Kiklop Analiza Romana

8/10/2019 Kiklop Analiza Romana

1/8


2/8


3/8

Jena inaica mita govori a ih je ubio Apolon nakon to je Zeus ubio njegova sina Asklepije munjom

koju su Kiklopi iskovali.

Homer [uredi]

Homer u Odiseji govori o Kiklopu Polifemu, sinu Toze i Posejdona[4], ali i o rasi Kiklopa[5].

Oisej*6+ je sa svojim ljuima stigao na kiklopski teritorij te su naili na veliku pedinu. Uli su u nju i

napravili gozbu jer su pronali svakojaku hranu. Nisu znali a je pedina om Kiklopa Polifema,

jenookog iva koji se uskoro vratio. Polifem ih je zatoio u pedini blokirajudi izlaz velikim kamenom

koji smrtnici nisu mogli pomaknuti. Svakog je ana jeo par mukaraca, ali ubrzo je O isej smislio kako

de pobjedi.

Oisej mu je ao nerazrijeena vina a ga napije. Ka ga je Polifem pitao kako se zove, Oisej je

rekao - Nitko. Da bi mu zahvalio na vinu, Polifem je rekao a de ga posljenjega pojesti. Ka je iv

pijan zaspao, Odisej i njegovi ljudi pretvorili su bor u veliko koplje, koje su pripremili dok je Polifem

vani uvao svoje stao, i oslijepili ga. Polifem je jecao i zapomagao, a ostali su ga Kiklopi uli i pitali

tko mu je probo oko. On je uzvratio - Nitko. Kiklopi su otili misledi a je poluio ili je rtva bogova.

Polifem nalazi Galateju i Akia, luksemburka fontana

Ujutro je Polifem maknuo kamen s ulaza a bi pustio ovce na ispau. Buudi a je bio slijep, nije

mogao vidjeti Odiseja i njegove ljude, ali opipao je vrhove ovaca, a ih sluajno nisu zajahali.

Meutim, oni su se privezali ispo ovaca i tako pobjegli i uskoili u svoje broovlje.

Kad su odmakli, Odisej je viknuo Polifemu svoje ime i pobjedonosno uzviknuo. Gnjevni je Polifem

bacio ogromnu stijenu na njih, ali promaio je jer ih nije mogao vijeti. Potom se pomolio svome ocu

Posejdonu da ne dopusti Odiseju da se vrati na rodnu Itaku ili da samo on stigne u stranome brodu a

da mu cijela posada umre.

Ovidije [uredi]

Prema Ovidiju[7], Galateja je bila morska nimfa Nereia (kdi morskog boga Nereja) u koju se zaljubio

sicilski Kiklop Polifem, sin boga Posejona. No, ona je bila zaljubljena u sicilskoga mlaida Akia.Ljubomorni ga je Polifem ubio gromadom u bijesu, a Galateja je njegovu krv pretvorila u istoimenu

rijeka na Siciliji.

Druga inaica prie govori a je Polifem na njih poslao kro konja o ijeg se topota tresla zemlja i

uzburkalo more. Prestravljeni Aki i Galateja bacili su se u more i pretvorili u ribe a bi otili na

sigurno. Da se ne bi izgubili, povezali su se ugom plavom vrpcom. Vijevi njihovu neizmjernu

ljubav, bogovi su se saalili i pretvorili ih u zvijee na nebu - Ribe.

Kiklopske zidine [uredi]


4/8

Mikena - kiklopske zidine

U helenistiko oba ivilo se mikenskom ziarstvu te se vjerovalo a sugraevine poput Mikene ili

Tirina na Cipru zahtijevali toliku vjetinu i snagu a su ih mogli sagraiti samo Kiklopi, stoga se

nazivaju "kiklopskim zidinama".

Izvori mita [uredi]

Walter Burkert*8+ objanjava porijeklo mita o Kiklopima iz kovakih uruenja, ka su kovai nosili

povez za oko a bi sprijeili iskre a im oslijepe oba oka. Kiklopi u Homerovoj Oiseji rukiji su o

onih u Hezioovoj Teogoniji te su vjerojatno kasniji oaci grkome panteonu i nisu povezani sumijedem kovanja. Mogude je a jePolifem izvorno bio uovite ili slino strano mitoloko

stvorenje.

Paleontolog Othenio Abel (1914.)[9] pretpostavlja da je legenda nastala na temelju prapovijesnih

patuljastih slonovskih lubanja, vostruko vedih o ljuskih, a moglo ih se pronadi u Grkoj na Kreti ili

Siciliji. Mogude je a je velika sreinja nosna upljina na slonovoj lubanji interpretirana kao jeina

ona uplja.

Ranja romana smjetena je u Zagreb, neposreno prije rugog svjetskog rata. U toj napetoj

atmosferi strah pre naolazedim ratom raste o neizmjernosti, a glavni lik romana, Melkior Tresid,

intelektualac i simbol cijele jene izgubljene i izbezumljene generacije, kao usporebu za naolazedu

katastrofu, rat koji de mnogima onijeti smrt, aje Kiklopa, ljuoera, homersko uovite, koji ne

bira svoj zalogaj, kao ni rat ne bira svoju ljusku rtvu. I prst na obarau za mene je vojnik., kako

veli pukovnik. Melkior ne vii smisao u faistikoj ieologiji, ni u meusobnom ljuskom klanju, a

domoljublje mu je tek uspomena na lijepu uiteljicu kojoj je pjevao omoljubne pjesme, zato kao

glavni nain svoje egzistencije bira panian i tjeskoban strah (Phobos).

Eros, Thanatos i Phobos: Eros i Thanatos, Ljubav i Smrt veliko je vojstvo klasine umjetnosti, glavni

pojmovi i smisao svakog klasinog jela. Marinkovid tome prioaje i Phobos, Strah. No taj tredipojam nanio se preko svega, remeti svaki mir i onemoguduje svaki napreak. ovjeanstvo umjesto

u buudnost srlja u neljuski svijet u kojem ljui kanibalski bezosjedajno kolju jedni druge. Strah pred

tim straniji je o smrti same; klasina smrt ispre pojeinca stavlja naela za koja ovjek umire, ok

je u kiklopovskoj atmosferi preratnog Zagreba sve besmisleno. Naela koja opravavaju pokolj su

bezumno faistiko mumljanjei prolijevanje krvi za kralja, u emu zagrebaki intelektualci ne vie

smisla, jer kralj s njima nema apsolutno nikakve veze. Kako bi se smrt za ta naela mogla staviti ispre

pojeinca koji se najvie o svega boji besmislenog pokolja koji nije nita rugo nego retardacija

ovjeanstva sve o animalne faze? Za izbezumljenog Melkiora nema ruge nego izbjedi olazak u

rat, muedi svoje tijelo glau, jer kosti nisu obar zalogaj za Kiklopa.


5/8


6/8

a poljem juri tua trojka, na tuoj trojci tua mlaost gje mi je sreda, gje mi je raost?

I suze mu potekoe. Ponavlja gje mi je sreda, gje mi je raost? a suze mu cure niz obraze. Gleaju

ga ljui kako luo tjera trojku na vagi a suze mu teku, pa netko apne s potovanjem plae. A on,

valja je uo apat to suosjeda s njegovim bolom, ojenom skoi s vage i isceri svoje crne plombe.

Ugov cilj cijelo vrijeme bio je zapanjiti prolaznike, pa je i njegova lakrija zavrila buudi a je obio

dokaz da netko zaista suosjeda s njegovim bolom, kojeg zapravo nije ni bilo. Njegov bol je krivo

shvadena knjievnost.

Ironizacija tekstova hrvatske knjievne batine: Sve bijelo I mala neka bolest. Tiha i prostrana

terasa nekog alpinskog sanatorija za grudobolne. Nije htio redi tuberkulozne, ipak se bojao te rijei.

Pogle na planinska jezera i gleere. aa mlijeka na bijelom stolidu. Lei u chaise-longu, a u rukama

ebela historija nekog ugog, trieset, tristo, tri tisudegoinjeg rata. A poalje na terasi omara se

zlatokosa i blijea, gruobolna koja ita Sa bi netko napisao: ona ita Werthera ili Aolpha ili

Proljetne voe, a ba za inat neka ita Kumiida, Jelkin bosiljak ili ak Sluaj o istog pisca. Lijepa

banalnost jene tlapnje Lijepa zlatokosa u nekim mjestima u knjizi brie suzice i skromno kaljuca.

Sirotica. Sve blijeo, bolesno, tuno Banalno! Navla banalno!

Za trajno osloboenje potrebna mu je bila upravo banalnost, bljutava, tupa banalnost, sve bijelo i

mala neka bolest, terasa, gleeri, mlijeko i zlatokosa. I, Kumiid!

Primjer za paroiranje hrvatske knjievne batine su Melkiorova razmiljanja u kojima paroira

traiciju i ustaljene knjievne iskaze (sa bi netko napisao: ona ita Werthera).

Likovi: Melkior Tresid Glavni lik romana UgoPijanica, Melkiorov prijatelj Vivijanaena u koju je

Melkior zaljubljen MaestroBoem i teak rakija Frei Glumac koji je u vezi s Vivijanom na poetku

romana EnkaRazmaena ljenikova ena, Melkiorova ljubavnica Acika Medicinska sestra na

ojelu na kojem je bio smjeten Melkior ATMA Kiromant, Melkiorov susje koji mu uporno pere

mozak

Analiza likova: Melkior Tresid Melkiorov lik vrlo je temeljito i slojevito oslikan. Intelektualac, mla

novinar, inteligentan i obrazovan ovjek. Vrlo je senzibilna i komplicirana linost, rai ega je moa

jeini lik u romanu koji se istinski i o sri boji rata, jer uvia njegovu mod na ivotima malih ljui. U


7/8

ritmu ivota koji je potpuno poremeden rai naolazedeg rata razoaran je svojim ivotom koji se

svoi na golo postojanje o anas o sutra, iekujudi neizbjeno zlo; poziv u vojsku. Taj strah nastoji

utopiti u banalnosti; pijanevanju po krmama, razgovorima s boemima, te olascima k razmaenoj

ljubavnici Enki, na ijim se moralom zgraa. Takoer, iznenauje ga i razoarava laljivost i polost

tajanstvene ene kojoj ni ne zna ime, a zove je Vivijanom. Uskoro poinje pretpostavljati a su sve

ene tako voline. U knjizi ga ostali likovi usporeuju s Raskoljnikovim. Smatraju a bi on je ini iz

njihovog rutva mogao biti inspiracija velikom knjievnom jelu kao to je Zloin i kazna, to on i

jest.

Naolazedi rat mui ga i opsjea kao izraz ljuske brutalnosti i neloginosti, pa ne mui samo svoje

tijelo glau a bi izbjegao poziv u vojsku, ved i svoju psihu, razmiljanjima o otuenju i totalnoj

ehumanizaciji svijeta. To otuenje nije kao u Ionesca, nemogudnost komunikacije bilo koje osobe s

bilo kojom. Melkior ni u kom smislu nije nesposoban komunicirati, ali ga nitko ne razumije zbog

njegove inteligencije i senzibilnosti. Drutvo boema, na kojima se ba i ne oituje strah, ruga senjegovoj umnosti i njegovom strahu.

Napokon, poziv za vojsku olazi. Melkior se ne pokuava uklopiti ni okazati, ne skriva svoj strah,

ispada kukavica, no nije mu vano jer je posve zapanjen grubom neloginodu i brutalnodu neukih

vojnika i asnika. Zahvaljujudi tome ospijeva u bolnicu, kasnije u lunicu. Nakon to napokon obiva

priznanje a je nesposoban za vojnu slubu, jo je vie izbezumljen i izgubljen nego prije. Dolazak

Kiklopa preosjeda se jae nego ikaa. Melkior potpuno gubi razum, to se oituje u njegovim

bezrazlonim akcijama; postaje bjegunac nakon to se obrovoljno prijavio za vojnu slubu. Na kraju,ved potpuno razorena razuma, besciljno luta i etveronoke puzi prema zoolokom vrtu, poput

ivotinje kojoj je jeini cilj preivjeti.

Ugo Lakrija Ugo je zasigurno jean o najvedih figura u hrvatskoj knjievnosti. Nika sam, uvijek u

rutvu; nika u ijalogu, uvijek u monologu, ali na scenii pre publikom. Sve to ini je scena, igra,

spektakl, spreman je a sebe rtvuje za efektnu, neoekivanu i paraoksalnu scenu. Smatra se a je

on najjai izraz pieva pesimizma. Melkior na vie mjesta spominje kako se boji njegovih ekscesa, u

kojime Ugo esto uplide i Melkiora i pri tome mu se ruga.

Ojenom je ispre njega izronilo pijano iscereno lice s tamnim plombama. Ugo je prevoio rulju

pijanica pokupljenih usput, po krmama

Obratite pozornost propalice obratio se Ugo ruljievo nae savjesti, poklonite se! (Za Melkiora)


8/8

Tri ene: Vivijana je izrazito lijepa ena koja svojom ljepotom potpuno zaslijepljuje Melkiora. Rai

toga on ne vii ono to je oito, a je ona laka ena, nego naivno pokuava vjerovati a je aneo.

Zapravo, iza sebe ima vrlo sumljivu prolost. Gotovo na kraju knjige, Maestro pria Melkioru kako je

neka bila uata za nekog sportaa, te a je potpuno opinila Maestra. Ka su ostali sami i svukli se,

zazvonilo je zvonce na vratima. Maestro je, misledi a je to njen mu,dopustio Vivijani da ga strpa u

ormar. No, to je bio njen rugi ljubavnik, koji je prebio Maestra ka ga je naao u ormaru, a ona se

bez grinje savjesti kurvinski smijala i s uivanjem gleala prestavu. Vrlo obro nosi svoju masku.

Iako je gotovo pred Melkiorovim oima ljubakala s Ugom i Freijem, uvjerava ga a Uga poznaje

samo iz vienja. Prilino je neobrazovana, kako ATMA kae, primitivna. Melkior ju ne zanima upravo

radi toga jer se zamara umnim stvarima.

Enka je razmaena ena uglenog lijenika, ni po emu moralnija o Vivijane. No, ona uporno i

iskreno vjeruje a je izrazito moralna ena, iako mua vara ne samo s Melkiorom. Smatra a je njen

brak savreno sretan. Cenrava je i nauena a uvijek obije ono to eli, a mu ju pazi i mazikaokrhko naivno stvorenjce koje nemoe bez njega ivjeti.

Melkior, zgroen na nemoralom tih viju ena, smatra a je i meicinska sestra Acika takva. No,

potpuno ga iznenauje ka saznaje a se uala i a je bila vjerna svom zaruniku.

Documents

Kiklop Analiza Romana