Dijagnostika antropoloških obilježja učenika trećih razreda razredne nastave

UVOD

Očuvanje i unapređenje tjelesnog i mentalnog zdravlja postaje imperativ vremena u kojem živimo, a kad su u pitanju djeca, onda to dobiva posebnu težinu. Primjerena tjelesna aktivnost je nezamjenjivo sredstvo u borbi za unapređenje i zaštitu zdravlja, tjelesnog razvoja, razvoja osobina i sposobnosti, usvajanja motoričkih znanja, poboljšanja motoričkih dostignuća, a istodobno je jedno od važnih sredstava duhovnog razvoja (Findak, 1999.). Poznavanjem karakteristika učenika, učitelj planiranjem i programiranjem te izvođenjem nastave pokušava poboljšati odnosno mijenjati antropološki status učenika. Učitelj mora imati spoznaje da je svaki učenik za sebe individua, a jedna grupa učenika razlikuje se od druge grupe. Planiranjem i programiranjem učitelj unaprijed mora predvidjeti odnosno znati kako će realizirati odgojno obrazovni rad sa učenikom kao individuom odnosno sa grupom učenika tijekom školske godine. Prva etapa tematskog planiranja je eksplicitno definirati cilj i zadatke, a dijagnostika antropoloških obilježja učenika osnovni je preduvjet da bi se nastava tjelesne i zdravstvene kulture provodila planski, racionalno i organizirano. Antropološka obilježja su organizirani sustav svih osobina, sposobnosti i motoričkih znanja i njihove međusobne relacije. Pod antropološka obilježja ubrajaju se antropometrijske karakteristike, motoričke, funkcionalne i kognitivne sposobnosti, konativne osobine i socijalni status. Poznavanje antropoloških osobitosti pojedinih dobnih i spolnih skupina učenika/sportaša/vježbača rekreativaca i temeljnih pokazatelja njihovog zdravlja preduvjet je sigurnog, kvalitetnog i svrhovitog rada u kineziološkoj edukaciji, sportu i rekreaciji (Mišigoj, Duraković 2009).

Dijagnostika antropoloških obilježja uopće, a posebno motoričkih sposobnosti, nije smatrala svrhom samoj sebi niti se provodila tek da se utvrdi stanje. Temeljni je cilj bio dobivene podatke uporabiti kao osnov za što egzaktnije programiranje procesa vježbanja i ocjenjivanje postignutog stupnja razvoja motoričkih sposobnosti, kako u školstvu tako i u sportu ( Mraković, 1996). Zašto provodimo dijagnostiku antropološkog statusa? Dijagnosticiranje stanja je temeljni i nezaobilazni preduvjet osmišljavanja daljnjih procedura bilo kojeg procesa (Neljak). U edukaciji dijagnostiku antropološkog statusa provodimo da bi spoznali individualne karakteristike djece i mladeži, razlike unutar razreda (grupe), razlike između regija, razlike između sportaša i nesportaša, upoznali trend razvoja- logitudinalno ili transverzalno, preciznije planirati i programirati nastavni i izvan nastavni proces, kontrolirati učinke nastavnog ili izvan nastavnog procesa, educirali učenike, nastavnike i roditelje. Cilj ovog rada je dijagnosticiranje antropološkim obilježjima učenika trećih razreda koji su uključeni u redovitu nastavu. S obzirom na cilj rada, mogu se postaviti sljedeće hipoteze: H1: u prostoru antropoloških obilježja grupa učenika trećih razreda ne postoji statistički značajna razlika. H2: u prostoru antropoloških obilježja grupa učenika trećih razreda i NORMI ne postoji statistički značajna razlika.

METODE ISTRAŽIVANJA

Uzorak ispitanika sastavljen je od 104 učenika trećih razreda osnovne škole. Učenici su razvrstani u četiri skupine na način da prvu čine učenici 3A razreda, drugu skupinu čine učenici 3B razreda, treću skupinu čine učenici 3C razreda i četvrtu skupinu čine učenici 3D razreda. Ispitanici su bili uključeni u redovitu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture i izmjereni s 11 mjera i testova za procjenu antropoloških obilježja (Mraković,M., Findak, V., Gagro, I., Juras, V., Reljkić, J. 1986.) Antropometrijska obilježja ispitanika utvrđena su mjerenjem: tjelesne visine (ATV), tjelesne težine (ATT), opsega podlaktice (AOP) i nabora nadlaktice (ANN). Motoričke sposobnosti izmjeren su testovima: taping rukom (MTR), skok u dalj s mjesta (MSD), podizanje trupa (MPT), pretklon raznožno (MPR), poligon natraške

(MPN) i izdržaj u visu zgibom (MIV). Funkcionalne sposobnosti provjerene su testom aerobne izdržljivosti, trčanje 3 minute (F3).Dijagnosticiranje antropološkim obilježjima učenika trećih razreda provedena je na način da su prvo prikazati originalni rezultati, deskriptivni pokazatelji grupe, prikazani standardizirani rezultati testova koji su kondenzirani putem aritmetičke sredine i silazno sortirani od najboljeg do najlošijeg rezultata. Grafički je prikazan antropološki profil tri najbolja učenika u razredu. Analiza razlika rezultata cijele grupe provedena je na način da je napravljen t-test za nezavisne uzorke između sva četiri razreda, Pearsonovim koeficijentom korelacije provjerena je povezanost rezultata, a grafički napravljena usporedba rezultata sva četiri razreda s prosječnim vrijednostima Republike Hrvatske.

REZULTATI I RASPRAVA

U Tablici 1. Prikazani su originalni rezultati antropoloških obilježja učenika 3 A razreda. Uvidom u rezultate može se vidjeti da je 26 učenika izmjereno s 11 mjera i testova za procjenu antropoloških obilježja. Tablica 1. Antropološka obilježja 3 A razreda- originalni rezultati

Osnovni statistički parametri ispitanika 3A razreda Tablica 2. može se vidjeti da je distribucija vrijednosti podataka normalna. Navedena tvrdnja temelji se na činjenici da vrijednosti mjera asimetrije krivulje i izduženosti krivulje ne variraju značajno od graničnih odstupanja. U tablici se mogu vidjeti i aritmetička sredina, minimalni, maksimalni rezultat i standardna devijacija za 11 varijabli antropoloških obilježja

Tablica 2. Deskriptivni pokazatelji antropoloških obilježja 3A razreda

U Tablici 3. prikazani su standardizirani rezultati antropoloških obilježja 3A razreda. Prije kondenzacije rezultata varijabla poligon natraške (MPN) koja je obrnuto skalirana pomnožena je sa -1 odnosno promijenjen je predznak. Varijabla poligon natraške (MPN) je obrnuto skalirana jer najmanja numerička vrijednost predstavlja najbolji rezultat. Kondenzacija rezultata Tablica 4. napravljena je na osnovu aritmetičke sredine 11 varijabli. Silazno sortiranje učenika Tablica 5., Slika 1. po izračunatoj prosječnoj z-vrijednosti ukazuju da najbolja tri učenika u 3 A razredu učenik 14 z-vrijednosti aritmetičke sredine 11 varijabli od 0,87. Drugi je učenik 7 z-vrijednosti aritmetičke sredine 11 varijabli od o,69 i treći učenik broj 26 z-vrijednosti aritmetičke sredine 11 varijabli od 0,52. Z-vrijednosti aritmetičke sredine 11 varijabli ukazuju da 12 učenika imaju rezultate iznad prosjeka, a 14 učenika ispod prosjeka.Tablica3. Standardizirani rezultati antropoloških obilježja 3A razreda

Tablica 4. Kondenzacija rezultata Tablica 5. Silazno sortirani rezultati

Slika 1. Grafički prikaz z-vrijednosti silazno sortirani

Uvidom u grafički prikaz antropološkog profila 3 najbolja učenika Slika 2., primjetne su razlike u testovnim vrijednostima tri najbolja učenika. U morfološkim obilježjima učenika broj 14. tjelesna visina, težine i opseg podlaktice iznad prosjeka a ispod prosjeka nabor nadlaktice. Motoričke karakteristike, brzina pokreta, fleksibilnosti i repetitivna snaga iznad

prosjeka a ima visoke vrijednosti u testovima eksplozivnoj snazi, koordinacija, statičkoj snazi ruku i ramenog pojasa. Učenik ima i visoku vrijednost aerobnih sposobnosti. Preporuka bi bila da se učenik bavi rukometom. Učenik br. 7 u morfološkim obilježjima visine tijela je u prosjeku grupe , težine, kožni nabor i opsega podlaktice vrijednosti su dosta visoko iznad grupe. U svim motoričkim karakteristikama je iznad prosjeka, osim test statičke snage. Funkcionalne sposobnosti su u prosjeku. Preporuka bi bila da se učenik bavi rvanjem. Učenik br. 26 Iznad prosjeka je u visini, težini u prosjeku grupe a kožnom naboru nadlaktice, opsega podlaktice ispod prosjeka. U svim motoričkim karakteristikama je iznad prosjeka a osobito u varijablama eksplozivne snage fleksibilnost i koordinacije. Aerobna izdržljivost je iznad prosjeka. Preporuka bi bila da se učenik bavi gimnastikom.Slika 2. Grafički prikaz antropološkog profila 3 najbolja učenika

ATV ATT AOP ANN MTR MSD MPR MPN MIV MPT F3

-1.000

-0.500

0.000

0.500

1.000

1.500

2.000

2.500

Antropološki profil učenika 14,7,3 3 A razreda

učenik 14učenik 7učenik 3

U slikama od 9. do 19. Prikazane su usporedbe Normi i 3A, 3B, 3C i 3D razreda u varijablama antropoloških obilježja. Već letimičnim uvidom u rezultate usporedbe učenika trećih razreda i normi primjetne su razlike. U 3 A razredu u morfološkim obilježjima vidljivo je da u varijablama ATV -visine i ATT-težine učenici su ispod prosjeka ali u AOP-opsegu podlaktice i ANN-kožnom naboru iznad prosjeka. U varijablama motoričkih sposobnosti učenici su ispod norme osim u varijabli MPT – podizanje trupa i varijabli funkcionalne sposobnosti F3 trčanje 3 minute. 3B razred u morfološkim obilježjima učenici su u svim varijablama iznad prosjeka. U motoričkim sposobnostima iznad prosjeka su u varijablama MTR- taping rukom, MPR- pretklon raznožno, MIV- izdržaj u visu. U prosjeku ili ispod prosjeka su u varijablama MSD -skok u dalj, MPN- poligon natraške i MPT- podizanje trupa. Funkcionalne sposobnosti su iznad prosjeka. Razred 3C u morfološkim obilježjima ispod prosjeka su učenici u svim varijablama osim u ANN –kožnom naboru koji je u prosjeku.Kod motoričkih sposobnosti učenici su ispod prosjeka u svim varijablama osim varijable MPR-pretklon raznožno koji je izrazito visok. U funkcionalnim sposobnostima učenici su nešto iznad Norme. 3 D razred u morfološkim obilježjima u varijabli ATV-visina tijela je iznad vrijednosti Normi, a u drugim varijablama ispod prosjeka. U motoričkim sposobnostima iznad prosjeka su u svim varijablama, osim varijable MPN- poligon natraške i varijabli funkcionalne sposobnosti F3- trčanje tri minute.

Slika 9. Grafički prikaz tjelesne visine Slika 10. Grafički prikaz tjelesne težine

132513301335134013451350135513601365

ATV- tjelesna visina

norma A razredB razredC razredD razred

280285290295300305310315

ATT- tjelesna težina

N normeA razredB razredC razredD razred

Slika 11. Grafički prikaz opsega podlaktice Slika 12. Grafički prikaz kožnog nabora

182183184185186187188189190

AOP- opseg podlaktice

N normaA razredB razredC razredD razred

0

2

4

6

8

10

12

ANN- kožni nabor

N normaA razredB razredC razredD razred

Slika 13. Grafički prikaz tapinga rukom Slika 14. Grafički prikaz skoka u dalj

15.516

16.517

17.518

18.519

MTR- taping rukom

N normaA razredB razredC razredD razred

130

135

140

145

150

155

MSD -skok u dalj

N normaA razredB razredC razred D razred

Slika 15. Grafički prikaz pretklona raznožno Slika 16. Grafički prikaz poligona natraške

333435363738394041

MPR- pretklon raznožno

N normaA razredB razrdC razredD razred

190

195

200

205

210

215

220

225

MPN- poligon natraške

N normaA razredB razredC razredD razred

Slika 17. Grafički prikaz izdržaj u visu Slika 18. Grafički prikaz podizanje trupa

05

101520253035

MIV izdržaj u visu

N normaA razredB razredC razredD razred

05

101520253035

MPT- podizanje trupa

N normaA razredB razredC razredD razred

Slika 19. Grafički prikaz trčanje 3 minute

0

100

200

300

400

500

600

F3- trčanje 3 minute

N normaA razredB razredC razredD razred

T-testom za nezavisne za uzorke Tablica 21- 26. utvrdili smo statistički značajne razlike artimetičke sredine dviju grupa u jednoj varijabli. U morfološkim karakteristikama statistički značajna razlika postoji u varijabli ANN – kožni nabor između razreda 3B i 4D, 3C i 3D razreda. Do statistički značajne razlike došlo što 3 D razred ima najmanji kožni nabor.U motoričkim sposobnostima statistički značajne razlike su u razredima 3A-3B u varijablaam MTR- taping rukom, MPR-pretklon raznožno i MIV-izdržaj u visu . U razredima 3A i 3D statistički značajna razlika je u varijabli MIV- izdržaj u visu. U razlici razreda 3B i 3C u varijabli MPR -pretklon raznožno. Razredi 3B i 3C razlikuju se u varijablama MPR- pretklon raznožno i MPT- podizanje trupa. Razred 3C i 3D statistički značajno se razlikuju u varijablama MSD- skok u dalj i MPT- podizanje trupa. U varijabli F3- trčanje 3 minute statistički značajna razlika je u razredima 3A i 3D, 3B i 3D, 3Ci 3D.Uvidom u rezultate statistički značajna razlika u morfološkim karakteristikama nastala je utjecajem potkožnog masnog tkiva, a kod motoričkih sposobnosti pod utjecajem statičke, repetitivne i eksplozivne snage, fleksibilnosti i brzine pokreta ruku. Statistički značajna razlika je i u aerobnim sposobnostima učenika.

ZAKLJUČAK

Provedena je dijagnostika antropoloških obilježja na uzorku 104 učenika trećih razreda osnovne škole. U tu svrhu ispitanici su izmjereni s 11 standardnih varijabli za procjenu antropoloških obilježja. Provedena dijagnostika antropoloških obilježja ukazuje za ovaj uzorak sljedeće: Odbacuju se hipoteze H1 i H2 jer postoji statistički značajne razlike u antropološkim obilježjima grupa učenika i grupa učenika i Normi. Deskriptivni pokazatelji ukazuju da iako se radi o istom uzrastu učenika da postoje razlike u varijablama unutar četiri grupe i da pri planiranju i programiranju moramo uvažiti specifičnosti grupe. Standardiziranim rezultatima koji su kondenzirani putem aritmetičke sredine 11 varijabli i silazno sortirani ukazuju na rezultate z-vrijednosti učenika, gdje smo dobili broj učenika s boljim odnosno lošijim rezultatima. Može se vidjeti najbolji učenici u 3A razredu su učenici br. 14,7 i 26, u 3B razredu učenici 20, 22 i 18, u 3C razredu 18,1 i 19, 3D razredu 7, 5 i 10. Grafičkim prikazom vidljivi su učenici koji su iznad prosjeka grupe ili ispod prosjeka. Antropološkim profilom učenika mogu se vidjeti morfološke karakteristike, motoričke i funkcionalne sposobnosti učenika u odnosu na grupu. Na osnovu antropološkog profila učenika može se formirati nastavni plan i program učenika odnosno grupe, usmjeriti učenika u odgovarajući školski sport ili roditeljima prikazati razvoj učenika. Preporuka za najbolje učenika bila je prema sportovima koji se nalaze unutar školskog sporta. Usporednim vrijednostima Normi i četiri razreda u antropološkim obilježjima analizirale su se razlike u pojedinim varijablama. Analizom razlika t-testom za nezavisne uzorke došlo se do spoznaje u kojim varijablama se statistički značajno razlikuju dva razreda. Pearsenovim koeficijentom korelacije došlo se do spoznaje o statističkoj povezanosti dvije varijable.Dijagnostika 104 učenika, usporedba razreda i Normi sprovedena je u cilju ukazivanja dijagnoze i razlika između grupa da bi se one uvažile pri izradi kvalitetnog nastavnog plana i programa četiri grupe koje smo dijagnosticirali.

LITERATURA

1. Findak,V., ( 1989) Metodika tjelesne i zdravstvene kulture, Školska knjiga Zagreb2. Findak, V., Metikoš. D., Mraković, M. (1992) Kineziološki priručnik za učitelje

Zagreb: Hrvatsko-pedagoški književni zbor i fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

3. Findak, V., Metikoš. D., Mraković, M.,Neljak, B., (1996) Primijenjena kineziologija u školstvu , Zagreb: Hrvatsko-pedagoški književni zbor i fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

4. Matković, B., (1996) Funkcionalna dijagnostika U zborniku: III konferencije o sportu Ape-jadran, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, str. 269. Zagreb

5. Mišigoj-Duraković, M., (2009) Kinantropologija, Kineziološki fakultet u Zagrebu6. Marjeta Mišigoj-Duraković, Zijad Duraković (2007) Antropološke i zdravstvene

pretpostavke rada u kineziološkoj edukaciji, sportu i rekreaciji U: Findak, V. (ur.) Zbornik radova 116. ljetne škole Kineziologa RH, Poreč, 2007., (str. 55-62). Poreč: Hrvatski kineziološki savez.

7. Mraković, M., (1996) Dijagnostika motoričkih sposobnosti učenika –sportaša U zborniku: III konferencije o sportu Ape-jadran, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, str. 169. Zagreb

5.2. Opis varijabli

U istraživanju je korišteno 11 varijabli za mjerenje antropoloških obilježja, odnosno

po jedan instrument za svako obilježje. Sve varijable obuhvaćaju najbolje indikatore

pojedinog obilježja i moguće ih je primjenjivati tijekom cijelog školovanja za oba spola.

"Antropološka obilježja su organizirani i međusobno povezani sustavi osobina,

sposobnosti i motoričkih znanja. To su antropometrijske osobitosti, motoričke, funkcionalne i

kognitivne sposobnosti, konativne osobine i socijalno status." (Prskalo, 2001.: 73)

Za što točniju procjenu ostvarivanja ciljeva i zadaća tjelesne i zdravstvene kulture, kao

i efekata rada u tom odgojno-obrazovnom području, od osobite je važnosti praćenje i

provjeravanje antropoloških obilježja učenika, koja su izmjerena i u ovom istraživanju.

Početak vrednovanja antropoloških obilježja predstavlja inicijalno provjeravanje. Praćenje i

provjeravanje tranzitivnih stanja antropoloških obilježja učenika treba provoditi tranzitivnim

provjeravanjima, odnosno tijekom cijele školske godine. Bez sustavne provjere tranzitivnih

stanja ne može se dobiti kvalitetan uvid u njihovu transformaciju, ne može se adekvatno

upravljati transformacijskim procesima, provoditi korekcija programa ili intervencija u

programiranju procesa tjelesnog vježbanja, a ne dobiva se niti povratna informacija o

očekivanim i željenim učincima rada učitelja i učenika. (Findak, 2001.) Bitno je provjeravanja

provoditi u vremenskim razmacima koji su u postojećim uvjetima dovoljni za promjenu stanja

pojedinih antropoloških obilježja. Učitelji samostalno i ovisno o situaciji odlučuju hoće li

tranzitivna provjeravanja provoditi jedanput mjesečno, svakih nekoliko mjeseci ili rjeđe, ali

obveza je da provjeravanja budu na početku školske godine, kako bi se utvrdilo inicijalno

stanje, te na kraju školske godine da se utvrdi finalno stanje, odnosno pomaci antropoloških

obilježja učenika. U sklopu ovog istraživanja obuhvaćene su:

a) antropometrijske (morfološke) značajke,

b) motoričke sposobnosti,

c) funkcionalne sposobnosti.

5.2.1. Antropometrijske (morfološke) značajke

Morfološke karakteristike ljudskog tijela odavno su predmet praćenja i istraživanja, a

velika pozornost im se posvećivala još od vremena Hipokrata. Prije tisuću godina javljaju se

prvi pokušaji klasifikacije ljudi u određene konstitucionalne tipove (Dodig, 1998.), te je jasno

da je veliki interes za ove karakteristike ostao tijekom tisućljeća, iako su njihove poželjne

vrijednosti varirale od vremena do vremena, te su često bile iskrivljene, a to je nerijetko slučaj

i u društvu 21. stoljeća. Dio su antropoloških obilježja definiranih kao osobina za dinamiku

rasta i razvoja te značajki građe morfoloških obilježja među koje pripada rast kostiju u dužinu

i širinu, mišićna masa i potkožno masno tkivo. Praćenje i provjeravanje antropometrijskih

značajki obavlja se pomoću četiri varijable:

a) tjelesne visine,(ATV)

b) tjelesne težine,

c) opsega podlaktice,

d) kožnog nabora nadlaktice.

Pored toga što se procesima uvjetovanja, uključujući i tjelesno vježbanje, ne može

utjecati na promjenu visine, kao što je to slučaj s drugim obilježjima, podaci o tjelesnoj visini

važni su i za proračun poželjne tjelesne mase. Za razliku od visine, tjelesna težina ubraja se u

ona obilježja na koja se može značajnije utjecati, odnosno povećavati ju ili smanjivati. U

regulaciji težine vježbanje ima vrlo značajnu ulogu, te su zbog toga prijeko potrebna

kineziološka znanja o funkciji i načinu vježbanja. Opsezi kao mjera ukupne mase tijela

(kostiju, mišića i potkožnog masnog tkiva) vrlo su zanimljivi za analizu. Bitno je znati koliko

koji element ima ukupni udio u opsegu, pogotovo mišićna i balastna masa. Poželjno je da

mišićna masa bude uvjetno rečeno što veća, a balastna masa što manja. Takve se

karakteristike postižu odgovarajućim vježbanjem i to u odgovarajućim intervalima. Potkožno

masno tkivo ulazi u ona obilježja na koja se tijekom života može najviše utjecati, a uspješno

se regulira također vježbanjem, te prehranom.

5.2.1.1. Tjelesna visina (ATV)

Tjelesna visina je mjera tzv. longitudinalne dimenzionalnosti skeleta (kostura) koja je

odgovorna za rast kostiju u dužinu.

U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture prilikom mjerenja tjelesne visine potrebna

nastavna sredstva i pomagala su antropometar ili visinomjer i slika zadatka. Tijekom mjerenja

ispitanik (učenik) stoji bos u uspravnom položaju i na ravnoj, čvrstoj podlozi. Glava mu treba

biti u takvom položaju frankfurtska ravan bude horizontalna (frankfurtska ravan označava

liniju koja spaja donji rub lijeve orbite i gornji rub lijevog vanjskog slušnog otvora). Mjerna

naprava treba stajati na vodoravnoj podlozi. Osoba koja vrši mjerenje stoji s lijeve strane

ispitanika i kontrolirati da antropometar bude postavljen vertikalno i neposredno uzduž leđne

strane tijela, kao što se vidi iz Slike 1: Mjerenje tjelesne visine. Zatim treba spustiti klizač do

tjemena ispitanika i očitati rezultat. Rezultat treba očitati u razini gornje stranice trokutastog

proreza prstena klizača na antropometru ili uobičajeno na visinomjeru. Rezultat se očitava s

točnošću od 0.1 centimetar ili 0.5 centimetara. Rezultat se upisuje u milimetrima (na

primjer /1/3/5/5/, što je 135.5 cm ili /0/9/7/3/, što je 97.3 cm). (Findak i sur., 1996.) Tjelesna

visina označava se oznakom "ATV", pri čemu "A" označava da je to antropometrijska

karakteristika, "T" tjelesnu, a "V" visinu.

Slika 1: Mjerenje tjelesne visine (Findak i sur., 1992.: 8)

5.2.1.2. Tjelesna težina

Tjelesna se težina tradicionalno smatra standardnim inventarom antropometrijskih

mjera koja se upotreblljava za procjenu ukupne mase tijela.

Pomagala koja su potrebna za mjerenje tjelesne težine su medicinska decimalna vaga

ili kućna vaga na pero koje posjeduje pomični uteg, te slika zadatka. Učenik tijekom mjerenja

treba mirno stajati bos, minimalno odjeven, u uspravnom stavu, do potpunog smirenja utega.

Treba stati na sredinu vage, dok je vaga na vodoravnoj i čvrstoj podlozi, kao što se vidi iz

Slike 2: Mjerenje tjelesne težine. Nakon svakog desetog mjerenja potrebno je kontrolirati

pokazuje li položaj kazaljke bez opterećenja još uvijek 0 kilograma. Rezultat se očitava u

zaokruženom broju desetih dijelova kilograma, s najmanjom točnošću od 0.1 ili 0.5

kilograma. Ako je skala na vagi s najmanjim razdjelom od 0.5 kilograma, tada se očitava

rezultat koji odgovara najbližem razdjeljku. (Findak i sur., 1992.) Na primjer težina tijela od

45.5 kg upisuje se kao /4/5/5/, odnosno težina tijela od 36.1 kg upisuje se kao /3/6/1/. Tjelesna

težina označava se oznakom "ATT", pri čemu "A" označava da je to antropometrijska

karakteristika, "T" tjelesnu, a "T" težinu.

Slika 2: Mjerenje tjelesne težine (Findak i sur., 1992.: 9)

5.2.1.3. Opseg podlaktice

Opseg podlaktice se uz tjelesnu težinu upotrebljava kao drugi valjani indikator za

procjenu mase tijela.

Pomagala koja su potrebna za mjerenje opsega podlaktice čine centimetarska vrpca i

slika zadatka. Prilikom mjerenja učenik treba stajati uspravno, s rukama opuštenim niz tijelo.

Mjerna traka obavije se oko gornje trećine lijeve podlaktice, poprečno na os podlaktice, kao

što se vidi iz Slike 3: Mjerenje opsega podlaktice. Mjeri se na mjestu najvećeg opsega, a prije

očitavanja rezultata savjetuje se isprobati na nekoliko mjesta. Rezultat se očitava s točnošću

od 0.1 centimetar, a upisuje se u ukupnom broju milimetara. (Findak i sur., 1996.) Na primjer

ako je opseg podlaktice 15.9 cm, upisuje se /1/5/9/. Opseg podlaktice označava se oznakom

"AOP", pri čemu "A" označava da je to antropometrijska karakteristika, "O" opseg, a "P"

podlakticu.

Slika 3: Mjerenje opsega podlaktice (Findak i sur., 1992.: 10)

5.2.1.4. Kožni nabor nadlaktice

Kožni nabor nadlaktice je indikator količine masti u organizmu i svrha mu je provjeriti

dimenziju potkožnog masnog tkiva.

Prilikom mjerenja kožnog nabora nadlaktice potreban je kaliper, uređen tako da je

pritisak na kožu 10 g/mm², mjerna ljestvica označena u milimetrima, te slika zadatka.

Tijekom mjerenja učenik stoji uspravno, rukama opuštenim niz tijelo. Osoba koja vrši

mjerenje kažiprstom i palcem lijeve ruke uzdužno odigne nabor na stražnjoj strani lijeve

nadlaktice (nad muškim tricepsom) na mjestu koje odgovara gornjoj trećini distance između

akromiona i vrha olekraona. Kožni nabor se prihvati krakovima kalipera, pazeći da se ne

zahvati i mišićno tkivo, kako prikazuje Slika 4: Mjerenje kožnog nabora nadlaktice. Rezultat

se očitava dvije sekunde nakon što je krakovima kalipera uhvaćen kožni nabor masnog tkiva,

jer u slučaju dužeg vremenskog intervala vrhovi kalopera klize i rezultat ne mora biti točan.

Mjeri se tri puta, a srednja vrijednost uzima se kao konačna. Rezultat se očitava s točnošću od

1 milimetar i upisuje se u milimetrima. (Findak i sur., 1996.) Upisuje se samo srednji rezultat,

na primjer ukoliko je izmjereno 6 mm, 7 mm i 8 mm, tada se upisuje /0/7/. Kožni nabor

nadlaktice označava se oznakom "ANN", pri čemu "A" označava da je to antropometrijska

karakteristika, "N" nabor, a "N" nadlakticu.

Slika 4: Mjerenje kožnog nabora nadlaktice (Findak i sur., 1992.: 11)

5.2.1.5. Utjecaj kinezioloških podražaja na antropometrijske značajke

Rast i razvoj djeteta su podvrgnuti biološkim zakonitostima i utjecaju okoline, a tu

činjenicu treba adekvatno iskoristiti. Dječji organizam se lako mijenja pod utjecajem okoline,

pa kažemo da je plastičan. Kosti djeteta su mekše nego u odraslog čovjeka jer je udio vode u

njima veći, a udio mineralnih tvari manji. Zbog toga češće dolazi do prijeloma kostiju kod

odraslih ljudi nego kod djece. Rast i razvoj kostiju vezan je za rad mišića. Udio mišića u

tjelesnoj masi raste od 23 % u novorođenčeta, 27 % u djeteta predškolske dobi, 33 %

početkom puberteta do 43 % u odrasla čovjeka. (Prskalo, 2001.) Mišići opružači su posebno

važni za pravilno držanje tijela, te njihova nerazvijenost nasuprot brzom rastu u visinu u

periodima dječjeg razvoja često izaziva nepravilno držanje i poremećaje kralježnice.

Kvalitetno opterećenje dječjeg tijela adekvatnim vježbama potiče povoljniji odnos između

mišićne mase, koštane mase i potkožnog masnog tkiva. Poželjni odnos mišićne mase prema

ostalim komponentama sastava tijela iznosi 40/60 %.

Poželjan odnos ne znači uvijek ekstremno smanjenje potkožnog masnog tkiva i

povećanje aktivne tjelesne mase. U današnjem društvu pod utjecajem različitih medija stvara

se averzija već prema nazivu "potkožno masno tkivo", jer u svijetu u kojem su imperativi

apsolutna mršavost i neuhranjenost dolazi do krivih zaključaka da je masno tkivo potpuno

nepotrebno, beskorisno i štetno. Uslijed toga nastaju brojne bolesti i poremećaji kao što su

anoreksija, bulimija i slično. Takve pojave se nažalost ne javljaju samo u adolescenciji i

odrasloj dobi, nego su sve češće u pubertetu, pa čak i prije nego pubertet započne. Masno

tkivo ima značajnu ulogu u spolnom razvoju djevojaka u periodu neposredno prije i tijekom

adolescencije. Prosječna vrijednost kod djece od šest do osam godina za dječake iznosi od 13

do 15%, a za djevojčice od 16 do 18%. Nasuprot neuhranjenosti, sve je više i pretile djece i

ljudi, pa možemo zaključiti kako je nepravilan način života uzrok brojnih problema u

djetinjstvu i odrasloj dobi, a spas treba potražiti u sportu i rekreaciji, te pravilnoj prehrani i

opuštanju.

5.2.2. Motoričke sposobnosti

Motoričke sposobnosti su dio antropoloških obilježja koji se odnosi na razinu

razvijenosti osnovnih kretnih latentnih dimenzija čovjeka. One sudjeluju u rješavanju i

izvođenju motoričkih zadataka i uvjetuju uspješno kretanje, bez obzira na to jesu li stečene

treningom ili nisu. Odgovorne su za praktički beskonačan broj manifestnih motoričkih

reakcija, te se mogu izmjeriti i opisati. Istraživanjima motoričkog segmenta antropološkog

statusa čovjeka utvrđeno je da se motoričke sposobnosti ne može približno odrediti jednom

dimenzijom, odnosno jednim faktorom, već se govori o multidimenzionalnom pristupu. Svaka

motorička sposobnost regulirana je odgovarajućim mehanizmima središnjeg živčanog sustava

koji njome upravljaju, te su više ili manje povezane s drugim ljudskim sposobnostima.

(Pejčić, 2005.) Utvrđeno je postojanje većeg broja različitih tzv. primarnih motoričkih

sposobnosti koje se uobičajeno nazivaju brzina, koordinacija, ravnoteža, eksplozivna snaga,

repetitivna snaga, statička snaga, fleksibilnost i preciznost.

Sve ove sposobnosti su vrlo bitne za razvoj ostalih osobina i sposobnosti. Ako se

motoričke sposobnosti ne razvijaju do razine koju je objektivno moguće postići s obzirom na

genetsku limitiranost, postoji velika vjerojatnost da će takav pojedinac imati problema u

djelotvornom obavljanju svakodnevnih zadataka. Također se neće poticati razvoj ostalih

osobina i sposobnosti s kojima su motoričke sposobnosti povezane. Praćenje i provjeravanje

motoričkih sposobnosti u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture izvodi se pomoću šest

varijabli:

1. brzina - taping rukom,

2. eksplozivna snaga - skok u dalj s mjesta,

3. koordinacija - poligon natraške,

4. repetitivna snaga - podizanje trupa iz ležanja pogrčenim nogama,

5. fleksibilnost - pretklon raznožno,

6. statička snaga - izdržaj u visu zgibom.

5.2.2.1. Taping rukom

Svrha ove vježbe je procjena brzine pokreta. "Brzina je sposobnost izvođenja velike

frekvencije pokreta u što kraćem vremenu ili izvođenje jednog pokreta što je moguće brže u

određenim uvjetima." (Pejčić, 2005.) Motorička brzina je gotovo u potpunosti genetički

uvjetovana (oko .95).

Prije izvođenja ove vježbe na dasku izrađenu od iverice zalijepe se dvije okrugle

drvene ploče, debljine do 5 mm i promjera 20 cm. Pri tome centar svake okrugle ploče od

centra druge ploče mora biti udaljen 81 cm, odnosno rub svake ploče od ruba druge ploče

moraju biti udaljeni 61 cm. Tako izrađeno pomagalo postavlja se na školsku klupu

prilagođenu uzrastu učenika, odnosno školska klupa treba biti takva da njezina radna ploha

bude u razini dna prsne kosti učenika. Stolica također treba biti prilagođena učeniku, a

potreban je i zaporni sat, odnosno štoperica te slika zadatka. Prilikom izvođenja vježbe učenik

sjedne na stolicu i podvuče noge pod stol. Dešnjaci lijevu ruku polažu na sredinu daske, a

desnu na okruglu ploču, križno preko lijeve ruke. Na znak "sad" učenik počinje desnom

rukom naizmjenično dodirivati ploče što je brže moguće, kao što prikazuje Slika 5: Mjerenje

tapinga rukom. Ljevaci postupaju obrnuto, odnosno desnu ruku polažu na sredinu daske, a

lijevom naizmjenično dodiruju ploče. Svaki naizmjenični dodir obiju ploča broji se kao jedan

(1). Osoba koja mjeri broji svaki drugi dodir po onoj ploči od koje je učenik započeo s

izvođenjem vježbe, te to vrijedi jedan bod. Izvođenje vježbe traje 15 sekundi. Rezultat koji se

upisuje je broj uspješnih, odnosno dvostrukih dodira u zadanom vremenu. Ne broje se

pokušaji u kojima nisu dotaknute obje ploče. Na primjer 35 dodira upisije se /3/5/. Taping

rukom označava se oznakom "MTR", pri čemu "M" označava da je to motorička sposobnost,

"T" taping, a "R" rukom.

Slika 5: Mjerenje tapinga rukom (Findak i sur., 1992.: 13)

5.2.2.2. Skok u dalj s mjesta

"Svrha skoka u dalj s mjesta je procjena eksplozivne snage koja označava sposobnost

aktiviranja maksimalnoga broja motoričkih jedinica u jedinici vremena pri realizaciji

jednostavnih motoričkih struktura s konstantnim otporom ili s otporom proporcionalnim masi

tijela." (Findak i sur., 1996.: 20)

Prilikom mjerenja skoka u dalj s mjesta u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture

potrebna pomagala su: dvije strunjače međusobno spojene u dužini, kreda, magnezij, metalna

metarska traka, ravnalo u obliku slova "T", odskočna daska te slika zadatka. Mjerenje se

izvodi tako da se učenik (ispitanik) sunožno odrazi s kraja obrnuto postavljene odskočne

daske i najdalje što je moguće sunožno doskoči na strunjaču, kako prikazuje Slika 6: Mjerenje

skoka u dalj s mjesta. Zamasi rukama i podizanje na prste dopušteni su prije odraza. Nije

dopušten dvostruki odraz, a ispitanik skače bos. Ispitanik skače tri puta zaredom, a najduži

skok se upisuje. Razdaljina od crte odraza do najbližeg traga na doskočištu mjeri se

metarskom trakom. Ukoliko otisci stopala nisu dovoljno vidljivi, potrebno je pete učenika

namazati magnezijem. Skokove koji su izvedeni nepravilno treba ponoviti. Pri tome

odskočište i doskočište svakako trebaju biti u istoj ravnini, a mjesto odraza označi se crtom,

odnosno samoljepljivom trakom. Ukoliko postoji mogućnost, dobro je postaviti mjernu traku

od 0 do 300 cm uz doskočište, te je na taj način jednostavnije očitavati dužinu skoka. (Findak

i sur., 1992.) Rezultat se upisuje u centimetrima, na primjer skok od 78 cm upisuje se /0/7/8/.

Skok u dalj s mjesta označava se oznakom "MSD", pri čemu "M" označava da je to motorička

sposobnost, "S" skok, a "D" u dalj.

Slika 6: Mjerenje skoka u dalj s mjesta (Findak i sur., 1992.: 14)

5.2.2.3. Pretklon raznožno

Svrha pretklona raznožno je procjena fleksibilnosti koja je definirana kao sposobnost

izvođenja pokreta s maksimalnom amplitudom.

Pomagala koja su potrebna za izvođenje mjerenja pretklona raznožno su drveni

krojački metar i slika zadatka. Neposredno prije mjerenja potrebno je po ravnoj podlozi

povući dvije ravne crte dugačke 2 metra, a zatvaraju kut od 45º tako da vrh kuta dodiruje zid.

Učenik prilikom izvođenja mjerenja treba sunožno sjesti na tlo, oslanjajući se potiljkom,

lopaticama i sakralnim dijelom kralješnice o zid. Ispružene noge raznoži toliko da leže na

crtama označenim na tlu, te ispruži ruke postavljajući dlan desne ruke na nadlanicu lijeve

ruke. Tako postavljene ruke spušta na tlo ispred sebe, dok lopatica i potiljak ostaju prislonjeni

na zid, kao što je vidljivo na Slici 7: Mjerenje pretklona raznožno. Osoba koja mjeri postavlja

nultu poziciju krojačkog drvenog metra na mjesto gdje učenik dodirne tlo vrhovima prstiju.

(Findak i sur., 1992.) Učenik ima zadatak izvesti što duži pretklon tako da vrhovi prstiju bez

trzaja klize uz metar po podu. Zadatak se ponavlja tri puta, dok ispitivač stoji oko 50 cm

desno od ispitanika. Upisuju se sva tri rezultata, u centimetrima, na primjer 35 centimetara

upisuje se kao /0/3/5/. Pretklon raznožno označava se oznakom "MPR", pri čemu "M"

označava da je to motorička sposobnost, "P" pretklon, a "R" raznožno.

Slika 7: Mjerenje pretklona raznožno (Findak i sur., 1992.: 15)

5.2.2.4. Poligon natraške

"Svrha ove mjere je procjena koordinacije tijela, definirane kao sposobnost realizacije

kompleksnih motoričkih struktura premještanjem cijelog tijela u prostor s preprekama"

(Findak i sur., 1992.: 16)

Pomagala potrebna za izvođenje vježbe su: zaporni sat, švedski sanduk, prostor

minimalnih dimenzija 15 x 3 m, te slika zadatka. Prije izvođenja na glatkoj podlozi (parketu)

potrebno je ucrtati ili samoljepljivom trakom označiti startnu crtu dužine jedan metar. Na

udaljenosti 10 metara od startne crte paralelno označi se ciljna crtu iste duljine. Tri metra od

startne crte postavi se bazni dio švedskog sanduka, a na njega gornji, podstavljeni dio. Visina

švedskog sanduka je 50 cm ± 2 cm. 6 metara od startne crte postavlja se okvir sanduka po

širini staze. Mjesta na kojima se postavljaju sanduk i okvir moraju biti označena. Učenik prije

izvođenja vježbe treba stajati ispred startne crte, leđima okrenut smjeru kretanja, te se spustiti

u četveronožni položaj, kako je prikazano na Slici 8: Mjerenje pologona natraške. Zadatak

učenika je da na startni znak kretanjem unatrag prepuže prvu prepreku te se provuče kroz

drugu. Učenik za vrijeme izvođenja zadatka smije pogledom između nogu pratiti smjer

kretanja, a zadatak je završen kada učenik objema rukama prijelje preko ciljne crte. Osoba

koja mjeri prilikom izvođenja vježbe hoda uz učenika i kontrolira njegovu izvedbu,

pridržavajući prepreke, te mjeri vrijeme zapornim satom u desetinkama sekundi, od startnog

znaka do opisanog završetka vježbe. Učenik ima pravo na jedno probno izvođenje vježbe bez

mjerenja vremena. Rezultat se upisuje na primjer: 9 sekundi i 5 desetinki /0/9/5/. Poligon

natraške označava se oznakom "MPN", pri čemu "M" označava da je to motorička

sposobnost, "P" poligon, a "N" natraške.

Slika 8: Mjerenje pologona natraške (Findak i sur., 1992.: 17)

5.2.2.5. Izdržaj u visu zgibom

Svrha izdržaja u visu zgibom je procjena statičke snage ruku i ramenog pojasa.

"Statička snaga je sposobnost dugotrajnog izometrijskog naprezanja mišića. Očituje se kada

čovjek pokušava svladati otpor koji prelazi njegove mogućnosti ili se napreže da bi sačuvao

određen položaj u uvjetima kada su nišići napregnuti, ali nema kretanja." (Pejčić, 2005.: 12)

Pomagala potrebna za izvođenje ove vježbe su: preča, dvije strunjače, stolac, zaporni

sat, magnezij i slika zadatka. Test se izvodi na preči visine jednog i pol metra ispod koje je

namještena strunjača, te na nju postavljen stolac. Učenik se popne na stolac i rukama u širini

ramena hvata preču pothvatom. Ispitivač mu treba pomoći da se podigne držeći ga za noge,

tako da učenikova brada bude iznad visine preče, a tijelo mu je opruženo, kako prikazuje

Slika 9: Mjerenje izdržaja u visu zgibom. Nakon toga stolac je potrebno maknuti, a učenikov

zadatak je da u tom položaju izdrži što je dulje moguće. Svako trzanje tijela, dodirivanje

pritke bradom ili spuštanje brade nije dozvoljeno. Mjeri se vrijeme u kojem učenik izvodi

vježbu, od početka izdržaja do trenutka kada mu se brada spusti ispod razine prečke. Ukoliko

učenik u tom položaju izdrži dulje od 120 sekundi zadatak se prekida i upisuje se navedeno

vrijeme. Mjerenje se izvodi jednom. Prilikom upisivanja podataka, na primjer za 57 sekundi

upisuje se /0/5/7/. Izdržaj u visu zgibom označava se oznakom "MIV", pri čemu "M"

označava da je to motorička sposobnost, "I" izdržaj, a "V" u visu.

Slika 9: Mjerenje izdržaja u visu zgibom (Findak i sur., 1992.: 18)

5.2.2.6. Podizanje trupa

"Svrha ove mjere je u procjeni repetitivne snage trupa, koja se definira kao

sposobnost dugotrajnog rada mišića trupa u izotoničkom režimu naprezanja." (Findak i sur.,

1996.: 24)

Potrebna pomagala su zaporni sat, strunjača i slika zadatka. Zadatak se izvodi u

prostoriji minimalnih dimenzija 2 x 2 m. Učenik na strunjači leži na leđima, koljenima

pogrčenim pod pravim kutem, a stopala mu trebaju biti razmaknuta u širini kukova. Ruke

učenika trabaju biti prekrižene, s dlanovima na suprotnim ramenima. Suvježbač treba fiksirati

ispitanikova stopala, kako prikazuje Slika 10: Mjerenje podizanja trupa. Ispitanik se na znak

za početak izvođenja vježbe treba što brže podizati u položaj sjeda, laktovima dodirnuti

natkoljenice i vratiti u početni položaj. Ispitivač stoji s desne strane ispitanika, te broji

ispravno izvedene postupke podizanja trupa i pri tome pazi na vrijeme izvođenja radnje, koje

traje jednu minutu. Broj ispravno izvedenih postupaka upisuje se na primjer 41 /4/1/.

Podizanje trupa označava se oznakom "MPT", pri čemu "M" označava da je to motorička

sposobnost, "P" podizanje, a "T" trupa.

Slika 10: Mjerenje podizanja trupa (Findak i sur., 1992.: 19)

5.2.2.7. Utjecaj kinezioloških podražaja na motoričke sposobnosti

Motoričke sposobnosti nemaju istovjetne koeficijente urođenosti, odnosno neke od

njih su tijekom života manje, a druge više pod utjecajem procesa tjelesnog vježbanja. Znatno

su više urođene brzina, koordinacija, eksplozivna snaga, nego repetitivna i statička snaga, pa i

fleksibilnost. One sposobnosti koje su više urođene potrebno je ranije razvijati (već u

najranijem djetinjstvu), jer će njihov razvoj ranije i završiti (okvirno najkasnije završetkom

srednjoškolskog obrazovanja). Sposobnosti koje su pod manjim stupnjom urođenosti također

treba razvijati već u djetinjstvu, a utjecaj na njihov razvoj moguć je i tijekom cijelog života.

5.2.3. Funkcionalne sposobnosti

Jedan od ključnih problema neaktivnog čovjeka današnjice nastaje uslijed poremećene

ravnoteže između unosa i potrošnje energija. To je uzrok nastajanju poremećaja u radu i

strukturi unutarnjih organa, a posljedice su brojne: od preranog starenja i umiranja stanica,

preko taloženja masnog tkiva do dijabetesa i srčano-krvožilnih smetnji, od kojih je krajnja

posljedica infarkt. Takve tegobe mogu se značajno spriječiti odgovarajućim vježbanjem, a u

nekim čak slučajevima isključivo vježbanjem, često povećanjem upravo funkcionalnih

sposobnosti.

Ove sposobnosti označavaju sposobnost primitka i transporta energije, povećenja

raspona regulacije i uspostavljanja ravnoteže nakon napora. Povezane su s efikasnošću

sustava za transport kisika (aerobni kapaciteti) i učinkovitost anaerobnih mehanizama.

"Funkcionalne sposobnosti su sposobnosti regulacije i koordinacije funkcija organskih

sustava, odnosno sposobnost oslobađanja energije u stanicama koja omogućava održanje

homeostaze i odvijanje specifičnih funkcija pojedinih dijelova organizma." (Prskalo, 2001.:

85) Drugim riječima, upravo su funkcionalne sposobnosti odgovorne za razinu, stabilnost i

regulaciju tzv. sustava za transport energije u čemu sudjeluju brojni unutarnji organi, a

posebice organi koji ulaze u srčano-krvožilni i dišni sustav. O njima ovisi život i rad svake

stanice ljudskog organizma.

Na funkcionalne sposobnosti se može utjecati tijekom cijelog života, a čovjek ih

pomoću vježbanja može regulirati. Upravo je zato vrlo bitno sve učenike adekvatno uputiti u

način održavanja vlastitih funkcionalnih sposobnosti. Ukoliko se ne vježba funkcionalne

sposobnosti opadaju i nastaju brojne tegobe, a nasuprot tome ukoliko se pravilno vježba

pospješuje se rad svih organa te se tako sprečavaju poremećaji. U tom smislu valja odgajati

djecu i mladež, kako bi od najranije dobi postali svjesni da je potrebno svakodnevno vježbati,

a svakodnevno vježbanje im roditelji, odgajatelji i obrazovni sustav trebaju omogućiti. Vrlo je

važna spoznaja da se poželjna razina funkcionalnih sposobnosti, pa i aerobne izdržljivosti,

vrlo lako održava, teže postiže, a vrlo lako i brzo se gubi.

Sustav za transport kisika, vrlo važan za aerobnu energetsku sposobnost, može se

učinkovitije mijenjati pod utjecajem stimulusa cikličkog tipa, odnosno cikličke aktivnosti

povoljno utječu na povećanje aerobnog kapaciteta. Takve je aktivnosti relativno lako

provoditi u gotovo svim uvjetima rada, a na učenike djeluju motivirajuće. Najprimjerenije je

da se procjena funkcionalnih sposobnosti učenika (opće aerobne sposobnosti) obavlja pomoću

trčanja. (Findak, 2001.) Za učenike razredne nastave trčanje treba trajati 3 minute, dok za

učenike viših razreda osnovne škole i učenike srednje škole traje 6 minuta.

5.2.3.1. Trčanje tri minute

Kao pomagalo potreban je zaporni sat, odnosno štoperica. Kao mjesto izvođenja

najadekvatnija je atletska staza ili ravna površina s oznakama najmanje na svakih 20 metara, a

preporučljivo je i nakon svakih 10 metara. Trčanje započinje iz položaja visokog starta. Bitno

je da učenik kontinuirano svlada prostor u 3 minute, a prekidom se ne smatra ukoliko učenik

dio staze svlada i hodanjem. Za učenike razredne nastave važno je odrediti tempo trčanja,

kako se zbog velikih ambicija ne bi dogodilo da počnu prebrzo trčati i ubrzo stanu. Zbog toga

je preporučljivo da učitelj ili neki stariji učenik trči prvu minutu pred učenicima diktirajući

odgovarajući tempo trčanja. Rezultat se mjeri u prijeđenim metrima unutar 3 minute, posebno

za svakog učenika, te se upisuje na primjer 430 metara /4/3/0/. Trčanje tri minute označava se

oznakom "F3", pri čemu "F" označava funkcionalnu sposobnost, a "3" broj minuta.