KATARINA KOPREK VAŠ ŠTOLCER

KA

TAR

INA

KO

PREK

• V

AŠ

ŠTO

LCER

– P

ism

a Jo

sipa

Štol

cera

Sla

vens

kog

kano

niku

Jank

u Ba

rlèu

4

VAŠ ŠTOLCERPisma Josipa Štolcera Slavenskog kanoniku Janku Barlèu

KATARINA KOPREK

ISBN: 978-953-6420-33-9

160,

00 k

n

Katarina Koprek VAŠ ŠTOLCER

Pisma Josipa Štolcera Slavenskog kanoniku Janku Barlèu

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBUKatarina Koprek, Vaš Štolcer Pisma Josipa Štolcera Slavenskog kanoniku Janku Barlèu

Biblioteka MonographiaKnjiga IV.

nakladnikSveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet

za nakladnikaMario Cifrak, v. d. dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

povjerenstvo za izdavačku djelatnost katoličkoga bogoslovnog fakulteta sveučilišta u zagrebuNenad Malović, Anto Barišić, Ana Biočić, Nedjeljka s. Valerija Kovač, Vanda Kraft Soić

recenzentimr. art. Eva Kirchmayer Bilić, Zagrebdr. sc. Davor Brđanović, Varaždin

jezična lektura i korekturaViktorija Lijović

prijelom i grafičko oblikovanjeTomislav Košćak

tisakPrintera, Sveta Nedelja

naklada: 200

ovitak:Fotografija J. Štolcera koju je poslao i posvetio kanoniku J. Barlèu. Tekst posvete na poleđini fotografije: Našem Ocu, sviju mladih naših naprednjakag. Janko Barlè-u za najlepši uspomen Josip Štolcer. U Zagrebu dne 4. XI. 922

ISBN: 978-953-6420-33-9

Tiskano u ožujku 2021.

CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001097640.

© Copyright: Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet

Katarina Koprek

VAŠ ŠTOLCERPisma Josipa Štolcera Slavenskog

kanoniku Janku Barlèu

sveučilište u zagrebu • katolički bogoslovni fakultet zagreb, 2021.

5

Kazalo

UVODTko je bio Josip Štolcer?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Janko Barlè – zagrebački kanonik i urednik časopisa Sv. Cecilija . . . . . . . . . 10Korespondencija Štolcer – Barlè . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Od suradnika …Vaš (odani) Štolcer – do sinovske odanosti …odani Tvoj sin Josip Slavenski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

1. IZ SADRŽAJA PISAMA…1.1. Štolcerov život i skladateljski rad u rodnom Čakovcu . . . . . . . . . . . . . . . 17

»Najljepša hvala vama za glazbene novine. Primio sam vaš glazbeni prilog Sv. Cecilije« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17»Vrlo me veseli da u ovem broju imade več mnoge informatie iz glazbenog svieta« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18»Ja sam siguran da bi 'Univerzal edition' A.G. u Wienu zdrage volje primila u štampu Duganove stvari. Jerbo to su ne obična Fuga kako Schülmeisteri učio! Nego nešto drugo, originalno, individualno!« . . . . . . 20»Jer ako su temelji zdravi onda se može zidati do največeg hyper-modernizma bez ikakve anarchie…« . . . . . . . . . . . . . . 21»Von wo kennen wir uns? Ja sem mo rekao da iz Budimpešte…« . . . . . . 22»Javni muzikalni život u Zagrebu –'Veče jugoslavenskih skladatelja' 10. svibnja 1920. godine« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24»Velika snaga spava u Međimurju« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

1.2 Štolcerov studij i skladateljski rad u Pragu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29»Kanim nastaviti moje študije u Pragu ako dobijem stipendiju! Molim zaentereserajte se kod vlade!« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

»A Vi to dobro znajete da ja ne volim, takozvane formalne ljudi sa praznom dušom, radije kuburim nego bi išao knjima molit, da mi konačno nešto obečaju i zaboravio!« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33»Internationale Kammermusik fest – … molim šaljite mi odmah jednu legitimaciju, da sam poslani referent za muzički revie ‚Sv. Cecilija‘« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38»Per aspera ad astra« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

2. ŠTOLCEROVA SIMFONIJSKA OPERA

2.1. Simfonijska opera Stvaranje – De profundis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

2.2. Simfonijska opera Božanstvena religija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46»To djelo je kompromis između staroga i modernog svijetskog nazora, to je pobjeda Kršćanskog nadčovjeka!!! – to je ‚prijelaz‘ i ‚most‘ izmedju filozofije i religije!« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48»Muzika apsolut nova« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

2.3. Simfonijska opera (Božanstvena religija – Stvaranje) – sintezarazličitih umjetničkih izraza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

»NAŠ« JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

Faksimili pisama i razglednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59

Transkripti pisama i razglednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133

Pisma i izvješća Josipa Štolcera za časopis »Sveta Cecilija«. . . . . . . . . . . . . . . . 156

Glazbene kritike i izvješća o Štolcerovim kompozicijama objavljeni u časopisu »Sveta Cecilija«. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181

O autorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

7

Uvod

Ova knjiga, nastala povodom 125. obljetnice rođenja skladatelja Josipa Štolce-ra Slavenskoga (1896. – 1955.), predstavlja javnosti vlastoručna Štolcerova

pisma upućena zagrebačkomu kanoniku Janku Barlèu. Čini se da je njihovo po-znanstvo i prijateljstvo započelo zahvaljujući časopisu Sv. Cecilija. Izravan dokaz te povezanosti je četrdesetak pisama napisanih tijekom deset godina (od svibnja 1919. do svibnja 1929. godine) koja su pronađena na Institutu za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška 38, Zagreb.

Vrijeme nastanka ovih pisama veže se uz, možda najvažnije, stvaralačko raz-doblje skladanja Josipa Štolcera Slavenskoga – vrijeme u kojemu je snagom mlado-sti i žarom prvih sinteza upijao i hrabro provodio one stilske i tehničke odrednice po kojima je tako poseban (iskoraci prema novim sustavima i novoj zvukovnosti!) predstavnik suvremene hrvatske glazbe.1 Manje je poznato da je upravo u tom raz-doblju Štolcer imao vrijednoga prijatelja i pratitelja na svojemu životnom putu – kanonika zagrebačke nadbiskupije i urednika časopisa Sv. Cecilija – Janka Barlèa.

Tko je bio Josip Štolcer?

O Josipu Štolceru Slavenskom, čija je izvornost stvaralačke osobnosti u prvoj po-lovini 20. stoljeća obilježila europsku glazbu i bila priznata na međunarodnome planu, dosad se pisalo relativno mnogo.2 No, Štolcer je prvi hrvatski skladatelj

1 Muzikologinja Eva Sedak, koja je proučavala Slavenskoga, podijelila je stvaralaštvo Slavenskoga na tri faze. I. faza: 1913. – 1926. (Čakovec, Varaždin, Ptuj, Budimpešta, Prag, Zagreb, Pariz). Najpoznatija djela nastala u tom razdoblju su: Nokturno, Prvi gudački kvartet, začetak Drugoga gudačkog kvarteta, tri glasovirske suite, Sonata te skladbe: Violinski koncert, Pesme moje majke i Chaos, Drugi gudački kvartet kao i neki aspekti Religiofonije, iako nastale nakon 1926., u većoj ili manjoj mjeri začete su u prvom razdoblju. II. faza: 1926. – 1939. (Beograd) – Milana Štolcer to vremensko razdoblje stvaranja naziva Balkanski ciklus. III. faza: 1940. – 1955. (Beograd). Preuzeto iz: Maša HRUSTEK-SOBOČAN, Josip Štolcer Slavenski – čakovečki skladateljski genij s beogradskom adresom i svjetskim glasom, u: Iva-na Medić (ur.) Josip Slavenski (1896.-1955.) Povodom 120. godišnjice rođenja kompozitora, Muzikološki institut SANU Beograd, 2017., str. 31.

2 Najveća zasluga za istraživanje glazbe Štolcera Slavenskoga nakon njegove smrti pripada Mirjani Živković, Evi Sedak i Sanji Grujić. Na temelju njihova istraživanja nastalo je nekoliko važnih studija koje i danas predstavljaju ishodište svakog istraživanja glazbe Josipa Štolcera Slavenskoga.

8

katarina koprek • vaš štolcer

suvremenoga izričaja tadašnje europske glazbe – impresionističke zvukovnosti, novosti harmonijskoga jezika, modernoga poimanja boje u instrumentalnoj glaz-bi. Sva su njegova djela doista osobita i vrlo vrijedna te ga čine skladateljem svjet-skoga glasa.

Josip Štolcer rodio se 11. svibnja 1896. godine u Čakovcu. Potekao je iz obitelji običnoga čakovečkog pekara pa je i sam izučio taj zanat. Glazbeni talent naslijedio je od oca, koji ga je naučio čitati note te svirati na citri, i od majke koja mu je prva usadila ljubav prema međimurskoj pjesmi, koju je kasnije pretočio u ciklus pod nazivom «Pjesme moje majke«. Dio tih pjesama nalazimo u različitim inačicama i opsezima u razdoblju od 1913. pa sve do 1940. godine, kada je uobličio konač-ne inačice tih pjesama.3 Štolcerova supruga Milana prisjeća se što joj je govorio o međimurskoj pjesmi: »Vidiš,« tumačio joj je, »stari zoografi i srednjovjekovni slikari uopšte, uslikavali su uvek u svoja dela negde malo prikriveno svoj portret, kao svoj potpis. Moja pesma je moja slika i moj potpis.« Rekao je to poezijom i glazbom za svagda vezan za svoje Međimurje.4

Zahvaljujući dobročiniteljima iz Čakovca i Varaždina Štolcer odlazi na studij glazbe najprije u Budimpeštu (1913. – 1916.), a zatim u Prag (1920. – 1923.). Stu-dij u Pragu, u klasi Vítĕzslava Nováka,5 bilo je za njega dragocjeno iskustvo.

Nakon Prvoga svjetskog rata u Pragu je stasao značajan naraštaj mladih skla-datelja – naraštaj koji je među najtalentiranijim naraštajima hrvatskih umjetnika.6

Osim Štolcera u Pragu je studirao i student glazbe Krsto Odak7 s kojim je ostao

3 Pjesme u različitim inačicama i opsezima od 1913. pa do 1939. godine, iz ciklusa Pjesme moje majke su: 1. Međimorje, kak si lepo zeleno; 2. Tu za repu, tu za len; 3. Imala je majka tri jedine kćerke; 4. Raca plava po Dravi.

4 Milana SLAVENSKI, Josip, Ana Kotevska (ur.), Muzička škola Slavenski i SOKOJ-MIC, Beograd 2006., str. 104. 5 Vítězslav Novák, češki je skladatelj (Kamenice nad Lipou, 5. XII.1870. – Skuteč, 18. VII. 1949.). Učenik

A. Dvořáka, trideset je godina (1909. – 1939.) bio profesorom kompozicije na Konzervatoriju u Pragu (nekolicina hrvatskih skladatelja bili su njegovi studenti!). U početku skladatelj brahmsovske orijenta-cije, pod utjecajem L. Janáčeka priklonio se nacionalnomu smjeru. Skladao je djela za orkestar (simfo-nijska pjesma U Tatrama, Slovačka suita za komorni orkestar, De profundis za orgulje i orkestar, Majska simfonija za soliste, zbor i orkestar), opere (Karlštejn, Lucerna), balete (Signorina Gioventú, Nikotina), zborove i popijevke te komorna i klavirska djela.

6 Usp. Ivanka REBERSKI, Evropski doprinos Ive Režeka: praško-pariška faza (1919. – 1928.). Radovi In-stituta za povijest umjetnosti, 1988. (12 – 13), 315 – 323.

7 Krsto Odak (Siverić, 20. ožujka 1888. – Zagreb, 4. studenog 1965.), hrvatski je skladatelj i glazbeni peda-gog. Prve dane svog školovanja provodi u Sinju, Šibeniku i Makarskoj otkrivajući svoj smisao za glazbu u radu s Ivanom Ocvirkom i Matijašem Melchiarom. Otišavši potom na teološke studije u München, istodobno je studirao kod uvaženoga njemačkog glazbenika svećenika p. Hartmanna. Nakon povratka u domovinu 1913. godine kao svećenik djeluje u Sinju i obližnjemu Otoku. Godine 1919. napušta svoje dotadašnje zanimanje i odlazi na studij glazbe u Prag u klasi uglednoga češkog skladatelja Vítězslava Nováka. Od tada se posve posvećuje glazbi te svoj prvi umjetnički uspjeh postiže već na apsolventskome koncertu kada njegova »Sonata za violinu i glasovir« dobiva prvu nagradu. Nakon povratka u Zagreb

9

Uvod

prijateljem do kraja života. Njima su se pridružili studenti Režek (student slikar-stva)8 i student Grubišić (student medicine). Oni su su zajedno osnovali »hrvatski kvartet« poznat u studentskim krugovima kao GROŠ, što je bio akronim sastav-ljen od prvih slova njihovih prezimena (Grubišić-Režek-Odak-Štolcer).9

Diploma Josipa Slavenskoga u Pragu datirana je 28. lipnja 1923. godine. Na diplomskome koncertu (1923. godine) izveden je njegov Prvi gudački kvartet op. 3. Nakon studija u Pragu Štolcer se vratio u Zagreb i preuzeo mjesto nastavnika teoretskih predmeta na Kraljevskoj muzičkoj akademiji. Zagrebačka sredina, u kojoj je započeo profesionalno djelovati, nije mu bila osobito sklona.10 Odlučio se na odlazak u Beograd 1924. godine prihvativši poziv Jovana Zorka, upravi-telja privatne srednje Muzičke škole u Beogradu. Otada taj grad, osim relativno kratkoga boravka u Parizu, postaje njegovim sjedištem. U Beogradu je zasnovao obitelj i djelovao do smrti (30. studenog 1955.) stvarajući svoja najznačajnija djela.

Vrijeme u kojem se Štolcer školovao obilježava razdoblje stilskoga pluralizma u europskoj glazbi.11 Svojim izvornim i maštovitim djelima postizao je međuna-rodna priznanja i zbog toga se njegov opus stavlja ravnopravno uz bok velikih europskih imena glazbe dvadesetoga stoljeća.

postaje profesorom na Muzičkoj akademiji u kojoj djeluje do umirovljenja 1961. godine. Umro je 4. studenog 1965. g. u 78. godini života i pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.

8 Ivo Režek rodio se u Varaždinu 1898. godine. Godine 1915. upisuje Višu školu za umjetnost i umjetni obrt. Prvu samostalnu izložbu održao je u Varaždinu. U Pragu 1918. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u klasi Vlahe Bukovca. Godine 1924. odlazi u Pariz na Sorbonnu, gdje studira fresko-sli-karstvo. U Zagreb se vraća 1931. godine. Od 1934. do 1938. godine surađivao je kao karikaturist u časopisima Koprive, Kerempuh i Telegram. Ti su časopisi kritizirali društvena događanja zbog čega su često bili cenzurirani. Od 1947. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje ostaje do umirovljenja 1968. godine. Zbog svojih putovanja i školovanja u inozemstvu, iz prve je ruke mogao doživjeti duh Europe u ratnome i poslijeratnome razdoblju te u radovima obraditi i satirično komenti-rati europsku političku situaciju, kao i situaciju u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. U radovima također obrađuju društvene aspekte i kulturnu situaciju, a važna tema su mu i socijalni kontrasti, bijeda i ne-pravda. To suptilno likovno očitovanje i kritičko viđenje epohe kroz prizmu humora, satire i suosjećanja, svrstavaju ga među najangažiranije humaniste hrvatskoga modernog slikarstva.

9 Ivo Režek je napravio i crtež pod naslovom ‚Štolcer komponira‘. Usp. Marijan LIPOVAC, Franjo VONDRAČEK, Češki Hrvati – Hrvatski tragovi u Češkoj, Češka beseda Zagrebačke županije, Hrvatsko-češko društvo Zagreb, 2018., str. 150.

10 Usp. Nebojša TODOROVIĆ, Josip Slavenski u kontekstu srpske i hrvatske muzike između dva svetska rata, u: Ivana Medić (ur.) Josip Slavenski (1896–1955) Povodom 120. godišnjice rođenja kompozitora, Muzikološki institut SANU Beograd, 2017., str.101.

11 Početkom XX. stoljeća supostoje kasni romantizam, impresionizam i ekspresionizam te neo-stilovi (neobarok, neoklasika, neoromantizam), kao i nove kompozicijske tehnike: bitonalost, politonalnost, atonalnost, dodekafonija, serijalnost, traganja za novim izvorima zvuka… a nove tehnike utječu i na novi prilaz glazbenomu folkloru, što se u našoj muzikološkoj literaturi naziva folklorni ekspresionizam. Usp. Sanja GRUJIĆ, Orkestarska dela Josipa Slavenskog, Udruženje kompozitora Srbije, Beograd 1984.

10


Janko Barlè – zagrebački kanonik i urednik časopisa Sv. Cecilija

Janko Barlè, svećenik zagrebačke nadbiskupije, kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog bio je svestrano naobražen čovjek, ugledan istraživač povjesničar i neumoran pisac i promicatelj na polju hrvatske crkvene glazbe. Kao urednik ča-sopisa za crkvenu glazbu Sv. Cecilija12 on je punih 27 godina davao smjer ovomu časopisu, koji je zahvaljujući njegovoj sposobnosti u okupljanju suradnika postao uglednim časopisom laskavih pohvala i priznanja.

Dva se naroda ponose J. Barlèom: Hrvati i Slovenci. I jedni i drugi imaju pra-vo. Baš kao i kod Josipa Štolcera: Hrvati i Srbi! Kamilo Dočkal13 ističe: »Slovenija

12 Sveta Cecilija je časopis za sakralnu glazbu i glasilo Instituta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Časopis Sv. Cecilija izlazio je u tri razdoblja. Prvi broj časopisa Sv. Ce-cilija s podnaslovom »list za pučku crkvenu glasbu i pjevanje« izašao je 1. srpnja 1877. godine. Urednik mu je bio Miroslav Cugšvert, a glazbeni urednik prve dvije godine bio je Ivan Zajc. U prvome broju u 12 je točaka obuhvaćen program časopisa Sv. Cecilija. Program ističe potrebu prikupljanja starih »liepih i pristojnih pjesama« i zajedničko pjevanje vjernika u crkvi. Uz neravnomjerno izlaženje to prvo raz-doblje završava godine 1884. Drugo razdoblje izlaženja obuhvaća razdoblje od 1907. do 1944. godine. Podnaslov je glasio »smotra za promicanje crkvene glazbe« a Sv. Cecilija strukturalno se sastojala od tri glavna dijela: članaka – feljtona – glazbenih priloga. Urednici Sv. Cecilije prve dvije godine bili su Milan Zjalić i Mirko Novak te od 1909. do 1913. godine sam Zjalić. Od 1914. godine urednik postaje Janko Barlè koji to ostaje do svoje smrti 1941. godine. Nakon njega na kratko vrijeme urednikom postaje Ivan Kokot te od 1942. godine Albe Vidaković. Glazbeni urednik od 1907. do 1942. godine bio je Franjo Dugan, a od 1943. godine Albe Vidaković je i urednik lista i glazbenoga priloga. Sv. Cecilija u drugome razdoblju svojega izlaženja zauzima istaknuto mjesto među muzičkim časopisima u Hrvatskoj. Tako du-gogodišnji kontinuitet postojanja, širina interesa i visoki stručni nivo predstavljaju glavna uporišta koja Sv. Ceciliji osiguravaju zavidan položaj i nezaobilaznu vrijednost u hrvatskoj glazbenoj baštini. Godine 1969. ponovo je obnovljen »časopis za duhovnu glazbu« Sv. Cecilija i to kao glasilo Instituta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

13 Kamilo Dočkal bio je svećenik, kulturni djelatnik, povjesničar i violinist (Brodek kraj Prerova, Češka, 30. XII. 1879. – Zagreb, 7. VIII. 1963.). Kao petogodišnjak doselio se s roditeljima u Ivanovčane (dio Bjelovara). Gimnaziju i studij teologije završio u Zagrebu te 1902. godine postao svećenikom. Studij filozofije i teologije nastavlja u Beču kao pitomac »Augustineuma«, doktoriravši 1906. godine iz teolo-gije. Nakon povratka u Hrvatsku obavljao je službe vjeroučitelja u realnoj gimnaziji u Zagrebu (1906. – 1914.), tajnika nadbiskupa A. Bauera i nadstojnika nauka u Bogoslovskome sjemeništu (1914. – 1920.) te njegova rektora (1920. – 1935.). Na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu bio je predavač crkvene povi-jesti (1915. – 1919.), a zatim pastoralnoga bogoslovlja, homiletike i katehetike (1919. – 1921.). Godine 1920. imenovan je kanonikom. Sudjelovao je u unionističkome pokretu i na njegovim kongresima u Velehradu (Moravska). Napisao je više knjiga i rasprava u kojima prikazuje nastojanja i rezultate rada oko jedinstva među kršćanima. Više od desetljeća istraživao je povijest pavlina u Hrvatskoj. Skupio je dostupnu arhivsku građu i napisao povijest svih negdašnjih pavlinskih samostana u Hrvatskoj u tri sves-ka pod naslovom Građa za povijest pavlinskih samostana u Hrvatskoj. Dočkal se također bavio glazbom. Violinu je učio kod J. Leušteka i V. Humla u Zagrebu. Bio je članom Društvenoga orkestra HGZ, a od 1929. godine i članom njegova ravnateljstva. Bavio se i komornom glazbom, a u Hrvatskome katoličkom kasinu, gdje je bio predsjednikom, osnovao je gudački orkestar, priređivao glazbene zabave i sam nastu-pao. Skupljao je gudaća glazbala; pisao je kritike i druge priloge s područja glazbe u časopisima Hrvatska (1912. – 1913.), Novine (1918.), Hrvatska straža (1938.) i Sv. Cecilija.

11

Uvod

mu je dala život, a Hrvatska veliko polje rada i vječno počivalište.«14 Iste riječi možemo primijeniti za Štolcera: Hrvatska mu je dala život a Srbija veliko polje rada i vječno počivalište!

Janko Barlè rodio se u Budanju 12. ožujka 1869. godine kod Vipave, a umro je u Zagrebu 18. veljače 1941. godine.15 Bogoslovne nauke završio je u Zagrebu, gdje je i postao kanonikom zagrebačkog prvostolnog kaptola i ravnateljem nadbiskup-ske pisarnice na Kaptolu. Bio je i član ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda. Život je posvetio zagrebačkoj nadbiskupiji i istraživanju hrvatske glazbene pro-šlosti.16 Kao dugogodišnji predsjednik Cecilijanskoga društva, zajedno sa svojim stalnim potpredsjednikom Franjom Duganom, postavio je temelje cecilijanskoga pokreta.17 U časopisu Sv. Cecilija, objavio je niz članaka i bilježaka o osobama, događajima i djelima naših glazbenika, dotada većinom nepoznatih.18

Napisao je iscrpne članke o Cithari octochordi i o Pavlinskoj pjesmarici iz 1644. godine.19

Zaslugom Barlèa i Franje Dugana, urednika glazbenih priloga, u časopi-su Sv. Cecilija objavljene su mnoge važne studije, dragocjeni prilozi iz hrvat-ske glazbene prošlosti i brojne vijesti iz svih naših krajeva i stranih zemalja, o svim glazbenim gibanjima i najnovijim postignućima.20 Časopis Sv. Ceci-

14 Usp. Kamilo DOČKAL, Msgr. Janko Barlè – nacrt života, Sv. Cecilija, 1941., sv. 1 – 2, god. XXXV., str. 5. – 12.

15 Godine 2019. obilježena je prigodnim simpozijem 150. obljetnica rođenja Janka Barlèa. Ove godine (2021.) navršava se 80. obljetnica njegove smrti.

16 Usp. Stjepan KOŽUL, Janko Barlè - zagrebački kanonik (1916. – 1941.), Sv. Cecilija, vol. 89, br. 3 – 4, 2019., str. 25. – 34.

17 Cecilijanski pokret (nazvan tako po sv. Ceciliji, zaštitnici glazbe), organizirani je pokret za obnovu katoličke crkvene glazbe, koji je započeo u XIX. st., a proširio se otprilike 1870. – 1920. godine osnivan-jem cecilijanskih društava (prvo je osnovano 1868. godine u Bambergu). Ta društva postaju pokretači i nositelji obnove u europskim i američkim zemljama. Cilj je pokreta pročišćavanje i poboljšanje crkvene glazbe prema liturgijskim, povijesnim i estetičkim mjerilima Katoličke crkve. U Hrvatskoj je organizirani pokret započeo 1907. godine stalnim izlaženje Sv. Cecilije, časopisa za promicanje cecilijanske reforme, te utemeljenjem Cecilijanskoga društva u Zagrebu i zatim mnogobrojnih podružnica u hrvatskim župama. Pokretu su se priključili mnogi hrvatski skladatelji, orguljaši, zborovođe, a težište je djelatnosti postavljeno na nacionalne osnove, potiskivanje tuđinskih skladbi i stvaranje nabožnih popijevaka u narodnome duhu.

18 Usp. Sanja MAJER-BOBETKO, Značenje i mjesto Janka Barlèa u Hrvatskoj glazbenoj historiografiji, Sv. Cecilija, vol. 90, br. 1 – 2, 2020., str. 21. – 30.

19 Usp. Janko BARLÈ, Pavlinska pjesmarica iz god. 1644., Sv. Cecilija, 10 (1916.) 1, 18 – 20; 2, 49 – 51; 3, 77 – 79; 4, 108 – 110; 5, 150 – 153; 6, 177 – 180; 11 (1917.) 1, 8 – 10; 2, 45 – 49; 3, 88 – 90; 4, 122 – 126; 5, 158 – 160; 6, 191 – 195. Kao dio cjelovita Pavlinskog zbornika (što je i Barlè naveo) suvremeno kritičko izdanje ove pjesmarice objavljeno je 1991. godine u izdanju HAZU-a u Zagrebu (ur. Milan Moguš i Lovro Županović). Sastoji se od pretiska (1. sv.) i transkripcije, komentara i popratnih studija Koraljke Kos, Antuna Šojata i Vladimira Zagorca (2. sv.).

20 Usp. Sanja MAJER-BOBETKO, Hrvatski glazbeni časopisi 1903 – 1945, ARMUD6 50/1 – 2 (2019.) 387. – 388.

12


lija prati recenzije glazbene literature, ali i sve događaje na polju svjetovne glazbe.21

Osobito je važno da je urednik Janko Barlè uspio privući na suradnju ne samo hrvatske nego i slovenske i srpske pisce/glazbenike i književnike. Prema pisano-me svjedočanstvu Milovana Gavazzia22 gotovo se svake nedjelje, odnosno svake druge nedjelje u njegovoj kuriji na Kaptolu 1 tijekom mnogo godina okupljala skupina poznatih osoba iz svijeta kulture i glazbe: »Među prvima i neizostavnima tu je bio Franjo Dugan, pa Božidar Širola, Juro Tkalčić i Ćiril Ličar, Lujo Šafra-nek-Kavić, tada još mladi Josip Štolcer, Nikola Faller, o. Kamilo Kolb pa dalje Dra-gutin Domjanić, Milan Ogrizović, Vladimir Tkalčić. (…) Uz čašice vina iz Bar-lèova vinograda razvezali su se razgovori, pitanja i odgovori, kritičke primjedbe i diskusije, slobodno i nevezano, a ipak vrlo često kao odraz tadašnjih kulturnih zbivanja, djelatnosti i pobuda, koncerata, publikacija itd. u Zagrebu i Hrvatskoj uopće, pa i u ostaloj tadašnjoj Jugoslaviji i inozemstvu. (…) Ali je zato Sveta Ce-cilija bila stalno na dnevnom redu: pobude Janka Barlèa suradnicima, traženje novih suradnika i briga za prođu Svete Cecilije. Tu je vladao, moglo bi se reći, bez-izuzetno nepomućen sklad svih nazočnih, sklapala se pače pobratimstva pa sam i sam – premda kudikamo mlađi od Janka Barlèa imao čast da zaželi i sa mnom pobratimstvo, koje sam kao blago pazio sve vrijeme povezano s odanim pošto-vanjem prema njegovoj izuzetnoj ličnosti. Takve su mi veze s njim omogućile da sam od njega primao dragocjene primjerke Cithare octochorde, sva tri izdanja, da ih mogu dugo proučavati, ispoređivati im i ocjenjivati melodijsku i tekstovnu građu i za Sv. Ceciliju napisati što se u ono vrijeme moglo pouzdanije dokučiti, napose o primijenjenim napjevima svjetovnih narodnih popjevaka u izdanjima Cithare octochorde. Slično sam iz njegovih ruku primio za proučavanje i rukopisni svezak Kuhačevih nabožnih narodnih popjevaka. A tako je msgr. Janko Barlè i svakome dobronamjernom uvijek spremno pomagao – pače i materijalno…«23

21 Usp. Rozina PALIĆ-JELAVIĆ, Janko Barlè kao glazbeni kritičar s osobitim osvrtom na njegove priloge u Sv. Ceciliji, Sv. Cecilija, vol. 90, br. 1 – 2, 2020., str. 8. – 21.

22 Milovan Gavazzi, hrvatski je etnolog (Gospić, 18. III. 1895. – Zagreb, 20. I. 1992.). Studirao je filozofiju i kroatistiku povezanu sa slavistikom u Zagrebu i Pragu, a doktorirao je 1919. godine. Bio je kustos u Etnografskome muzeju u Zagrebu 1922. – 1927., a 1939. – 1941. i njegov ravnatelj. Od 1927. godine do umirovljenja 1965. godine bio je profesorom na Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Postavio je temelje etnološkomu znanstvenom radu u Hrvatskoj te odgojio mnoge naraštaje hrvatskih etnologa.

23 Usp. Milovan GAVAZZI, Spomeni na družbu Janka Barlèa, Sv. Cecilija LII, 1982., 2, 35.

13

Uvod

Korespondencija Štolcer – Barlè

O korespondenciji Josipa Štolcera Slavenskog s Jankom Barlèom saznajemo iz članka koji je napisao Kamilo Dočkal, svećenik, povjesničar i violinist u časopisu Sv. Cecilija nakon smrti Janka Barlèa pod naslovom »Iz korespondencije msgra Janka Barlè-a.«24 Dočkal piše da velik dio Barlèove korespondencije čine pisma kulturnih radnika svih struka, iz Hrvatske i inozemstva, koji su trebali savjet ili pomoć Janka Barlèa u svojemu znanstvenom radu ili koji su ga molili za suradnju. Mnoštvo pisama Barlè je izmijenio s pretplatnicima Sv. Cecilije. O tome svjedoči velik broj pisama pronađenih nakon njegove smrti.25 Tu su se nalazila i prijateljska pisma primljena od glazbenika Miroslava Schlicka, Nikole Fallera i Jure Tkalčića.

Msgr. Barlè dio svoje korespondencije počeo je sortirati u fascikle abecednim redom, a preostali je dio Dočkal poredao po godinama i pohranio u knjižnici Di-jecezanskoga muzeja Zagrebačke nadbiskupije. 26

Dva su fascikla sortirana pod naslovom:»Štolcer Josip, kompozitor. Čakovac« i »Štolcer Slavenski Josip, kompozitor. Beograd« Barlèove korespondencije prona-đena na Institutu za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vlaška 38.

U fasciklu »Štolcer Josip, kompozitor. Čakovac« pronađeno je prilično mnogo pisama, razglednica i dopisnica (u razdoblju 1919. – 1924. godine) koje je Štolcer msgr. Barlèu uputio iz Čakovca, sa studija u Pragu, iz Salzburga, Lipika i Beča. U fasciklu »Štolcer Slavenski Josip, kompozitor. Beograd« nalaze se dvije dopisnice iz 1924. godine, jedna poslana iz Čakovca, a druga iz Beograda, zatim dvije do-pisnice iz 1925. godine, također jedna iz Čakovca, a druga iz Beograda, Štolcero-vo osobno prijateljsko pismo iz 1927. godine iz Beograda te kraće pismo iz 1928.

24 Kamilo DOČKAL, Iz korespondencije msgra Janka Barlè-a, Sv. Cecilija 1942., sv. 3 – 4, str. 108. – 114.25 Kamilo Dočkal navodi imena suradnika, čiji listovi postoje u ostavštini: Robert Aleksander, Wien; Oskar

Dev, skladatelj, Maribor, Slovenija; msgr. dr. Frane Bulić, ravnatelj arheološkoga muzeja, Split; vlad. R. Đorđević, profesor, Beograd, Srbija; Oskar Drinkwelder, benediktinac, St. Otilien, Njemačka; Vladoje Dukat, profesor, Zagreb; dr. Milovan Gavazzi, profesor, Zagreb; dr. Antun Goglia, banski savjetnik, Za-greb; Ludvik Kuba, glazbeni pisac, skladatelj i slikar, Prag, Češka; Franjo Medricky, profesor i skladatelj, Sisak; Viktor Novak, profesor, Beograd, Srbija; Josip Milaković, profesor, Sarajevo, Bosna i Hercegovina; o. Milan Pavelić D. I., Senj (kasnije Zagreb); S. Orlov, profesor, Prag, Češka; Ladislav Pleteš, činovnik, Zagreb; Stanislav Prepek, učitelj i skladatelj, Petrovaradin, Srbija; o. Bernardin Sokol, franjevac, Klos-terneuburg (kasnije Zagreb i otok Badija); dr. Iv. Ev. Šarić, nadbiskup, Sarajevo, Bosna i Hercegovina; Rudolf Taclik, skladatelj, Karlovac; Ivan vitez Trnski, pisac, Zagreb; Josip Vlach-Vruticky, skladatelj, Dubrovnik; o. Antonin Zaininović, dominikanac, Dubrovnik; Milan Zjalić, župnik, Samobor; Franjo Zidovec, učitelj, Đurđevac. Usp. Kamilo DOČKAL, Msgr. Janko Barle – nacrt života, Sv. Cecilija 1941. sv. 1 – 2, god. XXXV., str. 5. – 12.

26 Usp. Kamilo DOČKAL, Iz korespondencije msgra Janka Barlè-a, Sv. Cecilija 1942., sv. 3 – 4, str. 108. – 114.

14


godine i dopisnica iz 1929. godine koje je napisala Štolcerova supruga Milana, Štol-cer supotpisao.

O Barlèovoj korespondeciji sa Štolcerom piše i u časopisu Sv. Cecilija dr. Mi-lovan Gavazzi u članku Spomeni na družbu Janka Barlèa, u kojemu čitamo:

»A tako je msgr. Janko Barlè i svakome dobronamjernom uvijek spremno po-magao – pače i materijalno (kako se npr. sada pokazuje iz nađenoga dopisivanja s Josipom Štolcerom-Slavenskim, kada se nalazio u nevoljama, napose nakon od-laska iz Zagreba).«27

Nažalost, u fasciklu u kojem bi trebala biti Štolcerova korespondencija nakon odlaska iz Zagreba u Beograd (1924.) nismo pronašli veći broj pisama osim već spomenutih.

27 Milovan GAVAZZI, Spomeni na družbu Janka Barlea, Sv. Cecilija LII, 1982., 2, str. 35.

15

Uvod

Od suradnika …Vaš (odani) Štolcer – do sinovske odanosti …odani Tvoj sin Josip Slavenski

U svakoj korespondenciji između osoba koje ih izmjenjuju moguće je iz formula-ičnoga pozdrava na početku i na kraju pisma vidjeti u kakvoj su osobnoj relaciji oni koji se dopisuju. U slučaju korespondencije Štolcer – Barle obična kurtoazna suradnja u časopisu sv. Cecilije protegla se u iskreno prijateljsko komuniciranje.

Štolcer na početku pisma Barlèa oslovljava titulom crkvenoga dostojanstve-nika Prečasni Gospodine, a uz ime pošiljatelja na kraju pisma stavlja posvojnu za-mjenicu Vaš Štolcer ili Vaš odani Štolcer! Posvojna zamjenica Vaš, ponekad pisana i malim slovom (vaš) bila je motiv za naslov knjige o Štolceru kao skladatelju kojega određuje izvornost i pripadanje glazbenog izričaja svima bez isključivosti mogućih nacionalnih obojenosti (Hrvatska - koja mu je dala život! i Srbija koja mu je pružila veliko područje rada!).

Barlè je zasigurno Štolceru pružao značajnu podršku koja mu je bila jako bit-na, pogotovo u stresnome razdoblju njegova života. U Barlèu je pronašao prijatelja prema kojemu je gajio bezgranično poštovanje, iskrenost i povjerenje i kojega na-posljetku oslovljava: Dragi moj Oče, a u znak svoje privrženosti potpisuje se: odani Tvoj sin Josip Slavenski. O takvim odnosima svjedoči vrlo osobno/intimno Štol-cerovo pismo (o važnim životnim odlukama!) koje nam daje prepoznati znakove međusobne povezanosti, povjerenja, prijateljstva, poštovanja i sinovske odanosti.

Beograd, 29. V. 1927.Dragi moj Oče!Smatram dužnošću, da ti javljam kao svome drugome Ocu, da sam konačno

ipak pronašao jednog vrednog druga za ceo moj život, nakon tolikih traženja sa Diogenovom svetiljkom!

Oženit ću se, to jest oženio sam se! Moja žena se zove: Milana Ilić, profesorica II. ženske gimnazije u Beogradu, nakon svršene studije u Engleskoj i u Americi (go-vori engleski, francuski nemački nešto taljanski). Njen otac Radoje Ilić čuven »Čika Rado« professor gimnazije (historije) u penziji!

Pravi srpski tip starih vojvoda! Ona je visoka vrlo lepog stasa i profila, tri go-dine mladja od mene i mešavina je srpske-arnanske krvi, dakle prava markantna balkanska lepotica žarkih i veselih očiju, i neobične duhovne svežine!

Naša ljubav je ogromna, i čista i mi se fantastično volimo i volit ćemo se do smrti!!

Ja sam svršio svoju 31 godinu napisavši 11 velikih opusa (negovoreći o vrlo mnogim ostalim manjim delima). Doživio sam pomoću njih svetsku slavu koja se

16


dan na dan širi i učvrsti po celome svetu, svestan svoje snage i odgovornosti prema čovečanstvu! Dakle veruj mi dragi Oče, da sam zaista dobro promislio ovaj svoj važan korak u životu! Netrebate se bojati da ću se zanemariti! Ona ćeme čuvati kao kakvu čudnovatu biljku a ja ću bezbrižno stvarati velika dela! Jer želim da se sasvim povučem od celog sveta! Ja sam duboko ubeđen da Vi ćete svi nju zavoleti kao i ja i bit će ponos našeg društva! Naša ženidba neće biti obična kao ostale, i mi ćemo zajedno uzeti intenzivno učešće u duhovnom Životu!

Što se tiče vere, ona je pravoslavna a ja ostao Katolik! Zasada na početku ima-demo samo još jednu veliku brigu a to jeste da nemamo dovoljno para, da si kupimo ono najpotrebnije.

Nadam se da ću naći mecene koji ću shvatiti situaciju i ću me pomoći samo sada na početku, (Kao mebl, stan itd.) Ja bih te molio, da upozoriš svoje znance (one vrlo bogate) na tu tešku situaciju, i ja se nadam da još imam štovatelja i među njima, jer ja sa svojom dosadanjim kulturnim radom sam to i zaista zaslužio! I to će i njima služiti na čast! Mrzim milosti, i zato budi oprezan! Neka se to uzme kao i uvek: kao svadbeni poklon. Oko 5-6 jula (javit ću tačno) putujem s njom kući k mojima i tom prilikom ću te potražiti kao i ostale moje prijatelje i štovatelje! Dakle dovidjenja uz najlepši pozdrav tebi, g. Nadbiskupu i svima tvojima pajdašima,

odani Tvoj sinJosip Slavenski

17

1. Iz sadržaja pisama…

Pisma Josipa Štolcera kanoniku Janku Barlèu otkrivaju nam važne poznate ali i nepoznate podatke iz njegova burnoga osobnog i skladateljskog života. U pr-

vome dijelu ove studije predstavit ćemo važne momente iz Štolcerova života i rada u Čakovcu i studija u Pragu. U njegovim pismima kanoniku Barlèu vidljiva su Štolcerova razmišljanja o glazbi kao i o skladateljskome opusu u kojemu se prepo-znaju naznake inovativnih iskoraka prema novim sustavima i novoj zvukovnosti, kao i vlastite prosudbe svojih djela. Tematski naslovi unutar studije preuzeti su iz pisama Štolcerovoga čakovečkoga govora kao moto za tematiku na koju se odnosi.

U drugome dijelu studije predstavit ćemo iz pera samoga autora do sada ne-poznate skice, zamisao i tumačenje simfonijske opere s naslovom Božanstvena religija. U planiranu simfonijsku operu – istina, nikada ostvarenu, koja je prema njegovu zapisu trebala biti najveće djelo cijele svjetske literature i muzike!!!, – strast i znatiželja vodile su ga u neistražene nebeske visine Svemira, boje i zvuka – do sinteze različitih umjetničkih izraza!

1.1. Štolcerov život i skladateljski rad u rodnome Čakovcu

»Najljepša hvala vama za glazbene novine. Primio sam vaš glazbeni prilog Sv. Cecilije«

Štolcerova veza s Jankom Barlèom započela je 1919. godine zahvaljujući časopisu Sv. Cecilija. Uredniku Sv. Cecilije Janku Barlèu bilo je, naime, u cilju mobilizirati što veći broj pretplatnika, čitatelja, suradnika i skladatelja. Među njima se našao i Josip Štolcer, čakovečki pekar, koji je studij glazbe 1916. godine završio u Budim-pešti. O tome svjedoče prva Štolcerova pisma u kojima zahvaljuje za časopis i traži glazbene priloge iz prethodnih godina časopisa.

»Primio sam vaš glazbeni prilog sv. Cecilije od godine 1916, 1918, 1919. Najlepša hvala vama! Nisam mogao svotu poslati za godinu 1916; 1918. jerbo nije došlo pouzeče i tako ja neznajem šta sem dužen vama. Molim vas čim prije slati račun i također godinu 1917. (Čakovec, 13. 12. 1919.)

181

Literatura

BARLÈ, Janko (1920): Josip Štolcer, Sv. Cecilija, 14, sv. 4, str. 85.- 87.

BINGULAC, Petar (1988): Napisi o muzici, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd

BRALOVIĆ, Miloš (2019): Josip Slavenski:beleške, skice, crteži, u: Veselinović Mirjana, Atanasovski Srđan, Sovtić Nemanja (urr.) Jugoslovenska ideja i/o muzici Muzikološko društvo Srbije, Matica srpska, str. 154. -167.

ĆIRIĆ, Sonja (2005): Godišnjice - 50 godina od smrti Josipa Slavenskog: Istina zvuka VREME 775, 10. novembar 2005.

DOČKAL, Kamilo (1941): Msgr. Janko Barlè – nacrt života, Sv. Cecilija, sv. 1-2, str. 5.-12.

DOČKAL, Kamilo (1942): Iz korespondencije msgra Janka Barlè-a, Sv. Cecilija, sv. 3.- 4., str. 108.-114.

DOLINER, Gorana (2004): Josip Štolcer Slavenski (1896.-1955.), Sonata religiosa za violinu i orgulje (1919.-1925.), u: Sedak Eva (ur.), Između moderne i avan-garde. Hrvatska glazba 1910.-1960., Zagreb, HMD, str. 245.- 251.

FIŠER, Ernest (1984): Uz 95-obljetnicu rođenja i 5-obljetnicu smrti pjesnika Zvonka Milkovića Varaždinske vijesti, 1984., br. 6., str. 7

FLAMMARION, Camille (1918): Propast svijeta, Hrvatsko prirodoslovno druš-tvo, Zagreb.

GAVAZZI, Milovan (1982): Spomeni na družbu Janka Barlèa, Sv. Cecilija LII, 2, str. 35.

GOLOB, Antun (2019): Varaždinski Čakovčanin Josip ŠtoIcer – Slavenski, Varaž-dinske vijesti, 9. srpnja 2019. / LXXIII str. 45.

GRUJIĆ, Sanja (1983): Veze J. Slavenskog sa zenitističkim pokretom dvadesetih godina. Međumurje, Čakovec, No. 4, str. 53.-60.

GRUJIĆ, Sanja (1984): Orkestarska muzika Josipa Slavenskog, Udruženje kompo-zitora Srbije, Beograd

182


GRUJIĆ, Sanja (1984): Uloga folklora u orkestarskim delima J. Slavensko, Zvuk, Sarajevo, br. 2, str. 10.-14.

HRANILOVIĆ, Vladimir (1922): Kako živi naš prvi muzičar u Pragu? – Krajnje siromaštvo. – Muzičar prehranjuje se pekarskim zanatom! – Kod Josipa Štol-cera. Novosti br. 38 . Nedjelja, 29. siječnja 1922. str. 6.

HRUSTEK SOBOČAN, Maša (2016): ‚Vrag vas skeljil Međimurci, idemo pljesat!‘ Izložba povodom 120. godišnjice rođenja Josipa Štolcera Slavenskog (1896. Čakovec – 1955. Beograd), Čakovec, Muzej Međimurja Čakovec.

HRUSTEK-SOBOČAN, Maša (2017): Josip Štolcer Slavenski – čakovečki sklada-teljski genij s beogradskom adresom i svjetskim glasom, u: Medić Ivana (ur.) Josip Slavenski (1896–1955) Povodom 120. godišnjice rođenja kompozitora Muzikološki institut SANU Beograd, str. 21.- 49.

JEŽ, Ivančica (2016): Dr. Pero Magdić i razvoj 'modernoga pravaštva' u Varaždinu (1895. – 1905.), Časopis za suvremenu povijest, vol.48, br. 2, str. 495.-530.

JUKIĆ, Tisa (2019): Od autodidaktike do elektronike: paralele između Josipa Sla-venskog i Edgara Vareza, u: Srpski kompozitori, Poetike–October 11, 2019.

JURKIĆ-SVIBEN, Tamara (2016): Glazbenici židovskoga podrijetla u sjevernoj Hrvatskoj od 1815. do 1941. godine (doktorski rad) Zagreb

KOS, Koraljka (1976): Začeci nove hrvatske muzike, Arti musices, 7/1976, str. 25‒38

KOTEVSKA, Ana (2017): Dis/continuum – Slavenski na kraju XX i početkom XXI veka, u: Medić Ivana (ur.), Josip Slavenski (1896-1955). Povodom 120. godišnjice rođenja kompozitora, Beograd: Muzikološki institut SANU, str. 124.-135.

KOŽUL, Stjepan (2019): Janko Barle -– zagrebački kanonik (1916. - † 1941.). Sve-ta Cecilija, vol. 89, br. 3-4, str. 25.- 34.

LESAR, Vedran (2019): Josip Štolcer Slavenski u potrazi za 'pratonom' (diplomski rad) Zagreb

LIPOVA, Marijan, VONDRAČEK, Franjo (2018): Češki Hrvati – Hrvatski tra-govi u Češkoj, Češka beseda Zagrebačke županije, Hrvatsko-češko društvo Zagreb

MAJER-BOBETKO, Sanja (2020): Značenje i mjesto Janka Barlèa u Hrvatskoj glazbenoj historiografiji, Sveta Cecilija, vol. 90, br. 1-2, str. 21.-30.

183

Literatura

MAJER-BOBETKO, Sanja (2019): Hrvatski glazbeni časopisi 1903-1945, AR-MUD6 50/1-2., str. 387.- 388.

MAJER-BOBETKO, Sanja (1999): Glazbeni kritičar Nikola Polić, Croatica Prinosi proučavanju hrvatske književnosti, 28/29, 47/48., str. 147.-157.

MIDŽIĆ, Seadeta (1967): Klavirska muzika Josipa Slavenskog, (diplomski rad) Zagreb

MIKIĆ, Vesna (2006): U potrazi za novim zvukom – Josip Slavenski: ‚Muzika u prirodnom tonskom sistemu‘ (1937), u: Živković, Mirjana (ur.), Josip Slaven-ski i njegovo doba: zbornik sa naučnog skupa povodom 50 godina kompozito-rove smrti, Beograd: SOKOJ-MIC, str. 150.-156.

MIKIĆ, Vesna (2009): Zenitism: A Possible View on the Avant-garde Retreats of the Solitary Modernist Poetics of Josip Slavenski, New Sound, 2/34, str. 76.- 85.

PALIĆ-JELAVIĆ, Rozina (2020): Janko Barlè kao glazbeni kritičar s osobitim osvrtom na njegove priloge u Sv. Ceciliji, Sveta Cecilija, vol. 90, br. 1-2, str. 8. - 21.

PERIČIĆ, Vlastimir (1984): Josip Slavenski i njegova Astroakustika, Zvuk, Sara-jevo, br. 4, str. 5.–14.

REBERSKI, Ivanka (1988): Evropski doprinos Ive Režeka: praško-pariška faza (1919. - 1928.). Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (12-13), str. 315.-323.

SAMSON, Jim (2017): Srbo-Hrvat: Ko poseduje Slavenskog?, u: Medić, Ivana (ur.), Josip Slavenski (1896-1955). Povodom 120. godišnjice rođenja kompozi-tora, Muzikološki institut SANU, Beograd, str. 136.-143.

SEDAK, Eva (1963): Komorna muzika Josipa Slavenskog, diplomski rad pohranjen u knjižnici Muzičke akademije u Zagrebu.

SEDAK, Eva (1984): Josip Štolcer Slavenski. Skladatelj prijelaza, sv. 1, Muzički in-formativni centar & Muzikološki zavod, Zagreb

SEDAK, Eva (1984a): Josip Štolcer Slavenski. Skladatelj prijelaza, sv. 2, Muzički informativni centar & Muzikološki zavod, Zagreb

SLAVENSKI, Milana (2006): Josip. Kotevska Ana (ur.) Muzička škola Slavenski i SOKOJ- -MIC, Beograd

SUBOTIĆ, Irina (2009): Two Self-Portraits of Josip Slavenski, New Sound - Inter-national Magazine for Music, (33), str. 81.- 94.

184


ŠPIRIĆ BEARD, Danijela (2017): Ozvučavanje zenitizma: modernost, Balkan i Slavenski, u: Ivana Medić (ur.) Josip Slavenski (1896–1955) Povodom 120. godišnjice rođenja kompozitora, Muzikološki institut SANU, Beograd, str. 50.- 63.

VARGA, Ladislav (2016): Josip Štolcer Slavenski. Povodom 120. obljetnice rođenja, Ladislav Varga, Čakovec

ZGRABLIĆ, Daniela (2020): Slavko Zlatić: Hrvatski skladatelji u ciklusu radijskih emisija »Razvoj muzike jugoslavenskih naroda od početaka do danas« (završ-ni rad) Muzička akademija Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Pula

ŽIVKOVIĆ, Mirjana (2006) Jugoslovenstvo Josipa Slavenskog, u: Živković Mir-jana (ur.) Josip Slavenski i njegovo doba, SOKOJ-MICM, Beograd, 13.- 26.

ŽIVKOVIĆ, Mirjana (2014): Harmonski jezik Josipa Slavenskog, u: Živković Mir-jana (ur.), Interakcija muzike i vremena, zbirka tekstova, Fakultet muzičke umetnosti, Beograd, 79.-108.

ŽUPANOVIĆ, Lovro (1980): U društvu najvećih… Josipu Štolceru Slavenskom o 25. obljetnici smrti (Čakovec 11. 5. 1896. – Beograd 20. 11. 1955.) Sv. Cecilija L. 4, str. 95.

185

O autorici

Katarina Koprek, nakon završene srednje glazbene škole »Vatroslav Lisinski« u Zagrebu, pohađala je i diplomirala studij glazbe na Institutu za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Sveučilišta u Za-grebu te studij kršćanske duhovnosti na Institutu za kršćansku duhovnost istoga fakulteta. Studij glazbe nastavlja u Rimu na »Pontificium Institutum Musicae Sa-crae« (PIMS) gdje je 2000. godine postigla magisterij, a 2002. godine i doktorat znanosti.

U zvanju redovite profesorice, trenutno u službi Predstojnice Instituta za crkvenu glazbu KBF-a, predaje kolegije: Interpretacija gregorijanskog korala, Opća teorija gregorijanskog korala i Semiologija. Vanjski je suradnik na Učitelj-skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavila je knjige Semio-modalita grego-riana; Snaga pjevane Riječi. Paleografsko-semiološke prosudbe srednjovjekovnih gregorijanskih napjeva; Modaliteti gregorijanskih napjeva. Povijesni pregled i inter-pretacijske mogućnosti, te mnoge radove iz područja crkvene glazbe, paleografije i semiologije gregorijanskih napjeva u domaćim i stranim časopisima.

MONOGRAPHIAKATOLIČKOGA BOGOSLOVNOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

I.danijel tolvajčić

Suvremena analitička filozofija religije. Glavni pravci i autori

II.nenad malović

Mišljenje i djelovanje. O znanju, društvu i vrijednostima

III.iva mršić felbar

Utjelovljenje u kristologiji Johna Hicka. Kritička analiza

IV.katarina koprek

Vaš ŠtolcerPisma Josipa Štolcera Slavenskog kanoniku Janku Barlèu

KA

TAR

INA

KO

PREK

• V

AŠ

ŠTO

LCER

– P

ism

a Jo

sipa

Štol

cera

Sla

vens

kog

kano

niku

Jank

u Ba

rlèu

4

VAŠ ŠTOLCERPisma Josipa Štolcera Slavenskog kanoniku Janku Barlèu

KATARINA KOPREK

ISBN: 978-953-6420-33-9

160,

00 k

n

Documents

KATARINA KOPREK VAŠ ŠTOLCER