Sjeverna Hrvatska

Na uskom području djelovanja, u Slavoniji i Baranji može se prema Vinski-Gasparini odrediti podjela na dva dijela ostava faze HaB1 odnosno horizonta IV.

Ostave Miljana ili Ivanec Bistranski predstavlja ansambl mlađeg skupa tipova Rohod-Szentes horizonta prema v. Brunn (Horizont IV). Njihov inventar, kao ukrasi na šupljim (ušastim) sjekirama i oblicima noževa je sličan starijim ostavama Beravci i Kapelna. Posljednje sadrže oblike starije kulture polja sa žarama i ispravno su datirane u fazu HaA2 odnosno fazu III prema v. Brunn.

Napredni elementi u Kapelni su prije svega ukrasi otvorenih narukvica prekrižena u obliku slova D i srpovi sa širokom oštricom. U Miljani i Ivanecu Bistranskom može se na primjer zamijeniti s 10 primjeraka iz ostave kod Kamene Gorice i u smislu izbora oblika i u smislu inventara. Oštrica koplja i srp čak ovdje također pripadaju repertoaru, iako se pojavljuju samo jednom. Isto vrijedi za neukrašene šuplje (ušaste) sjekire, za koje ne postoji paralela u mlađim skupovima tipova prema v. Brunn, a slični oblici su poznati u ostavama starije kulture polja sa žarama Adaševci ili Matijevići. Ali odluka za datiranje u kasniju kulturu polja sa žarama u smislu kasnije faze HaB je pala na ukrasnim mustrama otvorenih narukvica prekriženih u obliku slova D. Jako sliči ukrasima na prstenovima iz ostave Adaševci ili Celldömölk-a u Transdunavlju, tako da se razmišlja o približnoj istovremenosti ovih nalazišta. Pritom treba naglasiti, da dekor narukvice ne pokazuje više takve, i dalje zapadne, tipično za period HaB1 zakrivljene, naborane grupe linija.

U Matijevićima, na sjeverozapadu Hrvatske, još više upada u oči usporednost muških atributa kao što je oružje i ženskih osmerorednih (osmerostrukih) fibela u obliku naočala nego u Kamenoj Gorici. Zbog skupa uparenih fibela u obliku naočala, kružne ogrlice i nakita za ruke pretpostavlja se da se radi o ženskoj nošnji. U Matijevićema osim odloženih triju neukrašenih sjekira, i oružje pobuđuje utisak da se radi o simboličnom osobnom vlasnišvu jednog individuuma. Mač ima sličnosti s onim iz groba kasnije kulture polja sa žarama iz Tešnje (Bosna). U nalazištima kasne kulture polja sa žarama istraživanog područja je deponiranje (odlaganje) mačeva iznimka (vidi kombinacijsku tablicu na slici 12). „Muška“ komponenta u Matijevićima s mačem, kopljem i više sjekira odgovara onoj u grobnom nalazištu iz Tešnje, gdje je međutim popraćena s britvom u obliku polumjeseca, podnožje koplja (dio koplja gdje se oštrica koplja natakne na štap), i dijelovi pojasa o koji se vješao mač, sve objekti koji se u hrvatskim nalazištima nisu odlagali.

Pristup ostavi kod Adaševaca u Srijemu direktnom usporedbom s Matijevićima je otežan, jer potiču s drugačijih kulturnih područja i razlikuju se izborom pojedinih tipova, posebno oblicima narukvica. Nova je komponenta zaprega za konje, koja nije zastupljena samo zjednom zavinutom drškom (psalija?), nego i kroz više napršnjaka (falera). Dobra analogija nalazi se u grobu urne kasne kulture polja sa žarama iz Steinkirchen-a kod Deggendorf-a u Niederbayern-u (Donja Bavarska).

Špiljsko nalazište iz Gajine pećine je interesantan zbog jednostruko (jednoredno) savijene fibele s trougleno (trokutno) izlivenim, ukrašenim podnožjem. Fibelama slične tipove iz Vergine, tumul AZ IV je Kilian htio/la pridjeliti fazi Vergina III A, fazi karakteriziranoj subprotogeometrijskom keramikom. A. M. Snodgrass pretpostavlja u makedonskom kraju određeni vremenski odmak od atičkog protogeometrijskog stila, za koji je predložio vremenski okvir između 1050. do 900. g. pr. Kr., te u njemu vidi djelomično lokalni podstil kasnije varijante protogeometrijskog razvoja.

Slika 12. Kombinacijska tablica mustri opreme ostava kasne kulture polja sa žarama i ranog željeznog doba, podijeljena prema nalazištima s više komponenata (gore), nalazišta

nakita od zlata (sredina) i običnih nalazišta nakita. o „ženska“ komponenta; - „muška“ komponenta; * komponenta konjske opreme (zaprega); kurziv = nije sigurno odlučeno; tamnosivo = oružje; srednjesivo = primarna konjska oprema (uzde); svijetlosivo = oruđe.

U kombinacijskoj tablici odvojena je jedna grupa ostava, koja se odlikuje odsutnošću tipova oruđa kao što su srpovi, britve, dlijeta ili noževa, ali pritom raspolaže redom dotada u ostavama nezastupljanih oblika i tipova. Ovoj grupi uskog područja djelovanja pripada ostava kod Šarengrada. Pored tendencije umnožavanja pojedinih tipova predmeta kao fibela ili prstanastog nakita, može se nadalje već za Adaševce uočiti opisana podjela na tri dijela: muškarac (oružje), žena (nakit) i konj (uzde), što u zrcalu grobnih nalaza, kod kojih zaprega za konje upućuje na muški ukop, dovodi do podjele na muške i ženske atribute. Bez rezultata priče o materijalnim grupama kao anticipiranje dijelova nošnji, može se već utvrditi, da su neki tipovi kronološki relevantni. Fibele u obliku naočala s tutulusom djeluje mlađe od jednostavnijih srodnika. Željezna šuplja (ušasta) sjekira isto tako predstavlja tipološki daljnji razvoj u odnosu na tipove iz Kamene Gorice, Matijevića i također Adaševaca. Svakako bi za tu razliku mogao biti odgovoran materijal izrade željezo koji se sam po sebi sigurno ne pridaje nikakav kronološki značaj. Uzimajući u obzir brončane oblike vjerno imitiranog primjerka, kao što su drške žvali s kvačicom za uzde iz Fügöd-a moglo bi se u stvari razmišljati o namjernom kreiranju vlastitog tipa. Napršnjaci s probušenom izbočinom su analogni s međuostalim transilvanijskim nalazištem Vintu de Jos u kojem je položeno pored više drugih predmeta i sasvim slično oblikovana željezna šuplja (ušasta) sjekira u pratnji s ručnom sjekiricom i dlijeta. Posebnu poziciju zauzima ostava kod Iloka, koja samo na temelju svoje dekoracije, ograničene remenim ukrasima, ne može pridjeliti nijednoj kombinacijskoj grupi.

S obzirom na rijetka nalazišta u sjevernoj Hrvatskoj s tradicijom ranog željeznog doba, uključujući Srijem, jedva se može govoriti o sekvenci; može se samo opisati tendencija sekvence. Ona počinje s kasnom mlađom zajednicom tipova prema v. Brunn usporedljiv horizont (= faza IV). Pritom se iz grupe eliminiraju ostave nazvane prema Vinski-Gasparini sugestivno starijim nalazištima, koje je prema v. Brunn tipologiji šupljih (ušastih) sjekira te posvjedočeno starijim primjercima moguće pridjeliti u fazu HaA2 paralelitiranu Jázskarajenö-Uzsavölgy horizontu (prije opisan). Ovom horizontu pripada i ostava iz Beremend-a u mađarskoj Baranji, koju Mozsolics ubraja u Gyermely-horizont. Svakako je riskantno, htjeti preuzeti diferenciranje faze III i IV s obzirom na rijetka nalazišta ove regije. Ostave sljedeće faze V se mogu jasno odijeliti kako dekoracijom tako i izborom tipova od inventara faze IV. Kronološki održivo razgraničenje ovog horizonta u odnosu prema Vinski-Gasparini već sugeriranu mlađu grupu nalazišta, kojoj pripada ostava kod Šarengrada (Slika 13.) je kombinacijski potvrđena redom novih tipova i kroz pojedinačne usporedbe.

Slika 13. Šarengrad

Navodna ostava kod Legrada, čije stanje nalazišta nije poznato, je procijenjena samo na temelju djelomične publikacije. Iz toga proizlazi da se vjerojatno radi o ansamblu nalaza starijeg halštatskog doba.

Ukratko za objavljena nalazišta Hrvatske proizlazi sljedeća podjela:

Faza IV: Ivanec Bistranski, Miljana, Selci Petrijevački

Faza V: Ciglenik, Gajina Pećina, Kamena Gorica, Matijevići, Adaševci

Faza VI: Ilok, Šarengrad.

Kombinacija motiva: Kronologija i rasprostiranje, lokalni stil ukrašavanja

Kao temelj analize motivskog blaga (Slike 62-65) Daljske grupe služe kombinacijske tablice (Slike 66-71). Na tablicama sa slika 66. i 67. se iznosi, na kojim nosiocima ukrasa, odnosno na kojem se obliku posuda pojavljuju pojedini ukrasni elementi i motivi. Pritom im je dana kronološka oznaka. Vremenska pripadnost je samo grubo naznačena kao kultura polja sa žarama (U) ili halštatsko doba (H). Oznaka UH s jedne strane ukazuje da se motiv nalazi na osnovnom obliku tipa poduda kako kulture polja sa žarama tako i halštatskog doba, ili da se pojedini oblici posuda mogu pripisati prijelazu iz kulture polja sa žarama na halštatsko doba, s tim da bi bilo moguće keramiku jasno kronološki pridjeliti horizontu II ili IIIa (vidi ispod (dolje, niže)). Kurzivom je istaknuta nesigurnost u smislu datiranja.

Detaljna kvantitativna itemizacija je izostavljena. Već jedinstvena pojava motiva na jednom datiranom obliku posuda je u kontekstu datiranja uvijek enumerirana u tablici.

Na temelju fragmentarnog karaktera obrađenog nađenog materijala s malim brojem zatvorenih nalazišta odnosno pripadnog ansambla posuda, ovdje susretnuta vremenska diferencijacija je u nekim slučajevima svakako sugestivna i do sada kvantitativno slabo osigurana. Kombinacijska tablica je u tom smislu indikativnog karaktera i ne može služiti kao pomoć pri datiranju.

Postaje jasno, da je halštatsko doba u jugoistočnoj Panoniji u usporedbi s kulturom polja sa žarama bilo plodnije ukrašavanjem. Pritom se mijenja i pripadnost ukrasnih elemenata pojedinim oblicima posuda. U kasnoj kulturi polja sa žarama su kao nosioci ukrasa prije svega služile posude stožastog grla s drškom i šalice, dok su to u ranom i kasnom halštatskom dobu posude stožastog grla (s ili bez odvodnim pipcem) te Kantharoi. Itemiziranje pojedinih motiva, rezultira za kasnu kulturu polja sa žarama jasnom dominacijom urezanih motiva u zoni pregiba između vrata i trbuha. S iznimkom ukrasnog motiva 3 I/15 na jednom Kantharos-u kasnog halštatskog doba (tablica 110,9) svi su elementi grupe 3 I (slika 63) datirani u kasnu kulturu polja sa žarama te se stoga mogu procijeniti kao karakterisitčni način ukrašavanja Daljske grupe. Pojava ovih originalno vjerojatno urezanih (inkrustriranih) motiva na pregibu vrat-trbuh je uvijek povezana s egzistencijom okomitih ukrasa brazdi, pojasa i kanelura na zoni trbuha., što su ukrasni elementi grupe 1 (slika 62.). Samo kada posuda posjeduje plastične ukrasne elemente može mu se pridružiti urezani (napukli?) ornament. U ranom halštatskom dobu su posude stožastog grla s drškom potisnute iz kanona posuda Daljske grupe i nadomještene su Kantharos-om. U starijem halštatskom dobu Kantharos je zamijenio posude stožastog grla s drškom i kao nosioc ukrasa.

Slika 66. Ukrasi kulture polja sa žarama i oblici posuda koje ih nose (nije kvantificirano). Kurziv: nesigurno datiranje; UH označava ukrase koji su na jednakim oblicima posuda kako i u kulturi polja sa žarama tako i u halštatskom dobu ili su takvi da im kronološko određivanje kao keramike horizonta II ili IIIa nije jasno; KHHG = posuda stožastog grla s drškom; T = šalica; KHG = posuda stožastog grla; HSÜ = zdjela s drškom; KHHGS = posuda stožastog grla s drškom i odvodnim pipcem; K = kantharos; S = plitka zdjela; SF = posebni oblici; MKHG = minijaturna posuda stožastog grla; MKHGS =minijaturna posuda stožastog grla s odvodnim pipcem; A = amfora; ZHG = posuda valjkastog grla; DG = dvostruka posuda; ZHHG = posuda valjkastog grla s drškom.

Tu su se prije toga kao nosioci drugih ornamenata pridružile posude stožastog grla ukrašene samo s kanelurama i izbočinama (kvržicama, grbicama), dok su čaše i dalje bile ukrašavane. Pored promjene nosilaca ukrasa, radikalna promjena ukrasnog stila je temeljna razlika između keramike kulture polja sa žarama i halštatskog doba u jugoistočnoj Panoniji. S malim brojem iznimaka, kao što su više pojedinačnih elemenata pojedinih kompozitnih urezanih mustri grupe 3 II (Slika 3.), kao što je motiv 3 II/8 na situli (nešto slično kabliću, urni, amperu) iz

Dalja (tablica 61,6), ili urezani metopski friz, motiv 3 II/9, na jednoj šalici iz Dalja (tablica 69,8) i već spomenuti podoblik ukrasa 3 II/11 iz Doroslova, svi pripadaju halštatskim ukrasima grupe 4 I i 4 II (slike 64-65).

U halštatskom dobu otklanjaju se kombinacije plastičnih ukrasnih elemenata ukrasnih mustri kulture polja sa žarama. Kod grupe 4 I radi se prije svega o kombinacijama osnovnih elemenata kanelura i brazdi, često s kružnim ispupčenjima sa središnjom kvržicom ili jednostavnom kombinacijom kvržica (4 I/25-44). One su nanesene u zoni prijelaza s vrata na trbuh u obliku ukrasnog friza. Stilski je promjena u obliku metopa pojedinih elemenata i s tim povezana okomita podjela posuda dominantna. Ova podjela tijela posuda u smislu metopa - iako je različita izvedba oslikavanja i urezivanja - može se primjeniti i u halštatskim drugim kulturnim grupama kao stilsko obilježje. To se odnosi na Kalenderberg grupu (Lichtenstein) ili pojedina nalazišta u Štajerskoj i Kranjskoj. Za razliku od grupe Kleinklein-Martijanec, ali i Kalenderberg grupe u jugoistočnoj Panoniji ostaju predjeli vrata posuda stožastog grla u pravilu neukrašeni.

Česti vodoravni ukrasni elementi su facete (glatke stranice geometrijskog oblika) (1/24-25), koji se mogu isto tako slijediti i izvan granica uskog područja djelovanja te su primjerice u fazi IIIc susjedne Bosutske grupe (fazi kanelirane keramike) najčešći ukrasni element.

Kod itemiziranja tablica sa slika 66-67 razlučuje se jedan interesantan detalj, da su samo na posudama stožastog grla naneseni motivi kanelura kombiniranih s kvržicama i ispupčenjima. Motiv kulture polja sa žarama 4 I/16 s okruglom kvržicom je zamijenjen u halštatskom dobu izduženijom kvržicom. Dizajn motiva ostaje jednak, a samo se mijenjaju detalji. Kulturna promjena se može opisati i kao stilska promjena.

Slika 68. Tablica afiniteta ukrasa iz Batine i njihovo datiranje (nije kvantitativno). U = kultura polja sa žarama; H = halštatsko doba; UH = nalazi se u oba perioda ili nije moguće kronološki razdijeliti keramiku horizonta II i IIIa; kurziv = nesigurno datiranje.

Slika 69. Tablica afiniteta ukrasa iz Dalja i njihovo datiranje (nije kvantitativno). U = kultura polja sa žarama; H = halštatsko doba; UH = nalazi se u oba perioda ili nije moguće kronološki razdijeliti keramiku horizonta II i IIIa; kurziv = nesigurno datiranje.

Pojedini ukrasni motivi kao motivi kružnih ispupčenja-kanelura 4 I/42 i 4 I/43 iz Doroslova su izvan uskog područja djelovanja prije svega alocirani u Donjoj Austriji. Motiv rozete 4 I/44 odnosno 4 II/2 i 4 II/3 je k tome još i vodeći motiv srednjeg halštatskog doba sjevernog i jugoistočnog alpskog prostora.

Pri pokušaju određivanja razlike keramičkih stilova ukrašavanja na malom prostoru odnosno lokalnih stilova unutar jugoistočne Panonije, pokazalo se da su od pomoći tzv. tablice afiniteta (slike 68-71). Za ukrase koji se pojavljuju u nekom određenom nalazištu istraženo je njihovo pojavljivanje u drugim nalazištima jugoistočne Panonije.

Slika 70. Tablica afiniteta ukrasa iz Vukovara i njihovo datiranje (nije kvantitativno). U = kultura polja sa žarama; H = halštatsko doba; UH = nalazi se u oba perioda ili nije moguće kronološki razdijeliti keramiku horizonta II i IIIa; kurziv = nesigurno datiranje.

Pritom se lokalni ukrasni stil jednog groblja ocrtava specifičnim izborom motiva. Jednostavni ukrasni elementi grupa 1 i 2 (slika 62.) su radi njihovog općenito povezanog karaktera u velikom broju sačuvani. Kombinacijska bliskost prisutnih motiva u pojedinim nalazištima odražava stupanj međusobnog srodništva načina ukrašavanja što je vjerojatno posljedica bliskog kontakta tamošnje zajednice koja ih je implementirala.

Prilikom uvrštavanja nadolazećih motiva iz važnih groblja kao što su Batina (Slika 68.), Dalj (Slika 69.), Vukovar Lijeva bara (Slika 70.) i Doroslovo Đepfeld (Slika 71.) upada u oči kod spomenutih nalazišta naglasak na pokušavanju razmatranja kronološkog značaja motiva. Za brežuljkasto groblje Peć-Jakabhegy nije stvorena takva grafika, tako da se sa stajališta objave (publikacije) može označiti samo kao jedan detalj.

U Vukovaru je praktički prisutna samo keramika kulture polja sa žarama (Slika 70.), što se izražava nedostatkom za halštatsko doba tipičnih, plastičnih, metopskih ukrasnih zona, dok se u Doroslovu ispostavila kroz ukrasne motive 3 I/1-14 i 3 II/2-5 karakteristična klasična faza Daljske grupe, kasna kultura polja sa žarama. Doroslovo pripada od rane do kasne kulture polja sa žarama jednoj drugoj kulturološkoj orijentaciji, na čiji razvoj Daljska grupa ne utječe (Slika 71.). Stoga se jasno ističu dokazano kontinuirana groblja Batina i Dalj svojim bogatstvom ukrasa. U sjevernom dijelu uskog područja djelovanja se nasuprot tome može općenito opaziti upadljivo smanjenje ukrasnog kanona, što posebno vrijedi, iako oskudno objavljivano, za keramiku starijeg halštatskog doba iz Peć-Jakabhegy-ja.

Pored zajedničkih elemenata kanelura i kvržica 4 I/16; 1/1; 1/8 i 2/11-12.14, koji se nalaze u Dalju, Batini i Vukovaru, te kao nepravilne ornamente samo za spomenuti 3 I/11 i 3 I/4, koji čak odgovaraju ukrasnom kanonu kulture polja sa žarama Daljske grupe, ali do tada nisu zastupljeni u drugim nalazištima. Kao elementi već povezani s ranohalštatskim načinom ukrašavanja mogu se samo navesti 1/16 i 4 I/23.

Do sada je izostavljano pitanje oslikavanja halštatske keramike jugoistočne Panonije. U grupi Kleinklein-Martijanec je uobičajeno crveno-crno oslikavanje te grafitiranje (tehnika ukrašavanje selektivnom korozijom). Kod Kalenderberg grupe crveno-crno oslikavanje je iznimka, dok je grafitno oslikavanje gotovo previlo. U Donjoj Austriji, Transdunavlju i Slovačkoj je dokazano raskošno crno-crveno oslikavanje u više nalazišta. U Baranji i istočnoj Slavoniji takvo oslikavanje ne pripada repertoaru halštatskog načina ukrašavanja. Iznimku čine vjerojatno iz Međimurja uvezene raskošne posude iz Dalja (Tablica 72,9-12; 74,8-9).

Slika 71. Tablica afiniteta ukrasa iz Doroslova i njihovo datiranje (nije kvantitativno). U = kultura polja sa žarama; H = halštatsko doba; UH = nalazi se u oba perioda ili nije moguće kronološki razdijeliti keramiku horizonta II i IIIa; kurziv = nesigurno datiranje.

Lokalni kolorit keramičkog ukrasnog stila u sjevernoj Baranji evidentan je u tumulu 201 kod Peć-Kövagottötös-a (Tablica 127,1-14.16-18). Ovaj tumul koji pripada odvojenoj grupi brežuljaka položenih niže od groblja Peć-Jakabhegy je nažalost opljačkan (oskvrnut), ali se ipak može govoriti o ženskom ukopu na temelju grobnih priloga kao što su utezi tkalačkog stana i vretano. Ostatak keramičkog inventara sastoji se od fragmenta višnja-crveno-crno obojane posude i nekoliko grafitiranih fragmenata. Crveno-crna obojenost ne nalazi se prema Maraz-u u groblju kod Jakabhegy-ju, gdje se jako dobro vidi (dokazan je) grafitni ukras u unutrašnjosti zdjela u obliku polukugle. Moguće je kronološki procijeniti posebni ukrasni stil u Kövagottötös-u. Nažalost finije datiranje tumula 201 nije moguće zbog oskudnih priloga. Međutim može se pretpostaviti, vremenska povezanost grupe brežuljaka prema groblju Jakabhegy s halštatskim dobom (HaC2/D1). Kao daljni dokaz grafitnog oslikavanja u jugoistočnoj Panoniji, može se spomenuti jedna šalica iz Batine (Tablica 31,6) moguće uvezena iz Kleinklein-a, koja je ukrašena grafitnim prugama u predjelu vrata i iznutra.

Ovi sve u svemu samo oskudni dokazi tipičnog načina ukrašavanja halštatske kulture naglašavaju i u halštatskom dobu očuvanu autonomiju (neovisnost) prostora Baranje i Slavonije. Povezanost sa susjednim područjima, posebno Međimurjem, sjeveroistočnom Bosnom (Donja Dolina) i sjeveroistočno alpskim (Kalenderberg grupa) te jugoistočnim alpskim prostorom (Štajerska) je dokazana, ali ipak izgled (dizajn) keramike dopušta označavanje zasebne grupe, dakle radi se o jugoistočnopanonskoj grupi kulture polja sa

žarama i halštatskog doba. Pri još jačem diferenciranju bile bi još jednom izdvojene južna Baranja s glavnim mjestom Batina i istočna Slavonija s Daljem i Vukovarom i zajedno bi činile Daljsku grupu. Do sada neobjavljeno groblje Kölked iz Baranje bi moglo razjasniti, u kolikom se opsegu Dalj-Batina stil proširio na sjever, jer unatoč tome što imaju dosta toga zajedničkog keramika iz Peć-Jakabhegy-ja se jasno razlikuje u odnosu na taj stil.

Sažetak

U kasnoj kulturi polja sa žarama dolazi, na temelju jednog jezika oblika i ukrasa zajedničkog istočnim grupama kulture polja sa žarama, do razvoja karakterističnog stila za krajolik kotline Baranja - istočna Slavonija, općenito povezanog s terminom grupa Dalj-Batina ili Dalj. Vodeći oblici su blago zaobljenog trbuha, okomito izbrazdane ili kanelirane šalice stožastog grla i posude stožastog grla s drškom, koje nose specifične ukrasne pojaseve na prijelazu s vrata na trbuh posude. Glavno obilježje halštatske estetike Daljske grupe su neoslikane posude, plastično ukrašene na prijelazu s vrata na trbuh posude. Osim nekoliko iznimaka, u Baranji i Slavoniji nije svojstveno kulturnoj grupi za istočni halštatski krug tipično crveno-crno i grafitno oslikavanje. U sjevernoj Baranji se tu mogu utvrditi razlike i jaka povezanost sa zapadom. Općenito vrijedi, da u usporedbi s halštatskim kulturnim grupama alpskog prostora jako sklonim ukrašavanju, primjerice Kleinklein-Martijanec, uočljiva je u jugoistočnoj Panoniji rezerviranost u ukrašavanju posuda.

Stilska grupa Dalj-Batina je na sjeveru ograničena Mecsek gorjem. Peću najbliže i do sada najbolje istraženo halštatsko nalazište preko spomenute prirodne barijere, Nagyberki-Szalacska, u osnovi pokazuje blisku povezanost sa spektrom posuda i kanonom ukrasa centralnog Transdunavlja i Međimurja. Pored crveno-crne obojenosti tu se ubraja i nedostatak kantharoi-ja (Slika 47.) i s tim povezano tipičnog Daljskog načina ukrašavanja.

Zapadna granica ukrasnog stila Dalj-Batina se teško može utvrditi zbog lošeg stanja istraživanja odnosno objavljivanja. Nekolicina prezentiranih nalazišta kasne kulture polja sa žarama od Sz. Honti (1993.) iz Barcs-Pusztabarcs (vidi kazalo pod Barcs, Pusztabarcs) upućuju na dosta zajedničkog, ali se ipak sasvim dovodi u pitanje halštatski razvitak.

S druge strane manifestira se kao da jugozapadnog usmjerenja. U kulturi polja sa žarama nisu prepoznati keramički oblici ili načini ukrašavanja, koji upućuju na bliske kontakte Dalja s grupama Donja-Dolina/Sanski Most. Ovo se temeljito mijenja u starijem halštatskom dobu: kantharoi, posude s poklopcem, oblici zdjela i posude stožastog grla s drškama (izbočenjima za držanje) pokazuju povezivanje. Jasno se može uočiti istočno razgraničenje prema Bosutskoj grupi. Osim povremenog uvoza posuda u Batini, Dalju i Vukovaru jedva se mogu se osjetiti odjeci pojedinih stilskih faza spomenute kulturne grupe (Kalakača, Basarabi, kanelirana roba) u opremanju groba jugoistočne Panonije. Međutim, u naseljima jugoistočne Panonije kao npr. Dalj Kraljevac (Tablica 54.) su moguće u velikom broju zastupljeni veličanstveni fragmenti ukrašeni i inkrustrirani (utisnuti) u Basarabi maniri. Iako su prekrasne Basarabi posude i u istočnoalpskom prostoru ponegdje popularne i Basarabi stil je rado imitiran, ovi uvezeni primjerci ne ocjenjuju se kao indikatori pripadnosti jugoistočne Panonije Bosutskoj grupi.

Fokusiranje izvedenog prepoznavanja u smislu kronološkog deklariranja, rezultira potpodjelom kulture polja sa žarama i halštatskog doba jugoistočne Panonije na 6 vremenskih i stilskih faza, koje se mogu slijediti i izvan regionalnih granica te stoga trebaju biti označeni kao horizonti.

Zato što je vrijeme starije kulture polja sa žarama većinom izvanredno teško za opisati, velika groblja Batina, Dalj Busija i Vukovar Lijeva bara su pripisani mlađoj kulturi polja sa žarama (HaB1) oko 1000. g. pr. Kr. Groblje Doroslovo je postojalo vjerojatno već u srednjoj

kulturi polja sa žarama, ali je zbog nedostatka datiranog metalnog nalaza i nepotpune objave materijala otežana procjena. Suprotno tome, brežuljkasto groblje Peć-Jakabhegy pridjeljeno je sa značajnim vremenskim odmakom tek na početak 8. st. pr. Kr.

Keramički horizonti

Horizont I

Prvi kanonski horizont Daljske grupe jugoistočne Panonije je opisan s malo oblika posuda i oskudnim brojem tipova (tablica tipova na slici 72.). Karakterisitčni oblici posuda su neukrašene amfore (cilindričnog) valjkastog grla (Slika 72,1-2), koja se daleko može slijediti preko granica područja djelovanja. Nadalje ovom horizontu pripadaju male neukrašene ili s okomitim kanelurama opremljene, posude stožastog strmog grla (Slika 72,3-4).

Slika 72. Vodeći oblici keramike horizonta I; M oko 1:4.

Većinom nose ukras s 4 kvržice na donjem dijeli grla. Spektar tipova horizonta I je proširen jednostavnim zdjelama s ili bez turbanskog ruba te zdjelama s ravnim kružnim profilom (Slika 72,6-8). Okrugla zdjela je naročito karakterističan oblik posude za istočni dio područja djelovanja. Naposljetku su tradicionalne posude cilindričnog grla s drškom vezane isključivo uz Dalj i Sombor (tablica 92,2; 112,6) analogijom prema dijelu Valer grupe pridjeljene ovom horizontu. Do sada se moglo pridjeliti kroz socijalizaciju s jednom amforom stožastog grla i jedne ukrašene u Kalakača maniri samo jedan široki neukrašeni oblik šalice i drške postavljene ispod ruba u mlađe doba kulture polja sa žarama (Slika 72,9). Preko grobnih nalaza Dalj Busija, grob Pavošević 1910/60 (tablica 71,10-12) i Poštić 1909/95 (tablica 61,1-29) su dokazane šalice s drškom u horizontu I.

Slijedeći grobni nalazi pripadaju ovom horizontu: Vukovar Lijeva bara grob 17; grob 37; grob 39; grob 67; Dalj Busija, Pavošević grob 1910/60 (tablica 71,10-12); na istom mjestu grob 1910/1 (tablica 68,3-4); Dalj Busija, Poštić grob 1909/95 (tablica 61,1-2); na istom mjestu grob 56 (tablica 58,7-9); Dalj Busija, Panišić grob 1909/1 A (tablica 64,1-2).

Iz grobnih nalazišta pridjeljenih keramici horizonta I ne dolaze u kronološkom smislu značajni metalni nalazi, tako da za usko područje djelovanja ne postoji direktna mogućnost paraliziranja prvog horizonta keramike s metalnim oblicima. Preko velike sličnosti s keramičkim oblicima drugih grupa istočnog kruga kulture polja sa žarama koji su bogatijim metalnim nalazima bolje povezani s uobičajenim kronološkim sistemom, može se ovaj horizont ipak s ranom fazom mlađe kulture polja sa žarama, odnosno ranom fazom stupnja HaB usporediti. Usporedna nalazišta izvan uskog područja djelovanja su istražena iscrpno u sljedećim poglavljima. Najbolja paralela se može povući s keramičkim materijalom Valer grupe Transdunavlja, štajerskom grupom Ruše i Stillfried-Podol grupa u Marchtal-u. Posuda stožastog grla iz groba Pavošević 1910/1 (tablica 68,3-4) bi mogla biti uvoz iz Stillfried-a faze HaB1.

Horizont II

U donosu na horizont I se spektar tipova sljedećeg horizonta II značajno povećao (Slika 73.). Prije svega u toj fazi dolazi do izgradnje tipičnog stila ukrašavanja i stila oblika keramike kulture polja sa žarama Baranje i istočne Slavonije, za koje se uobičajeno koristi termin Daljske grupe.

Kao novi oblici posuda dolaza posude stožastog grla s drškom, s ili bez odvodnog pipca (slika 73,4-8), kuglaste zdjele (slika 73,12), pojedini tipovi šalica i zdjela s drškom (slika 73,15.17-20), bačvasti ili stožasti lonci (slika 73,10-11) te posude s poklopcem (slika 73,16), dok jednostavne zdjele i posude stožastog grla i dalje ostaju u uporabi. Veće amfore

stožastog grla nisu više zastupljene, manji kruškoliki tipovi upućuju na slične primjerke kasne kulture polja sa žarama slovenske grupe Ruše (slika 73,9).

Mnogim tipovima posuda, posebno šalice i posude stožastog grla s drškom, je zajednički blagi profil tijela posude s okruglim ili kuglastim oblikovanjem trbuha. Okrugle šalice stožastog grla (slika 73,18), te posude stožastog grla (slika 73,2) i posude stožastog grla s drškom (slika 73,4-5.7-8) čine stilski usko povezano jedinstvo. To se još pokazuje kroz jednaki način ukrašavanja s okomitim kanelurama ili rebrima okolo posude. Ukrašavanje kanelurama ili rebrima je kod šalica i posuda stožastog grla s drškom jako često nadomješten u predjelu vrata urezanim, pojasnim, nakićenim nepravilnim ukrasom grupe 3 I. Nepravilno ukrašavanje čini zajedno s opisanim šalicama i tipovima posuda stožastog grla s drškom specifični karakter keramike kasne kulture polja sa žarama Baranje i istočne Slavonije.

Sljedeći grobni nalazi pripadaju ovom horizontu (neki sigurno nisu kompletni): Vukovar Lijeva bara grob 16, 42, 80; Dalj Busija, Poštić 1909/11 (tablica 56,3-4), Poštić 1909/26 (tablica 56,8-10), Poštić 1909/45 (tablica 57,3-4), Poštić 1909/28 (tablica 57,5-7), Poštić 1909/47 (tablica 58,1-4), Poštić 1909/59 (tablica 59,10-11), Poštić 1909/79 (tablica 60,1-3.7), Poštić 1909/83 (tablica 60,9-11), Poštić 1909/93 (tablica 62,1-6), Poštić 1909/55 (tablica 62,18-19), Poštić 1909/10 (tablica 63,1-4), Poštić 1909/48 (tablica 63,16-17); Gjuričić 1911/9 (tablica 63,9-15), Gjuričić 1911/6 (tablica 63,20-21), Panišić 1909/4 (tablica 64,5-6); Batina (kataloška slika 1,1-3).

I ovaj se horizont odlikuje malom tradicijom metalnih nalaza u grobovima. Specifični karakter je tako jako izražen, da se može promatrati kao faza konsolidiranja stilskog izričaja ili kao kanonska faza Daljske stilske grupe.

Pojedini mali broj tipova ili stilskih značajki može se prepoznati kao povezanost s drugim kulturnim grupama. U tom se smislu kuglaste zdjele ubrajaju paralelno u jugoistočni alpski prostor (slika 54.), a cilindrične posude s poklopcem se paralelno ubrajaju u repertoar Lausitz kulturne grupe. Usprkos velikog broja novih tipova i razvitka regionalno specifičnog ukrasnog stila drugi horizont se može shvatiti kao kontinuirani razvoj iz horizonta I. Pored ponovne upotrebe pojedinih tipova zdjela (slika 73,13-14) što se vidi i iz jednog neukrašenog tipa šalica (slika 73,17). Najbolje se može pratiti razvoj posuda stožastog grla, koje su sačuvale motiv kanelura, koje je sada (u drugom horizontu) postale šire i postepeno su dobile na visini (slika 73,3) te su u sljedećem horizontu IIIa dalje porasle u visinu.

Horizont IIIa

Rast u visinu odnosno po veličini posuda stožastog grla može se opisati kao glavno obilježje horizonta IIIa (slika 74,1-2). Karakteristični zastupnik ranohalštatskih posuda stožastog grla su posude s okruglim tijelom, širokog stožastog grla i visine od 30 do 40 cm. U suprotnosti s regionalno specifičnim oblicima horizonta II mogu se pratiti ovi tipovi preko granica područja djelovanja sve do istočnog alpskog prostora i istočne karpatske doline. Imenovani kompleksi nalazišta kao Frög, tumul K (slika 32,1), Poštela-Lepa ravna, Metlika, grob 8 (slika 34,1), neki predskitski grobni nalazi iz Alföld-a ili grob s imanja Rajnić u Batini (tablica 47,4-6) sadrže posude stožastog grla ranohalštatskog kovanja.

Slika 73. Vodeći oblici horizonta II; M oko 1:4.

Slika 74. Vodeći oblici horizonta IIIa; M oko 1:4.

Razvoj ruba u obliku lijevka (slika 74,2) je za halštatske posude stožastog grla ovog područja djelovanja karakteristično. Ovakav specijalan oblik omogućava prije svega također paraleliziranje s posudama u sjeverozapadnoj Ukrajini i u Slovačkoj, prostoru rasprostiranja grupe Gáva-Holihrady.

Od horizonta II do IIIa izvodi se promjena spektra oblika posuda. Klasični zastupnik horizonta II, kao okomito izbrazdane, šalice stožastog grla i okruglog trbuha, te generalno svi tipovi šalica s ručkom postavljenom na sredini, tipovi posuda stožastog grla s drškom i kuglastim trbuhom, te s njima srodne posude s odljevom nisu više dokazane u IIIa. Za razliku od njih kontinuirani razvoj pokazuju posude stožastog grla s drškom velikog, izduljenog oblika (slika 74,5). Posljednja točka izrade posuda stožastog grla s drškom reprezentiran je iznimno širokim tipom (slika 74,4), koji je poznat i u Peć-Jakabhegy-ju, tumul 15, i u Vukovar Lijevoj bari, grob 63, te se može slijediti u Transdunavlju u halštatskom kompleksu. Kuglaste zdjele i dalje egzistiraju, ali nakon horizonta IIIa više nisu zastupljeni u grobovima područja djelovanja. Dosada dokazani mlađi primjerci ovog oblika posuda potiču iz groba 28 kod Vukovara Lijeva bara, a koji je opremljen bogatim setom posuđa, među ostalim i jednom posudom stožastog grla horizonta IIIa.

Kao novi oblici posuda horizonta IIIa mogu se spomenuti kantharoi. Patek ih je adresirala još kao oblike posuda kasne kulture polja sa žarama, ali se pritom nije mogla pozvati na zatvorena nalazišta. Na početku razvoja oblika posuda kantharos dokazanog sve do doba Laten dolaze u obliku blago profiliranih tipova sa širokim stožastim grlom (slika 74,6). Jedan kantharos tog tipa je bio u grobu na imanju Rajnić u Batini, među ostalim u društvu s jednom blago profiliranom posudom stožastog grla s razmaknutim, okomitim brazdama na trbuhu posude (tablica 47,4-6), što se može usporediti s grobom 32 iz Doroslova. Dokaz za kasnu kulturu polja sa žarama tako česte šalice, jako teško se nalaze u prvom halštatskom horizontu. Kroz usporedbu oblika primjeraka susjednih kulturnih područja s keramikom Basarabi stila može se za šalice okruglog trbuha s cilindričnim grlom i drškom postavljenom na rubu (npr. tablica 42,9) pretpostaviti pripadnost ranoj fazi Basarabi grupe i na taj način odrediti zastupljeni oblik horizonta IIIa koji je bez konteksta u uskom području djelovanja.

Interesantna novost i povećanje repertoara posuda je uključivanje po prvi puta u set posuđa zdjele s postoljem u horizontu IIIa (slika 74,8), kao što dokazuje primjerak iz Vukovar-Lijeve bare, grob 63. Jedna od uočljivih razlika u odnosu na horizont II je promjena načina ukrašavanja keramike horizonta IIIa. Urezani ukrasi u obliku pojasa nestaju s tipom posuda koje ukrašavaju. Na njihovo mjesto dolaze plastični motivi kao ukrasi 4 I/34 ili 4 I/37 (slika 64). Uske, duboko urezane kanelure i brazde su nadalje zamijenjene samo širokim, plitkim kanelurama. Generalno se može utvrditi tendencija raspodjele pojedinih ukrasa na veliku površinu. Kao primjer tipičnog načina ukrašavanja za područje djelovanja razvijenog starijeg halštatskog doba mogu služiti posude stožastog grla iz groba na imanju Rajnić u Batini ili iz groba Pavošević 1910/10 u Dalju Busiji (tablica 68,6). Grob Pavošević 1910/10 nosi posebno značenje, ovdje se radi o, s iznimkom nalaza iz nekropole Peć-Jakabhegy, jedinom grobnom kompleksu unutar područja djelovanja gdje su dijelovi konjske zaprege odloženi zajedno s keramikom.

Sljedeća grobna nalazišta pripadaju horizontu IIIa: Batina, vikendica Rajnić (tablica 49,4-6); Doroslovo, grob 32; Dalj Busija, Pavošević 1910/10 (tablica 68,6-8); Peć-Jakabhegy, tumul 1 (tablica 121,1-10; slika 129); na istom mjestu tumul 2 (tablica 125,4-10); na istom mjestu tumul 4; na istom mjestu tumul 6; na istom mjestu tumul 10; na istom mjestu tumul 15; na istom mjestu tumul 75 (tablica 123,15-17; 124); Vukovar Lijeva bara, grob 89; na istom mjestu grob 32; na istom mjestu grob 63; na istom mjestu grob 28 (nije objavljen).

Horizont IIIb

Horizont IIIb predstavlja starije halštatslo doba. U sjevernoj Baranji, naročito brežuljkasto groblje kod Peć-Jakabhegy-ja, radi u to vrijeme keramiku odvojenog razvoja od ostalog područja djelovanja, koje dosada zbog manjka objavljenih grobnih nalazišta može biti ocrtano samo kao pretpostavka.

Slika 75. Vodeći oblici keramike horizonta IIIb; 1-7 M oko 1:8; ostalo M oko 1:4.

Nedavno od Maraza izložen inventar brežuljka 26 (slika 90) mogao bi se samo po keramici datirati u horizont IIIa. Metalna kantica s držačem je vodeći oblik starijeg halštatskog doba i pokazuje na taj način kontinuirani život keramičke tradicije ovog mjesta od kasne kulture polja sa žarama do ranog halštataskog doba. Iz toga proizlazi da se i oblici kantharosa u Peć-Jakabhegy-ju mogu dokazati u starijem halštatskom dobu, kao što je tip okruglog trbuha s redom malih kvržica na trbuhu. Ovaj način ukrašavanja se može usporediti s onim iz tumula 26 (tablica 125,2).

U ostalom dijelu područja djelovanja se situacija može dobro prosuditi na temelju redom zatvorenih nalazišta iz Doroslova i nekoliko, moguće nepotpunih grobnih nalazišta iz Dalj Busije i Batine.

Pored posuda stožastog grla s rubom u obliku lijevka ili trube (slika 75,2-3), koje još uvijek čuvaju blago profiliranu zonu prijelaza s vrata na trbuh, dokazani su u tom vremenu drugačije profilirani tipovi, prije svega u Doroslovu (slika 75,4-5). Kao glavna karakteristika razvoja posuda stožastog grla može se opaziti tendencija gotovo dvostruko konusno oblikovanje profila kod velikih posuda ovog tipa (slika 75,6). Vrijedan pažnje je i novi ukrasni element nanesen na donjem dijelu posude, ispod istaknutih ručki, koje kad postoje, isključuju druge ukrasne elemente. Ovo stilsko obilježje osobito vrijedi za velike posude područja djelovanja u mlađem halštatskom dobu. Grob 130 iz Doroslova, koji sadrži jednu takvu predimenzioniranu posudu stožastog grla, može se pridijeliti horizontu IIIb.

Novi oblici posuda horizonta IIIb su i tzv. dvostruko konusne velike posude (slika 75,7), koje isto tako pokazuju ručke. Kao metalno datirano grobno nalazište navodi se Panišić 1909/10 iz Dalj Busije (tablica 66). Osim velikih posuda stožastog grla nalaze se još u iskapanjima kao nastavak raširenog skupa posuđa pored velikih i mali tipovi posuda stožastog grla. Raznolik spektar je posebno dobro vidljiv na groblju kod Doroslovo Đepfelda (slika 80).

Posebnu pozornost zaslužuje bogato ukrašena velika posuda iz jednog groba u Batini (tablica 46,4), koja pripada jednoj uglavnom u zapadnoj Podravini rasprostranjenoj obitelji tipova (slika 62,2; 40). Ukras ove posude, točkasti motiv rozete, može se povezati sa štajersko-južnopanonskom grupom halštatskog doba, s tim da istom motiv sidra predstavlja jedno istočno kulturno nasljeđe.

Pored velikih posuda i jednostavnih zdjela, koje su u horizontu IIIb gotovo još samo postoje s glatkim ili facetiranim rubom, različiti tipovi kantarosa čine glavni udio halštatske keramike uskog područja djelovanja. Posebno se trebaju tu spomenuti tipovi s uklonjenom zonom prijelaza s vrata na trbuh (ramena zona) (slika 75,8-9). Gotovo svi kantharoi su izvedeni s metopskim frizom od plastičnih ukrasnih elemenata motivske grupe 4 I. Ovaj stil ukrašavanja, koji se može opaziti i na posudama stožastog grla te šalicama, može se opisati kao karakteristična ornamentika starijeg halštatskog doba u uskom području djelovanja s iznimkom sjeverne Baranje. On se razlikuje, osim očuvanja pojedinih ukrasnih elemenata kao npr. okomitih brazdi, temeljito po jeziku ukrasa keramike kasne kulture polja sa žarama koji je dalje zaključen kombinacijom kanelura i ornamentikom ureza. Ovaj stil se razvio u početnoj fazi halštatskog doba, u horizontu IIIa, i doživio svoj vrhunac u horizontu IIIb.

Ponovo se u keramičkom repertoaru u većem broju pokazuju šalice (slika 75,10). U suprotnosti s profiliranjem okruglog trbuha, izbrazdanih na način kulture polja sa žarama i u Basarabi stilu inspiriranih ranohalštatskih tipova (slika 74,12), može se sada utvrditi jedno jače profiliranje. Nasljeđe kaneliranog ukrašavanja kulture polja sa žarama je rado sačuvano kod šalica, tako da se može pretpostaviti, da nije postojala nikakva praznina u razvoju šalica. Preko analogije nalazišta Doroslovo i Dalj Busija, te zdjela s postoljem (slika 75,11) mogu se

pridijeliti ovom horizontu (tablica 67,1-3). U starijem halštatskom dobu, odnosno horizontu IIIb, ovaj se tip posuda etablirao jednako u drugim kulturnim grupama istočnog halštatskog kruga u grobnom setu posuđa. Kao halštatski vodeći oblici područja djelovanja se opisuju i male kuglaste posude s poklopcem, koje se mogu pratiti sve do brandenburškog prostora, a razvile su se iz zdjela s poklopcem kasne kulture polja sa žarama (slika 75,16).

Na posljetku ostaje još za spomenuti keramičke posebne oblike horizonta IIIb. Od posebnog interesa su oba kružna držača (ručke) s nanesenom metalnom folijom i oba askoi-a (askos je tip posude okruglog trbuha s odljevom) životinjskog oblika iz groba iz Weinberg Kraus u Dalj Busiji (tablica 72,9-12). Pored spomenute posude strmog grla iz Batine su oni najbolji dokazi bliskog kontakta područja djelovanja sa štajersko-južnopanonskom halštatskom grupom prema Teržanu, odnosno grupom Kleinklein- Martijanec. Prije svega i preko životinjske rhyta-e (posuda u obliku roga iz koje se pije, često u obliku životinje ili životinjske glave) i opisanih ručki kao gotovo radionički jednakima primjercima iz Martijaneca, ovaj grob pokazuje ključno otkriće kontakata područja djelovanja sa zajednicama istočnog halštatskog kruga koje su živjele zapadnije. Preko paraleliziranja s inventarom grobnih brežuljaka iz Martijaneca, Kaptola i Goričana odvija se i netočno paraleliziranje dijela horizonta IIIb s tamošnjom fazom opisanom kroz oznaku stupnja HaC2/D1 razvijenog starijeg halštatskog doba istočnoalpskog prostora. Preko specijalno zavijenog oblikovanja rhyta-e bilo je moguće, preko poznatih paralela iz Kaptola i Goričana te drugih kompleksa kao Vaszar-Pörösret, tumul ptičjih kola iz Glasinca i nalazišta iz kompleksa šleskih, čeških i moravskih halštatskih grupa, povezati ovaj oblik posude (slika 59-60). Jugoistočna Panonija se pokazuje kao sjecište tradicije oblika Lausitz kovanja i jezikom slika talijansko-istočnoalpske provenijencije, koje se upušta u zoomorfno oblikovanje držača životinjske rhytha-e te istočno od područja djelovanja nije više čini se prihvaćena. Posebne posude iz Dalj Busije su osim toga do sada jedini primjeri crno-crvenog oslikavanja u južnoj Baranji i istočnoj Slavoniji. U sjevernoj Baranji može se takva tehnika ukrašavanja dokazati keramikom iz Kövagotöttös-a (tablica 127,1-18).

Sljedeći grobni nalazi i djelomični grobni nalazi pripadaju horizontu IIIb: Batina Gradac, grob 3/1970 (tablica 46,1-2); na istom mjestu vikendica Matej (tablica 46,3-5); na istom mjestu imanje Darašić, grob 1/1970 (tablica 47,2-3); Dalj Busija, Jelenik 1910/10 (tablica 56,1-2); na istom mjestu Poštić 1909/58 (tablica 59,3-4); na istom mjestu 1909/70 (tablica 59,7-9); na istom mjestu Panišić 1909/03 (tablica 64,7-11); na istom mjestu 1909/09 (tablica 65,1-2); na istom mjestu 1909/07 (tablica 65,6-9); na istom mjestu 1909/10 (tablica 66); na istom mjestu 1911/10 (tablica 67,1-3); na istom mjestu 1911/23 (tablica 68,1-2); na istom mjestu Pavošević 1910/09 (tablica 69,6-9); na istom mjestu 1910/29 (tablica 71,1-6); na istom mjestu Kraus 1911 (tablica 72,9-12; 74,8-9); Doroslovo Đepfeld, grob 2; na istom mjestu grob 7; na istom mjestu grob 17 (slika 43); na istom mjestu grob 27; na istom mjestu grob 30; na istom mjestu grob 92; na istom mjestu grob 130; na istom mjestu grob 137 (slika 46); na istom mjestu sonda 9/III, grob 2; Erdut Žarkovac.

Horizont IV

Opisivanje četvrtog horizonta vrijedi do sada u području djelovanja samo za nalazišta Dalj i Doroslovo, a također i ovdje jako teško. Vjerojatno je za to ovdje odgovorno napuštanje stalnog ukopa, odnosno jedna kulturna promjena.

Općenito se horizont IV može okarakterizirati dolaskom podijeljenih oblika zdjela i nestankom klasičnih velikih oblika posuda stožastog grla (slika 76). Unutar horizonta IV čini se keramička slika prikaza do sada ipak nehomogenom. Tendencijalno stariji ili mlađi kompleksi mogu se sjediniti. Većina u tom smislu nalazišta, opisanih kao iz mlađeg halštatskog doba kroz unakrsno datiranje s nalazištima drugih krajeva, nisu utvrđena iz

zatvorenih grobnih nalazišta, što otežava određivanje grobnih nalazišta s karakterom vodećih oblika. To se najbolje može ostvariti u Doroslovu. Facetirane zdjele i kantharoi-ja s metopskim ukrasom su i dalje u uporabi. Novi su raznoliki oblici zdjela, koji se s jedne stane oslanjaju na istočnoalpske modele (slika 76,8) ili oblike prihvaćaju, koji u Banatu i prostoru rasprostiranja dolaze s Basarabi- odnosno kaneliranom keramikom (slika 76,9-11). Ornamentika stila ukrašavanja rasprostranjenog istočnije od uskog područja djelovanja ipak nije preuzeta.

U osnovi postoji analogija pojedinih oblika posuda horizonta IV s grobovima mlađe dokazane faze štajerskog groblja Kleinklein, tako npr. s Kürbischhansl-tumulom ili groblju Ferigile u Olteniji, gdje su smještene u horizont postbasarabi doba na početku Akinakes razvoja.

Velike šalice s drškom smještenom na rubu i na trbuhu smješteni urezani ili drugi plastični ukrasi i dalje se ubrajaju u repertoar (slika 76,5) odnosno nadomještaju ponekad kantharoi-e, kao u Doroslovu, grob 58 i 141 (slika 36; 39).

Klasični oblici posuda stožastog grla nedostaju, a na njihovo mjesto dolaze dvostrukokonusne odnosno skitoidne posude stožastog grla s držačima (slika 76,2-3), posude stožastog grla u obliku boce (slika 76,1) ili raznolike među ostalim jajolike velike posude (slika 76,4).

Specifični karakter keramike područja djelovanja, kao što se mogao osjetiti u horizontu IIIb, iščezava, te opipljiva zatvorenost keramičkih oblika čini jedan kruto izvedeni stil i jedno smanjeno mjesto grobnog seta posuđa (slika 80).

Kao strani oblici mogu se odrediti preko vanjske usporedbe okruglo rebrasto ispupčenje (kvrga) iz Batine (tablica 33,2) i izvjesna metalna (od slitine) situla s urezanom ornamentikom istočnoalpskog oblika horizonta IV. Rasprostiranje okruglih rebrastih ispupčenja s jedne strane i egzistencije određenog oblika zdjele je dokaz kontinuirane povezanosti i u horizontu IV područja djelovanja s alpskim halštatskim svijetom. Ona je u to vrijeme porasla, a kroz utjecaje neposredno graničnih regija istočnijih od uskog područja djelovanja je nadopunjena i u kontrastu.

Slika 76. Vodeći oblici keramike horizonta IV; 2-4 M oko 1:8; ostalo M oko 1:4.

Slika 77. Vodeći oblici keramike horizonta V; 2-3 M oko 1:8; ostalo M oko 1:4.

Sljedeći grobni nalazi i djelomični grobni nalazi pripadaju horizontu IV: Dalj Busija, grob Poštić 1909/57 (tablica 59,1-2); na istom mjestu grob 89 (tablica 61,3.6); na istom mjestu grob Panišić 1911/7 (tablica 65,3-5); na istom mjestu grob 1911/9 (tablica 67,4-5); na istom mjestu grob Pavošević 1910/19 (tablica 70,7-9); Doroslovo Đepfeld, grob 26; na istom mjestu grob 58 (slika 36); na istom mjestu grob 74; na istom mjestu grob 141 (slika 39); na istom mjestu grobno nalazište bez broja.

Horizont V

Za određivanje horizonta V stoje na raspolaganju samo još mali broj oblika posuda i još manje grobnih nalazišta (slika 77). Iz toga se ne može napraviti jedna zaključna analiza. U osnovi on uključuje Certosa horizont u smislu Teržana što će reći kasno halštatsko doba sve do dolaska keramike i metalnih oblika (srednjeg) Laten doba.

Smanjivanje raznolikosti tipova, koje ide zajedno s jasnom redukcijom seta posuđa u grobu (npr. Sotin, ul. V. Nazora: tablica 108,14-15), nestanak tipičnog načina ukrašavanja te jasno vidljivo opadanje ukopa općenito pokazuje duboku kulturnu promjenu. Mjesta ukopa

kao Beremend ili Szentlörinc su nastala u tom vremenu i najmanje pokazuju sasvim diskontinuirani razvoj.

Otvoreno se provodi u to vrijeme prihvaćanje istočnog jezika oblika, što se već može uočiti od horizonta IIIb kod pojedinih tipova. Naizgled različite mustre opreme u sjevernoj Baranji kao u Beremend-u i Szentlörinc u usporedbi s nalazištima kao Doroslovo i Sotin pokazuju dokazanu kulturnu podjelu na dva dijela područja djelovanja u različite «stilske regije» s različitim vanjskim bliskim komunikacijskim područjima odnosno kontaktnim zonama.

Slika 78. Kronologijska tablica.

Dokazi koji bi ovu tezu mogli ojačati su dosada ipak još uvijek oskudni.

Kao u horizontu IV kod zdjela, može se sad kod šalica utvrditi različito regionalno usmjerenje tipova. U presjeku uska okrenuta tzv. «tračka» šalica nađena je u Doroslovu zajedno s jednom ranom Certosa fibelom varijante V prema Teržanu i jednom jednostavnom zdjelom strmih strana (slika 51; 77,1.6). Kulturna povezanost se pokazuje i prema sjeveru sa Slovačkom i prema istoku sa Alföld-om, gdje su spomenute šalice vodeći oblici groblja Vekerzug tipa.

U sjevernoj Baranji pak pokazuje šalica s kvržicama i drškom u obliku roga iz Beremenda (slika 77,5) jednu inkorporaciju u krug oblika, koji se može pratiti od Slovenije preko Baranje do okolice Pilismarot-a u sjevernom Transdunavlju te zapadne Slovačke. Naročito lijepi primjeri različitih varijanti šalica s drškom u obliku roga dolaze iz naselja kod Sopron-Krautacker. U istočnom dijelu područja djelovanja ostaje ovaj oblik do sada nepoznat. Šalice s konusnim grlom bez obrađenog ruba i drškom postavljenom na rubu te ukrašenom zonom trbuha s malim kvržicama pripadaju oskudnom keramičkom inventaru grobova u Szentlörinc-u i kontinuirano su u uporabi sve do doba Laten.

Pored oblika šalica i jednostavnih visokih zdjela strmih stranica nadomještaju u južnom dijelu uskog područja djelovanja nadalje velike posude keramičkog spektra tipova (slika 77,2-3). I kantharoi su i dalje u uporabi, ali više nisu na prijašnji tipični način ukrašeni (slika 77,7).

Sljedeći grobni nalazi i djelomični grobni nalazi pripadaju horizontu V: Dalj Busija, Pavošević 1910/19 (tablica 70,1-4); Doroslovo Đepfeld, sonda 9/II, grob 2; Sotin, ulica Nazora, grobno nalazište (tablica 108,14-15); Szentlörinc (izbor keramike sadržane u grobovima), grob 13?; na istom mjestu grob 20; na istom mjestu grob 26.

Apsolutno kronološko utvrđivanje keramičkih horizonata

Apsolutno kronološki čvrste točke za utvrđivanje keramičkih sekvenci su već objavljene u pripremnim (uvodnim) poglavljima o apsolutnoj kronologiji nalazišta (slika 78). To rezultira paraleliziranjem horizonta I s mlađom kulturom polja sa žarama u smislu stupnja HaB1 odnosno rani HaB i 10. st. pr. Kr. Jedan raniji početak deponiranja kasnije kontinuiranog, do mlađeg i kasnog halštatskog doba korištenog, groblja kod Doroslova, već je moguć u 11. st, što do sada ipak nije na temelju metalnih nalaza verificirano.

Mlađi HaB stupanj 9. st. pr. Kr. ispunjen je keramikom hotizonta II.

Halštatski kulturni razvoj počinje s ranohalštatskim horizontom IIIa, koji zauzima prvu polovicu i sredinu 8. st. pr. Kr. te bi time bio identičan stupnju HaB3 u smislu Müller-Karpes, ali se može u sadašnjem radu drugačije definirati.

Slijedeći drugi keramički stilski horizont halštatskog doba IIIb može se paralelizirati sa starijim halštatskim dobom u smislu stupnja HaC1. Početak mu je u zadnjoj trećini 8. st. pr.

Kr. Keramika horizonta IIIb starijeg halštatskog doba dijeli se na dvije podfaze HaC1 i HaC2 iako ne na temelju keramike. Grobna nalazišta s klasičnom, bogatom Basarabi ornamentikom se isto tako mogu povezati sa starijim dijelom ovog horizonta.

Preokret u razvoju se može opisati kroz horizont IV, čiji keramički oblici pojedinačno u istočnoalpskom prostoru mogu usporediti s kompleksima kao Stična označena HaC2/D1, u polovici horizonta odnosno faze Kleinklein III, ali prije svega i s mlađim nalazištima iz zapadne Slavonije (Kaptol). Različite mustre opreme grobnih nalazišta često siromašnih metalom otežavaju pak direktnu usporedbu. Bogati stariji grobovi iz Kaptola i onih iz Martijaneca povezani su još s horizontom IIIb i uvjetuju stoga završni datum ove faze u zadnjoj četvrtini 7. st. pr. Kr.

Budući da se do sada može ispuniti s malo materijala, temeljno se pojavom različito podijeljenih zdjela, po čemu je raspoznatljiv horizont IV, može isti datirati prije svega preko groba Trajković 1977/slika 6 (slika 53) iz Doroslova. Željezna jednostruka malo zavinuta fibela iz tog groba se može grubo usporediti sa spektrom fibela u brežuljku 5, grob 1 iz Kaptola. Bez pojedinačnog anticipiranja rezultata poglavlja «Nošnja», kroz uspoređivanje sličnosti oblika zdjela (istovremeno jednog u uskom području djelovanja do sada nedokazanim tipom) s malo zavinutim fibelama među ostalim tipa Borajna prema Teržanu može se utvrditi apsolutno datiranje sredinom 6. st. pr. Kr. Kroz to se utvrđuje za horizont IV apsolutno kronološki čvrsta točka njegovog vremena odvijanja.

Nakon sredine 6. st. pr. Kr. započinje s horizontom V jedna duboka kulturna promjena, koja se regionalno različito odvijala. U većoj mjeri se ovaj horizont može paralelizirati u jugoistočnoj Panoniji sa starijim Certosa horizontom Teržana. Sa zapadnog gledišta temeljno se može opisati kao faza HaD2/3. Posljednji datum horizonta oko kraja 5. st. pr. Kr., kao što je predlažio Teržan (1976), opravdano je grobnim nalazištem iz Beremend-a. Tradicionalno se početak LtA perioda datira oko 480/70 g. Pr. Kr. Preko novog dendro-datiranja da se uništavanje sustava vrata Heuneburg-a dogodilo oko 500. g. pr. Kr. pojavljuje se barem djelomično jedno više datiranje. Doduše mora se ograničavajuće primijetiti, da u Szentlörinc-u kontinuirano živi u halštatskoj tradiciji ukorijenjena proizvodnja keramike sve do praga srednjeg Laten doba. Potpodjela ovog kasno halštatskog kulturnog razvoja na temelju keramike u uskom području djelovanja nije do sada moguća i moglo bi se to projicirati samo na sjevernu Baranju s nastavkom Beramend-Szentlörinc-a (slika 81).

Grobni setovi posuđa u mijeni vremena

Sa stajališta fragmentarnog karaktera nalazišta iz Batine i kao nepotpuno ocijenjen set posuđa iz Dalj Busije jedino reprezentativno težište za analizu seta posuđa nose groblja kod Vukovar Lijeve bare i Doroslovo Đepfelda.

Iz fragmenata keramike, koje sveukupno čuvaju 101 grobova urni i 7 grobova tijela mlađe kulture polja sa žarama do starijeg halštatskog doba u Vukovar Lijevoj bar, mogle su se rekonstruirati 287 posuda. Pritom Z. Vinski grobne nalaze Ž 63 i 32 označava kao grobove najbogatije posudama (s 10 i 8 posuda), što u prosjeku odaje dojam, u Vukovaru slično kao i u Peću, oskudnog broja priloženih posuda.

Na slici 79 prikazana sekvenca iz Vukovara Lijeve bare počinje s grobom 17, koji pripada keramičkom horizontu I. Standardna oprema grobnog nalazišta ovog horizonta sastoji se često samo od posude koja sadrži spaljeno tijelo i jednom pokrovnom posudom, i u nekim slučajevima dolazi s još jednom priloženom posudom.

Slika 79. Izabrani setovi posuđa iz Vukovara Lijeve bare. Kod tipova radi se o stiliziranom prikazu oblika posuda. Grobovi 17 i 67 horizont I; grobovi 80 i 16 horizont II; grobovi 28 i 63 horizont IIIa.

Broj priloženih posuda raste u horizontu II, te su pritom gusto zajedno izložene. Nažalost do sada ne postoji nikakva točna itemizacija inventara, tako da se moramo osloniti na malo objavljenog inventara i fotografija iskapanja. Fragmenti u neposrednoj blizini grobnog posuđa te u jednostavnim zdjelama, koje su djelomično korištene kao pokrovne zdjele većih posuda, može se zaključiti kao kod nalazišta kod Erdut Žarkovca, o namjernom prilogu razbijenih posuda. Klasični horizont II kasne kulture polja sa žarama je prezentiran grobovima 80 i 16. Oni pokazuju jedan repertoar posuda koji se sastoji od malih posuda stožastog grla, šalica, zdjela s drškom i jednostavnih zdjela, koji se može nadopuniti posudama stožastog grla s drškom, loncima ili kuglastim zdjelama. Grob 63 prezentira rano halštatsko doba horizonta IIIa. Jedno povećanje broja posuda se može utvrditi. Grob 28 prezentira završnu točku polaganja. Halštatski karakter je evidentan prije svega kroz višestruke priloge velikih posuda stožastog grla.

U Doroslovo Đepfeldu je ponovo naglašeno, u usporedbi s Vukovarom različito odvijanje razvoja što je jasno i iz setova posuđa (slika 80). Početak čine i ovdje grobovi, koji se sastoje od urni i pokrovnih zdjela u suštini bez seta posuđa. Oni na slici 80 nisu nacrtani. Nedostaje Daljsko kovanje (izrada, utisak) kasne kulture polja sa žarama, što istom grob 32, koji sadržava malo priloženih posuda, prezentira početak halštatskog deponiranja. Horizont IIIa je isto tako težak za obuhvatiti. Grobna nalazišta starijeg halštatskog doba odnosno horizonta IIIb sadrže više različito velikih posuda stožastog grla (ako bi se prikazale stvarne dimenzije posuda moralo bi se izostaviti sliku 80), jedan ili više kantharoi te više posuda iz kojih se pije u obliku jednostavnih zdjela ili zdjela s drškom. Povremeno je dodatno priložena jedna zdjela s postoljem. Zajednički prikaz ovog seta posuđa dovodi do zaključka simpozijskog karaktera, koji može naglasiti ono što je tipično u starijem halštatskom dobu istočnoalpskog prostora.

S horizontom IV nastupa ponovo uočljiva redukcija priloženih posuda u grobu. Zastupljene su zdjele pored kantharoi-a, koji se mogu nadomjestiti i velikim šalicama. Kraj vremena deponiranja u Doroslovu je u horizontu V, ponovno okarakterizirano redukcijom setova posuda na jednu priloženu posudu.

Slika 80. Izabrani setovi posuđa halštatskog doba iz Doroslova Đepfelda. Kod tipova radi se o stiliziranom prikazu oblika posuda.