KnutHamsunGLADNaslovizvornogizdanjaKNUTHAMSUNSuit

Prijevod

MILANDRAGANIĆ

Copyright©GyldendalNorskForlagas1890

Izdavač

ŠARENIDUĆAN

Biblioteka

ŽIVOTJELIJEP08

Prvidio

Bilo je to onda kad sam gladan lutao po Kristianiji1, po tome čudnovatome gradu koji nitko neostavljabeznjegovatragausebi.

Ležaosamusvojojsobiciupotkrovljuičuokakourausobiispodmojeotkucavašestsati;većjezadanilo, pa ljudi stadoše uzlaziti i silaziti stubama. Dolje kraj vrata, gdje je moja soba bilaoblijepljenastarimbrojevima»Jutarnjihnovina«,mogaosamnaprvomjutarnjemsvjetluvećposvejasnopročitatidnevnuobjavusvjetionIčarskognadglednikaidebelimslovimaotisnutoglaszasvježikruhpekaraFabianaOlsena.

Tekštosamotvoriooči,stadohsmukomrazmišljatiimamlidanasneštoradičegabihsemogaoveseliti.Uposljednjemijevrijemeišlopriličnoslabo:komadpokomadmojihstvaripreseliosek»ujaku«, bio sam nervozan i nestrpljiv, nekoliko sam putamorao zbog omaglice ostati u krevetu.Pogdjekad,ali rijetko,kadmisesrećanasmiješila,dobivaosamodkakvihnovinapopetkrunazapodlistak.

Danjepostajaosvesvjetliji,pastadohčitatioglasenanovinamanalijepljenimdoljeuzvrata;većsammogaorazabratiisitna,podrugljivaslova:»MrtvačkorubljekodgospođiceAndersen,tuitu,uvežidesno«.Tomejedugozabavljalo.Dolje,usobiispodmoje,začuhsatkakoodbijaosmu,iondaustadohteseobukoh.

Otvorihprozoripogledahvan.Smjestagdjesamstajaomogaosamvidjetikomadićakslobodnogpolja; ondje dalje ležale su razvaline jedne izgorjele kovačnice, koje je odstranjivalo nekolikoradnika.Naslonih se laktovimanadaskuprozora i zagledah se u zrak.Dan će zacijelo biti jasan ivedar; nadošla je jesen, to nježno i prohladno doba godine kad sve mijenja boje i onda nestaje.Žamorštosevećpočeorazlijevatiulicommamiomevan;ovapraznasobica,kojesepodškripećiuvija pod svakim mojim korakom, nalikuje kakvom tajanstvenom, jezovitom lijesu: nema čestitebrave u vratima, nema peći; noću sam obično spavao u čarapama, da mi se do ujutro posuše nanogama. Jedino što je pobuđivalomoje veselje bijaše jedanmali crveni naslonjač, u kojemu samuvečer sanjario i razmišljaoo svimmogućimstvarima.Kadbi zapuhaooštrijivjetar avratadoljeispodmeneostalaotvorena,naviralisuizpodaizidovasvakojakičudnovatiiprigušenijecaji,anastarim»Jutarnjimnovinama«doljekodvratajavljalesusepukotine,velikekaoruka.

Sagnemseipretražimsvežnjićštojeležaoukutudokreveta,nebihliunjemunašaoštogodzadoručak,aliuzalud.Ondaponovnopriđohprozoru.

Bog zna, mislio sam, hoće li mi uspjeti naći kakvo namještenje. Mnogi neodređeni odgovori,polovična obećanja, pa otvoreno »ne!«, podržavanje varave nade i novi pokušaji, koji su senaposljetkuuvijekpretvarali u ništa: sve je touništilomoju srčanost.Napokon sam seponudio zamjestopodvornikaubanci,alisamdošaoprekasno,aosimtoganisammogaopoložitijamčevinuodpedesetkruna.Uvijekjeiskrsavalakakvazapreka.Javiosamseikodvatrogasaca.Stajalonasjekojihpedesetak ljudi u predvorju, pa smo se udarali u prsa, samo da načinimo dojam velike snage ismionosti.Jedanjeslužbenikobilaziookonasiogledavaooneštosuseprijavili,opipavaoimmišice

narukamaikoještaihispitivao.Kadjeprolazioporedmene,samojezatresaoglavomirekaodasamnomnemožeračunati,zbogmojihnaočala.Poslijesamjošjednomdošaoovamo,ovogaputabeznaočala,pasamstajaouspravnoinakostriješenihobrva,pogledaoštrapoputnoža.Nočovjekprođeporedmeneinasmijase-prepoznaome!Aodsvegajenajočajnijebilotoštojemojeodijelopostalotakopohabanodavišenisammogaokaopristojančovjeknaćiamabašnikakvomjesto.

Kaoponekomunaprijedutvrđenomredu,samnomjesveišlonizbrdo!Naposljetkusamostaoibeznajpotrebnijihstvari:višenisamimaoničešlja,nikakveknjigedaječitamuteškimtrenucima.Cijelog sam ljeta odlazionagroblje i u gradski park, gdje sam sjedionaklupi i stupacpo stupacpisaozanovineonajrazličitijimstvarima,čudesnimzgodama,raspoloženjimaispoznajamasvoganemirnogmozga;u svomsamseočajanju laćao i najčudnovatijih tema,nakojima samsemnogotrudio,adamiipakodtogagotovoništanijebilouvršteno.Čimbihzavršiojedančlanak,odmahsamzapočinjao drugi; urednikovo »ne!« rijetkomi je kada oduzimalo volju. Uvijek sam vjerovao dajednomipakmoramuspjeti.Idoista,kadmijekojičlanakipakpošaozarukomtesumigauvrstili,doniomijetrudjednogcijelogpopodnevadopetkruna.

Opet se udaljim od prozora, pođem do umivaonika te poškropim koljena mojih hlača, da biizgledale crne i novije. Potom, kao obično, gurnem u džep papir i olovku te izađem. Tiho seodšuljamnizastube,damenespazigazdarica:većprijenekolikodanaistekaomijerokzaplaćanjenajamnine,ajajevišenisamimaočimeplatiti.

Bilojedevetsati.Drndanjekolaiglasoviispunišezrak,pajetobilokaonekistrašanjutarnjizborukojemsusemiješaliglasoviprolaznikaspucketanjembičevafijakerista.Tamebučnavrevaodmahosvježila,ijaseiopetosjetihzadovoljniji.Nijemibiloninakrajpametidaučinimjutarnjušetnjuposvježemzraku.Čemuzrakmojimplućima!Biosamjakkaodiv,mogaosamdignutičitavakolanasvojim ramenima: obuzelo me neko ugodno raspoloženje, osjećaj slatke bezbrižnosti. Stao sampromatrati ljudeštosamihsretao,čitaosamoglasenazidovima,uhvatiopokojipogledkojimi jebiodobačensomnibusa,pustiosamdanamenedjelujesvakasitnica, sveonemaleslučajnosti štoiskrsavajunaputuiodmahnestaju.

Kadbisamočovjekimaozaprigristištogod,takvoglijepogdana!Posvemejeobuzelotosvježejutro, postao sam odjednom silno zadovoljan i bez ikakva razloga stao pjevušiti. Pred jednommesnicomstajalaježenaskošaromuruciirazgledavalakobasiceštoihjenakanilakupitizaobjed.Kadsamprošaomimonje,omjerilameispitljivimpogledom.Imalajetekjedanzubsprijeda.Kakosambionervozanimrzovoljan,osobitoposljednjihdana,liceteženeodmahmisezgadilo.Dugačakižutzubviriojojjeizčeljustikaokakavmaliprst,aizpogledakojimmejegledalavirilesusamekobasice.Odmahsamizgubiotekičakmeobuzemučnina.Kadsamstigaonatrg,popihkodzdencamalovodeipogledahnacrkvenitoranj-bilojedesetsati.

Potompođohdaljeulicamabezbrižno tumarajući,pasebez ikakva razlogazaustavihna jednomuglu,azatimzakrenuhujednupobočnuulicupremdaunjojnisamimaoštotražiti- lutaosamtogčarobnogjutrabezciljaibezbrižnosemiješaomeđuzadovoljnomnoštvo.Zrakjebiolaganibistar,adušuminijezastiralabašnikakvasjenka.

Gotovo deset minuta neprekidno je šepesao predamnom neki starac. U ruci je nosio svežanj icijelim se tijelom i svom snagom naprezao da šepesajući ide naprijed. Čuo sam kako od naporasopće,pomisliosamdabihmumogaoponijetitajnjegovsvežnjić,aliipaknisamgapokušaosustići.Gorena»mitnici«susretnemeHansPauli,pozdraviiodbrzadalje.Čemuseonsamotakožuri?Nije

mibiloninakrajpametidagazamolimzajednukrunuauostalomunajkraćemsammurokuhtiovratitionajnjegovgunjštomigajeprijenekolikotjedanaposudio.

Samonekamisemalkonasmiješisreća,panećubitičovjekkojinekomedugujeigunjpodkojimspava.Moždaćujošdanasnapisatikakavčlanakpodnaslovom»Zločinibudućnosti«ili»Oslobodivolje«, ilima što drugo, samo da se čita - to bimi donijelo najmanje deset kruna... I tek što sampomislio na te članke, odmah sam se osjetio po- nukanimda ih započnempisati i crpsti iz punogmozga.

Potražitćuugradskomparkuzgodnuklupuinećumirovatidokčlanaknebudezavršen.

Bilokakobilo,nacestipredamnomjošjeuvijekteturaostaribogalj.Naposljetkumepočeloljutitištovećtakodugoidepredamnomtajslomljeničovjek.Činilosedanjegovuputuuopćeinećebitikraja;moždaćeonbašistimsmjeromkaoija,paćugaimatičitavimputempredsobom.Umommisebijesupričinjalodaonnasvakomkrižanjuzastajkuje,kakobividiokojimćujaputemudariti,aonda opet uprti svoj svežanj i trudeći se svim silama kreće naprijed, samo da bude ispredmene.Gledajućipredsobomtojadnostvorenje,svesamsevišeivišehraniogorčinom;osjećaosamkakomogaugodnograspoloženjamalo-pomalonestajeikakosetočistoilijepojutropretvarauružno.Izgledaojekaokakavvelikišepavikukackojijesvomsvojomsnagomhtiodoćidojednogmjestanazemlji i zadržati pločnik samoza se.Kad smo stigli nauzvisinu,nisam tovišehtio trpjeti.Damupružimprilikudapokročiiudaljise,zaustavihsepredjednimizlogom.Nokadsamsekojuminutukasnijemaknuo,čovjekjeopetbiopredamnom.Ionjemirnostajao.Tadabezpromišljanjazagrabihtri,četirivelikakoraka,dostignuhgailupihgapoleđima.

Onzastade.Kojitrenutakoštrosmosepromatrali.

-Možetelimidatikojiore2zamlijeko!-progovorionnaposljetkuisagneglavunastranu.

Sadnijebilopovratka!Stadohtražitiposvimdžepovima,pakadništanenađoh,rekohmu:

-Zamlijekodakle.Novacadanasbašnemampreviše,aineznamjelivambašjakopotreban.

-Odjučer,uDrammenu,nisamništaokusio-rečečovjek.-Nemamniprebijenepare,aniposlanisamnašao.

-Zarsteobrtnik?

-Jest,pođonivač.

-Što?

-Pođonivač.Aliznademjapravitiicipele.

-Tojevećbolje-natoćuja.-Pričekajtenekolikominuta,donijetćuvamneštonovaca,nekolikoorea.IvelikomsebrzinomspustimnizUlicuPile,gdjeje,znaosam,nadrugomkatunekekućebilajedna zalagaonica.Međutim, još nikada nisam bio u njoj. Našavši se u kućnoj veži, brzo svučemprsluk, smotam ga i gurnem pod pazuho, zatim se popnem stubama i pokucam na vratimazalagaonice.Pozdravimibacimprsluknastol.

-Krunuipol-rečečovjekizastola.

-Dobro-odgovorih.-Daminijemalkopretijesan,zacijelovamganebihdao.

Onmidadenovacizaložnucedulju,ijasevratih.Bašmijeudobarčaspaonapamettajprsluk;preostatćemijošnovacazaobilanzajutrak,adovečerasbitćezavršen’imojpodlistakozločinimaubudućnosti.Odmahmiseučinidaježivotugodniji,papožurihkonomčovjeku,dagaseriješim.

-Izvolite!-rekoh.-Bašmeraduještostesenajprijeobratilimeni.

Čovjekuzenovacistademepromatrati.Štolibuljiumene?Učinilomisedaongledanaročitoukoljenamojih hlača, pami je te njegove drskosti već bilo dosta.Misli li taj obješenjak da sam jazbiljatakosiromašankakoizgledam?Nisamlitakorećivećpočeopisatijedančlanakzadesetkruna?Nimalosenisambojaobudućnosti:pamislijeumojojglavibilonapretek.Štosedakletajneznanaczabrinjavaakosammujednogtakvoglijepogdanadaonapojnicu?Ljutiomepogledtogačovjeka,paodlučihdamuprijenoštoćuotićiočitamlekciju.Slegnemramenimaiprogovorim:

-Vi,čovječe,imateružnunavikudabuljiteljudimaukoljenakadvamdadukrunu.

On nasloni glavu sasvim do zida i otvori usta. Za njegovim prosjačkim čelom rodila se nekamisao,onjeočevidnomisliodagahoćunavestinalijepak,pamivratinovac.

Udarihnogomotloistadohga,psujući,uvjeravatidagamorazadržati.Pamislilionmoždadasam se uzaludmučio tom brigom?Možda sammu ja čak i dužan ovu krunu. Stadoh se prisjećatisvojihstarihdugova.Naravno,staracstojipredčovjekomkojijepoštenodglavedopete.Ukratko,novacjenjegov...O,načemuzahvaljivati!Bilomijesamodrago.Zbogom!

Ijanastavimsvojput.Napokonsamseriješiotogzloduhaisadmenitkonijesmetao.OpetsamsespustionizUlicuPileizaustaviosepredtrgovinomživežnimnamir nicama.Uizlogujebilomnogorazličitihjela,ijaodlučimućiiuzetinešto.

-Komadićsiraikruha!-velimibacimsvojihpolakrunenastol.

-Zasveovokruhaisira?-upitameironičnogospođaadamenijenipogledala.

-Jest,začitavihpedesetorea-odgovorim.

Pošto samdobio što samzatražio, pozdravimosobito uljudnodebelugospođu i uputim sebrzogoreupark.Potražimsamotnuklupuipohlepnostanemgutatisvojobjed.Kakomitoideutek!Većdugonisamtakoobilnoobjedovao,imalo-pomaloobuzemeistionajosjećajzasićenostiimiraštogaosjećamonakondugaplača.Mojesuambicijebrzoporasle,nijemivišebilodovoljnodapišemčlanakonečemtakojednostavnomirazumljivomkaoštosu»Zločinibudućnosti«-uostalom,tobiznaonapisatisvatkotkojeiolečitaosvjetskupovijest-osjećaosamsedoraslimizavećenapore,biosam takve volje da bih mogao svladati i najveće poteškoće, pa zato odlučim da ću, u tri dijela,obraditi»Filozofskuspoznaju«.JasnojedamisetakopružalaprilikadasatremuprahnekeKantovesofizme...Kad sam izvukao svojpisaćipribor i htio seprihvatiti posla,opazimdanemamolovke:ostaviosamjeuzalagaoniciudžepuodprsluka.

GospodeBože,kakosvetoidenaopako!Promrsimnekolikokletava,ustanemsklupeiprošetam

amo-tamo. Svuda je bilo tiho; dolje kod kraljičinog paviljona nekoliko je dadilja guralo dječjakolica,inačenigdjeniživeduše.Biosamizbezumljen,pasamkaobijesankoračaogore-doljepredklupom.Zlomejeprogonilosasvihstrana.Tabanalnaokolnostdanisamimaoudžepuolovkuštostojisvegadesetorearazbilajeukomadićemojčlanakodtripoglavlja.KakobibilodasevratimuUlicuPile izatražimsvojuolovku?Jošuvijekimamvremenadovršitidobardiočlankaprijenegošetači ispunepark.Mnogo jemogloovisitio tojmojoj»Filozofskoj spoznaji«,moždačak i srećamnogih ljudi, tkozna!Misliosamdabi tajčlanakmoždapomogaomnogimmladim ljudima.Kadsamstvardobropromozgao,odustaosamodtogadasepograbimsKantom;tomesemožeizbjeći,trebaučinititekneznatanzaokretkaddođemdopitanjaovremenuiprostoru;alinisamhtioustatiniza Renana, za starog župnika Renana3... Bilo kako bilo, svakako valja napisati članak od toliko itolikostupaca.Neplaćenastanarina,dugipogledgazdaricekojimmeujutro ispratilanavratima, tomejemučiločitavogdanaijavljalosečakiumojimradosnimčasovima,kadmeinačenijemučilanijedna turobnamisao. Tomemora doći kraj. Brzo izađem iz parka, da uzmem svoju olovku odzalagaoničara.

Spuštajući se u predgrađe, sustignem dvije dame. Prošao sam pored njih okrznuvši se jednoj orukav;pogledamje: licejojbijašepunašno, tekmalkoblijedo.Onaodjednomporumenjeipostadeneobičnolijepa;neznamzašto-moždakojariječkojuječulaodprolaznika,moždakakvaskrivenamisao.Ilijetomoždazatoštosamsedotaknuonjezineruke?Njezinesevalovitegrudičasdižu,časspuštaju,arukajojgrčevitostišćesuncobran.Stojojje?

Staosamipustioihnaprijed;samseutometrenutkunisammogaonimaknuti,takomisesvetoučinilo čudnovatim. Bio sam silno razdražen. Ljutio sam se zbog olovke na se, a najviše sam seuzrujaozboghraneštosamjeuzeonaprazanželudac.Najednomsebezikakvarazlogapredomisliliiglavommiprođečudnamisao:dođemidatudamunatjeramustrah,dajeslijedimidajojnabilokojinačindosađujem.I,ubrzavšikorake,opet jedostignem,prođemporednje,zatimseodjednomokrenemistanemjepromatrati licemulice.Stojimigledamjojuoči iu trenokaizmislimjednoimekojenikadprijenisamčuo, razvučen,nervozanzvuk:Ylajali!Kad jedošla tikdomene, ja seuspraviminametljivovelim:

-Izgubitćeteknjigu,gospođice!

-Knjigu?-upitanjezinapratiljaipođedalje.

Postajaosamsvezlobniji i stadohslijeditidame.U tomsamtrenutkubiopotpunosvjestandaseupuštamuludoriju,alištosamjamogaoprotivtoga?Mojejezamršenoraspoloženjeišlozamnomiprišaptavalominajluđeriječi,ajasamihsveredomposlušao.Maštodasamsebigovorio,ništanijekoristilo: moje je ponašanje bilo zaista glupo. Za leđima dame pravio sam najgluplje grimase izakašljaonekolikoputakaobijesan,prošavšiporednje.Kadsampoodmaknuomalkopodalje,uvijeknarastojanjuodnekolikokoraka,osjetihnjezinpoglednasvojimleđima,paseinehoticezgrbihodsrama što sam joj na tako nepristojan način dosađivao.Malo-pomalo obuzeme nekakav čudnovatosjećajkaodasamnegdjedalekoodavde,negdjedrugdje;da, imaosamosjećajdatonisamja, tajčovjekštoovakozgrbljenprolaziovudaulicom.Nekolikotrenutakakasnijedamajestigladojedneknjižare;jasamvećstajaopredprvimizlogom,akadjeonaprošlamimomene,jaiopetstupimprednjuivelim:

-Gospođice,izgubitćeteknjigu.

-Maneću,kakvuknjigu?-upitaonaprestrašeno.-Znašliokakvojontoknjizigovori?

Ionastane.Jasamuživaounjezinojzbunjenosti,tajnemirunjezinupogleduushićivaome.Nijemoglashvatitimojkratak,besmisleninagovor, jernikakveknjigenije imalauzase, štovišečaknijedanlistodkakveknjige,aipakjestalatražitiposvojimdžepovima,pogledavatiurukeigledatinapločnikizasebe,naprežućisvojmali,nježnimozak,dadokučiokakvojjatoknjizigovorim.Licejojjemijenjaloboju i poprimalo sadovaj sadonaj izražaj, a disala je takoda segotovomoglo čuti.Činilomisedaigumbinanjezinojhaljinibuljeumene,kaonizuplašenihočiju.

-Neosvrćisenanj-rečenjezinapratiljapovukavšijezasobom-onjepijan;zarnevidišdajetajčovjekpijan?!

Još nikada nisam sebi postao tako stran kao u tom trenutku, obuzela me sva sila čudnovatih inejasnihmisliiništaseokomenenijedogodiloadajatoodmahnebihprimijetio.VeliksmeđipaspotrčaprekoulicepremaTivoliju,imaojeuskuogrlicuodalpake.Ugornjemdijeluuliceotvoriseprozornadrugomkatu,djevojkasenagnuladoljeistalačistitistakla.Ništanijeumaklomojojpažnji,biosamsvegasvjestan, sve je strujalo tolikosvijetlom jasnoćomporedmenekaodaseokomenerazlilo neko jako svjetlo.Damepredamnom imale sumodra ptičja pera na šeširima imarame saškotskimuzorkomokovrata.Smatraosamihsestrama.

One zaokrenuše, a zatim se zaustaviše predCislerovom trgovinommuzikalijama, gdje su neštogovorile.Ijasamstao.Tadaseonevrateistimputemkojimsuidošle,prođumimomeneiuspnuseravno naTrg sv.Olafa. Za sve to vrijeme bio sam im tako blizu koliko je to samo bilomoguće.Jednomsuseokrenuleidobacileminapolaplašljivanapolaradoznaopogled;nisamprimijetioniljutnjenanjihovimlicima,ninamrštenihobrva.Strpljivostskojomsupodnosilemojedosađivanjeposveme jeposramila, i ja samoboriooči.Nisam imvišehtiodosađivati,ne, samoću ih izčistezahvalnostipratitipogledomineizgubitiizvidadoknekamoneuđu.

Predbrojem2,velikomčetverokatnomkućomonesejošjednomokrenušeiuđošeukućnuvežu.Naslonio sam se na stup plinske svjetiljke do zdenca i osluškivao njihove korake na stubama; oniumuknušenadrugomekatu.Odmaknemseodsvjetiljke ipogledamnakuću.Tadasedogodineštočudnovato. Gore na drugom katu pomaknuše se zavjese, malo zatim otvori se prozor, pokaže seglava i dva oštra pogleda počinu na meni. »Ylajali«, reče ona u pola glasa i opazi kako sampocrvenio.Zaštonezoveupomoć?Zaštominebacinaglavulonacscvijećem,ilinepošaljenekogadoljedameotjera?Gledamo jednodrugomeuoči i nemičemose; topotrajenekoliko trenutaka;mislipolijećuamo-tamo,odulicedoprozora,alinijednariječnijeizgovorena.Onaseokrene,jasetr gnem, nekakav tihi srhat prođemi kroz sva ćutila; vidim kako u sobi nestadoše leđa, rame. Topolaganoudaljavanjeodprozora,naglašenakretnjauramenima,svetobijašezamekaonekimig;moja je krv osjetila taj nježni pozdrav i u istom tom trenutku obuzeme divna veselost. Zatim sespustihnizulicu.

Nisamseusudioosvrtati i nisamznao je li seonavratilakprozoru; štomi sevišenametalo topitanje,tosambivaonemirnijiinervozniji.Jamačnojeonautomčasustajalagoreipomnopratilasvemojekretnje,imenijebilosasvimnesnosnoznatidamenetkonatajnačinpromatra.Sabrahsekolikosammogaoipođohdalje;nogesumistaledrhtati,hodmijepostaonesiguran,zacijelozatoštosamgahotimicehtioučinitiljepšim.Dabihizgledaomiraniravnodušan,lamataosamrukama,pljunuosamizabacioglavuunatrag,alisvetonijepomoglo.Svejednakosamosjećaonaleđimaočikakome progone, i krozame prođe nešto hladno kao led.Naposljetku nekom pobočnom ulicom

pojurihuUlicuPile,poolovku.

Nijebilonikakvihpoteškoćadajedobijemnatrag.Čovjekmijesamdonioprslukizamoliomedapretražim sve džepove; u njima sam našao i nekoliko založnih cedulja, koje uzeh sa sobom, izahvaliosamsetomljubaznomčovjekunanjegovojsusretljivosti.Onmisesvevišeivišesviđao,iodjednommijepostaloveomastalodotogadaučinimnanjdobardojam.Učinihjedankorakpremavratimaiopetseokrenuhkstolu,kaodasamneštozaboravio;smatraosamdamudugujemobjašnje-nje,izatosampočeotihopjevušitidasvratimnasebenjegovupozornost.Ondauzeholovkuurukuidignuhjeuzrak.

-Nebiminiizdalekapadalonaumdazbogjedneolovkeprevalimtakodalekput-rekoh-alitajeolovka nešto posve drugo. Ma kako da je neugledna, ipak me je, da tako kažem, taj komadićakpostavionanogeuživotu...

Ništavišenisamrekao.Čovjekpriđekstolu.

-Tako?rečeipogledameradoznalo.

-Ovomsamolovkomnapisaoraspravuofilozofskojspoznajiutridijelanastavihhladnokrvnoiupitahgajelivećčuoštogodotome.

Čovjekrečedaječuoime,naslov.

-Jesi,tojemoje!Nekagadaklenečudištosamhtioopetimatituolovku,onaimazameneisuviševelikuvrijednost,onajegotovokaokakavmaličovjek!Uostalom,jaćumubitizahvalanzanjegovudobrotu i nećumu tonikad zaboraviti - zacijelo, zacijelo, nećumu tonikad zaboraviti; dajemmusvojuriječ,onjetozaslužio.Zbogom.

I pođoh k vratima, držeći se kao da bih tome čovjeku mogao pribaviti ugledno mjesto kodvatrogasaca.Ljubaznisezalagaoničardvaputanaklonioprijenoštosamizašaovan,ajaseokrenuhjošjednomirekoh:-Zbogom.

Nastubamamesusretnenekaženasputnimkovčežićemuruci.Onaseplahostisneuzazid,daminačini mjesta, a ja i nehotice segnem u džep da joj nešto dadem; no kako nisam našao ništa,ozlovoljimseipođemspušteneglavemimonje.Malozatimzačuhdajeionazakucalanavratimazalagaonice;nanjimasubileželjeznerešetke,ijasamodmahrazabraonjihovzveketkadihseonadotaknula.

Sunce jebilovisoko,moglo jebiti okodvanaest sati.Čitav segraddigaonanoge,primaklo sevrijemešetnjeiljudisusepozdravljaliismijališetajućiUlicomKarlaJohana.Stisnuosamlaktoveuza se, učinio se posve malim i izmaknuo nekolicini znanaca koji su stajali na jednom uglusveučilištaipromatraliprolaznike.Utonuoumisli,pošaosamuzbrdo,premaKraljevskimvrtovima.

Svitiljudištosamihsusreo,kakosusvitiljudilakoiveselookretaliglaveiprolazilikrozživotkaokrozkakvuplesnudvoranu!Niujednimočimaneprimijetihbrige,ninačijimramenimatereta;moždazbiljanemanijedne tmurnemisli,nijedneskroviteboliunijednomod tihveselihbića.A jasamišaoporedtihljudimladitekpropupao,avećsamzaboraviokakoizgledasreća!Zadubiosamseusvojemisliinalaziodamijenanesenastrahovitanepravda.Zaštosumibiliposljednjimjeseci

tako strašno teški? Ni sam se više nisam prepoznavao i sa svih su se strana obarale na menajčudnovatijeneprilike.Nisammogaosjestinaklupuilipoćimakamoadamenenapadnumale,beznačajneslučajnosti,jadnemalenkosti,natiskujućiseumojimpredodžbamaitrošećisvemojesile.Pasštoješmugnuoporedmene,žutaružauzapučkukakvoggospodina,sveje tomoglozaokupitimojemisliidugomezabavljati.Štomijedakle?ZarjeGospodpr stompokazaoname?Alizaštobašname?Zaštonijenanekogdrugogčovjeka,recimouJužnojAmerici?Kadsamotomerazmišljao,bivalomi jesveneshvatljivijezaštosubašmene izabralekaokamenkušnjemušicesudbine.To jezbiljapriličnoosebujanpostupak,preletjetičitavsvijet,samodasemenedosegne;atuipakpostojejošantikvarPaschaiotpremnikHennechen.

Lunjaosamokolo i razmišljaoo tome.Nisamsemogao togaosloboditi i iznalazio samnajtežeprigovoreprotiv te samovoljeGospoda,kojibašmenekažnjavazagrijehedrugih.Čak još iondakadsamnašaoklupuisjeozaokupljalometopitanjeipriječilomedarazmišljamodrugimstvarima.Odonogsvibanjskogdanakadsupočelemojenevoljeosjećaosamsesveslabijiislabiji;biosampreviše umoran a da krenem onamo kamo sam htio; u moju je nutrinu navalio roj malih štetnihkukacaisvegameiznutraizjeo.Kako,zarjezbiljaBognakaniodamepotpunouništi?Ustaosamiprošetaomalogore-doljepredklupom.

Čitavo jemoje biće bilo u tom času u stanju neke neizmjernemuke; osjećao sam čak bolove urukamaijedvasamihuspijevaodržatikaoobično.Poslijemogposljednjegobjedaosjećaosamsevrloneugodno,biosamprezasićeniuznemiren,tesamšetaoamo-tamoneosvrćućiseuopćenaonošto se zbiva okomene, a ljudi koji su dolazili i odlazili nestajali su poput sjena.Naposljetku dvagospodinasjedošenamojuklupu,zapališecigareteistadošeseglasnozabavljati;jasamserazljutioipošaonadrugikrajparka,gdjesamnašaodruguklupu.Tusamsjeo.

Opet me stala salijetati misao na Boga. Činilo mi se ludim da se on uvijek kad ja tražimnamještenjeumiješaisveupropasti-jeripak,jasammoliotekkruhsvojsvagdašnji.Opaziosamdamiglava,kadduljevrijemegladujem,postajeprazna,amozakkaodajeistekao.Glavajeondabivalasasvimlagana,nisamvišeosjećaonjezinteretnaleđimaibilomijekaodausvakogakogapogle-dambuljimisuvišeraširenihočiju.

SjediosamnaklupiirazmišljaoipostajaosveogorčenijinaBogaineprestanemukeštomiihjetovario.Akoonmislidacemeprivuciksebiidacemeučinitiboljimbudelimeizmučiodosmrtiistavljaominaputnedaćuzanedaćom,onda seonvara; to je sigurno. Igotovoplačućiodprkosauzdignuhpogledpremanebuitihomutokazahjednomzauvijek.

Opetmipadošenapametodlomcionogaštosamnaučioudjetinjstvu.ZvukBiblijezazvoniumomuhu i ja stadoh tiho govoriti sam sa sobom, podrugljivo naslonivši glavu na stranu. Čemu se jabrinemzaonoštoćujesti,štoćupitiiuštoćuodjenutisvojejadnotijelo?Zarsevećnijepobrinuozamemoj nebeski otac, kao što se po - brinuo za vrapce na krovu, i zar on neće iskazatimilostsvojemponiznom službeniku?Bog se prstomdotaknuomrežemojih živaca i zapleo niti.Onda jeBogodmaknuosvojprst,ažiliceikorjenčićimogživčanogsustavaostadoševisjeti.

Iprstjebožjiizrovaorupuumomemozguiučinioranu.Alipoštomesedotaknuoprstomsvojeruke,pustiomeinijemesevišedoticaoiništamisezlanijevišedogodilo.Onmejeostavionamiruipustiomedaidemsasvojomranom.InikakvomezlovišenesnalaziodBoga,kojijeGospodnasvevijekevjekova...

Izđačke jedubravevjetardonosiodomeneglazbu;bilo jedakleposlijedvasata. Izvadimsvojepapire, da vidim mogu li pisati, i u tom času ispadne mi iz džepa pretplatnički blok za brijanje.Otvorimgaiprebrojimjoššestlistića.HvalaBogu!rekohinehotice,mogusebrijatijoškojitjedan,dabarulicunekakoizgledam.Tomaloštomijejošpreostaloodmahmejemalkoodobrovoljilo;pomnoporavnahlistićeizatimihopetstavihudžep.

Ipaknisamuspiopisati.Poštonapisahnekolikoredaka,ništamivišenijepadalonapamet;mislisumibilenegdjeposvedrugdje,pasenisammogaosabratizanekakavnapor.Svakajesitnicadjelovalanameizbunjivalame.Muheimušiceslijetalisuminapapirismetalime;puhaosamdaihotjeram,svesamjačeijačepuhao,aliuzalud.Tesemaleživotinjicepriljubišeuzpapir,napravi-šeseteškimaitakoseodupriješedasusenjihovetankenožicesvijale.Nisamihmogaomaknutismjesta.Uvijekbineštonašlegdjesemoguzadržati,prihvatilebisenogamazakakvuzarezotinuilidlačicunapapiruiostaletakodugonepomičnodoknebisameodlučiledajevrijemedaseudalje.

Nekomejevrijemezabavljalatamalagamad,prebaciosamnoguprekonogeistaoihpromatrati.Najednom zadršće iz gaja nekoliko visokih tonova klarineta i moje misli uzeše drugi pravac.Zlovoljan što ne mogu svršiti svoj članak, gurnem papir ponovno u džep i naslonim se. U tomtrenutku u glavimi se razbistri, te sam bez ikakva umoramogao raščlanjivati i najtananijemisli.Kakosamsebioispružionaklupiigledaoprekoprsasvedonogu,opazihkakomisenogatrzakodsvakogotkucajabila.Napolaseuspravimipogledamsvojenoge,iutomme,trenutkuobuzmenekofantastično,neobičnoraspolože-nje,kaojošnikadadosada;tih,čudnovatsrhprođemiživcima,kaodasukroznjihprošližmarcihladnogsvjetla.Doksamzuriousvojecipele,bilomijekaodasamsusreo dobrog prijatelja ili kao da mi se vratio komad samoga mene; svim osjetilima prođe miosjećajprepoznavanja,suzeminavrunaočiidođemidarazabiremtihišumnizvuktihsvojihcipela.Slabost! velim odlučno, stisnem pesti i ponovim: slabost! Sam sam se sebi stao rugati zbog tihsmiješnihosjećaja,svjesnosamsepravioludim,govoriosamsamsasobomstrogoipametnoisvimsilamanastojaozaklopiti oči, dazaustavimsuze.Kaodanikadau svomživotunisamvidiocipela,staosamihproučavati;njihovumimiku,kadpomaknemnogom;njihovoblikiistrošenukožu,akodtogaotkrivamdajojnaboriibijelišavovidajuizrazinekuposebnufizionomiju.Neštojeodmogvlastitogbićaprešloutecipele,bilesukaomojvlastitiduh,kaodišućikomadsamogamene.

S tim samosjećajemdugomaštao,možda čitav jedan sat.Nadrugi krajmojeklupe sjednenekistarčić:poštojesjeo,živojezapuhaoutaktukoračniceirekao:»Da,da,da,da,da,da,da,zaista!«

Kadsamčuotajglas,kaodamijevihorprohujaoglavom;ostaviosamcipeledaopetbuducipele,iučinimisedajetomevećveomadugokakopostadohplijenomtogsmušenograspoloženja,moždavećgodinadana,moždaveć idvijegodine, jer jevećsveganestajalo izmogapamćenja.Staosampromatratistarca.

Štomebrigaza togčovuljka!Bašmeseništane tiče!Ninajmanje!Samo tošto jeu rucidržaonovine, stari jedan broj s oglasima izvana; činilo se kao da je u njih nešto umotano. Postadohradoznaoinisammogaoskinutiokasnovina;dođemiludamisaodatomoradasunekakveosobitenovine, jedineu svojojvrsti;moja je radoznalost rasla, pa samse staomicati amo-tamopoklupi.Moždasudokumenti,nekakviopasnispisištoihjeukraoiznekogarhiva.Predamnomjelebdjeloneštokaotajniugovori,zavjere...

Čovjek je sjedio mirno i razmišljao. Zašto on ne nosi novine kako ih nose svi ostali ljudi, snaslovomizvana?

Kakvesutoludorije?Činisedaonnebipustiotajsvojsvitakizšakanizaštonasvijetu.Moždagaseneusuđujepovjeritinisvomvlastitomdžepu.Kladiobihseosvojvlastitiživotdasetuneštokrije!

Zagledahsepredase.Upravotanemogućnostdaprozremovutajnovitostučinilamenapolaludimod radoznalosti. Tražio sam po svim džepovima ne bih li našao štogod što bih mogao dati tomčovjeku, pa da s njime započnem razgovor; zgrabim pretplatnički blok za brijanje, ali ga opetostavim.Napokonmipadnenaumnečuvenadrskost,udarihsepopraznomprsnomdžepuirekoh:

-Smijemlivamponuditicigaretu?

Hvala!Onnepuši;okaniose,dapoštedioči,jervećjenapolaslijep.Uostalom,najljepšahvala!

Bolujelivećdugonaočima?Ondanemožečitati,valjdačakninovine?

Nažalost,ninovine.

Čovjekmepogleda.Bolesnesumuočibileprevučenemrenomiizgledalekaostaklene;pogledmujebiotupiostavljaoodvratandojam.

-Vinisteodavde?-upitaon.

Nisam.Zarnemožepročitatininaslovnovinakojedržiuruci?

Jedva.Međutim,onjeodmahprimijetiodanisamodavde,izdaomemojnaglasak.Njegovjesluhvrloistančan.Noću,kadsvispavaju,ončujekakodišuljudiusobidonjegove...

-Štosamonohtiokazati...Gdjestanujete?

Imaosamvećjednulažupripremi.Lagaosamnehoticeinepromišljeno.

-TrgsvetogOlafabroj2..Uistinu?OnznasvakikamennaTrgusvetogOlafa.

Ondjejezdenac,nekolikoplinskihsvjetiljaka,ponekodrvo,onsesvegadobrosjeća...

-Nakojemonobrojurekostedastanujete?

Htio sam svemu tome učiniti kraj, pa ustadoh. Nomojame fiksna ideja o novinama tjerala dokrajnosti.Tajnamorabitiotkrivena,papuklokudpuklo.

Akonemožetečitatinovine,zaštoihonda...

-Mislimdastereklibroj2-nastavičovjekneobazirućisenamojusmetenost.-Kakosezovevašgazda?

Brzo izmislim jedno ime,daga se riješim,u trenokaga složim idobacim, samoda se riješimnapasnika.

-Happolati-velim.

-Happolati, jest -kimnečovjekglavom.Nijemuumakloni jedno jedinoslovoovogneobičnogimena.

Začuđenogapogledam; sjedio je vrlo ozbiljno i zamišljena lica.Tek što sam izrekaoovo ludoime,kojemijetakonenadanopalonapamet,čovjeksepraviokaodagajevećčuo.Međutimjesvojsvitakstaviodosebeijaosjetihkakomiradoznalosttreptiuživcima.Opazimnanovinamanekolikomasnihmrlja.

-Nije li vašgazdapomorac? -upita čovjekbez ikakvaprizvuka ironije. -Činimi se,koliko sesjećam,dajebiopomorac?

-Pomorac?Oprostite,tomoradamujebrat,tajkojegavipoznajete;ovajjenaimeJ.A.Happolati,posrednik.Mislio samdaćečitava stvar s timesvršiti, ali starikaoda je sveproniknuo,na sve jepristajao.Dasamizmislionekodrugoime,naprimjerBarabasRosenknospe,zacijelonebihunjegapobudiosumnje.

-Kakosamčuo,tomoradajevaljančovjek-rečeonirazvezedaljerazgovor...

-O,lukavčovjek-odgovorih-valjantrgovac,posrednikzasvemoguće,zakineskuborovicu,zaruskoperjeipaperje,zakožu,drvo,crnilo...

-He,he,dovraga!-prekinemestari,silnoobradovan.-Stvarno?-Topostajesvezanimljivije.

Promislimukakvusamsepoložajunašao, jednajelažzadrugomizlazilaizmogamozga.Opetsamsjeo,zaboravioinovineivažnedokumente,zapaouvatruiupadaočovjekuuriječ.Lakovjernosttogstarogkepecaučinilamedrskim;htiosamgabezobraznonalagati,veličanstvenopotućiiprisilitigadasezabezekneizašuti.

JelivećčuooelektričnojpjesmaricikojujeHappolatiizumio?

-Kako?...elek...

-Selektričnimslovima,kojasjajeutami!Veličanstvenposao,nebrojenimilijunikruna,ljevaoniceitiskareupunompogonu,zaposlenečetedobroplaćenihmehaničara,kakosamčuo,nekolikostotinaljudi.

-Jest,nevelimništa!-rečečovjekpredase.Višeništanijerekao;vjerovaojesvakojmojojriječi,a ipak se nije čudio.Bio sam semalko prevario u očekivanju da će biti sav izvan sebe odmojihizmišljotina.

Izmislimjošnekolikonevjerojatnihlažiiizgovorimihnasumce.GovoriosamdajeHappolatibiodevetgodinaministromuPerziji.

-ViineslutiteštotoznačibitiministromuPerziji?-upitamga.-Tojemnogovišenegokodnaskralj,tojeotprilikekaosultan,akoznateštojeto.Happolatisebrzosnašaoinikadsenijenašaouneprilici.

ZatimsammupripovijedaoonjegovojkćeriYlajali,vili,princezikojaimatristotineropkinja,teležinapočivaljciodžutihruža,onajljepšembićukojesamikadvidio.TakomiBoga,zacijelogmog

životanisamvidioništaslična!

-Uistinu?Zarjetakolijepa?-upitastarikaodanijeprisebanizagledaseuzemlju.

Lijepa?Onajeprekrasna,zamamnakaogrijeh!Očisujojkaosvila,rukekaojantar.Jedannjezinpogledzavodljivijijeodcjelova,akadmezove,njezinglaspogađaufosformojeduše,kaokakvasvijetlazraka.Zaštodanije lijepa?Smatra li jeonpodvornicomiličimedrugimkodvatrogasaca?Naprosto,onajenebeskakrasota,datakokažem,lijepakaoizbajke.

-Jest,jest!-rečečovjekdoneklezbunjen.

Njegovmejemirljutio;uzrujaomevlastitimojglas,ajasamgovoriosnajvećomozbiljnošću.Zaboravio sam na ukradene arhivske papire, na ugovore s ovom ili onom stranom silom. Mali,plosnatiomotležaojemeđunamanaklupiijavišenisamimaoninajmanjevoljedaseupoznamsnjegovim sadržajem. Posve su me zaokupile vlastite moje pripovijesti, čudnovate su mi slikeprolijeta-leglavom.Krvmijenavalilauglavuijasamsesmijaoizpunoggrla.

Sad je izgledalo da čovjek želi otići. On ustane, ali da ne prekine tek tako naprečac mojepripovijedanje,reče:

-TajHappolatimoradaimagolemeposjede?

Kakosetajslijepi,odvratnistaracusuđujeizgovaratiimekojesamjaizmislio,kaodajetokakvoposveobičnoime,kaonaprimjerimenaštosenalazenacimerimakramarskihdućanapogradu.Nijesespotaknuoninajednomslovuinijedanslognijezaboravio;ovomuseimečvrstousjeklouglavuiunjojseukorijenilo.Postaosamljutit,obuzelomenekakvoogorčenjeprematomčovjekukojeganištanijemoglodovestiuneprilikuisumnju.

-Tovamjaneznam-odgovorimbrzo-todoistaneznam.Uostalom,velimvamjednomzauvijekdasetajčovjek,sudećipopočetnimslovimanjegovaimena,zoveJohanArendtHappolati.

-JohanArendtHappolati-ponovičovjekizačudisemalkomojojžestini,azatimumukne.

-Trebalistevidjetinjegovugospođu-progovorimgotovobijesno-bilajepriličnodebela...No,valjdaminećetenivjerovatidajebilauistinuvrlodebela?

Ne,ontoneporiče,takavječovjekuistinumogaoimatipriličnodebeluženu.

Starijeodgovaraokratkoimirnonasvemojeispadeitražiopritomriječi,kaodasebojidabimogaopogriješitiirazdražitime.

- Idite!Vi, čovječe,moždamislite da vam lažem - viknuh kao izvan sebe. -Na krajumi nećetevjerovati ni to da postoji čovjek s imenomHappolati! U cijelom svom životu nisam vidio tolikozlobeiprkosaujednomstaromčovjeku.Kojivamvragpadanapamet?Moždastepomislilijošitodasamjakakavpotpunisiromahkojitusjediusvojemnajboljemodijeluaudžepunemanidozescigaretama?Natakavpostupakjanisamnavikao,tovammoramreći,itakvoštonećusebidopustitiniodkoga,niodvasaniodbilokogadrugoga!Tolikodaznate!

Čovjek jeustao.Bez riječi iotvorenihusta stajao jepredamnom i slušaomoj ispad, akad sam

svršio,brzojeuzeosklupesvojomotipošao,iliboljerećiotrčaositnimstaračkimkoracima.

Jasamostaoigledaounjegovaleđa,kojasupomaloiščezavalaiizgledalasvevišezgrbljena.Neznamkakojedotogadošlo,alimiseučinilodanisamnikadvidionepoštenijaipokvarenijaleđaodovih,pasenisamninajmanjekajaoštosamtogčovjekanasamario.

Danseprimicaokraju,suncejetonulo,tihisepovjetaracšuljaodrvećem,adadilje,kojesuovdjeuskupini sjedilenaprečki,poustajaše i stadošegurati svojakolica.Osjećaosamsedobro ibiosammiran.Uzbuđenještomemaločasbiloobuzeloposvesesleglo,postaosamumoran ipospan;nijeostao bez učinka onaj silni kruh što sam ga pojeo. U ugodnom sam se raspoloženju naslonio,zatvorioočiipostajaosvepospaniji;zadrijemahipaobihučvrstisan,damiodjednomnijeprišaonadglednikparka,staviomirukunarameirekao:

-Ovdjenesmijetespavati.

- Ne - rekoh i digoh se u tren oka. I tada, u jednommahu, opet iskrsne predamnom savmojbeznadni položaj. Nešto bi ipak valjalo učiniti, ili ovo ili ono!Naći nekakvo namještenje nijemiuspjelo-preporukekojesampokazivaobijahuprevišestareilisupotjecaleodnedovoljnopoznatihosobaadabimogledobrodjelovati;osimtoga,zbogtihsamneprestanihniječnihodgovorapostaomalodušan.Dakle,moja jestanarinausvakomslučaju istekla,pamoramnaćimakakavizlazda jepribavim.Zasveostaloimajošvremena.

Nehoticesamiopetdohvatiourukeolovkuipapir, tesamstaoposvimuglovimapisatigodinu1848.Damizaiskrisamojednajedinamisao,kojubihmogaouhvatitiikojabimistavljalariječiuusta!Tomiseiprijedešavalo,uistinumisedešavalodasudošličasovikadsammogaobezikakvanaporapisatiidrugečlanke,štovišečakivrlouspjelečlanke.

Ievo,sadsjedimnaklupiipišempostotiputbrojku1848,pišemtajbrojuzdužipoprijeko,nasvemogućenačine,ičekamdamidođekakvadobraideja.Rojpraznihmislizujimiglavom,augođajdananazalazučinimezlovoljnimisentimentalnim.Nadošlajejesenipočelasveuljuljkivatiusan.Mušice i kukci padoše već nakon prvog njezina udarca, na drveću i na zemlji razabiru se glasoviživotakoji sebori, zaposlenost,nemir, zujanje, rad, samodaništanepropadne!Svipogaženicrvitrgnusejošjednom,pokažusvoježuteglaveizmahovine,podignunoge,popipajuokosebesvojimdugimticalima,zatimsesruše,protegnuiokrenutrbuhpremagore.Svakabiljkaimasvojuposebnuoznaku,nježni,laganidašakprvestudeni;blijedevlatiizdižusepremasuncu,ališćekojepadašuština zemlji glasovima svilenih buba na putu. To je jesen usred karnevala prošlosti; crvenilo ružaboležljivoje,kaonekonaročitosušičavosvjetlonapurpurnojboji.

Obuzetprocesomraspadanjausredovogusnulogsvemira,pričinihsesebipuzavcemkojipropada.Ustadohosvojennaglimstrahomizakoračihnekolikoputastazom.Ne!viknuosamstisnuvšipesti,tome mora biti kraj! I opet sam sjeo, dohvatio olovku i htio se ozbiljno latiti posla. Ne koristiočajavatikadsesuočimosproblemomneplaćenestanarine.

Polako, sasvim polako stadoše se sabirati mojemisli. Iskoristio sam tu priliku i pisaomirno ipromišljeno nekoliko stranica, kao uvod u što mu drago; ovo može biti izvrstan početak za svemoguće.

Zatimuzehrazmišljationekomodređenompitanjukojebihobradio,onekomčovjekuilistvarina

koje bih se mogao baciti - ali nisam ništa nalazio. Dok sam se tako uzalud naprezao, opet su sepobrkalemojemisli;osjećaosamkakomejemozakjednostavnoizdao,kakomiglavapostajesvepraznrja i praznrja, dokmi napokon nije sjela na vrat potpuno prazna i laka.Tu pustu prazninu uglaviosjećaosamčitavimtijelom,dapačemisečinilodasamčitavizdubljen,odglavepadonogu.

- Gospode, moj Bože i Oče! - uskliknuo sam bolno i ponovio taj uzvik mnogo, mnogo putauzastopce.Iništaviše.

Vjetarješumioulišću,približavalosenevrijeme.Sjediosamjošnekovrijeme,nesvjesnozuriousvojepapire,zatimihsložioipolakogurnuoudžep.Postalojehladno,ajavišenisamimaoprsluka;zakopčahkaputdovrataizarihrukeudžepove.Zatimsedigohipođoh.

Damisesamoovogputanasmiješisreća-makarsamoovogaputa!Gazdaricamejevećdvaputpogledalakaodapita za stanarinu, a ja samsezgurio, zbunjenopozdravio i išuljao se.Više tonemoguučiniti;kadmeteočijošjednompogledaju,otkazatćusobuisreditiračun;takotonemožedaljepotrajati.

Kad sam prispio do izlaza iz parka, ponovno spazih onog starog kepeca što sam ga svojomgoropadnošćubionagnaoubijeg.Tajanstvenesunovineležalenaklupiporednjega:unjimasubilanajraznovrsnija jela, koja je stari sada jeo.Htio sammuprići i zamoliti ga za oprošte - nje zbogsvogaponašanja,alimeodtogaodvratinjegovnačinblagovanja;masnikruhsmaslacempograbiojestarim,odurnimprstimakojisuličilinadesetsvinutihčaporaka-tomisezgadilo,pasamprošaoporednjegaadamuseuopćenisamobratio.Onmenijeprepoznao; ispijenenjegoveočisamosubuljileumeneiništasenijepromijenilonanjegovulicu.

Nastaviosamsvojput.

Prođemporednekolikoizloženihnovina,zaustavimse,izobičaja,predsvakimaodnjihdavidimumalomoglasnikukakvasemjestanude, ibiosamdoistasretneruke, jersamnašao jednokojebihmogaopreuzeti: trgovacizUliceGrönlandtražinanekolikosatidnevnočovjekakojibimuvodioknjige;plaćapopogodbi.Zabilježihadresu,tihosemolećiBogudamidodijelitomjesto;zahtijevatćuza tajposaomanjenego itkodrugi,pedesetoreabit ćemidosta,možda i četrdesetorea,no toprepuštamnjemu.

Kad sam došao kući, nađoh na stolu ceduljicu od gazdarice, kojom me poziva da ili plaćamstanarinuunaprijedilidaštoprijeiselim.Nekajojnezamjerim,alionajeprisiljenadatozahtijeva.SnajdubljimpoštovanjemgospođaGundersen.

Napisao samponudu trgovcuChristieju,UlicaGrönlandbroj 31, gurnuo je u omotnicu i odniodoljenaugao,upoštanskisandučić.Zatimsamsevratiousobuisjeounaslonjač.Postajalojesvemračnijeimračnije.Sadmijevećbiloteškostajatinanogama.

Sutradan,probudihsevrlorano.Kadsamotvoriooči,bilojejošposvemračnoitekdugoposlijetoga začuh kako sat u stanu ispodmene odbija petu.Htio samponovno zaspati, ali nisammogao;ležaosam,bivaosvebudnijiirazmišljaootisućustvari.

Odjednompadneminapametnekolikodobrihrečenica,kojesammogaoupotrijebitizačlanakilipodlistak,takvoštojošnisamizmislio.Takoneštočarobnoisretno.Ležimtuiponavljamteriječii

rečenice, i nalazimda su izvrsne; jedna semisao redala zadrugom.Napokon seposveprobudim,ustanemisegnemizakrevetapopapir iolovku.Kaokrv izprorezanežilešiktala je jednariječzadrugom,slagalesuserečenice,sklapaleucjelinu,prizorjepotekaozaprizorom,izmojegsumozgatekleradnjeiodgovori, iobuzemedivnadobravolja.Pisaosamkaoludibezodmoraispunjavaojedanlistzadrugim.Mislisumidolaziletakobrzoinenadanodamijeumaklomnogofinihsitnicakojenisamstigaozapisati,iakosamsesvimsilamatrudiodasveobuhvatim.Jošuvijeknavaljujunamene;posvesamzaokupljensvojomtemom,svakariječkojunapišemdolazikaosamaodsebe.

To traje dugo, prilično dugo. Kad je prošao taj trenutak inspiracije, kad sam napokon svršio iodložioolovku, ležalo jepetnaestdodvadeset stranicanamojimkoljenima.Akosaduistinu imajukakvuvrijednosttipapiri,ondasamspašen!Skočimskrevetaiobučemse.Bivalojesvjetlije,tesamvećmogaorazabratiobjavusvjetioničarskognadglednikadoljekrajvrata.Kodprozorajebilotakosvjetloda sammogaoza silu i pisati.Odmah samsedakle spremioda te svojepapireprepišemučisto.

Iz ovih semojih fantazija uzdiže čudnovato gusta para od svjetla i boja; zaustavim se sad kodjedne, sad kod drugemisli i velim sebi da je ovo najbolje što sam ikada čitao. Postajempijan odugodnosti, veselje me nadima, pa se sam sebi pričinjam veličanstvenim; rukom važem težinurukopisaipovršnogaprocjenjujemnapetkruna.Nikomenećepastinaumdasecjenkazapetkruna;naprotiv,datigazadesetkrunaznačilobidatigaubescjenje,akoseuzmeuobzirsadržajikakvoća.Nijemibiloninakrajpametidabadavadajemtakoosobitodjelo;znaosamdasetekstoviovakvevrstenenalazenacesti.Iodlučimsezadesetkruna.

U sobi je postajalo sve svjetlije; pogledavši dolje kod vrata, mogao sam posve jasno i beznaprezanja razabrati tanka, skeletu slična slova na oglasu gospođiceAndersen, kojim se oglašavamrtvačkorubljeuvežidesno.Većjedavnoodbilosedamsati.

Ustaosamistaonasredsobe.Kaddobropromislim,tajotkazgospođeGundersendošaomijekaonaručen. To zbilja nije soba za mene; na prozoru nema ni najprostijih zelenih roleta, niti je nazidovima dovoljno čavala da uredim garderobu. A onaj jadni naslonjač u kutu tek je karikaturapravognaslonjača,njemubihsemogaoodsrcanasmijati.Zaodraslačovjekajeprenizak;osimtogajeipreuzak,patitrebaneštopoputnapravezaizuvanječizamakadsehoćešiznjegaizvući.Ukratko,tasobanijeuređenatakodaseunjojbavimduševnimradom,pajenećuduljenizadržati.

Nipodkojimuvjetima!Dostasamdugošutio,trpioiizdržaoutojdaščari.

Sav obuzet nadom i zadovoljstvom i još uvijek potpuno zaokupljen svojim izvanrednimpodlistkom, koji sam svaki čas vadio iz džepa i iščitavao, htio sam odmah i ozbiljno početi saselidbom. Izvukao sam svežanj, jedan cr veni rupčić, nekoliko čistih ovratnika i nešto zgužvanognovinskog papira u kojem sam donosio kući kruh, zatim sam smotao pokrivač i gurnuo ostatakbijelogpisaćegpapiraudžep.Naposljetkusam,zasvakislučaj,pretražiosvekutovedaseuvjerimnisam li štogod zaboravio, pa pošto nisam ništa našao, pošao sam k prozoru i zagledao se van.Mračno, vlažno jutro; kod izgorjele kovačnice ni žive duše, a nategnuto uže za sušenje rublja udvorištu,posvestisnutoodvlage,protežeseod jednogzidadodrugog.Tosamsvepoznavaovećotprije; zato se brzo maknuh od prozora. Uzmem pod ruku svežanj, naklonim se pred objavomsvjetioničarskognadglednikaipredmrtvačkimrubljemgospođiceAndersenteotvorimvrata.

Odjednomsesjetimgazdarice.Ipaksamjojmoraorećidaselim,nekavididaimaposlasurednim

čovjekom.Htio sam joj se i pismeno zahvaliti za ovo nekoliko dana štomi je pustila sobu prekoodređenogvremena.Uvjerenjedasamsadzaduževrijemespašentolikomeobuzelodasam,štoviše,obećaogospođipetkruna,kojećujojdatikadprođemkojidanmimo;svakakosamjojhtiopokazatikakvogječestitogčovjekaimalapodsvojimkrovom.

Ceduljicujojostavihnastolu.

Još jednomsezaustavimnavratimaiokrenem.Ovojasnoosvjedočenjedasamseopetpodigaooduševljavalome i činilo zahvalnimBogu i svemiru, pa sam pao na koljena do kreveta i glasnozahvaljivaoBoguzasvedobrotekojemijetogjutraiskazao.Znaosamja,znao,dajeovoludiloodnadahnuća, koje sam netom proživio i napisao, čudesno djelo nebesa umojem duhu, odgovor namoja jučerašnja jadanja. To je Bog, to je Bog! klicao sam i plakao od oduševljenja nad svojimriječima;načasovesamseprekidaoiosluškivaonenalazilisetkogodnastubama.

Naposljetkuustadoh ipođoh;nečujnošmugnuhnizastube ineprimijećenniodkogadospjehdokućnihvrata.

Ulicesubilesvijetleodkišekojajeujutropadala,nebojevisjelomrkoiniskonadgradom,nigdjenijesjalasunčanazraka.Kolikomožebitisati?Poobičaju,udariosampremavijećniciividiodajeosamipol.Preostajemidaklejošnekolikosati,jernebiimalonikakvesvrhedadođemuredakcijuprije deset, amožda i prije jedanaest sati.Dotlemoram tumarati gradom i gledati da se dokopamkakvogmalogdoručka.Uostalom,nisamsebojaodaćudanaslećigladanupostelju:tasuvremena,hvalaBogu,prošla!Tojepreboljenistadij,ružansan;sadaopetidesvenabolje!

Međutimmijezelenipokrivačpostaotežak,aosimtoga-nisamsemogaosnjimepokazivatipredljudima.

Štoćeomenimisliti?Razmišljaosamdaklegdjedagananekovrijemepohranim.SjetimsedabihmogaopoćikSembu,kojibimigaumotaoupapir.Tadabi toodmahizgledaloljepšeinebibilanikakvasramotadaganosim.Uđemdakleudućanikažemjednompomoćnikuštoželim.

Najprijejepogledaopokrivač,azatimumene;kadjeprimiozamotak,učinilomisedajeprezirnoslegnuoramenima.Tomejeuvrijedilo.

-Dovraga!Buditeoprezniji!-viknuhmu.-Unutrasudvijeskupocjenestaklenevaze;ŠaljemihuSmyrnu.

To jepomoglo- to jesjajnouspjelo.Svakomkretnjomkoju jeotadučiniočovjekkaodame jemoliozaoprošte-nještonijenaslutiodaseupokrivačunalazetakovažnestvari.Kadjebiogotovsazamatanjem, zahvalimmu se na pomoći kao čovjek koji je već češće slao u Smyrnu skupocjenestvari.Otvoriomijevrata,akadsamizlazio,dvaputmisedubokonaklonio.

Lutao sammeđu ljudima na tržnici i zadržavao se najviše oko žena što su prodavale cvijeće uloncima.Velikecrveneružekojihsulaticesjaleoštroikrvavopobudišeumenižudnju,dovodećimeugrešnunapastdajednuukradem,izapitahzacijene,samodadođemštobliže.Akomiostaneštogodnovaca,kupitćuih,pastajalekolikomudrago;moguovda-ondaiprištedjetimalosvojimnačinomživota,padakasnijeopetuspostavimnovčanuravnotežu.

Bilo je deset sati i ja se uputih u uredništvo.Čovjek sa škarama rovao je pohrpi starih novina;urednikajošnijebilo.Nanjegovopitanještoželim, jamupredamsvojvelikirukopis idademmunaslutitidajevrlovažan.Stavljaosammunadušudagapredaosobnouredniku.Kasnijećuvećdoćisampoodgovor.

-Dobro!-rečečovjeksaškaramainastaviprekapatiponovinama.

Činilomisedaonsvetoprimasasvimravnodušno,nonisamrekaoništa-samosammujednakoravnodušnokimnuoiizašao.

Sad sam opet imao vremena. Da se bar hoće razvedriti! Bilo je ružno vrijeme, bez vjetra, bezsvježine, dame su za svaku sigurnost otvorile kišobrane, a i gospodske vunene kape izgledale suspljošteneiturobne.Jošjednomsamprošaoprekotrgaipogledaozelenjeiruže.Najednomosjetimnečijurukunaramenu,paseokrenem.»Gospođica«minazovedobrojutro.

-Dobrojutro-odgovorimpomaloupitnimglasom,daodmahsaznamštoželi.»Gospođica«misenijeosobitosviđao.

Onradoznalopogledanapotpunonovzamotakpodmojimpazuhomizapita:

-Štotonosite?

-BiosamkodSembaikupiosuknozanovoodijelo-odgovorihblazirano-nemoguvišeićitakopohaban;nesmiječovjekbitiškrtpremasvomvanjskomizgledu.

Pogledaomeizabezeknuose.

-Kakoinače?-upitapolagano.

-Dobro,iznadočekivanjadobro.

-Imatelisadakakvozanimanje?

-Zanimanje?-odvratimzačuđeno.-VodimknjigekodveliketrgovačketvrtkeChristie.

- Ah, tako! - reče on i ustukne jedan korak. - Božemoj, tomi je baš drago! Samo da vam neizmamenovacštostegazaslužili!Zbogom!

Malozatimvratise,pokažeštapomnamojzamotakireče:

-Preporučujemvamkrojača.NigdjenećetenaćiboljegakrojačaodIsaksena.Recitemusamodasamvasjaposlao.

Tomi je ipakbilovećpreviše.Kojimpravomguraonsvojnosumojestvari?Štosenjega tičekojegćujakrojačauzeti?Postaosambijesan;poglednatupraznu,iskiće-nufiguruogorčiomeijagapriličnobrutalnopodsjetimnaonihdesetkrunaštoihjeodmeneposudio.Alijošprijenoštomijemogaoodgovoriti,pokajahseštosamgaopomenuo;zbuniosamseinisammugledaouoči;kadje u tom času prošlamimo nas jednamlada dama, brzo zakoraknuh unatrag da je pustim proći iiskoristimtuprilikudaumaknem.

Kamo sada, dok još moram čekati? Prazna džepa nisam mogao otići u kavanu, a nisam imaonikoga poznatog kome bih u to vrijeme mogao svratiti. Instinktivno se odvučem gore u grad,nastojećidautrošimštoviševremenaidućiodtrgado»mitnice«,usputpročitam»Večernjenovosti«koje su upravo izvjesili, siđem niz Ulicu Karla Johana, onda okrenem ravno i udarim premaSpasiteljevu groblju, gdje napokon nađoh jednomirnomjestance na brežuljku pored kapelice. Tusamsjedioumiru,sanjarionavlažnomzraku,drijemaoismrzavaose.Vrijemejeprolazilo.Jelitobaš posve sigurno da jemoj podlistak jednomalo remek-djelo nadahnute umjetnosti?Bog zna nenalazi li se ovdje-ondje po koja pogreška!Ako je tako, na krajumi ga još neće ni primiti, posvejednostavno,niprimiti!Moždajeisrednjeruke,ilidapačeloš;tkomijamčidavećuovomčasunijebačenukoš?...Mojegajepouzdanjanestalo,skočimipojurimsgroblja.

Dolje, uUliciAkers, zavirio samkrozprozor jednogdućana i opazioda je tekmaločasprošlopodne.Tomejeučinilojošočajnijim,jersamčvrstovjerovaodajepodnevećodavnaprošlo,apriječetiri sata nije imalo smisla da potražim urednika. Sudbina mog podlistka ispunila me mračnimslutnjama;štosamvišeonjemumislio,tomisečinilonevjerojatnijimdabihtakonabrzinumogaonapisati nešto čestito. Pisao sam gotovo u snu, s grozničavim mozgom punim sanja. Naravno,prevariosamse ibiočitavog jutrakao izbezumljen, i tonizbogčega!Naravno!...BrzopođemuzUlicuUllevaals,blizuSt.Hanshaugena,dođemnaotvorenapolja,zatimuuske,čudnovateulicekodpilana,prekogradilišta,doksenajednomnisamnašaonapoljskomputeljkukojemunisammogaodogledatikraja.

Ovdjesezaustavimiodlučimdasevratim.Biosamzadihanodhodanjaivraćaosamsepolakoipotišteno.Sreosamdvavozasijena;goničisuležalinavozuipjevali;obojicabijahugologlaviiuobojice je bilo okruglo, bezbrižno lice. Naslućivao sam da će me nagovoriti, dobaciti mi kakvuprimjedbu,iliučinitikakvušalunamojračun.Idoista,kadsamimbioposveblizu,jedanmidovikneiupitameštotonosimpodpazuhom.

-Pokrivačzakrevet-odgovorim.

-Akolikojesati?-upitaon.

-Neznamtočno,alimislimdaćebitiokotri.

Na to se obojica nasmiju i potjeraju mimomene. U tom času osjetim bol od udarca bičem najednom uhu, a šeširmi poleti s glave;mladime lopovi nisumogli pustiti da prođem a dami nenačinekakvunepodopštinu.Malkooglušen,popipamsepoglavi,potompotražimšešir,kojijepaonarubjarka,inastavimput.DoljeučetvrtiSt.Hanshaugensastadohnekogčovjeka,odkojegasaznahdajevećprošločetirisata.

Prošlo četiri!Kazaljka je već pokazivala preko četiri. Zakoračim i stanemgotovo trčati u grad,savijem se i požurimu uredništvo.Možda je urednik već odavna bio ondje: onda je već izašao izureda.Naizmjencesamhodaoitrčao,spotaknuose,bježaozakolima,svepješakeostavioizasebe,natjecaoseskonjima,naprezaosekao luddanezakasnim.Kadsamdošaodozgradegdje jebilouredništvo,utrkuuletimuvežu,učetiriskokauspnemsestubamaipokucamnavratima.

Nemaodgovora.

Izašaoje.Izašaoje,pomislim.Uhvatimzakvaku:vratasuotvorena.Pokucamjošjednomiuđem

unutra.

Uredniksjedizasvojimstolom,licemokrenutpremaprozoru,urucimuperospremnozapisanje.Poštojecuomojusopljenpozdrav,upolaseokrenepremameni,zatreseglavomireče:

-Jošnisamdospiopročitativaščlanak.

Razveselilometoštojošnijepročitao,terekoh:

- Razumije se, dragi gospodine, tomogu imisliti. Uostalom, i ne žuri se tako jako.Možda zanekolikodana,ili...

-Da,da,jaćuvećpogledati.Uostalom,imamvašuadresu,paćuvamodmahjaviti.Jasenisamnisjetioobjasnitimudavišenemamnikakveadrese.

Audijencija je bila završena, i ja se poklonim, učinim korak unatrag i izađem. Nada je i opetusplamtjelaumeni,jošnijesvepropalo,naprotiv-jošsammogaosvedobiti.Mojjemozakpočeoiopet maštati o velikom nebeskom vijeću u kojem su maločas zaključili da ja moram zaslužiti,zaslužitidesetkrunazajedanpodlistak...

Da samo nađem neko konačište! Razmišljao sam kamo bi bilo najbolje da se uvučem, i to mepitanje tolikozaokupilodasamzastaonasredulice.Zaboraviosamgdjesam,stajaosamkaoznakopomeneusredmoraokokojegabjesneibučevalovi.Raznosačnovinagurnemiurukeprimjerak»Vikinga«.Bašjekomičan,isuvišekomičan!

Pogledamokosebeiuplašimse:opetsamstajaopredSembeovimdućanom.

Brzoseokrenem,sakrijemzamotakkolikojevećbilomoguće,požurimnizCrkvenuulicusmeteniplašećisedamemoždanijetkogodvidioizaizloga.ProšaosamporedIngebretaiporedkazališta,zaokrenuokodbiljeterniceiondaudariomimotvrđavepremamoru.Tusampotražiojednuklupuiiznovastaomudrovati.

GdjećupodmilimBogomnaćikonačište?Zarnemabašnikakverupeukojubihsemogaozavućiiprovestinoćdojutra.Ponosmibranidasevratimusvojstaristan;nepadaminapametdakršimriječ; ljutitoodbijamodsebetumisaoiuduhusenasmiješimpomislivšinamalicrveninaslonjač.Asocijacijommisli nađem se najednom u sobi s dva prozora gdje sam nekada stanovao, u UliciHaegdehaugen;nastolustojipunazdjelakruhasmaslacem,kriškekojeuovomčasumijenjajuoblikipostajubiftekom;prekrasanbiftek,snježnobijeliubrus,velikikomadkruhaisrebrnipriborzajelo.Odjednomseotvorevrata,usobuuđemojagazdaricai,glečuda,ponudimečajem...

Tlapnjeiglupisni!Rekohusebidaćemiseopetzavrtjetiuglavipojedemlinešto,daćemiiopetgroznica prohujati mozgom i da ću se morati boriti s istim napadajima ludila. Nisam podnosionikakvajela,eto,takavsamja,tojemojaosobina,mojaosebujnost.

Moždaseipakdosjetimnečemuštosetičekonačišta,jošprijenegozanoća.Nežurise;unajgoremslučajumogupotražitinekomjestanceušumi,cijelamigradskaokolicastojinaraspolaganju,anijebašodvišestudeno.

Predamnomsepružalomoreusvojojteškojtišini,brodoviineotesane,širokokljunebarkerezale

subrazdepoolovnastojpovršini,prugesuseodbijalelijevoidesnoodnjihiklizilesvedalje,doksejastučastodebelidimdizaoizdimnjakaistrojevaiumornoprodiraokrozvlažnizrak.Nijebilonisunca,nivjetra,drvećejeizamenebilovlažno,aiklupanakojojsamsjediobijašehladnaiklizava.Vrijeme je prolazilo, ja sam bio pospan i umoran, osjećao sam studen na leđima; malo zatimprimijetimdamisesklapajuoči.Ijasamihsklopio...

Kad sam se opet probudio, bilo je sve oko mene tamno. Napola gluh i smrznut pograbio samzamotakidaoseutrku.Damibudetoplije,išaosamsvebržeibrže,udaraorukomoruku,toptaonogamaizkojihjenestalovećsvakogosjećaja,itakostigaogoredovatrogasnestražarnice.Bilojedevetsati,značidakledasampriličnodugospavao.

Što da počnem? Negdje se ipak moram skloniti. Zastanem i bacim pogled na vatrogasnustražamicu; pomislim da bih se moždamogao uvući u koji hodnik ako pričekam dokmi stražarokrene leđa.Uspnemsestubamaunamjeridasesčovjekomupustimu razgovor;onmepozdravisvojomsjekirom,čekajućištomuimamkazati.Tauzdignutasjekira,kojejeoštricabilaokrenutakmeni,prođemikaohladanudarackrozživce;zanijemjehodstrahapredtimnaoružanimčovjekominehoticezakoračihunatrag.Nevelimmuništa,samosešuljamsvedaljeodnjega;adatosakrijem,prođem rukompreko čela kao da samnešto zaboravio, i brzo se udaljim.Kad sam se opet našaodoljenapločnikuosjećaosamse spašen,kaoda sam izmaknuovelikojpogibelji.Aondapožurimdalje.

Bilomijestudeno,mučilameglad,postajalomijesveneugodnijeineugodnijeitakosampošaoUlicomKarlaJohana;kleosamusavglas,nebrinućiseštomečujusviprolaznici.Dolje,kodzgradeparlamenta,odmahkodprvoglava,sjetimseodjednomnekomčudnomasocijacijomjednogmladogslikara,svogaznanca,mladogčovjekakojegasamjednomuTivolijuspasioodzaušniceikasnijegaposjetio.PucnemprstimaiuputimseuUlicuTordenskjold,nađemvratasposjetnicomC.ZachariasBartelipokucam.

Onmijesamotvoriovrata.Strašnojezaudaraopopivuiduhanu.

-Dobravečer!-rekoh.

-Dobravečer!Ah, tostevi?!Alidovraga,zaštotakokasno?Moglistedoćidokje jošbiodan.Odondasamnaslikaojošjedansjenikištoštapromijenio.Tomoratepogledatipodanu,sadanebiimalosmisla.

-Pokažitemiipak-rekoh;međutim,nisamnisamznaookojojontoslicigovori.

-Nemoguće,potpunonemoguće!-odvration.-Svećevamsepričinjatižutim.Iondajošnešto...-Onpriđesasvimkmeniišapće:-Večerasjekodmenejednadjevojka,pabibilojakonezgodno.

-No,akojetako,ondadakakootomenemožebitinigovora.

Zaželimmulakunoćiodem.

Nijemi dakle preostalo ništa drugonegoda potražimu šumi neko zgodnomjestance. Samodazemljanijetakovlažna!Udarimpopokrivaču,većpotpunopomirensmišljudaćumoratinoćitivani.Predugo sam semučio nastojeći da nađem konačište u gradu, pa sam se već umorio i svemi je

dosadilo. Smatrao sam užitkom da se primirim, prepustim svojoj sudbini i vucaram ulicama bezijednemisli u glavi. Pošao samprema sveučilištu i ondje na satu vidio da je već prošlo deset, paodandeudarimugrad.NegdjeuUliciHaegdehaugenzaustavimsepredtrgovinomsjelimauizlogu.Krajokrugloghljebaležala jemačkaispavala;odmahizanjestajaojećupsmaslaceminekolikočaša s kašom.Časak sam stajao i gledaou ta jela, a kakonisammogaoništa kupiti, okrenem se inastavimsvojput.Polaganosamišaosvedaljeidalje,satzasatom,doknapokonnestigohugradskibukvik.

Tu skrenem s puta i sjednem da se odmorim. Onda potražim zgodno mjestance, skupim neštosuvarakailišća,priredimležajnajednomhumku,gdjenijebilotakovlažno,potomotvorimzamotakiizvadimpokrivač.Odtogsilnoghodanjabiosamposveiscrpljeniutučen,teseodmahspremihnaspavanje.Dugosamseokretaoamo-tamo,doksenisamdobronamjestio;malkomejeboljelouho,nateklojeodudarcabičem,pananjemunisammogaoležati.Izujemcipeleistavimihpodglavu,aprekonjihrasprostrempapirukojisumikodSembabilizamotalipokrivač.

Svudaokomeneširilaseuzvišenaatmosferamraka;svejeutihnulo,sve.Aligore,uvisini,šumiojevječnipjev,puhanjepovjetarca,kaonekodaleko,bezglasnozujanjekojenikadneprestaje.Takosamdugoosluškivaotoneprekidnobolećivozujanjedamejevećpočelozbunjivati.Tosuzacijelosimfonijesvjetovanadamnom,zvijezdepjevaju...

-Dovraga!-velimiglasnosenasmijem,daseojuna-čim.-Tosusove,prijekouKanaanu!

Iustadoh,paponovno legoh, aondanavukohcipele iopetustadoh,prošetah semaloumraku ilegohnanovo,borećiseitrpećiodstrahaibijesasvedosvanuća,itekondanapokonpadohusan.

Kadsamotvoriooči,većjebiobijelidan,imisliosamdavećmorabitipodne.Obuosamcipele,opetsmotaopokrivačivratioseugrad.Danjeiopetbiobezsunca,ajasamprozebaokaopas;nogesumikaoodumrle,aočimistadošesuzitikaodanepodnosedanjesvjetlo.

Bilasutrisataposlijepodne.Gladmepočelastrašnomučiti,postaosamumoran,asvremenanavrijemehvatalamečakinesvjestica.Zaokrenuosampremazalogajnici,pročitaoizvješenijelovnikinapadno slegnuo ramenima, kao da kuhana slanina nije zamoj želudac.Odavde se uputim premaželjezničkojpostaji.

Odjedanputosjetimčudnovatuomaglicuuglavi.Pošaosamdaljeneobazirućisenanju,aliovogaputabivalomijesvegoreigore,pasamnaposljetkunanekimstubamamoraosjesti.Cijelosemojebiće izmijenilo, kaoda je neštoumojoj nutrini spuznulou stranu, ili kaoda se raz- derala kakvamoždanaopna.Nekoliko samputa dubokoudahnuohvatajući zrak i, začuđenovim štome snašlo,ostao sjediti.Nisambiobez svijesti, jer samsasvim jasnoosjećaoboluuhu, akad jeprošaokojiznanac,smjestasamgaprepoznao,ustaoipozdravio.

Kakav se to bolni osjećaj pridružio ostalima? Je li tomoždaposljedica toga što sam spavaonagolojzemlji?Ili jemoždazatošto jošnisamdoručkovao?Akosepravouzme, ipakjebesmislenoovako živjeti, tako mi rana Kristovih! Ne znam što sam skrivio sudbini da me tako progoni!Najednommipadnenapametdabibilonajpametnijedapostanemlopov,padaspokrivačemodemdo»ujaka«.Mogaobihgazaložitizakrunu,atobimiosiguralotridobraobjeda.Takobihsenekakoodržaodokseneštonenađe.AštosetičeHansaPaulija,njemubihvećneštonadrobio.Ivećsambiona putu prema zalagaonici, ali se pred ulazom zaustavim, zatresem glavom kao da se ne mogu

odlučiti,iondaseopetokrenem.

Štosambiodaljeodzalagaonice,tomejeviševeseliloštosamostaopobjednikomuovojteškojkušnji.Svijestdasamjošuvijekčist ipoštenprostrujimiglavomiispunimedivnimosjećajemdasam čvrst karakter, da sam kao bijeli svjetionik usred uzburkanog ljudskog mora a ne podrtinakakvog broda koju valovi bacaju amo-tamo. Da založim tuđu stvar za jedan pišljivi objed, da senajedem i napijem, da dušu upropastimprvim zalogajem, da crnommrljomuprskampoštenje, dapostanemlopovomizastidimsesampredsobom-nikada!Nikada!Tominijebilanamjera,na toštovišeniujednomtrenutkunisampomislio.Nitkonijeodgovoranzanekontroliranemislištomusevrzmajuglavom,anaročitoneondakadgamučistrašnaglavoboljaikadmrtavodumoranosituđipokrivačpodpazuhom.

Svremenomćesevećneštonaći!PatujejošonajtrgovacizUliceGronland.Jeliproteklopreviševremenaotkakomuposlahsvojuponudu?Nijelisvejednohoćuliprijeilikasnijepovućizanjegovozvonce,padameodbije.Iuopćemusenisamosobnopredstavio.Noipakmogupokušati,moždamiseovogputasrećanasmije;njezinisuputevigdjekadčudnovati.UputimsedakleuUlicuGronland.

Posljednjitrzajštomijeprojurioglavomjakomejeumorio;išaosamsasvimpolakoirazmišljaoštoćurećitrgovcu.Moždajeondobarčovjek;budelidobrevolje,moždamipredujmikojukrunuadagazatoinezamolim;takvimljudimadolazeponekadsjajnemisli.

Ušuljamseu jednuvežu,pocrnimkoljenanahlačamapljuvačkom,daizgledamnekakouredniji,položimpokrivačutamnikutizanekogsanduka,pođemravnoprekouliceiuđemumalidućan.

Unutrasjedičovjekipravituljceodstarihnovina,umjestovrećica.

-MogulirazgovaratisgospodinomChristiejem?-zapitam.

-Tosamja-odgovoričovjek.

Aha!Menijeimetakoitako,biosamslobodandamupošaljemponudu,pasadneznamkakavjeodgovor.

Čovjekponovinekolikoputamojeimeinasmijese.

- Sad ćete nešto vidjeti! - reče i izvadi iz prsnog džepa moju ponudu. - Izvolite, gospodine,pogledatikakobaratatesbrojkama.Svojstelistdatiraligodinom1848.-Ičovjeksenasmijeizpunagrla.

-Razumijesedajetokrivo-rekohkrzmajući-nepribranost,zabuna,morampriznati.

-Vidite,ajatrebamčovjekakojisenebuniubrojkama-rečeon.-Vrlomiježao,vašjerukopistakočitljiv,aivašlistmisesvidio...

Pričekaosamkoji trenutak.Tanije tovaljdanjegovaposljednja.Aonseopetprihvatipravljenjasvojihtuljaka.

-Takomiježao-rekoh-vrložao,alitomisevišenebidogodilo,aiovamalapogreškanemožeznačitidasampotpunonesposobanzaknjigovodstvo.

-To jauopćene tvrdim-odgovorion -alikodmene jeznačila takomnogodasamsesmjestaodlučiozadrugoga.

-Mjestojedaklevećpopunjeno?-zapitam.

-Jest!

-Božemoj,ondavišenemamštotražiti!

-Ne.Vrlomiježao,ali...

-Zbogom!-rekoh.

Sadmeobuzeonekidivlji,brutalnibijes.Uzeosamsvojsvežanjizveže,stisnuozubeistaonasrtatinamirneprolaznikenapločniku,nemolećiihzaoproštenje.Kadjenekigospodinstaoipozvaomenaredzbogmogaponašanja,okrenuosamse,zatuliomu tek jednu jedinubesmislenuriječuuho,gurnuomu stisnutu šakupodnos i krenuodalje; uhvatilomenekakvo slijepobjesnilo koje nisammogao obuzdati.Gospodin je stao dozivati redara - ništa bolje u tom trenutku nego imati posla skakvimstražarom!Namjericeusporimkorakedamedostigne,alinijedošao.Jelitomoždapametno,dase izjalovenajmučniji,najozbiljnijipokušaji jednogčovjeka?Čemusamnapisaogodinu1848.?Štomeseticalataprokletagodina?Sadmoramgladovatiicrijevamisesvijajukaocrvi,anigdjenestoji napisano da cu do večera naćima i koricu kruha. I što je bivalo kasnije, to sam se osjećaoprazniji, duševno i tjelesno; svakog sam se dana upuštao u sve nečistije poslove. Lagao sam bezcrvenila,varaosiromašneljudezastanarinu,boriosedapačeslupeškimpobudamadaprodamtuđipokrivač - i sve to bez kajanja,mirne savjesti.Moja je duševnost stala gnjiti, u njoj niknuše crnegljive, šireći se sve dalje.A gore na nebu sjediBog, bdije nadamnom i pazi da semoja propastprovedeposvimpravilima,sigurnoipolagano,pazećidaseneizađeiz takta.Uponorupaklenompak bježe vragovi i srde se što se tako dugo odupiremda počinimkakav velik zločin, neoprostivgrijeh,zakojimeBogusvojojpravednostimorabacitiubezdanpakleni...

Išaosambrzo,svebrže,ondaodjednomzaokrenuonalijevoiprispiouznojeniljutunekojarkoosvijetljeno i lijepo dekorirano predvorje. Nisam stao ni na jednu sekundu, a čudno je uređenjepredvorjatakobrzoprodrloumojusvijest;doksamjuriouzastube,mojempogledunijeumaknulani jedna jedinasitnicanavratima,ukrasima,podu,sve je tostajalo jasnopredamnom.Nadrugomkatusnažnopovučemzazvonce.Zaštosamstaobašnadrugomkatu?Zaštosampovukaobašzaovozvonce,kojejenajdaljeodstubišta?

Mladadamausivoj,crnoobrubljenojhaljiniotvorimivrata;trenutakmejezačuđenopromatrala,aondajezatreslaglavomirekla:

-Ne,danasnemamoništa.-Iučinikretnjukaodaćezatvoritivrata.

Zaštosamseutakvoštoupustiostomženom?Onameočiglednosmatraprosjakom.Odjednomseohladim, osjetim se smirenim. Skinem šešir, s poštovanjem se naklonim, kao da nisam čuo što jekazala,iizgovorimjakouljudno:

-Oprostite,gospođice,štosamtakojakopozvonio;nisamznaodaimatetakojakozvonce.Stanujeliovdjebolestangospodinkojijeunovinamaoglasiodatrebačovjekakojibigavozioukolicima?

Onajekojitrenutaknepomičnostajalairazmišljalaotojmojojlaži.Činilosedasenjezinsudomenipokolebao.

-Ne-rečenaposljetku-tunemanikakvogbolesnoggospodina

-Ne?Onako,postariji?Vozitidvasatadnevno.Četrdesetoreaposatu.

-Ne.

-Onda još jednommolim za oproštenje - rekoh;možda stanuje na prvomkatu.Za svaki slučajpreporučujem jednog čovjeka, moga znanca, za kojega garantiram. Ja sam iz porodice Wedel-Jarlsberg.-Naklonimsejošjednomiodem.Mladajedamapocrvenjela,odzabunesenijemoglanimaknuti,negojeostalastajatinavratimaigledatizamnomdoksamsilaziostubama.

Meniseopetvratimiriuglavimijepostaloposvejasno.Ženineriječidamidanasnemožedatiništadjelovale sunamenekaohladan tuš.Zar jeveć takodalekodošloda svatko smijepomisliti:Evo,ideprosjak,jedanodonihkojimasedajejelokrozvratanahodniku.

UUliciM0llerstanempredjednomkućomiudahnemmirispečenamesa;većsamstaviorukunakvakuibezrazmišljanjahtioući,aliseuposljednjičasosvijestiminastavimsvojput.Dođemblizutržnice,dapotražimklupuidaseodmorim,alinasvakojjenetkosjedio.Uzaludsamobišaoskrozoko crkve - ni jednogmjesta za sjesti. Naravno, rekoh ljutito sam sebi, naravno, naravno! I opetodem.Koduglatržnicesvratimdovodoskoka,popijemnekolikogutljajavodeipođem,vukućinogekao da su od olova. Pred svakim sam izlogomdugo stajao i gledao za svakimkolima koja su seprovezlamimomene.

Uglavisamosjećaovrućinu,ausljepoočicamamiječudnoudaralo;vodakojusampopionijemipomogla, negomi je po njoj postalo samomučno.Tako sam stigao naSpasiteljevo groblje. Sjeosam,nasloniolaktovenakoljena,aglavupoduprorukama.Utakozgurenompoložajuosjećaosamseposveugodnoinisamvišeosjećaoizjedanjeuprsima.

Nagranitnojpločiporedmeneležaojeklesarnatrbuhuiurezivaonatpis;imaojeplavenaočaleipodsjetiomenaznancanakojegasamgotovovećzaboravio,bankovnognamještenika,kojegasamjošprijenekogvremenaviđaoukavani»Oplandske«.

Samodaotjeramtajstidodsebe,padaseobratimnjemu!Damuotvorenokažemistinu,damisadide vrlo slabo i dami je to životarenje došlo već do grla!Mogumu dati i pretplatnički blok zabrijanje...Vragodnioipretplatničkiblokzabrijanje!Karticeuvrijednostiodjednekrune!Inervoznoposegnemzatimblagom.Nenašavšiihdovoljnobrzo,skočimuznemireno.Ondaihsavznojanodstraha napokon nađemna dnu prsnog džepa s drugim čistim i ispisanim papirima bez vrijednosti.Nekolikoputaprebrojimtihšestlistića,itonajprijeodsprijedapremastraga,paobratno;zameneoni nisu imali više nikakve vrijednosti; zar nemogu ostati da se i ne brijem?Tako bih došao dopolukrunke, do bijele polukrunke u srebru iz rudnika Kongsberg! Banka se zatvara u šest sati, aizmeđusedamiosammogupričekatitogsvogčovjekapredkavanom»Oplandske«.

Dugosamsjedioveselećisetojmisli.Vrijemejeprolazilo.Ukrošnjamakestenovašumiojevjetar,dan se primicao kraju. Nije li ipak nedostojno mene da dođem sa šest listića k mladiću koji jenamještenubanci?Moždaonimausvomdžepudvačitavapretplatničkablokazabrijanje,smnogo

čišćimifinijimlistićimaodmojih?Tkozna?Ipretražiosamsvedžepovenebihlinašaomoždajošštodrugo,damupridodam,alinisamnašaoništa.Damuponudimsvojukravatu?Posvelakomogubiti i bez nje, naročito kad kaput čvrsto zakopčam, a to ionakomoram činiti, jer nemam prsluka.Odvežemdaklekravatu,širokuvrpcukojamijepokrivalapolovicuprsa,brižnojeočistimismotamzajedno s blokomzabrijanjeukomadbijelogpisaćegpapira.Zatimnapustimgroblje i uputim sepremakavani.

Uranavijećnicipokazivalajesedamsati.Zadržavaosamseublizinikavane,prolaziogore-doljeporedželjezneogradeioštropromatraosveonekojisudolaziliiodlazili.Napokon,okoosamsati,opazimmladogčovjekakakosvježielegantanideulicompremakavani.Kadsamgaspazio,srcemizakucabrzokaoupticeijabezrijecipozdravanasrnemnanjega.

-Jednupolukrunku,staridruže!-navalimsasvimdrsko-ovdjeimateprotuvrijednost...-ipritommugur nemurukuzamotak.

-Nemam-odgovorion-bogami,nemam!-Ipritomeiskrenesvojnovčanikpredmojimocima.Sinoćsamlumpaoiostaobezpara;vjerujtemi,nemamništa.

-Nemojte,dragi,valjdaćebititako-natoćuja,pokazujućidamuvjerujem;panijeimaorazlogada zbog takve sitnice laže. Pričinilo mi se čak da su mu se modre oci orosile dok je tražio podžepovimainištanijenalazio.Zakoraknemdaćuotićiivelimmu:

-Oprostite,utrenutačnojsamoskudici.

Većsampoodmakaokomadputa,kadmeonzazvanatrag-radizamotka.

-Zadržiteto,samozadržite!-odgovorimmu-nekavamostane!Tosusamomalenkosti...ništa...poprilicisveštoimam!-Biosamdirnutsvojimvlastitimriječima;onesutakoneutješnozvučaleusumračnojvečeri,dasamzaplakao.

Vjetarjezapuhaojače,oblacisusedivljegonilinebom,aumrakukojisespuštaopostajalojesvehladnije. Plakao sam cijelom ulicom; obuzelo me smilovanje prema samome sebi, pa sam bezprestankaponavljaonekolikoriječi,usklikkojimijeuvijekiznovaizmamljivaosuzekojejedvaštosuprestale:OBože,kakoboli!OBože,kakoboli!

Prođesat-prođepolaganoitromo.NekosamsevrijemezadržaouUliciTorv,sjedionakućnimpragovima, šuljao se u veže kad bi netko prolaziomimo, i bezmisli buljio u sjajno rasvijetljenetrgovine, u kojima su ljudi rukovali novcem i robom; napokon sam za nekakvom hrpom dasakaizmeđucrkveitržnicenašaomirankutić.

Ne, danas više nemoguu šumu, pa dogodilo se štomudrago; nemamviše ni snage, a i put jepredalek.Htiosamprovestinoćonakokakobudeiostatigdjesamibio;budelihladno,mogušetatiokocrkve;nećuvišemnogopromišljati.Takosamsenaslonioizadrijemao.

Uokolojezanijemjelabuka,trgovinesusezatvorileisvesamrjeđečuokorakeprolaznika.Malo-pomalougasilasusesvjetlanasvimprozorima...

Otvoriosamočiiopazionekakvuspodobupredsobom;posvijetlimgumbimaodmahnaslutimda

jetostražar;licamunisammogaorazabrati.

-Dobravečer!-rečeon.

- Dobra večer! - odgovorim i prestrašim se. Zbunjeno ustanem. On je stajao nepomično predamnom.

-Gdjestanujete?-zapita.

Iz običaja i bezduga razmišljanja rekohmu svoju staru adresu,malumansardnu sobicu iz kojesamjučeriselio.

Onjejošuvijekstajaopredamnom.

-Jesamlipočiniokakvozlo?-upitamplaho.

-Ne,dapače!-odgovorimion.-Alibisvakakobiloboljedapođetekući,ovdjejehladnospavati.

-Jest,istinaje.Osjećamdazbiljapostajehladno.

Ipoželjevšimulakunoć,instinktivnoudarimpremasvomnekadašnjemstanu.Budemlidovoljnooprezan,mogaobihdospjetigoreadamenitkoneprimijeti;odposljednjegkatadomansardeimasvegaosamstuba,asamodvijeposljednješkripe.

Na dnu stubišta izujem cipele i počnem se uspinjati. Posvuda tišina; u drugom katu začujemudaranjesata;jednojedijetetihoplakaloitojebilosve.Napokonnađemsvojavrata,podignemihmalkonašarkama,otvorimihpostarojnavicibezključa,uđemusobuizatvorimnečujnovratazasobom.

Sve je bilo onako kako sam ostavio; zavjese su pomaknute na stranu, a krevet stoji prazan; nastoluje nešto bijelo, zacijelomoja cedulja za gazdaricu; nije dakle ni dolazila otkako sam otišao.Popipamtubijelumrljunastoluinasvojevelikoiznenađenjeosjetimdajetolist.Odnesemgadoprozora i, koliko sam u tami mogao, stanem odgonetati nečitljivo napisana slova, te napokonprepoznam svoje vlastito ime. Aha, pomislim, to je odgovor od gazdarice! Zabranjuje mi daprekoračimprag,kadmipadnenapametdaseopetvratim!

Ipolagano,sasvimpolaganonapustimsobu.Ujednojrucinosimcipele,udrugojlist,aispodrukepokrivač.Stisnemzube i naprstima se spustimniza škripave stube.Sretno sam stigaodolje i opetstajaopredkućnimvratima.

Tu navučem cipele, mučeći se s time prilično dugo, i pošto sam ih obukao posjedim još kojitrenutak;kadsambiogotov,zagledahsebezmislipredase,držećilisturuci.

Naposljetkuustanemipođem.

Gorenaulicizatreperižutosvjetloplinskesvjetiljke.

Zakoračimpremasvjetlu,naslonimzamotakostupsvjetiljkeiotvorimlist-svetovrlopolagano.

Kaodami jezrakasvjetlaudarilauprsa;čujemkakomise iznjih izvinuotihizvuk,besmislenipoklik radosti: pismo je bilo od urednika,moj je podlistak primljen i upravo se slaže! »Nekolikomalih promjena... nekoliko pravopisnih pogrešaka... napisano s mnogo talenta... sutra će bitiobjavljeno...desetkruna...«

Nasmijemseizaplačem,velikimkoracimazagrabimnizulicu,zaustavimse,padnemnakoljenaislatkosezakunemuveličanstvenumodrinu.Isatisuprolazili.

Cijelunoć,doknijesvanulojutro,pjevaosampoulicamailudodveseljaponavljaobezprekida:Napisanosmnogotalenta,daklemaloremek-djelo,djelomajstora.Idesetkruna!

Drugidio

Nekolikotjedananakontogabiosamjednevečerivani.Opetsambiona jednomgroblju inapisaočlanakzanovine;doksambiozaokupljennjime,došlojeidesetsati,spustiosemrakigrobljanskavratamorala su se zatvoriti. Bio sam gladan, vrlo gladan; deset kruna doteklo je samo za kratkovrijeme;sadvećdva-tridananisamništajeoiosjećaosamumoriiscrpljenostodpisanjaolovkom.Udžepusamimaonekakavnožićisvezanjključeva,aliniprebitepare.

Kad su se grobljanska vrata zatvorila, trebao sam zapravo poći kući, ali iz nekog instinktivnogstrahapremasobiukojojjebilopraznoihladnozatumarahdaljemimovijećnice,siđohpremamorusvedonekeklupenaželjezničkommostu,gdjesjedoh.

Utommečasunijemučilabašnikakvatužnamisao,zaboraviosamnasvojunevoljuiosjećaosespokojnopripogledunamore,kojesetumirnoilijeposteraloupolutami.Postarojsamsenavicihtio razonoditi čitanjem članka, koji semojem izmučenommozgu činio najboljim što sam dotadnapisao.Izvukaosamrukopisizdžepa,priniogasasvimdoočiju,kakobihmogaočitati, ipreletiojednustranicuzadrugom.Okomenejebiladubokatišina;moreseprostrlokaomodrisedef,amalesuptice lijetalebezglasanadamnom.Neštodalje stražario je redar, inačenije biloni živeduše ičitavajelukautonulaudubokutišinu.

Jošjednomsampregledaosvojuimovinu:džepninožić,svežanjključeva,alininovčića.Opetsamsegnuo u džep i izvukao papire. To sam učinio sasvimmehanički i nesvjesno. Izabrao sam jedanneispisanipapiri-bogznaotkudmijedošlatamisao-napraviozamotak,opreznogazatvorio,kaodajepun,ibaciogadalekonapločnik;vjetargajeodniojošdalje,aondasepapirsmirio.

Najednomjenamepočeladjelovatiglad.Gledaosamubijeli,papirnatizamotakkaodajekrcatsrebrnimnovcemisilomsehtjedohuvjeritidauistinuimaneštounjemu.Trudiosamsedapogodimsvotu-pogodimlipravo,onajemoja!Zamišljaosamnadnumale,lijepekomadepodesetorea,agoredebelekrune-cijelizamotakpunnovaca!Gledaosamunjegaširomotvorenihočijuisamsamsebenagovaraodagaukradem.

Odjednomzačujemkakokašljestražar-kakomijesamomoglopastinapametdaijaučinimtoisto. Ustao sam s klupe i zakašljao, ponovio to tri puta uzastopce, da bi on čuo. Kako li će senasamariti s timzamotkomakodođeovamo!Veseliosamse toj lupeštini,zadovoljno trljao ruke isjeo natrag na klupu.Al će spustiti nos kad vidi kako se nasamario, pas stražarski!Ova deranskanepodopština činilami se kao nešto zbog čega bih semogao naći u posljednjemkrugu pakla.Odgladisambiopijan,gladmeopila!

Zanekolikotrenutakadošaojestražar.Ogledavaosenasvestrane,zveckajućiželjezomokovanimcipelamapopločniku.Išaojepolagano-taimaojecijelunoćpredsobom.Zamotaknijeopaziotakodugo dok se nije našao tik pred njim. Tada se zaustavio i uzeo ga promatrati. Ovako čist i bijel,izgledamu dragocjen;možda kakvamala svotica, hm, nekoliko srebrnjaka?...On ga digne.Hm!?Lakoje,vrlolako.Moždasamokakvoskupocjenopero,nakitzašešir...Iopreznogaotvorisvojimvelikimšapamatepogledaunutra.Ajasamsesmijao,smijao i lupaopokoljenima,smijaosekao

luđak.Ninajtišizvuknijeizašaoizmojegagrla;mojjesmijehbiotihisušičav,iskrenkaosuze...

Tadaseopetzačulozveketanjepopločnikuistražarjeotišaoprekomosta.Sjediosamtusasuzamauočimaiudisaozrak,gotovoobeznanjenodgrozničaveveselosti.Staosamglasnogovoriti,pričaosebi o tom papirnatom zamotku, oponašao kretnje jadnog stražara, zavirio u praznu šaku i suživanjem ponavljao: - Kašljao je kad ga je odbacio! - A onda se tim riječima pridružiše nove,impulzivnije,papreokrenušečitavurečenicutejeonasadazavršavalariječju»kašljuc«.

Takosamunedogledvariraoturečenicu,ivećjebilakasnavečerkadjemojeveselostinestalo.Zatimsespustinamesanjarskimir,nekakavugodanumorkojemsenisammogaooduprijeti.Postaloje mračnije, laganije povjetarac mreškao površinu sedefastog mora. Brodovi sa svojim u nebouperenim jarbolima i crnim hrptenja- čama izgledali su kao neke šutljive grdosije, čekajući menakostriješenihčekinja.Višenisamosjećaonikakveboli:otupjelajeodgladi.Umjestotogaosjećaosamsenekakougodnopraznim,netaknutimodsvegaštojeokomene,ibiosamveseoštomenitkone vidi. Položio sam noge na klupu i naslonio se: tako sam najbolje mogao uživati u svojojodijeljenosti. Namojoj duši nije bilo ni oblačka, i koliko sam se godmogao domisliti - nikakveneugodno - sti, nikakve radosti, nikakve želje. Ležao sam otvorenih očiju u nekom stanjusamoopojnosti-takosamseosjećaodalekoodsvega.

Jošuvijekniglasa,damezbuni;tablagatamaokomenesakrilajesvemirizakopalameudubinemira-samojepraznošuštanjetišinezujaloumojimušima.Isamoćemeovemrkegrdosijeprivućiksebikadsenadmorespustinoć,inositćemeustrane,dalekezemljeukojimanemanesretnihljudi.IponijetćemeudvoracprincezeYlajali,gdječekajunameneslućenekrasote,većeodsvihljudskihkrasota.Aonaće samasjeditiu raskošnojdvorani,gdje je sveodametista,naprijestoljuodžutihruža,ipružitćemirukukaduđem,pozdravitimeipoželjetimidobrodošlicukadjojsepribližimipadnemprednjomnakoljena:-Dobromidošaoumojuzemlju,viteže!Većdvadesetljetačekamnate,zovemteusvimzvjezdanimnoćima,ikadsitijadikovao,jasamplakalaovdje,akadsispavao,prikazivaosimiseunaljepšimsnima!... I lijepameYlajaliuzimazaruku, idesamnomivodimebeskrajnimdvoranamapokojimamisilnomnoštvodovikuje»Živio!«-vodimesvijetlimvrtovimaukojimasešaliiigratristotinemladihdjevojaka,aondamedovodiujednudrugudvoranu,gdjesveblistaodnajčišćegsmaragda.Ovdjesjasunce,kroz trijemoveidvoraneodjekujuzvucinevidljivihzborova i struje opojni mirisi. Držim njezinu ruku u svojoj, osjećam kako mi čar te neizmjerneraskoši prodire u krv; svojom rukom obuhvaćam njezine bokove, a ona mi šapuće: »Ne ovdje,hajdemojošmalodalje!«-imiulazimoucrvenudvoranu,gdjejesveodrubina,gdjesesvecakliodsjaja,ituklonemnatle.Osjećamsamokakomegrlenjezineruke,njezinmidahstrujiuliceionamišapće:»Dobromidošao,dragi!Poljubime!...Poljubime!...Jače...jače...«

Ležećitakonaklupi,vidimzvijezdepredočima,imislimiuronišeubujicusvjetlosti...

Zatim sam pao u san, a probudiome stražar. Sjeo sam, nemilosrdno dozvan u život, u ljudskubijedu.Prvimojosjećajbio jeneko tupočuđenje, jersamsenašaopredotvorenimnebom;alimeodmah,umjestočuđenja,obuzmegorkatuga;umalonezaplakahodbolaštosamjošnaživotu!Doksamjaspavao,bilasespustilakiša,pamijeodijelobilopromočenoiosjećaosamledenustudenusvimudovima.Mraksezgusnuo,ali,napregnuvšioči,mogaosamrazabratiobličjestražarakojijestajaopredamnom.

-Ta...ko-rečeon-asadustanite!

Odmah samustao, a dami je zapovjedioda legnem, jabihga isto takoposlušao.Bio samvrlopotištenibezsnage,aktomesejoš,bašuistometrenutku,opetjavilaglad.

-Pričekajte!-viknezamnomstražarikaozasebenadoveže:-Glupanjezaboraviošešir!-Aondamireče:-Ta...ko,no,sadmožeteići!

-Menisetakođerpričinilokaoda...kaodasamneštozaboravio-promucamnesvjesno.

-Hvala.Lakunoć!

Teturaosamdalje.

Daimammakarmalikomadićkruha!Mali,slatkiraženihljepčić,dagauhodugrickam!Zamisliosamodmahiodređenuvrsturaženogkruhakojisamhtiogrickati.Biosamstrašnogladan,zazivaosmrt,postaosentimentalaniplakao.Mojojnevoljinemakraja!Odjedanputsamzastaonasredceste,lupionogamaozemlju iglasnoopsovao.Kakome jeonostražarnazvao?Glupan?!Jaćumuvećpokazatištoznačinazivatimeneglupanom!Potomseokrenemiotrčimnatrag.Umenijesvekipjeloodjada.Doljenacestispotaknuosamseipao;tomenijesmetalo-skočiosamnanogeitrčaodalje.Međutim,kadsamstigaodoželjezničkogmosta,biosamvećtolikoumorandavišenisambiokadartrčatisvedomosta;aimojaseljutinavećbilaohladila.Napokonsamstaoiudahnuozraka.Nijeli,nakrajukrajeva,sasvimsvejednoštomijerekaostražar?

-Jest,aliipaknemogusvaštadopustiti!–Svakako-prekinemse-noonneznabolje!-Itamijeisprikabiladovoljna,pasamjejošdvaputaponovio:onneznabolje!Iondasamseokrenuoivrationatrag.

Božemoj,štotisvenepadanaum!-misliosamljutito-tejausredmrklenoćimorambježatikaoluđakprekouličnogablata!Gladmejeizjedalainijeminičaskadavalamira.Gutaosamslinu,dasemakartakonasitim,činilomisedaitopomaže.Većčetiritjednajedemveomaslabo,pakakvočudoštosumojesnageuposljednjevrijemevidnosmalaksale.Kadsamjošbio tolikosretandasamnaovaj ili onaj način zarađivao po pet kruna, taj mi novac nikada nije dotekao tako dugo da seoporavim,pamejetovječnogladovanjepotpunoskršilo.Najgoremijebilouleđimairamenima:svrdlanje u prsima mogao sam na trenutak umiriti tako da jako zakašljem ili da hodam sasvimpognuto,aliramenimai leđimanikakonisamznaopomoći.Zaštobašmeninikakodazasjasunce?Nemam li ja jednako pravo na život kao i svatko drugi, kao antikvar Pascha ili otpremnikHennechen?Zar nisumoja ramena kao u diva i nemam li dvije snažne ruke kojimamoguma štoraditi; tazarnisamuUliciMpller tražiomjestodr vosječe,samodaprivredimzakruhsvagdašnji?Zarsammoždalijen?Nisamlisetrudiodanađemmjesto,slušaopredavanja,pisaočlankezanovine,i danju i noću radio i čitao kao lud?Nisam li živio kao škrtac, jeo kruh imlijeko kad sam imaomnogo,asamokruhkadsamimaomalo,igladovaokadnisamimaoništa?Zarsammoždastanovaouhotelu,ilisammoždaimaonekolikosobauprvomkatu?Eto,stanujemunekakvojrupiizkojejeisam Bog zajedno s ljudima pobjegao prošle zime, jer je u nju padao snijeg. Sve mi je to posvenerazumljivo!

Otomesametorazmišljaovraćajućise,beztrunkazlobeilizavistiiligorčineumislima.

Staosamprednekomtrgovinombojaizagledaosekrozprozor;pokušaosampročitatinatpisenanekolikočvrstozatvorenihkutija,alijebiloprevišemračno.Ljutnasamasebezbogtogaigotovo

bijesanštonemoguotkritištosadržetekutije,čvrstosamkucnuopostakluipošaodalje.Gorenauliciopazimstražara.Ubrzamkorake,stanemposvedonjegaidobacimmubezikakvapovoda:

-Desetjesati.

-Nije,negodva-odgovorioninapravizačuđenolice.

-Nijedva,negodeset-velimja.-Bašjedeset.

Isavsetresućiodsrdžbe,napravimjošnekolikokoraka,stisnemšakeipromrsim:

-Čujeteli!Znatelividajedesetsati?!

Onječasakpromišljao,promatraome,začuđenobuljioumeinaposljetkurekaosasvimmirno:

-Usvakomjeslučajuvrijemedaodetekući.Dajapođemsvama?

Tameljubaznostrazoružala;osjećaosamkakomisuzenavirunaoči,tebrzorekoh:

-Ne,hvala!...Jasamsamopredugolumpao...ukavani...najljepšahvala!

Ikadsamzakoračiodapođem,ondodirnerukomsvojukaciguuznakpozdrava.Tamenjegovaljubaznostjošvišesvladala,temijedošlodazaplačemštonemampetkrunakojebihmutakoradodao.Staosamigledaozanjimkadsepolakoudaljio,lupiosepočeluiplakaotojačeštoseonvišeudaljavao. Psovao sam samoga sebe zbog svog siromaštva, iznalazio kojekakve psovke, pogrdnaimena,ružneriječi,kojimasamseondaobasuo.Takojetoišlosvedotledoknisamdošaonadomaksvojekuće.Došavšipredkućnavrata,opazimdasamizgubioključ.

Ta,dakako! - rekohogorčeno, zaštodane izgubimključ?Stanujem tuudvorištu, gdje sudoljestaje,agorelimarija;vratasenoćuzatvarajuinitkoih,nitkonemožeotvoriti-pazaštodaondaneizgubim ključ? Mokar sam kao pas, malko gladan, sasvim malčice gladan, a u koljenima dosmiješnostiumoran-pazaštodaganeizgubim?Štoviše,zaštoniječitavakućajednostavnonestala,kadsamjadošaoihoćuući?...I,otvrdnuoodgladiipropalosti,samsamsesebinasmijao.

Čuosamkakoustajiudarajukonj i imogaosamdogledati svojprozor;alivratanisammogaootvoriti,nisammogaoući.Umoraniogorčen,odlučimsevratitinamostipotražitiključ.

Opet je počelo kišiti i već sam osjećao kako mi voda prodire na leđima do gole kože. Kodvijećnicepadneminapametjednadivnamisao:zamolitćupolicijudamiotvorivrata.Smjestasamseobratiojednomstražaruitoplogazamolionekapođesamnomi,akomože,otvorimivrata.

Jest, da može, ali on ne može; nema on ključeva. Policijski ključevi nisu ovdje, oni su ukriminalističkomodjelu.

-Štoćusada?

-Parazumijese,uhotelispavati!

-Aliuhotelnemogu,nemamnovaca.Dugosamlumpao...ukavani...znate!...

Nekosmovrijemestajalinastubama ispredvijećnice.On je razmišljaoštoćesamnom.Kiša jelijevala.

-Pođiteunutradodežurnogikažitemudastebezkrova-reče.

Bezkrova?Tomijošnijepalonapamet.Jest,dovraga,tojedobraideja!Iodmahsamzahvaliostražaruzatuizvrsnumisao.

-Dalidasamojednostavnouđemunutraivelimdasambezkrova?

-Samojednostavno!...

-Vašeime?-upitamedežurni.

-Tangen...AndreasTangen.

Neznamzašto sam lagao.Moje sumislipolijetalekao lude, te samsedosjećao ivišeno što jetrebalo; ovo mi je strano ime palo u jednom času na um i ja sam ga izgovorio bez ikakveproračunatosti.Lagaosambezpotrebe.

-Zanimanje?

To je značilo datimaha svojojmašti.Hm, zanimanje!?Kakvo je bilomoje zanimanje?Najprijesamhtiokazatidasamlimar,alisamuzeoimekojenemabašsvakilimar,aosimtoganosiosaminaočale. Učini mi se najzgodnije da budem drzak. Stupim korak naprijed i izgovorim čvr sto isvečano:

-Novinar.

Službujućisetrgneprijenoštojezapisao,ajasampredogradomstajaovelik,kaokakavdržavnisavjetnik koji je ostao bez krova.Nije pobudilo nikakve sumnje što sam otezao s odgovorom. Pakakobiipobudilo-novinarkodvijećnice,bezkrovanadglavom!

-Kodkojihstenovina,gospodineTangen?

-Kod»Jutarnjihnovina«-rekoh.-Nažalost,večerassammalopredugolumpao...

- Ah, to nećemo ni spominjati! - prekine me on i nastavi smiješeći se: - Kad mladež malkoprolumpa...posverazumljivo...-I,okrenuvšisepremajednomstražaru,poštojeustaoiuljudnomisenaklonio,reče:-Poveditegospodinagore,urezerviranoodjeljenje.Lakunoć!

Hladanmijeznojoblioleđa,biosamdrzakistisnuošake,dabudemtvrd.Samodanisamumiješao»Jutarnje novine«! Znao sam da će urednik Friele škripati zubima od bijesa, a kad je u braviškljocnuoključ,tajmejezvukpodsjetioupravonato.

-Plingoridesetminuta-rekaojestražarjošnavratima.

-Zatimćeseugasiti?

-Zatimćeseugasiti.

Sjeosamnakrevetislušaokakoseokrenuoključubravi.Svijetlajećelijaizgledalatakoljubazno,osjećaosamseudobnoisuživanjemslušaokakopadakiša.Nisamželioništadrugonegodaimamtakomaluudobnućeliju.Mojejezadovoljstvoiztrenutkautrenutakpostajalosveveće.Sašeširomuruci ipogledaupravljenanaplinskiplamičak sjeo samna rubkreveta imoraomislitinapojedinetrenutkeu tom svomsusretu s policijom.Prvo: kako sam to samo izveo!NovinarTangen, je li? Ionda »Jutarnje novine«!Kako sam samopogodio čovjeka u srce s tim»Jutarnjimnovinama«!Tonećemoni spominjati, zarne?DodvasatabiosamuvečernjemodijeluuStiftsgaardenu,aključ inovčanik s nekoliko stotina kruna ostavio kod sam kuće! Povedite gospodina gore, u rezerviranoodjeljenje...

Najednom se ugasi plin, tako čudnovato nenadano, bez nestajanja i drhturenja. Sjedio sam udubokommraku:nisamvidionisvojeruke,nibijelezidove,ništa.Nepreostajeminištadrugonegodaspavam.Isvukaosamse.

Alinisambiopospaninisammogaospavati.Nekosamvrijemeležaoibuljioutamu,utudebelumasu tame koja nije imala dna, a to nikako nisam mogao pojmiti. Moje misli nisu to mogleobuhvatiti.Bilojetakoneizmjerno,takobeskrajnotamnodamejetopočelotištati.Zatvoriosamoči,počeoupolaglasapjevušiti,bacatiseamo-tamopodrvenojpostelji,daserastresem,alibezuspjeha.Mrakjeuhvatiomojemisliinijemepuštaoninatrenutaknamiru.Daseisamrasplinemutamiipo-stanemsnjomejedno?Uspraviosamseukrevetuiprotegnuoruke.

Mojajenervozasvevišerasla,makolikodasamseborioprotivnje-ništanijekoristilo.Mozaksumiobuze- lanajčudnovatijamaštanja,pjevušiosamsebiuspavankeiznojioseodnaporadaseumirim.Buljiosamututamu-idoista,učitavomživotunisamvidiotakvetame,takvogmraka.Bezsumnje,tojenekaosobitavrstatame,nekistrašanprirodnielementkojegadosadajošnitkonijeza-pazio.Zabavljalesumenajsmješnijemisli,aistovremenosvemeplašilo.Malarupakojusamnašaopipajućiprstimapozidu,pukotinaštojevjerojatnoostalaodnekogčavla,mučilamemišljunijelitomožda kakav znak na zidu.Dobro sam je opipao, nekoliko puta puhnuo u nju i pokušao izmjeritinjezinu dubinu. To nikako nemože biti nekakva nedužna rupa, nikako! To je nekakva tajanstvenaškulja koje semoram čuvati. I obuzetmislima o toj rupi, sav izvan sebe od straha i radoznalosti,naposljetkusammoraoustatiskrevetaipotražitisvojnožić,daseosvjedočimiizmjerimdubinu,nedoseželionamoždadodrugećelije.

Ondasamopetlegao,dapokušamnebihlimoždaipakmogaozaspati,alizapravojedinozatodaseinadaljeborimstamom.Kišajebilaprestala,višeseniječuonikakavzvuk.Jošsamnekovrijemeosluškivaokorakenaulici i takodugonisambiomirandoknisamčuokakomimomojećelije idenekiprolaznik.Sudećipokoraku,biojestražar.Zatimsamnekolikoputauzastopcepucnuoprstimainasmijaose.Dovraga!Ha!-Uobražavaosamdasampronašaonovuriječ.Uspraviosamseukrevetuirekao:-Overiječinemaujeziku,daklejasamjepronašao:Kuboaa.Tajeriječsastavljenaodslovai glasova baš kao i svaka druga riječ... zaboga, čovječe, pa ti si pronašao novu riječ... Kuboaa...gramatičkivrlovažnu...

Sjediosamotvorenihočiju,začuđennadtimsvojimpronalaskom,smijućiseodveselja.Tadasamstao šaptati:mogao bi tkogod prisluškivati, a ja sam odlučio da svoj pronalazak držim u tajnosti.Obuzelamenekaveselabezumnostodgladi,osjećaosamseprazan ibezbola,amojesusemisliraspojasale.Savjetovaosamse samsa sobom.Unajčudnovatijimskokovimamislipokušavaosam

pronaćiznačenjesvojojnovojriječi.OnanetrebaznačitiniBog,niTivolipark,atkojeirekaodaonamoraznačitizvjerinjak?Kaddobropromislim,potpunojenepotrebnodaznačilokotiliizlazaksunca.Zatakvuriječnaćismisao,odgovarajućeznačenje,tonemožebititeško.Počekatću,doćićetokasnijesamoodsebe.Umeđuvremenumogaobihispavati.

Legaosamnadrvenudaskuismijaose,alinisamrekaoništa-niza,niprotiv.Prošlojenekolikominuta,ijasamopetpostaonervozan.Tamejenovariječbezprestankamučila,uvijekmiseiznovajavljala,zaokupljalasvemojemisliiprisiljavalamedabudemozbiljan.Znaosamstoonanesmijeznačiti, ali jos nisam odlučio sto zapravomora značiti. Pa to je zapravo sporedno pitanje! rekohglasno, uhvatih se rukom za ruku i ponovih da je to sporedno pitanje. Riječ je, hvala Bogu,pronađena, a to je glavno.Nomisao na tu riječ i daljeme je neprestanomučila i priječilami dazaspim; nista mi nije bilo dovoljno dobro za tu izvanredno rijetku riječ. Napokon sam se opetuspraviona ležaju,obuhvatio sobje rukeglavu i rekao:Ne, to jenemoguće,nemogu tomriječjuoznačiti izlet ili tvornicu duhana!Kad bi onamogla značiti nešto takvo, ja bih se već odavna bioodlučio.Ne,tajeriječsvakakostvorenazatodaizrazineštoduševno,nekakavosjećaj,nekakvostanje-kakotonemoguvećjednomuvidjeti?Istaosamrazmišljati,danađemneštoduševno.Najednommisepričinikaodanetkogovoriiuplećeseumojgovor,umojeriječi,paodgovorimbijesno:Kako?Ne,takvogidiotakakavstevinemaviSenačitavomsvijetu.Pamuk!?Vragteodnio!Zbiljasemoramnasmijati!Akosmijempitati:Zaštobihjabiodužantomsvojomriječjuoznačitipamuk,kadmijebašnaročitostalodotogadajojnedamznačenjeonogaStosezovepamuk?Jasamsampronašaoriječiimampravodatijojznačenjekojemejevolja.Kolikoznam,jošseuvijeknisamodlučio...

Umojemjemozguvladalasvevećazbrka.Naposljetkusamskočiosdaskedapotražimslavinu.Nisam bio žedan, ali glava mi je gorjela kao da sam u groznici, a osim toga obuzela me nekanagonska težnja za vodom.Pošto sam se napio, legao samponovno i pokušao pošto-poto zaspati.Sklopiosamočiinastojaobitimiran.

Nekolikominuta ležaosampotpunonepomično,bez ijednekretnje,savoblivenznojem;osjećaosamkakomikrvžestokokolažilama.Ne,bilojedoistasjajnokakojestražaruonomzamotkutražionovac!Samo je jednomzakašljao.Šeta li seon jošuvijek tamodolje?Sjedio jenamojojklupi?...Modrikastisedef...Brodovi...

Otvoriosamoči.Kakosamihmogaodržatizatvorenima,kadnisammogaousnuti?Okomenejelebdjelaistatama,tanedokučiva,crnavječnostprotivkojesepropinjusvemojemisli,nemoćnedajeobuhvate.Sčimedajeusporedim?Očajnosamsenaprezaodapronađemriječkojabibiladovoljnocrnadaopišetutamu,jednuužasnocrnuriječ,odkojebimipocrnjelaustakadbihjeizgovorio.OBože, kako je tamno! To je tako djelovalo na mene da sam ponovno morao razmišljati o luci ibrodovima,oonimcrnimgrdosijamaštoležeondjevaniičekajunamene.Onesumehtjeleprivućiksebi,zadržatime,odjedritisamnomprekomora izemalja,preko tamnihcarstavakoja jošnitkonijevidio.Držaosamdasamnakopnu,damemorevučeksebi,dalebdimmeđuoblacima,datonem,tonem...

Promuklosamviknuoodstrahaistisnuoseukrevetu.Daosamsenaopasanput,vijoriozrakomkao kakva stara krpetina. Kakvog li osjećaja izbavljenja, kad sam rukom udario o tvrdu postelju!Takva je smrt, rekoh, sad ćeš umrijeti! Neko sam vrijeme ležao i mislio da moram umrijeti.Naposljetkuseuspravihukrevetuistrogozapitah:Tkovelidamoramumrijeti?Akosampronašaoriječ,ondaimampunopravoodreditištoonaznači...Znaosamdafantaziram,tosamznaopoonome

štosamgovorio.Mojejebezumljebilodelirijizazvanslabošćuiumorom,alinisambiobezsvijesti.I najednom mi projuri mozgom misao da sam poludio. Obuzet strahom, skočio sam s kreveta.Zateturao sam prema vratima, pokušao ih otvoriti, nekoliko sam se puta čak bacio na njih da ihprovalim,udaraosamglavomuzid,izaglasajaukao,grizaoprste,plakaoipsovao...

Svejebilotiho;odzidovaseodbijaosamomojglas.Srušiosamsenapod,nemajućivišesnagedaidaljebje-snimu tojćeliji.Tadasamopaziovisokogorenadglavomuzidusmeđikvadrat,nekublijeduprevlaku,kaonekuslutnju-danjesvjetlo.Osjećaosamdajetodanjesvjetlo,osjećaotosvimporama svojega tijela.Ah!Kako samodahnuo!Bacio sam se na pod i plakao od veselja nad tommilosrdnomzrakomsvjetla, jecao sam i rukom joj dobacivao cjelove, ponašajući sekao luđak.Uovomsamtrenutkubiosvjestansvegaštosamčinio.Ujednomjetrenunestalokukavičluka,prestalesu boli i očajanja; u ovom času nisam imao nijedne neispunjene zelje, daleko, daleko, dokle sudopiralemojemisli.Uspraviosamse,sklopiorukeistaostrpljivočekatidasvanedan.

Kakva je to bila noć! Kako to da nisu čuli buku, mislio sam u čudu. No nalazio sam se u»rezerviranom odjeljenju«, visoko nad ostalim uhićenicima. Državni savjetnik bez krova, da takokažem.Ieto,unajboljemraspoloženju,pogledaupravljenanasvesvjetlijeisvjetlijestaklonazidu,zabavljao samse izigravajućidržavnogsavjetnika;nazivao samse»plemenitigospodinTangen« igovorioministarskimstilom.Fantaziranjenijepopustilo,alivišenisambiotakonervozan.Samodanisam bio tako nehajan i ostavio kod kuće novčanik! Smijem li zamoliti tu čast da gospodinudržavnom savjetnikupomognem leći u krevet? I s najvećomozbiljnošću i smnogo ceremo - nijapošaosamdodrvenogležajailegao.

Većjepostalotolikosvijetlodasammogaorazabiratiiobrisećelije;odmahsamprimijetioteškizavor na vratima. To me je rastreslo. Bila je probijena jednolična, lažna, teška tama, koja mi jesprečavala da vidim samoga sebe.Moja se krv umirila i doskora sam primijetio kako mi se očisklapaju.

Probudilome nekoliko udaraca na vratima. Najvećom sam brzinom skočio s kreveta i brzo seobukao;odjećamijebilamokraodkišenakojojsamspavaojučernavečer.

-Javitesedoljekoddežurnog-rečestražar.

BlagiBože,opetćudakleproćisveteformalnosti!Pomislihobuzettjeskobom.

Došaosamdoljeuvelikusobu,gdjejesjedilotridesetdočetrdesetljudi,svibezkonačišta.Jedanzadrugimbilisuprozivanispopisaijedanjezadrugimdobivaodoznakuzajelo.

-Jeliiovajdobiodoznaku?Jest,nezaboravitemudatidoznaku...Izgledatekaodavamjeobjedzbiljapotreban.

Ajasamtustajao,gledaonatedoznakezajeloizaželiojednu.

-AndreasTangen,novinar!

Stupimnaprijedinaklonimse.

-Alidragigospodine,kakostevidospjeliovamo?

Razjasnio sammu čitavu stvar, ponovio svoju jucerašnju priču, lagaomu u oči i ne trepnuvsi,lagaosnajvećomiskrenošću.Malosampredugoostaovani,nažalost...ukavani... izgubioključodvrata...

-Jest-rečeonsmiješećise-takoje!Jestelidobrospavali?

-Kaodržavnisavjetnik!-rekoh.-Baškaodržavnisavjetnik!

-Vrlomijedrago!-rečeoniustane.-Zbogom!jasamposao.

Doznaku!Izamenejednudoznakuzajelo!Većpunatridanaitrinoćinisamništaokusio.Baremkomadkruha!Alinitkominijedaodoznaku,ajaopetnisamimaosr čanostidajezamolim.Pobudilobi sumnju. I tako sam, ponosno uzdignute glave i s držanjemmilijunaša, izašao posve sam predvijećnicu.

Većjesjalotoplojutarnjesunce,bilojedesetsati,aprometuUliciYoungstorvetbiojevećgustkaoupodne.Kamoću?Udariosamsepodžepuiosjetiopodprstimarukopis;čimotkucajedanaestsati,potražitćuurednika.Nekosamvrijemestajaonaogradiipromatraoživotispodsebe.Međutimsemojeodijelostaloisparivati.Gladseopetjavila,bolomejeuprsima,kucaloizadavalomimale,tiheubode,kojisumeboljeli.Zaruistinunemambašnijednogprijatelja,nijednogjedinogznancakojemubihsemogaoobratiti?Prekapaosamposjećanju,nebihlinašaočovjekakojibimidaodesetorea,aliganisamnašao.Takojekrasandan,okomenetakomnogosuncaisvjetla,neboseljuljakaoplavetnomorenadbrdima...

Nisamniprimijetiodasamzapravonaputupremasvomestanu.

Biosamstrašnogladan,tesamsulicepodigaoiveristaogažvakati.Tojepomoglo.Kakosesamovećprijenisamtogasjetio!

Kućnasuvratabilaotvorena;konjušarmipoobičajunazovedobrojutro.

-Lijepovrijeme!-progovorion.

-Jest-odvratiosam.Nisamznaoštodamujoškažem.Jesamlimoždamogaonjegazamolitidamipozajmijednukrunu?Onbitozacijeloučinio,kadbimogao.Uostalom,jasamjednompisaoijedandopiszanjega.

Onjestajaoigutaoneštoštomijehtiokazati.

- Lijepo vrijeme, jest, gospodine.Danasmoram platiti gazdaricu; napokon, i vi bistemimogliposuditipetkruna,jeli?Samonanekolikodana.Vistemivećjednompomogli.

- Ne, to uistinu ne mogu, Jens - rekoh mu. - Sada nikako. Možda kasnije, možda danasposlijepodne...-Potomsamseokrenuoipojuriouzastubeusvojusobu.

Tusamsebacionakrevetistaosmijati.Kakvujatoimamprokletusrećudamiseitakvoštomožedogoditi! Moja je čast spašena! Pet kruna - sačuvaj Bože, čovječe! Isto si tako mogao od menezahtijevatiipetdionicaodparnepekarnice,ilikakvogospodskoimanje.

Imislećinatihpetkrunamoraosamsesmijatisvejačeijače.Nisamlijavražjimomak?!Jeli?Upravopetkruna!Jest,zbiljasamčovjeknamjestu!...Mojajeveselostsvetovišeraslaijasamjojseposveprepustio.Phi,dovraga,kakoovdjemirišepojelu!Pravisvježimirissvinjskihrebaracaodobjeda!Phi!Otvoriosamprozordaizračimtajodvratnimiris.Konobaru!Polovicubifteka,molim!Okrenuvšisekstolu,razbijenomstolukojisammoraopodupiratinogamadoksampisao,dubokosenaklonim i zapitam:Zapovijedate limožda čašu vina?Ne?Moje je imeTangen, državni savjetnikTangen.Nažalost,malosamsepredugozadržaovani...Ključodkućnihvrata...

Mojesemisliiopetzamrsiše.Znaosamdagovorimbezveze,alinisamizgovorionijedneriječikoju nisam čuo ili razumio. Rekao sam samome sebi: Ti sad govoriš bez veze! I nisam mogaodrugačije.Bilojekaodaležimbudan,agovorimusnu.Glavamijebilalagana,bezboliipritiska,aiduhmijebiojasan.Zajedriosambezotpora.

Unutra!Samodođite!Kao štovidite, sve sam rubin.Ylajali,Ylajali!Crveni, ustalasanidivanodsvile!Kakosamoteškodiše!Poljubime,draga!jače!jače!Tvojesurukekaobijelijantar,tvojeusnesjaju...Konobaru,naručiosamengleskiodrezak...

Suncejesjalonamojprozor,aodozdosamčuokakokonjigrickajuzob.Sjediosamisisaoiver,zadovoljan i veselih misli, kao dijete. Neprestano sam pipao za rukopisom; nisam ga nosio umislima,alimijeinstinktgovoriodaonpostoji,aimojamekrvsjećalanato.Iizvukaosamgaizdžepa.

Biojevlažan,zatosamgarasprostroipoložionasunce.Zatimsamstaošetatiposobigore-dolje.Kakojesvepotišteno!Uokolonapodumaliostacilimenihploča,alinijednogstolca,dasjednem;nijedansečavaosodjećomnijenalazionagolimzidovima-svejeotišlo,svejeprogutao»ujakov«podrum.Nastolu je ležalonekolikoarakapapirapokrivenihdebelomnaslagomprašine- to jesvemoje; stari zeleni pokrivač štomi ga je prije nekolikomjeseci posudio Hans Pauli... Hans Pauli!Zapucketao sam prstima. Hans Pauli Pettersen mora mi pomoći! Nastojao sam se sjetiti njegoveadrese.Kako sam samomogao zaboraviti naHansa Paulija!On će se zacijelo ljutiti što se nisamodmahobrationjemu.Brzosamstaviošeširnaglavu,pokupiorukopisštosesušionasuncu,gurnuogaudžepipojurionizastube.

-Čuješli,Jens-viknuosamustaju-mislimdaćutidanasposlijepodnemoćipomoći!

Došavši pred vijećnicu, opazim da je već prošlo jedanaest sati i odlučim da odmah pođem uuredništvo.Predvratima samse zaustavio, davidim jesu li papiri poredani pobrojevima stranica.Brižno sam ih izgladio, ponovno gurnuo u džep i pokucao. Kad sam ušao, srce mi je glasnozakucalo.

Čovjeksaškaramabioje,poobičaju,nasvojemmjestu.Zapitaosamplahozaurednika.Nikakvaodgovora.Čovjeksjediiizrezujelokalnevijestiizpokrajinskihnovina.

Ponoviosampitanjeiprišaomubliže.

-Urednikajošnema-rečenaposljetkučovjek,inepogledavšime.

-Kadćedoći?

-Neznamtočno,doistaneznamtočno.

-Dokadajeotvorenouredništvo?

Ne dobivši na to pitanje nikakva odgovora,morao sam otići. Za sve to vrijeme čovjekme nijepočastionijednimjedinimpogledom;čuojemojglasiponjemumeprepoznao.Takosidakleovdjeloše opisan da te nitko ne smatra dostojnim odgovora, mislio sam, je li to možda po naloguurednika?Doduše,odonogdanakadsamzasvojglasovitipodlistakdobiodesetkruna,obasipaosamgasvojimradovima,gotovosvakogdanadolaziomunavratasastvarimakojejemoraopročitatiivratitimi.Moždajeontimehtioučinitikraj,njegovemjereoprezapogađaju...UputiosamsepremačetvrtiHoman.

HansPauli Pettersen bio je student, sin seljačkih roditelja, koji je stanovaou dvorištu, u nekompodrumskomsobičku,ukojijevodilopetstuba.HansPauliPettersenbiojedaklesiromašančovjek.Aliakoimakrunu,onćemijezacijelodati.Biosamtakosiguranutodaćujedobiti,kaodajevećimamudžepu.Čitavogsamseputaveseliotojkruni-takosambiosiguranunju.Došavšidokućnihvratanašaosamihzatvorena,pasammoraopozvoniti.

-HtiobihgovoritisastudentomPettersenom-rekaosamihtioući.-Znamgdjemujesoba.

-SastudentomPettersenom?-ponovidjevojka.-Jeli toonajštojestanovaoupodrumu?Tajjeiselio.

Kamo je iselio, toonanezna.PismamušaljukHermansenuuUliciToldbod. Ionaminaznačibroj.

PunvjereinadeprošaosamčitavuUlicuToldbod,daseraspitamzaadresuHansaPaulija.Tomijebioposljednjiizlaz,kojisamsvakakomoraoiskoristiti.Usputsamprošaomimojednenovogradnje,predkojomsustajaladvastolaraineštoblanjala.Zagrabiosamuhrpubla-njevine,uzeonekolikosvijetlihtrijesaka,staviojednuuusta,adrugezakasnijeudžep.Zatimsamnastaviosvojput.Stenjaosamodgladi.Unekojpekarnicividiosamdivan,velikikruhpodeset0rea,najvećuštrucuštojebilazatucijenu.

-DošaosamseraspitatizastanHansaPaulijaPettersena.

-UlicaBerntAnkersbroj10,upotkrovlju.

Hoćuligore?Bihlibiotakodobardamuodnesemnekolikopisamakojasudošlazanjega?

Pošaosamugradistimputemkojimsamidošao,iopetprošaomimostolara,kojisusadsjediliiobjedovaliizlimenihlončića;prošaosamporedpekarnice,gdjejejošuvijeknaistommjestustajaokruhoddesetorea,inapokonsamstigaonapolamrtavodumorauUlicuBerntAnkers.Vratasubilaotvorena i ja se uspnem opasnim strmim stubama na tavan, izvučem pisma iz džepa, da odmahudobrovoljimHansaPaulija.

Onmizacijelonećeodbiti,akomurazložimukakvimsamseprilikamanašao,zacijeloneće.HansPauliimatakoplemenitosrce,tosamvećčestorekao...

Navratimanađohnjegovucedulju:»H.P.Pettersen,studentteologije-otputovaokući«.

Sjeosam,sjeonavlažnipod,mračan,umoran,slomljen.Nekolikoputaponoviosammehanički:-Otputovaokući!Otputovaokući!-Ondasamušutio.Nijednesuzeumojimočima,nijednemisli,nijednog osjećaja. Sirom otvorenih očiju zurio sam u pisma, ništa ne poduzimajući. Prošlo je desetminuta,amoždaidvadeset,iliviše,ajasamsvejednakosjedionatomistommjestu,nemaknuvšiniprstom.Tomračnorazmišljanjebilojekaosan.Čuosamnekoganastubama,ustaoiprogovorio:

-TražimstudentaPettersena,imamzanjegadvapisma.

-Otputovaojekući-odgovorigospođakojojsamseobratio.-Aliposlijepraznikaponovnoćesevratiti.Akoželite,mogupreuzetinjegovapisma.

-Da,da,zahvaljujem,bitćemivrlodrago-rekoh-onćeihnaćikadsevrati.Moždajeunjimaštogodvažno.Zbogom!

Došavšidolje,staosamnaotvorenojuliciirekaoglasno,stisnuvšišake:Neštoćutireći,dragimojgospodineBože... ti si svejednaković! I zatresao samkaobijesan glavom i zaviknuo stisnutih zubigoreuoblake:Takomisvihvragova,tisisvejednaković!

Pošao sam nekoliko koračaja i opet stao. Najednom sam promijenio držanje, sklopio ruke,naklonioglavunastranuizapitaoslatkim,pobožnimglasom:

-Zarsititonjegazazvao,dijete?

Nijepravozvučalo.

-SvelikimN-rekoh-spunimvelikimN!-Dakle,jošjednom:-ZarsititoNjegazazvao,dijete?-Ispustiosamglavu,učinioglasplačljivimiodgovorio:-Ne!

Nitojošnijepravozvučalo.

Ludo, ne umiješ se pretvarati! Jest, moraš reći, jest, ja sam zazvao Boga! I moraš dati svojimriječimanajkukavnijumelodijuštosijeikadčuo.Taa-ko...samojošjednom!Jest,tojevećbolje.Alimorašjecati,jecatikaodatisvirauplućima.Taa-ko.

I tako sam se podučavao u hinjenju. Kadmi nije uspijevalo, nestrpljivo sam zatoptao nogom inazvaosamsebeglupanom,azačuđenisuseprolazniciokretaliipromatralime.

Neprestanosamgrickaoiveriteturaoštosambržemogaonizulicu.Prijenoštobiokomtrenuo,biosamvećnatržnicipokrajželjezničkepostaje.

SatnacrkvisvetogaSpasapokazivaojejedanipol.Natrenutaksamstaoirazmišljao.Znojmijeupotocima izbio na čelu i kapao u oči.Dođi samnomna nasip, rekoh sam sebi. To jest, ako imašvremena.Isamsamsesebinaklonioizaputiosepremaželjezničkomnasipu.

Vanisuležalibrodovi,amoreseljeskalonasunčanojsvjetlosti.Posvudabrzekretnje,zvuciparnihsirena, lučki radnici sa sanducima na ramenima, junačko pjevanje splavara. Blizu mene sjediprodavačicakolača,sagnutasvojimcrvenimnosomprekorobeštojeprodaje.Njezinjestolićgrešnokrcatsvakojakimzakuskama,ijasesrditookrenemodnjega.Miristihjelaispunioječitavnasip;phi,

otvarajteprozore!Okrenuosamsegospodinuštojesjediodomeneisilommustaoobrazlagatione-prilikamasprodavačicamakolačaovdje i sprodavačicamakolačadrugdje...Ne?...Alivi ćete ipakdopustitida...Nodobričina jeodmahshvatiodasamnomneštonijeuredu,nijemidopustiodaseizbrbljamdokraja,nego sedigao iotišao. I ja samustao ipošaozanjim,čvrstoodlučivšidamudokažemkakonijeupravu.

-Većizzdravstvenihrazloga-rekaosamipotapšaogaporamenu.

- Oprostite, ja sam ovdje stranac i ne znam ništa o zdravstvenim prilikama - odgovori on izačuđenomepogleda.

Dakako,tojeondaneštodrugo...akojestranac...Nebihlimumoždamogaokakoposlužiti?Dagavodim?Ne?Menebitoveselilo,anjeganebiništastajalo.

Aličovjekmesehtioriješitipodsvakucijenuibrzimjekoracimazagrabioprekoceste,napločniksdrugestrane.

Ja sam se i opet vratio na svoju klupu i sjeo.Bio sam nemiran, a orguljice što su negdje daljesviraleučinišemejošnemirnijim.Tvrda,metalnaglazba,nekaWeberovaskladba,apratiježalosnimglasommaladjevojčica.Tugaljivitonoviorguljica,naliknafrulu,prodiralisumidokrvi;mojisuživci stali podrhtavati, kao da u njima odjekuje glazba, a trenutak kasnije pao sam na klupu itralalikaoipjevuckaozajednosnjom.Naštosvečovjeknedođekadjegladan!Kaodasumeobuzeliti zvukovi, kao da sam se u njima rasplinuo, obuzeo me osjećaj kao da se dižem iznad visokihbregova,nekamousvjetlijeprostore.

-Jedanore!-zamolimedjevojčicaipružilimenitanjurić-samojedan0re.

-Jest-odgovoriosamnesvjesno,skočiosklupeistaotražitipodžepovima.Alidijetejemislilodasnjimezbijamšalu,paseudaljilo.Tanijemastrpljivostbilajeprevišezame:bilobimidražedamejeopsovala.Spopalamebolijasamjepozvaonatrag.-Nemamudžepuniprebitepare-rekaosam-alijatenećuzaboraviti...moždasutra.Kakosezoveš?Tako?Lijepoime,nećugazaboraviti.Daklesutra.

Alijasamshvaćaodamionanevjeruje,iakonijereklanijedneriječi,igrcaosamodočajaštomitamaladjevojčicasulicenećevjerovati.Jošjednompozovemjenatrag,brzosvučemkaputihtjedohjojdatiprsluk.Jaćutevećobeštetiti,samočasakpričekaj...

Međutim,nisamimaoprsluka!

Kakosamgasamomogaotražiti?!Većsuprošlitjedniotkakosamgazaložio.Štomejespopalo?Začuđenadjevojčicanijeviše čekala, nego sebrzoudaljila.A ja sam jemoraopustiti.Ljudi su seodmah skupili i glasno se smijali; jedan se redar progurao kroz mnoštvo, hoteći čuti sve što sedogodilo.

- Ništa - odgovorio sam - baš ništa nije se dogodilo!Htio sam samo onoj djevojčici poklonitiprsluk...zanjezinogoca...Tomesenetrebatesmijati.Jabihvećotišaokućiiobukaodrugi.

-Samonikakvihscenanaulici!-rekaojestražar.Ta...ko,marš!-Igurnuomenaprijed.-Jesulito

vašipapiri?-viknuojezamnom.

-Jest,dovraga,mojinovinskičlanci,mnoštvovažnihspisa.Kakosammogaobititakoneoprezan!

Uzeosamrukopise,uvjeriosedajesveureduipošao,neosvrćućise,ravnouuredništvo.SatnacrkvisvetogaSpasapokazivaojedasučetirisata.

Uredništvojebilozatvoreno.Ljutitosamsešuljaonizastube,kaotat,izaustaviose,neznajućištoću,predvratima.Štodasadaučinim?Nasloniosamsenazid,buljioukamenje i razmišljao.Predmojimjenogamaležalapribadača,pasamsesagnuoipodignuoje.Kakobibilodaodrežemgumbesasvogkaputa?Zanjihbihipakneštodobio.Moždatonebiništapomoglo,gumbibiostaligumbi,alijasamihuhvatioprstima,ogledaosasvijustranaiuvjeriosedasukaonovi.Zaista,divnamisao,mogaobihihnožićemodrezatiiodnijetiu»ujakov«dućan.Odmahsamživnuo,prisamojpomislidaćuprodatitihsvojihpetgumba,pasamrekao:

-Eto,eto,čistisu!

Obuzelomeveseljeistaosamodrezivatijedangumbzadrugim.Zatosamvrijemevodiousebiovajrazgovor:

- Eto, vidite, nekome ide loše, nalazi se u trenutačnoj neprilici... Izlizani, velite? Ne brbljajtekoješta!Radobihvidioonogatkojesvojegumbeistrošiomanjenegoja.Moramrećidajauvijekidemotvorenakaputa;tomijenavika,nekavrstaosobine!...Ne,ne,akovibašnećete,eonda!...Alijamoramzanjihdobitinajmanjedesetorea...Alizaboga, tkovelidamorate?Možetezatvoritiusta iostavitimesmirom...Štosemenetiče,jest,jest,samopozoviteredarstvo!Jaćuovdjepričekatidokvidovedetestražara.Ukrastivamsigurnonećuništa...No,zbogom,zbogom!ZovemseTangen,malosamsepredugozadr žaovani...

Evo, netko silazi niza stube.Odmah sam senašaou zbilji, prepoznao samčovjeka sa škarama ibrzo gur nuo gumbe u džep.Htio je proći ne odgovorivši uopće namoj pozdrav, samo je pomnopromatraosvojenokte.Zaustavihgaizapitahzaurednika.

-Nemaga.

- Vi lažete! - rekohmu. Nastavio sam s drskošću kojoj sam se i sam čudio. -Moram s njimegovoriti;vrlovažnastvar.VijestiizStiftgaardena.

-Nemožetelitoimenipriopćiti?

-Vama?-odvratiosam,odmjerivšigaodglavedopete.

To je pomoglo. On se odmah vratio i otvoriomi vrata. Srcemi se popelo u grlo. Čvrsto samstisnuozube,daskupimhrabrost,pokucaosamiušaouurednikovprivatniured.

-Dobardan!Tostedaklevi?-rečeonljubazno.-Izvolitesjesti!

Bilobimimilijedamijepokazaovrata;suzesumegušileugrluijaodgovorim:

-Molimvas,oprostite...

-Izvolitesjesti!-ponovion.

Sjeosamdaklei izjaviodaimamopetjedančlanakzanovine,zakojibimibiloveomastalodauđeulist.Jakosamsetrudionanjemu,stajaomejepunonapora.

-Pročitatćuga-rekaojeiuzeočlanakizmojihruku.

-Zacijelo,visekodsvihčlanakajakotrudite,alisteprežestoki.Kadbistebilisamomalosmotreni.Previšegrozničavosti!Noipakćugapročitati.

Ionseopetokrenuostolu.

A ja sam sjedio. Jesam li ga mogao zamoliti jednu krunu? Da mu objasnim zašto je u mojimčlancimatolikogrozničavosti?Onbimijamačnopomogao-nebibiloprviput.

Digaosamse.Hm!Alikadsamposljednjiputbiokodnjega,tužiomisenaslabeprihode,moraoječakposlatiblagajničkogpomoćnikadaskupinovaczahonorar.Moždabitakobiloisada.Ne,tosenesmijedogoditi!Zarnevidimdasjediusredposla?

-Izvolitelijošštogod?-upitaon.

-Ne!-odgovoriosam,nastojećidamiglasbudečvrst.

-Kadbihsemogaopropitati?

-Ah,kadbudetejednomprolaziliovuda-odgovorion.-Zanekolikodana,ilitako.

Svojumolbu nisam izgovorio. Ljubaznost tog čovjeka činilami se bezgraničnom, pa sam htiopokazatidatoznamicijeniti.Radijećuskapatiodgladi.Zatosampošao.

Čakniondakadsamvećstajaovaniiosjetionovemukeodgladinisampožalioštosamostaviouredništvonezamolivšiganitujednujedinukrunu.Izvukaosamizdžepadrugustrugotinuistaviojeuusta.Opet jepomoglo.Zaštonisam tovećprijeučinio?Stidi se, rekao samglasno; zar si zbiljamogaoipomislitinatodačovjekazamolišzajednukrunuidagatimeiopetdovedešunepriliku?Ipostaosamdoslovnosurovpremasamomsebizbogdrskostištosamjehtiopočiniti.-SamBogznadajetonajprostiještosamdosadačuo!-Rekaosam:

-Zakrčitičovjekuputnastubama,gotovomuizgrepstioči,itosamozatoštotrebašjednukrunu,prokletoštene!Hajde,hajde!Brzo,bitango!Ta,veććutepoučiti!

Idasekaznim,počeosamtrčati.Protrčaosamjednuulicuzadrugom,tjeraosamseprigušenimpovicima, a u sebi samvikaokaobijesan, kadmi je došlo da stanem.Tako samdojurio dalekouUlicuPile.Kadsamsenaposljetkuzaustavio,zamalodanisamstaobjesnjetiiplakatizbogtogaštonisammogaotrčatidalje;drhtaosamčitavimtijelomispustiosenanekestube.Ne,stoj!rekaosam.Idasetemeljitokaznim,ustaosam,silećisedaostanemstajati,zatimsamsesamomsebinasmijaoiprepaosesvojevlastitepropalosti.Napokon,nakonnekolikominuta,kimanjemglavedopustihsebidasjednem;aitadasamizabraonajneugodnijemjestonastubama.

GospodeBože, kako je ugodnootpočinuti!Otro samznoj s lica i dubokoudahnuo zraka.Kako

sam trčao!Ali nijemi žao, zaslužio sam to.Kako sammogao i pomisliti na toda zamolim jednukrunu!?Sadvidimposljedice! I stao samseblagoopominjati,kao štobi točinilamajka.Govoriosamsvedirljivije, ikakosambioslabiumoran,zaplakah.Tihim,unutarnjimplačem,jecajimabezsuza.

Četvrtsata,ilimoždačakiviše,sjediosamnaistomemjestu.Ljudisudolaziliiprolazili,alinitkomenijesmetao.Ovdje-ondjeigralasusemaladjeca;najednomstabluprekoulicepjevalajenekakvaptica.

Odjednom,kmenipristupistražar.

-Zaštosjediteovdje?-zapita.

-Zaštotusjedim?Jermejevolja.

-Gledamvasvećpolasata-reče.-Sjeditetuvećpolasata.

-Pa,otpriliketoliko.Štoželitejoš?-Rekavšito,ustaosamiljutitopošaodalje.

Kad sam stigao na trg, zaustavio sam se i pogledao niz ulicu. Jer me je volja! Je li to kakavodgovor?Od umora, trebao si reći, i to plačljivim glasom - ti si glupan, nikada se nećeš naučitipretvarati-odumora,ikodtogasimoraopuhatikaokonj.

Opetsamstigaodovatrogasnestražarnice.Novadosjetka.Pucnuosamprstimainasmijaosetakoglasno da su me svi prolaznici začuđeno pogledali. Rekao sam: no, sad uistinu moraš k pastoruLevisonu.Zaista,tomoraš.Razumijese,samodapokušaš.Naštobizakasnio?Danasjetakolijepovrijeme.

UšaosamuPaschinuknjižaruipotražiouadresarustanpastoraLevisona.Ondasamizašao.Sadćemo!rekoh.Samonikakvihgluposti!Savjest,velišti!Nikakvihbesmislica;tisiprevišesiromašanada bi mogao držati do sa vjesti. Ti si izgladnio, dolaziš s važnom molbom. Samo moraš glavunagnutina stranu i izgovarati riječipjevajući.Zarnećeš?Zašto?Ondanećunikoraka smjesta,daznaš.Dakle:tiseboriš,noćuseborišsasilamamrakaivelikim,nijemimnemanima-pravastrahota;gladuješižeđašzavinomimlijekom,anedobivašništa.Takosidalekodotjeraousvojojpropasti.Sadastojištubezuljazasvjetiljku.Alitivjeruješumilost,hvališBoga;jošuvijeknisiizgubiovjeru!Zatimmorašsklopiti rukei izgledatiposvejadnoikaodasenadašmilosti.Štose tičevraga, tigamrzišusvimspodobama...

Stajaosampredpastorovimvratimaičitao:»Vrijemezaprimanjeod12do4.«

Sadsamonikakvihgluposti,rekohsi;sadozbiljno!Tako...glavudolje...jošmalo...Ipozvonimnaulazu.

- Htio bih govoriti s gospodinom pastorom - rekao sam djevojci; ali nikako mi nije pošlo zarukomdatomepridodamiimebožje.

-Otišaoje-odgovoriona.

Otišao! Otišao! To je uništilo cijeli moj plan, odgodilo sve što sam mu htio kazati. Što mi je

koristioovajdugiput?Istajaosampredvratimakaobogalj.

-Jelištovažno?-upitadjevojka.

- Ni govora! - odgovorih. - Nije ni najmanje važno. Bilo je divno vrijeme, pa sam izašao snamjeromdagaposjetim.

Ijasamstajaotu,aonanasuprotmeni.Hotimicesamsedohvatioprsa,daspazipribadačukojomsamzakopčaokaput;očimasamjemoliodashvatizaštosamdošao,alijadnicanijeshvatila.

-Divnovrijeme,jest,jest.Zarnipastorovasupruganijekodkuće?

-Jest,alijemučikostobolja.Ležinasofiinemožesenimaknuti...-Želimlimoždaostavitikakvuporuku?

-Ne.Japonekadšetamtako,samoradikretanja.Poslijejela,tojeveomazdravo.Spremiosamsezapovratak.Čemudaidaljebrbljam?Osimtogahvatalameiomaglica;nijemnogotrebalopadasesasvimozbiljnosrušim.Vrijemezaprimanjeod12do16.Zakasniosamjedansat-vrijememilostijeminulo!...

Sjeo sam na klupu kraj crkve. Za ime božje, kako je to žalosno! Nisam plakao, jer sam biopreumoran, i tako sam tu sjediopotpuno iscrpljen, ništa nisampoduzimao, nisam senimicao, jersambioizgladnio.Mojasuseplućajamačnoupalila,jermejeunjimapeklotakočudnovatoibolno.Iverivišenisupomagali,čeljustisuvećumorneodtolikabeskorisnažvakanja,zatosamihostavionamiru.Predaosamse.Osimtoganašaosamnauliciosušenusmeđukoruodnarančeistaojeodmahglodati, od čega mi je postalo mučno. Bolestan sam; nabrekle žile kucavice su mi poplavile azglobovinarukamanatekli.

Na što još čekam? Čitav sam dan trčkarao okolo radi jedne krune, samo da još za jedan satprodužimživot.Nakrajukrajeva,nijelisasvimsvejednodođeliononeizbježnojedandanprijeilikasnije?Dasampostupaokaoobičančovjek,većbihdavnootišaokući,mirnobihlegaoiprepustiosesudbini.Utomtrenutkumislisumibilepotpunojasne.Sadasammogaoumrijeti-bilajejesenisve je zapadalo u san. Sva sam sredstva iskušao, svemo - gućnosti iscrpio. Sentimentalno sam sezadubio u te misli i svaki put kad bih pomislio na kakvu mogućnost da se spasim prišaptao sgorčinom:luđače,pativećumireš!Moraosamnapisatijošnekolikopisama,svepripremitiiurediti.Brižno se umiti, krevet presvući u čisto; glavu bih položio na najbjelji arak papira, a zeleni bihpokrivač...

Zelenipokrivač!Odjednomsamseopetotrijeznio,krvmijeudarilauglavuasrcemistalojakoudarati. Dignuo sam se s klupe i pošao dalje; život je opet stao kolati u svim mojim žilicama ineprestano sam isprekidano ponavljao: Zeleni pokrivač! Zeleni pokrivač! Žurio sam se kao damoramnekogadostićiizanekolikosamminutaponovnostajaopredkućommojegalimara.

Bezzaustavljanja ipredomišljanjaprišaosamkrevetu i smotaopokrivačkoji jepripadaoHansuPauliju. Bilo bi zaista čudnovato kad me dobra misao ne bi spasila! Bio sam iznad tih glupihpredrasuda, iznadtihpoluglasnihunutarnjihglasovakojisumigovorilionekakvomžigu,oprvojtamnojmrljinamojempoštenju; tomi jebilopotpunosvejedno.Nisamjanikakavsvetac,nikakavkreposniidiot,jošuvijekjaimamsvojrazum...

IuzeosampokrivačpodpazuhpasezaputiouUlicuStenersbroj5.

Ondjesampokucaoiušaouveliku,čudnovatudvoranu,itoprviput.Zvononadvratimaudarilojemnogoputauzstrašnuzvekunadmojomglavom.Izpokrajnjesobeizađečovjekspunimustimajela,žvačuci,ipriđekstolu.

-Molimvas,dajtemipolakrunenamojenaočale!-rekoh.-Zanekolikoćuihdanaposvesigurnootkupiti.

-Što?Patosunaočalesčeličnimokvirom.

-Jest.

-Zanjihvamnemogudatiništa.

-Ahne,zbiljanemožete!Razumijese, jasesamošalim.Ali imampokrivačkojiminipoštonetreba,pasamnakrajupomisliodaćetegaviuzeti.

-Na žalost, imamveć čitavo skladište posteljine - odgovori on, a kad sam razmotao svoj gunj,pogledaogajesamojednimpogledomiuskliknuo:

-Oprostite,gospodine,alinitonemogutrebati!

-Htiosamvamnajprijepokazatilošijustranu-rekoh-drugajestranamnogobolja.

-Dobro,dobro...alisvevamjeuzalud.Jaganećuinemačovjekakojibivamzatodaodesetorea.

-Tojepotpunojasno,nijemnogovrijedan,alisammisliodabisdrugimkojimstarimgunjemionmogaodoćinadražbu.

-Moždaibi,alisvevamtonepomaže.

-Dvadesetpetorea?-upitam.

-Ne,čovječe,jaganeću,jagajednostavnonećuimatiukući.

Uzeosamsvojpokrivačpodrukuivratioseusvojsobičak.

Praviosamsekaodaseništanijedogodilo,opetsamprostropokrivačprekokreveta,izgladioga,kako sam to uvijek činio, i nastojao zamesti svaki trag svog uzaludnog pokušaja da založim tuđipokrivač. Nije moguće da sam bio pri zdravoj pameti u času kad sam se odlučio da izvedem tuludoriju.Štosamvišeotomerazmišljao,tomijestrašnijeizgledalo.Zacijelomenapalanekaslabostilimeuspavalasavjest.Čimsamsezapleoutemreže,odmahsamnaslutiodaćetozlosvršiti,ibašzatosamnajprijepokušaosnaočalama. Iveselilomeštonisamimaoprilike izvršiti tajzločin,štonisamuprljaoposljednječasovesvogaživota.Opetsamizašaougrad.

SjeosamnaklupuporedcrkvesvetogaSpasa,glavamijeklonulanaprsa.Biosampospannakonsvihtihnapora,bolestanipropaoodgladi.Takojeprolazilovrijeme.

Samojedansathtiosamprovestivani,bilojesvjetlijenegokodkuće;osimtogačinilomisedanasvježemzrakuneosjećamtakooštreboloveuprsima.Jošuvijekćudoćidovoljnoranokući.

Isanjariosam,razmišljaoistrašnotrpio.Uzeosamoblutak,očistiogarukavomistaviogauusta,tektolikodaneštožvačem.Inačesenisammicao-štoviše,niočimanisamtrepnuo.Ljudisudolaziliiodlazili,azrakjeispunjavalodrndanjekola,topotkonjaiglasovi.

Nomogaosamipakpokušatisgumbima?Razumijese,koristilonebiništa.Kadpravopromislim,moraobihproćionimdijelomgradagdjestanuje»ujak«,onajdrugi-mojpravi»ujak«.

Napokon sam ustao i stao se polako vući ulicama. Pod trepavicama mi je gorjelo, hvatala megroznica,ijasamsežuriokolikosamgodmogao,alibrženisammogaoići.Opetsamprošaomimopekarniceučijemjeizloguležaokruh.Tako,ovdjećemoostati,alinestajati,rekaosamshinjenomodlučnošću.Dauđemidazamolimkomadkruha?Prolaznamisao,kaobljesak.Akosepravouzme,tominijeninakrajpameti.Phi!šapnuosamizatresaoglavom.Ondasamotišao.

UUliciRepslagerstajaojeujednojvežiljubavniparišaptao;neštodaljevirilajesprozorajednadjevojačkaglava.Išaosampolakoizamišljeno,pajeizgledalokaodaonečemumozgam...Međutimjedjevojkasišlanaulicu.

-Kakoje,stari?Što?Jesilibolestan?PomoziBože,kakvolice!-Ibrzojeotrčala.

Ali jasamostaostajati.Moradasambiostrašnomršav.Očisumisasvimupaleuočnešupljine.Kakoizgledam?Dovraga,kakosamočovjekamožegladuništiti!Osjećaosamkakoseumeniiopetbudibijes,kaozaposljednjiput-svisumisemišićitrzaliodbijesa.PomoziBože,kakvolice!Imamnaramenimaglavukojojučitavojzemljinijednanijeravna,dvijejakešakekojimabih-oprostimi,Bože! - kojima bih mogao i služnika satrti u kašu, a ipak, na svoju sramotu, gladujem usredKristianije!Imalitumozgairazbora?Radiosamkaokonjinoćuidanju,očisumiispaleizlubanje,izgladniosampametuglaviištoimam,dobijesa,odsvegatoga?Čakseiuličnedjevojkeplašemogpogleda.Alitojesadavećpreviše!-razumiješli?-previše,nekatevragodnese.svevećembijesu,škripećizubimaiosjećajućisa-trvenost,sasuzamaikletvama,mahnitaosamdalje,neobazirućisenaprolaznike.Opetsamstaomučitisamogasebe,udaraosamglavomostupoveplinskihsvjetiljaka,zarivaonoktedubokoudlanove,kaoludzagrizaoujezikakonijegovoriodovoljnojasno,iluđačkisamsesmijaokadmejetozaboljelo.

-Jest,alištosada?-upitahsenapokon.Pritomsamnekolikoputalupionogomozemljuiponovio:-Aštosada?

Utomjetrenutkuprošaoporedmenenekigospodini,smijućise,dobaciomi:

-Iditeidajtesezatvoriti.

Gledao sam za njim.Bio je jedan od naših poznatih liječnika za ženske bolesti.Ni taj dakle neshvaćamojestanje,ni tajčovjekkojegasampoznavao ičijusamdesnicučestostiskao.Umirihse.Jest,jasamlud,onjepotpunoupravu.Osjećaosamludiloukrvi,osjećaosamkakomijuriglavom.Takolidaklemoramsvršiti?!Jest,jest!...Inastavihsvojpolagan,žalostanput.

Odjednomsamopetstao.Valjdanezatvoriti,velim,tone!Isamoštonisamzanijemioodstraha.

Moliosam,vapiogoreumodrinu,samodamenezatvore.Tadabihopetdospiouvijećnicu,zatvorilibimeuonumračnućelijuukojunedopireninajtanjazrakasvjetla.Samotone!Imaidrugihizlaza,kojejošnisampokušaonaći.Pokušatću!Bitćumarljiv.Uzetćusebimnogovremenaineumor noobilazitiodkućedokuće.Naprimjer,tujeCislerovatrgovinamuzikalija,ukojojjošnisambio.Dotlećemivećpastinapametkakvamisao...Takosamgovoriousebi,gotovojecajućiodganuća.Samodamenezatvore!

Cisler?Nijelitomoždaputokazodozgo,prstbožji?Bezikakvasamsepovodasjetionjegovaimena,ainjegovajetrgovinabilatakodaleko;aliipaksamgahtiopotražiti;mogaosamhodatipolako,aumeđuvremenupokatkadpočinuti.Znaosamput,auonimdobrimvremenimačestosambiokodnjegainakupovaosvusilunota.Moguligazamolitizapolakrune?Tobimumoždabiloneugodno.Moratćudaklezaiskaticijelu.

Ušaosamudućanizapitaozavlasnika;pokazašeminjegovuposlovnicu.Tujesjediostasitgospodin,odjevenponajnovijojmodi,ipregledavaoračune.

Promucaosamneštokaoisprikuiizrekaosvojumolbu.Prisiljennuždom,obraćamsenjemu...unajkraćemćumurokuvratiti...odmahčimdobijemhonorarzanovinskičlanak...učinitćemivelikodobročinstvo.

Doksamjajošgovorio,onseokrenuosvomestoluinastaviosvojposao.Kadsamdovršio,pogledaomeiskosa,zatresaosvojomlijepomglavomirekao:

-Ne.-Samotujednujedinuriječ:Ne.Nikakvaobjašnjenja,nijednedrugeriječi.

Koljenasumizaklecala,moraosamseoslonitinaormar.Htiosampokušatijošjednom.Zaštomijebašnjegovoimepalonapametdoksamjošbiotakodalekoodavde,blizusvojegastana.Nalijevojstraniprsaosjetiosamnekolikoubodaipočeoseznojiti.Hm!?Jasamuistinuvrlopropao,rekoh,nažalostsamineštoboležljiv,nosvakakoćumuzanekolikodanavratiti.Nebilibiotakodobar?

-Dobričovječe,zaštostebaškmenidošli?-zapitaon.-Vistemipotpunonepoznati,došlistetekovako,sulice.Pođiteuuredništvo,gdjevaspoznaju.

-Samozadanasnavečer!-rekoh.-Uredništvojevećzatvoreno,ajasamstrašnogladan.

Zasvetovrijemeonjesvejednakotresaoglavomijošjejednomzatresaonjomekadsamsevećdohvatiokvakenavratima.

-Zbogom-rekoh.

Daklenijebionikakavznaksneba,misliosamgorkosesmiješeći.Vukaosamseodjednegradskečetvrtidodrugeiovdje-ondjeotpočinuonakakvompragu.Samodamenezatvore!Strahpredćelijomprogoniomesvetovrijeme,ninatrenutakmenijepuštaonamiru;čimsamnacestispaziostražara,odmahsamskrenuoupobočnuulicu,samodaizmaknemsusretusnjime.Sadaćemobrojitistotinukoraka,rekaosam,aondaćemoiznovapokušatisreću!Jednomipakmorauspjeti...

Evomaletrgovinepamukom.Tojedućanukojijošnikadnisamzavirio.Zatezgomjedanjediničovjek,pozadimalaposlovnicasporculanskimcimeromnavratima,natrpanepoliceudugim

redovima.Čekaosamdoknijeizdućanaizašlaiposljednjamušterija,nekamladadamasjamicamanaobrazima.Kakojesamosretnoizgledala!Ja,sasvojompribadačomnakaputu,nisamnipokušaoučinitinanjukakavdojam,čaksamseštovišeokrenuoodnje,aizmojihsegrudiizviotihijecaj.

-Izvolite?-zapitanamještenik.

-Jelivlasnikovdje?

-PlaninarinaJotunhejmenu-odgovorimi.-Želitelištogod?

-Samonekolikoorea,dakupimneštozajelo-rekohipokušahsenasmijati.-Gladansam,anemamniprebitepare.

-Ondastebaštolikobogatikaoija-odvratinamještenikredajućizamotkespamukom.

-Oh,neodbijajteme...nemojtetoučiniti-rekaosamiosjetiokakomisetijeloledeni.-Doista,gotovosammrtavodgladi;većnekolikodananisamništajeo.

Onjesnajvećomozbiljnošću,negovorećiniriječi,počeoprevrtatijedandžepzadrugim.Moždamunevje-rujem,štoli?

-Samopetorea?Zanekolikodanavratitćuvamdeset.-Alidragičovječe,zarmemoždahoćetenavestidaukrademizblagajne?-upitaonnestrpljivo.

-Jest-rekoh-uzmitetihpetoreaizblagajne.

-Nakrivogastesenamjerili-zaključioniokrenese-iodmahćuvamrećidamijetogavećdosta.-Bolestanodgladiicrvenodsrama,išuljaosamsevan.Zbogjednejadnekoščicepostaosampseto,aipakništanisamdobio.Alitomemorabitikraj!Zaista,tojevećdošlopredaleko.Tolikosamgodinastajaouspravno,bioumnogimteškimčasovimačvrstiponosan,asadsamnajednomspaonanajobičnijeprosjačenje.Tajjedandanzasjeniojesvemojemisli,amojjeponosuprljaoljagombesramnosti.Nisamseustručavaonionognajpodlijeg,daplačemetopredjednimobičnimkramarom.Ištojekoristilo?Nisamdobionikoricekruhadajestavimuusta.Takosamvećdalekodospiodasegnušamnadsamimsobom.Jest,jest,tomemorabitikraj!Sadajemoždaposljednjitrenutakdanađemotvorenakućnavrata,pasamsemoraopožuriti,daiopetneprovedemnoćuzatvoru...

Tomijedalosnage;nisamhtiospavatiuzatvoru.HvalaBogu,satnatornjucrkvesvetogSpasapokazujeteksedamsati.Jošmiostajutrisata,prijenoštoćezatvoritikućnavrata.Kakosamseuplašio!Iništa,ništanijeostaloštonisampokušao-učiniosamsveštosammogao.Idamisedoistačitavogdananijednomnijeosmjehnulasreća!Mogutopripovijedatikomehoću,nitkominećevjerovati,aakonapišemrećićedalažem.Ninajednomjedinommjestu!Jest,jest,nemapomoći;samonikadvišelunjatiokoloibitiganutljiv.Phi,tojegadno,uvjeravamte,prijatelju,upravomipotomepostaješmrzak!Akosevišeničemunemamnadati,ondajesvršeno!Nisamlimogaoukrastibaremšakuzobi,doljeustaji?Jednazrakasvjetla,jedanplamičak-znaosamdajestajazatvorena.

Malkomijeodlanuloi,kaopuž,odvukaosamsekući.Osjećaosamžeđ,nasrećuprviputovogdana,iogledaosezamjestomgdjebihsemogaonapiti.Odtržnicesampredaleko,auprivatnekuće

nisamhtioulaziti.Moždaćusestrpjetidokuće,toćetrajatisamočetvrtsata.Nigdjedodušenijerečenodaćemeodržatijedangutljajvode;želudacmivišeništanijepodnosio.

Agumbi?Sgumbimajošipaknisampokušao!Zaustaviosamseimoraoseosmjehnuti.Moždaipakdođekakvamisao!Jošnisamposveproklet.Zanjihbihsigurnodobiodesetorea,sutraćugdjegoddrugdjedobitijošdesetorea,aupetakćuprimitihonorarzanovinskičlanak!Jošbihoživio,dasvepođepodobru!Kakosamsamomogaozaboravitinagumbe!Izvukaosamihizdžepaipromatraoidućidalje.Odveseljamisezacrnjelopredočima,nisamviševidioniulicukojomsamišao.

Kakolisamtočnopoznavaovelikuzalagaonicu,svojeskloništezatamnihvečeri,prijateljakrvopiju!Sve,sveštosamgodimao,jedankomadzadrugim,nestalojeovdje-tusunestalesvemojemalenkostiizkuće,mojeposljednjeknjige.Nadanekadseodržavaladražbaobičnosamdolaziodavidimisvakogsamseputaveseliokadsumojeknjigedolazileudobreruke.GlumacMagelsenimamojsat,timesamsegotovoponosio;kalendarukojemsubilitiskanimojiprvipjesničkipokušajikupiojejedanznanac;mojogrtačdospiojeurukenekomfotografu,aovajgajeposuđivaouatelijerumušterijama.Odsveganijeništaizgubljeno.

Držaosamurucipripremljenegumbeiušaouzalagaonicu.»Ujak«jesjediozastolomineštopisao.

-Nežurise-rekohplašećisedaganezbuniminenaljutimsvojimnagovorom.Glasmijezvučaotakočudnovatoipraznodasamgajedvaprepoznao,asrcemijeudaralopoputbata.

Onmipriđesasmiješkom,kakojeuvijekobičavao.Dlanovimaobjerukenaslonioseostol,alinijeprogovorioniriječi.

Imamneštoihtiosamgapitatibiliontouzeo...neštoštomijekodkućesamonaputu...uvjeravamvas...samomismeta...nekolikogumba...

Dakleštoje,štojesgumbima?Pritomeposvepribližiočimojojruci.

Nebilimimogaodatizanjihnekolikoorea?...Tolikokolikoonsammisli...Posvojojvolji...

Zaovegumbe?I»ujak«začuđenoizbuljioči.Zarzaovegumbe?...

No,samotoliko,zajednucigaru,ilikolikovećhoćedati!Starisezalagaoničarsamonasmijaoinetrošećiriječivratiosesvomestolu.Jasamjošuvijekstajao.Doduše,nisamsenadaoničemu,aliipakmisečinilodasejošuvijekmožepomoći.Nonjegovsmijehbijašemojasmrtnaosuda.Višemininaočalenećepomoći.

Naravno,jabihzaložioisvojenaočale,posvejasno,rekaosamiskinuoih.Samodeset0rea,iliakomislidatolikonevrijede,ondasamopet...

-Tadobroznatedavamnavašenaočalenemogudatiništa-reče»ujak«muklo.-Tosamvamjednomvećirekao.

-Alijatrebamjednupoštanskumarku-rekohupolaglasa.-Nemoguposlatipismokojesammoraonapisati.Jednumarkupodeseterea,ilipopet,sasvimpovašojvolji.

-Molimvasdaodete!-odgovorioniodbijemekretnjomruke.

Jest,jest,nekabudeito!-rekaosamusebi.Mehaničkisamopetnamjestionaočale,uzeogumbeiizašao.Zaželiosammulakunoćipoobičajuzatvoriovratazasobom.No,sadsevišenedapomoći!Navrhustubaštosuvodileupodrumjošsamsejednomzaustavioipogledaogumbe.Onihnipodkojucijenuneće!rekoh.Ajošsuposvenovi.Tozbiljanemogurazumjeti!

Doksamtakouzbuđenstajao,prošaojeporedmenečovjekisišaoupodrum.Užurbimejemalkogurnuo;obojicaseispričasmoijasamseokrenuoigledaozanjim.

-Gle,tositi?-rečeondoljenastubama.Zatimseopetvratigore,isadsamijanjegaprepoznao.-Nego,kakotitoizgledaš?-zapita.-Ištosiradiotudolje?

-Ah,poslovi;tiistoidešdolje,kakovidim?

Koljenasumidrhtala,nasloniosamsenazid,pruživšimurukusgumbima.

-Vraga?-vikneon.-Ipakidešpredaleko.

-Lakunoć-velimihoćuotići;osjećaosamkakoćusadnazaplakati.

-Ne,pričekajjoščasak!

Zaštodačekam?Onjetakođernaputudo»ujaka«,moždamunosisvojzaručniprsten,moždavećnekolikodanagladuje,ilijedužangazdarici.

-Jest-rekohnapokon-pričekatću,samoakosebrzovratiš...

-Svakako-odgovorioniuhvatimezaruku-noneštoćutireći:glupansi.Bitćenajboljepođešlisamnom.Znaosamštohoće,iosjetivšiusebinekuiskrupoštenja,odgovorih:

-Nemogu!ObećaosamdaćuusedamipolbitiuUliciBemtaAnkersai...

-Sedamipol,kažeš?Alisadjevećosam.Imamtusat,hoćuganaimeodnijetidolje.Daklenaprijed,samnom,gladnigrešniče!Bitćezatenajmanjepetkruna!

Ionmegurneunutra.

Trećidio

Tjedandanaprošlojeupravomblaženstvuiveselju.

Iovogsamputaumaknuoonomnajgorem,jeosamsvakogdana;srčanostmijevidljivoporasla.Radio sam istovremenona tri, četiri raspravekoje suzaokupljale svaku iskrumogamozga, svakumisao,ičinilomisedamijesadaboljenoštomijeprijebilo.Posljednjinovinskičlanak,skojimsamonogdanatakodugotrčkaraoiukojisambiopolagaotolikenade,urednikmijeupravosadavratio.Uvrijeđeniljut,zamalodaganisamuništioipoderaoinepročitavšiga.Ubudućepokušatćukoddrugihnovina,takodaimamotvorenonekolikovrata.

U najgorem slučaju, ako i to ne pomogne, tu su još uvijek brodovi na koje se mogu skloniti.»Nonna«ležiulucispremnadaotplovi,pamemoždauzmesasobomuArhangelsk,ilikamobilo.Imadaklenadenavišestrana.

Ona posljednja kriza jako me je porušila; kosa mi je ispadala u pramenovima, patio sam odglavobolje, osobito ujutro, a ni nervoza se nije smirila. Podanu, kad sampisao,morao sam rukeomotatikrpama,jernisampodnosionivlastitogdaha.KadbiJensOlafbučnootvaraovrataodstajedoljepodamnom,ilizalajaopasštojezalutaoudvorište,prošlibimehladnisrsiodglavedopete.

Da,jakosamseporušio.

Dannadanmučiosamsesposlom,jedvadasamzasebenalaziotolikovremenadaprogutamkojizalogaj,aondabihopetsjeoinastaviospisanjem.Otadajemojkrevetizgledaokaomalirasklimanipisaći stol, preplavljen bilješkama i ispisanim arcima papira, na kojima sam naizmjence radio:dodavao nešto novo što bi mi palo na um tijekom dana, mrtva mjesta oživljavao jačim, Življimriječima,itakosamsesvelikommukomprovlačioodjednerečenicedodruge.

Jednogpopodnevadovršimnapokonjedanodtihčlanaka.Sretnoizadovoljnostrpamgaudžepiuputimsesnjimekuredniku.Većjebilokrajnjevrijemedaopetdođemdonovca,jermnogogavišenisamimao.

Urednikmirečenekačaskomsjednem,onćeodmah...inastavipisati.

Ogledaosamsepotojmalojuredskojprostoriji:popr sja,litografije,izresciistrašankošzapapir,koji je izgledao kao da bi mogao proždrijeti čovjeka s kožom i kostima. Kad sam pogledao toždrijelobezdna,tezmajskeralje,stisnulomeokosrca.Činilomisedasuseupravoovogtrenutkaotvorile,daprogutajunoveodbačeneradove-noveuništenenade.

-Kojijedanasdan?-zapitamenajednomurednik.

-Dvadesetosmi-odgovorim,veselećiseštomumoguiskazatimakarkakvuuslugu.

-Dvadesetosmi-ponovioninastavipisati.Napokonsmotanekolikolistova,baciostalepapireukošiodložipero.Zatimseokrenezastolomipogledame.Kadjeprimijetiodastojimdovrata,dade

mirukomznaknekasjednem.

Danebiopaziodanemamprsluka,kadotvorimkaput,okrenemseustranuiizvučemizunutarnjegdžeparukopis.

-CrticaoCorreggiu-rekoh-nonažalostnijebašnapisanatakodabiste...

Onuzmepapireurukeiprolistaih.Kodtogajebiolicemokrenutpremameni.

Takodakleizgledaizblizačovjekčijesamimečuovećunajranijojmladosti,čovjekčijijelistzasvih ovih godina najviše utjecao na mene. Kosa mu je kovrčasta, lijepe smeđe oči nemirno mupoigravaju.Imanavikudagdjekadpuhnekroznos.Niseoskižupniknebimogaoizgle-datiblažeodtog opasnog pisca čije su riječi iza sebe, gdje god bi pale, ostavljale krvavemasnice. Čudnovatamješavina straha i čuđenja spopala me pred tim čovjekom; gotovo su mi suze navrle na oči, inehoticesamstupiokoraknaprijeddamukažemkakosammuusvojojnutrinizahvalanzasveštomejenaučio,idagazamolimnekaminečininištanažao,jerjasamtekubogišeprtljakojemuibeztogaidepriličnološe...

Sjedećiirazmišljajući,polakojesložiomojrukopis.Damuolakšamnegativanodgovor,pružimrukuipro-mucam:

-Ahne,naravnodanemožeteupotrijebiti.

Ipritomseosmjehnem,dapomislikakomitouopćenijeteškopalo.

- Mi trebamo popularnih stvari - reče on. - Znate kakva je naša publika. Da napišete neštojednostavnije?Ilidadoneseteneštodrugo,štobiljudirazumjeli?

Njegovmejeobzirannačinvrlozačudio.Razumiosamdaječlanakodbio,alinegativanodgovornijemogaobitiljubazniji.Dagadaljenezadržavam,progovorim:

-Svakako,tomogu.

Pošaosampremavratima.Hm.Nekamioprostištosamgastimnapastovao...Nakloniosamseiuhvatiozakvaku...

-Akotrebate,možetedobitimalipredujam-reče.-Veććetegaodraditi.

Sada,kadjevidiodasumojepisanijeneprikladne,ponizilamejemalkotanjegovaponuda, i jaodgovorim:

-Ne,hvala,jošnekovrijememoguizdržati.Uostalom,najljepšahvala!Preporučujemse!

-Preporučujemse!-odgovoriurednikiopetseokrenepisaćemstolu.

Makaribezrazloga,onsepremameniponiovrloljubazno,azatosammuibiozahvalan;tomunikada neću zaboraviti.Odlučio samda ne idemk njemu sve dotle dok ne budemmogao donijetistvarskojomćebitizadovoljan,kojaćegazačuditiidatimupovodadamibezrazmišljanjadoznačidesetkruna.Potomsamotišaokućiiponovnosebacionapisanje.

Narednih večeri, kad je bilo otprilike osam sati i kad su se na ulici palile plinske svjetiljke,redovitomisedogađaloovo:

Kad bih izašao iz kuće, da nakon dnevnemuke i napora prošetam ulicama, stajala je kraj stupaplinske svjetiljke, upravo pred vratima, neka u crno odjevena dama, lica okrenuta prema meni ipratilame pogledom. Opazio sam da uvijek ima istu haljinu, istu neprozirnu koprenu koja joj jeskrivalaliceipadalanagrudi.Urucijedržalamalikišobransdrškomodslonovekosti.

Većsamjeprimijetiotrivečerizaredom,uvijeknaistomemjestu.Tekštobihprošaomimonje,onabisenaglookrenulaipošlapolaganonizulicu.

Mojnervoznimozakodmahjeispružiosvojaticalaiobuzelamejeglupaslutnjadasutiposjetinamijenjenimeni.Naposljetkusamvećbionakanioda joj seobratim,dapitamkoga traži, treba limoždamojupomoć, smijem li je otpratiti kući, da li bih je unatoč svomvrlo lošemodijelu smioštititiumračnimulicama.Aliobuzimaomenejasanstrahdabimetomoglostajatičaševina,ilivo-žnjeufijakeru,ajanemamniprebitepare.Mojisumebeznadnopraznidžepoviposvepotištili,panisam imao toliko srčanosti da je pozornije pogledam prolazeći pored nje. Mnome je opetzagospodarilaglad,odjučernavečernisamokusiobašništa.Nijetododušedugo,izdržaosamjavećivišedana,alisadsampočeovidljivopropadati.Nisamvišemogaotakogladovatikaonekada,sadmejeznaoomamitijedanjedinidan,pačimbihispiogutljajvode,odmahbimisesmučilo.Ktomejejošdošloitodasamsenoćusmrzavao,dasamukrevetlijegaoobučen,uodijelu,dasamsesvakenoći tresao od zime i tijekomnoći gotovo se potpuno ukočio. Stari pokrivač nijemogao izdržatistudenivjetarštojepiriokrozmojusobu,ajutromsamsebudiozbogtogaštobimiseodledenogzrakanosgotovosmrznuo.

Išaosamulicomirazmišljaoštotrebamnapravitidamoguizdržatinavodidoknedogotovimsvojsljedeći članak. Da imam svijeću, lako bi mi bilo probdjeti noć i već bih ujutro mogao poći dourednika.

Bez daljnjeg razmišljanja pošao sam u kavanu »Oplandske«, da potražim onogmladog znanca,bankovnognamještenika, idagazamolimzadesetoreazasvijeću.Nesmetanomepustišekrozsveprostorije,pasamprošaoizmeđustolovazakojimasugostičavrljali,jeliipili.Dospiosamdubokoukavanu, čakdo»crvene sobe«, a čovjeka ipaknisamnašao.Potišten i ljut, izašao samnaulicu iudariopravcempremadvoru.

Dovraga,zarnebibilouredudavećjednomdođekrajtimmojimneprilikama!Velikim,bijesnimkoracima,sovratnikompodignutimokovrataišakamastisnutimudžepovimaodhlača,hodaosamičitavim putem grdio svoju nesretnu zvijezdu. Već sedam-osam mjeseci nisam imao nijednogbezbrižnogčasa-tjedandanaprehranjivaosamsetekkolikojebilonajpotrebnije-azatimjeiopetpokucalabijedanamojavrataiuništilame.Usvojsvojojbijediipaksamostaopošten,ha,ha,poštenodglavedopete!Bože,Bože,kakolisambioglup!Staosamsamomsebipripovijedatikakomejepekla savjest kad samnosiopokrivačHansaPaulija u zalagaonicu.Podrugljivo sam senasmiješiosvom tankoćutnom poštenju, prezirno pljunuo na pločnik, ne nalazeći riječi koja bi bila dovoljnojakadasenarugamojojgluposti.Neštobimisesadatrebalodogoditi!Danađemnauliciušteđeniđačkidžeparac,iliposljednjuparukakveudovice-posvebihjemirnouzeoistrpaoudžep,kraobihsnajvećimmirom,anoćposlijetogaprospavaomirnokaovreća.Nisamuzaludtolikotogapretrpio-mojajestrpljivostvećprikrajuijasamnasvepripravan.

Tri, četiri puta obišao samokodvora, odlučio se za povratak, još jednom se navratio u park, azatimprekoUliceKarlaJohanapošaokući.

Bilojeotprilikejedanaestsati.Ulicabijašepriličnomračna,posvudasuvrvjeliljudi,tihiparoviibučnomnoštvo.Stigaojevelikičas,vrijemekadsevodemračniposloviipočinjuveselepustolovine.Šuštanježenskihhaljina,kratkiznačajniosmijesi,bujneženskegrudi,jaki,usopljenimirisi,aondjedaljenauliciodjekujenekiglas i zove:»Emma!«Čitavaulicanalik jenamočvaru izkoje sediževrućapara.

Nehoticesamstaopopraznimdžepovimatražitidvijekrune.Strastštojepodrhtavalaukretnjamaprolaznika, tamna svjetla plinskih svjetiljaka, pa dapače i tiha, umor na noć, sve me je to počelograbiti-tajzrakispunjenšapatom,zagrljajima,drhtavimpriznanjima,upolaizgovorenimriječimaitihimhihotanjem.Ondjeuvežikodkavane»Blomqvist« ljube semačke,derući se strahovito.A janemamnidvijekrune!Zaista je jadnokakosamosiromašio!Kojegliponiženja,kojelisramote!Iopetmorammislitinaposljednjinovčićjadneudovice,kojibihukrao,nađačkukapuilirupčić,nakrušnutorbukakvogprosjaka,štobihbezoklijevanjaodniokakvomprodavačustarihkrpa,adobitakpotrošio.Daseutješim,stadohiznalazitisvakakvemanenatimveselimljudimaštosuprolaziliporedmene.Slijegaosamramenima,prezirno ihpogledavao.Zadovoljni i lakoumni studentimisleda jeeuropski razuzdano ako koju švelju poglade po bedru! Ti kicoši, bankovni činovnici, mesari izenskarineprezunipredcime...Pljunuosamdalekopredase,nebrinućisehoćulikogapogoditi.Biosamljut,ispunjenpreziromprematimljudimaštosetupredamnomguraju.Digaosamglavuipošaonaprijed.

Pored zgrade parlamenta sastanem neku djevojku, koja me je izazovno promatrala kad samprolazioporednje.

-Dobravečer!-rekoh.

-Dobravečer!-odvrationa.Istane.

Hm!Zarsama;takokasno?NijeliopasnozamladudjevojkudautovrijemeprolaziUlicomKarlaJohana?Nije!Nijelijenitkonagovorio,iliuvrijediomozda,siliojedapođesnjimekući?

Onamejezačuđenogledala, ispitujućinamomlicušto jazapravomislim.Zatimmeuhvatipodrukuireče:

-Dakleidemo

Pošlismozajedno.Kadsmoprolazilikrajkočija,staosam,oslobodiorukuirekao:

-Čujte,djevojko,alijanemamniprebitepare.-Ihtiosamdalje.

Isprvami nije htjela vjerovati, ali kad je pretrazila svemoje džepove i u njimanije našla ništa,zabacilajeglavuinazvalamebakalarom.

-Lakunoć!-rekohja.

-Pričekajte!Jesulitevašenaočalezlatne?

-Nisu.

-Ondanekavasvragnosi!jasamposao.

Odmahzatimonadotrčinatragdomeneizovneme.

-Ipakmožetesamnom!

Osjetiosamseponiženponudomtesiromašnebludnicesulice,terekoh:-Ne,većjekasno,ajajošmoramnekogaposjetiti.-Uostalom,nionasebinemožepriuštitiovakvužrtvu.

-Ipak,stvarnobihhtjeladabudeteuzame.

-Aliutakvimokolnostimanemoguići.

-Sigurnoidetekdrugoj!-reklaje.

-Ne-odgovoriosam.

Osjećaosamdasamispaoujadnomsvjetlupredtombludnicom,alisamhtiobaremspasitiobraz.

-Kakosezovete?-upitamje.

-Marija?Čujtedakle,Marijo!-Istaosamjojobjašnjavatisvojeponašanje.Djevojkasesvevišeivišečudila.Da limeonadoistasmatra jednimodonihkojisenoćuklatarepoulicamainapastujudjevojke?Jelionadoistapomisliladasamijatakav?Jesamlijojrekaoštogodnepristojno?Ponašaliseitkokaoja,kadimaneštonaumu?Ukratko,jasamjenagovorioipošaosnjomnekolikokorakadavidimkako će daleko ići.Međutim,moje je ime tako i tako, pastor taj i taj.Lakunoć! Idi i negriješiviše!

Rekavšito,udaljiosamse.

Ushićenovomsvojommisli,protrljaosamrukeistaoglasnorazgovaratisamsasobom.Kakvaliblaženstva obilaziti ovako ulicama i činiti dobra djela!Možda sam ovom palom stvoru dao prvupobududasedignezačitavsvojživot!Moždasamjezasvavremenaspasioodpropasti!Onaćetouvidjetiijošćemesesazahvalnošćusjećatiusvomesmrtnomčasu.Ah,ipakjekorisnobitipoštenipravedan! Bio sam sjajno raspoložen i osjećao se za sve dovoljno svježim i odvažnim. Samo daimamsvijeću,svršiobihčlanakzanovine!Pjevušećiifićukaju-ćiišaosamsnovimkućnimključemu ruci i razmišljao na koji način da dođem do svjetla. Nisammogao učiniti ništa drugo nego daiznesempisaćipribordoljenaulicu,padapišempodplinskomsvjetiljkom.Otvorihkućnavrata iuspehseusvojsobičak.

Kadsamopetsišao,zatvoriosamvrataistaopodsvjetiljku.Posvudatišina...samoizUliceTvaerčuli su se teški, zvučni koraci stražara, a od St. Hanshaugena čuo se lavež psa. Ničega što bimemoglo smetati. Navukao sam ovratnik preko ušiju i stao intenzivno misliti. Uvelike bi pomoglo,budemli takosretandasvršimtajmaličlanak.Upravosamdošaodojednogteškogmjesta,odaklemoravoditi tek jedvavidljiviprijelaznaneštodrugo;zatimprigušenifinale,dugojecanje,kojebivaljalozavršitipoentom,osornomiotresitomkaometak,ilikaojeka,kadserušibrijeg.Točka.

Alinisamsemogaosjetitinijednejedineriječi.Pročitaosamcijelisastavakodpočetkadokraja,glasnopročitaosvakurečenicu,aipaknisambiokadarsabratisezatuzvučnuiblještavupoentu.Doksam još na tome radio, stigao je odozgo stražar, stao nedaleko od mene na ulici i potpuno mipokvarioraspoloženje.Bašjenjegabrigaštosamjaupravodošaodoizvrsnepoentezaurednika?!Gospode Bože! Zbilja je nemoguće da se održim nad vodom, kako sam bio nakanio! Ostao samovdjejošjedansat,stražarjevećotišao,abilojeprestudenodačovjekmirnostoji.Klonuoduhomiizgubivšisrčanostzbogneuspjelapokušaja,ponovnosamotvoriovrataiušaousvojusobu.

Iovdjegorebilojestudeno,agustamijetamajedvadopuštaladavidimkrozprozor.Napipaosamkrevet,izuocipeleipokušaomeđurukamamalougrijatinoge.Zatimsamlegaoukrevet,ito,kaoštosamvećdugoobičavao,potpunoobučen.

Sutradanujutro,čimjezadanilo,sjeosamnakrevetiopetpočeoraditinačlanku.Takosamsjediodoobjeda,anapisaosammoždatekdesetak,dvadesetakrečenica.Krajjejošdaleko.

Ustao sam, obuo cipele i ušetao se sobičkom, da semalo ugrijem. Prozori su se pokrili injem;provirimvan-padaojesnijeg.Nadvorištu,nakamenjuinazdenculežalesudebelenaslagesnijega.

Tražiosampocijelojsobi,bezvoljnohodaoamo-tamo,noktimagrebaozidove,opreznonasloniočelo na vrata, kažiprstom kuckao po podu i pozorno osluškivao - sve bez povoda, ali tiho ipromišljeno,kaodaseradiokakvojizvanrednovažnojstvari.Zasvetovrijemegovoriosamglasnoiisprekidano:-Božedragi,patojevećludilo!...-Noipaksamludovaodalje.Nakonnekogvremena,moždaposlijenekolikosati,htiosamsesabrati,pasamseugrizaozausniceistisnuoihkolikosamgodmogao.Tomemorabitikraj!Potražiosamiver,dagažvačem,aondaodlučnosjeoinastaviopisati.

Uz najveći sam napor sklepao nekoliko kratkih rečenica, dvadesetak jadnih riječi koje sam najedvitejadeiscijedioizsebe,samodanekakopođemnaprijed.Zatimjestalo,glavamijebilaprazna,buljiosamširomotvorenihočijuupojedineriječi,unapolaispisanilistpapira,zurioučudnovata,treperava slovakoja sumi izgledalakaomale,kosmateživotinjiceprilijepljenenapapir.Nakrajuvišenisamshvaćaosavršenoništa,animislionisamništa.

Vrijemejeprolazilo.Čuosambukunadvorištu,drndanjekola,udarcekonjskihkopita;glasJensaOlafadopiraoječakdomene,kadbivikaonakonje.Biosamposveslomljen.Svremenanavrijemeobliznuobihusnu,inačeništa.Boljelomeuprsima.

Počelo se smrkavati.Sve samviše ivišemalaksao i iscrpljenodumoraopet legaoukrevet.Daugrijem ruke,prošao samprstimauzduž ipoprijekokrozkosu.Pritomsam iščupaomalečuperkevlasi,kojisumiostalivisjetimeđuprstimailiserazletjelipojastuku.Utomčasunisamnatomislio,bilomijekaodamesetoništanetiče.Paimamjošdostavlasinaglavi.Ponovnosamsepokušaotrgnuti iz omame kojami je poputmagle obuzela udove.Uspravio sam se, udario se po koljenu,zakašljao tako jako koliko su mi dopuštala umorna pluća - a onda opet pao u krevet. Ništa nijepomoglo.Umiraosambezpomoći,otvorenihočiju,ukočenapogleda.Naposljetkustavihkažiprstuusta i stadoh ga sisati. Umojem semozgu stalo neštomicati, odmotavala se ludamisao: Što, dazagrizem?Ibezpromišljanjazatvoriosamočiistisnuozube.

Skočim.Napokonsamseipakprobudio.Izprstajeprokapalonekolikokapikrvi.Nijemevišejakoboljelo.Rananijenijakovelika,alisamjednimmahomdošaoksebi.Stresaosamglavomipošao

premaprozoru,gdjesamnašaokrpu,kojomsamovioranu.Doksamjošbiotimezaposlen,došlesumisuzenaočii jasamtihozaplakao.Kakojejadantajmršav,nagriženprst!Boženebeski,kolikosampropao!

Mrakjebivaosvegušći.Moždaipaktijekomvečerinapišemitajsvršetak.Samodaimamsvijeću,barjednu!Umojojseglaviopetraščistilo,mislisudolazileinestajale,kaoobično,anisammnogoni trpio.Gladmevišenijemučila tolikokaoprijenekoliko sati; izdržatću jošdo sutra.Međutim,moždagdjegoddobijemisvijećunavjeresiju.Dapođemdotrgovineživežnimnamirnicamaiondjeizložimsvojpoložaj.Taondjemetakodobroznaju,jošizdobrihvremena,kadsamimaonovaca,aimnogisamkruhkupioutojtrgovini.Bezdvojbe,datćemisvijećunamojepoštenoime.Iprviputposlijedugogvremenaočetkaosamodijelo,odstranioispalukosusovratnika,kolikojetoumrakubilomoguće,azatimsamotapkaonizastube.

Kadsamdošaonaulicu,padneminapametkakobibilopametnijedazatražimkruha.Neodlučnosam stajao i razmišljao. Na žalost, nisam više mogao podnositi hranu; ponovit će se ista onapripovijestsvizijama,slutnjamailudimmislima,ačlanaknećudovršiti.Nipošto!Odlučiosamsezasvijećuiušaoutrgovinu.

Kodpultastojinekagospođaikupuje;donjeležemalizamociupapirimaraznihboja.Pomoćnik,kojime je poznavao i znao što obično kupujem, ostavi gospođu, bez pitanja umota jedan kruh unovineipružimiga.

-Ne,večerasbihželio jednusvijeću - rekoh.Tosam izgovorioposve tiho i skromno,daganerazljutimineproigramsvojušansu.

-Ondaćetemoratitrenutakpričekati-natoćeoniokrenesegospođi.

Onapokupisvojestvari,platikomadomodpetkruna,uzmesitniškojijojjeonuzvratioiode.

Ostadohsamspomoćnikom.

Onprihvati:-Želitedaklejednusvijeću.-Iizvučezametaksvijećateizvadijednuzamene.

Ondasezagledaumene-nisambiokadariskazatimusvojuželju.

-Ah,da,istina,vistevećplatili-rečenajednom.Rekaojesasvimjednostavnodasamplatio.Jasnosam čuo svaku riječ. Zatim je stao brojiti na blagajni krunu po krunu, svijetli krupni novac - iuzvratiomijekaodasammuplatiospetkruna.

-Izvolite!-reče.

Stajaosamičaskompromatraonovac.Razumijemdaneštonijeuredu,alinisamrazmišljao,bašni na što nisammislio, samo sam se čudio bogatstvu što sja tu predmojim očima. Pogledmi sezaustavio na nekommjestu na zidu, gdje je visjelomalo zvonce na kožnatoj vrpci, a ispod njegasvežanjžniranaca.Buljiosamusveto.

Pomoćnikjemisliodaželimsnjimezapodjenutirazgovor,kadsetakodugozadržavam,iprihvati,redajućipostolupapirzaumotavanje.

-Izgledadajevećdošlaizima.

-Hm!Jest-odgovorim.-Izgledadajevećdošlaizima.-Amalozatim:-Oda,panijeniprerano.

Čuo sam kako govorim, jasno sam čuo svaku riječ, kao da govori netko drugi. Govorio samnesvjesno,bezvolje,neosjećajućitonisam.

-Tako?Mislitelidajezbiljatako?-upitapomoćnik.

Gurnuosamudžeprukusnovcem,pritisnuokvakuipošao.Čuosamkakosamzaželiolakunoćikakojedućanskipomoćnikodgovorionamojpozdrav.

Već sam poodmakao nekoliko koraka, kad se otvoriše dućanska vrata i na njima se pojavipomoćniktemepozovenatrag.Okrenuosamsebezčuđenja ibez trunkastraha.Samosamrukomskupionovacudžepuispremiosedamugavratim.

-Izvolite,zaboravilistesvijeću.

-Hvala!-rekohmirno.-Hvala!Hvala!

Isasvijećomurucipošaosamnizulicu.

Prvamoja razumnamisao ticala se novca. Pošao samdo svjetiljke, prebrojio ga nekoliko puta,odvagnuo ga u ruci i osmjehnuo se. Sad mi je dakle pomognuto, veličanstveno, prekrasnopomognutozadugo,dugovremena!Ponovnosamstavionovacudžepipošao.

PredjednomgostionicomuUliciStorzaustaviosamseistaohladnoimirnorazmišljatidalidauđem i naručim jedanmali objed.Cuo samudaranje tanjurima, noževima i vilicama, cuo kako sekošemeso.Kušnjajebilaprevelika.Uđem.

-Jedanbiftek!

-Jedanbiftek!-viknulajekonobaricakrozotvorukuhinju.

Tugdje samsjeobilo jeprilično tamno;osjećao samseprilično skrivenim i stao razmišljati.Svremenanavrijemekonobaricabimepogledalaradoznalimpogledom.

Počinio sam dakle svoje prvo nepošteno djelo, svoju prvu krađu, prema kojoj su sve mojeprijašnjeludorijepravasitnica...Paneka!Tusevišeništanemožepromijeniti.Uostalom,akomejevolja,tustvarstrgovčićemmoguureditijednomkasnije,kadmisepružiprilika.Gdjetopišedaćujauvijeknapredovatirakovimkorakom,aosimtoganisamsezavjetovaodaćuživjetipošte-nijeodostalihljudi...

-Hoćuliskorodobitisvojbiftek?

-Odmah, odmah! - I konobarica otvori otvor na kuhinji te pogleda unutra. No ako se za stvardozna?Akopo-moćnikposumnjaoonihpetkrunaodkojihjeuzvratiogospođi?Nijeisključenodabionjednogdanamogaona-doćinato,moždavećdrugiputkadmudođemudućan.Noda,Božemoj!...Irezigniranosamslegnuoramenima.

- Izvolite! - rekla je konobarica stavljajući biftek predamena stol. -Ne biste limožda radije udrugusobu?Ovdjejetakotamno.

-Ne,hvala.Ostaviteme samoovdje -odgovorio sam.Njeziname ljubaznostnajednomdirnula.Odmahsamplatiobiftek,daojojkolikosamnadobrusrećuizvukaoizdžepa,istisnuojojruku.Onasenasmijala,ajasamjojrekao,šalećise,sasuzamauočima:

-Zaostatakkupitekuću...

-Ah!Želimvamdobartek.

Počeosamjesti,jeosvelakomije,gutaovelikekomadeadaihnisamniprožvakaoiupravosamseživinskinaslađivaokadsamimaopunausta.

Konobaricajeopetprišlakmeni.

-Hoćetelineštopopiti?-Kodtogasesagnulasasvimdomene.

Promatraosamje.Govorilajeposvetiho,gotovošap-ćući,oborivšioči.

-Mislimčašupiva,ilištodrugo...akoželiteodmene...ktome...akoželite...

-Ne,hvala-odvratiosam.-Navratitćudrugiput.

Otišlajeisjelaizašanka,takodasamjojvidiosamoglavu.Dražesnadjevojka.

Kad sam svršio s biftekom, odmah sam pošao prema vratima. Već sam osjećao mučninu.Konobaricajeustalazašankom.Nisamjojhtiodoćipreblizuipokazatiseprisvjetludjevojcikojanijenislutilasvumojubijedu.Zatosamjojsamodoviknuolakunoć,naklonioseiizašao.

Jelo je počelo djelovati, strašno sam trpio i nisam ga dugo zadržao u sebi. Povraćao sam nasvakomtamnomuglukojimsamprošao,borioseprotivmučninekojamesvevišeivišepraznila,stiskaošake,sabiraose,toptaonogama-uzalud.Naposljetkusamušaounekuvežu,sagnuoglavuipovratioizsebesve,napolaslijepodsuzakojesuminavrlenaoči.

Ogorčenosamizašaonaulicuiplakaoproklinjućistrašnesilekojeseburkajuumeniikojemeprogone,želećiimvječnumukuiprokletstvoupakluzanjihovunevaljalost.Doista,moramrećidasesudbinaneodnosipremameninimaloviteški,nimaloviteški!...Prišaosamnekomgospodinukojisezagledaou izlog iupitaogakoliko sambržemogaoštobion savjetovaočovjekukoji jedugogladovao.Radiseoživotu,rekaosam,onnemožepodnijetibiftek...

-Čuosamdajevrlodobromlijeko,kuhanomlijeko-odgovoričovjekučudu.-Međutim,zakogavitopitate?

-Hvala!Hvala!Tobimoglobitidobro,kuhanomlijekodakle...

Potomsamseudaljio.

Uđem u prvu kavanu kraj koje sam prolazio i zatražim kuhano mlijeko. Kad sam ga dobio,

popijemgaonakovrućekakojebilo,požudnoidoposljednjekapi.Ondasamplatioiizašao.Kući.

Sadsedogodiloneštočudnovato.Predvratimamojekuće,naslonjenanaplinskusvjetiljku, stojijednaprilikausredsvjetla,tesamjevećizdalekaprepoznao-crnoodjevenadamaodprošlihvečeri.Zabunajenemoguća:četvrtijeput,eto,nalazimnaistomemjestu.Stajalajenepomično.

Tomiseučinilotakočudnovatimdasaminehoticeusporiokorake,amislisumiseuistomčasupotpuno umirile.Ali ja sam uzrujan, živci sumi još uvijek razdraženi od posljednjeg obroka. Poobičaju, prošao sam tik do nje, došao do vrata i htio ući. Ona je još uvijek stajala. Najednom senečemu dosjetih. Bez razmišljanja se okrenuh i pođoh ravno prema dami. Pogledam joj u lice ipozdravimje:

-Dobravečer,gospođice!

-Dobravečer!

Tražilionakoga?Jasamjevećprijeprimjećivao;bihlijojmogaobitinakojinačinodpomoći?Uostalom,tisućuputamolimzaoproštenje...

Onapravonezna,ali...

U ovoj veži ne stanuje nitko osimmene i tri, četiri konja - što se toga tiče, tu je samo staja ilimarskaradionica...Posvojprilicinijenapravomputuakotunekogatraži.

Onaseokreneireče:

-Netražimnikoga,samotustojim.Palomijenapametda...

Ta-a-a-ko,dakle samo slučaj, to jedakle samo slučaj štoona svakevečeri dolazi ovamo.Zbiljačudnovato! Razmišljao sam o tom i sve sam više bio zbunjen pojavom te dame. Odlučih bitibezobrazan.Zazveckamnovcemudžepu i bezokolišanja je pozovemdapođemonekamona čašuvina...sobziromnatodajezima,ha-ha...nećetrajatidugo...Zarneće?

Ne,hvala,toneide.Ne,onatonemože.Negoakojehoćuotpratitikomadićputa,tada...Putjedokućetakotaman,aonaseneusuđujeićisamaUlicomKarlaJohana.Većjepriličnokasno.

Ushićensam.

Krenulismo;onamijeišlasdesnestrane.Obuzelomečudnovato,prekrasnočuvstvo,osjećaosamdasenalazimublizinimladedjevojke.Zavrijemečitavogputazuriosamunju.Mirisnjezinekose,toplinaštojestrujalaiznjezinatijela,tajženskimiriskojijujeobvijao,patajslatkidahštosamgaosjećaokadbimiokrenulalice,svejetostrujaloumeni,razuzdanomiprodirućiusvaosjetila.Ispodkoprene razabrao sam punašno, malo blijedo lice, a ispod ogrtača isticale su se visoko izbočenegrudi.Pomisaonasveteskriveneljepoteštosamihnaslućivaoispodogrtačaikopreneposvemejesmela,osjećaosamneko ludoveseljebez ikakva razumnoguzroka.Nisammogao izdržati, taknuosamjerukom,tapšaojepoleđima,gluposesmijući.Čuosamkakomiudarasrce.

-Kakostevičudni!-rekoh.

-Stvarno?Kakotomislite?

Prvo,običavasvakevečeristajatipredvratimakućeukojojsenalazistaja,itobezikakvapovoda,samozatoštojojjetakošunulouglavu...

No ona ipak može imati svoje razloge. Ona voli ostajati kasno vani i uvijek je to činila soduševljenjem.Liježemlijaradoprijedvanaestsati?

Ja?Akomijeištanaovomesvijetugnusno,ondabitobilodalegnemprijedvanaestsati.

Daklevidite!Katkadajepoduzimalatakvešetnjeuvečer,kadnijeimalanikakvaposla.StanujenaTrgusvetogOlafa.

-Ylaiali!-kliknem.

-Što?

-Rekaosamsamo:Ylajali...Samonastavite!

StanujenaTrgusvetogOlafasamasmajkom,kojajegluha,pasnjomnemožerazgovarati.Štoimadaklečudnovatonatomeakovoliizlaziti?

-Savršenoništa!-odvratim.

-Nodakle?-Čuosamponjezinuglasudasesmiješila.

Nemalimoždasestru?

Jest,imajednu,stariju.Odakletoznam?OnajeotputovalauHamburg.

Većdugo?

Prijenekolikotjedana.Noodakleznamdaonaimasestru?

Janeznam,samopitam.

Zašutjesmo.Krajnasjeprošaočovjeksparomčizamaispodruke,inačejeulicabilaposvepraznadoklemijepogleddopirao.NaTivolijusjajiosečitavredšarenihsvjetiljaka.Nijevišesniježilo,anebojebiločisto.

-Bože,zarvamnijestudenobezogrtača?-najednomupitadama,pogledavšime.

Jesamlijojmogaokazatizaštohodamokolobezzimskogkaputa?Dajojprikažemsvojpoložaj,izjadam se i u samom joj se početku zgadim? Tako je lijepo ići pored nje i uopće ne misliti nasadašnjost.Nasmijaosamseirekao:

-Ne, nimalo. -Da navedem razgovor na nešto drugo, upitam je: - Jeste li vidjelimenažeriju uTivoliju?

-Nisam-odgovoriona.-Imalištovrijednozavidjeti?

Akoonazaželi,moralibismoonamo.Onamogdjejetakosvijetloiimatakomnogoljudi!Tobijedovelousilnunepriliku:mojepohabanoodijelo,mojepropalolice,većdvadananeoprano!Moždabičakprimijetilaitodanemamniprsluka...

-Ahne-odgovorimzato.-Ondjesenemaštovidjeti...

Odjednom se sjetim mnoštva argumenata koje bih mogao odmah upotrijebiti: nekolikojednostavnih riječi, ostaci mog isušenog mozga: na kraju krajeva, što da očekuje od jedne malemenažerije?Meneninajmanjenezanimajunikakveživotinjeikavezi.Životinjeznajudasetustojiidaihsegleda,osjećajunasebistotineradoznalihočiju.Ne,janetrpimživotinjekojeznajudaseunjih bulji, plašljiva stvorenja što se veru po svojim kavezima ili leže sa sjajnim zelenim očimaoblizujućiprednjenogeirazmišljajući.Očemu?

Jest,utomesepotpunoslažesamnom.

Samouslobodnojživotinji,unjezinojprirodnojgrozoti,unjezinojprirodnojdivljiniimanečegosobitog.Tihi,potajnikoraciutamnojnoći,samatajanstvenostšume,krikpticeuletu,lahor,miriskrvi,tutnjavanadnama,ukratkoduhnjihovacarstvautimgrabežljivcima...Utomejejednanesvjesnapoezija...

Nobojim se da je timeumaram, a spoznaja omojem strašnom siromaštvuopetmepograbila ipotištila.Dasambaremkoliko-tolikopristojnoodjeven,razveseliobihjejednomšetnjomuTivoli!Ne shvaćamstvorenjekojedopuštadagaprati napolagol prosjakpoUliciKarla Johana.Štoonazapravomisli?Izaštojatoidem,prenavljamseigluposmijemradiničega?Neosjećamlismrtnuhladnoću u srcu, kad popuhne vjetrić? Ne muči li me već gotovo ludilo u mozgu, jer mi je većmjesecimanedostajaladobrahrana?Onamejespriječiladapođemkući,sadakadasampopiomalomlijeka,kojemoguzadržatiusebi.Zaštominijeokrenulaleđaiposlalamedostotinuvragova...

Očajavaosam.Beznadnostjepremašilasvegranice,tejarekoh:

- Na kraju krajeva, gospođice, vi ne biste smjeli ići sami sa mnom. Svojim vas odijelomkompromitirampredčitavimsvijetom.Jest,takoje,tomislimposveozbiljno.

Zabezeknulase.Brzomejepogledalaiušutjela.Naposljetkuizusti:-Bože,Bože!-Nijereklaniriječiviše.

-Štomislitetimekazati?-upitam

-Uh,ne,vimepostiđujete...Uostalom,nismovišedaleko.-Pritomejemaloubrzalakorake.

ZaokrenusmouSveučilišnuulicuivećsmovidjelisvjetiljkunaTrgusvetogOlafa.Sadjeopetišlapolaganije.

- Ne želim biti indiskretan - progovorim - ali zar mi nećete reći svoje ime prije no što serastanemo?Zarnećeteninatrenutakskinutiveo,davasvidim?Bitćuvamtakozahvalan.

Stanka.Čekaosam.

-Vistemevećjednomvidjeli-reče.

-Ylajali!-ponovim.

-Što?Jednomstemepoladanaprogonili,čakdokuće.Jestelimoždabilipijani?-Opetsamčuokakosenasmiješila.

-Jest-rekaosam-nažalost,ondasambiopijan.

-Nijebilolijepoodvas.

Posvesatrven,priznaosamdatodoistanijebilolijepoodmene.

Prispjelismovećdovodoskokaipromatralimnogerasvijetljeneprozorenakućibroj2naTrgusvetogOlafa.

-Daljenesmijetesamnom-reklaje.-Hvalavamzadanašnjuvečer.

Nakloniosamse,nemajućihrabrostidabiloštokažem.Zatimsamskinuošeširistajaoprednjomgologlav.Zarminećetepružitiniruku?

-Zaštomenezamolitedavasotpratimkomadputanatrag?-upitatiho,pogledavšinavrškemojihcipela.

-GospodeBože-odvratiosamizvansebe.-GospodeBože,kadbistetohtjeli!

-Jest,alisamokomadić.

Okrenusmo.

Bio sam sasvim zbunjen, pa nisam znao kako da hodam, kako da stanem. Ovomi je stvorenjepobrkalosavslijedmisli.Biosamushićen,neobičnoveseo,bilomijekaodablažentonemusreći.Sama je izjavila da hoće ići sa mnom natrag; to nije bila moja ideja, već njezina vlastita želja.Pogledavaosamjeibivaosvesrčaniji,onamejehrabrilaisvemevišeprivlačilasvakomsvojomriječju.Začassamzaboravionasvesvojesiromaštvo,naskučenostijadnomoježivotarenje,osjećaosamkakomikrvtoplokolautijelu-kaoustarimvremenima,prijenoštosamseskršio-iodlučihposlužitisemalimlukavstvomdaotkrijelice.

-Uostalom,nisamjaondaslijediovas,većvašusestru-rekoh.

-Mojusestru?-upitaona i jakosezačudi.Stala je igledalame,kaodazbiljaočekujeodgovor.Pitalajesnajvećomozbiljnošću

-Jest-odvratiosam.-Hm!Znači,mlađuoddvijudamakojesuprošlekrajmene.

-Mlađu?Zbilja?Ha-ha-ha!-Smijalaseglasnoisrdačnokaodijete.-Ne,zbiljastelukavi!Tostereklisamozatodaskinemkoprenu.Zarne?Jest,odmahsamtoopazila.Alimoradastesezabunili...zakaznu.

Smijali smo se i šalili, sve vrijeme neumorno govorili; nisam znao što govorim, ali sam biozadovoljan. Pričala je da me je već prije dugo vremena vidjela u kazalištu. Bio sam s trojicomprijateljaiponašaosekaodasamšenuo.Zacijelosamiondabiopijan!

Počemutozaključuje?

Zatoštosamsetakojakosmijao.Asadvišene?

Ipak,isada.

DođosmouUlicuKarlaJohana.

-Daljeneidemo!-reklaje.OpetsmopošliSveučilišnomulicom.Kadsmoponovnoprispjelidovodoskoka,pošaosampolaganije,znajućidadaljenesmijem.

-Tako,sadsemoratevratiti-reklajeonaistala.

-Jest,moram.

Malozatimprimijetidabihjeipakmogaootpratitidoveže.GospodeBože,nijetoništaneobično,zarne?

-Nije-rekoh.

Alikadsmostajaliuveži,opet se svalilanamenesvamojabijeda.Kakoda sačuvamsvusvojuhrabrost,kadsamtakoizmučen?Stojimtupredmladomdjevojkomprljav,odrpan,propaoodgladi,neopran, polovično odjeven - da propadneš u zemlju. Učinio sam se sasvimmalim, i nehotice sesagnuoipromucao:

-Smijemlivaskadgodopetvidjeti?

Nisam se usudio nadati da će mi dopustiti da se još jednom sastanem s njom. Malo da nisampoželiodamiodgovorioštro,štobimemoždaučinilojakimiravnodušnim.

-Oda-rečeonatihoigotovonečujno.

-Akada?

-Neznam.

Stanka.

-Nećetelibaremnatrenutakpodignutiveo?-upitam.-Davidimskimsamrazgovarao.Samonatrenutak.Jamoramvidjetiskimesamrazgovarao.

Stanka.

-Možetelimepričekatiovdjeupetaknavečer?-reklaje.-Hoćeteli?

-Bože,da,akosmijem.

-Uosamsati.

-Dobro.

Prošaosamrukomprekonjezinogogrtačaiotresaosnijegsnjega,samodajesemogudotaknuti.Uživaosamutomeštosamjojsmiobititakoblizu.

-Aliipak,nesmijetemislitiomeniništaloše-reklaje,smijućise.

-Tane...

Najednom,odlučnomkretnjom,onapodigneveočakdočela;promatralismosejedantrenutak.

-Ylajali!-kliknuh.

Onaseuspravi,ovijemirukeokovrataipoljubimeuusta.Jedanjediniput,brzo,zbunjeno,uusta.Osjetiosamkakosujojseuzbibalegrudi,disalajebrzo.

Trenutakkasnijemeispustilaidoviknulami:-Lakunoć!-Izgovorilajetokaobezdaha,šapćući,ondaseokrenulaibezijedneriječipojurilauzastube...

Goreujednimvratimaškljocnulajebrava.

Sutradanjesniježilojače,padalajeteškakišasasnijegom,sipalesuvelikevlažnekrpeipretvaraleseubljuzgavicu.Vrijemejebilostudeno,hvatalasepoledica.

Glavamijebilaposvemutnaodjučerašnjeguzrujavanja,asrceopijenoblaženstvomodslatkogsastankakadsamsekasnoujutroprobudio.Uzanosusamjošnekovrijemeležaobudan,umišljajućidajeYlajalitu,uzame;širiosamruke,grliosamsebeicjelivaozrak.

Konačno sam ustao, izašao, ispio šalicu mlijeka i odmah zatim pojeo biftek. Gladi više nisamosjećao,samosumiživcibilijakopotreseni.

Sišaosamdoljeulicom,prematrgovinamaodijela.Misliosamdabihzajeftinnovacmogaokupitikakavponošenprsluk,ilimaštodrugo,danosimispodkaputa.Uspeosamsestubamanatrg,našaojedanprsluk,kojisampažljivoispitao.Doksambiotimezabavljen,prošaojemimoznanac,mahnuomiipozvaome.Ostaviosamprslukiprišaomu.Biojetehničariupravojeišaonaposao.

-Hajdedapopijemočašupiva-reče.-Alisamobrzo,nemammnogovremena...Tkojebilaonadamaskojomstejučeršetali?

-Čujte...-rekoh,ljubomoranvećzbognjegovepomisli-patojebilamojazaručnica.

-Dotisućuvragova!-kliknuojeon.

-Jest,jučersesveodlučilo.

On se posve postidio, sve mi je vjerovao. Da ga se riješim, napunio sam mu uši kojekakvimlažima;došlojepivo,pasmopiliiondaotišli.

-Daklezbogom!...Slušajte -velionnajednom- ja samvamdužan jošnekolikokruna.Prava jesramotaštovamihjošnisamvratio.Svakako,unajskorijevrijemedobitćetesvojnovac.

-Hvala-odvratiosam.Znaosamdanikadvišenećuvidjetionekrune.

Pivo mi je odmah udarilo u glavu, postalo mi je vruće. Već sama pomisao na jučerašnjupustolovinu zavrtjelami jemozgom.Što će biti ako ona u petak ne dođe?Ako stane razmišljati iizgubipovjerenjeumene?...Mislisumipostajalesveživljeiodjednomdošlenanovac.Bilomejestrah, smrtno sam sepreplašio samoga sebe.Prijevara se sa svim svojimpotankostimaoborila namene.Vidiosammalidućan, tezgu,svojumršavurukukakoposežezanovcem,zamišljaodolazakpolicije,kakoćedoćiiodvestime.Svezatćemirukeinoge,ne,samoruke,moždasamojednuruku;lanci, zapisnik službujućeg policajca, škripanje njegova pera;možda će za taj slučaj uzeti sasvimnovopero;njegovpogled,njegovopasanpogled!No,gospodinTangen?Ćelija,vječnatama...

Hm.Čvrsto sam stisnuo ruke, da skupimhrabrosti, išao sam svebrže i brže i došaona trg kodtržnice.Tusjedoh.

Samonikakvihdjetinjarija!Moželimiitkonaovomesvijetudokazatidasamukrao?!Uostalom,nipomoćniknećesmjetidizatinikakvugalamu;njegovomujemjestosigurnoipakdraže.Akosmijemmoliti,samonikakvebukeinikakvihscena!

Paipakmejenovacsvomsvojomgrešnomtežinomtištioudžepu,nedajućimimira.Ispitaosamseiutvr diodasamprijebiosretniji,ondanaimekadsamsejošupoštenjupatioiborio.AYlajali?Nisam li i njupovukaoublatoovim svojimgrešnim rukama!NebeskiBože!GospodemojBože!Ylajali!

Najednomskočimsklupe iuputimseravnodoženeštoprodajekolačekod ljekarne»Kslonu«.Jošsemoguosloboditisramote,jošnijeprekasno;dokazatćučitavomsvijetudajatomogu!Usputsam držao pripremljen novac, sve do posljednjeg orea držao sam u ruci, naslonio sam se prekoženinastolićakaodaćuneštokupitiibezrazmišljanjagurnuojojnovacuruku.Nisamprogovorionijednejedineriječi,samosamjojtutnuonovacurukuiodmahseudaljio.

Kakoli je tougodno,kadsečovjekopetopošteni!Netištemevišepraznidžepovi;užitakjebitibezičega.Kadpravopromislim,tajmenovacupotajiizjedao;doista,samosamsastidommislionanjega.Nisambiootvrdnuleduše imoja sečestitanaravdizalavisoko iznadovakvihniskih rabota.HvalaBogu,opetsamseuzvisiousvojimvlastitimočima.Ugledajteseumene!-rekaosamipo-gledaouskupinuljudištoseskupilanatržnici!Ugledajteseumeneipoveditesezamnom!Usrećiosamubogustaruprodavačicukolača,usrećiodajedivota,aonaineznatkosam.Večerasjojdjecanećegladnaupostelju...

Bavećisetimmislima,došaosamdozaključkadasamdivnoučinio.HvalaBogu,riješiosamsenovaca.

Pijaniustreptaoodponosadospiosamnaulicu.RadostdaćupredYlajalidoćičistipošten,daćujojsmjetipogledatiuliceujednommejetrenutkusvegaobuzela.Nisamvišeosjećaonikakvihboli,

glavamijebilajasnaičista,bilomijekaodajenačinjenaodsamogasvjetlaidamisjanavratu.Uhvatilameželjadačinimnajbedastijeludorije,dapočinjemnajnevjerojatnijestvari,dačitavgradpreokrenemnaglavce.Svedo»mitnice«ponašaosamsekaoluđak.Neštotihošumjelomijeuušima,amozakmijebioposveopijen.Oduševljensvojomglupomsrča-nošću,sjetiosamsedaodemdojednogslužnikaidamukažemkolikomijegodina,damustisnemruku,dagaupornopogledamulice i da se udaljim bez objašnjenja. Razlikovao sam sve nijanse u govoru i smijehu prolaznika,promatraonekolikoptičicakojesuveseloskakutalepoulici,počeostudiratiizrazkamenogpločnika-isvudasamnalazionekakveznakoveičudnovatefigure.TakosamprispioidoSabornogtrga.

Najednomstanemizagledamseufijakere.Kočijašisustajaliokosvojihkolagovorećikoješta,akonjistajaliovjesivšiglavepotomgadnomvremenu.-Dođi!-viknuosamudarivšiselaktom.Ibrzoskočimuprvakola.-UlicaUllevaalsbroj37!-viknem.Kolasupošla.

Putemsekočijašstaookretati,ogledavatiipogledavatiukola,gdjesamjasjediopodkrovom.Tazarminevjeruje?Bezsumnje,sumnjičavjezbogmojeglošegodijela.

-Moramnaćijednoggospodina!-viknuosammu,dagapredusretnem,azatimmurazložiozbogčegasvakakomoramnaćitoggospodina.

Stalismopredbrojem37.Skočiosamizkola i jurnuostubamado trećegkata,uhvatiozaručkuzvoncaipozvonio;zvoncejeudarilošestdosedamputa.

Vrata jeotvorilanekadjevojka.Opaziosamda imazlatnenaušnice,aopasugumbepresvučenegrubimvunenimsuknom.Prestrašenomepromatrala.

ZapitamzaKierulfa,JoakimaKierulfa,akosesmijemtakoizraziti,onjetrgovacvunom,ukratko,njegasenemožezamijeniti...

Djevojkajezatreslaglavom.-TunestanujenikakavKierulf-reče.

Gledalajeumene,uhvatilazakvakuibilaspremnadazatvorivrata.Nijeseninajmanjetrudiladamimoždakažegdjetajčovjekstanuje.Izgledalojedadoistapoznajetogačovjeka.Lijenostvorenje!Razljutiosamse,okrenuojojleđaipojurionizastube.

-Nemaga!-viknemkočijašu.

-Nemaga?

-Ne.VoziteuUlicuTomtebroj11.

Biosamsilnouzrujan,pasamtimeikočijašazarazio.Onjesigurnomisliodaseradioživotu,pajevoziokaoludisvojskiudaraokonje.

-Kakosezove?-upitaiokrenesenasjedalu.

-Kierulf,trgovacvunom,Kierulf.

Ikočijašjetakođermisliodatakvogčovjekanijemogućezamijeniti.Zaronnenosisvijetlikaput?

-Što?-viknem.-Svijetlikaput?Jestelipoludjeli?Mislitelidapitamzatacnuzačaj?-Tajsvijetlikaputdošaomijevrlonezgodnoipokvariomičitavogčovjeka,kakosamgabiozamislio.

-Kakosteonoreklidasezove?Kierulf?

-Svakako.Zarjetomoždačudno?Imenesramotinikoga.

-Nemalioncrvenukosu?

Moždaonzbiljaimacrvenukosu,ikadjetokočijašspomenuo,najednomsambiouvjerendaimapravo.Biosamdoslovnozahvalanzatosirotomstaromkočijašuirekaomudajepogodio.Uistinu,takoje;bilobiuistinučudnovatodanetkonikadanijevidiotakvačovjekacrvenekose.

- Tomora da je onaj kojega sam nekoliko puta vozio - reče kočijaš. - Ne nosi li on čvorastubatinu?

Sadsamvećvidiotogčovjekakaoživogapredsobom,terekohkočijašu:

-Ha,ha,njegajošnikadnitkonijevidiobezkijače.Štosetogatiče,možetebitimirni,posvemirni.

Sadjebilojasnodajetoistionajčovjekkojegjeonvećvozio.Onbigaodmahprepoznao...

Imismojurilitakobrzodasusveiskrefrcale.

Za sve vrijeme tog svoga uzbuđenog stanja nisam gubio prisutnosti duha.Kad smo se provezlimimojednogredara,opaziosamda imabroj69.Tajme jebroj takopogodiodamiseodjednommozakpobrkao.69,točno69,natajbrojnećunikadzaboraviti,na69.

Naslonio sam se u kolima, postao plijenom najluđih misli, zavukao se pod krov, da nitko neprimijetikakomičemusnama,ipočeogluposamsasobomrazgovarati.Ludilojebjesnjeloumommozgu, a ja sam puštao neka bjesni. Bio sam čvrsto uvjeren da sam podlegao utjecajima kojimanisamgospodar.Nasmijaosamse,tihoistrastveno,bezikakvapovoda,jošuvijekveseoiopijenodonečašepiva što sam jepopio.Malo-pomalopopuštala jemojauzrujanost, amirmi sepolaganovraćao.Osjećaosamstudennaranjenomprstu igurnuogazavrat,uovratnikkošulje,dagamalougrijem.TakosmostigliuUlicuTomte.Kočijašstane.

Bez žurbe sam izašao, bezmisli, pospan, teške glave.Ušao sam u vežu, prošao preko dvorišta,udario na jedna vrata, otvorio ih i našao se u nekakvom hodniku, nekoj vrsti predsoblja s dvaprozora. U jednom su kutu stajala dva putna kovčega, jedan na drugom, a uzduž zida jedna staraneoličenaklupazaspavanje,nakojojjebioprostrtpokrivač.Desno,izsusjednesobe,začujemdječjuviku,anadamnom,gorenakatu,zveketanježeljeznepločepokojojjenetkolupaokladivcem.Svesamtojasnorazabrao,kadsamušaouovuprostoriju.

Mirnoprođemkrozpredsoblje,nežurećise,nemislećinabijeg,otvorimidrugavrataiizađemnaUlicuVognmands.Pogledamnakućuizkojesamizašao:»Hranaikonačištazaputnike«.

Nije mi bilo ni na kraj pameti da bježim ili da se odšuljam od kočijaša koji me čekao. Posverastreseno prošao sam Ulicom Vognmands, bez straha, bez svijesti o kakvoj krivici. Kierulf, tajtrgovacvunom,kojimijevećdugotinjaoumozgu,tajčovjekokojemsammisliodamoranegdje

postojati, koga bezuvjetnomoram naći - rasplinuo se izmoje glave, zamijenile su ga druge ludemisli,dolazećijednazadrugomiodlazeći;onjesadbiotekkaonekaslutnja,uspomena.

Štosamdaljeišao,tosamsevišetrijeznio;osjećaosamkakoteškoiumornovučemnoge.Snijegjejošuvijekpadaouvelikim,vlažnimkrpama.NapokonsamstigaouUlicuGrpnland,docrkve,gdjesjedoh,daseodmorim.Prolaznicisumezačuđenopromatrali.Zadubiosamseumisli.

Dobri Bože, kako je to jadno! Tako sam već sit i umoran od tog jadnog života, te više nije nivrijednodaseborimzasvojopstanak.Progonimezlakob,došlojevećpredaleko;većsamgotovosasvimpropao,nisamvišenisjenaonogaštosamnekadbio.Ramenasumisevećpotpunospustilanajednustranu,aprihodusamsedubokosagibao,dapoštedimsvojaprsakolikojetomoguće.Prijenekolikodanaogledaosamgoreusobisvojetijeloimoraoserasplakatinadsamimsobom.Većvišetjedananosiosamjednuteistukošulju;bilajevećposvetvrdaodosušenogznojainatrlamijetijelodokrvi.Izranejeprokapaloneštomalokrvavevode,alinijejakoboljelo.Takojejadnoimatiranunasredtrbuha.Nikakonisamznaokakodatoizliječim,asamonijehtjeloproći;ispiraosam,brižnosušioiopetprekotoganavukaoistuskrućenukošulju.Nijesedalopomoći...

Sjedećitunaklupi,razmišljaosamosvemuibiopriličnoturoban.Jadikovaosamsamnadsobom,čaksumiivlastiterukepostaleodvratne.Mučiomepospani,gotovobestidniizrazmojihdlanova,iod toga mi postade mučno; pogled na tanke prste dojmio me se grubo; zamrzio sam čitavo tomlohavo tijelo, stidio se štoganosim iosjećam.GospodeBože!Daveć jednomdođekraj svemutome!Htiobihumrijeti!

Pun rana,gnusan ibezvrijedanu svojimvlastitimočima,mehanički samustao i zaputio sekući.Usputsamprošaomimojedneveženakojojpročitah:»MrtvačkorubljekodgospođiceAndersen,uvežidesno«.-Stareuspomene!rekohipomislihnasvojunekadašnjusobicuuUliciHammersborg,namalinaslonjač,nanovinekojimajebiooblijepljenziddoljekodvrata,naobjavusvjetioničarskognadglednikainasvježepečenikruhpekaraFabianaOlsena.Ahda,bilojemnogoboljenoštojesada;tadasamjošujednojnoćinapisaopodlistakzadesetkruna,asadavišeuopćenemogupisati;tekštopokušam,glavamijeodmahprazna.Jest,želiosamdatomedođekraj.Itakosamišao,išao...

Štosambiobližetrgoviniživežnimnamirnicama,tosevišebudioumeninesvjestanosjećajdasepribližavamopasnosti.Aliipak,ostaosamčvrstokodsvojeodluke,htiosamsepredati.Mirnosamsepopeouzononekolikostuba,navratimasusreomaludjevojčicuspladnjemuruci,maknuojojseiotvoriovrata.Pomoćnikijastajalismoopetjedanpremadrugom,sami.

-No-prihvation-strašnonevrijeme!

Čemutookolišanje?Zaštomenijeodmahzgrabio?Razbjesniosamseirekao:

-Nisamdošaozatodabrbljamovremenu.

Zapanjilagajemojažestina,zatajiomumalikramarskimozak,nijemubiloninakrajpametidasamgaprevariozapetkruna.

-A zar ne znate da samvasprevario? - upitamganestrpljivo. Jako samdahnuo, zadrhtao i biospremanupotrijebitiisiluakomeodmahneshvati.

Alijadniknijeimaonipojma.

Međukakoglupimljudimačovjekmoraživjeti!Grdiosam,tumačiomutočkupotočkukakosetodogodilo, pokazaomu gdje sam stajao ja a gdje on, gdje je ležao novac, kako sam ga pokupio istisnuo u ruci - a on je razumio sve, ali nije ništa poduzimao protiv mene. Vrtio se amo-tamo,osluškivao zvuk koraka u susjednoj sobi, opominjao me neka zaboga govorim tiše i naposljetkurekao:

-Tostepodlonapravili!

-Čekajtemalo! -viknuosam,dagaprekinemidagarazdražim;nijebiloni takopodloni takoniskokakoontosebiumišljausvojojkupusarskojglavi.Razumijese,novacnisamzadržaozase,nijemi bilo ni na kraj pameti da ga zadržim; što semene tiče, nisam iz toga htio izvući nikakvekoristi,tobiseprotivilomojojskroznaskrozpoštenojnaravi...

-Kamostedaklesnovcem?

Daosamgastaroj,jadnojženi,doposljednjepare,nekazna;takavsamja,eto,čovjek;nikadjanezaboravljamsiromaha...

Stajao je i razmišljao neko vrijeme, jamačno se nije mogao odlučiti jesam li ili nisam poštenčovjek;aondanaposljetkuprihvati:

-Nistelimiradijemoglivratitinovac?

-Ne,čujte,nisamvashtiodovestiunepriliku,htiosamvaspoštedjeti-odvratiosam.-Tomijehvalaštosampostupioplemenito.Stojimtuiobjašnjavamvamkakosetodogodilo,avisenestidite,ponašate sekaopas,nepoduzimateništada se samnomporavnate.Eto, japerem ruke.Uostalom,nekavasvragnosi.Zbogom!jasamizašao,zalupivšivratima.

Alikadsamušaousvojurupu,usvojuturobnurupu,mokardokožeodmokrogsnijegaidrhtavihkoljenaodtumaranjaprekočitavogdana-smjestajenestalomojeobijestiijasamklonuo.Pokajaosamseštosamseonakookomionajadnogpomoćnika,plakaosam,grabiosezavratdasekaznimzasvojupodluludoriju.Razumijese,onseusmrtnomstrahudaneizgubisvojemjestonijeusudiodizatigalamuzbogonihpetkruna,kojenisuupropastiletrgovinu.Ajasamiskoristionjegovstrah,izmučiogaglasnimgovorenjemi ljutiogasvakomsvojomriječju!Moždamu jeususjednojsobisjediogazdaisamojeojednojriječiovisilodabudeotpušten.Štobibilodajegazdaizašao,davidištosedogađa?Nevaljalštinaštosamjeetopočiniobilajebezgranična!

Alizaštomenijepograbio?Tadabisvemubiokraj.Većsamtakorećiispružiorukezalisičinama.Nebihseninajmanjeprotivio;naprotiv,jošbihimpomogao.Gospodarunebaizemlje,cijelijedandanmogaživotazajedansretnitrenutak.Čitavživotzazdjeluleće!Uslišime,samojošovogaputa!...

Uvlažnomodijelulegaosamukrevet;imaosamnekučudnuslutnjudaćujošnoćasumrijeti.Zatosam upro posljednje sile da malko uredim krevet, da me sutra nađu u barem malo urednijempoložaju.Zatimsamsklopiorukeinamjestioseukrevetu.

Najednom se sjetihYlajali. Tijekom cijele večeri bio sam zaboravio na nju! Jedna jedina slaba

zrakasvjetlaprodrlamijeudušu,malasunčanazraka!Zatimjedošlosvevišesunca,toplo,nježno,kaosvilamekanosvjetlo,pamejetakougodnomilovalo.Suncejepostajalosvejačeijače,gorjelomi je na sljepoočicama, ključalo teško i jarko umom isušenommozgu.Najednommi zasja predočimapramensvijetlihzraka,neboizemljauplamenu,ljudiiživotinjeodplamena,bregovivatre,plamenivragovi,pustinja,svemiruvatri,plamenisudnjidan.

Potomnisamvišeništavidio.

Sutradansamseprobudiosavujednomznoju,mokarpočitavomtijelu,vrlomokar.Groznicamevaljanoprotresla.Isprvasambiodoneklesvjestanonogaštosesamnomdogodilo;začuđenosamseogledavao, osjećao samda sam sepotpunomapromijenio, da se nebihprepoznao.Opipavao samrukeinoge,čudioseštoseprozornalazinaonojstranianenaovojkojajepremameni.Topotkonjaudvorištučiniomisedadolaziodnekudodozgo.Bilomijemučno.

Mokraistudenakosaprilijepilamisezačelo.Dignuosamsenalaktovimaipogledaojastuke;iondjesuležalemokrevlasiumalimčupercima.Kroznoćsumioteklenogeucipelama,alimenisuboljele.Jedinonisammogaomicatinožnimprstima,jersumiseukočili.

Kad jedošloposlijepodne iupravose stalo smrkavati,ustaosam iurediosobu.Najprije sam topokušaohodajućisitnim,opreznimkoracima,nastojaosamodržatiravnotežu,štedionogekolikojegodbilomoguće.Nisammnogoni trpio,nisamplakao;naposljetkunisambioni turoban,biosamvrlozadovoljan.Nisammogaonipomislitidabudemneštodrugonoštosambio.

Tadasamizašao.

Jedinoštomejemalkomučilobilaje-unatočmojojodvratnostipremajelu-glad.Opetsamstaoosjećatiupravosramotnitek,unutarnjupožudnuželjuzajelom,kojajebivalasveveća.Nemilosrdnomejebolougrudima,nastavljalosetiho,čudnovatosvrdlanje.Bilojemoždadvadesetmalih,finihživotinjicakojesusvojeglavepoložilenajednustranuimalobole,zatimokrenuleglavunadrugustranuiopetmalobole.Potomsukojitrenutakležalemirno,aondaopet,bezbukeimržnje,počeledupstidaljeiostavljaleizasebesamomalešupljinice...

Nisambiobolestan,samoutučen;počeosamseznojiti.Htiosamprematržnici,dasemalosmirim,alijeputbiodalekitegoban;naposljetkusamipakuskorobiotamo,stajaonauglutržniceiTržneulice.Znojmijezaliooči,oslijepiomeizahukaominaočale,pasamstaodasemaloosušim.Nisamznaogdjesam,anisamuostalomnirazmišljaootome;okomenesečulastrahovitabuka.

Najednomodjeknepovik,hladanioštar:-Sklanjajseustranu!-Čuosamtajpovik,čuosamgavrlo dobro, nervozno sam se povukaonatrag, uzmaknuo za jedankorak, koliko sumi slabenogedopustile.Grdosijaodnekihkrušnihkolaprojuriporedmeneostrugnuvšimikotačemkaput;dasambiosamomalomalčicebrži,posvebihumaknuo.Moždasamimogaobitineštobrži,makarsamomalo brži, da sam se više napregnuo; ali sad ništa ne pomaže, nogame boli, nekoliko prstiju jeozlijeđeno.Uistomsamčasuosjetiokakomiseprstiucipelitrzaju.

Kočijašjenaglopotegnuouzdeizaustaviokonje;okrenuosenakolimaiupitaosasvimzaplašenoštosedogodilo.No,moglojebitiigore...nijevaljdaniopasno...nevjerujemdaseštoslomilo...Oh,molim...

Kolikosammogao,pošaosambrzodojedneklupe.Ljutilometomnoštvoljudištoseokupiloizuriloumene.Nakrajukrajeva,jasenebojimsmrti;akosevećdogodilanesreća,jošsamdobroiprošao.Najgorejebilotoštomijebilaupropaštenacipela;potplat jebionavrškusasvimotkinut.Držaosamnoguuzraku ipromatraokrvkroz rupu.No,panijebilohotimice - čovjekse istinskiožalostio.Dasamgazamoliozamalokruhaštogajevozioukolima,zacijelobimigadao.Bože,dajmuzanagraduveselja!...

Biosamstrahovitogladan,višenisamznaoštodapočnemstimbestidnimtekom.Okretaosamsenaklupiamo-tamo,malnenisamprsanaslonionakoljena.Kadsesmračilo,odvukaosamsepremavijećnici-samBogznakakosamonamoprispio-isjeonarubograde.Istrgnuosamdžepizkaputaistaogagrickati.Mrkaizrazalicabuljiosampredase,nevidećiništa.Čuosamgomiludjecekojasuseokomeneigrala,instinktivnozamjećivaoprolaznike;inačenisamopažaoništa.

Najednomsesjetimdabihmogaopoćidotržniceipriskrbitikomadsirovogamesa.Ustaosamsavsretan,prošaoprekoogradenadrugikrajkrovatržniceispustiosenizastube.Kadsamvećbioblizumesnice,viknemkrozotvornastubama,kaodatjerampsa,idrskoseobratimprvommesaru:

-Buditetakodobriidajtemikakvukostzamojegapsa!-rekoh.-Samojednu.Ništanemorabitinanjoj.Samodaneštogrize.

Dobiosamkost,prekrasnumalukostnakojojjebilojošneštomesa,igurnuojepodkaput.Takosamsrdačnozahvaliočovjeku,damejezačuđenopogledao.

-Nematenačemuzahvaljivati-reče.

-Ipak,nemojte-promrmljah-bilojetovrloljubaznoodvas.

Tadasamseponovnouspeogore.Srcemijeudaralokaomahnito.

Zavukao sam se u nekakav hodnik, što sam dublje mogao, i zaustavio se pred nekim raspalimvratimau stražnjemdvorištu.Ovdje je bio takodivanmrakokomene.Stao samglodati dobivenukost.

Nijeimalanikakvateka.Izkostijeizbijaooštarmiriskrviimenisesmuči.Počeosamiznova;datosamoostaneumeni,sigurnobidobrodjelovalo.Bilojevažnojedinotodamiostaneuželucu.Noopetmisesmučilo.Razljutiosamse,bijesnozagrizaoumeso,otkinuomalikomadićakisilomgaprogutao.Ništanijekoristilo:čimsuse timalikomadićiugrijaliuželucu,odmahsusenažalost ivraćali.Grčiosamrukekaoluđak,zaplakaoodbespomoćnosti,grebaosekaoopsjednutodvraga,plakao,takodaseikostsmočilaodsuza,plakaokaodaćemisrcepuknuti,azatimopetpovraćao.Tadasamizaglasaprokleosvesilesvijeta.

Tišina.

Okomeneniživastvora,nisvjetla,nišušnja.Jasamunajstrašnijemstanju,dišemteškoiglasno,škripim zubima kad moram povratiti komadiće mesa koji bi me možda zasitili. Kada sve to nijesavršeno ništa koristilo, bez obzira koliko sam se jako trudio, bacio samkost prema vratima punbijesa.Unemoćnojmržnjiuzviknuosamizaprijetionebu,zaurlaoiopsovaoimeBožjepromuklimidivljimglasom,grčećiprsteisvijajućinokte...SlušajmetisvetiBaalugorenanebu,tinepostojiš,a

akopostojiš,prokletćutetakosnažnodaćetvojanebesapočetidrhtatiodpaklenskevatre!Rećićutiovo, znašda sam ti seponudiokao sluga, i ti simeodbio,odgurnuomeod sebe, i sada ti za svevijekevjekovaokrećemleđajernisiprepoznaosvojevrijemezakažnjavanje!Govorimtiovo,znamdaćuumrijeti,asvejednotiserugam,čakiočiuočisasmrću,tiApisenanebesima!Upotrijebiosisiluprotivmene,aneshvaćašdasilunevrijediprimijenitinamene.Zartonisimogaopredvidjeti?Jesilimoždaspavaodoksistvaraomojesrceimojudušu?Govorimtiovo,asvamojaenergijaisvakakapmojekrviradujeseštoteismijavamipljujemnatvojumilost.Odsadanadalje,odričemsesvihtvojihdjelaisvihtvojihobičaja,izgnatćusvojemisliakoponovnonatebepomisle,iiščupatćusiusneakosamojošjednomizgovoretvojeime.Asada,akoipostojiš,rećićutisvojuposljednjuriječuživotuilismrti,rećićutizbogom.Itakopostajemnijem,iokrećemtileđa,ikrećemsvojimputem...

Tišina.

Drhtaosamoduzbuđenjaiukočenosti,stajaojošuvijeknaistommjestu,sipajućikletveipsovke,jecajućiposlijegorkogplača,shrvanipospanposlijeludogizljevasrdžbe.Stajaosamtakojedansat,jecajućiišapćući,uhvativšisečvrstovrata.Najednomzačujemglasove,razgovordvojiceštosusezavukliuhodnik.Udaljiosamseodvrata,šmugnuodužkućnihzidovaiopetdošaonarasvijetljenuulicu.DoksamišaoUlicomYoungsbakken,mozakmijestaonekakočudnovatoraditi.Palomijenapametdasutebarakenatržnici,pataspremištaistaredrveneškrinjesiznošenomodjećomsramotazaokolicu!Kvare izgledčitavog trga inagrđujugrad,phi!Dolje s tomstaretinar nicom!Zatimmimislikrenušeudrugompravcu,misliosambilimnogostajalodaseukloniGeografskiinstitut,onelijepe zgrade koje sumimnogošto pripovijedale kad bih prolazio pored njih. To se ne bimogloizvestiispod70do72tisućekruna-morasepriznati,lijepasvotica,svakakolijepasvotica,ha,ha,započetak,iline?Kimnuosampraznomglavom,potvrdivšidabizbiljabilalijepasvotica.Jošuvijeksamdrhtaočitavimtijelom,asvremenanavrijemedubokozajecaoposlijeplača.

Obuzeo me osjećaj kao da nema više mnogo života u meni. Uostalom, to mi je bilo priličnosvejedno i nije me ni najmanje zabrinulo; naprotiv, pošao sam dalje gradom, pored mostova zautovar,svedaljeodsvojesobe.Mogaosamtulećinazemljuiumrijeti.Načasovenadošlebiiboliiposvemeotupjele;unozimetrgaloiudaralo;bilomijekaodasebolširisvedolistaičestometostrašnozaboljelo.Alijasamvećpretrpioigorestvari.

Prispio sam dolje, do željezničkog nasipa.Ni prometa, ni buke, samo ovdje-ondje primjećujemkojegčovjeka,služnikailipomorca,kakosevučežarivširukeudžepove.Upadnemiuočislomljen,hrom čovjek, koji je oštro škiljio umene kad smo semimoilazili. Instinktivno sam ga zaustavio,nakesiomuseizapitaogajeli»Nonna«većodjedrila.Ijošsammuprstompucnuokrajnosairekao:-Majasno,»Nonna«!-»Nonna«,nakojusambiovećposvezaboravio!Misaonanjunesvjesnojetinjalaumeni,jasamjenosiousebiadatonisamznao.

Jest,»Nonna«jevećsvakakoodjedrila.

Nebilimogaotočnorećikamojeotplovila?

Čovjeksezamisli,stojećinaduljojnoziakraćudržećiuzraku;kraćasemalonjihala.

-Ne-reče.-Znateličimejebilanatovarena?

-Neznam-rekoh.

Noutosamvećizaboraviona»Nonnu«izapitaokakojedalekodoHolmestranda,računajućiudobrim,starimmiljama.

-DoHolmestranda?Mislim...

-IlidoVeblungsnaesa?

-Štodavamdaklekažem?MislimdadoHolmestranda...

-Čujte,prijenegozaboravim-prekinuhgaponovno.-Buditetakodobriidajtemimaloduhana,samomalo!Dobiosamduhan,toplosamsezahvaliočovjekuipošao.Duhannisamupotrijebio,negosamgaodmahstrpaoudžep.Čovjekmejejošuvijekgledao,moždasammuzbogbiločegaizgledaosumnjiv;gdjegodsamstajaoilihodao,osjećaosamzasobomistitajnepovjerljivipogled.Nijemibašugodnodamečovjekprogoni.Okrenuosamse,dovukaosedonjegairekao:

-Pođonivač.

Samojednuriječ:pođonivač.Iništaviše.Rekavšito,oštrosamsezagledaounjegaividiokakosesavukočio.Samosumuseočitrzale.Zatimsamseopetodvukaoprematržnicikodželjezničkepostaje.Čovjeknijenipisnuo,samomejeidaljegledao.

Pođonivač?Naglosamstao.Jest,znam:togasambogaljanegdjevećsusreo.GoreuUliciGraenson,jednogvedrogdana;radinjegasamzaložioprsluk,Činilomisedajeotadaprošlačitavavječnost,aneteknekolikodana.

Doksamjošotomemislio-naslonjennaugaojednekućenatrgu-posvesamklonuoipokušaoseodvućidalje.Alikadmitonijeuspjelo,drskosamsezagledaopredsebe,odbacivšisvakistid.Nemadrugogizlaza.Itada,gle-stajaosamlicemulicesurednikom.Postadohdrzak,čaksamštovišeistupiokoraknaprijed,samodameopazi.Ništanisamučiniodapobudimunjegasamilost,negosam,štoviše,htiopobuditiprezir.Mogaosamsebacitinapločnikizamolitiganekaprekoračiprekomene,nekamistanenalice.Nisamgačaknipozdravio.

Urednikjevaljdaslutiodasamnomneštonijeuredu.Pošaojepolaganije,aja,dagazaustavim,progovorim:

-Biobihvamvećidonionešto,alijošuvijeknemamništadobra.

-Tako?-zapita.-Daklejošnistedovršili?

-Ne,jošnijegotovo.

Zbogurednikoveljubaznostizamalodaminisusuzenavrlenaočii,dapostanemtvrđi,koraknuosamizakašljao.Urednikmejepromatrao.

-Dopustitedavaszapitam,imatelištozaživot?-upitame.

-Ne,bašništa-odvratim.-Danasjošništanisamokusio,ali...

-Božesačuvaj,toipaktakoneide,taviskapavateodgladi,čovječe!-rečeiposegneudžep.

Odjednomseumeniprobudistid,ustuknuosamdozida,čvrstoseuhvatioividiokakouredniktražiponovčaniku.Nisamrekaoništa.Pružiomijekomadoddesetkruna.Sasvimbezokolišanja-jednostavnomijepružiokomadoddesetkruna.Pritomjeponoviodanesmijemskapatiodgladi.

Promucaosamneštokaoprigovorinisamhtioodmahuzetinovac.Nijeodmenelijepo...aonjeipreviše...

-Ma,gluposti-rekaojetadaipogledaonasat.-Čekamvlak,iupravočujemgdjedolazi.

Uzeosamnovac.Biosamparaliziranodsreće,nisamprogovorionijedneriječi,štoviše,nisammunizahvalio.

-Tonekavasnipoštonezabrinjava-rečenakrajuurednik.-Veććetemitoodraditi.

Zatimseudaljio.

Kadsevećodmaknuonekolikokoraka,sjetimsedamunisamnizahvalionapomoći.Pokušaosamgadostići,alisenisammogaotakobrzokretati.Nogesumiklecale,pasammisliodaćupastinanos.Onsesvevišeivišeudaljavao.Odustaosamdakle,tesammuhtiodoviknuti,alisenisamusudio.Napokon,promislivši,viknuosamdva-triputa,alijeonvećbiopredalekodabimogaočutimojslabiglas.

Stajaosamnapločniku,gledaozanjimiosjećaodasamraznježenodganuća.Takvoštojošmisenijedogodilo,rekohusebi,daomijedesetkruna!Vratihsenaonoistomjestogdjesammaločasstajao,oponašajućisvakunjegovukretnju.Priniosamtihdesetkrunaposveblizuočima,ogledaoihsobjestraneipočeokleti,izpunagrlakleti;kakvajetopravednost-evo,desetkruna.

Odmahzatim,amoždaidugoposlijetoga,kadjeposvudazavladalatišina,ustaosamikaonekimčudomnašaoseuUliciTomte,predkućombroj11.Poštosamtakokojitrenutakstajao,razmišljaoičudiose,stupiosampodrugiputnaonaistavratanakojasambioumaknuofijakeristu,ravnou»Konačištazaputnike«.Tusamzatražiokonakiodmahdobiokrevet.

Utorak.

Sunčanisjajitišina,prekrasan,vedardan.Snijegjeokopnio;posvudaradostiživot,veselalica,osmijesiismijeh.Izvodoskokasedižustupovivodeuoblikuluka,zlatniodsunca,modriodmodrogneba...

OpodnesamizašaoizkućeuUliciTomte,gdjesamsadastanovaozahvaljujućionimkrunamaštomiihdadeurednik,iuputiosepremagradu.Biosamunajboljemraspoloženju,klatiosenajživljimulicama,promatrajućiljude.NavečerokosedamsatiodšetaosamnaTrgsvetogOlafaipotajicezirkaouprozorekućebroj2.Vidjetćujezajedansat!Zasvetovrijemepodilaziomenekakavblagičudnovatstrah.Štoćebiti?Štoćujojrećikadsiđe?Dobravečer,gospođice?Ilidasesamonasmjehnem?Odlučiosamdaćusezadovoljitismiješkom.Razumijese,dubokoćusenaklonitiprednjom.

Posramljentimeštosamdošaotolikoprerano,odšuljaosamsedalje.Nekosamvrijemešetao

UlicomKarlaJohanaipozornogledaonaurunasveučilištu.Kadjeodbiloosamsati,opetsampošaoSveučilišnomulicom.Usputsesjetimdaćumoždanekolikominutazakasniti,zatosamišaoštosambržemogao.Nogamenijeprevišeboljela,aniinačeminijeništanedostajalo.

Postavihsekaostražakodvodoskokaiudahnuhzraka.Dugosamtakostajaoigledaouprozorekućebroj2,nonjenijebilo.Moguičekati;nikudmisenežuri.Moždajespriječena.Idaljesamčekao.Nakrajukrajeva,dasetosvenijemenisamoprisnilo?Danijeonajprvisusretbiosamoplodmojemašte,kadsamjošsvakenoćiležaougroznici?Neznajućištodapočnem,počeosamrazmišljatiotomeinisamvišebiosiguran.

-Hm!-huknunetkoizamene.

Čuosamšušanj,čuolaganekorakeublizini,alisenisamokrenuo,većsamozuriopredase,uvelikestube.

-Dobravečer!-rečenetko.

Zaboraviosamseosmjehnuti,štovišenisamodmahnišeširskinuo,negosamsesamozačudioštojevidimuzase.

-Jestelimedugočekali?-upitame,zadahtanaodbrzahoda.

-Ne,nipošto.Došaosamprijenekolikotrenutaka-odvratim.-Uostalom,štobimiškodilodasamidulječekao?Misliosamdaćetedoćisdrugestrane.

-Otpratilasammajkudojedneobitelji-onavečerasnijekodkuće.

-Ta-ko?-rekoh.

Inehoticesamseushodao.Naugluulicestajaojestra-žaripromatraonas.

-Naposljetku,kamomitoidemo?-upitaonaistane

-Kamoželite,kamogodželite.

-Uh,alitojetakodosadno,datosamaodredim.

Stanka.

Zatimrekoh,tektolikodaneštokažem:-Kakovidim,kodvasgorejemrak.

-Jest,ah,jest!-odvratilaježivahno.-Djevojkaimaizlaz.Jasamsamakodkuće.

Obojesmostajaliigledaliuprozorekućebroj2,kaodajenikadprijenismovidjeli.

-Nebismolimogligore,kvama-upitam.-Akoželite,sjestćuposvedovrata.

Alisamodmahsavuzdrhtaooduzbuđenjaipokajaoseštosambiotolikodrzak.Štoondaakoserazljutiiode?Padajenikadvišenesmijemvidjeti?Oh,jadnogliodijelanameni!Očajničkisam

čekaoodgovor.

-Uopćenijepotrebnodasjeditedovrata-odgovorilaje.Reklajetonježno,ireklajebašoveriječi:Uopćenijepotrebnodasjeditedovrata.

Uspelismosegore.

Uhodniku,gdjejebilotamno,uzelamejezarukuivodilame.Netrebambititih,reklaje,smijemigovoriti.Ušlismo.Dokjepalilasvijeću-nesvjetiljku,većupravosvijeću-dakledokjepalilasvijeću,reklajeuzkratkiosmijeh:

-Alisadmenesmijetegledati.Stidimse!Nećutovišenikadučiniti.

-Štonećetevišenikadučiniti?

-Nikadviše,ne...sačuvajBože...nećuvasvišepoljubiti.

-Ne?-upitaosaminatosmoseobojenasmijali.Raskriliosamrukepremanjoj,alijeonauzmaknulaustranuisakrilasezastol.Časaksmosepromatrali,asvjetlojebiloizmeđunas.

-Pokušajte,hoćetelimeuhvatiti...-reče.

Ijaje,uzglasansmijeh,stadohloviti.Dokjeskakutalanaokolo,odvezalajekoprenuiskinulašešir;sjajnesujojočipočinulenameniipromatralame.Iznovasampotrčaopremanjoj,alisamsespotaknuoosagipao;bolesnamenoganijehtjelavišenositi.Savizvansebeodzbunjenosti,ustaosam.

-Bože,kakosteporumenjeli!-reklaje.-Zbiljastenespretni.

-Jest,zbiljanespretan!-odgovorim.

Iopetsamjestaoloviti.

-Činimisedašepate.

-Jest,imenisečinidamalošepam,alijakomalo.

-Posljednjiputsteimaliranjeniprst,asadvamjeranjenanoga;strašno,kakavstezlosretnik.

-Da,da,prijenekolikodanaprešlasumikolaprekonoge.

-Prešlakola?Opetpijan?Zaboga,mladičovječe,kakavvitoživotprovodite!-Zagrozilamisekažiprstomiozbiljnoseuspravila:-Dakle,sjednimo!-reklajepotom.

-Ne,nekodvrata;vrlostečedni;ovdje.Vitamo,ajatu,takoda...Uh!kakosudosadničedniljudi!Čovjekmorasvesamnapravitiisveimkazati;niučemunebipomogli.Naprimjer,moglibisterukunaslonitinastolac;natakvoštovinikadanebistenadošli,baremmisetakočini.Neumišljajtesininajmanjedastedosjetljivi!Bilistepriličnodrskikadstebilipijaniikadstemeprogoniliduhovitomdosjetkom:Gospođice,izgubilisteknjigu;gospođice,zbiljasteizgubiliknjigu!Ha-ha-ha!Phi,bilo

jeružno!

Sjediosamposvezbunjen.Srcemijeglasnoudaralo,akrvmitoplostrujalažilama.Divnaliosjećajaponovnosjeditiunormalnojkućiislušatikucanjesatairazgovaratisproduhovljenommladomdjevojkomumjestosamsasobom!

-Zaštonegovorite?

-Kakosteslatki-rekoh.-Posvejednostavno,sjedimtuidopuštamvamdamesvladate,potpunosvladate...ništanemogu...Vistetakojedinstvenidamisvakiput...Ponekadvamzasjajuočikakojošnikadnisamvidio,izgledajukaocvjetovi...Što?Ne,ne,moždainekaocvjetovi,nego...Takosamstrašnozaljubljenuvas,itojetakobedasto...DobriBože,naravno,nekoristitrag...Kakovamjeime?Sadamizaistamoraterećikakovamjeime...

-Ne,kakojevamaime?Sadsamiopetzaboravila!Jučersamcijelidanmislilanatodaćuvaspitati.Jest,tojestnebašcijelidan,nego...

-Znatelikakosamvasnazvao?ZovemvasYlajali.Kakovamsesviđa?Tajtreperavizvuk...

-Ylajali?

-Da...

-Tojenanekomstranomjeziku?

-Hm.Nije.Zaistanije.

-Jest,alizvučitakoneobično...

Nakonduljegokolišanjarekosmojednodrugomeimena.Sjelajedomenenasofu,odgurauvšinogomstolac.Tadasmoopetstalibrbljati.

-Večerassteseiobrijali-reklaje.-Izgledatemnogoboljenegoonda...ilibarsamomalo.Nemojteništauobražavati...Prošliputstezbiljalošeizgledali.Međuostalimimalistenaprstuprljavukrpu.Ihtjelisteutomodijeluotićisamnomnačašuvina.Hvala!

-Značidakledazbogmojevanjštinenistehtjeliićisamnom?-upitam.

-Ne-odvrationaioborioči.-Ne,samBogznadanijebilozbogtoga.Nisamnipomišljalanato!

-Čujte-rekoh.-Vizacijeloživiteuuvjerenjudajaživimioblačimseovakozatoštomejevolja,zarne?Alijanemogu,jasamvamvrlo,vrlosiromašan.

Gledalame.

-Visiromašni?

-Jest,nažalost.

Stanka.

-Pa,Božedragi,tosamija-reklajeidražesnopotreslaglavom.

Opijalamesvakanjezinariječislijevalamisekaokapvinaravnousrce.Očaralamenjezinanavikadaglavunaslonimalonastranudokslušaštojagovorim.Osjećaosamkakominjezindahudaraulice.

-Znateli-rekoh-da...Alinesmijeteseljutiti...kadsamjučerlegaodaspavam,pružiosamovurukunadesno,zavas...tako...kaodasteuzame...itakosamzaspao.

-Taaako?Moralojebitiprekrasno!-Stanka.-Alitakvoštomožetečinitisamokadstedalekoodmene,jerinače...

-Mislitelidabihjamogaoiinače?

-Ne,nemislim.

-Ipak!Odmenemožetebitispremninasvašta-rekohiovihjojrukuokopasa.

-Znamjato!-reklaje.

Ljutilometo,gotovomevrijeđaloštomesmatralaspremnimnasvašta.Svladahseiuzehjezaruku.Alionajujebezriječiustegnulaipovuklaseodmene.Tomijeslomilohrabrost,postidiosamseizagledaopremaprozoru.Bilobisasvimneštodrugodasamjesastaoondakadsamjošizgledaokaočovjek,usvojimdobrimdanima,kadsamjošimaonačemugraditi.Osjećaosamsevrlopotišten.

-Viditeli!-reklaje.-Pogledajtesamo:dovoljnojedačovjeksamomalonamrštičelopadavasizbaciizsedla.Zastidjelistesesamozatoštosamsetekmalčiceodmaknulaodvas...-Ismijalasevragolasto,lukavo,čvrstozatvorenihočiju,kaodanemožepodnijetidajenetkogleda.

-Božesvemogući!-viknem.-Sadćeteneštovidjeti!-iobimsamjerukamaobuhvatiookoramena.Biosamgotovouvrijeđen.Jelitadjevojkaizgubilapamet!Smatralimezaneiskusnogderana?!Aa,ipakćuje,dovraga...Nitkominesmijerećidasampobjegao.Ipakjetovražjadjevojka!Akobaštreba...

Sjedilajemirno,jošuvijekzatvorenihočiju.Nismoprogovoriliniriječi.Čvrstosamjeprivinuouzase,požudnostisnuonjezinotijelonasvojegrudi,aonanijereklaništa.Čuosamkucanjenašihsrdaca-odjekivalojekaotopotkonjapodzemljom.

Poljubiosamje.

Nisamsevišemogaosvladati,govoriosamsvakojakegluposti,kojimaseonasmijala,šaptaojojuustanadimke,gladiojepoobrazuicjelivaojemnogo,mnogo.Otkopčaosamnekolikogumbananjezinimhaljinamaizagledaojojseugrudi,okruglegrudi,kaodvaslatkačudaštosusjalakrozplatno.

-Smijemlividjeti?-rekoh,papokušamotkopčatidalje,dapovećamotvor.Aliprevišesam

uzrujan,nemoguotkopčatinajdonjegumbe,gdjesehaljinapriljubilauzstruk.-Smijemlividjetisamomalo,malo...posvemalo...

Ovilamijerukuokovrata,laganoinježno.Njezinmijevrućidahudarioravnouliceizcrvenkastih,drhtavihnjenihnosnica;drugomjerukomsamastalaotkopčavatigumbe,jedanzadrugim.Smijalasezbunjeno,ukratkimrazmacima,ivišejeputapogledalaname-vidimlidaseboji?Razriješilajevrpce,otvorilasteznik;uistomječasubilaiushićenaipunastraha.Alijasamgrubimrukamaopipavaotevrpceitegumbe...

Daodvratipažnjuodonogaštosezbivalo,pogladilamelijevomrukomporamenuirekla:

-Kolikotuimatepoispadalihvlasi!

-Da-odvratim,nastojećidajojustimadosegnemgrudi.Utomječasuležalapredamnomposveotvorenihhaljina.Najednomsesjetidajepošlapredaleko,zatosepokrijeimalkoispravi.Dasakrijesvojuzbunjenost,stalajeponovnogovoritiopoispadalimvlasimanamojimramenima.

-Odčegavamispadakosa?

-Neznam!

-Oh,previšepijete,amoždai...Uh,nemogunikazati!Moralibistesesramiti!Ne,tozaistanisammislilaovama!Takomladi,pavećgubitekosu!...Sadaćetemipripovijedatikakoživite.Vjerujemdavoditestrašanživot.Samočistuistinu,čujeteli?Nikakvihizgovora!Jaćuvećvidjetiakomištozatajite.Dakle,pripovijedajte!

-Jest,hoću,aliprijevasmorampoljubitiugrudi,zarne?

-Štojoš?Tako,asadpočnite,pripovijedajte!

-Ne,draga,slatka...smijemlinajprije...

-Hm.Ne,ne,nesada...moždakasnije...Najpriježelimčutikakavstečovjek.Ah,vjerujem,vistrašnoživite!Boljelomeštoonaomenimislinajgore;bojaosamsedajojposveneomrznem.Htiosamseopratiunjezinimočima,prikazatijojsejošuvijekdovoljnočastan,pokazatijojdasjediporedčovjekakojijepoputanđela.GospodeBože,mogaobihnaprsteizbrojitikolikosamputaposrnuo.

Pripovijedaosam,pripovijedaosve,pripovijedaosamuistinu.Nisamseslikaogorimnoštosambio;ninakrajpametinijemibilodaunjojpobudimsamilost;priznaosamjojdasamjednevečeriukraopetkruna.

Sjedilajeislušalaotvorenihusta,blijeda,prestrašena,aizočijujojjeizbijalasmrtnazabuna.Htiosampopravititajžalosnidojam,opratiga,zatosamseuspravioirekao:

-No,sadjetoprošlo!Niriječivišeotome.Sadsamseizvukao...

Usprkostomeonasejošuvijekplašila.-SačuvajmeBože!-reklajeiušutjela.Tojeponovilanekolikoputaukratkimrazmacima,iopetjesvakogputaušutjela.-SačuvajmeBože!

Staosamsešaliti,škakljatijeiprivlačitinaprsa.Onajeopetzakopčalahaljine,atomejeljutilo,jest,tomejevrijeđalo.Zaštoonaopetzakopčavahaljine?Jesamlimoždamanjevrijedanunjezinimočima,sadakadjojjejasnodanisamkrivštomiispadakosa?Zarbijojmoždabilomilijedasamrazuzdanac?...Samonikakvihgluposti.Sadajetrenutakkojisemoraiskoristiti.Polegnuosamje,jednostavnosamjepolegnuonasofu.

Branilase-uostalomjakoslabo-igledalameučudu.

-Ne...štohoćete?-upitalame.

-Štohoću?

Pitalaještohoću?Htiosamiskoristitipriliku,bezoko-lišanjaiskoristitipriliku.Nijemojnačindaobilazimtekizdaleka,nijemitakvanarav.Nevaljaseplašiti,aodjednogsenaboranačelunećudatiotjerati!Ne,ne,doistane!Neobavljenaseposlanikadnisamvraćaosovakvihpustolovina.

Dakle...

-Ne!...ne,ali...

Ipakodvratimdamijebaštonamjera!

-Ne!Čujeteli?-uzviknulaje.Zatimjeistisnulariječikojesumepozlijedile:-Nisamsigurnadavinisteludi!

Nehoticesamstaoizapitao:

-Vitogovoriteozbiljno?

-Pada...zaboga,vitakočudnovatoizgledate!Ionogposlijepodnevakadstemeslijedili...ondadaklenistebilipijani?

-Ne,bašondanisambionigladan,jersamčasprijejeo...

-Togore.

-Zarbivambilomilijedasambiopijan?

-Jest...hu!Javassebojim.Alizaimebožje,pustitemevećjednom!

Bihlijepustio?Ne,pustitijenemogu.Samonikakvogbudalastogbrbljanjanasofi,kasnouvečer.Goresflanelom!Doćistakoglupimizgovaranjimauovomčasu!Kaodaneznamdajetosamosramežljivost.Moraobihzbiljaizgledatijakozelen!Tako,samomirnoležati!Nikakvihbesmislica!Nekaživikraljidomovina!...

Onasebranila,zbiljahrabro,branilasevišenoštosebraniženausramežljivosti.Kaoizneopreza,srušiosamsvijeću,takodaseugasila.Onaseborilaizsvihsnaga,jednomjedapačetihovrisnula.

-Ne,tone,tone!Akohoćete,možetemepoljubitiugrudi.Dragi,dobri...

Odmahsamjepustio.Riječisujojzvučaletakouplašeno,takobespomoćnodasumepogodileiunajtanjužilicu.Mislilajedamipružazamjenuakomidopustidajepoljubimugrudi!Kakojetolijepo,lijepoibezazleno.Mogaosamjojpastidonoguiklečatiprednjom.

-Ali,draga,mala!-govoriosamsasvimzbunjeno;nerazumijem...jatoneshvaćam...kakvajetoigra...Ustalajeidrhtavimrukamaupalilasvijeću;jasamsenaslonioinisamučinioništa.Štoćebitisada?Zaista,bilomijeteško.

Pogledalajenastijenu,nasat,izalomilarukama.

-Uh,sadćedoćidjevojka!-reklaje,itojebiloprvoštojeprogovorila.

Razumiosamštotoznači,tesamustao.Onajeuzelaogrtač,kaodaćegaobući,alisepredomislila,ostavilagaipošlapremakaminu.Bilajeblijedaipostajalasvenemirnija.Danebiizgledalokaodamipokazujevrata,prihvatih:

-Zarjevašotacbiovojnik?-ispremihsezaodlazak.

-Jest,biojevojnik.Odakletoznate?

-Neznam,samopitam.

-Čudno!

-Ahda!Gdjekadapogađamslutnjom.Ha,ha,itojeosobinamojeludosti,to...

Brzomejepogledala,alinijeništaodvratila.Osjećaosamdajemojaprisutnostmuči,zatimsamhtiosvesvršitipokratkompostupku.Pošaosampremavratima.Zarminećedatinicjelova?Zarniruke?Stajaosamičekao.

-Zaridete?-zapitalaje,ostavšijošuvijekmirnostojećikrajkamina.

Nisamodgovorioništa.Smjernoismetenostajaosamigledaoje,negovorećiniriječi.Zaštomenijeostavilanamiru,kadodtoganijesmjeloništabiti?Štosamjauovometrenutku?Činilosekaodajeninajmanjenebolištoodlazim.Onajezameizgubljena,ijasamjošsamoneštotražiodajojkažemnarastanku,jednuteškuidubokuriječkojabijepogodila,amoždajojiimponirala.Iposvesuprotnoodsvoječvrsteodluke-dabudemuvrijeđen,hladaniponosan,nemiranipovrijeđen-staosamjojgovoritibesmislice;riječkojabijesmrvilanijedolazila,pokazaosamsepotpunosiromašannamislima.

Zaštominekažekratkoijasnonekaodem?-upitah.Jest,jest,zašto?Nemabašnikakvapovodadaseboji.Umjestodamikažedaćedjevojkadoskoradoćikući,moglajekazatiovako:Sadidite,jermorampoćipomajku,anetrebaminaulicivašapratnja.Nemislilionatako?Aipak,onamisliupravotako;tomijebilojasnoodprvogtrenutka.Meninetrebamnogodamesedovedenapravitrag;osvjedočiomevećsamnačinnakojijeposegnulazaogrtačem,akasnijegaopetostavila.Nijenitakobedasto...

-Tazaboga,oprostitemi!Riječmijetektakoizmakla!-poviknulaje.Nojošjestajalamirnoinijemisepribližila.

Biosamtvrd,tenastavih.Brbljaosamdalje,premdasamznaodajojdosađujem,danijednamojariječnijepogodila.Paipakjenisampustio.Možečovjekimatičudnovatunaravakoinijeposvelud,mislim.Imanaravikojesehranesitnicamaaumimodteškihriječi.Zatimsamjojdaorazumjetidasamijatakvanarav.Siromaštvojeumeniistančalostanovitesposobnostikojesumineugodne,jest,mogujojdokazati,upravoneugodne,nažalost.Aliipak,itoimasvojedobrestrane,pomažemiustanovitimsituacijama.Neinteligentansiromahvidiuvijekboljeodinteligentnogbogataša.Siromahseogledavanasvakomkoraku,nepovjerljivoprisluškujesvakuriječ.Svakinjegovkorakzadajemislimaiosjećajimanjegovimjednuzadaću,jedanposao.Onjeistančanogsluhaipunosjećaja,iskusančovjeksazapaljenimranamanasrcu...

Idugosamjošpripovijedaoozapaljenimranamanasvomsrcu.Noštosamduljepripovijedao,tojeonabivalanemirnija;nekolikojeputaprogovorilaočajno-Božemoj!-lomećikodtogarukama.Vidiosamvrlodobrodajemučim;nisamjehtiomučiti,aipaksamtočinio.Naposljetkupomislimdasamjojugrubimcrtamaispripo-vjediosveštosamjojimaoreći;dirnuomenjezinzdvojnipogled,pasamviknuo:

-Idem!Idem!Zarneviditedamijerukavećnakvaki?Zbogom!Zbogom,velimvam!Ipakbistemimoglineštoodgovoriti,poštosamvasdvaputpozdravio.Evo,posvesamspremandaseudaljim.O,nemolimvasdavasopetsmijemvidjeti,jervamnebibilougodno,alirecitemi:zaštomenistepustilinamiru?Štosamvamučinio?Panisamvampresjekaoput,jeli?Zaštosteseodjedanputokrenuliodmene,kaodamevišenepoznajete?Potpunostemeuništili,isadasamjadnijinoštosamikadabio.GospodeBože,nisamjalud,aivićete,akomalopromislite,vidjetidaminenedostajeništa.Dođiteidajtemiruku!Ilidopustitedajapriđemdovas!Smijemli?Nećuvamučinitiništa,htiobihteknatrenutakkleknutipredvama,evo,klečatitrenutakpredvamanapodu,samotrenutak,smijemli?Ne,ne,nećujervidimdasebojite,neću,čujeteli?Božemoj,čemusetolikočudite?Stojimmirnoinemičemse.Pasamobihnačasakkleknuonasag,evo,upravonaovomcrvenompoljudovašihnogu.

Novisebojite.Čitamvamizočijudavashvatastrah,zatosamimiran.Nisamučinionijednogkorakaadavasprijenisamzamoliozadopuštenje;nijelitako?

Stajaosambaštakonepomičankaosada,pokazaonamjestonakojembihhtiokleknuti,enotamo,nacr venojružinasagu.Nisamniprstompokazaonatomjesto,čuvamsetoga,samodavasneuplašim,samotakokimnemigledam-tako!Vivrlodobroznatekojujatoružumislim,aliminećetedopustitidaondjekleknem,jersebojitemojeblizine.Neznamkakostesemoglizabunitiinazvatimeludim!Nijeliistina?Višenemislitetako?Jednomljeti-tomejevećdavnotadasambiolud,napornosamradioimnogomislio,pasamzaboravljaoopodnepoćinaobjed.Takosedogađaloizdanaudan,moraosammislitinato,auvijeksamzaboravio.Nekaseživnemaknemsovogamjestaakonijeistina!Moglistevidjetikakvuminepravdunanosite.Nijetobiloodnevolje,jersamimaovjeresijukodIngebretaiGravesena,čestosamudžepuimaomnogonovaca,aipaksiništanisampriuštio,samozatoštosamzaboravljao.Razumijetelime?Nekažeteništa,neodgovarateništainemičeteseodkamina,većstojiteičekatedaseudaljim...

Brzimkoracimadošlajedomeneipružilamiruku.

Pogledalajenepovjerljivo.Činilitolakasrca?Ilitočinisamozatodameseriješi?Ovilamijerukeokovrata,anaočimasujojsjalesuze.Samosamstajaoipromatraoje.Pružilamijeusta;nisammogaopravovjerovati;onasezacijeložrtvuje-mislidajetojedinosredstvodasesvetosvrši.

Reklajeneštoštojezvučalokao:-Javasipakvolim!-Tejeriječiprogovorilavrlotihoinerazgovijetno,moždaihnisampravoničuo,moždainijeizgovorilabašteriječi.Alimisestrastvenobacilanagrudi,uistommeječasuobimrukamazagrlilaokovrata,podignulasenapr -stimadamedosegne,itakojeostalamoždačitavujednuminutu.

Bojaosamsedaseonaneprisiljavanatenježnosti,terekohsamoto:

-Kakostesadlijepi!

Ništavišenisamrekao.Snažnosamjezagrlio,aondaseodmaknuoodnje,gurnuovratainatraškeizašao.

Onajeostalausobi.

Četvrtidio

Došla jezima,zimagotovobezsnijega,alioštra ivlažna,nekamaglovita, tamna,vječnanoć,bezimalosvježegvjetratijekomvišetjedana.Naulicamasugotovočitavedanegorjeleplinskesvjetiljke,aljudisuipaknasrtalijedninadruge.Sviglasovi,zvonjavacrkvenihzvona,praporcinakočijama-svejezvoniloizvečalonekakoprepuklouteškomzrakuštoseusveuvlačioisvegušio.Prolaziojetjedanzatjednom,avrijemejeostajaloisto.

Jošsamseuvijekzadržavaougradu.

Svesamčvršćebiovezanzatugostionicu,zatukućuskonačištemzaputnike,ukojojsamunatočsvojojpropalostinašaosklonište.Prošlojevećdugovremenaotkakomijeistekaonovac,ajasamjošuvijekostaonaistommjestu,kaodanatoimampravoikaodapripadamovamo.Gazdaricamijošnijeprigovorila,noipakmejemučiloštojojnisammogaoplatiti.Takosuprošlatritjedna.

Većprijenekolikodanazapočeosamsasvojimpiskaranjem,alinikakominijepolazilozarukomdanapišemneštoštobimezadovoljilo.Nisamvišeimaonadahnuća,premdasambiovrlomarljivipokušavaosveodzoredovečeri; i toštosampočeonijemikoristiloupravoništa -nadahnuće jeprošlo,ajasamseuzaludnaprezao.

Sjediosamusobinadrugomkatu,unajboljojsobizastrance,ipisaosvojepokušaje.Odoneprvevečerikadsamimaonovacaikadasamsvenamirio,nijemegorenitkosmetao.

Za sve to vrijeme nadao sam se da ću svršiti članak o bilo čemu, da platim sobu i sve što samdosadabiodužan,izatosamseetosilnotrudio.Odsvegaštosamzapočeonajvećesamnadepolagaoujednualegorijuopožaruupapirnici-dubokamisaonakojojsamradioštosammarljivijemogao,da jeodnesemurednikukaonaplatuzaonihdesetkruna.Uredniksemorauvjeritida jeovogputadoistapomogaojednomtalentu,ijanisamninajmanjesumnjaodaćumutoidokazati.Trebasamomalopričekati,daseduhspustinadame.Pazaštodaduhnesiđeinadmene?Zaštoonubudućnostinebidošao?Tavišeminištanenedostaje,svakidandobivaosamneštodapojedemodgazdarice,uvečeriujutroponekolikokriškikruhasmaslacem,aimojejenervoznostigotovonestalo.Višemine treba krpa za ruke kad pišem, a mogu već i gledati s prozora drugog kata a da ne dobijemvrtoglavicu.Usvakommijepogledubilobolje,pasamsečudioštojošuvijeknijedovršenamojaalegorija.Nisamznaoukakvojjetovezi.

Jednogsamdananapokonshvatiokakosamoslabioikakomimozakradisporijeislabije.Togjenaimedanadošlagazdaricasnekakvimračunomizamolilamedagapregledam.Negdjemorabitipogreška,jerseneslažesnjezinomknjigom,alionatupogreškunemožepronaći.

Sjeosamistaozbrajati;gazdaricajesjedilanasuprotmeniigledalame.Najprijesamtihdvanaestredova zbrojio odozgo prema dolje i našao da je zbroj dobar, zatim opet odozdo prema gore, irezultat je ponovno bio isti. Pogledao samgospođu, sjedila je sasvim ispredmene i čekala što ćureći;u istomčasu spazio samda je trudna.Tonijeumaklomompogledu, iako jenisam ispitljivopromatrao.

-Zbrojseslaže-rekoh.

-Ali,pogledajtesvakiredak:dvakruhapo25,jedancilindarzasvjetiljku18,sapun20,maslac30...

Ne treba bašmudra glava da zbroji te cifre, tajmali kramarski račun, o kojem ne ovisi razvojsvijeta - i stao sam tražiti pogrešku o kojoj je govorila gospođa, ali je nisam nalazio. Dok samnekolikominutabiozadubljenutebrojke,osjetiosamkakomijesvepočeloplesatiuglavi;nisamvišemogao razlikovati vjeresiju od duga, svemi se u glavi smotalo. Najednom se zaustavih kodsljedećegstavka:»3ipetšesnaestinafuntesirapo16«.Mozakmijepotpunozatajio,gluposambuljioutajsir,neznajućištodapočnem.

-Zbilja je teško kad je sve to napisano jedno preko drugoga! - rekoh očajno. - Tu je samopetšesnaestinasira.Ha,ha!Jesteliikadtakvoštočuli?!Pogledajte!

-Jest-reklajegospođa-takooniobičnopišu.Tojebiljnisir.Jest,posvetočno!Petšesnaestinajedaklepetloti...

-Da,torazumijem!-kliknuosam,premdazapravonisamništarazumio.

Pokušao sam iznova svršiti taj računčić, koji bihprijenekolikomjeseci zbrojiou jednomhipu;znojio sam se, intenzivno sam razmišljao o tim zagonetnim brojkama, zamišljeno okretao očima,kaodaproučavam,alibezuspjeha.Tihpetlotisiraučinilomepotpunomneznalicom.Bilomijekaodajeumommozguneštopopustilo.

Pa ipak, da pobudim dojam da sam svejednako zaposlen računanjem, micao sam usnama, svremena na vrijeme glasno izgovorio koji broj, kao da sve dalje napredujem u računu i da ganapokonzavršavam.Gospođajesjedilaičekala.Nakrajurekoh:

- Evo, još sam jednom pogledao od početka do kraja, i koliko sammogao vidjeti zaista nemapogreške.

-Nema?-odvratigospođa.-Zarzaistanema?-Dobrosamvidiodaminevjeruje.Odjednommise pričini da u njezinu načinu govora ima tračak omalovažavanja, osjetih neku ravnodušnost kojudosadnisamprimjećivao.Reklamijedamoždanisamvičanračunatisašesnaestinama,reklamiještovišeitodaćesemoratiobratitinekomedrugome,kojiseutorazumijeikojićeračuntočnois-pitati.Nijetogovoriladamepovrijediiposrami,negozamišljenoiozbiljno.Kadjedošladovrataihtjelaotići,reklajeineokrenuvšise:

-Oprostiteštosamsmetala.

Iizađeizsobe.

Malozatimponovnoseotvoriševrata;nijemogućedajeprispjeladaljeodhodnika,kadseuspjelatakobrzovratiti.-Danezaboravim-reče-nesmijetemizamjeriti,alivimijošimateneštoplatiti.Jučerje,činimise,bilotritjednaotkakostedošli.Jest,činimisedajetako.Nijelakokadsečovjekstakovelikomobiteljiprobija,izatonemogunikogadržatinastanunavjeresiju.Nažalost...

Upaosamjojuriječ.

-Upravosada radimna jednomčlanku,okojemsamvamveć iprijegovorio - rekoh -čimonbudegotov,vićetedobitisvoje.Možetebitimirni.

-Da,alitajčlanaknikadanećebitigotov.

-Mislite?Duhsemoždavećsutraspustiname,amoždačakiprekonoći;nijeisključenodainoćusiđenadame,atadaćemojčlanakbitigotovzanajvišečetvrtsata.Gledajtesamo,smojimvamjeposlomdrugačijenegosposlovimadrugihljudi.Nemogusamosjestiinapisati,ne,jamoramčekatidokmidođemojtrenutak.Nitkoneznanidananisata.Alikadjednomduhsiđenadtekst,ondatoidesamoodsebe.

Gazdaricajeotišla,alinjezinajevjeraumenebilabezsumnjeuzdrmana.

Kadsamopetostaosam,skočiosamiuočajanjustaočupatikosu.Ne,ipaknemaspasazamene,nikakvogspasa!Mozakmijeotkazao!Zarsamvećtakavidiotdanemoguizračunatinivrijednostjednogkomadića sira? Jesam li šenuopameću,kad takvo štopitam?Nisam li usrednajnapornijegračunanja izveo kao sunce jasan zaključak dami je gazdarica trudna?Nisam imao prilike saznati,nitkominijerekao,asamotakoopetsenisamsjetio-vlastitimsamsvojimočimavidioiodmahtoshvatio,ktomejošunajočajnijemtrenutku,kadsamsjedioiračunaosašesnaestinama.Kakodatoobjasnim?

Prišao sam prozoru i pogledao van; prozor je gledao na Ulicu Vognmands. Dolje na pločnikuigralosenekolikodjece.Sirotinjskiodjevenadjecausirotinjskojulici.Dobacivalasujednodrugomenekakvu praznu bocu i kod toga vikala. Jedna kola s kućnim namještajem lagano su se kotrljalacestom:moradajebilaobiteljbezstana,kojajemijenjalasvojeboravište.Tomijeodmahpalonaum. Na kola su bili prebačeni kreveti i ostali namještaj, crvotočni kreveti i ostale stvari, crvenooličeni stolcina trinoge,pokrivači, željezno i limenoposuđe.Naboku je sjedilamaladjevojčica,gotovojošdijete,dozlabogaružnostvorenjesasmrznutimnosom,držećisečvrstojadnim,malim,odstudenipoplavjelimručicama,danespadneskola.Sjedilajenastrašnim,mokrimblazinama,nakojimasuspavaladjeca,igledalanamališaneštosuseigralisbocom...

Svesamtogledaoiodmahshvatio.

Doksamstajaonaprozoruigledao,začujemkakogazdaričinasluškinjapjevaukuhinji.Znaosamnapjevštogajepjevala,ipaziosamdamoždanepjevakrivo.

Najednomopazimdasedjecanaulici,dvamaladječaka,svađaju.Jednogasampoznavao,biojesinmojegazdarice.Otvorimprozor,dačujemštoćerećijedandrugome.Odmahsepodprozoromskupila sva sila djece, gledajućimemolećivo. Da im bacim štogod?Uvelo cvijeće, kosti, opuškecigareta,ilimaštodrugoštobimogliglodatiiliupotrijebitizazabavu?Slišcimamodrimaodzimeibeskonačnodugimpogledimagledalasudjecagore.Dotleseonadvamalaneprijateljaudaljiše,dasepotuku. Iz njihovihdjetinjih usta izlazile su riječi kaovelike,mokrenemani, strašnepogrde, jezikkurvinski,mornarske kletve koje sumožda naučili namostu za utovar. I obojica su time bili takozabavljenidanisuniopazilikakoknjimatrčimojagazdarica,dačuještosedogodilo.

-Jest-velinjezinsin-onmejezgrabiozavrat, takodamijeodmahzastaodah!-Kodtogaseokrenuopremamalomnevaljalcukojiga je takodivljepograbio, ipovičemubijesanodsrdžbe:-Nosisedovraga,maršežidovsko!Takavfakinhvataljudezavrat!Nekamevragodneseakoteneću...

Imajka,trudnažena,ispunivšisamagotovocijeluuskuulicu,uzelajedesetogodišnjedijetezarukuireklamu:

-Pst!Začepikljun!Kunešvećjakodobro!Mlatišgubicomkaodasigodinamaboravioukakvojšpelunci!Maršukuću!

-Ne,neću!

-Moraš!

-Ne,neću!

Stajaosamgorekodprozoraigledaokakomatipostajesvežešća.Tameodvratnascenauzrujala,tesevišenisammogaosuzdržati.Pozvaosamdječakadadođenačaskmeni.Pozvaosamgaidrugiput,samodajojsmetam,samodasvađibudekraj.Posljednjiputzazvaosamgavrloglasno,takodase imati zbunjenoogledala i pogledalaumene.Začas seopet snašla,pogledalamebezobrazno, sproračunatomnekombezobraštinom,aondaseudaljilapsujućisina.Govorilajetakoglasnodasamjeijamogaočuti.Reklamuje:

-Phi,stidise!...Iljudimorajuvidjetikakosizločest!

Odsvegaštosamvidionijemiumaklanijednasitnica.

Pažljivosampromatrao,dapačegutaosvakusitnicu.Mojmozaknijeuredu.Kakobiibio?

Čujme,rekohsiodjedanput,dostasisedugobrinuozasvojrazum,vrijemejedavećjednombudekrajtimludorijama!Jelitomoždaznakludilakadsesvestvarirazumijuizapažajutakotočnokakotishvaćasizapažas?Tomesemoramnasmijati!Budisigurandanijenibezhumora,ukolikojenaimepregledno.Ukratko, jednomsedogodisvakomčovjekudasezbuni, i tobaSkodnajjednostavnijihpitanja.Tomeđutimneznačiništa,tojesamoslučaj.Takoreći,samojeojednojdlaciovisilo,pabihteismijao.Štosetičeonihkramarskihračuna,onihpišljivihpetŠesnaestinasirotinjskogsira-ha,ha,sirsaklinčićimaipaprom,sir,napoštenuriječ,onjemusegovoridaseodnjegaidjecamogudobiti- sto se tiče togsmiješnogsira, inajpametnijemubi semoglodogoditidaodnjegapobenavi.Većsamnjegovmirismožeubiti čovjeka... Iprasnuhu smijehnadsirom...Ah,dami se je sadnajesti!rekoh.

Izvolitelimoždapetšesnaestinadobrogmaslaca.Tobibiloneštoposvedrugo!

Suho sam se nasmijao svojoj dosjetki: učinila mi se jako zgodnom. Uistinu, više mi ništa nijenedostajalo.Tomijebilojasno.Imam,Bogubudihvala,dobruglavuiništajojnenedostaje!

Mojaježivahnostsvevišerasladoksamtakošetaoposobiisamsasobomrazgovarao,glasnosesmijaoiosjećaovelikozadovoljstvo.Aliitojeistina,damijetrebaobaštajveseli,kratkitrenutak,taj trenutak svijetlog ushićenja bez ikakvih briga, da učinim glavu sposobnom za rad. Sjeo sam kstoluiopetpočeoraditinaalegoriji.Polazilamijezarukomvrlodobro,boljenegoikada.Nijebašišlojakobrzo,alionomaloštosamnapisaočinilomisezbiljaizvrsnim.Bezumorasamradiočitavjedansat.

Upravosamstigaodojednogvrlovažnogmjestaualegoriji,dopožaraupapimici.Tomisečinilo

vrlovažnim,pajesveštosamdosadnapisaoizgledalokaoništaprematommjestu.Upravosamhtiodubokoumno izraziti svoje misli - da ono što je gorjelo nisu bile knjige već mozgovi, ljudskimozgovi.Htiosamodtihgorućihmozgovastvoritipravupravcatubartolomejskunoć.

Utosenajednomotvorevrataidojedrigazdarica.Nijestalanapragu,većjedošlanasredsobe.

Kriknemkratkoimuklo,kaodamejetkogodudario.

-Što?-progovoriona. -Mislilasamdasteneštorekli.Dobilismoputnika,pa trebamosobuzanjega.Alivimožetenoćprespavatiikodnas,jest,imatćeteisvojkrevet.

I,nečekajućimojodgovor,stalajesastolaskupljatimojepapire.

Mojeveseloraspoloženjekaodajenetkootpuhnuo.Razljutimseiodmahustanem.Pustiosamjedaispraznistol,inisamrekaoništa,niriječi.Zatimmijesvepapiregurnulauruku.

Nijemi preostalo ništa drugonegodanapustim sobu.Eto, sadmi je pokvaren cijeli dragocjenitrenutak!Novogsamputnikasreovećnastubama.Biojemladčovjeksvelikim,plavotetoviranimsidrom na ruci, a za njim je išao služnik s mornarskom škrinjom na leđima. Stranac je zacijelopomorac,dakleslučajniputnikzajednunoć.

Jamačno neće dulje trebati sobu. Možda mi sutra, kad čovjek otputuje, dođe jedan od sretnihtrenutakaimojedjelobudedovršeno.Moraosamsenekakopomiritisasudbinom...

Jošnikadanisambioustanuobitelji,ujednojjedinojsobiukojojsučitavdaninoćdisalimuž,žena,njezinotacičetverodjece.Sluškinjajebilaukuhinji,gdjejeinoćuspavala.Zlovoljan,priđemkvratimaipokucam.Nitkoneodgovori,premdasamiznutračuoglasove.

Kadsamušao,gazdaričinmimužnijerekaoniriječi,nijemičakninapozdravuzvratio,negomesamo ravnodušno pogledao, kao da ga se ništa ne tičem. Uostalom, sjedio je i kartao s nekimčovjekom.Otraganakrevetu ležalo jemalodijete, brbljajući samo sa sobom, a starac, gazdaričinotac,sjediojenaklupikojamujeslužilaizaspavanje,posvepovučenuse,naslonivšiglavunaruke,kaodagaboleprsailiželudac.Kosamujebilagotovoposvebijela,iovakoskutrenizgledaojekaopticakojajenaneštonaćulilauši.

-Nažalost,dolazimdavaszadanaszamolimskloništeovdjedolje-rekohčovjeku.

-Jelivamtoreklamojažena?-upita.

-Jest.Mojujesobuuzeojedanputnik.

Natomičovjekneodgovorinicrnenibijele,većnastavidaljekartati.

Takoonsjediizdanaudanikartasesasvakimtkomudođeusobu.Nekartanizašto,većsamozatodamuprođevrijeme i da imaneštou rukama. Inače, ne radi ništa,miče se tolikokolikomudopuštajulijenauda,dokmuženatrčigore-doljepostubama,ogledavasenasvestraneipoduzimasve moguće kako bi u kuću dobila kojeg gosta. Bila je u vezi s nosačima i onima što stoje pouglovima,idavalaimzasvakoggostaodređenunagradu.Danasjojjeslužnikdoveonovoggosta.

Usobuuđudjeca,dvijemaledjevojčicemršavih,kozičavih,dječjihlica.Imalesunasebiupravojadne haljinice. Malo zatim dođe i gazdarica. Upitah je gdje bih mogao provesti noć, a ona miodgovorikratkodamoguležatiovdjeusobisdrugima,ilivaniupredsoblju,naklupizaspavanje,kako mi je milije. Dok je govorila, hodala je po sobi, prekapala po stvarima i uređivala ih i neobazirućisenamene.

Njezinmejeodgovoručiniomalodušnim.Stajaosamkodvrataiuvukaoseusebekolikosamgodmogao,kaodasamvrlozadovoljanštosamsvojusobuprepustiozajednunoćdrugome.Naumicesampravioljubaznolice,dajenerazljutim,damemoždaposveneistjeraizkuće.Rekaosam:-Ah,da,naćićesevećmjesta!-iušutio.

Onajesvejednakotrčkaralaposobi.

-Moramvammeđutimrećidanemogunavjeresijudržati ljudenastanuihrani-rekla je. -Tosamvamvećjednomirekla.

-Jest,dragagospođo,aliradisesamojošonekolikodana,doknedovršimsvojčlanak-odvratiosam.-Ondaćuvamdragevoljedatipovrhdugajošpetkruna.

Alionaočiglednonijevjerovalaumojčlanak,kolikosammogaoopaziti.Nisammogaoponosnoostavitikućusamozatoštosamsemalkouvrijedio.Znaosamštomečekaakoizađem.

Prošlojenekolikodana.

Zadržavaosamsedoljekodobitelji,jerjeupredsobljubiloprevišestudeno-nijebilopeći.Inoćusamspavaousobinapodu.Stranijepomoracjošuvijekstanovaoumojojsobi,anijebiloizgledadaćeseskoroiseliti.

Opodnejedošlagazdaricaipripovijedaladajojjezačitavmjesecplatiounaprijed.Uostalom,onćepolagatikormilarski ispit,prijenegootputuje.Zato iostajeugradu.Čuosam to i shvatioda jemojasobazauvijekizgubljenazamene.

Izašao samupredsoblje i sjeo.Budem li uopće imaogdjegod srećuda nešto napišem, bit će tonegdjevani,gdjejetišina.Nisamvišeradionaalegoriji.Imaosamjednunovuideju,jedanizvrstannacrt:narisatijednočinku»Znakkriža«,dramuizsrednjegvijeka.Štoviše,većsampromisliosveštoseodnosilonaglavnolice,nalijepufanatičnubludnicukojajezgriješilauhramu,neodslabostiilistrastivećodmržnjepremanebu.Zgriješilajenapodnožjuoltarauvelikomprezirupremanebu.

Što je vrijeme više prolazilo, to sam se više oduševljavao za taj lik.Naposljetku je stajala predmojimočimakakvajebilaiživjela,upravoonakvakakvusamježelioobraditi.Njezinotijelomorabiti ružno i odvratno, veliko, vrlomršavo imalko crno, a kad hoda,moraju joj se dugačke nogesvakogčasavidjetikrozhaljinu.Moratakođerimatiivelike,istaknuteuši.Ukratko,nanjojnesmijebiti ništa privlačnoočima, jedva je semože gledati.Ono štome je zanimalo na njoj bijaše velikabesramnost, do vrha prepunjena mjera promišljenih grijeha što ih je počinila. Ona me je doistaveomazabavljala,mozakmiseupravoproširiood teružneslike ljudskogstvorenja.Dvasamsataneprestanoradionasvojojdrami.

Kadsamnapisaodesetstranica,amoždaidvanaest,čestosnajvećimnaporom,kadštoiuduljim

stankama,ukojimasampisaouzaludimoraoderatisvojepapire,umoriosamseiukočioodzimeismalaksalosti.Ustaosamiizašaonaulicu.Posljednjihpolasatauznemirivalamejedječjadernjavaizobiteljske sobe, panisammogaoni korakadalje.Učinio samdugu šetnjuprekoUliceDrammens,izbivaosvedouvečer,svejednakorazmišljajućiotomekakoćunastavitidramu.Kadsamsevraćaokući,evoštomisedogodilo:

Sasvim dolje u Ulici Karla Johana, već blizu tržnice kod željezničke postaje, stajao sam predjednomposto- larskomradnjom.Bogznazaštosamsezaustaviobašpredtimdućančićem.Gledaosamu izlog, i nemisleći na tokolikobimibile potrebne jedne cipele.Misli sumibile daleko, udrugimdijelovimasvijeta.Grupabrbljavihljudiprošlajeizamene,alinisamčuoništaodonogaštosugovorili.Tadamepozdravizvonkiglas:

-Dobravečer!

Pozdraviome»Gospođica«.

-Dobravečer!-odvratiosamnesabrano.

-No,kakoje?-upitaon.

-Tako,posvedobro...kaoobično!

-Recitemi...vistedaklejošuvijekkodChristieja?

-KodChristieja?

-ČinimisedastemijednomreklidasteknjigovođakodveletrgovcaChristieja...

-Oda;ne,tojebilo.Bilojenemogućeraditistimčovjekom.Samoseodseberaspalo.

-Azašto?

-Ah,neštosamkrivozapisao,ieto...

-Krivotvorili?

Krivotvorio?»Gospođica«jestaoipitamejesamlikrivotvorio.Štoviše,onjetozapitaonekakožestokoiživozainteresirano.Dubokopovrijeđen,gledaosamgainisammuništaodgovarao.

- Jest, jest,Božedragi, to sedesi i najboljemu! - rečedameutješi. Još jeuvijekmislioda samkrivotvorio.

- Što hoćete kazati time: Jest, jest, Bože dragi, to se desi i najboljemu? - upitam ja. - Dakrivotvorim?Čujeteli,dragimoj,mislitelividoistadabihjamogaopočinititakvunepodopštinu?Zarja?

-Ali,dragi,misliosamdasteisamirekli...

-Ne, rekao samda samneštokrivo zapisao, broj godine, jednumalenkost, akobaš želite znati.

Jedankrivipotezperom - tovam jebio cijelimoj zločin.Bogubudihvala, još se zna razlikovatipravo od krivoga! Kamo bih dospio da uprljam poštenje? Imam još samo svoje poštenje. Ali senadamdajeonodovoljnojako.Dosadmejeuvijekopčuvalo.

Zabaciosamglavuunatrag,okrenuoseod»Gospođice«izagledaosenizulicu.Pogledmipadnenanekucrvenuhaljinuštosepribližavalanama,naženskobićeporedjednoggospodina.Danisamupravorazgovaraos»Gospođicom«,damenijepovrijedilonjegovogrubonepovjerenjeidanisamupravoutomčasuzabacioglavuunatragiuvrijeđenoseokrenuo,zacijelonebihopaziotucrvenuhaljinu;onabiprošlaporedmenesasvimneopaženo.Pravouzevši,čemusejaibrinemzato?Štomesetičeakojetohaljinaoddvorskedame,gospođiceNagel?

»Gospođica«jestajaoigovorio,nastojećidapopravisvojuzabludu.Nisamgaslušao,negosamsvejednakobuljioucrvenuhaljinuštonamsepribližavala.Umojimsegrudimaneštotrgnulo,kaonekakretnja,kaonekilaki,skliskiubod.Umislimasamšaptao,šaptaonemičućiusnama:

-Ylajali!

Sad se i »Gospođica« okrenuo, opazio oboje, damu i gospodina, pozdravio ih i zagledao se zanjima. Janisampozdravio - ili sammožda ipakpozdravio, ali nesvjesno.Crvena jehaljinaprošlaUlicomKarlaJohanainestala.

-Tkojeonajštoidesnjom?-upita»Gospođica«.

-»Vojvoda«,zarnistevidjeli?Nazivajuga»Vojvodom«.Poznajetelidamu?

-Jest,poviđenju.Avi?

-Ne-odvratim.

-Činimisedastejevrloprisnopozdravili.

-Ja?

-Ha, ha!Moždaniste? - nasmije se »Gospođica«. -Čudnovato.Aona je sve to vrijemegledalasamouvas.

-Odaklejepoznajete?-upitam.

On je ne poznaje.Nego, evo štomu se jedne jesenske večeri dogodilo.Bilo je već kasno, a triveselamladićaštosuupravodošlasobalesastalasuistuovudjevojku,kojajesamasamcatašetala.Ioni jenagovoriše.Najprije jeodbila,ali jedanod tihveseljaka,mladićkojegnije strahnivatrenivode,zamolijenekasnjimpodijeliplodovecivilizacijeidopustimudajeotpratikući.Onjojnećedirnutinivlasnaglavi,samoćejeispratitidonjezineveže,kakobiseuvjeriodajesretnostiglakući,jerinačečitavenoćinećeimatimira.Onjegovorioneumorno,prilaziojojstoitisućuputa,zvaoseWaldemar Atterdag i izdavao se za fotografa. Napokon se morala nasmijati veselom nevaljalcukojeganijemoglazbunitinjezinahladnoća.Svršilojetakodajeotišaosnjom.

-No,paštoonda?-upitamizadržimdah.-Štobibilo?Ah...tone!Onajedama!-Trenutaksmoobojicašutjeli.

-Dostomuvragova,tojedaklebio»Vojvoda«!Zartakoizgleda!-rečeonzamišljeno.-Kadjeonastimčovjekom,nejamčimzanju.

Jasamjošuvijekšutio.Razumijesedaće»Vojvoda«snjom.Štose tomenetiče!Štomebriga!Brigame za nju, baš kao i za sve njezine draži. Pokušao sam se tješiti time da o njojmislim svenajgore iveselilomeda jeblatim.Ljutilome jedino to što sam ihpozdravio,ako jesam.Zaštodaskidamšeširpredtakvimljudima?Bašmebriga,onamisevišenesviđa,nijelijepa,aiprezrelame.Phi,dovraga,kakojeporužnila!Sasvimjemogućedajesamoumenegledala,tomenečudi.Moždajemuči kajanje. No zbog toga se ipak nisam trebaomučiti i pozdravljati je kao budala, kad je uposljednjevrijeme takoporužnila.Neka je»Vojvoda«samozadržiza sebe!Dobarmu tek! Ipakćedoćidankadćuponosnoproćiporednje,inepogledavšije.Moždatosebidopustimiondakadmebudeupornogledala, i štoviše,kadbudeprolazilauhaljinicrvenojkaokrv.Tobi se lakomoglodogoditi.Ha,ha.Tobibiotrijumf.Kadpravopromislim,mogaobihjošnoćasdovršitisvojudramuiprijenoštoprođeosamdanaprisilitijedapredamnompadnenakoljena.Sasvimsvojimdražima,ha,ha,sasvimsvojimdražima...

-Zbogom!-rekohkratko.

Ali»Gospođica«mejezadržaoizapitao:-Ačimesesadabavite?

-Čimesebavim?Pa,razumijese,pišem.Štodrugodaradim?Odtogaiživim.Upravoradimnavelikojdrami»Znakkriža«,sadržajizsrednjegvijeka.

-Dovraga-reče»Gospođica«-budeliodtoganešto,onda...

-Togamenijestrah!-odvratiosam.-Zaosamdanaotprilikečutćetesvakakoomeni.

Istimesampošaokući.

Kadsamstigaoukonačište,odmahsamseobratiogazdarici,moleći jesvjetiljku.Tenoćinisamhtio leći,dramami je šumjelauglavi i ja samsenadao,bio samčak siguranu to,daćedo sutradobar dio biti napisan. Ponizno sam zamolio gospođu, kad najednom opazim da se nezadovoljnonakreveljilavidećidasamdošaousobu.Gotovosamdovršioizvanrednudramu,rekoh.Nedostajemijošsamonekolikoscena.Moglabiseizvoditiubilokojemkazalištu.

Ali gospođa nije imala svjetiljke. Razmišljala je i nije se mogla sjetiti ima li gdjegod kakvasvjetiljka.Možda bih pričekao do dvanaest sati,možda da dobijem svjetiljku iz kuhinje?Ne bih liradijekupiosvijeću?

Šutio sam. Znao sam da nemam deset orea za svijeću. Sasvim razumljivo, opet se sve moraloupropastiti!Sluškinjajesjedilausobi,aneukuhinji,dakleniondjenijebilosvjetiljke.Znaosamto,alinisamrekaoniriječi.

Najednomseoglasisluškinja:

-Činimisedastedošlisdvora.Jesteliondjeobjedovali?-Iglasnosenasmijetojsvojojšali.

Sjeo sam, izvukao papire i spremio se da nešto svr šim. Na koljenima raširih arak, zurećineprekidno u pod, da me ne zbune, ali nije koristilo ništa; nisammogao ni s mjesta. Obje male

gazdaričinekćeridošlesuusobuinatjeravalesesmačkom,odurnom,bolesnommačkomkojanijeimalagotovonijednedlake;kadbijojpuhaleuoči,dolazilesujojsuzeikotrljaleseprekonjuške.Gazdajenastolubacaokartesjošnekolikoljudi.Samojegospođabilamarljiva,kaouvijek,ineštošila. Vidjela je vrlo dobro da nemogu pisati sred ove buke, ali se nije brinula zame, dapače senasmijalakadmejedjevojkaupitalajesamlimoždaobjedovaonadvoru.Cijelajekućabilapremameni neprijateljski raspoložena; bilo je kao da sam zbog neke počinjene sramote morao nekomdrugomprepustitisvojusobu,pasadpostupajusamnomkaoskakvimstrancem.Dapačeisluškinja,mala,smeđookauličnadjevojcurasuvojcimanaćeluiposveupalimgrudima,rugalamisenavečerkadsamdobiosvojkruhsmaslacem.Svejednakomejezapitkivalagdjeručam,jermejošnikadnijevidjelaukavani»Grand«.Bilojejasnodasujojpoznatemojejadneprilikeidauživautomedamitopokaže.

Svemi je to sad odjedanput palo u oči i nisam bio kadar naći ni jedan jedini dijalog za svojudramu. Pokušavao sam uvijek iznova, ali uzalud. Tako mi je čudno zujalo u glavi, te sam senaposljetkumoraopredatitome.Strpahpapireudžep.Sluškinjajesjedilapredamnom,takodasamjojmogaovidjetiuskaplećainiskaramena,kojajošnikadniječestitooprala.Štomiseonaruga?Pašto, ako samdošao s dvora?Da li je tomožda smeta? Posljednjihme dana nekoliko puta upravodrskoismijalakadmisedogodilanesrećadasamposrnuonastubama,ilikadbihzapeoočavaoipoderao kaput. Jučer je skupila razdera- ne konceptemoje drame, što sam ih bacio u predsoblju,ukralapoderanepapirićeipročitalaihusobi,glasno,uprisutnostisvihtihljudi,samozatodamisenaruga. Nikad je nisam uvrijedio, a ne mogu se sjetiti jesam li je ikad zamolio kakvu uslugu.Naprotiv,večeromsamsampraviosvojkrevetislagaodaske,daseonastimenemuči.Rugalamiseizatoštomijeispadalakosa.Ujutrosuležalevlasiumomumivaoniku,izatomiserugala.Cipelesumi se poderale, osobito ona preko koje su prošla krušna kola, pa su i one bile ciljem njezinihdosjetaka.-Bogdaopčuvavasivašecipele!-reklaje.-Pogledajtesamo,velikesukaopsetaraice!Imalajeposvepravo,cipelesumibileizgažene,alizasadnisammogaokupitidruge.

Dok sam na sve tomislio i čudio se toj neprikrivenoj sluškinjinoj zlobi, djeca su počela ljutitistarogčovjekanakrevetu.Obojejeskakalookonjega;toihjeupravooduševljavalo.Svakojeimalouruciposlamku,kojomsugaboliuuši.Staracnijeniprstommaknuodaseobrani,samojesvakiput pogledao na svoje mučitelje strašnim pogledom, tresući glavom da se oslobodi njihovanapastovanja.

Tajme je pogled sve više uzrujavao, pa nisammogaoodvratiti oka s njega.Otac je sjedio kodkarataismijaosemališanima,čakještovišeupozorioisvojesuigračenaonoštosedogađa.Zaštosestaracnemiče?Zaštorukamaneodgurnedjecu?Koraknuosampremakrevetu.

-Pustite!Pustite!Onjeuzet!-viknuojegazda.

Od straha da mi noću ne pokažu vrata, jednostavno iz bojazni da ne pobudim u čovjekanezadovoljstvo, tihosevratimnasvojemjesto i smirimse.Zaštodastavljamnakockukonačište ikruh s maslacem, miješajući se u obiteljske poslove? Samo nikakvih gluposti za volju togpolumrtvogstarca!Pritomsamseosjećaotvrdim-tvr dimkaokremen!

Malebezdušnicenisuprestajalesmučenjem.Dražiloihještostarinećemirnodržatiglavuibolesugauočiinos.Gledaoihjepogledompunimmržnje,aligovorionijeništainijemogaonirukommaknuti.Najednomuspravimalogornjidiotijelaipljunejednojdjevojčiciulice,zatimseponovnouspraviipljunedrugoj,nonijepogodio.Vidiosamkakojegazdabaciokartenastoliskočioprema

krevetu.Vikaojesavcrvenodbijesa:

-Što!Pljuješljudimauoči,starosvinjče!

-Ali,zaboga,onemunisudalemira!-viknuosamizvansebe.Ipak,osjećaosamvelikstrahdaćemeizbacitinaulicu,zatonisamviknuojakoglasno.Počitavomsamtijeludrhtaooduzbuđenja.

Domaćinseokrenepremameni.

-Čujeteliga!?Kogasevragatovastiče!Izvolitedržatisvojugubicu!Učiniteštosamvamrekao,toćezavasbitinajbolje.

Sadajeigospođaprogovorila,pasedrekaorilapočitavojkući.

-PomoziBože,činimisedastesvivipoludjeli ipobjesnjeli! -zaštekćeona. -Akoželiteostatiovdje,buditesamomirni!Tovamjakažem!Nijedostaštosesmetudajehranaistan-ne,jošhoćeovdjepravitigalamu,pakao i sudnjidan.Zabranjujemvam!Pst!Obješenjaci,držite svojegubice iobrišitesinjuške,jerćuseinačejapobrinutizato.Takvogčovjekanisamjošvidjelausvomeživotu!Dojuri s ulice, nema ni prebite pare da kupimast za uši. I on eto u vrijeme spavanja čini u kućigalamuistočuda!Nećudasetodogađa,čujeteli!Gledajtesamodaseštoprijeizgubite!Mislimdasmijemzahtijevatimirusvojemvlastitomstanu!

Nisamrekaoništa,nisamčakniustaotvorio,većsamsjeodovrata i slušao tuhalabuku.Svi suvikali,čakidjecaisluškinja,kojajehtjelaobjasnitikakojedošlodosvađe.Kadbihsesamomogaosvladati, tobimogloskorosvršiti.Akoneprozborimniriječi,sigurnonećedoćidonajgoreg.Aikojuriječdakažem?!Nijelivanizimai,štoviše,dolazinoć?Zarjetovrijemedaudarimšakompostoluioštroodgovorim?Samonikakvihludorija!Isjediosammirnoinisamostavljaokuću,nijemesmetaloštosamostaosjediti,nisamsestidio,makarjeovobiloivišenegootkaz.Buljiosamgorenazid,gdjejevisioIsusnauljenojslici,itvrdokornosamšutionasvegazdaričinenapadaje.

-Jest,akomesebašhoćeteriješiti,milostiva,ništavamnestojinaputu-prihvatijedanodkartaša.

Ustaoje,azanjimidrugi.

-Ne,nisammislilanatebe.Aninatebe-odvratigazdaricaobojici.-Veććesevidjetitkojetaj...

Govorilajeisprekidano,zadavalamiteudarceumalimstankama,nekakoseizdužila,damipravopokažedamislinamene.Mirno,samomirno!viknuosamusebi.Nijezatražiladaidem,neizričito,nejasnimriječima.Samonikakvegizdesmojestrane,nikakvogzloupotrijebljenogponosa!Začepiuši!... Čudnovato je zelena kosa Isusova na uljenoj slici! Slična je zelenoj travi, ili, da se točnijeizrazim:debeloj travi na livadi.He!Bašdobrausporedba, neobičnodebeloj travi na livadi...Dugepovor kepovezanihmisliproletješemiglavomutomčasu:odzelenetravedonekogmjestauBibliji,daječitavživotkaotravakojasesuši,odavdedosudnjegdana,kadćesveizgorjeti.ZatimsevratihnapotresuLisabonu,anaposljetkuzalebdipredamnomšpanjolskapljuvačnicaodmjediidržalozaperoodebanovineštosamgavidiokodYlajali.Ahda,svejeprošlo!Kaotravakojasesuši!Svejedošlomeđučetiridaske,umrtvačkoruho–mrtvačkoruhokodgospođiceAndersen,uvežidesno...

Svemijetoprojuriloglavomutomočajnomtrenutku,kadmegazdaricahtjelaizbacitiizkuće.

-Oninečuje!-vikalaje.-Velimvam,nositeseizkuće!Daznate.Vragmeodnio,alimisečinidajetajmomakpobenavio!Smjestanastojteotićiodavde-padasetosvrši!

Pogledao sam prema vratima, ne zato da odem, nipošto ne zato; sunulami je u glavu drzovitamisao: ako se nalazi ključ u bravi, okrenut ću ga i zaključati se zajedno s drugima, samo da nemoramvan.Spopaomehisteričniužasodsamepomislidabihseopetmogaonaćinacesti.Aliključanemaubravi-ijaustadoh.Nemanade!

Najednomseugazdaričinudrekuumiješagazdinglas.Učuduzastadoh.Tajističovjekkojimisemaločasgrozio,glečuda,sadasezauzimazameneiveli:

-Ipaktoneide.Nemožešnoćunikogaizbacitinaulicu.Tojeikažnjivo!

Nisam znao je li to zaista kažnjivo, alimožda i jest tako. Uglavnom, gospođa se predomislila,umirila se i nije više ništa rekla.Dapače, pružilami je dva komadića kruha smaslacem, no ja ihnisam uzeo.Nisam ih uzeo iz čiste zahvalnosti prema gazdi, te rekoh da sam već nešto založio ugradu.

Kad sam se zatim uputio u predsoblje na spavanje, gospođa je došla zamnom, stala na pragu,okrenuvšipremamenisvojetrudneobline,ireklaglasno:

-Tovamjeposljednjanoćdaspavateovdje!Upamtite!

-Jest,jest-odvratiosam.

Sutra,akosepotrudim,veććunaćikakvosklonište.Veććunaćikakavkutić.Zasadmeveselilodanećumoratiovunoćprovestiizvankuće.

Ujutrosamspavaodopet,šestsati.Jošsenijerazdanilokadsamseprobudio,noipaksamustao.Zbogstudenispavaosampotpunoodjeven,pasesadnisammoraooblačiti.Poštosampopiomalkovodeitihootvoriovrata,izašaosam,strahujućidaćuopetsastatigazdaricu.

Nekolikostražaraštobijahuunoćnojslužbibilisujedinaživabićakojasamsusreonaulici.Malozatimdošlojenekolikoljudikojisugasiliplinskesvjetiljke.

Tumarao sam okolo bez svrhe i cilja, došao u Ulicu Kirke i udario prema utvrdama. Napolasmrznut,jošuvijekpospan,jakogladan,slabukoljenimaileđimaoddugoghoda,sjeosamnajednuklupuidugoimamurnogledaopredase.Tritjednaživiosamsamoodkruhasmaslacemštomigajegazdaricadavalaujutroinavečer.Upravosuprošladvadesetčetirisataotkakosamposljednjiputjeo.Gladjeopetgreblaumeniimoraosamštoprijenaćikakavizlaz.Utimsammislimaponovnozas-paonaklupi.

Probudišemeglasovivišeljudiublizini.Kadsamdošaoksebi,opazimdajevećsvijetlidanidasuljudinanogama.

Ustaosamipošao.Sunceseuspelonadbrežuljkom,anebojebilobijeloinježno,pasamuveseljunadjasnimdanomnakontolikihružnihtjedanaodmahzaboravionasvebrigeičinilomisedasamcestojosigoreprošaonegosada.Glasmijezvučaotakoslabodamejeupravodosuzadirnuo.Tajprekrasandan,tobijelosvjetlucavonebodjelovalojenamenetakodasamizaglasazaplakao.

-Štovamje?-upitaomenekičovjek.

Nisamodgovorioništa,žuriosamdalje,skrivajućilicepredljudima.

Došaosamnanasipkodmora.Tu je ležalausidrenavelika lađas ruskomzastavomi iskrcavalaugljen. Na boku joj pročitam ime »Copegoro«. Neko sam se vrijeme zabavljao gledajući što sedogađanastranombrodu.Teretmoradajebiovećgotovoiskrcan,jerjebrodležaozapravodevetstopa nad vodomusprkos balastu što ga je uzeo, a kad su nosači ugljena u onim teškim čizmamaprelaziliprekopalube,gibaosečitavbrod.

Sunce, svjetlo, slankastimirismora, sav taj zaposleni i veseli život ojačaome i krvmi je živozakolalažilama.Najednomse sjetimdabihmoždamogaonapisatinekolikoscenaza svojudramudokjošovdjesjedim.Izvučemdaklepapirizdžepa.

Pokušamnapisatiodgovorzafratarskausta,nabujalaodsnageinetrpeljivosti-nonijemipošlozarukom. Pustio sam dakle fratra i htio oblikovati jedan govor, govor suca oskvrniteljici hrama.Napisaosampolastraniceislušaokakozvuči.Umojimriječimanijebilopravograspoloženja.Životokomene,pjevanjemornara,topotkoraka,isprekidanzveketželjeznihlanaca,svetonijepristajalouatmosferumračnogitrulogsrednjegvijekakojasekaomagladizalanadmojomdramom.Pokupiosampapireiposao.

Samodaimamkrovnadglavom!Mozgaosamirazmišljao,alisenisammogaosjetitinijednogjedincatogmjestaučitavomgradugdjebihmogaoprovestibaremjedansat.Nijemipreostaloništadrugonegodasevratimukonačište.Negodovaosamnadtomzamisli,govoriodaneidem,alisamišaodaljeisvesevišepribližavaotomzabranjenommjestu.Razumijese,bilobitojadno,isamsampriznao,jest,bilobikukavno,alinijekoristilo.Umenivišenijebiloninajmanjeponosa,smiosamkazatituvelikuistinudasamjedanodljudisnajmanjeponosakojiživeuovimnašimdanima.Itakosampošao.

Sretnosamdošaoukolotečinu iznaoposve jasnodabi se ipakmogloneštoobaviti,kadbi svepošlopodobru.

Predvratimasamstao i još jednompromislio. Jest,dogodiloseštomudrago,morampokušati.Svesevrtitekokojednemalenkosti.Prvo:radisesamoonekolikosati,adrugo:sačuvajBožedabihi po drugi put zamolio zaklonište u toj kući. Ušao sam u dvorište. Dok sam hodao po neravnomkamenjudvorišta,jošsenisamodlučioizamalodanisamopetokrenuopremavratima.Stisnuosamzube. Ne, samo nikakvog ponosa! U najgorem slučaju imat ću izgovor da sam im došao kazatizbogom,dasepristojnorastanemoipogodimoštosetičemogaduga.Otvoriosamvratapredsoblja.

Nepomičnosamzastao.Predamnom,naudaljenostioddvakoraka,stajaojegazdaigledaokrozključanicuuobiteljskusobu.Rukommijedaoznakdastanemmirno,iopetgledaokrozključanicu.Pritomsesmijao.

-Dođite-rekaoje,ijasamsenaprstimapribližio.

-Gledajte! - rekao je,smijućise tihimuzbuđenimsmijehom.-Zaviriteunutra!Hi,hi!Tamoonileže!Viditelistaroga,ha?Jestelividjelistaroga?

U sobi, na krevetu, točno ispod Isusa na uljenoj slici, baš prema meni, opazim dvije osobe -gazdaricuistrancakormilara.Nogesuimsebijeloocrtavalenatamnompokrivaču.Nadrugomrubukrevetasjedio jenjezinotac,uzetistarac,gledaoihobojespušteneglave,uvučenuse,kaoobično,nesposobandasepomakne...

Okrenuosamsegazdi.Onsesvomsilomsuzdržavaodaneprasneuglasansmijeh.

-Viditelistarog?-šaptaoje.-AhBože,jestelividjelistarog?Sjeditunaposteljiigledaih!-Ionseponovnosagnepremaključanici.

Prošaosamkrajnjega i sjeodoprozora.Taj jeprizordoveomojemisliunajstrašnijikaos,a imojebogatoraspoloženjebilojeraspršeno.Noštosetozapravomenetiče?Akojepravonjezinommužu,nekmubude;akogato,štoviše,veseli,nemamjanikakvarazlogadasezbogtogauzrujavam.Štosetičestarca,onjesamostarac.Moždaontoinevidiprviput,amoždaispava.Bogznanijelimoždaimrtav.Usvakomslučajuperemruke.

Opetsamdohvatiopapire,hotećiotjeratisvenepozvanedojmove.Usredjednerečeniceusučevugovorustaosam:»TakominalažeBogizakon,takominalažesavjestumnihmuževa,takominalažeimojavlastitasavjest...«Pogledamkrozprozoristanemmislitištobimutoimalanalagativlastitanjegovasavjest. Izsusjedne jesobedoprodomene tihisušanj.No,štomese tiče,štome jeuopćebriga?Mir!Mir!

»Takominalažeimojavlastitasavjest...«

Ali sve se urotilo protivmene. Čovjek nije nipoštomirno stajao kod ključanice; s vremena navrijemezačuosamnjegovzatomljenihihotividiodadršće.Naulicisetakođerdogađaloneštoštomijerastresalomisli.Prijekonapločnikusjediojemališannasunčanomsvjetluiigraose.Nijeimaonikakvih zlih namjera, samo je rezao mnoštvo duguljastih papira i nikom nije činio ništa nažao.Najednom skoči i pobjegne. Uspne se ravno na vozni nasip i spazi čovjeka, odraslog čovjeka scrvenombradom,kojisenaslonionaprozornadrugomkatuipljunuomunaglavu.Mališanjeodbijesazaplakaoinesvjesnoopsovaopremaprozoru,ačovjekmusenasmijaoulice.Takojeprošlokojihpetminuta.Okrenuosamsedanevidimdječakovesuze.

»Takominalažeimojavlastitasavjest!...«Nikakonisammogaodalje.

Nakrajusesvepočelobrkatiimeniseučinidajesveštosamnapisaoneupotrebljivo,jest,daječitavamoja zamisao strašna besmislica. U srednjem se vijeku uopće nemože govoriti o savjesti.SavjestjeotkriotekstariučiteljplesaShakespeare,daklejecijelimojgovornelogičan.Zartilistićizbilja ne sadrže ništa dobra? Ponovno sam ih letimice pročitao imoje je sumnje nestalo, jer samnaišaonaveličanstvenamjestaidugepasažeodvelikogznačenja.Opetseumojimgrudimapojavilaopojnaželjadanastavimizavršimdramu.

Ustaosamipošaopremavratima,neobazirućisenabijesnegazdineznakove,kojisuimaliznačitidabudemmiran.Sčvrstomsamodlukomprošaokrozpredsoblje,goreuzastubenadrugikat,iušaousvojustarusobu.Kormilaranijebilo,jerjebiodoljekodgospođeuobiteljskojsobi.Tkomidaklesprečavada tukojičasakprosjedim?Nećusenidotaknutinjegovihstvari,nećuninjegovogstola,negoćusjestinastolacdostolaibitiposvezadovoljan.Brzoraširimpapirenakoljenima.

Nekoliko je minuta išlo upravo izvrsno. U mojoj se glavi redao odgovor za odgovorom ineumornosampisao.Ispisivaosamjednustranicuzadrugom,tihosamklicaoododuševljenjanadsjajnim raspoloženjem,pa sam jedvaznaoza sebe. Jedini zvuk što samgačuou tomečasubio jemoje vlastito zadovoljno kliktanje.Došlami je nadasve sretnamisao s crkvenim zvonima koja biimalazvonitinaodređenommjestumojedrame.Bilobičarobnolijepo.

Odjednomzačujemnastubamakorake.Stresemseigotovosamizvansebe.Sjedimkaospremannaskok,plah,budan,prestrašen,razdraženodgladi.Nervoznostanemprisluškivati,olovkudržimuruci,nemoguvišenapisatinijedneriječi.Vrataseotvoreiparizprizemljauđeusobu.

Jošnisamdospionizamolitizaoproštenje,agazdaricajevećpovikalakaodajepalasoblaka:

-Bogbudisamnom,opetsjediovdje!

-Oprostite-rekoh,ajošbihivišerekao,alidaljenisammogao.

Gazdaricaješiromotvorilavrataiuzvikalase:

-Akosesmjestaneudaljite,nekamevragodneseakonepozovempoliciju!

Ustadoh. - Htio sam vam samo kazati zbogom - promucam - i zato sam vas morao pričekati.Ničegasenisamnidotaknuo,samosamtusjedionastolcu...

-Manijetoništa-rečekormilar.-Kogatovragasmeta?Maostavitega!

Kadsamsišaonizastube,najednommeobuzmebijesnasrdžbanatudeformiranuženukojamijevječitobilazapetama,samodameseštoprijeriješi.Jedansamtrenutakstajaoprebirućinajstrašnijepogrde,dajojihdobacimulice.Nopravovremenosamsepredomislioizašutio.Šutiosamsamoizzahvalnosti prema tom stranom čovjeku koji je išao za njom i koji bi sve čuo. Gospođa me jepostojanoslijedila,grdećimeneprestano,dokjemojasrdžbasvetovišejenjavala.

Prispjelismoudvorište.Jasamišaopolagano,razmišljajućijošuvijekbihliseupustiouprepirkus gazdaricom. U tom sam času bio lud od razdraženosti, mislio sam na grozno krvoproliće, naudaracutrbuh,kojibijenamjestuusmrtio.Utonavratauđedostavljačuuniformiipozdravi;nisammu odgovorio. Obratio se gospođi iza mene i čuo sam kako je zapitao za me. Ja se ipak nisamokrenuo.

Kadsambiosamonekolikokorakadovrata,dostavljačmestigne iponovnopozdravi.Pružimipismo.Brzo iprekovoljeotvorim taj list, a izomotnice ispadnepapirnatinovacoddesetkruna, iništaviše,nijednajedinariječ.

Pogledaosamdostavljačaiupitao:

-Kakvesutoludorije?Odkogajetajlist?

-Neznam-odgovorioje.-Dalamigajejednadama.

Stajao sammirno.Dostavljač se udaljio.Gurnuo samnovčanicu natrag u omotnicu, pa sam svezajednozguzvao,okrenuoseiprišaogazdarici,kojajejosuvijekgledalazamnom.Baciosamjojtu

grudupapirau lice.Nisamrekaoništa,ni jednogslovca.Samosamvidiokakoogledavazguzvanipapir,prijenoštosamotišao...

Ha,toznačiŽivjetipošteno!Ništanereći,negovoritisizmetom,većposvemirnozgužvativelikunovčanicuibacitijeuliceprogoniteljima.Toznačiistupitičasno!Takosemorapostupatisnjima,timživotinjama!

KadsamdošaonaugaoUliceTomteitržnicekodželjezničkepostaje,najednomsestalaokretatiulicaokomene,pasamzateturaopremazidu.Jednostavnonisamvišemogaohodati,nisamsemogaouspravitiizpognutogpoložaja.Ostaosamstajationakokakosampaopremaziduiosjećaosamdagubim svijest.Moj se luđački bijes opet pojavio, unatoč tomnapadaju umora.Dignuo samnogu iudarionjomeopločnik.Činiosamjošištoštadrugo,dadobijemsnage:stiskaozube,mrštiočelo,okretaooči-ipomogloje.Mislisumibilejasneishvaćaosamdajetopočetakkraja.Ispružiosamrukeiodgurnuoseodzida.Ulicase jošuvijekvrtjelaokomene.Počeosamgutatibijes.Izdubinesrcaboriosamseprotivnevolje,držaosehrabro,danepadnem.Nisamhtioumrijeti ležeći,negostojeći.Jednasuseradničkakolatihootkotrljalaporedmeneividiosamdasuukolimakrumpiri.

Aliusvombijesui tvrdoglavosti rekohdatonisunikakvikrumpiri,većglavicekupusa.Strašnosam kleo tvrdeći da su glavice kupusa. Čuo sam vrlo dobro što sam rekao, i neprestano sam sezaklinjao na tu laž, samo da nađem zadovoljstvo u očajanju. Opijao sam se tim besprimjer nimgrijehom,dignuotriprstauvisizakleosedrhtavimusnicamadasuukolimabilebašglavicekupusa.

Vrijeme je prolazilo. Sjeo sam na neku stepenicu i obrisao znoj sa čela i vrata, zadržao dah iprisiljavaosedabudemmiran.Suncejetonulo,bilojeposlijepodne.Opetsamstaomozgatiosvompoložaju.Gladmejebesramnomučila,azanekolikoćesatiopetnastatinoć.Sadamoramnaćinekomjestozaspavanje,dokjejošvrijeme.Mojesumisliiznovastalekružitiokokonačištaizkojegsumeizagnali.Nipošto,tamosenipodkojucijenunevraćam,alinisammogaoadanemislimnato.Napokon,gospođajeimalapotpunopravodameizbacinaulicu.Kakosmijemiočekivatidaćukodnekogamoćistanovatiakomuineplatim?Štoviše,ponekadmijedavalaijesti,čakijučeruvečer,kadsamjerazljutio,pružilamijekruhsmaslacem.Dalamigajeizdobrodušnosti,jerjeznaladamijehranapotrebna.Jasedaklenemoguninaštopotužiti,testadohtihomolitizaoproštenje.Osobitosegorkokajemšto sam joj senakrajupokazao takonezahvalnimda sam jojbaciou licepapir snovčanicomoddesetkruna...

Novčanicuoddesetkruna!Tihosamfućnuo.Odkogajelistštogajedoniodostavljač?Teksamuovomtrenutkujasnorazmišljaootomeinajednomnaslutioštojenastvari.Zaboljelomeodbolaisrama, mnogo sam puta prošaptao promuklim glasom: »»Ylajali«. Pri tom sam kimao glavom.Nisamlivećjučerčvrstoodlučiodaćuponosnoproćiporednjekadjesusretnemidaćupokazatipremanjojnajvećuravnodušnost?Aumjestotogapobudiosamunjojsućutinaveojedasežrtvujeizmilosrđa.Ne,ne,ne,nemakrajamojimponiženjima!Nikadavišenećuunjezinimočimabitipošten;propadao sam, propadao na svim stranama, kamo sam se god okrenuo, propadao do koljena, doprsiju,utonuounepoštenje,inikad,nikadvišenećuisplivatinapovršinu!Tojevrhunac!Desetkrunaprimitikaomilostinju,adaihnemožešvratiti tajnomdarovatelju,zgrtati taj jadninovacobimru-kama,zadržatigaiplaćatinjimesvojstanusprkosunutarnjemotporu...

Nebihlimogaonabilokojinačinpribavititihdesetkruna?Daodemgazdariciizatražimnatragtajnovac-nebikoristilo,zacijelo.

Ali ipak, mora se naći nekakav izlaz, trebam samo dobro promisliti, dobro i oštro promisliti.Zaboga, pa tu ne pomaže razmišljati na običan način, razmišljanjemora obuhvatiti zbilja čitavogčovjekakadjeriječotomedasepribavidesetkruna.Sjeosamdakleizamisliose.

Moglo jebitiokočetiri sata;zanekolikosatimogaobihmoždasastatidirektorakazališta,da jedramadovršena.Izvukaosamrukopisipokušaosvomsnagomivoljomsvršititriposljednjescene.Mislio sam,znojio se i još jednompročitaosveodpočetka,alinisamdošaodalje.Samonikakvihgluposti! rekoh si, samo nikakve tvrdoglavosti! I stanem pisati svoju dramu ondje gdje sam bioprekinuo,svesamnapisaočegasamsegodsjetio,samodaštobržesvršim,dakrenemnaprijed.Htiosam se obmanuti da je upravo sada nadošao pravi trenutak zamene, lagao sam sebi, otvoreno sezavaravaoinapisaosamsve,kaodanemoramodabiratiriječi.Tojedobro!Tojebogatstvo!šaptaosamsvremenanavrijeme;samotonapiši!

Najednommisepričinišesumnjivimamojiposljednjiodgovori.Previšesuodudaralioddijalogau prvim prizorima, a nije bilo nimrve srednjeg vijeka u fratrovim riječima.Grizao sam olovku,skočio, razderao rukopis nadvoje, poderao svaki list, bacio šešir na ulicu i zgazio ga. Propadoh!šaptao sam. - Poštovane dame i gospodo, propadoh! - govorio sam to gazeći još uvijek po svomšeširu.

Nekolikokorakapodaljestajaojestražaripromatraome.Stajaojenasreduliceigledaoumene.Kadsamseobazro,našisepogledisastadoše.Moždajeonvećdugostajaoipromatraome.Podigaosamšešir,opetgastavionaglavuiprišaočovjeku.

-Možetelimikazatikolikojesati?-upitam.Ustručavaosekojitrenutak,aondajeizvukaosat,nepuštajućimesočiju.

-Okočetiri-reče.

-Naravno!-rekoh.-Okočetiri.Točno.Kakovidim,visevrlodobrorazumijeteusvojposaoijaćusvakakomislitinavas.

Zatimsamseudaljio.Onjestajaozbunjen,gledaozamnomširomotvorenihusta,držećijošuvijeksaturuci.Kadsamdošaodohotela»Royal«,staosamiokrenuose.

Onjejošuvijekstajaouistompoložajuigledaozamnom.

Ha,ha, takomoračovjeksaživotinjama!Štojemogućeprostije!Toimponiraživotinjama,toihplaši...Biosamvrlozadovoljansasobom,pasampočeotralalikatinekakvupjesmicu.Svisumiživcibilinapetioduzbuđenja,štovišeprešaosamprekocijelogtrganeosjećajućinikakveneugodnostiilagankaopero,skrenuozaugaokodtržniceisjeonajednuklupukodcrkvesvetogaSpasa.

Zarnijesvejednohoćulivratitidesetkrunailineću?Kadsamihdobio,pripadajumeni,aondjeotkudasuzacijelonemanevolje.Primitisamihipakmorao,jersumiihnaročitozatoposlali,abilabibesmislicadasamihostaviodostavljaču.Akakvogbismislaimalodavratimdrugihdesetkruna,anebašonekojesamprimio?Dakleodtoganemaništa.

Pokušaosampromatratiživotnatrgu,zabavitisvojemislistvarimapremakojimasambioposveravnodušan,aliminijeuspijevalo.Jošsamuvijekmoraomislitinaonihdesetkruna.Naposljetkusam

stisnuošakeirazljutiose.Tobijeuvrijedilo,rekoh,dajojihvratim.Zaštodakledatoučinim?Šetaosamokoloismatraoseprevišedobrimizaovoizaono,kimaosamglavomigovorio:Ne,hvalalijepa!Sadsamvidiokamotovodi-opetsam,eto,naulici.Pasvedačakimogu,nebihzadržaosvojugodni,toplistan.Biosamponosan,skočiokodprveriječi,platiodesetkrunaipošaosvojimputem...Oštrosamseosuđivaoštosamostaviostaniopetsenašaoutakvojneprilici.

Međutim,nekasvetovragnosi!Nikadnisamprosja-čionovaca,čimbihgaimaourukamasvesamodmahrazdavao,plaćaonovcemposvenepoznateljude,kojenikadavišeuživotunećuvidjeti.Jest,takavsambiočovjek,gdjejetrebaloplaćaosamdoposljednjepare.KolikopoznajemYlajali,zacijelonionanežalištomijeposlalanovaca.Zaštometodaklemuči?Tojenajmanještojemoglaučiniti-poslatimisvremenanavrijemedesetkruna.Siromašnomedjevojčeljubi...Ijasamsesampredsobomhvaliotommišlju.Bezsumnje,onameljubi,siromašnodjevojče!...

Bilojepetsati.Opetsambiopotištennakondugotrajnognervoznoguzbuđenjaiopetsamosjetiozujanjeupraznojglavi.Gledaosamravno,očisamukočio,otvorioihigledaoravnouljekarnu»Kslonu«.Gladjebjesnjelaumeni istrahovitosampatio.Doksamtakozuriouzrak,postala jepredmojimpogledomposvejasnanekaosoba,kojusamnapokonprepoznao:prodavačicakolačadolje-karne»Kslonu«.

Trgnuosamse,uspravio izamislio.Jest, istina je, to je istaonažena,za istimonimstolominaistomemjestu.Nekoliko sam puta zafićukao, pucnuo prstima, ustao i pošao prema ljekarni. Samonikakvih gluposti! Što me je, dovraga, briga je li to bio grešan ili pošten novac; bio je srebrni,norveškikramarskinovacizKongsberga!Nisamhtiobitismiješan,aodpretjeranogseponosamožeiumrijeti...

Pošao sam na ugao, zagledao se u ženu i stao pred nju. Smijuckao sam se, namigivao joj kaoznanacisvojesamriječiporedaotakokaodajeposveprirodnoštoponovnodolazim.

-Dobardan!-rekoh.-Vimesejamačnovišenesjećate?

-Ne-odvratilaje,pogledavajućime.

Osmjehnuosamsejošjače,kaodaseonasamošalikazujućidamesenesjeća,inastavio:

-Zarsenesjećatedasamvamdaonekolikokruna?Kolikosesjećam,ondanisamništarekao.Jatone običavam.Kad čovjek ima posla s poštenim ljudima, čemu, da tako kažem, praviti ugovore zasvakumalenkost?Ha,ha!Jasametoonajkojivamjedaomnogonovaca.

-Ah,zaista,vistetobili!Jest,sadvasprepoznajem,akodobropogledam...

Htiosamspriječitidamisezahvalizanovac,parekohbrzo,izabirućiočimakolačenastolu:

-Sadsamdošaopokolače.

Nijemerazumjela.

-Kolače-ponovim.Sadaćuihponijeti!-rekoh,nasmijavšiseglasno,kaodajojmoramobjasnitidaćuihponijeti.Uzehsastolakolač,nekuvrstukruha,iodmahgazagrizoh.

Kad je to žena vidjela, ustala je u svojoj podrumskoj rupi i nehotice učinila kretnju kao da ćezaštititikolače,dajućimitimenaznanjedanijeočekivaladaćujeoplijeniti.

Ne?Zbiljane?Ona jedoistavrijednažena!Zar jemožda ikaddoživjelada joj je tkogoddaonačuvanje šakukrunaanije ih tražionatrag?Ne - etovidite.Misli lionada sam jojmoždadobacioukradenenovce?Ne,ona todaklenemisli; to jesjajno,zbiljasjajno!Bilobi lijepoodnje,akosesmijemtakoizraziti,štomejesmatralapoštenimčovjekom.Ha,ha!Zbilja,zbiljasjajno!

Stanem joj tumačiti zašto sam joj dao novac, tumačio sam jojmirno, naglašavajući svaku riječ:Mojjeobičajdatakoradim,jersmatramdasusviljudipošteni.Pakadmitkogodpružiugovor,ilipotvrdu,jasamokimnemglavomivelim:»Ne,najljepšahvala!«Eto,takojaradim.

Ženamejošuvijeknijerazumjela.

Udariosamudrugežice,govorećioštro,zarekavšisedanećuizgovoritinijednebesmislice.Zarjojsejošnikadnijedesilodajojjenetkoplatiounaprijed?upitam.Naravno,mislimljudekojiimajumnogonovaca,naprimjerljudiodkonzulata.Jaipakzatonemogubitinašteti,akojenjojovakavnačinplaćanjaneštonovo.Uinozemstvuje toumodi iobičaju.Zarnikadnijebilaprekogranice?Ne?eto,vidite!Tadavamnemoguništavišekazatiotojstvari...Ipritompograbimnekolikokolačasastola.

Onajeljutitomumljala,tvrdokornosenećkajućidamidadeneštoodonogaštojeimalanastolu,čakmijeizrukeistrgnulajedankolačistavilaganaprijašnjemjesto.Razljutihse,udarihpostoluizagrozih joj sepolicijom.Htio sambitimilostivpremanjoj, rekoh.Kadbihhtiouzeti sve štomespada, uništio bih joj ovu daščaru, jer sam joj dao strašnomnogo novaca. Ali ja neću uzeti takomnogo. Zbilja sam htio uzeti za samo polovicu vrijednosti. Štoviše, nikada se više neću pojaviti.SačuvajBože,nisamjatakav...

Napokon mi je dala nekoliko komada uz upravo besramnu cijenu, pet, šest komada za koje jeodredilanajvišucijenukojasemožezamisliti,azatimmizapovjediladaodem.Jošsamseuvijeksnjomsvađaoitvrdiodamejeprevarilazajednukrunuidamesvojimbezdušnimcijenamaformalnosiše. -Znate livida seovakvi lopovlucikažnjavaju? rekoh. -PomozivamBože,moglibivas jošdoživotno zatvoriti u tamnicu! -Dobacilami je još jedan kolač i vikala, škripeći zubima, neka senosim.

Ostaviosamje.

He, ovakve žene još nisamvidio. Za sve vrijeme dok samobilazio tržnicom i jeo svoje kolačegovorio sam glasno o toj ženi i njezinoj nepopravljivosti, ponavljao ono što smo rekli jednodrugome,iuobražavaodasamjedoveouvraškunepriliku.Naočisvihljudijeosamkolačeiglasnogovorio.

Kolačisunestajalijedanzadrugim.Makolikosammnogojeo,nijemibilodosta.Temeljitosambioizgladnio.VelikiBože,nikakodasezasitim!Biosamtakoproždrljivdasamvećmašioionogzadnjeg komada, onog što sam ga bio ostavio za mališana koji se igrao u Ulici Vognmands sdugačkimpapirićima.Svejednakosammislionanjega,nemogavšizaboravitinjegovizražajlicakadjeskočioipobjegao.Kadječovjekpljunuonanj,onseokrenuopremamojemprozorudavididalise smijem.Samodaganekakonađem,kaddođemdolje.Naprezaosamse iz svih silada štoprije

prispijemuUlicuVognmands.Prošaosammimomjestagdjesamrastrgaonakomadesvojudramuigdjejejošuvijekležalomnoštvopapirića,obišaosamstražarakojegasamsvojimponašanjembiostrašnozačudio,inapokonsamstajaonastubamagdjejeondasjediomališan.

Nijegabilo.Ulicajebilagotovoprazna.Spustilasetamainigdjenisammogaootkritimališana.Zacijelojevećotišaokući.Opreznosampoložiokolačnavisokirubodvrata, jakosamzakucaoipobjegao.-Onćegavećnaći! - rekohsamsebi-čimizađevan,naćićega!Očimiseorosišeodveseljapripomislidaćemališannaćikolač.

Opetsamseuputiopremaželjezničkomnasipu.

Višenisambiogladan,alimijebilomučnoposlijeposlasticakojesampojeo.

U glavi sumi se rađale najluđemisli: Što bi bilo da tajom prerežem uže kojeg broda? Što danajednom zavičem »vatra«? Pošao sam dalje uz nasip, našao sanduk na koji sam mogao sjesti,sklopio sam ruke i osjetio dami se sve više komeša u glavi.Nisam semicao, nisam uopće ništaradio,samodaseodržimuspravno.

Buljio sam prema »Copegoru«, brodu s ruskom zastavom. Na provi opazim čovjeka. Crvenasvjetiljka na lijevom boku broda bacala mu je svjetlo na glavu. Ustao sam i upustio se s njim urazgovor.Nijebašimalonekakvesvrhe,anisamseninadaoodgovoru.Viknuosam:

-Plovitelivečeras,kapetane?

-Jest,skoroćemootploviti-odvratičovjek.Govorioješvedski.

-Hm.Nebistelimoždatrebalijošjednogčovjeka?

Utomtrenutkunisamuopćemisliona tohoću lidobitiniječanodgovor iline.Bilomi jeposvesvejednoštoćemičovjekodgovoriti.Ustaosamigledaoprijeko,knjemu.

-Ne-odvrati.-Moraobibitimladić.

Mladić! Trgnuo sam se, tajomice skinuo naočale i gur nuo ih u džep. Prekoračio sam nasip zautovarivanjeipopeosenabrod.

-Jajošnikadanisamplovio-rekoh-aliznatćusveštomipokažete.Kamoplovite?

-VozimoteretuLeedsiondjećemouzetiugljenzaCádiz.

-Dobro!-rekoh,primaknuvšisekčovjeku.-Menijesvejednokamoseplovi.Jaćuobavljatisvojposao.

Onjenekovrijemestajao,gledaomeirazmišljao.-Jošnikadnisiplovio?-zapita.

-Ne.Alikakorekoh,dajtemiposlaijaćugaobaviti.Nasvesamnavikao.

Opetsezamisli.Sadsamvećsebičvrstozabiouglavudamoramotploviti, ibojaosamsedaćuopetbitiotjerannakopno.

-Štodaklemislite,kapetane?-upitamkonačno.-Moguraditisve,kažemvam.Biobihmangup,kadnebihizvršiosveštomisenaredi.Kadbisemoralo,mogaobihpreuzetidvijestraže,jednuzadrugom.Tomidobroide,svećuizdržati.

-Hajde,možemopokušati-reče.-Nebudeliišlo,rastatćemoseuEngleskoj.

-Svakako-rekohveselo.JošjednomponovihdaćemoserastatiuEngleskojakonebudeišlo.

Takomidadeposao...

Vani, u fjordu, još sam se jednom uspravio. Bio sammokar od groznice i umora, gledao sampremakopnu,izaovajsamputrekaozbogomKristianiji,ukojojsuprozorisjajilijakomsvjetlošću.

Oautoru

Knut Hamsun je rođen 4. kolovoza 1859., kao Knud Pedersen, u dolini Gudbrandsal u središnjojNorveškoj. Gudbrandsalska dolina vjetrenjača, iz koje on potječe, bila je dom tradicionalnotvrdoglavih i samovoljnih ljudi. Preci njegove majke vukli su korijene od srednjovjekovnogplemstva, dok je otac Peder Pedersen bio poljodjelac »romantičnog temperamenta« koji je volioputovati.KadasuKnudubilečetirigodine,obiteljseodlučilapreselitidalekonasjever;nastanilisuseuHamaroyunaseoskomimanjuHamsund,čije je imeHamsunkasnijepreuzeokaosvoje.KnudPedersen je kao dječak čuvao stoku tijekomdugih sjevernih noći obasjanih polarnom svjetlošću ivolio je lutati okolo sam. Bježao je iz škole, a već od četrnaeste godine živio je sam, radećipovremenepomoćneposlove.

Sdvadesetgodinanapisaojenovelu»Frida«azatimotišaouOslo(kojisetadazvaoKristianija)iponudio je izdavačkoj kući Gyldendal. Oni su je odbili objaviti, a Hamsun se s time nijemirio iodlučiojeneštopoduzeti.KakojeIbsenživiouItaliji,otišaojeposjetitiBjprnstjerneaBjprnsona,jošjednog velikog norveškog pisca (kasnije nobelovca), te mu odnio svoj roman. U životu poznatihpisacaobičnostarijiuglednikprepoznajegenijalnostmlađegautora,ohrabrujega,borisezanjegaipomažemudanađeposao...aliHamsunaječekaloiznenađenje:Bjprnsonjepročitaonjegovodjeloisavjetovaomudapostaneglumac!

Hamsunujetadabiladvadesetijednagodina,ipredstojaomujeperiododdesetgodinagladovanjai fizičkog radaprije no što ćemubiti objavljenprvi roman.Ubrzonakon sastanka sBjprnsonomzakoračiojeurazdobljegladovanjaizimu1879.-80.proveouekstremnojbijediusiromašnojčetvrtiKristianije, u samačkom pansionu opisanom u posljednjem dijelu romana »Glad«. Na proljeće jepobjegao izKristianije i zaposlio se kao cestovni radnik, ali taj je bijeg samo uspostavio budućuuobičajenushemu:gladovanje,nakončegaslijediteškifizičkirad.

Ibsenjezarazlikuodnjegabiosveučilišničovjek;ubrzonakondiplome,zaposlioseukazalištu.Tijekom razdoblja njegova umjetničkog razvoja, srednja klasa mu je pružala pomoć, što je onprihvaćao, dok je Hamsunov put bio teži i on nikome nije dugovao ništa, čak niti za golopreživljavanje.Kadasumubiledvadeseti trigodine,napustiojeNorveškuotputivšiseuAmeriku,gdjeje ispr varadiouElroyuuWisconsinu,akasnijekaodrvosječauMinnesoti.Nekiunitarističkisvećenik bezuspješno je pokušao od njega načiniti propovjednika. Jednoga dana u Minneapolisu,nakondvijegodineprovedeneuAmerici,utrenutkukadajezavršavaonaporanradnidankaodraž-bovatelj,počeojeiskašljavatikrv.Liječnikmujedijagnosticiraotuberkulozuuposljednjemstadijuirekao da sumu preostala još svega trimjeseca života.Njegovi sumu prijatelji sakupili novac zakartuzabroddoNorveške,aliHamsunsenijepredavaoiodlučiojedaćesesamizliječiti.OtputovaojevlakomuNewYork,itonasvojekscentričninačin:cijelijeputprevaliosjedećinakrovuvagona,otvorenihusta.GutaojeogromnekoličinesvježegzrakaikadjenakontridanastigaouNewYork,većjetvrdiodajenapolazdrav.Tuprepoznajemojunakačeličnevoljeizromana»Glad«.HamsunseizNewYorkaipakvratiouNorvešku,aliovamubolestvišenikadaniječinilapoteškoće.

No,uKristianijijezapočeodrugiperiodgladovanja;tekbituitamouspioprodatiponekičlanak.Mnogidogađajikojisusezbiliuproljećeijesen1886.godinenašlisuseuromanu»Glad«.Svoje

tekstoveovaj put je pokazaopiscuArneuGarborgu i ponovnonije imao sreće.U jesen je shvatiobeznadežnostsituacijeivratioseuSjedinjeneDržave.OvogajeputauChicaguradiokaokondukteru tramvaju,a ljeto jeproveoužetvinažitnimpoljimauSjevernojDakoti.NakonjošdvijegodineprovedeneuSjedinjenimDržavama,odlučiojepočetišišatiljudekakobisakupionovaczapovratakuEuropu.UKopenhagensekonačnovratiouljeto1888.,sdjelomičnonapisanimromanom»Glad«,kojijekonačnoobjavljen1890.godine,kadamujebilatridesetijednagodina.

Razigranost i oštrina njegove proze zapanjila je sve. Zbog njih se norveški činiomladenačkimjezikom.Postojemnogasvjedočanstva izAmerikeo tomekako jeznaopisati cijelunoćaondabiujutropoderaosveštojenapisaoskačućipopapirimaibacajućiihkrozprozor.Paipak,Amerikajevjerojatno ponešto doprinijela svježini njegova stila.Norveški romanopisac SigurdHoel rekao jekakosmatradasuuzbuđenje,žargonisarkazamameričkoggovorajakopovezanisastilomromana»Glad«. Na norveškom jeziku, rečenice su kratke, brze i skladne, začuđujuće nalik najboljimradovima Hemingwaya. Nekih tridesetak godina kasnije, Hemingwayeve kratke i oštre rečenicezapanjilesuameričkočitateljstvonaviknutonadugerečeniceDickensaiHenryjaJamesa.

Primjećujemo kako »Glad« ima još jednu karakteristiku koja nas podsjeća na Hemingwayeveromane:ovdjeseneradiodruštvenomprotestu;ovonijekrikusmjerenprotivdruštvakojedopuštatakvubijedukojojsvjedočimoucijelojknjizi.RazlogzatojeuHamsunovuslučajujednostavan.Onusrednjuklasunemanititolikopovjerenjadabijojtakvoštoipredložio.Usuprotnostistim,Zolajevjerovaou srednjuklasu,čak ikadbi jenapadao: smatrao jedaće srednjaklasa,ako joj se jasnoukaže na nepravdu, tu nepravdu ispraviti.Hamsuna je iskustvo sa srednjomklasom još umladostinaučilo da joj se ne može vjerovati. Kao odrastao čovjek, doživljavao ju je kao ubo - jicuimpulzivnogibujnogživotaukakavjeonvjerovao.

Nakonobjavljivanja»Gladi«,Hamsunoviživotniuvjetisuseosjetnopoboljšali.Pisaojeromanzaromanom, i ubrzo je mogao živjeti od autorskih prava. U trideset i devetoj godini vjenčao se sNorvežankomBergliotBechkoju jepreoteonjezinombogatommužuAustrijancu,dabiserazvelinakonsedamgodina.Kadjenavršiopedesetu,oženioses22godinemlađomnorveškomglumicomMarieAndersen iponovnopromijenionačinživota.Preselio sedalekona sjever ipodigao farmu,radeći sammnoge fizičke poslove. Kasnije je kupio veliko imanje bivšeg plemenitaša puno bližeOslu,gdjeježiviotridesetičetirigodine,svedosvojesmrti1952.udevedesetitrećojgodini.Svojuposljednjuknjigunapisaojeudevedesetoj;njegovajeprozaidaljebilaživahnaiintenzivna.

Iako to nije izrijekom naglašeno, jedno zanimljivo vjerovanje provlači se kroz cijeli roman»Glad«-neobično,gotovopraznovjernovjerovanjeupodsvijest.Glavnilikjakopuno»osluškuje«;osjeća da je žena u crnom ispod ulične lampe povezana s njim i prije no što s njom razgovara.Siguranjedajeriječ»Ylajali«znakkojimušalje»višasila«.Onodmahslušasvojeinstinkte,bilodaseradionagonudaseugrizezaprst(štogabudiizozbiljneomame),dapozovekočijuiodvezesena nepostojeću adresu, ili da razgovara s nepoznatima. Njegova podsvijest i svijest otvorenokomunicirajuionjakouživauugađanjutimimpulsima.

Glavnilik»Gladi«neosjećasamosažaljenjepasekrozcijeliromanprovlačiosjećajdajenjegovoizgladnjivanjenanekinačinplaniranounjegovojpodsvijesti -da jeonnanekinačinodabraoovupatnjukaoputnjegovogozdravljenja.Onudovoljavapodsvijesti,inastavljagladovatiusprkospatnji,svedokneproživionoštomoraproživjeti,inenaučionoštomoranaučiti.Onoštosenamačinikaokatastrofa, njegov duh doživljava kao tajnovitu pobjedu. Njegovu anarhičnu nesposobnost da sam

sebeuzdržava,njegovduhdoživljavakaoposlušnost.Onoštoseusputnompromatračučinikaonizteškihporaza,zanjegovduhpredstavljanizasketskihpobjeda.Njegovapokornostpodsvjesnom,čakipocijenufizičkepatnje,pravijeput;tojeputnapretkaiučenja.Njegovobolnogladovanjeprizvalojegolemerezerveiscjeljujućesnagekojesuskriveneležaleunjegovojpsihi.Blakejenapisao:»Putpre- komjernosti vodi prema palačimudrosti.« Ili: »Neumjerenost je ljepo - ta«, pa i: »Da budalaustrajeusvojojgluposti,postaobimudar.«

KadaHamsunovjunakproživionoštomora,inaučionoštotrebanaučiti,njegovapodsvijestgubiintereszagladovanjeidopuštamudasezaposlinabroduteknjigazavršava.Togtrenutkaonsepro-mijenio. Glavni lik to shvaća na brodu na kraju romana.Gledajući iza sebe premaKristianiji, »ukojojsuprozorisjajilijakomsvjetlošću«,onshvaćadaseodvojio,danikadavišenećebitidijelomobiteljskogživotauEuropi.Hamsun,naravno,nijesamsvojglavnijunak,inemožeserećidajeionsampostaomudriji.

Roman»Glad« ješokiraomnogečitatelje, i jošuvijek topostižezatoštoHamsunnepribjegavaretorici ili histeriji kada se suoči s prizorima demonskih nagona. Ortodoksniji zapadnjački stavprema demonskom, u kojem je bio zarobljen i William Burroughs, recimo, na bilo što što jedemonskoreagirahisterijom.Hamsunpromatrakakoseokrutninagonpribližava-naprimjer,željada sačuva obraz koja završava samo razgovorom s djevojkom u trećem dijelu - i pri tome nemoralizirapoputortodoksnihpobožnjakanitisepožudnooblizujekakotočineDeSadeoviučenici,već promatra taj nagon mirno, čak i s ljubavlju. Njegova mirnoća, poput one nekog starog zenučitelja, ukazuje na to da je sva ta histerija oko nagona besmislena i neinteligentna: bit pravilnogživljenjajesljedeća:kadasigladan-jedi,kadasiumoran-spavaj.

Ova jeknjigastogaumoralnojzavadisvelikimdijelomzapadne literature;potpuno jeotpuhalamnoga moralizatorska djela svoga vremena, poput onih Ibsenovih. Ibsenova drama »GraditeljSolness«,napisananedugonakonovogromana,proizašlajevjerojatnoiznjegovognerazumijevanjaHamsuna. Ibsengovorionovomarhitektukoji izaziva starog;ovajpriznajeda jemožda sagradiopreviše »domova za obične ljude« i da je možda pogriješio što nije izgradio više »katedrala«.Koristeći se ovim pojmovima, možemo kazati da je »Glad« književna katedrala koja i danasimpozantnostršiponadbrojnihkasnijenapisanihdjela.

ZvonimirObran