskočvorište:SigmundFreud.Ističusetrigrozdapsihoterapija:kognitivnobihevioralne,dinamskeihumanističke.

Slika 1. Shematskiopistransferaidejaizfilozofijeupsihoterapijskepravce(Jones,1986)

Drugiznačajniaspektjepovijesnirazvojodnosapremamentalnimporemećajima.Kroztuanalizuzornovidimopraktičnodjelovanjeparadigmeifilozofskihpretpostavki:možemosvjedočitipomakusteorijeopsjednutosti,prekopokušajaorganskogutemeljenja,dosocijalnekonstrukcije.Instanceteorijautjecaja,iliopsjednutosti,ilidemonologije,možemopronaćiuraznimkulturama:odforenzičkihdokazatrepanacijeuspješnoprovedeneprije7000godina,domagijskeireligijskeliterature(Porter,2002).UStaromZavjetujeopisanNabukodonosorkažnjenživotinjskimludilom;UBabilonu iMezopotamijiepileptičninapadipripisivalisuseopsjednutošćuduhovima,



urokljivimokomilikršenjemtabua;ubrahmanističkojtradicijizaepileptičnenapadekrivacjedemonGrahi(»onajkojiopsjeda«);postojicijelatradicijapovezivanjamentalnihporemećajasapsima(likantropija,»crnipas«kaosinonimzadepresiju,psolikidemoniuIndiji);HomeropisujeAjantovmahnitipokoljstokekaoposljedicuutjecajaAteninečarolije,isamoubojstvonakontoga;EuripidovaMedejaunapaduludilaubijavlastitudjecu…UstarogrčkojcivilizacijiprviglasprotivteorijeutjecajauobjašnjenjuludilajeHipokratov;nažalost,ostajepraktičkijedinizadugovremena.Platon,primjericeuZakonima,zahtijevaodgrađanadačuvajučlanarodbinekojijeobuzetludilomodpojavljivanjaugraduili,usuprotnom,plateglobu(1974,str.417).Kršćanskatradicijapromatralajementalneporemećajekrozprizmupsihomahije,tesepretpostavljalopostojanje»ludilakriža«,ekstatičnogstanjaukojesuzapadalimistici,asketiividioci(premaPorter,2002).Otegotnaokolnostodnosukršćanstvapremamentalnimporemećajimabiojesukobspoganskimtradicijama.PučkatradicijskamedicinauEuropitogavremenaidentificirala je teže bolesti kao posljedice utjecaja koji semogao ukloniti isključivomagijskompraksom. Ipraksa ipraktikantibili su identificiranikaoopasniprotivnici kršćanstva, čega je ikonički primjerMalleus Maleficarum (Malj za vještice).Knjigajetestamentpsihopatologiji–sjednestraneilustracijajesadističkepraksekojaseinstitucionalizirala–odpočetkaprogonavješticauXIV.st.dosredineXVII.st.uEuropijepogubljenovišeod200.000vještica,od toga85%žena idjevojaka(BenYehuda,1980,premaHothersal,2002;Porter,2002).Sdrugestrane,knjiganudičesteopisedeluzija,halucinacija,maničnogimelankoličnogponašanja,katatonijeiparanoje.UHrvatskoj jeprogonvješticazakonskizabranjenaktomMarijeTerezijeiz1758.IakonaspomenSrednjegavijekaimentalnihporemećajakaoikoničkidogađajnaumpadapričaizSalemau1692.,dramatskiproslavljenadjelomRaspelo ArthuraMillera,neophodnojeistaknutiKempovutvrdnju(premaHothersal,2002)opostojanjusrednjovjekovnepsihologije.Crkvautomdobunijebranila razvojznanosti,a tadašnjemetode istraživanjanisubespogovornoprihvaćaleantičkenalaze.Dapače,ključnaimenaraneznanosti,praktičkinjenisvecimučenici,GalileiiBruno,koristilisuznanstvenenalazekaoargumentezateološkuraspravu.Dakako,činjenicadasuzavršilikakosuzavršiliuslijedrazmimoilaženjauteološkojargumentacijigovorimnogootadašnjemdobu.Nakoncu,iIsaacNewton,paradigmaznanstveneracionalnosti,osobakojajeprvauspjelaostvariti,Lakatosovimrječnikom(1970),pitagorejskoplatonovskiznanstveniprojekt,višejevremenaitrudauložioualkemijuikabalistiku4 negouznanstvena istraživanja (Oxley,2008).Navedeneprimjeremožemouzetikaojošjedandokazupozorenjudasečuvamosklonostitumačenjanašihprethodnikauznanostipremadanašnjimmjerilimaivrednovanjemnjihovadjelanatemeljudanaspoznatihčinjenica,tzv.Whigovskojpovijesti(Hothersal,2002;Porter,2002).Izfilozofskeperspektive,zanimljivojepromatratikakoseparalelnorazvijajuraspraveoznanstvenojmetodiipokušajiracionalnogtretmanaludila.Des

4

JohnMaynardKeys,poznatiekonomist,kupio je na dražbi 1936. privatne rukopise sirIsaacaNewtona. Nakon godina dešifriranja,ustanovilo se koliko jeNewton bio uronjenubiblijskuhermeneutiku i alkemiju, bavljenjekojomjetadabilokažnjivosmrću.Filozofi prirodeXVIII. st. tumačili suNewtonakao isključivo mehanicističkog filozofa, što

jeslikakojasezadržaladodanas, iakoseukorespondencijikojujeproučavaoKeys,kaoianalizomStephenaSnobelenavišeod4000Newtonovih spisa sačuvanih u jeruzalemskomarhivu, pokazalo da je u razdoblju od1668. do 1683. bio zaokupljen alkemijskimpokusima(premaOxley,2008).



cartesovastrogapodjelanaprotežnoiumskopromijenilaje iodnospremaludilu–svjesnojebezuvjetnoracionalno,pajetjelesnopostalomjestoludila,ilibaremnezdravogutjecajanaum.Natajnačinjeiteorijskizatvorenpristupdemonološkomutjecaju – liječiti ludilo znači liječiti tijelo.Drugimomentkojijeznačajan,uzletjeempirizma(Porter,2002).Institucionaliziranjementalnoporemećenihosobamožemopratitiodprimjerasv.MarijeodBetlehema,zloglasnomBedlamu.Utemeljen1247.,počinjeskrbitioporemećenimaodkrajaXIV.stoljeća.AzilisuseotvaraliuŠpanjolskojuXV.stoljećuuValenciji,Zaragozi,Sevilli,Valladolidu,ToleduiBarceloni,pričemusuvjerojatnozamodeluzimaliislamskebolnicepoŠpanjolskoj(Porter,2002). Institucionalizacija ludila,kako ističeFoucault (1980),uklonila je ionomalomoćištosuporemećeneosobeposjedovaleudruštvu:doksuprijeimaliprilikunekažnjenoseizrugivatiimoćnijimaodsebe,sadasuskupljeninajednomiizoliranommjestuukojemuseuvodipotpunakontrola.Posljedice francuske revolucije i ideja koje je pronosila, osjetile su se i upsihijatrijskojpraksi.PhilippePinelnajpoznatijijepionirmoralnogtretmana(Hothersal,2002).DjelovaojeuazilimaSalpetriereiBicetregdjeje,uvrijemeVladavineterora,primjenjivaorazgovorihumaniodnospremaštićenicima,kao ipostupnosveslobodnijeuvjete liječenja.Mentalnoporemećeniponovosudobilistatusljudskihbića,skinutisuimlanciiuvedenajeidejainterakcijskogtretmana,kojimožebarempoboljšatinjihovostanje.Pinelnijebioprvi–WilliamBattieje1750ihrazlučiodvijevrsteporemećaja:»izvornoludilo«,kojejeneizlječivoi»posljedičnoludilo«,kojemujeuzrokudogađajima.Prvoječinilotekmanjidioliječničkeprakse,dokjedrugo,uzpravilnoprimijenjenindividualnitretman,nudilopovoljneprognoze.Battievakrilaticabilaje»upravljanječinivišeodmedicine«,apodrazumijevalajeblizakodnosizmeđupacijenta i uvježbanog liječnikaukojemubi seuklanjale specifičnedeluzijeilidelinkventnaponašanja.UEngleskojsutajpristupprimijeniliThomasArnold,JosephMasonCoxiFrancisWillis(kojemuje1788.povjerenoliječenjekraljaGeorgeaII)(Porter,2002).SPinelompočinjesuvremenapovijesttretmanapsihopatologijeiprelaziupotpunostiurukemedicine.

Dvofaktorski model savjetovanja

JamesR.Barclay(1968)nudimodel filozofskeanalize teorijapsihološkogsavjetovanjaipsihoterapije.Onpromatramodeli»roditeljske filozofske pozicije«(Barclay,1968,str.6)krozširimetafizičkiokvir,radijenegokrozdjelapojedinačnihfilozofa.Kaofilozofskimodelanalize,njegovpristuppružauviduodnoseizmeđusavjetodavnihpristupa.Autordržidaovajprimjerzornoprikazujetemeljnurazlikuizmeđurazumijevanja filozofijekaokonceptualnog inženjeringa iznanosti–dok jeprvojdovoljnakonzistencija,drugazahtijevaiempirijskuprovjerukaosvojevrsnievolucijskimehanizamnajboljegdostupnogrješenja.Upravoiztograzloga,mogućejepostojanjemeđusobnoisključivihteorijaufilozofiji,dokbitakvasituacijauznanostibilanepogrešiviindikatorkrize.Barclayrazlikuječetiripristupasavjetovanjunanajopćenitijojrazini:a) Objektnousmjerenipristup–savjetovateljuraduskorisnikomidentificira

ciljeve te stavove i ponašanjakojadovodedocilja, odnosnoponašanjakojaonemogućujunjegovoostvarenje.Radskorisnikomsvodisenausvajanjeprvihoblikaponašanjaistavova,tenapuštanjedrugih.

b) Subjektnousmjerenipristup–savjetovateljuraduskorisnikompokušavarazriješitisvjesnoilinesvjesnousvojeneobrascedisfunkcionalnogpona



šanja,apritomejeusmjerennarazvojniaspektipostizanjekorisnikovauvida u motive.

c) Objektnomanipulativnipristup–korisnikovadisfunkcionalnaponašanjanastoji seuklonitinanačinda se identificirajuobrascipotkrjepljenja tepostignepromjenaponašanjakrozmanipulacijuokolinom ili operantnouvjetovanje.

d) Subjektnomanipulativnipristup–ciljsavjetovateljevaradajeomogućitikorisnikusuočitisesvlastitomrealnošću,prepoznativažnostinterpersonalnekomunikacijekrozprihvaćanjeiemocionalnidijalog.

Barclayredomnavodiopisanepristupe:realističkipristuprješavanjuproblema, neopsihoanalizu, biheviorizam i klijentuusmjeren pristup.Navodi tripretpostavkeanalize:1. Savjetovanjejeproceskojiuzrokujepromjenuponašanjailogičkijepove

zansepistemološkimiontološkimpostulatima.

»Toznačidasuciljevi,metodeikriterijievaluacijerazvijeniiprimijenjeniputemraznihteorijskihpristupasavjetovanjukojiodražavajutemeljnepretpostavkeohijerarhijiznanjaispoznavanja,tepretpostavkionaravistvarnosti.«(Barclay,1969,str.4)

2. Pozicijeostvarnostiiznanjuizravnoilineizravnoutječunaodređivanjeciljeva,metodaikriterijaprocjeneusavjetovanjuidoprinoserazvojuteorijeoljudskojnaraviisistemuvrijednosti.

3. U savjetovanju sekomunikacijomprenosi izvjesnoznanje,pa je shemamodela načinjena u skladu s epistemologijom, tj. razinama izvjesnostiznanja.Barclayističetrisredišnjafaktorausvakojteorijiznanja:a) Subjekt–onajkojispoznaje;b) Objekt–onoštosespoznaje;c) Proces–činkojimsubjektspoznaje.

Slika 2. Barclayev(1968)prikazraspodjelepsihoterapijskihpravacapremadimenzijamasubjektobjektiegzistencijaesencija



Barclaygrafičkiprikazujepsihoterapijskepravcerazvrstaneučetirikvadranta,kojačinedvijedimenzije:subjektobjektiegzistencijabit(Barclay,1968,str.6).Usklopuovakvogmodela,kvadrantimamožemopridružitifilozofskepozicije,pričemujeprijeriječoširemmetafizičkomokvirunegoospecifičnomfilozofu.Takođergamožemografičkipredstavitiučetirikvadranta.Jednuosčinidimenzijarealizamidealizam,adrugusubjektobjekt.

Socijalne mreže i filozofske škole

Kadagovorimoostvaranjuideja,razlikujemočetiripristupa(Collins,2000,str.1–12).Prvitvrdikakoidejestvarajuideje.MeđuzastupnicimateteorijesuLeibniziSearle.Leibnizbranitezupozivajućisenanemogućnostredukcionizmaideje–akobiuspjelipovećatium,nebimoglividjetiništasličnoideji.Searleiznovačitatajargument,pozivajućisenaumjetnuinteligenciju–tvrditikakoračunalomisliznačiništadrugonegoprojiciranjevlastitihsposobnostinahomunkulusstroja.Drugi pristup prepoznaje istaknute pojedince kao tvorce ideja. Uz ovoshvaćanjevezujusescenarijikultagenija,intelektualnogheroja–povijestfilozofije povijest je velikih imena koja su napravila revolucionarne pomake.Međutim,povijestfilozofijeizsociološkevizure,povijestjegrupa.Možemo razlikovati intelektualne i organizacijskevođe,pri čemuu istojosobinemorajubitismješteneobjekarakteristike.Mrežaintelektualacanemožebitiuspješnaukolikonemaobjevrstevođa.Natomtragujevažnostisticanja i transgeneracijske i intergeneracijskemreže – prva omogućujeakumulaciju znanja i uvođenje u akademske institucije, a druga aktivnurazraduaktualnihkoncepataipoticajnorivalstvo.Upravoidejastrukturnogrivalstvaodajesociološkipristupanalizimrežafilozofskihškola–teorijekonflikta.Trećipristuptvrdikakokulturastvarasamusebe.Premanjemu,svatkoodnasjeodređenkulturomukojojjeodrastao;onadefiniranašepojmove,modeliranašemrežeznačenja,određujenamuloge,ucrtavalegitimneputoverješavanjaproblemaiuspinjanjauinstitucijamakrozkojedjelujemo.Četvrtipristuppoimastvaranje idejakaofluksa,procesaukojemsveteče.Posljedicajenepostojanjeopćegobjašnjenjailijednogistaknutogteorijskogokvirakojibiposlužiokaouniverzalnopolazište.Ovajjepristupsvojstvenpostmodernistima.MitovelikompojedincuupovijestiuzimasedajeprviformuliraoškotskifilozofThomasCarlyle tvrdeći kako je »povijest svijeta tek niz biografijavelikana«(»ThomasCarlyle«,2008).Vrhunacpristupamožemoprepoznatiuformiranjupsihopovijesti,pokušajupovijesnogobjašnjenjaspolazištemuanalizipsihološkogprofilaključnihpovijesnihosoba.Većlaganakroskulturalnakomparacijasvakodnevnihpojmovapoputljubaviukazujenadrastičnostrazlikeudefiniranjuidentitetauindividualističkimikolektivističkimdruštvima.Dokjednadruštvanaprvomjestostavljajupsihološkepotrebe,drugaističuskladsocijalnemreže;dokseprvapozivajunaslobodupojedincaiproizvodeneurotskesimptome,drugatražeprvenstvogrupeipružajuvećusolidarnost(Triandisetal.,1988;premaHock,2004).Međutim,zaštomitvelikogpojedincatakoupornoopstaje?Jednoodobjašnjenjasvakakovaljapotražitiusocijalnojpsihologiji.Temeljnapogreškaatribucije(BaroniByrne,1997,str.57)upozoravanaskakosmoupriricanjuuzrokapo



našanjusklonitražitivanjskefaktorevlastitogponašanjaiunutarnjefaktoretuđegponašanja.Kreativnostiseobičnoprilazikrozpsihološkudimenziju,alimožemopostavitiipitanjekolikojeonadruštvenouvjetovana?Upravosusesocijalnemrežepokazaleključnomvarijablomuobjašnjenjuzaštosusepojedinciistaknulikaoključniautoristruke–postojanjestarijihautorakojisuproblemimapristupilinaproduktivninačin,postojanjesuvremenikakojisuomogućilikvalitetnuraspravuiupozorilinaključnevidovekoncepata,tepostojanjeučenikakojisuomogućilidaljnjurazraduproblemaidiseminacijudjela,nemogućejezanemariti(Collins,2000).Kadavršimoanalizumreže,potrebnojerazlikovatitrirazineanalize(Brandes iErlebach,2005,Scott,2000):onuelemenata,gdje jeglavnopitanje»Kolikojeizvjestanelementvažanumreži?«,atipičnipredstavniktakveanalizejeGoogleovPageRank.Narazinianalizegrupepostavljamopitanjeorazličitimskupinamaljudipoputpolitičkihvezailiraznihklika.Tumožemorazlikovatisvojstvaagenata,kojapredstavljajuatribucijskevarijable,zatimkontakte,vezeilipovezniceizmeđučlanovagrupe,štosurelacijskevarijable,teznačenja,motiveidefinicijekoječineideacijskevarijable.Posljednja razinaanalize je razinaanalizecjelokupnemreže.Primjer jepopularna društvena igraBacon Oracle, u kojoj je cilj u štomanje korakapovezatizadanogglumcasKevinomBaconom.Naime,natrećemkoraku,on jepovezansgotovo580.000glumaca (Reynolds,2008;premaanalizipodataka s InternetMovie Database). U ovoj vrsti analize nisu značajnielementimreže nego izvjesna svojstvamreže. Slično svojstvo iskazuje iParetovopravilo80:20kojejepraktičnopravilo–primjerice,80%zaradedolaziod20%klijenata(BrandesiErlebach,2005,str.5).Dakako,pronalaženjeodrživogtumačenjastatističkeznačajnostiiovdjepredstavljaosjetljivzadatakekspertize.Collins(2000)jeizradiobrojnesociogramezafilozofskeškole,alizbogdimenzijaradazailustracijućemorabitisamoonajoBečkomekrugu,budućisetueksplicitnospominjupojedinipsiholozi.NajzanimljivijaimenazanašeistraživanjesuWundt,Brentano,Husserl,tePopper,Reichenbach,WittgensteiniQuine.Kaoštojevidljivoizsociograma,možemozaključitinekolikomomenataodvažnostizaovuraspravu:– postojiegzaktanpokazateljtransferaznanjaizfilozofijeupsihologiju,štopokazujeanalizatekstovakojuovdjeprovodimo;

– lakojeidentificiratičvoroveutjecaja(osobekojesužarišnetočkesociograma),bilodajeriječoosobamakojesuutjecalenadostaautora, ilioautorukoji jebioukontaktusdostaznačajnihsuvremenika.OvajnalazpotvrđujeCollinsovutezuodruštvenomkarakterustvaranjavelikihfilozofskihsistema;

– analizapovijesnihkontaktamožeposlužitikaoempirijskitemeljzadetaljnijuanalizutransferakoncepatabiloizmeđuautora,biloizmeđufilozofijeipsihologije.



Slika 3. MrežavezaizmeđufilozofazaškoluBečkogkruga(Collins,2000.,str.726)

Filozofija znanosti i psihoterapijski pristupi

Svakiodpsihoterapijskihpravacatemeljisenaizvjesnojteorijipsihološkogdjelovanjakojapodrazumijevaizvjesnustrukturuličnosti,uzročnoobjašnjenjeponašanja,kogniciju,motivacije…Kaoisvakadrugaznanstvenateorija,ioneserazvijajupoklasičnomobrascu:opisivanjeobjašnjavanjeupravljanje,jednakokaoštoposjedujuiizvjesnefilozofskepretpostavke:ostrukturisvijeta,vjeruuznanstvenumetodologiju,teorijuistine,kriterijeodabiraizmeđukonkurentnihteorija,implicitnoodređenjelegitimnihzagonetkiinačinadolaskadonjihovarješenja,metateorijskiokvirfunkcioniranjapsihoterapijskogpristupaunutarširegokvirapsihologije…Pojedinipsihoterapijskipravci,poputpsihoanalizeiliegzistencijalističkepsihoterapije,proučavanisudetaljnijeodostalihspozicijeodnosapremafilozofiji,bilodajeriječopreuzimanjufilozofskihkoncepata,bilodajeriječofilozofskojanalizipsihoterapijskihpristupa.Psihoterapijskepravcemožemo razvrstati premavišekriterija: paradigmatskomusmjerenju,područjudjelovanjailisloženosticiljeva.Premaparadigmatskomusmjerenju,pravcisemogugrupiratiudinamske,kognitivnobihevioralne,humanističke,dokizvantepodjeleostajupsihoterapijepoputpastoralnogibiblijskogsavjetovanja,obiteljskeisistemsketerapije,azijskihterapijai biološkepsihijatrije, kojumožemodržati zasebnomparadigmom (Jones iButman,1991).Premapodručjudjelovanja,terapijedijelimonausmjerenenaproceseiliusmjerenenapreoblikovanjeponašanja.Premakriterijusloženosti



ciljeva terapijske strategije, psihoterapijske pravcemožemo razvrstati u triglavnegrupe(CapuzziiGross,1999,str.73):suportivnuterapiju,reedukativnuterapijuirekonstruktivnuterapiju.Usuportivnojterapijiciljjeomogućitikorisnikupostizanjeemocionalneravnotežeštojeprijemoguće;reedukativnaterapijabavisepreoblikovanjemkorisnikovihstavovaiponašanjausmjeruusvajanjaboljihadaptacijskihstrategija,dokjeurekonstruktivnojterapijiciljosvijestitikorisnikuključnenesvjesnekonflikte,njihoveposljediceiograničenjakojaizazivajuusvakodnevnomfunkcioniranju.Usuportivnimterapijamarabesepostupciohrabrivanja,sugestija,opuštanjeiuvjeravanje,dokćereedukativnastrategijabitiusmjerenanapreuvjetovanje(reconditioning).Analizapsihoterapijskihpravacaizperspektivefilozofijeznanostimožeuzetinekolikovidovateorijepoputproblemavaljanosti,pitanjaklasifikacije,kriterijaodabiraizmeđukonkurentnihteorijâ,identifikacijeparadigmeinjenihimplikacija,problemapododređenja,ilinaravipsihološkogodređenja.Uslijedprostornogograničenja,ovoizlaganjećemoograničitinaprvadvapitanjaizrazlogaštosutoujednoinajčešćepostavljanafilozofskapitanjaodstranepsihologa.Činjenica jedapostoji nekolikoparadigmipsihološke intervencije:biološka, psihodinamska, kognitivna, bihevioralna i humanističkoegzistencijalna(Davison iNeale, 2003, str. 32).Kuhnova (1999, str. 20) je temeljna tezadase istekarakteristikeznanstvenih revolucijapoputonihu fizici ikemiji»moguistotakopronaćiitijekomproučavanjamnogihdrugihepizodakojenisubiletakoočitorevolucionarne«.Odabirizvjesneparadigmeupodručjupsihopatologije i terapijeodnosi se istodobnona razumijevanjeetiologije ivrstu terapijske intervencije.Dapače, problemnesumjerljivosti (incommersurability)–neusporedivosti značenja jednogpojmaudvije različiteparadigme,tj.konstruiranjastvarnostiodstraneparadigme–možepostatitolikoočitdaterapeutmoženevidjetikorisnikovuteškoću,ilividjetinepostojeću.PokuskojisuizveliLangeriAbelson(1974,premaDavisoniNeale,2003,str.26–27)pokazujekakojemogućestvoritisituacijuprocjenekorisnikovastanjakojajeznačajnonepovoljnijapojednoteorijskousmjerenje–uovomslučajupsihoanalitičko.Budućidapsihoanalizaidentificiraunutrašnje,potisnutekonfliktezauzročnikeuznemirenostiiporemećaja,psihoanalitičarćebitisklonijiunejasnojsituacijiusmjeritisenatajaspektnegonaponašanje,kaoštobitoučiniobiheviorističkiterapeut.Autorisuiskoristilivideosnimkuintervjuazaposaoizmeđudvojicemuškaraca;intervjujebiodovoljnoopćenitdasemogaopredstavitiikaoterapijskiintervju.Videozapisjeprikazangrupibiheviorističkihipsihoanalitičkihterapeuta.Polovicičlanovaizsvakegrupeunaprijedjerečenodajeosobanasnimcikorisnik,adrugojpoloviciizsvakegrupedasenatječezaposao.Usporedilesuseprocjeneispitanikovastupnjaprilagođenostizasvakuodčetirisituacije.Psihoanalitičkikliničarisuobratilivišepozornostinaopissituacijeintervjuanegobihevioristi.Budućidatražeunutrašnjeprocese,kojisuovisniointerpretaciji,rezultatiimznačajnovarirajuudvjemaeksperimentalnimsituacijama.Bihevioristisuuobaslučajabiliusmjereninaponašanje,paopissituacijeintervjuanijebiotolikorelevantanzadonošenjenjihoveprocjene,štozaposljedicuimanepostojanjerazlikeizmeđudvijusituacija.Dakako,bilojemogućenapravitiustrojsituacijetakvimdasebiheviorističkiterapeutipostaveunepovoljnijipoložaj.

Problem valjanosti

Jednaodtezaovogaradajeizjednačavanjefilozofskeanalizespsihometrijskimproblemomvaljanosti.Tradicionalnazadaćafilozofajeartikuliranjebiti



predmetaraspraveiizoveesencijalističketradicijeizrodilosedostaraspravasaznanstvenicima,posebicepsiholozima.Uprvimdanimapsihologijeupravoprigovorioinherentnojslabostiempirijskogpristupa,kojisebaviisključivopojavnimipropuštabitno,zazivanjespoznajnoetičkogparalelizma(Reichenbach,1964),prigovorinedefiniranostipojmapsihaitime,posljedično,nemogućnostiutemeljenjaznanstvenogstatusapsihologije,zagovaranjenepremostivogjazaizmeđuprirodnihidruštvenihznanosti…bilisuuglavnomvarijacijenatemuproblemavaljanostipsihološkihkonstrukata,aliargumentiranespozicijefilozofskepsihologije.Valjanostjeznačajkatesta:štomjeriikakodobromjerizaštojenamijenjen. Uzpouzdanost,objektivnost,osjetljivostinormiranost,jednajeodtemeljnihsvojstavatesta,ilibilokojegdrugogmjernoginstrumentaupsihologiji.Valjanostnamgovorištomožemozaključitiizodređenogtesta.Nijejumogućeizrazitiopćimpojmomirećidatestima»visoku«ili»nisku«valjanost,većsemoraustanovitipozivanjemnaspecifičnuuporabutesta(VadumiRankin,1998,str.16).Problemvaljanostiuskojepovezanspitanjemkonstrukta.Uslijedpragmatičkogpogledanaistinunarazini(psihološke)teorijeiposrednudostupnostpsihološkihfenomena,psihološkipojmovisukonstrukti,čijuvaljanosttrebaprovjeriti. Konstrukt razumijemo kao pojmovnu oznaku za sistematiziraniskupfenomena.Konstruktnavaljanost jemjeraukojojvarijablamjeri teorijskikonstrukt–ukolikomjerineštodrugoosimtoga,zaključciistraživanjamogubitipogrešni.Primjerice,Mesmer je rabiokonstrukt»magnetski tretman«,kojidanasrazumijemokao»sugestiju«.Teškoćarazumijevanjakonstruktakojujeuveoproizašlajeizklasičnogproblemavaljanostikonstrukta–jelikonstruktsloženodvišeatributa.Utomslučaju,moramoizvestidodatnaispitivanjaželimoliznatikojemseodtihatributamogupripisatirezultatiistraživanja.Dodatniproblemskonstruktomještoonmožebitinepostojeći–objedinilismoizvjestanskupiskustavaukonstrukcijukojaimaupitnuutemeljenost(VadumiRankin,1998,str.74–75).Možemoopisatišestvidovaevidencijekonstruktnevaljanostikojipredstavljajukorisnouporišteuprocesuvalidacijetesta(Morey,2003):1. Sadržajniaspekt.Sadržajjerelevantanukolikojeunutarokviraispitiva

nogkonstrukta,areprezentativanukolikoobuhvaćaproceseiiskustvaispitanikanaekološkivaljaninačin.

2. Supstantivniaspekt.Ovisesadržajiizvodeizteorijekojaobuhvaćaprocesekojeispitujetest,dokojihsenajčešćedolaziintrospekcijomispitanika.

3. Strukturalniaspekt.Podacisedobivajustatističkimispitivanjemmeđuodnosaelemenatatesta(najčešćesubskala).

4. Aspektpoopćavanja.Stupanjukojemjemogućepoopćitirezultatetestanarazličiteskupineikontekste.

5. Vanjskiaspekti.Odnosizmeđurezultatautestuidrugihmjeraiponašanjakojiodražavajuimplicitneodnoseuteoriji.

6. Aspektiposljedica.Dokazioprocjeniplaniranihineplaniranihposljedicatumačenjarezultatatesta.

Uslučajunašegistraživanjapsihoterapijskihpravaca,možemopostavitipitanjekolikojevaljankonstrukt»mentalnogporemećaja«?Jedanpravac,antipsihijatrija,tvrdikakoje»mentalnabolest«izmišljenikonstrukt,čijaprimjenazaposljedicuimainstitucionaliziranonasiljenadosobamakojesuunjimazatvorene.Timeseneniječepostojanjepsihopatologije,alisedovodiupitanje valjanostnjegovogdefiniranja,kaoiodnosimoći–antipsihijatrijskipokret



nijepokretprotivpsihijatrijekaotakve,negoprotivpsihijatrijskihustanovakaototalnihustanova(vidiGoffman,1961).

»Štoviše,iakoovajpriručnikdonosiklasifikacijuduševnihporemećaja,morasepriznatidanijednadefinicijaneodređujeprimjerenogranicezakoncept‘duševnogporemećaja’.Konceptuduševnogporemećaja,kaoimnogimdrugimkonceptimaumediciniiznanosti,nedostajekonzistentnaoperativnadefinicijakojabipokrila sve situacije.Sva stanjaumedicinidefiniranasurazličitimrazinamaapstrakcije–primjerice,narazinipatološkihpromjenanekestrukture(npr.ulceroznikolitis),pojavesimptoma(npr.migrena),odstupanjaodfiziološkenorme(npr.hipertenzija)ilietiologije(npr.pneumokoknapneumonija).Duševniporemećajitakođersudefiniranipomoćuraznolikihkoncepata(npr.distresa,slabekontrole,nedostataka,nesposobnosti,nefleksibilnosti,iracionalnosti,sindroma,etiologijeilistatističkedevijacije).Svakijekoristanpokazateljduševnogporemećaja,alinijedanneodgovaracjelovitomkonceptu,araznesituacijezahtijevajuraznedefinicije.«(Američkapsihijatrijskaudruga[APA],1996,str.xxv)

KaoštomožemovidjetiuodlomkupreuzetomizDSM–IVklasifikacijskogpriručnika,autorisupopitanjudefinicijeporemećajasvjesniproblemanjegovaodređenjaiuporabeinihkoncepataudefiniciji.

Problem klasifikacije

Problemklasificiranjaznanja,odnosnopitanjediobepojmova,diojeklasičnelogike.Klasifikacijurazumijemokaonizrazdiobakojimauređujemocjelokupnapodručjaljudskogznanjausloženesustave(LasićLazić,1996;Jakić,2003).Uokviruanalizepsihoterapijskihpravaca,problemklasifikacijeodnosisenapitanjerazvrstavanjamentalnihporemećajai,kaoštoćemovidjeti,problem je to koji se tiče iminimalne ontologije, ali i tipično sociološkihvarijablipoputkonstrukcijeznanjaiodnosamoći.Klasificiranjeseshvaćavišestruko:onoseodnosinaizvjestanmentalniproces, na logičku operaciju, lingvistički utemeljenu praksu, izvjestan prikazznanjakaoinačinposezanjazaodređenimznanjem(LasićLazić,1996).Izvjesnaimplicitnateorijaosvijetuisustavklasifikacijeprethodeopažanju,naštojeupozoriojošCharlesDarwin.Sustaviklasifikacijecjelokupnogznanjasubilioznakavelikih filozofskihsistema:Aristotelovapodjelaznanostinateorijske,koječinefizika,matematikaiteologija,zatimpraktičke,koječineetika,ekonomijaipolitika,tepoietičku,tj.pjesništvo,jenajstarijaočuvana(Code,1999).FrancisBaconusvojemviđenjupodjeleumskihsposobnostinapamćenje,fantazijuirazum,dijeliiintelektualnedjelatnostiredomnapovijest,poezijuifilozofiju(PéresRamos,1993).Hegelovenciklopedijskisistemuzimasezavrhunacspekulativnogmišljenja,ukojem,primjenjujućinačelotrodiobe,razlikujemologiku(kojasedaljedijelinanaukuobitku,naukuobitiinaukuopojmu),filozofijuprirode(kojasedaljedijelinamehaniku,fizikuiorganiku),tefilozofijuduha(kojučinesubjektivniduh,objektivniduhiapsolutniduh)(deVries,1993).AugusteComteupozitivističkojfilozofiji,slijedeći zakon trostupanjskog razvoja društva, sveukupno znanje dijeli naspekulativnoipraktično,pričemusespekulativnodaljedijelinaapstraktnoikonkretno.Comtetakođernudiidetaljnuhijerarhijuznanosti,počevšismatematikom,azavršavajućisasocijalnomfizikomimoralom(Brown,1994).CharlesSandersPeirceznanostidijelinamatematiku, filozofiju i fizikalneznanosti(Misak,1994).Kaoštomožemovidjeti,podjelauskoovisioteorijskomusmjerenjuautora.Slogičkestrane,diobupojmaodređujemokaopostupakkojimutvrđujemoopseg izvjesnogpojma.Opsegpojmaodređujemokaoskupnižihpojmovakojeobuhvaćajedanvišipojam,tejeobrnutoproporcionalnasadržajupojma,



tj.skupunjegovihbitnihoznaka(Jakić,2003).Diobučinerazdiobnitemelj,diobenacjelinaičlanovidiobe.Diobenitemeljčinidiobusmislenomtepredstavljamjeriloilinačelonatemeljukojegvršimodiobu.Diobenacjelinajepojamčijiseopsegutvrđujediobom,ačlanovidiobesupojmovikojedobivamoprocesom.Četirisukriterijadiobe:a)primjerenost–diobanesmijebitinipreširokanipreuska;b)članovidiobenesmijusepreklapati;c)razdiobamorabiti logičkidosljedna;d) razdiobamorabiti stupnjevita.Rječnikom teorijeskupova,presjekznačenjadvajupojmovaistediobenerazinemorabitiprazanskup,aunijasvihznačenjaizvjesnediobenerazinemoradavatiznačenjepojmavišediobenerazine.Izperspektiveinformacijskeznanosti,možemorazlikovatičetirivrsteklasifikacija(Svenonius,2005):1. klasifikacijekojeslužezapredstavljanjeznanja,amožemoihpodijelitina

filozofskeipedagoškodidaktičkeklasifikacije;2. klasifikacijezaprimjenuznanja,kojemožemopodijelitinaenciklopedij

skeklasifikacijeteklasifikacijeriječiilingvističkefondoveznanja;3. klasifikacijezaposredovanjeznanja,kojemožemopodijelitinabiblioteč

nobibliografskeklasifikacijeidokumentacijskeklasifikacije;4. klasifikacijezaorganizacijuznanja,kojemožemorazdijelitinaznanstve

no,privredno,administrativnousmjereneklasifikacije,teklasifikacijeorijentiranenainformacijskesustave.

KlasifikacijamentalnihporemećajakojajeuslužbenojuporabiuRepubliciHrvatskojjeMeđunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, 10. revizija (International Classification of Diseases and Related Health Problems, tenth revision,ICD–10),kojujeobjavilaSvjetskazdravstvenaorganizacija(WorldHealthOrganisation[WHO],1992).NjojjesrodnaklasifikacijakojujenapravilaAmeričkapsihijatrijskaudruga(American Psychiatrist Association[APA]),učetvrtom,revidiranomizdanju–Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fourth Edition,DSM–IVTM).Upitanjujenomenklaturakojasevišeodijednedrugetemeljinaempirijskimnalazima(APA,1996).IakojeDSM–IVklasifikacijanajvišeempirijskiutemeljena,tejeprovedentrostupanjskiprocesrevizije:»1)opsežanisustavanpregledobjavljenihradova,2)ponovnaanalizavećprikupljenihskupovapodataka,3)opsežnaterenskaistraživanjausmjerenanaodređeniproblem«(APA,1996,str.xxii),autoriupozoravajunaizvjesneteškoćekojeproizlazeizsamogprocesaklasificiranja.Problempotpunediobeizloženjeusljedećojizjavi:

»Nijednaklasifikacijaduševnihporemećajanemožeimatidovoljanbrojspecifičnihkategorijadaobuhvatisvemogućekliničkeslike.Kategorija‘neodređeno’postojikakobipokrilanetolikorijetkeslikekojesunagranicispecifičnihkategorija.«(APA,1996,str.xxiv)

Uporaba klasifikacijske oznake ‘neodređeno’, također predstavlja teškoćuu postupku diobe, ostavljajući dio opsega pojma neutvrđenim. Ovdje valja upozoriti na različitost zahtjeva koje postavljaju, s jedne strane, logikakaonormativnaznanosti,sdruge,praktičnaograničenjaskojimajesuočensvakiempirijskiistraživač.Dokjesvijetmatematičkelogikesvijetiscrpnoijednoznačno definiranih objekata, definicije objekata znanosti socijalno sukonstruirane.Značenjepojmaovisiovladajućojparadigmiili,kaouslučajudruštvenohumanističkihznanosti,višestrukostiparadigmi,čijapromjenapodrazumijevaiproblemnesumjerljivosti(incommersurability),odnosnone



usporedivostiznačenjapojmasjednakimoznačiteljemunutarrazličitihparadigmi(Kuhn,1999;Barker,CheniAndersen,2003;Grandy,2003).OvajjeproblemprvieksplicitnodefiniraoipokušaoriješitiKant,podijelivšiiskazenaanalitičkeisintetičke.Sintetičkiiskaziposjedujuvećuinformacijskuvrijednostodanalitičkih,aliopćenitosuaposteriorni,pajelanaczaključivanjautomslučajujakkolikonajslabijaempirijskačinjenica.Pokušajutemeljenjasintetičkogznanjaa priori,kojebizadovoljavalodvaključnauvjetaidealneznanosti:uvećavanjekoličineinformacijaosvijetuinužnostuzaključivanjupouzorunamatematiku,biojeneuspješan.Dapače,autorovjedojamkakoseupravodoAlexandraKoyréaiThomasaS.Kuhnaufilozofijiznanostirazmatralajedinoopcijautemeljenjaznanostipouzorunamatematiku.RječnikomImreLakatosa(1999,str.108),pitagorejskoplatonističkiznanstveniprogrammatematizacijesvekolikogiskustvanajdugoročnijijeepistemološkiprojekt.Uslučajukliničkeklasifikacije,neophodnojerazlikovatidvapristupa.Prvijekategorijski,kojipodrazumijevadiobeikategorijeukojejemogućesvrstatidijagnoze.Drugi jedimenzijskaklasifikacija i tičesekvantifikacijeatributa.Ovaj jepristupučinkovitkodpojavakoje sudistribuiranekontinuiranoinemajujasnihgranica;njimesepovećavapouzdanostidajevišekliničkihinformacijajerpružainformacijekojemogubitiispodpragaukategorijskomsustavu.Dimenzijskaklasifikacijanijeudomaćenajersubrojčanizapisiporemećajarjeđiodkategorijskihimenatenemadogovoraokooptimalnihdimenzijakojebiserabile(APA,1996,str.xvi).Matematičkimrječnikom,ukategorijskompristupuimamodiskretnevrijednosti,udimenzijskomintervalne.Sgledišta informacijskeznanosti,klasifikacija jepodutjecajemčetirijudimenzija:logičkofilozofske,lingvističke,društveneiinformacijskotehnološke(Svenonius,2005).Lingvističkikrugutjecajatičeseproblemalingvističkeanalizejezikaukojemjeklasifikacijaizvršena(pitanjesemantikeipragmatike),teorijeznačenja,tespecifičnesintaksekojaserabiuklasificiranju.Društvenoodređenedeterminantesu:paradigma,kojapredstavlja legitimniokvirodređivanjaproblemakojimćesebavitiizvjesnazajednicapraktičara,kaoimetodaorganizacijeznanjairješavanjazagonetki(Kuhn,1999);socijalnaepistemologija,kojasebavipitanjemsocijalnekonstrukcijeznanja,teideologija,kaonajopćenitijiokvirorganizacijeznanjaispoznaje.Informacijskotehnološki krug utjecaja opisuje uporaba algoritamskog procesiranja tekstova,uporabaračunalaiumjetneinteligencije,kaonpr.uslučajevimafacetnebibliotečne klasifikacije (Svenonius, 2005; Dahlberg, 2001). Logičkofilozofskikrugutjecajausuvremenimteorijamaklasifikacijepronalazimoupitanjimalogike (poput klasične definicije diobe), filozofije jezika, teorije sustava, aponajvišeuWittgensteinovojteorijiobiteljskihsličnosti(Canfield,1997),dokseontološkitemeljinaPopperovojteorijiotrisvijeta(Popper,1979).

Filozofsko savjetovanje

RiječjeopokretukojipočinjeuNjemačkoju1980ima.Nekiautori(Raabe,2001)videpočetkepokretaveću1950imai1960imauterapijskimpravcimapoputklijentu5usmjereneterapije(Rogers,1985),racionalnoemocionalnoj terapiji (Ellis,2002), transakcijskojanalizi (Berne,1987,1989),egzistencijskojanalizi(May,1980;Frankl,1997).Nespornojedajesvakiod navedenihterapijskihpristupaneskrivenorabiofilozofskeelementeuradu,

5

Eng. client centered therapy; iz razloga doslovnog prijevoda ne stoji ustaljeni pojam‘korisnik’.



ali eksplicitnaizrijekaouporabifilozofijeusavjetodavnesvrhe(usmislukaokodpsihološkogsavjetovanja)slijeditek1978.godinekadajePeterKoestenbaum (1978) u djeluNova slika osobe: Teorija i praksa kliničke filozofije zagovaraointegracijufilozofijeipsihoterapije.Koestenbaumnavodikakokliničkufilozofiju»valjaustanovitikaobona fide disciplinu,isteorijskimispraktičnimusmjerenjem«(Koestenbaum,1978,str.xiii;premaRaabe,2001).Takvadisciplinazahtijevačvrstoutemeljenjeufilozofiji,posebice»fenomenološkommodelubivanjaiegzistencijalneteorijeličnosti,kaoipsihologiji,psihijatriji,posebicekliničkojpraksiiiskustvuu psihoterapiji« (Koestenbaum, 1978, »Predgovor«; prema Raabe, 2001).Razlogpokretanjukliničkefilozofijevidiučinjenicidadostakorisnikapsihološkihuslugapati od»filozofskog stanja, prije negopsihološkebolesti«(Koestenbaum,1978,str.9;premaRaabe,2001).GerdB.Achenbachje1981.prvipredstaviosuvremenioblikfilozofskogsavjetovanjakadajeotvoriosvojupraksuuBergischGladbachu,blizuKölna.IakojefilozofskupraksuprviotvorioJohnvanVeenuNizozemskoj1967.godine,ašestgodinaposlijeosnovaojeFilozofskicentarzaeduciranjesebstvairoditeljstva(PhilosophyCenterfortheEducationofSelfandParenthood),Achenbachjeutemeljiteljfilozofskogsavjetovanjakaopokreta(premaLahav1995,»Uvod«).Achenbachje1982.godineutemeljioNjemačkodruštvozafilozofskupraksu(GesellschaftfürPhilosophischePraxis),dabipetgodinakasnijepokrenuoičasopisAgora.UNizozemskojje1984.godinenaSveučilištuuAmsterdamupokrenutaradnaskupinazaprimijenjenufilozofiju.TrigodinekasnijeAdHoogendijkotvaraprvufilozofskupraksuuNizozemskoj,aistegodineskupinapokrećečasopisFilosofische Praktijk.Nizozemskodruštvozafilozofskupraksuosnivase1989.godine.Danaspostojinekolikodesetakanacionalnihdruštvafilozofskihpraktičarailisavjetovatelja,poputAPPA(Organizacijaameričkihfilozofskihpraktičara)iASPCP(Američkodruštvozafilozofiju,savjetovanjeipsihoterapiju)uSAD,nacionalnihdruštavauKanadi,Izraelu,Nizozemskoj,Norveškoj,Slovačkoj,teAASPP(Angloameričkodruštvoza filozofskupraksu) iMeđunarodnogdruštvazafilozofskupraksu(premaMarinoff,2000).Većina autora (Lahav, 1995;Marinoff, 2002;Arbuckle, 1970) u pokušajudefiniranja filozofskog savjetovanja polazi od nabrajanja što ono nije,čineći logičkinepoželjanpostupakdavanjanegativnedefinicije.Filozofskosavjetovanje takonijeniti psihološko savjetovanjeniti njegovderivat, nijehibridfilozofijapsihologijanitijeprimijenjenafilozofija.Također,nijenitiakademskafilozofijajerudijaloguizmeđufilozofaikorisnikanijeisključenainterpersonalnadimenzija.Dapače,bilobiizrazitokontraproduktivnorabitiakademskipristupskorisnicimakojinitiznajunitisumotiviranirabitifilozofskižargonnarješavanjeprivatnihživotnihproblema(Raabe,2001).Raabe(2001,str.8–9)identificiratriznačajkefilozofskogsavjetovanja:1. Filozof je načelno obvezan poticati korisnika na razvijanje perspektive

iprogresivnog razjašnjavanjavrijednostiunjegovojživotnoj filozofiji ikonceptualnimusmjerenjima.Pomažekorisnikudasâmrazumijevlastitiproblem,inenudigotovarješenja.(v.vanderVlist,1996).

2. Filozofvršitemeljnuhermeneutičkuanalizukorisnikovatekstaprijenegokorisnikpokušasamostalnukritikuistogamaterijala.

3. Filozofvršilogičkuanalizukorisnikovapogledanasvijetitražiinkonzistencijeilikontradikcijekojebimoglebitiuzročnikomnjegoveuznemirenosti.



RanLahav(1996)nalazidapostojetrimogućapristupadefiniciji:1. Usmjerenostfilozofskogsavjetovanjanasvjesnestavoveimislikorisni

ka.Ovakvoodređenje, načelnopostavljenou suprotnosti s psihološkimproučavanjemnesvjesnog,preuskojeizrazlogaštočovjekanečinesamoracionalnemisli.Timejeifilozofskosavjetovanjenezanimljivoupraktičnomsmislu.

2. Pristupdaseracionalnimputemistražikorisnikovamrežastavovaskupasmentalnimprocesima,upraksisenemožerazlikovatiodkognitivnogpristupaupsihoterapiji. Ispunjenjeoveambicije tražipunopsihološkogznanjainemožemusepristupitisčistofilozofskepozicije.

3. Pristupuporabefilozofskihmetodaiznanjaupostizanjumudrosti,tj.»…filozofskorazumijevanjekaociljposebi,anesamosredstvonadilaženjaizvjesnihosobnihproblema«(Lahav,1996).Tekjeovajpristupznačajnijezastupljenufilozofskomsavjetovanju.

Vrijedilobiuputitinekolikokomentaraovojpodjeli.PrvipristupkojinavodiLahav,iakojestograničavajućizaupotrebljivostfilozofijekaosavjetovanja,u tradiciji filozofije bio je dominantan. Shvatimo li filozofiju kao kritičkopropitivanjepojmova,ondasmoupućeninasvjesnisadržaj,makaronbiodanimplicitno.Dobardioraspravaufilozofijiticaoseupravodenotativnedimenzijeriječi(usmislurazlikovanjadenotativnokonotativnokakotorabiCharlesOsgood),aidejaostvaranjuuniverzalnog,fiksnogrječnikapotječejošizpredsokratovskogvremena.Akogovorimoofilozofijijezika,ondajejednoodnajstarijihsistematskiobrađenihpitanjabiloupravoonooznačenju,tj.sukobizmeđukonvencionalista(anomalista)inaturalista(analogista),obradioPlatonuKratilu(1976;Ivić,1975,str.14–16).UnaturalistespadajuPlatonoviprethodnici,kaoHeraklit,aukonvencionalisteDemokrit.Korespondencijskateorijaistine,kojajenajduljedominiralaepistemologijom,takođerjepolazilaodpretpostavkeofiksnomrječniku,paodAristotelovelogikemožemopratitipokušajedasekombinacijomdedukcijeinajopćenitijihpojmovazaključujenaobjašnjenjepojedinačnihpojava.Empirističkiprogramtumačenjaprirodemoralismočekatido1620.iBaconovaNovum Organuma.Krivica,akosemožerabiti taj termin,zaloštretmanempirizmaležinenaAristotelunegona–Platonu!Upravonjegovatvrdnjadaastrolozi(usmisludanašnjihastronoma)nebitrebaligledatiunebodaotkrijunjegovetajne,negoseokrenutidušiitamopronaćivječnuistinu(1957,str.247–248),praktičkijezapečatilanadugovremenaempirijskorazmišljanjeufilozofiji.StoganasnetrebaiznenaditiWhiteheadovatvrdnjaopovijestizapadnefilozofijekaoonizubilježakaoPlatonu.ČinjenicadajeizaPlatonaostalaitradicijaspoznajnoetičkogparalelizma(Reichenbach,1964,str.75–77)dodatnootežavamogućnostprimjenefilozofijeusavjetodavnesvrhejersemoralizatorskiodnosipremapogreškamauspoznajiitražijednu,izvjesnuinesumnjivuetičkuteoriju,štobikorisnikvrlolakomogaoprotumačitikaopaternaliziranje.Oposljedicamatakvogsavjetodavnogpostupkanetrebaniraspravljati.Pristupfilozofskogsavjetovanja,daseracionalnimputemistražikorisnikovamrežastavovaiprocesa,doistajeuvelikenalikkognitivnompristupuupsihoterapiji.Upravoizrazloganavedenihuprethodnomodlomku,zaočekivatijekakoćefilozofskipristupbitikognitivistički,alineiisključivotakav(v.Rogers,1985;Janković,1997).Komentaro»pristupusčistofilozofskepozicije«promatrankrozprizmupragmatističketezeovograda,držimopretjeranim.Ukolikoseželiustanovitisavjetovanjekojeječistofilozofskoikaotakvomemupsihologijanemaštoreći,ondajezahtjevopravdan,alijecilj



upitan(nazovimotutezu»filozofskipurizam«).Akonamjeciljdobrobitkorisnika,tadapreklapanjepredstavljasamotehničkidetalj.Pristupu »postizanja mudrosti« također se može uputiti prethodna kritikapurizma,s jednomnadopunom–posljednjihgodina jedosta istraživanjaupsihologijikojasuseusmjerilanapojmovekojisudosadabilirezerviranizafilozofskuraspravu,poputpravednosti,mudrostiililjudskenaravi(Wrightsman,1992).Valjanapomenutikakokodpojedinihautoraizpodručjafilozofskogsavjetovanja(Marinoff,2000,2002;Lahav,1995;Arbuckle,1970)postojiizvjesnapristranostukriticizmupsihologije,kojasefokusirananetočnojpercepcijipsihološkogsavjetovanjaipsihoterapijeisključivokaorudarenjaponesvjesnom.Sobziromnabrojnost i raznolikostpsihoterapijskihpravaca, jedinaizlikaovomargumentumožebitifokusiranjenafilozofskimproblemimakojejepokrenulaklasičnapsihoanaliza.Mišljenjejeautorakakojeovdjeriječoprevelikojvremenskojdistancidasenebiuzeliuobzirsuvremenipristupiupsihoterapiji.BarbaraNorman(1995)zasredišnjiciljfilozofskogsavjetovanjaprepoznajerazvoj vještina odnosa i tumačenja i to naziva »ekološkim filozofskim savjetovanjem«.Usesijifilozofskogsavjetovanjauočavadinamikukojasadržiizvjestannačinmišljenjakoji

»…nudipriznavanjevažnosti,prvo,neprekidnogtumačenjaireinterpretacijekulturalnihiosobnihvjerovanja,vrijednostiistavovakrozkojeseuspostavljamoodnospremasvijetu;drugo,kaotumačenjeodnosa,kojisuvišebrižninegosukobljavajući;itreće,međuovisnostiizmeđusudionika,posebice,savjetovateljaisavjetovanika(ilisavjetovanice).«(Norman,1995,str.50)

Prematome,trisutemeljnaelementafilozofskogsavjetovanja:1.)tumačenjesebeivlastitasvijeta,2.)zauzimanjebrižnihodnosâi3.)međuovisniodnosipremadrugima.Iakojeodnossavjetovateljkorisnikzamišljenkaoodnosjednakih,izvjestanprocesučenjajeneizbježan.Odfilozofskogsesavjetovateljaočekujedanedopusti pretvaranje savjetovanja u podučavanje filozofije.VaughanaFeary(1996)sumiraiskustvauradusazatvorskompopulacijomgdjeseodnjeočekivalonesamodaproširisvjetonazorkorisnika,negodaimomogućiiizvjesnistupanjrehabilitacije.Rehabilitacijajepodrazumijevalastjecanjevještinaneophodnihzamoralnuodgovornost,uključujućivještinezadonošenjeracionalnihmoralnihizbora.Gotovoidentičanpristupnalazimoumodelusavjetovanjauživotnimvještinama(NelsonJones,2007,str.44)ipetfazatakvogsavjetovanja:1. Uspostavaodnosaipojašnjavanjeteškoća;2. Procjenateškoćainjihovoizricanjeuoblikuvještina;3. Postavljanjeciljevaioblikovanjeplanaintervencija:4. Primjenaintervencijanamijenjenihusvajanjuživotnihvještina;5. Održavanjepostignutogizavršavanje.

Filozofskosavjetovanjenesmatraseterapijskimprocesom,baremnenanačinkakoRussellodređujeterapijskiproces(v.Raabe,2001,str.27–28).David Joplingoznačava filozofskosavjetovanjekao različitoodpsihoterapijejerodbijapodvrći seunaprijeddanimnormativnim idealimao tome što jenormalno, što je samoostvarenje,mentalno zdravlje ili psihološka dobrobit (wellbeing).RanLahav,sdrugestrane,tvrdidafilozofskosavjetovanjemožeposjedovatiterapijskiučinak,alitonijeprimarniciljsavjetovanja,negopovećavanjeosjetljivostinafilozofskapitanjaputemdijalogaipovećavanje



osjećaja smislenosti, pa time i osjećaja psihološkedobrobiti (Lahav, 1995,str.16).Kaoštomožemovidjeti,postojidostaprijeporaokoodređivanjaštodoistačinifilozofskosavjetovanje.Gledanokrozjednoodpolazištaovograda,Kuhnovuteorijuznanstvenihrevolucija,ovakvostanjenijezačuđujućesobziromnadvamomenta.Prvi je samanarav filozofije, kojanije strukturiranakaoznanostnegokaonauk–onajevišeskuprazličitihdoktrinanegosistematiziranskupmetodaiznanjadobivenihpomoćunjih.Dapače,štosedoktrinatiče,velikidionjih jemeđusobnoproturječan,6pa je takonemoguće imatikonzistentan skup znanja koji bi obuhvaćao cjelokupnu filozofiju, što je smetodološkeilogičkestranenedopustivozabilokojiskupiskazaizrazlogaštoiznekonzistentnogskupapremisamožemozaključitiAi⌐A.Drugimomentčineodnosiborbemoćitipičnizaprotoznanstvenufazu.Ovdjeje taj sukobdodatnonaglašenkomentarimapoputMarinoffovih (2002, str.326,330,347)kojisuupućeniprotivničkimtaborimauakademskojfilozofijiipsihoterapiji.Razumijevanjunepridonosiniustrajnoopćenitokritiziranjepsihološkeprakseargumentiranonaglašavanjemmanjkavostiklasičnepsihoanalize,štojeočitozanemarivanjedvajuvrlovažnihčinjenica:1. Freudjevećodavnoupsihologijiautorkojemsepristupakaopovijesnoj,

aneaktualnojteorijskojveličini;2. Danaspostojivjerojatnopreko400različitihpravacaupsihoterapiji(Cor

siniiWedding,1995;Sharf,2000)paustrajavatinajednompristupukaoparadigmipogreške,posebiceusvjetlučinjenicedaterapijemožemosvrstatiukognitivnobiheviorističke,humanističkeidinamskeidatapodjelani u kojem slučaju nije iscrpna, dovoljno govori o nereprezentativnostikritike.

Kao zaključak, podsjetimo se analize Prochaske i Norcrossa (1999) o zastupljenostiteorijskihorijentacijakodameričkihpsihoterapeuta,pokojojjeeklekticizamnajzastupljenijipristupsvihgrupapraktičara.Jensen,BerginiGreaves(1990;premaScharf,2000,str.5)ustanovilisudase68%psihoterapeutaizjašnjavaeklekticima,pričemujenajvećibrojnjihnaveosljedećepristupe:humanistički(42%),obiteljskisistemi(48%),bihevioralni,kognitivni(54%),dinamski(72%).Eklektičari(N=423)suuprosjekunaveli4,4teorijskapravca.Idejaintegracijefilozofskogipsihološkogpristupakaoučinkovitijegnačinauklanjanjapatnjeupravojesredišnjamotivacijapronalaženjukomunikacijskihkanalaizmeđutihdvijudisciplina.

Literatura

Američkapsihijatrijskaudruga(APA)(1996).Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje DSM–IVTM.Četvrtoizdanje.Jastrebarsko:NakladaSlap.

Arbuckle,D.S. (1970).Counseling: philosophy, theory and practice (2nd ed.).Boston,MA:AllynandBacon,Inc.

Barclay,J.R.(1968).Counseling and philosophy: A theoretical exposition.Boston:HoughtonMifflinCompany.

Barker, P., Chen, X., & Andersen, H.(2003).Kuhnonconceptsandcategorization.U:T.Nickles(Ed.),Thomas Kuhn,(str.212–245).Cambridge:CambridgeUniversityPress.

6

Kako je to duhovito sažeoAmbrose Bierce(1911), filozofija je put brojnih staza kojevode nikamo ni od kuda.



Barker,S.(1973).Filozofija matematike.Beograd:Nolit.

Baron, R.A., & Byrne,D.(1997).Social psychology(8thed.).Boston:AllynandBacon.

BenYehuda,N.(1980).»TheEuropeanwitchcraze«.American Journal of Sociology,86,1–31.

Berne,E.(1987).Koju igru igraš?.Beograd:Nolit.

Berne,E.(1989).Šta kažeš posle zdravo?.Beograd:Nolit.

Blackburn, S. (2002). Poziv na misao. Poticajni uvod u filozofiju.Zagreb:AGM.

Botton de, A. (2002). Utjehe filozofije.Zageb:SysPrint.

Brandes, U., & Erlebach,T.(2005)Network Analysis: Methodological Foundations. New York:SpringerPublishingCompany.

Brown,R.(1994).Comteandpositivism.U:C.L.Ten(Ed.),Routledge history of philosophy vol. VII, The nineteenth century,(str.122–145).London,NewYork:Routledge.

Canfield,J.V.(1997).Wittgenstein’slaterphilosophy.U:J.V.Canfield(Ed.),Routledge history of philosophy Vol. X, Philosophy of meaning, knowledge and value in the twentieth century,(str.168–193).London,NewYork:Routledge.

Capuzzi,D.&Gross,D.R.(1999).Counseling and psychotherapy: theories and interventions.UpperSaddleRiver,NJ:Simon&Schuster.

Code, A. (1999).Aristotle’s logic andmetaphysics.U:D.Furley (Ed.),Routledge history of philosophy vol. II From Aristotle to Augustine,(str.40–75).London,NewYork:Routledge.

Collins,R.(2000).The sociology of philosophies. A global theory of intellectual change. Cambridge,MA&London:TheBelknapPressofHarvardUniversityPress.

Dahlberg, I. (2001). »Načela strukture klasifikacije: ispitivanja, strukture, zaključci«.Vjesnik bibliotekara Hrvatske,44,1–4,str.27–37.

Davison, G.C. i Neale, J.M. (2003). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Jastrebarsko:NakladaSlap.

Dumont, F. i CorsiniR.J.(2004).Šest terapeuta i jedan klijent.Jastrebarsko:NakladaSlap.

Ellis,A. (2002).Primjena racionalnoemocionalne bihevioralne terapije. Jastrebarsko:NakladaSlap.

Feary,V. (1996).A right to (re)habilitation.U:W. van derVlist (Ed.),Perspectives in philosophical practice,(str.259–278).Leusden:VerenigingvoorFilosofischePractijk.

Feyerabend,P.(2002).Against method (3rdEd.).London,NewYork:Verso.

Foucault,M.(1980).Historija ludila u doba klasicizma.Beograd:Nolit.

Frankl,V.E.(1997).Zašto se niste ubili? Uvod u logoterapiju.Zagreb:Provincijalatfranjevacatrećeredaca.BibliotekaOko3ujutro.

Goffman,E.(1961).Asylums.NewYork:AnchorBooks.

Grandy,R.E.(2003).Kuhn’sworldchanges.U:T.Nickles(Ed.),Thomas Kuhn,(str.246–280).Cambridge:CambridgeUniversityPress.

Hock,R.P.(2004).Četrdeset znanstvenih studija koje su promijenile psihologiju.Jastrebarsko:NakladaSlap.

Hothersal,D.(2002).Povijest psihologije.Jastrebarsko:NakladaSlap.

Ivić,M.(1975).Pravci u lingvistici.Ljubljana:DržavnazaložbaSlovenije.

Jakić,M.(2003).Logika.Zagreb:Školskaknjiga.

Janković,J.(1997).Savjetovanje – nedirektivni pristup.Zagreb:Aliena.

Jones,S.(1986).RelatingtheChristianfaithtopsychology.U:S.Jones(Ed.),Psychology and the Christian faith,(str.15–34).GrandRapids,MI:Baker.



Jones,S.L.,&Butman,R.E.(1991).Modern psychotherapies. A comprehensive Christian appraisal.DownersGrove,IL:InterVarsityPress.

Kitchener,R.F.(1999).The conduct of inquiry.Lanham,NewYork,Oxford:UniversityPressofAmerica,Inc.

Koestenbaum,P.(1978).The new image of the person. The theory and practice of clinical philosophy.Westport,CT:Greenwood.

Kuhn,T.S. (1999).Struktura znanstvenih revolucija. Zagreb:Naklada Jesenski iTurk,Hrvatskosociološkodruštvo.

Kulenović,M.(1986).Metapsihologija, nastranosti, osobitosti.Zagreb:Naprijed.

Lahav,R.(1995).Aconceptualframeworkforphilosophicalcounseling:Worldviewinterpretation.U:R.Lahav&M.daVenzaTillmans(Eds.),Essays on philosophical counseling,(str.3–24).Lanham,NewYork,London:UniversityPressofAmerica.

Lahav,R.(1996).»Whatisphilosophicalinphilosophicalcounseling?«.Journal of Applied Philosophy,13,262–265.

Lakatos,I.(1970).Falsificationandthemethodologyofscientificresearchprogramme.U:I.Lakatos&R.Musgrave(Eds.),Criticsm and the growth of knowledge.Cambridge:CambridgeUniversityPress.

Lakatos,I.(1999).Lecturesonscientificmethod.Lecture8.Themethodologyofscientificresearchprogrammes,U:M.Motterlini(Ed.),For and against method: Imre Lakatos and Paul Feyerabend,(str.96–108).Chicago,IL:TheUniversityofChicagoPress.

Langer, E.J., & Abelson,R.P.(1974).»Apatientbyanyothername…:Cliniciangroupdifferenceinlabellingbias«.Journal of Consulting and Clinical Psychology, 42,4–9.

LasićLazić,J.(1996).Znanje o znanju.Zagreb:Filozofskifakultet.

Lazarus,A.A.(2003).Kratka, ali sveobuhvatna psihoterapija. Višemodalni način.Jastrebarsko:NakladaSlap.

Marinoff,L.(2000).Umjesto Prozaka – Platon! Filozofija kao psihološka pomoć.Zagreb:V.B.Z.

Marinoff, L. (2002). Philosophical practice.SanDiego,CA:AcademicPress.

May,R.(1980).Psihologija i ljudska dvojba.Zagreb:Naprijed.

Misak,C.(1994).Americanpragmatism:Peirce.U:C.L.Ten(Ed.),Routledge history of philosophy vol. VII, The nineteenth century, (str. 297–316). London,NewYork:Routlege.

Morey,L.C.(2003).Measuringpersonalityandpsychopathology.U:J.A.Schinka&W.F.Velicer(Eds.),Handbook of psychology. Vol 2 Research method in psychology,(str.377–406).Hoboken,NJ:JohnWiley&Sons.

NelsonJones,R.(2007).Praktične vještine u psihološkom savjetovanju i pomaganju. Opis modela savjetovanja o životnim vještinama i vježbe za njegovu primjenu. Jastrebarsko:NakladaSlap.

Norman,B.(1995).Philosophicalcounseling:Theartsofecologicalrelationshipandinterpretation.U:R.Lahav&M.daVenzaTillmans(Eds.),Essays on philosophical counseling,(str.49–58).Lanham,NewYork,London:UniversityPressofAmerica.

Oxley,C.(Redatelj)(2008.,29.srpanj).Newton: The dark heretic[Dokumentarnaemisija].Stockholm:ViasatHistory,ModernTimesGroup.Snimljeno2002.,London:BlakewayProductions.

PéresRamos,A.(1993).FrancisBaconandman’stwofacedkingdom.U:G.H.R.Parkinson(Ed.),Routledge history of philosophy vol. IV, The Renaissance and seventeenthcentury rationalism,(str.130–155).London,NewYork:Routledge.

Perls, F., Hefferline, R. F., & Goodman,P.(1971/1994).Gestalt therapy: excitement and growth in the human personality.Highland,NY:GestaltJournal.

Platon(1957).Država.Beograd:Kultura.



Platon(1974).Zakoni.Zagreb:Naprijed.

Platon(1976).Kratil.Zagreb:StudentskicentarSveučilišta.

Popper,K.R.(1973).Logika naučnog otkrića.Nolit:Beograd.

Popper,K.R. (1979).Objective knowledge. An evolutionary approach.Revisededition.Oxford:ClarendonPress.

Porter,R.(2002).Madness. A brief history.Oxford,NewYork:OxfordUniversityPress.

Prochaska, J.O.&Norcross, J.C. (1999).Systems of psychotherapy: A transtheoretical analysis(4thed.).PacificGrove,CA:Brooks/Cole.

Raabe,P.B.(2001).Philosophical counseling: Theory and practice.London:Praeger.

Reichenbach,H.(1964).Rađanje naučne filozofije.Beograd:Nolit.

Reynolds,P.(2008).TheoracleofBacon.Preuzeto:9.rujna2008.sa:http://oracleofbacon.org/cgibin/centercgi?who=Kevin+Bacon.

Rogers,C.R.(1985).Kako postati ličnost.Beograd:Nolit.

Scott, J. (2000). Social network analysis: a handbook.London:SagePublicationsLtd.

Sharf,R.S. (2000).Theories of psychotherapy & counseling. Concepts and cases (2nd ed.).Belmont,CA:WadsworthPublishingCo.

Shootrom,E.L.(Redatelj)(1965).Approaches to psychotherapy.SantaAna,CA:PsychologicalFilms.

Svenonius,E.(2005).Intelektualne osnove organizacije informacija.Lokve:Benja.

»ThomasCarlyle«.(2008.,8rujna).U:Wikipedia, the free encyclopedia.Preuzeto:9.rujna2008.,sa:http://en.wikipedia.org/wiki/Thomas_Carlyle.

Triandis, H., Bontempo, R., Villareal, M., & Lucca,N.(1988).»Individualizamikolektivizam:Međukulturološkeperspektiveoodnosupojedincaigrupe«.Journal of Personality and Social Psychology,54,323–338.

Vadum, A C., & Rankin,N.O.(1998).Psychological research. Methods for discovery and validation.Boston,MA:McGrawHill.

Vlistvander,W.(Ed.).(1996).Perspectives in philosophical practice.Leusden:VerenigingvoorFilosofischePractijk.

Vries de, W. (1993).Hegel’s logic and philosophy ofmind.U:R.C. Solomon&K.MHiggins(Eds.),Routledge history of philosophy vol. VI, The age of German idealism,(str.216–253).London,NewYork:Routledge.

WorldHealthOrganisation(1992).International Classification of Diseases (10th ed.). Atlanta:NationalCenterforHealthStatistics.

Wrightsman,L.S.(1992).Assumptions about human nature. Implications for researchers and practitioners (2nded.).NewburyPark,CA:SagePublications.



JosipĆirić

Communication Channels of Philosophical and Psychological Counseling

AbstractThis philosophical analysis of psychotherapeutic approaches is based upon thesis of scientific character of one’s philosophy of life. Notion of philosophy of life is present in each major psychotherapeutic approach, in either explicit or implicit matter.Modes of philosophical inquiry include historical and concept analysis, two factor model of ontologicalepistemological space, social networks in the philosophical schools and their impact on the history of psychology, and some specific issues in the philosophy of science.Finally, philosophical counseling movement is examined. What is typical for this movement and what sort of connections does it have with psychotherapy is covered.

Key wordsphilosophyofscience,psychotherapy,historyofpsychology,philosophicalcounseling,conceptanalysis

Documents

Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja · Komunikacijski kanali filozofskog i psihološkog savjetovanja Sažetak Ova filozofska analiza psihoterapijskih pristupa