21

Koja su temeljna načela zaštite prava životinja?

Temeljno načelo zaštite prava životinja jest da ne-ljudske živo- tinje imaju pravo na život i slobodu. Ovo načelo ide dalje od izjave koja tvrdi kako bismo trebali dobro postupati sa životinjama dok ih iskorištavamo ili prije no što ih ubijemo i pojedemo.

Načelo govori o tome da životinje imaju pravo da budu slobodne od ljudske okrutnosti i iskorištavanja, kao što i ljudi imaju to isto pravo. Nepriznavanje tog prava ne-ljudskim životinjama1 na temelju njihove vrste naziva se specizmom2.

Aktivisti za prava životinja pokušavaju proširiti ljudski krug poštovanja i suosjećanja i dalje od naše vrste kako bismo uključili i ostale životinje koje su također sposobne osjećati bol, strah, glad, žeđ, samoću i srodstvo.

Mnogi od nas na taj način dođu do zaključka da više ne možemo podržavati mesnu i mliječnu industriju, vivisekciju3 i iskorištavanje životinja za zabavu, krzno i tome slično.

Glavni cilj ove knjige je ponuditi odgovore na najčešća pitanja koja se pojavljuju u javnosti pri promicanju prava životinja te iznijeti protuargu-mente nekim stereotipima koji najčešće služe kao ljudska samoopravda- nja u izbjegavanju odgovornosti za ono što činimo.

Takva opravdanja nam pomažu otkloniti teret s naše savjesti, ali ovi nam odgovori pokazuju kako nema nikakve isprike za zlo koje nanosimo ostalim životinjama. Mnogi aktivisti za prava životinja naglašavaju ulogu suosjećajne skrbi kao pravog i najprimjerenijeg poticaja za pokret prava životinja.

1. Čitatelj će primijetiti da se u daljnjem tekstu knjige naizmjence spominju pojmovi životinje i ne-ljud- ske životinje. Prema važećoj znanstvenoj sistematizaciji ljudi također spadaju u životinje, sisavce, pri-mate i velike majmune. Stoga bi bilo znanstveno dosljedno uvijek kada se govori o svim ostalim životinjama, ne uključujući ljude, koristiti sintagmu ne-ljudske životinje. Međutim, s obzirom na to da i sam engleski izvornik tu praksu provodi tek mjestimice, a da bi uvođenje te sintagme na svim mjestima u hrvatskome prijevodu gdje se spominju životinje ponešto opteretilo čitanje teksta, učinjen je kompro-mis te se sintagma ne-ljudske životinje spominje samo tamo gdje su to učinili i autori izvornika.

2. Prema američkoj teoretičarki prava životinja Joan Dunayer specizam je: “Propust da se, na osnovi pripad-nosti vrsti ili značajki tipičnih za neku vrstu, bilo kojem svjesnom biću prida jednak obzir i poštovanje“.

3 Vivisekcija (lat. secirati na živo) je rezanje, paranje žive životinje u znanstvene svrhe, praksa izvođenja pokusa na životinjama.

22

Za čitatelja koji se pita ‘zašto bi mi trebalo biti stalo?’, možemo izdvojiti sljedeće razloge:

- smanjiti patnju- promovirati suosjećanje u ljudskim djelovanjima- poboljšati zdravlje čovječanstva- stremiti nestanku ljudskog izgladnjivanja i neishranjenosti- spriječiti radikalno uništenje ekosustava našeg planeta- čuvati životinjske vrste- očuvati divljinu.

“Mogao bi doći dan kad će i ostala životinjska stvorenja steći ona prava koja bi im samo ruka tiranije mogla uskratiti.”

Jeremy Bentham (filozof)

23

Koja je razlika između prava i dobrobiti, odnosno zaštite životinja?

Poslužimo li se riječima Toma Regana, teorija dobrobiti, odnos-no zaštite životinja zahtijeva veće kaveze, a teorija prava životinja prazne kaveze.

Teorije dobrobiti, odnosno zaštite4 životinja prihvaćaju činjenicu da životinje imaju interese, ali dozvoljavaju manipulaciju tih intere- sa dokle god postoji ljudska korist za koju se misli da opravdava žrtvu.

Teorije prava životinja pak zagovaraju da životinje, kao i ljudi, imaju interese koji se ne mogu žrtvovati ili s kojima se ne može manipulirati jednostavno zato jer to koristi drugima. Pozicija prava životinja ta ista prava ne drži apsolutnima; prava životinja, kao i ljudska prava, moraju imati granice, a prava se mogu i sukobiti.

Prava životinja znače da životinje nisu namijenjene za naše iskorištavanje u svrhu proizvodnje hrane, odjeće i obuće, za za-bavu ili izvođenje pokusa. Dobrobit/zaštita životinja dopušta ovo iskorištavanje dokle god se slijede određene proizvoljne odrednice pod krinkom “humanosti”.

Pokret za dobrobit životinja priznaje patnju ne-ljudskih životinja i pokušava smanjiti tu patnju “humanim” tretmanom, ali njezin cilj nije eliminacija uporabe i iskorištavanja životinja. Pokret za prava životinja ide znatno dalje odbacujući iskorištavanje životinja i dajući im prava u tom pogledu. Osobu vezanu uz načela dobrobiti/zaštite životinja moglo bi zanimati imaju li krave u stajama ili kokoši u kavezima dovoljno prostora, dobivaju li pravilnu ishranu itd., ali ne bi imala primjedbi na ubijanje i jedenje krava dokle god se uzgoj i način ubijanja smatraju “humanima”.

Pokret za dobrobit životinja predstavljaju organizacije kao: Soci-ety for the Prevention of Cruelty to Animals i Humane Society).

Postoji, dakle, valjana razlika između prava i dobrobiti/zaštite.Oslobođenje životinja je, za mnoge ljude, istoznačnica za prava

životinja.Neki ljudi daju prednost terminu oslobođenje zato jer priziva ideju ostalih uspješnih pokreta za oslobođenje, kao što su to pokret za oslobođenje od ropstva ili pokret za oslobođenje žena, budući

da termin prava često nailazi na otpor u pokušaju da se primijeni i

4. U hrvatskoj zakonodavnoj i aktivističkoj praksi engleski termin welfare prevođen je i kao dobrobit i kao zaštita te se stoga radi jasnoće ovdje navode oba termina.

24

na ne-ljudske životinje.Napokon, intelektualno nas poštenje tjera da priznamo kako je

ovaj prikaz iznesen u širokim potezima (ali je barem približno točan) te namjerno izbjegava opisivanje postojeće rasprave o značenju termina prava životinja, oslobođenje životinja i dobrobit/zaštita životinja, raspravu o povijesti ovih pokreta te raspravu o stvarnim stavovima istaknutih mislilaca. Da bismo dočarali ton ovakvih ras- prava u tekstu koji slijedi, opisat ćemo jedno jasno stajalište.

Netko bi mogao primijetiti da se između pokreta za oslobođenje životinja i pokreta za prava životinja može napraviti mala razlika. Pokret za prava životinja, onakav kakvoga promiču Tom Regan i njegovi sljedbenici zalažu se za potpuno ukidanje (aboliciju) prakse poput pokusa na životinjama.

Pokret za oslobođenje životinja, kako ga promiče Peter Singer i njegovi sljedbenici, odbacuje apsolutistički stav i tvrdi da u nekim slučajevima takvi pokusi mogu biti moralno obranjivi. Međutim, budući da bi takvi slučajevi mogli također opravdati izvođenje nekih pokusa i na ljudima, nije sasvim jasno da ova opisana razlika odražava različitost između gledišta prava i oslobođenja, koliko zapravo upućuje na dublju razliku između etičke teorije, odnosno apsolutizma nasuprot utilitarizmu.

S povijesnoga gledišta, skupine za dobrobit/zaštitu životinja su pokušale poboljšati sudbinu životinja u društvu. Djelovale su protiv popularnog zapadnjačkoga koncepta životinja kao bića bez duše, nevrijednih ikakvih etičkih razmatranja.

Pokret za prava životinja nastao je kao abolicionistička alternativa onoj struji koja se zalagala za reformiranje položaja životinja unutar zlostavljačkih sustava. Kako se pokret za prava životinja širio i postajao sve utjecajniji, iskorištavači životinja bili su primorani odgovoriti. Možda su nadahnute nastojanjima Toma Regana da razlikuje prava životinja od dobrobiti/zaštite životinja, industrijske skupine odlučne da održe status quo5, prigrlile termin dobrobit životinja.

Oni koji sudjeluju u vivisekciji, lovu, zarobljavanju životinja, uzgoju životinja za hranu i iskorištavanju životinja u svrhu zabave, sada sami sebe drže pristašama dobrobiti životinja. Došlo je i do stvaranja nekih krovnih skupina čiji je cilj obrana ovih postupaka iskorištavanja. Ovaj klasični slučaj dvosmislenog nastupa prema 5. postojeće stanje stvari

25

javnosti priznaje problem okrutnosti nad životinjama samo formalno, dok s druge strane dozvoljava kontinuiranu uporabu i zloporabu životinja. Učinak propagande dovodi do žigosanja pristaša prava životinja kao ekstremnih aktivista, dok se sebe same prikazuje razumnim umjerenjacima. Danas se na “dobrobit životinja” industrija koja ih izrabljuje poziva barem onoliko često koliko i udruge za zaštitu životinja. - L.J.6.

“Zagovornici ‘dobrobiti/zaštite’ zovu abolicionis- te ‘nerealističnima’. Njihovo je gledište da je za-govaranje izmjena unutar specističkog zlostav-ljanja jednostavno stvar praktičnosti. Ne, to je nepraktično - kontraproduktivno. Izmjene održava- ju ropstvo umjesto da ga rastaču. Da bismo pos- pješili emancipaciju životinja, moramo povećati javno protivljenje njihovu ropstvu.”

Joan Dunayer, Specizam

6. Knjiga Ta ravnopravna stvorenja djelo je skupine autora. U impresumu na stranici broj 2 su navedena njihova imena i prezimena te inicijali kojima su potpisani u knjizi.

26

Što su zapravo prava i koja prava možemo dati životinjama?

Prava - bilo moralna ili zakonska - služe za zaštitu izvjesnih temeljnih interesa od manipulacije. Ako ja imam pravo na slobodu, to znači da će moj interes za slobodom biti zaštićen, a ne žrtvovan samo zato jer bi bilo u interesu ostalih da ga ignoriraju. Životinje nemaju uvijek ista prava kao ljudi zato što njihovi interesi nisu uvijek isti kao naši, pa bi tako i neka prava bila nebitna za živote životinja. Primjerice, pas nema interes za glasovanje, pa tako nema ni pravo glasa budući da je to pravo psu bezvrijedno, isto kao što je bezvrijedno i djetetu. Međutim, životinje imaju pravo na jednako razmatranje njihovih interesa. Pas zasigurno ima interes da mu se bespotrebno ne nanosi bol. Mi smo zato obvezatni razmotriti taj interes, te poštovati pravo psa da se njemu ili njoj bespotrebno ne nanosi bol.

Prava životinja znače da životinje zaslužuju izvjesnu vrstu raz-matranja - razmatranja onoga što je najbolje u njihovu interesu bez obzira bile one slatke, korisne ljudima, pripadaju li ugroženim vrstama i bez obzira je li ijednom čovjeku uopće stalo do njih (isto kao što osoba s posebnim potrebama ima svoja prava čak i ako ona ili on nije simpatičan, koristan ili čak i ako se nikome ne sviđa). To znači raspoznavati da životinje ne služe za našu uporabu: za hranu, odjeću, zabavu ili izvođenje pokusa.

Usprkos diskutabilnosti o tome je li upravo on bio temeljem za-padne liberalne tradicije, koncept prava je bio izvor kontroverznosti i zabluda u raspravi oko prava životinja. Uobičajen prigovor ideji da životinje imaju prava uključuje ispitivanje podrijetla ovih prava. Takav se argument može razraditi na sljedeći način:

Odakle proizlaze ta prava? Jeste li u posebnoj komunikaciji s Bogom, te vam je on rekao da životinje imaju prava? Jesu li ta prava potvrđena od strane zakona? Jesu li prava nešto što ljudi moraju nekome podariti?

Istina je da se koncept prava mora pažljivo razložiti.

Također je istina da koncept prirodnih prava obiluje filozofskim teškoćama. Nejasnoća između zakonskih i moralnih prava dovodi do daljnjeg otežavanja ovoga pitanja.

Jedan pokušaj izbjegavanja ovoga prigovora jest njegovo

27

prihvaćanje, ali i ponuda argumenta koji tvrdi: ako nema zapreke ideji da ljudi imaju prava, tada ne bi trebalo biti zapreke ideji da i životinje imaju svoja prava.

Henry Salt je napisao: “Imaju li niže životinje prava? Naravno, ako ih ljudi imaju. To je bît koju želim prikazati u početnome po-glavlju...” Prikladnost ovakvog termina je sporna, ali postojanost istovrsnih načela se teško može dovesti u pitanje, tako da je ra-sprava vezana uz pitanje prava nešto drukčija od akademske bor-be riječima koje ne dovode do praktičnih rješenja. Pretpostavit ću, prema tome, da su prava sastavni dio čovjeka u smislu definicije Herberta Spencera i ako ijedan od mojih čitatelja ima prigovor na označenu uporabu ovog termina, mogu samo reći da sam potpuno spreman promijeniti riječ čim se pojavi neka druga, prikladnija. Ne-posredno pitanje koje plijeni našu pozornost je ovo: “Ako ljudi imaju prava, imaju li prava i životinje?“

Koliko god ovaj argument bio zadovoljavajući, ipak nas ostavlja nemoćnima u odgovaranju skepticima koji ne priznaju ideju prava čak ni ljudima.

Srećom, postoji izravna interpretacija prava koja je uvjerljiva i dopušta nam da izbjegnemo polemičnu i pojačanu retoriku. Prema toj ideji termin pravo je tek obrnuta strana moralnog imperativa.

Ako se, gledano s etičkog stajališta, moramo suzdržavati od izvođenja nekoga djela na nekome biću, tada se za to biće može reći da ima pravo da se djelo na njemu ne izvodi. Primjerice, ako nam naša etika govori da ne smijemo ubiti nekoga, tada taj netko ima pravo da ga ne ubijemo. Ova interpretacija prava je, u osnovi, ono intuitivno, ono što ljudi spremno provode i usvajaju. (Naravno, prava interpretirana na ovaj način mogu biti kodificirana kao zakon-ska prava pomoću pogodnog zakonodavstva.)

Važno je shvatiti da iako postoji temelj za ideju prava životinja, to ne podrazumijeva ili ne zahtijeva da životinje posjeduju sva prava koje posjeduje i čovjek te da čovjek posjeduje sva prava koja po-sjeduju životinje.

Razmotrimo ljudsko pravo na glasovanje. U ovom pogledu pravo bi proizašlo iz etičkog imperativa da ljudi moraju dobiti moć utjecaja na odluke koje utječu na njihov život. Budući da životinjama nedostaje sposobnost racionalnog prosuđivanja njihovih postupaka i implikacija te sposobnost razumijevanja koncepta demokracije i glasovanja, one ne posjeduju pravo za glasovanje. Slično tome,

28

neke ptice imaju snažnu biološku potrebu da šire svoja krila i da lepršaju njima po zraku; ljudi ispravnoga mišljenja ovdje osjećaju etički imperativ koji bi pticama omogućio da to i čine. Dakle, može se reći da ptice imaju pravo udarati krilima. Očigledno, takvo se pravo ne odnosi i na ljude.

Prava koja posjeduju životinje i ljudi određena su njihovim interesima i sposobnostima.

Životinje imaju interes za životom, izbjegavanjem boli, čak i za potragom za srećom (kao i ljudi). Kao rezultat etičkih imperativa one imaju pravo činiti sve te stvari (kao i ljudi). One mogu provoditi navedena prava živeći svoj život, slobodne od ljudske zloporabe i iskorištavanja. - D.G.

“Život je život - bilo mačji, pseći ili čovječji. Nema razlike između mačke i čovjeka. Zamisao razlike je ljudska zamisao u ime vlastite koristi.”

Sri Aubindo (pjesnik i filozof)

29

Nije li ideja prava životinja nepravedna jer ista prava ne dajete i drugim živim bićima - biljkama?

Opći argument o nepravednosti se pojavljuje u mnogo oblika. Uobičajeni oblik je sljedeći:

“Nije li licemjerno braniti prava krave, a ne braniti prava biljke; prema tome, krave ne mogu imati prava.”

Argumenti ove vrste često se koriste protiv prava životinja. Ne treba mnogo analizirati kako bi se vidjelo da imaju vrlo malo težine. U navedenom primjeru postoje temelji za razlikovanje krava i biljaka (biljke nemaju središnji živčani sustav), što optužbu za licemjerje čini neopravdanom. Netko bi mogao ne složiti se s ovim kriterijem, ali obrana takvoga kriterija7 poništava optužbu o licemjerju.

Na posljetku, optužba o licemjerju u većini se slučajeva može svesti na specizam. Tako se navedeni primjer može prekrojiti u smislu: “Licemjerno je braniti prava ljudi, a ne braniti prava biljaka; prema tome, ljudi ne mogu imati prava.”

Kako bi izbjegao ovaj reductio ad absurdum8 prvoga navoda, netko mora izaći s kritično važnim razlikama između krava i ljudi; drugim riječima, netko mora opravdati specističko pridavanje prava ljudima, ali ne i kravama.

Napokon, moramo se pitati tko su pravi licemjeri. Sljedeći navod Michaela W. Foxa opisuje surov i licemjeran postupak prema iskorištavanim životinjama te kućnim životinjama (tzv. kućnim ljubimcima). - D.G.

“Životinje se na farmi mogu držati po pet u kave-zu od dvije stope, neprestano zavezane lancem dugačkim dvije stope, kastrirane bez anestezije ili označene vrelim željezom. Vlasnik kućnog ljubim- ca za tretiranje svoje životinje na ovakav način bio bi ništa manje nego krivično gonjen; štoviše, jedan je američki predsjednik bio moralno osuđen samo zato jer je vukao za uši svoja dva bigla.”

Michael W. Fox (potpredsjednik HSUS-a)

7. U ovom slučaju kriterij je posjedovanje središnjeg živčanog sustava. 8. Reductio ad absurdum je apsurdni zaključak, dokazivanje neistinitosti neke tvrdnje pokazivanjem ap-surdnosti njezine logične posljedice.