Knjievno-umjetniki stil

Osobine: slikovitost, konkretnost, emocionalnost, ritminost; licentia poetica pjesnika slobodaKnjizevnoumjetnicki stil je najjezgrovitiji,ima najvece mogucnosti a te mogucnosti mu daje pjesnicka sloboda. Dijeli se na podstilove: prozni, dramski, pjesnicki.Tekstovi umjetnike knjievnosti ne podlijeu normiranju u onome smislu u kojem podlijeu drugi tekstovi. Svi stilovi imitiraju odreene zadane i definirane modele, knjievnoumjetniki stil ne imitira nego osmiljava . U njemu se ne radi onako kako se mora, nego onako kako se moe raditi. Knjievni funkcionalni stil standardnoga jezika razlikuje se od ostalih funkcionalnih stilova po tome to je neshematiziran. Jezik knjievnosti stvara nova znaenja preosmiljavajui ona postojea i prethodna. U standardnome se jeziku razlikuje povijest jezika od savremenoga jezika, strane rijei od domaih, dijalektne rijei od ope standardnih. Stare rijei i oblici kojih nema u suvremenom jeziku, neprihvatljive strane rijei zamjenjive domaima (takozvani barbarizmi) te dijalektne rijei neprihvatljive su sa stajalita veine funkcionalnih stilova standardnoga jezika, ali ne i za knjievni funkcionalni stil. Nije knjievniku do toga da naruava pravopisno-pravogovorno-gramatiko-leksika pravila (standardnoga) jezika, nego do toga da svojim jezikom kae ono to namjerava kazati. On jednostavno to ini sluei se svojim pravopisno-pravogovorno-gramatiko-leksikim pravilima neovisno o pravopisno-pravogovorno-gramatiko-leksikim pravilima u funkcionalnim stilovima knjievnoga jezika koji su (ipak) pod diktatom normi knjievnoga jezika.