ke", a to se djelo u stručnim krugovima smatralo u ono doba najbo­ljim prikazom života i rada Jakova Čuke, koji je pisao pod pseudo­nimom Čedomil Jakša. (Disertacija je objavljena kao zasebna knjiga1942.) Bavio se i inače književnom kritikom.

-Godine 1942. odlazi iz Sirokog Brijega i preuzima u Zagrebu du-žnost pročelnika za bogoštovlje u Ministarstvu bogoštovlja i pravo­suđa. Taj je resor baš tada izdvojen iz Ministarstva bogoštovlja i na­stave. Fra Radoslav Glavaš ostaje na toj dužnosti do kraja rata. Ko­munističke vlasti su ga ubile u Zagrebu 27. srpnja 1945.

11.9. Umirovljeni profesor gimnazije pogubljen, a nije više bioaktivan u radu

Fra Bono (Ivan) Jelavić

rođen 1898. u Veljacima, gdje završa­va osnovnu školu. Nakon toga učio je i-završio gimnaziju u Sirokom Brijegu. Bo-gosloviju je počeo studirati u Mostaru, na­stavio u Beču i diplomirao u Ljubljani.Doktorirao je iz teologije 1923.

Djelovao je kao vjeroučitelj u Mosta­ru, te kao profesor vjeronauka, latinskog

v

i njemačkog jezika u Sirokom Brijegu. 'Istodobno je bio direktor konvikta vanjskih-đaka u Sirokom Brijegu, gdje je pokazao velike organizacijske spo-sobnosti. Nakon toga je bio (počevši od 1938. godine) župnik u Me­đugorju

Bježeći pred partizanima na kraju Drugog svjetskog rata bio jezarobljen kod Velike Gorice. Tu ga partizani ubiše u svibnju 1945.

"Fra Bono Jelavić je raspolagao velikim prirodnim autoritetom,što je posebno došlo do izražaja dok je upravljao konviktom vanj­skih đaka, koji je u njegovo vrijeme bi doista uzorna odgojna usta­nova kršćanskoga nadahnuća. Kada bi u doba večere ušao u trpe­zariju da pred đacima dade svoj osvrt na protekli dan i priopći vije­sti koje je smatrao važnima, nastala bi grobna tišina i napeta pozor­nost. Svaka je njegova prosudba bila obrazložena i uvjerljiva i svešto je rekao uzimali smo k srcu.

153

•

Neovisno o redovitim godišnjim duhovnim vježbama za konvik­torce (koje su obično vodili fra Arkanđeo Nuić i fra Martin Sopta)fra Bono je po vlastitoj inspiraciji držao, kad mu je bilo zgodno, mi­ni-egzercicije u kapelici konvikta nakon večernje pobožnosti. Najče­

šće je čitao i komentirao odlomke iz Novoga zavjeta, pri čemu seslužio vlastitom knjigom na latinskome jeziku. Budući da je najprijerabio latinski jezik, jer je prvo pročitao rečenicu iz latinske knjige, aonda dao prijevod i duhovni komentar, neki su đaci (primjerice) tajnastup doživjeli i kao neslužbeni sat latinskoga jezika, točnije latin­ske sintakse. Premda je moj profesor latinskoga jezika (fra Krešo Pan­džić) bio izvrstan metodičar, moram reći da sam, tek u kapelici, ka­da je fra Bono latinski i hrvatski objašnjavao poznati traktat o ljuba­vi blaženoga Pavla Apostola, shvatio što su pogodbene irealne reče­

nice. Kada je fra.Bono otišao za župnika u Međugorje, njegov je na­sljednik u upravljanju konviktom bio na sto muka. Unatoč revnosti,nije nikako mogao reproducirati fra Bonin prirodni autoritet i organi­zacijsku darovitost, što se osjećalo i po ponašanju učenika, ali i sa­mih franjevaca odgojitelja (prefekata) prema tome novom direktorukonvikta (fra Jerki Mihaljeviću). Privremeno je bilo došlo do nekeopće mlitavosti" (S.SI)

•

v

12. Zivot učenika u vrijeme školske godine

Razlikovao se po stanovanju, ishrani i lokaciji, te izvanškolskimodnosima đaka sa gimnazijom odnosno fratrima.

v

Zivot vanjskih đaka

Najbrojniji su bili vanjski đaci koji su bili ili iz bliže okolice, noi dalje, ali su stanovali kod prijatelja ili znanaca u blizini gimanzij­skog kompleksa slobodno tj. nezavisno od gimanzije i fratara. Daka­ko, da su to bili brojni Lištičani. Ovi đaci su imali i najteže uvjeteživota, jer su mnogi morali dobrano svakodnevno pješačiti. Iz Turči-

v

novića, Cerigaja, Dobrkovića, Graca i Uzarića pješačilo bi se i podva sata do škole, i toliko od škole. Nije bilo drugog rješenja za si­romašne đake iz tih mjesta. Mnogi od njih su upravo prednjačili uznanjima. Nešto povoljnije prilike su bile za one iz Mokrog, Pribino­vića, Trna, Oklaja, Lisa i same Lištice.

Vanjski đaci su imali i uvjete stanovanja najčešće teške. Mnogiod njih su bili djeca iz obitelji s puno djece. Živjeli su bez električne

struje, bili su sretni i s petrolejkom. Nažalost bilo je i onih koji su

154

NADŽIVJELI SVOJE UČITELJE I SVJEDOČE O NJIMA. - .

Marko Zeljko Jure Leko fra Dionizije Lasić•

Ivan Simić

fra Vinko Dragićević fra Bazilije Pandžić,

Ciril Kos Ivan Vitik

•

•

•••:!i

I 'i!I•!!::•

Ivan Božić Jozo Dugandžić Matko Grgurević Boris Ivanišević

Vinko Jurčićfra Ljudevit Rupčićfra Umberto LončarIvan Kustić

352

Frane Jelavić Svevlad Slamnig Jerko Artuković Ante Damić

Mile Boras Grgo Kolobarić Stanko Leko Franjo Boras

•

fra MarkoDragićević

David Mandić-Jozo Saravanja Jozo Tomašević

353

fra Dobroslav BegićKarlo Kutle

•

Franjo Vukšić

~

I

. Slavko Tomić

•

J

')j l-~,,

Franjo Zagoričnik fra Leonard Oreč Berislav Topić Drago Šušak

Zlatan Tavzes Tomislav Zovko

354