MALE CRKVICE SLOBODNIH OBLIKAmalo ih je sauvano: sv. Kri i sv.
Nikola u Ninu sv. Petar u Priku kod Omia sv. Juraj u Rovanjskoj
blizu Jasenica sv. Nikola kod Selaca sv. Mihajlo kod Stona sv.
Petar i sv. Lovro u Zadru sv. Barbara u Trogiru sv. Nikola u Splitu
sv. Nikola u Dubrovniku
-
cjelovite i vezane uz osobu ili dogaaj: sv. Kri u Ninu (upan
Godeslav o.800.g. nakon pokrtenja) sv. Petar u Priku (kralj Slavac
1074.-75. u pratnji bana Petra i upana Zarube presudio spor o
zemlji izmeu Tugarana i splitskog odlinika Petra Crnoga) sv.
Mihajlo u Stonu (zetski kralj podigao izm. 1077. i 1150., prikazan
je u afresku s krunom istom kao na splitskoj kristionici)
-
crkvice iz doba hrv. narodnih vladara u Dalmaciji, 9.-11.st.
predromanika, tj. umjetnost seobe naroda smjetene u periferiji,
lokalnog dalmatinsko-hrvatskog porijekla slobodnih originalnih
oblika, neovisno o istonim i zapadnim utjecajima, te neovisno od
monumentalne gradnje istog prostora (slina situacija u Kataloniji,
ekoj) ne nalazimo analogije u crkvenoj arhitekturi drugih zemalja
raznoliki slobodni tlocrti (u Europi vlada 3-brodna uzdu.
bazilika), svodovi i kupolice (u Europi presvoeni drveni strop),
male dimenzije (omoguuju svod)
-
-
primitivna tehnika gradnje, nepravilni mali krevi spojeni i
uravnoteeni obilatom bukom, nepravilne linije, netonost
konstrukcije esto se koriste rimske i starokranske ruevine, osobito
stupovi i glavice (sv. Barbara u Trogiru, sv. Petar u Zadru)
rijetki i jednostavni detalji unutarnji i vanjski zidovi ravni
ili ralanjeni lezenama stupovi esto bez baza
est je jednostavan 1-brodni tip, tendencija ka centralnoj shemi
(kupolica) no ni ovdje nema jednolinosti est je i esterolist: sv.
Trojica u ST, sv. Marija u TR, sv. Urula u ZD; etverolist: sv.
Nikola i sv. Kri u Ninu, sv. Vid u ZD; trolist: u Glavotoku na
Krku
-
longitudinalne 3-brodne graevine bazilikalnog tipa: sv. Marta u
Biaima, crkva u Koljanima kod Vrlike, sv. Marija od Otoka u Solinu,
sv. Barbara u TR, sv. Nedjelja u ZD
HRV. STARINSKO DRUTVO I BIHA
-
1889.g. osnovano Hrv. starinsko drutvo u Kninu, 1894. Biha u
Splitu istrauju stare pisce, povelje i sl, te vre iskopavanja
(Lopuka glavica, sv. Luka na Uzdolju kod KN, sv. Petar u Riinicama,
sv. Petar u Gradini, sv. Marija od Otoka u Solinu, sv. Marta u
Biaima, crkva u Koljanima kod Vrlike...) RIINICE izmeu Klisa i
Solina
-
852.g. povelja kneza Trpimira u kojoj dariva zemlju splitskom
nadbiskupu zbog pomoi zajma, da bi se uradila crkva i samostan za
prve hrv. monahe u Riinicama naen kameni fragmenat pro duce
Trepimero 1895.i 1905.g. Biha otkriva ostatke 1-brodne crkve, te
ostalih zidina i kamenih fragmenata ureenih hrvatskim pleterom
prvotno zgrada rimskog doba kamena sjedala uza zid apside i broda,
ikonostas blizu ulaza upuuju na namjenu monasima SV. MARTA U BIAIMA
kraj Trogira
-
-
892.g. povelja kneza Mutimira kojom presuuje spor izmeu ninskog
biskupa i splitskog nadbiskupa ispred sv. Marte Biha otkrio ostatke
3-brodne bazilike i mnotvo arhitektonskim dijelova i ostataka
namjetaja, te ostatke kneeva dvora (6 nadvratnika) SV. MARIJA OD
OTOKA U SOLINU
-
splitski kroniar T. Arhiakon govori da je kraljica Jelena u
Solinu podigla sv. Mariju i sv. Stjepana s grobovima hrvatskih
kraljeva predsj. Bihaa Buliotkrio ostatke 3-brodne bazilike, te
ostatke drugih zgrada SV. PETAR U KLISU
-
1076.g. papinski legat Gebizon ovdje okrunio Zvonimira SV. LUKA
NA UZDOLJU U KOSOVU
-
895.g. zadubina kneza Mutimira istrauje kninsko drutvo MU i OPOT
KOD BENKOVACA
-
natpisi kneza Branimira
NAVODNI BIZANTSKI UTJECAJ Eitelberger, Freeman, Jackson, Hauser,
Gelcich, Raki Jeli hrvatskoperzijska graditeljska kola koju su u
6.st. donijeli alanski Hrvati (na ovu teoriju pozivao se i
Strzygowski u svojoj orijentalnoj fazi), obiljeja su ugaone trompe
i konina kupola (crkva u Podgorici CG, sv. Donat na Krku iz 6.st.
navodi kao primjer, iako nemaju ove elemente) Radi (na elu s
ostalih hrv. piscima Starohrvatske Prosvjete) hrvatsko bizantski
graditeljski slog u Dalmaciji Monneret de Villard bizantske
elemente donijeli su italski putujui zidarski majstori (magistri
comacini) Ivekovi prvotno tumai imitacijom rimskih spomenika, potom
originalnost kao posljedicu smjetaja izmeu istoka i zapada Gerber,
Errard, Brunelli, Mal bizantski period ranog srednjeg vijeka u
Dalmaciji Millet, Petkovi, Vasi
-
-
Strzygowski porijeklo je u drvenom graditeljstvu pradomovine
Hrvata na sjeveru Europe
-
svodovi, kupole, centralna osnova (naspram zapadnog drvenog
stropa i bazilikalnog 3-brodnog tipa) smatrali su se bizantskim
oblicima, a uz to je na istonom Jadranu postojao politiki utjecaj
Bizanta pojedine slinosti ima samo malen broj crkvica Bizant je
imao kombinaciju centralne i longitudinalne osnove i tu je najee
irio (tipovi bazilika na upolu, upisani kri, kupola nad oktogonom,
svetite na trihonos), a takve ne nalazimo ovdje sv. Kri u Ninu
oduvijek je slovio kao bizantski jer mu vanjski zid ima oblik grkog
kria, no on je konstrukcijski 4-list, ali su te 4 kupole zatvorene
izvana zidom; u bizantskim crkvama na grki kri krinu konstrukciju
ine kupola i 4 polucilindrina posvoena kraka uklopljena u vei
pravokutni blok crkvene zgrade; jedino sv. Nikola u ST samo na
papiru podsjea jer su snimke netone Sv. Barbara u TR Bizant nema
6-list, krstasti svod razliita tehnika: prosta, primitivna, rustina
nisu ustanovljeni putevi kojim je utjecala: nisu dokazane direktne
trgovake i prometne veze nema utjecaja na druge sfere ivota nema
utjecaja na crkveni namjetaj ni slikarstvo Dalmacije kao osobitu
metodinu greku istie neistraivanje jesu li mogui utjecaji iz
blizine ili ranijih spomenika ovog prostora, a takoer isti i slini
oblici spontano mogu nastati u razliito vrijeme na razliitom
prostoru ako postoji potreba opa kulturna orijentacija i politike
prilike, te karakter svih veih starohrv.crkv.graevina i dekoracija
namjetaja i crkvenih knjiga hrvatskim minijaturama govore o vezi sa
zapadom monumentalna arhitektura Dalmacije od poetka ide stopama
zapadne Europe, izuzev malih crkvica
-
-
-
-
-
oko 2 gra.oblika, ugaoni trompi i konina kupola, vodile su se
mnoge rasprave o porijeklu Karaman je, ispitavi sluajeve kupole
koju pisci spominju i bestemeljno preuzimaju jedan od drugog,
zakljuio da ona nije tipina za Dalmaciju; sv. Kri nije konina, a
ostali primjeri koji se spominju uope nisu sauvani (Donat Krk,
Nikola ST), ili nam je potpuno nepoznato je li postojala (Barbara
TR, Lovro ZD, Marija od Otoka, Marta Biai)
-
ova teza se svodi na jedan jedini primjer, ne potpuno pouzdan,
Eitelbergerov crte sv. Eufemije u ST koja je 1878.g. izgorjela
nailazak na koninu kupolu vie bi za Karamana znailo odstupanje od
pravilnog uobiajenog polukruga, s obzirom da majstori nisu imali
strogi stil i utjecaj kolovanih arhitekata, te su mnoge izvedbe i
nehotine, a slino K. tumai i luk oblika konjske potkove 2 naina za
prelaz iz pravokutne osnove u kupolu: udubine (ugaone trompe) u
uglu zidova to su u svom eonom dijelu svedeni u polukrug,
primitivnije i jednostavnije izvedba; ili sferini trokuti
(pandativi) kao savrenija i tonija konstrukcija; pa stoga ne udi
upotreba trompa, a pandativi se javljaju rijetko i kasnije De
Villard sve dalmatinske graevine sa ugaonim trompama stavlja u
11.st. jer ih prije toga nisu poznavali ni navodni uitelji naih
majstora, a s druge strane Donata u ZD (trompice u hodnicima)
stavlja u 805.g. Frey tumai pojavukao posljedicu kamene gradnje,
dok Bizant gradi od opeke i zato koristi pandativ; iako i Bizant i
Armenija (kamen) koriste i jedno i drugo podjednako Strzygowski
tumai nastavak tradicije gradnje prije kamena, u drvetu, za to
uvijek koristi primjer hrama u Pandretanu Karaman kae da svi ovi
pisci zaboravljaju da se ugaone trompe javljaju ve u carskim
palaama 2.st. na Palatinu, u krstionici S. Giovanni in Fonte 5.st.
u Napulju, S. Vitale 6.st. Ravena, osnosno mnogo prije seobe Hrvata
na jug, te smatra da su neke primarne konstrukcije opa svojina
graditelja i u drugim krajevima Europe ovaj graevni elemenat
nalazimo prvo na skromnim djelima lokalnih majstora
-
-
-
-
Strzygowski prvotno zagovornik orijentalne teze, potom utjecaja
drvenog graditeljstva sjeverne Europe na srednjevjekovnu umjetnost
O razvitku starohrvatske umjetnosti, prilog otkriu sjevernoeuropske
umjetnosti razni Germani i Slaveni u doba seobe naroda doselili su
se sa sjevera Europe na teritorij nekadanjeg RC, u svojoj domovini
gradili su od drveta, a od drveta su bile i prve srednjevjekovne
crkvice sve do 1050.g. koje nisu ostale sauvane, ali ih je prema S.
mogue rekontruirati nakon 1050. poinje gradnja u kamenu pod
utjecajem Rimljana u obliku 3-brodnih uzdunih bazilika stvorene i
irene od prvotnog kranstva tradiciji drvene gradnje sklon je
pripisati sve drugaije oblike od rimske bazilike
-
-
o drvenoj gradnji na sjeveru Europe nema ni opisa ni
materijalnih dokaza, S. pretpostavlja, ali kao primjere navodi
drvenu crkvenu gradnju iz 16. -19.st. (spada u puku umjetnost),
smatrajui da su graditelji zadrali iste oblike i konstrukcije kroz
stoljea poziva se na sluaj grkog hrama od kamena u kojem neki
oblici potjeu od drvene tradicije, do ega su dovele godine
dokazivanja upravo strunjaci za crkvenu drvenu gradnju (Dietrichon,
Schetelig, Zaloziecky, Burgermeister, Nekrasov) smatraju da je
nastala iz kamene gradnje u samim poecima nakon pokrtenja 800.g.
Hrvati grade u kamenu (Vieslavova krstionica, Kri Nin, sv. Juraj
iznad Katel Suurca iz 839., Riinice 852., Marta Biai 892.)
prvenstveno misli na poganske hramove, koji su u starih Slavena
bili iznimna pojava, i to u poalpskih Slavena i Rusa pod djelominih
utjecajem njihovih kranskih susjeda, a prvenstveno su obrede
obavljali u prirodi Niederle je temeljno prouavao Slavene, a njega
S. nigdje ne spominje smatra da je drvo naputeno jer ga je falilo,
ali ogoljenje nastupa u kasnije doba nalazi analogije u dalekim
zemljama, a postoje i blie - kameni zabat s trokutnim vrhom i
polukrunom bazom (Kamir), kamena pregrada (Finska), Kri u Ninu je
crkva na kri (Finska)
-
-
-
smjetene u periferiji, lokalnog dalmatinsko-hrvatskog porijekla
slobodnih originalnih oblika, neovisno o istonim i zapadnim
utjecajima, te neovisno od monumentalne gradnje istog prostora
malene dimenzije omoguuju svod slina situacija u Kataloniji, ekoj
MONUMENTALNO GRADITELJSTVO STAROHRV. PERIODA U DALMACIJI PO UZORU
ZAP. EUROPE KARLOVINKA ROTUNDA SV. DONAT U ZADRU
-
-
805.g. dao podignuti zadarski biskup Donat, da u nju smjesti moi
sv. Stoije prvotno posveena sv. Trojstvu kruna graevina, prvotno
okrugla sredina presvoena kupolom koju je nosilo 6 masivnih zidanih
pilona i 2 monolitna stupa (kroz njih se pristupalo svetitu s 3
apside), okolo dvokatni okrugli hodnici presvoeni polucil. svodom
pripada rotundama karlovinke i neto kasnije dobi u Njemakoj (iako
se uzima da je tip kao San Vitale u Raveni ili oktogon cara
Konstantina u Antiohiji, no ima okrugao, ne oktogonalni
-
zidni perimetar, a u sredini su masivni piloni, a ne vitki
stupovi), a sam Donat boravio je na Karlovom dvoru u Didenhofu po
Boiu 805.g. kao izaslanik dalm. gradova domai ljudi su je gradili,
vjetinom zaostaju od karlovinkih
-
monumentalni razmjeri Donata iznimka su u prvim vjekovima po
pokrtenju u Dalmaciji, pa ak ni katedrale u biskupskim primorskim
gradovima:
Konstantin Porfirogenet (o.949.g.) opisuje stolnu crkvu sv.
Stoije u Zadru da podsjea na halkopratsku crkvu u Carigradu, sa
zelenkastim i bijelim stupovima, starinskim slikarijama na drvetu i
podnim mozaikom, mi je ne poznamo kao takvu, te je vjerojatno bila
podignuta prije dolaska Hrvata na jug i tako sauvana ni
metropolitski Split nije podigao nove katedrale, nego je biskup
Ivan iz Ravene prenamijenio Dioklecijanov mauzolej o.780.g. sv.
Stjepan u Dubrovniku bila je mala jednobrodna crkvica u Trogiru
takoer ispod romanske katedrale temelji su starije manje crkve za
Kotor Porfirogenet kae da je imao okruglu crkvu sv. Tripuna
TROBRODNE BAZILIKALNE GRAEVINE 11.ST. za vrijeme hrv. narodnih
vladara benediktinci june Italije (Monte Cassino) donose u
Dalmaciju zapadnjaku 3-brodnu baziliku, upoznaju dalmatinske
majstore boljom tehnikom izrade, donose beneventansko pismo,
slikarstvo (njihov su rad najstariji kodeksi u Dalm., ukraeni
minijaturama) Strzygowski ovaj preokret postavlja 100 godina
prerano i vee ga za sabore 925. i 928.g., pobjeda rimske bazilike
nad narodnom gradnjom 852.g. prva sauvana povelja iz samostana sv.
Petra u Riinicama (Trpimir) sadri prvi spomen o benediktincima u
10.st. zastoj reda zbog opadanja reda u matici, te smutnji na naoj
strani spominje se da je 987. obnovljen samostan sv. Krevana u ZD,
a tada ve postoji samostan sv. Stjepana u ST u 11.st. red je
obnovljen reformacijom iz Clunija i radom montekasinskog opata
Desiderija (1058.-1086.), te se tada osniva veliki broj
benediktinskih samostana i u romanskim i hrvatskim primorskim
gradovima, te monumentalne bazilike u Hrvatskoj u to vrijeme
hrvatski dvor stupa u blii dodir sa kulturom i politikom Rima i
zapada, Rim pod tadanjim papom Grgurom 7. (1020.-1085.) postaje
sila koja imponira
-
-
-
pod Petrom Kreimirom (1058.1074.) Split i ostali dalm. gradovi
postaju dio Hrvatske, a latinski biskupi podanici hrvatskog kralja
kompromisom su ureeni crkveni odnosi u Hrvatskoj i Dalmaciji, naime
nije osnovana autokefalna crkva biskupa Grgura Ninskog koju su
Hrvati traili na saborima, no ipak je omogueno ureenje crkve uz jae
sudjelovanje hrvatskog klera pomou novih biskupija u Kninu (1040.),
Biogradu (1060.) i Ninu ( 1075.), te u politiku podreenodt
latinskog biskupa hrvatskom vladaru iza pol.11.st. poinje osnutak
benediktinskih samostana u dalmatinskim i hrvatskim gradovima:
1060. sv. Petar na Rabu u dananjoj Supetarskoj drazi 1060. sv. I.
Evanelista u Biogradu na moru dobiva od Kreimira kraljevsku slobodu
od svih daa u to doba istie se i kraljevski samostan sv. Bartol kod
Knina na Kapitulu 1064. sv. Petar u Selu u Krilu (Poljica),
zadubina hrvatskog odlinika Petra Crnog iz ST 1064. sv. Duje u
Trogiru - enski 1065. sv. Toma u Biogradu - enski 1066. sv. Marija
u ZD dobiva isti privilegij 1069. sv. Benedikt u ST enski prije
1076. podignut i kraljevski bogati samostan sv. Grgura u Vrani,
kojeg je Zvonimir iste godine darovao papinskoj stolici kao
gostinjac 1076.-89. Sv. Lucija u Bakoj na Krku sv. Andrija na Rabu
enski
-
-
do danas ouvan samostan sv. Petra na Rabu jednostavna 3-brodna
bazilika na stupovima s 3 polukrune apside i drvenim krovom,
unutranjost podijeljena na brodove od 5 pari stupova, srednji brod
sa prozorima uzdignut iznad pobonih 3-brodne bazilike dizane su i u
9. i 10.st., no ove u 11.st. dizao je hrvatski kler tip
ranoromanske (trostruka apsida, dekoracija zida i arh. detalji) i
starokranske (drveni strop) bazilike Desiderij je montekasinsku
crkvu u istom tipu obnovio, a u Dalmaciji je
-
nalazimo od 1050. do pol.12.st. (sv. I. Evanelist na Rabu, sv.
Marija u Krku) kao tekovinu benediktinaca 3 tipa glavica: 2
oponaaju akantusove glavice i 1 tip sa nizom od 8 paomovim listova
ove se glavice javljaju i u drugim dalm. crkvama, pa nam slue za
datiranje 1050.-1150.g. vanjski zidovi su glatki i ukraeni
jednostavnim vijencem pri vrhu, zabat ukraen malim konzolicama,
prozori dugaki i uski
-
3-brodne bazilike, iskopavanja kninskog drutva: Biskupije kod
Knina poloaj Crkvine vj. katedrala kninskog biskupa koja je 1078. u
prisutnosti Zvonimira posveena Djevici Mairji, u blizini na poloaju
Stupovi, avi blizu Bribira, Biograd (vj. katedrala i jo jedna
bazilika), Nin, Prevlaka; iskopavanja splitskog drutva: Krilo
-
odnos hrvatskih bazilika i onih u dalmatinskim romanskim
gradovima starohrvatske bazilike u Kninu, Biogradu i Ninu meusobno
se razlikuju u detaljima (broj apsida, broj i smjetaj zvonika),
nisu kopija jednog tipa razlika u potpornjima u unutranjosti: u
Dalmaciji stupovi kao potporanj srednjeg broda, u Hrvatskoj zidani
piloni u razl. oblicima razlika u zvoniku: u Dalmaciji prema
italskom obiaju odvojen je od crkve (katedrala, sv. I. Evanelist,
sv. Andrija i sv. Petar na Rabu, katedrala i sv. Marija u Zadru), a
kod starohrv.atskih bazilika je na proelju crkve kao njezin dio
(Stupovi Knin, katedrala u Biogradu, avi) regionalna hrvatska
varijanta benedinktinske ranoromanske bazilike, koja postoji i
kasnije u jednostavnijoj formi sa 1 brodom (sv. Vid kod Dobrinja na
Krku 1100.g., crkva na otoiu sv. Arhanela kraj rta Planke, sv. Spas
na vrelu Cetine) Dyggve u ime Bihaa ponovno istrauje sv. Mariju od
Otoka i otkriva ostatke 2 para zvonika, to je najstariji poznati
primjer para zvonika na crkvenom proelju srednjeg vijeka cijele
Europe nema sauvanih zvonika iz vremena hrvatskih narodnih vladara
u hrvatskim mjestima, sauvan je sv. Marija ZD, no on i vremenski i
tipski (lombardski) izlazi iz okvira, sv. Petar Rab poruen pred
nekoliko decenija, no Jeli je uslikao fotografiju, a jedini sauvan
iz vremena narodnih vladara je onaj nad hodnikom u zapadnim vratima
Dioklecijana u ST
-
-
-
PLETERNE SKULPTURE STAROHRVATSKOG CRKVENOG NAMJETAJA plitki
reljef pojekad bojadisan
-
motivi: pleteri, lozice, krievi, palmete, rozete, ljiljani,
grozdovi, zvijezde i ueta, lukovi i kuke, ptice i zvijeri, rupe
pleter na namjetaju: ciborij pokrov nad oltarom u obliku sjenice;
rupe za svjetiljke ikonostas visoka kamena pregrada sa stupovima i
zabatom/zabatima koja dijeli oltar od prostora za vjernike; na vrhu
zabata i gornjoj strani greda rupe za zaticanje krieva i svjenjaka,
isto ispod zabata; uglavnom je trokutni zabat, obli se javljaju u
kasno doba starohrvatskog perioda manje kamene ograde oko oltara i
drugih dijelova crkve oltar, tj. oplata oltara (proelje i bone
strane) u obliku zatvorene krinje ili mense (stola) ambon
propovjedaonica krstionica u obliku kade oblacionarij stol lijevo
od oltara za darove kropionica nastala iz starokr. zdenca iz
atriuma bazilike sarkofazi odlinika su ponekad stajali u predvorju;
Hrvati su jedini od Slavena preuzeli takav ukop od Rimljana, ili su
uzeli rimski ili su ga napravili arhitektonski dijelovi:
dovratnici, nadvratnici, vrata, prozori, glavice (ugl. su imitacija
antiknih sa liem, ali i pleterom)
-
natpisi na namjetaju na latinskom: Vieslavova krstionica (800.
sveenik Ivan u vrijeme Vieslava, u ast Ivanu Krstitelju nainio za
pranje od grijeha), nadvratnik sv. Kria u Ninu (800. hrv. upan
Godeslav - sagradio), u drapnju kod Bribira( 1.pol.9.st. upan
Pritina podigao crkvicu), ikonostas u Riinicama (spomen Trpimira),
ikonostas u Biaima (izlizano ime kneza koji je sa suprugom i
sinovima podigao zadubinu), ikonostas Sv. Petra na Gornjem Muu
(spomen Branimira 888.), natpis kod sv. Mihovila u Ninu (spomen
opata Teodeberta koji je podigao u vrijeme Branimira), pregrada u
opotu kod Benkovaca (spomen Branimira koji se ovdje naziva i dux
(uobiajeno) i comes (od 9.st. kao i principes)), pregrada sv. Luke
na Uzdolju (principes Mutimir podigao 895.), 2 ploe iz groba na
Kapitulu u Kninu (Svetoslav i Drislav?), grobnica kraljice Jelene
na Gospinu otoku u Solinu (kraljiinu grobnu crkvu unitoli su
Tatari, poar i vrijeme, a Buli je sloio 90 komada u natpis, spomen
kraljice Jelene i kraljeva Mihajla Kreimira i Stjepana Drislava
976.), natpis na crkvi sv. Nikole u Katel Starom (spomen dvorskog
upana Ljubomira), u Paenama kod Knina (spomen Rastimira), u Kuli
kod Benkovca (Spomen Budimira), na Kapitulu kod Knina (Spomen
Pribimira, moda namjesnik Zvomimira) usprkos zabranama odravala se
i slavenska sluba, manjkalo je hrvatskih sveenika koji su znali
latinski, irila se u niim redovima klera i puka
-
-
Baanska ploa jedini sauvan starohrvatski spomenik na glagoljici
najstariji spomenik hrvatskog jezika, 1100. opat Driha pie o
darivanju zemlje kralja Zvonimira samostanu sv. Lucije kod Bake
-
porijeklo pletera u Hrvatskoj: 1. Langobardi u Italiji
(Stuckelberg, Neumann, Zimmermann, Haupt, Strzygowski (1. faza),
Lasteyrie (+Franci), Frey (9-10.st.) itd.) 2. bizantki majstori iz
Italije (Jackson, Gerber, Cattaneo, Bertaux, Frey (iza 1000.) itd.)
(blizu ove teze i teza o imitaciji antike i starog kranstva
(Venturi)) 3. izvorna teza (Strzygowski, Bjelovui, Radi)
-
ima ih protiv obe teze (Rivoira, de Villard): italski majstori
iz langobardske drave, ali ne Langobarda zagovornici izvorne teze
priklanjaju se u bitnosti takoer langobardskoj ili bizantinskoj
tezi Radi u ranijim godinjacima Starohrvatske prosvjete smatra da
je troprutasti pleter u vezi sa utjecajem Bizanta, te da se prije
Italije javio u Hrvatskoj (u Italiji najstariji primjer pletera
ulomak ciborija u San Giorgio di Valpolicella kod Verone 712.g.), a
dalje su ga u Italiju uveli hrvatski majstori, naziva to
hrvatsko-bizantinskom umjetnou; odlike hrvatskih majstora: trokutni
zabati, posebni tipovi glavica, pleter na okviru vrata i pilastrima
izmeu ploa ograde, kuke u vodoravnim estima namjetaja i na
3prutastom drku, a svega toga nema u Italiji navodno, a ima
Strzygowski smatra da su Hrvati tu tradiciju doveli sa sjevera, te
da su prvo izraivali u drvetu, a potom zagovara izvornu tezu; no
Karaman kae da italskih i dalmatinskih skulptura nema na sjeveru,
pr. Oseberka laa na koju se uvijek poziva koja je iz istog vremena,
no S. kae da je pleter stariji sloj koji nije sauvan, a ivotinjski
je mlai, no Hrvati bi u tom sluaju donijeli ivotinjski ukras;
takoer na hrvatskim seljakim drvenim predmetima ije motive Hrvati
vuku iz poganskog vremena nema 3prutastog pletera S. smatra da su
jedino obrubne kuke na namjetaju nastale u kamenu jer su
postavljene na plohu, a ne kao slobodni zavreci (u Saloni
protudokaz) Buli ih dri opim produktom svoga doba koji je kod nas
uveden iz sjeverne Italije Karaman smatra da su te skulpture
proizvod sjeverne i srednje Italije tokom 8.st. kao rezultat opih
prilika plastike tog doba i posebnih prilika Italije u vrijeme iza
dolaska barbara, kada poinje stasati talijanski narod, koristei
starokranske motive sa geometrijskom obradom, koji su i zbog lakoe
izvedbe ubrzo zaivjeli i u drugim krajevima Italije i susjedstvu; u
Dalmaciji su ih prema italskim uzorima izvodili starohrvatski
majstori drugi su imali krivu metodu, temeljenu ponajprije na
openitoj slinosti
-
-
-
Karaman opovrgava bizantsku tezu:
-
plastina dekoracija srednjeg vijeka Bizanta i Grke u jaoj mjeri
osjea utjecaj antike, ei su vegetativni motivi nego u Italiji i
Dalmaciji, pleter se javlja umjereno u obliku 2prutastom ili irokog
srednjeg traka obrubljenog okolnim brazdicama, ee se javljaju u 9.
i 10.st., no za ovo pitanje vae samo skulpture 7. do po. 9.st. kada
je plastika u Bizantu oskudna i vrlo daleko od talijanske i
dalmatinske u krajevima u uem dodiru s Bizantom, juna Italija,
Venecija, Ravena, Rim, vladalo je osobito mrtvilo u plastici
sr.8.st., sve do do kr.8.st., to ne bi bilo da bizantska teza
odgovara tada papa Hadrijan 1. (779.-795.) poziva majstore iz
franake drave iz sjeverne Italije: Santa Maria de Cosmedin u Rimu
ciborij S. Appolinare in Classe (806.-816) u Raveni kao sijelu
bizantskog egzarha do 751. Sv. Marko (829.) u Veneciji Fragmenti iz
doba patrijarha Ivana (814.-818.) u Grado
-
Karaman opovrgana langobardsku tezu: teza je temeljena na:
metalni predmeti (fibule i krievi) iz nekropola Castel Torsino,
Umbra Nocera, Cividale, Brescia itd, iz 6.st. i po.7.st. - zgusnuti
i konfuzni pleter, ivotinjski pleter (Tiergeriemsel) sjevernjakog
porijekla, ivotinje nisu odvojene od pletera (za razliku od nas);
pleter irskih i anglosaksonskih minijatura; ivotinjski ukras drvene
lae u Oesebergu; starija datacija od pletera motivi su smatrani
germanskima: korbbodenmotiv, kuke, pleter prisutni u antici: pleter
je prvotno bio rubni ukras, a ve krajem antike se iri (mozaici u
Raveni, ogradni plutej u San Clemente u Rimu iz doba pape Hormisde
(514.-523.) sve ovo jako odudara od talijanskog i dalmatinskog
pletera pojava pletera ne poklapa se ni u vremenu ni mjestima s
dolaskom Langobarda 568.g., ni u njihovim sreditima (Monza, Pavia,
Cividale) ve 2 stoljea kasnije ve u doba propasti njihove drave
-
-
-
odlike kod italskih i dalmatinskih skulptura: jak smisao za red,
mjeru i jasnou, horror vacui prisutan je samo donekle,
tradicionalni motivi poznati iz straokranskih skulptura (lozice,
palmete, krievi, zvijeri, ptice, rozete, zvijezde ljiljani), u
granicama ponavljanih i uvijek istih kombinacija, tj. sa eljom ka
geometrizaciji i linearizaciji, a ljudska figura iza 2.pol.8.st.
iezava, ivotinje su rijetke, gube simboliku, pleter
se sastoji od 3 jednako udaljena prutka (po tome razlikujemo od
kasne antike koja ima 2prutaste pletere) materijal u kojem je
nastao pleter je kamen (po Strzygowskom drvo, Lowrie i Jeli
imitacija antikne tkanine, Huupt germanske drvene plohe,
Stuckelberg tekstil i kovine, Clemen koaratvo), a pleter uope ne
postoji u drvetu, ak ni u kamenim graevinama koje su po S.
imitacija drvenih, a dobro je usporediti sa vizigotskim kamenim
skulpturama u panjolskoj koje su istih motiva kao i nae, ali u
tehnici rovaenja drveta, ni slino starohrvatskim skulpturama
Karaman o italskom porijeklu: identinost stila, tehnike, izbora i
rasporeda motiva Italije i Dalmacije (+ Francuska, vicarska, june
Alpe) prijelazni period formiranja pleterne plastike u 8.st. jo
nije provedena geometrizacija, jo postoji astragal, kuglica u
pletenici, dvostruki s, vegetabilni ornamenti, kosi kiievi od
trolisnih ljiljana, nedostatak reda (Pavio, Milano, Modena,
Bognacavallo, Perugia, Bologna, Albegna, Spoleto...) prisutan
djelomino na Vieslavovoj krstionici (astragal, kuglice u pletenici,
profil vijenca) pleter je zreo u 1.pol.8.st. u Italiji, kada nema
znakova crkvenog ivota u Hrvatskoj, te samo u Italiji moemo pratiti
razvitak ove dekoracije, koja se ve razvijena javlja kod nas odmah
po 800.g. zreo pravac najranije vidimo u spomenutom ciboriju kod
Verone, gotovo stoljee prije nas, potom u Veneciji, Rimu, Raveni,
Assisiju, Toscanelli, Cividaleu... takoer imena majstora klesara su
italska: Juvintinus, Juvianus, Julianus, Johannes, Stefanus,
Martinus, Ursus/Orsus 5x izraivali su hrvatski majstori po uzoru na
italske, u to je doba zidar i klesar bio jedan majstor, a pleter
nalazimo kao ukras u dijelovima starohrvatskih crkvica koje su
posve razliite od italskih put pleterne plastike iz Italije u
Dalmaciju: hrvatski velikai pozivaju talijanske majstore i hrvatski
majstori sami odlaze u Italiju izuavati; obje situacije su
zabiljeene Hrvati podravaju ovaj preuzeti slog bez promjena (osim
sporadini sluajevi: cik cak na ikonostasu sv. Martin ST, pletenica
iz usta zvijeri sv. Marija Knin), razlika u spomenicima je samo u
vjetini majstora i njegovom ukusu, tako da nije lako datirati, pa
ih iroko smjetamo 9.11.st.
-
-
-
Prijelazni period na ranu romaniku rana romanika u Dalmaciju
dolazi sr.11.st., a donose je montekasinski monasi postoje
prijelazni primjerci do 12.st. (ploa sv. Mihajlo Ston
1077.-1150.)
-
u Italiji naprasno dolazi do pojave romanike, no u
konzervativnoj Dalmaciji postepeno 3prutasti pleter mijenja
2prutasti ili vieprutasti, gubi se geometrija, tenja za reljefom,
klasini motivi, osobito palmete, kuglica u pletenicama, ljudski lik
(zabat s Arhanelom na Koloepu, zabat ikonostasa s Gospom u sv.
Mariji u Biskupiji, 2 religiozne narativne ploe iz sv. Nedjelje ZD
sa prizorom iz Evanelja, hrvatski kralj u splitskoj krstionici),
simbolika (2 ptice kljucaju groe, imaju grozd u kljunu, a na kraju
pletera piju iz kalea) pojedini ranoromaniki oblici, recimo
kapiteli, zadravaju se kod nas i u 12.st
-
-
najvaniji spomenik je ploa s prikazom hrvatskog kralja u
splitskoj krstionici, odjeven u iroki plat koji otkriva noge, nosi
krunu s postranim uhobranima i 3 kriia na vrhu, obuu na remenje
(fasciolae) sjedi na nisku prijestolju bez naslonjaa, u lijevoj
ruci dri kuglu, u desnoj kri, do njega dvorski dostojanstvenik u
tunici, ispred klei bradati podanik s ispruenim rukama, ima bradu
datacija je 2.pol.11.st., po Karamanu to je Petar Kreimir ili
Zvonimir, po Radiu Tomislav na duvanjskom polju, po Jeliu Krist
Karaman svjetovno porijeklo vladara kasnijim primjerima prikaza
vladara sa novca, minijatura crkvenih knjiga i peata povelja (peat
Kreimira iz kasnijeg doba), takoer da je hrvatski dokazuje odjeom
koja je zapadnjaka franjaka kakvu su nosili Hrvati ne moe se
rekonstruirati dogaaj jer je motiv opepoznat
-
-
12. i 13. stoljee
-
12.st. izumiranje pletera negdje prije negdje kasnije, kasnije
osobito u Dubrovniku i junoj Dalmaciji 13.st. procvat romanike u
dalmatinskim gradovima, rijetko gdje se neki konzervativni majstor
odupire romanici (drvena sjedala kora u ST 13.st.) pleter je
prisutan samo na selu hrvatske Dalmacije (sv. Marta u Stombratama),
dolazi do odvajanja seoske od gradske umjetnosti, gradovi slijede
Italiju
-
800.g. Hrvati zaslugom furlanskih margrafa iz Cividalea dolaze u
dodir i u sastav franake drave, te se od te godine redaju crkve i
pleteri
-
akvilejski misionari donesoe kranstvo, a prvotno je hrv. crkva i
biskup pod akvilejskim patrijarhom, a s vremenom dobiva stalno
sijelo u Ninu hrv. knezovi u 9.st. odlaze na hodoae u Italiju o emu
svjedoe potpisi u starom Evanelistaru METALNI PREDMETI OTKOPANI U
STAROHRVATSKIM GROBOVIMA
-
Dalmacija, zalee, primorje, otoci
-
starohrvatske graevine i skulpture ograniene su na podruje
Dalmacije, rijetko se javljaju izvan pleter sv. Petra u Zavali u
Hercegovini spada u dubrovaku okolicu posavska Hrvatska: nekoliko
pleternih skulptura iz Siska (sijelo Ljudevita Posavskog, dolazak
majstora iz patrijarije u Grado za gradnju Ljudevitevih utvrda)
pleterne skulpture iz Iloka i Rakovca ve su ranoromanske
-
krajevi van Dalmacije u vrijeme narodnih vladara oito su radili
u drvetu
Groblja
-
prvotni obiaj spaljivanja napustili su Hrvati po dolasku na jug,
naime zabiljeeno je da su Slaveni, koji su 612. navaljivali na
Carigrad, spaljivali mrtve inhumacija u zemlju (ili drveni lijes
ili polaganje na dasku) ili jednostavnu kamenu grobnicu, rijee
presvoen grob (grob dostojanstvenika u Biskupiji), ponekad jedan
iznad drugog tako da je ploa pokrov jednog tj. pod drugog groba
(kasniji period nema mnogo predmeta), kameni sarkofazi iznimna su
pojava i ogranieni na dostojanstvenike te preuzeti od Rimljana
glava na zapadu, lice prema ishodu sunca, noge na istoku, ruke
ravno uz tijelo ili jedna ili obje tijelu odjeveni poneki nalazi su
luksuzni: protkano zlatom, ipka, svilena haljina (Biskupija) u
ustima novac kao obol prilozi: nakit, oruje, ognjilo, kremen,
lonci, mjedena tava, drvena posudica... posude s hranom i piem za
pokojnika ili kao uspomena na pogrebnu gozbu koja se davala nad
grobom te se grob zasipao poszdama
-
-
zemljane posude nepravilna oblika, bez kola, najei ukras je
valovit i cik cak, tj. imitacija prostijih rimskih zemljanih
posuda
Grobovi poganskog doba
-
grobovi poganskog doba prije 9.st. imaju ratnu opremu, te
poganske pogrebne obiaje Karaman ovdje smjeta 6 grobova juno od sv.
Marije u Biskupiji: prosta zemlja, vea dubina od drugih grobova tog
podruja, straohrvatski maevi, noii i ostruge karlovinkog tipa,
ognjilo, kremen, tave, posudice, zlatni novac cara Konstantina 5.
Kopronima (741.-775.) u ustima grob ene ili keri hrvatskog upana
2.pol.8.st. iz Trilja: bogati zlatni nakit (erdan, 2 gumba, 3
naunica razliitih veliina, prsten s crvenim staklenim zrnom)
grobovi u Velikoj Gorici 8.st. sa noevi, strelice, sjekire,
zemljane i drvene posude, bronani krajevi remena s ukrasom grob u
Koljanima kod Vrlike sa starohrvatskim maem i ostrugom
ranosrednjovjekovnog tipa
-
Grobovi kranskog doba
-
785. Karlo Veliki zabranio poganske pogrebne obiaje, time i
oruje (rijetko je u Germana i Slovena na franakom teritoriju) od
800. u Hrvata rijetko javlja pokojnik u punoj ratnoj opremi (iako
zadravaju se neki poganski obiaji, u Riinicama i Ninu na donjem
dijelu mrtvaca struk spaljene trave i cvijea) grobnica
dostojanstvenika u Biskupiji, u sveanim haljinama u kamenom
sarkofagu s novcem cara Vasilija (867.-886.), bez oruja, ognjila i
posuda, uz noge ostruge s kranskim kriem
Oruje
-
u 19.st. raireno je bilo miljenje o miroljubivosti Slavena i
nevjetini u ratovanju epizoda iz rata cara Maurikija gdje su bila
uhvaena 3 Slavena s tamburama i bez oruja
-
gotski kroniar Jordan kae da su Slaveni bili bez oruja
Konstantin Porfirogenet kae da su Romani stare Salone prije
propasti grada mijenjajui strae naili preko Dunava na slavenska
plemena bez oruja
Maurikije (582.-602.) pria da su juni Slaveni imali svaki
mukarac 2 kratke sulice, neki vrste i teke titove, drvene lukove i
otrovne strijele Prokopije (+569.) kae da su juni Slaveni imali
male titove i koplja, a nisu imali oklope 626.g. spomen Slavena
oboruanih ljemom i kariastim oklopom kada pod vodstvom Avara
napadaju Carigrad K.Porfirogenet kae da su Hrvati po.10.st. imali
100000 pjeaka i 40000 konjanika Pavao akon kae da se Slaveni 705.
Bore sjekirama protiv furlanskog vojvode prikaz hrvatskog junaka iz
11.st. sv. Marti u Pridrazi sa malenim okruglim titom koji se hvata
s unutarnje strane, ima bradu ploica iz okolice ST s prikazom
ratnika u punoj opremi, ma, koplje, zailjeni tit prema dolje, ljem
na hrvatskom kneevskom dvoru bio je upan oruar (armiger), upan
buzdovanar za kneza i kneginju (maceccharius i maceccharius
comitissae), titonoa u kraljevoj pratnji
Ma pripada zapadnoeuropskom tipu karolinkog doba dvosjekla
otrica, kratka nakrstica na balaku jedva proviruje preko irine
otrice, drka oblika spljotene ili naroskane gljivice obiljeje viih
ratnika, uz ostruge, odjelito od grobova sa sulicama, sjekirama i
strelicama, koji su prvotna slavenska oruja iza 1000.g. dulja
nakrstica 13.st. okrugla i jajolika drka oruje se dobavljalo izvana
i izraivalo kod nas 805.g. zabrana Karla o prodaji oruja
Slavenima
tit
-
nisu sauvani jer su bili od drva i koe u 11. i 12.st. vrh se
zailjuje prema dolje
Oklop kariast oklop prihvatili u 8. i 9.st.
ljem prihvatili kad i oklop 2 ljema iz Vida kod Metkovia, konine
forme na provjesla njem. Spangenhelm, bronani i dijelom pozlaeni,
puncovani geometrijski ukrasi, lozica, Zodijak (Tierkreis)
pripadaju interesantnoj skupini od 10-ak ljemova iz raznih krajeva
Europe gdje se odrala antikna dekoracija i tehnika, 7.st. vjerovalo
se da su to ljemovi germanskih poglavica, no oni su od poglavica
neretljanskih Slavena, dospijeli kao ratni plijen s italske obale
(langobardska kneevina Spoleto i Benevent 2 slina ljema u Abrucima,
a 642. Zabiljeena pljaka Neretljana na grad Sipont)
Ostruge osobito istaknuti nekoliko pari pozlaenih, srebrnih i
bronanih ostruga iz Biskupije iz 8. i 9.st. zbog rijetkosti slinih
nalaza u drugim zemljama prvotne ostruge ranog srednjeg vijeka po
doseljenju imale su oblik luka s kratkim i otrim iljkom za
podbadanje konja u ranom srednjem vijeku i merovinko doba
(486.-751.) privruje se za nogu remenom koji se provlai kroz ui
probuene na krajevima luka ostruge njem. Oesensporn, a remen
obavija nogu okomito s donje i gornje strane, te se moe micati
merlovinko doba: Koljani u karlovinko doba (768.-814.) remen je
vrsto privren na klince ploica na krajevima luka njem. Nietensporn
karlovinko doba: poganski grobovi s novcem Konstantina u Biskupiji
(presvoeni grob ispod kasnije crkve sv. Marije sa srebrnim i
pozlaeni ostrugama djeaka, grob dostojanstvenika u sarkofagu), grob
odlinika u sarkofagu iz doba Vasilija 1. u kasno karlovinko doba i
doba carske saske dinastije u Njemakoj iljak se produuje
-
-
-
u doba kriarskih vojna krakovi ostruge se svijaju, iljak je
nagnut prema gore ili dolje krajem srednjeg vijeka iljak
zamijenjuje mala pomina zvjezdica koja se vrti oko osi u
starohrvatskim grobovima nalazimo ostruge za obje noge, a drugi
Slaveni nosili su veinom na jednoj nozi
Sulice Strelice Sjekire Luk Noevi i noii Buzdovani
Nakit Porijeklo: po tehnici, stilu i ukrasu pripada skupini
predmeta koji su naeni u grobovima doseljenih plemena u raznim
dijelovima Europe u ranom srednjem vijeku, tj. barbarska zlatarija
ili zlatarija seobe naroda teze 1. barbarska teza izraivali su ih
oni koji su ih nosili kao svojinu Slavena izdvajamo naunice i
sljepooniarke, prisutne u svim prostorima gdje ima Slavena, no to
ne znai da su one originalni slavenski oblici Niederle kae da
slavenska groblja prije dolaska na jug nemaju mnogo nakita i
umjetnikog obrta, te da poinju izraivati naunice imitacijom
antiknih u 10.st. koje su do tada uvoene iz Bizanta i orijenta
Karaman kae da starohrvatske naunice pripadaju tipovima naunica
poznatih u kasnom rimskom carstvu (prisutne jagode, grozdovi,
polumjesec, filigran), samo su im Slaveni dali masivniji i
jednostavniji izgled, te ih lako moemo razlikovati od originalnih
antiknih K. smatra da poinju sa izradom i prije 10.st.
-
-
-
-
izraivali su ih domai majstori to vidimo i po tome to su
preuzeli samo neke tipove antiknih (ne nalazimo u njihovim
grobovima naunice s privjeskom u obliku kocke koso kresanih uglova
ili proupljene koare) u popisu zemalja samostana sv. Petra u Selu u
poljikom primorju 1080.g. najraniji spomen 2 hrvatska zlatara:
Grubiza aurificus i Zura aurificus 2. kasnoantikna teza nastavak
zadnje faze rimskog umjetnikog obrta, industrijska sredita istonog
rimskog i bizantskog carstva prodaju barbarima svoje proizvode koje
i prilagoavaju njihovom primitivnom ukusu 3. orijentalna teza via
kultura prednjeazijskog istoka koju su uvezli barbari
-
-
svaka je teza donekle istinita, naime barbarska zlatarija
produkt je svog vremena i kao takva je nastala pod utjecajem svih
tih kulturnih slojeva to su postojali u Europi u ranom srednjem
vijeku (pr. antike oblike nalazimo u starohrvatskim naunicama i
kovnim krajevima remena, utjecaj orijenta u bajoslovnomgrifu i
borbama zvijeri prikazanima na krajevima remena) Naunice
-
ponekad ih nalazimo i u mukim grobovima oblik i ukras nalazimo
kod ostalih Slavena tog vremena, panonski Slaveni, esi, Poljaci,
Rusi u ranije doba jednostavna i masivna, kasnije ukraena,
proupljena jednostavna kariica, s 1 ili 3 jagode, s privjescima
raznih oblika, u obliku polumjeseca jagode su esto iskiene, a
privjesi od filigranskih ica i zrnaca (niu se u obliku kolobara ili
spone, zbijaju se u trokute ili grozdove) osobina staroslavenskog
nakita i nonje su kariice s nastavkom u dvostruku spiralu, bile su
na niti i resile sljepoonice i moda pletenice, tj sljepooniarke
njem.Schlafenringe; nalazimo ih u dalnatinskoj i posavskoj
Hrvatskoj, Srbiji, Ugarskoj, kod raznih zapadnih Slavena, u manjem
broju kod istonih Slavena Prstenje
-
od tankog lima do masivnijih, glatke povrine ili razvedene,
spletene od vie ica, filigran, stakleno zrno erdan
-
nainjen od zrna staklene kovine ili staklene paste (staklena
dobavljana s istoka) u nizu su visjeli i mali kovni praporci s
donje strane unakrst prorezani sa ljunkom koji se uo pri kretanju
Ogrlice
-
masivne kovne izrade u posavskoj Hrvatskoj 11.st. od viestruko
spletene ice rijetke su u Dalmaciji, a i drugaije od unutranjosti
Narukvice
-
u posavskoj Hrvatskoj iste narukvice kao i ogrlice rijee u
Dalmaciji Dijadema
-
u nekim grobovina u Biskupiji Privjesci i ploice
-
resili su odijelo i razno remenje Gumbi
-
zlatno puce u Trilju isto je onima koji se i danas nose u
Dalmaciji
Odjea dosta nalaza iskienih kovnih krajeva remena haljina je
bila stegnuta remenom, fibule su rijetko nalaz odjea je bila ua,
jedino kod odlinika iz vremena Vasilija 1. u Biskupiji nalazimo
puce, to znai da je nosio iri plat iroki plat bio je odjea
dostojanstvenika i vladara nosila se brada prikaz hrvatskog vladara
na reljefu krstionice u ST zapadnoeuropska franaka nonja prikaz
dostojanstvenika (donatora katedrale ili namjetaja) na pregradi sv.
Marije u Biskupiji staroslavenska nonja: kratka haljina stegnuta u
pasu s ukraenim gornjim i donjim rubom, s nje visi ma i drugi
predmeti; analogija s nonjom Bugarina na minijaturi iz menologija
cara Vasilija 2. (975.-1025.) u Vatikanu kovni krajevi remena
ukraeni su ornamentikom keszteljske kulture Keszteljska
umjetnost
-
-
Kesztely na zapadu Blatnog jezera ishodite ove umjetnosti je
zapadna i srednja Ugarska (nekadanja Panonija i kraj izmeu Dunava i
Tise), u manjoj mjeri javlja se u drugim krajevima Ugarske, donjoj
i gornjoj Austriji, tajerskoj, Hrvatskoj i Dalmaciji, Albaniji u
Hrvatskoj: u posavskoj Hrvatskoj Velika Gorica, Novi Banovci, u
Dalmaciji u Biskupiji, Smrdeljima kod Skradina i dr.; malobrojni
7.-9.st. kovni krajevi remena - bronani lijevani jezici i saponi:
masivna lozica, poseban tip bajoslovnog grifa, borba zvijeri,
geometrijski ukras porijeklo: 1. orijentalisti (takoer i Maari)
pripisuju ove predmete Avarima i Hunima kao proizvod srednjoazijske
umjetnosti nomadskih plemena; nema nalaza tamo 2. humanisti
smatraju ih proizvodom maloazojskih tvornica gdje jo ivi antikna
tradicija, odkud su uvezeni drugdje; nema nalaza tamo
-
-
Karaman ih pripisuje Avarima i panonskim Slavenima (kod nas,
Austiji, tajerskoj), te su proizvod onih krajeva Ugarske u
kesteljskoj kulturi nalazimo i naunice s nastavkom s i druge,
posude s valovitim i cik cak ukrasom, pogrebne obiaje koji se
podudaraju sa starohrvatskim grobovima takoer u Dalmaciji nalazimo
ostruge koje nisu imali Avari avarska vlast u Hrvatskoj trajala je
jako kratko, due su se odrali samo u Lici i Krbavi gdje nema nalaza
kesteljske kulture, a ni nigdje u Hrvatskoj nisu naeni ukopi s
konjima rezultat raznih struja toga doba, Avari i Slaveni kao narod
koji nije imao jaku umjetnost prihvaa po dolasku neke ukrasne
motive Maar Hampel pripisuje Avarima i Sarmatima (oni ive u
Ugarskoj po dolasku Germana sr.6.st., a prije dolaska Maara
kr.9.st., u podreenom poloaju prema Avarima), koji prema Karamanu
zapravo odgovaraju panonskim Slavenima
Posavska Hrvatska starohrvatska groblja u nizu njem.
Reihenfriedhof Velika Gorica grobovi poganskog vremena Bijelo Brdo,
Klotar, Veliki Bukovac, Svinjarevci grobovi hrvatskih ratarskih
seljakih naselja 11.st., raznovrstan nakit i jedan ulomak srpa
-
Buzet naunice i novac 11.st. Breza i Doboj u Bosni naunice
slavesnkog tipa Mogorjelo u Hercegovini ma isti kao iz dalmatinskih
starohrvatskih grobova SPOMENICI SLIKARSTVA I UMJETNOG OBRTA U
STAROHRVATSKO DOBA
-
nalazi slikarstva u Dalmaciji vrlo su rijetki, nije niti bilo
jako razvijeno bojadisana dekorirana buka u sv. Mariji u Biskupiji,
po Jeliu sv. Kri u Ninu jedine sauvane freske u sv. Mihajlu u
Stonu, zadubini nekog dukljajskog kralja (1077.1050.): sveci po
cijelim zidovima od tla do svoda, kralj ima istu krunu kao na
splitskoj krstionici; po tome se razlikuje od drugih malih crkvica
te ima vezu sa nutarnjo-balkanskom umjetnosti; djelo domaih
majstora crkveni kodeksi ispisani na pergameni i iskieni
minijaturama: splitski Evanelistar kr.8.st. najstariji je
sredovjeni rukopis u Dalmaciji, pisan posebnom vrstom
poluuncijalnog pisam, a prema V.Novaku proizvod je lokalne splitske
pisarske kole koja se u ST bila razvila u vezi s obnovom crkvenog
ivota po prvom nadbiskupu Ivanu iz Ravene, te smatra da je napisan
rukom sv. Dujma i posluio kod krunidbe Zvonimira 1076. u Solinu
(Dujmov nadbiskup Lovro bio je u dobrim odnosima sa Zvonimirom, a
ST je blizu Solina); prosto su iskieni samo neki inicijali: I (stup
s lisnatim kapitelom i klasinom profilacijom baze kao u
minijaturama karlovinkog doba), Q i L (donji kraj tvori riba kao u
ivotinjskih inicijala predkarlovinkog doba) kodeksi pisani
beneventanskim pismom i ureeni iluminarnim inicijalima i slikama u
tipu junoitalskih benediktinskih minijatura, u Dalmaciji prisutne
do 13.st.: uvaju se u Zagrebu, Splitu, iz vremena hrvatskih
vladara, iz 12., 13.st.; neki su uvoz iz Italije (po Novaku
Evangeliarium R. 4106 i Missale plenum MR 166 iz 11.st.), a neki su
na proizvod; - Liber psalmorum, kodeks splitskog akona Majona uva
se u Zagrebu, a pisao ga je prema zapisu u samom kodeksu za
splitskog nadbiskupa Pavla (1015.-1030.); iskienih par inicijala u
montekasinskom stilu; - Majonov skriptorij radio je i na fragmentu
homilijarija iz Trogira (u Beogradu); - benediktinski evanelistar
iz samostana sv. Nikole na Osoru 1081.-1082. (u Vatikanu) u kojem
je molitva koja se u ono vrijeme na Veliku subotu kod posveivanja
uskrsne svijee molila za papu, opata, proelnika samostana,
bizantskog cara, kralja Osora (rex noster) Zvonimira; -
reprodukcija osorskog evanelistara (inicijal E iskien pleterima,
bisernim tokicama, pasjim glavicama, takoer Krist koji dri evanelje
i blagoslivlja, uz
-
njega arhaneli Mihael i Gabrijel, uz uskrsnu svijeu
benediktinski monah, neumi tj. najstarije muzike note kodeksi
pisani karolinkim pismom/minuskulom (varijacija latinskog pisma),
tj. minijature i inicijali tradicije sjeverne Italije karlovinkog
doba i careva Otona u Njemakoj - 2 kodeksa u ibenskom franjevakom
samostanu konventualaca i kodeks u dubrovakom franjevakom samostanu
po Folnesiscu italska radnja 11.st. - Passionale martyrum kr.10.st.
u imovnicima samostana spominje se velik broj crkvenih knjiga:
samostan sv. Petra u Selu u 11.st. imao je 47 kodeksa, samostan sv.
Krevina u ZD imao ih je vie koje je 1042. darovao hrvatski ban
Stjepan, kraljevski samostan sv. Grgura u Vrani spominje luksuzni
enanelistar na grimiznoj pergameni sa srebrnim slovima monasi sv.
Benedikta u junoj Italiji preko 1000.g. imaju tradiciju ukraavanja
knjiga minijaturskih kola karlovinkog doba u Njemakoj: inicijali
kodeksa ukraeni pleterom irskoengleskim, biserne tokice, pasje
glavice koje grizu zavoje lia ili pletera; bizantski utjecaj koji
su u doba Desiderija donijeli grki monasi iz Carigrada umjetniki
obrt nije sauvan: u riznici upske crkve u Ninu uva se srebrni kovei
s lopatico sv. Asela i srebrni kovei nepoznatog sveca iz o.800.g.
po dekoraciji
-
-
DVOROVI U BIAIMA U TRADICIJI I LITERATURI 1894. u Splitu
osnovano drutvo Biha, po nazivu mjesta gdje je hrvatski knez
Trpimir u pratnji dvorjanika i upana 852.g. izdao najstariju
sauvanu hrvatsku povelju actum in loco qui dicitur Byaci isusovac
Riceputi iz 1.pol.13.st. kao inicijator velike crkvene povijesti
naih krajeva Illyricum Sacrum, kae da trogirska katedrala nije
graena od rimskih ruevina Salone, ve od naputenog hrvatskog dvora u
Biaima, te da su u torgirskom Velom polju bile 2 raskone zgrade:
crkva sv. Petra od Klobuka gdje je okrunjen Zvonimir i skup
sakralnih i profanih zgrada 4-stoljetne hrvatske vladalake
rezidencije u Biaima; dvorovi su naputeni nakon izumiranja
dinastije, a ugarski kraljevi darovali su Biae Trogiru da obnovi
unitenje Saracena, no odsjedanje Bele 4. 1253.g. u Biaima govori da
je dvor jo postojao, sve do Turaka isusovac Farlati, autor
Illirycum Sacrum, kae da je tamo postojao kraljevski dvor, tamo su
hrvatske poglavice pokrtene, a jo u njegovo doba postojali su
tragovi nekadanjeg sjaja opat Celio-Cega 1855.g. kae da je
trogirski portal prenesen iz kraljevske rezidencije iz Biaa beki
povjesniar umjetnosti Eitelberger 1859.g. putovao je Dalmacijom i
zabiljeio isto
-
-
-
osobito naa puka literatura spominje biake dvorove
ISKOPINE U STOMBRATAMA U BIAIMA 1902.-1905. Stombrate je ravnica
pod 2 brijega Veli i Mali Bia/Bia i Biai, na vrhu Velog je crkvica
sv. Nofra (natpis iz 1475.) ime potjee od starohrvatske crkvice sv.
Marte koja je tamo bila podignuta u 9.st. do 1905. sauvana crkvica
bila je iz kasnijeg vremena, graena od materijala stare crkve i u
neposrednom okoliu 892. povelja kneza Mutimira je izdana pred
vratima sv. Marije iskopavanja Bihaa 1902.-1905.: srednjevjekovna
3-brodna crkva podignuta na rimskim ruevinama, u blizini rimski
zidovi i temelji, drugi rimski ostaci, rimski namjetaj za
turnjanicu, pilastrii ploe i pregrade starokranske crkve, brojni
ostaci starohrvatskog crkvenog namjetaja do tada rezultati nisu
bili objavljeni poela se sa skepsom promatrati vjerojatnost
postojanja dvora u Stombratama jo prije ovih istraivanja Jeli i
Ivekovi su dvorom proglasili razliite zgrane rane romanike u Mirima
donjokatelanskog polja, no to bi bili ostaci gospodarskih ili
drugih zgrada samostana sv. Petra od Klobuka, a Jeli 1912. smatra
da je sv. Marta ostatak rimskog zaselka arhitekt Frey 1911. prvi je
letimice spomenuo rezultate iskopina, te smatra da je tamo moglo
biti samo kneevsko gospodarsko imanje, a utvrenu rezidenciju trai
na Biau gdje je sv. Nofra Biha je takoer mislio da je dvor kod sv.
Nofre, naime navodni naziv ovog brda bio je Platno, to su povezali
sa dijelom zida izmeu kula - platno, pod pretpostavkom da je dvor
morao biti utvren Barada u Starohrvatskoj Prosvjeti nijee da je
tamo bio dvor tada neobjelodanjeni posvetni natpis na arkadi
oltarskog ciborija ili baldakina svjedoi da je to bila crkva sv.
Marije: Gledajte sve ovo, to je s nova podignuto u ast asne
Marte
-
-
-
-
KAKVI SU BILI DVOROVI HRVATSKIH VLADARA to nisu bile raskone
velianstvene palae sredita veeg i ureenijeg kraljevog imanja, gdje
su se kraljevi i kneevi zadravali due ili krae vrijeme u pratnji
dvorana, te rjeavali dravne poslove
-
zapadni vladaru ranog srednjevjekovlja nisu imali stalne
rezidencije, ve su obilazili svoju zemlju od mjesta do mjesta, a u
svakom je kraju kralj imao svoja imanja, pa tako je bilo i kod
Hrvata u karlovinkoj dravi postojala su podreena imanja koja su
svoje suvike davala veim sredinjim imanjima (Herrenhof) gdje su
imali svoje rezidencije (Pflaz) darovnice svjedoe da su kneevi i
kraljevi imali velike posjede diljem zemlje, dokaz da su obilazili
zemlju je izdavanje tih darovnica u razliitim mjestima razlozi
nestalne rezidencije: pomanjkanje razvijenog dravnog aparata,
pomanjkanje gotova novca i trgovina izmjene dobara (selili su se od
mjesta do mjesta da bi se mogli uzdrati) takva su imanja morala
imati gospodarske zgrade, konobe, turnjanice, staje, itnice,
mlinove, te stambene zgrade opseg i ureenje bilo je u okvirima
tadanjeg vremena i kulture, nisu se ba povodili za Karloviima, tek
od sr.11.st. to poinje
-
GDJE SU BILI HRVATSKI DVOROVI ii spominje Nin, Klis, Biae,
Solin, Biograd, ibenik, Omi, Knin i sv. Martin u poljikom primorju
Karaman se ne slae s izborom Omia, Klisa, sv. Martina u Poljicama
su hrvatski kneevi imali zemlju kao i drugdje u upama; spominje se
da je kralj Slavac obilazei zemlju doao u taj kraj i presudio spor
oko neke zemlje u sv. Petru u Priku blizu Omia na desnoj obali
Cetine razlog za Klis je 852. Trpimirova povelja kojom slijedei oca
Mislava daje splitskom nadbiskupu desetinu svog klikog dobra (ex
curte nostra Clusan) curtis se uzimalo da znai dvor, no Skok je
dokazao da znai zemljini posjed sa zgradama ili kmetovskim
naseljem; takoer Klis je bio sredite primorske upe i upni grad sv.
Martin u povelji se naziva curtis, dakle isto nije ibenik je bez
sumnje bio kraljevski grad o emu svjedoe 2 povelje iz 1066. i 1089.
koje nose oznaku mjesta u kojem su izdane (jedna kae kod grada
ibenika je li postojao dvor?), a takoer se 1078. spominje boravak
kralja kod ibenika Solin je bio kraljevski grad, kraljica Jelena
ovdje je podigla svoju grobnicu i kraljevski mauzolej, tu je bila
crkvica sv. Petra gdje je okrunjen Zvonimir Nin se spominje u
povelji 1069. koju je Petar Kreimir izdao stolujui u naem ninskom
dvoru
-
-
-
-
Biograd se spominje u povelji 1102. ugarsko-hrvatskog kralja
Kolomana sa spomenom na krunidbu Kolomana u tom gradu u Biskupiji
kod Knina bilo je sijelo hrvatskog biskupa koji je prema rijeima
Tome Arhiakona bio kraljevski biskup i dostojanstvenik na dvoru, a
maarski ljetopisac imun Keza kae da je zadnji kralj Kreimir imao
tamo prijestolnicu Jeli je tvrdio da je dvor u Mirima, u Rogovo (po
darovnici Kreimira 1059. daruje samostanu Ivana Evanelista u
Biogradu neki svoj posjed u Rogovu spomen rijei curtis), mislio da
je otkrio ostatke ispod nekadanje mlatake palae iz 6./7.st. kada
nema Hrvata u Dalmaciji
-
JESU LI PREMA SAUVANIM DOKUMENTIMA BILI VLADALAKI DVOROVI U
BIAIMA popis zemalja samostana sv. Petra u Selu 1080. Spominje da
je Zvonimir dao svom ujaku Strezi da skuplja dau s kraljevskih
zemalja na obroncima Mosora pa od Solina do Biaa povelja kralja
Andrije 2. 1207.spominje Biae kao kraljevsko imanje (praedium
regale) netampana povelja 1190. (spominje je ii) zemljite izmeu
Torgira i Solina zove territorium regale povelja kneza Trpimira
852. izdana u Biaima spominje da Trpimir u pratnji svojih dvorjana
i upana daje splitskom nadbiskupu zemlje i prava u Laanima povie
Katel-Gomilice, u Tugarima u Poljicama, u klikom polju i sv. Jurju
u Putalju povie Katel-Suurca povelja kneza Mutimira 892. izdana u
Biaima spominje da Mutimir u pratnji dosuuje u sporu u korist
splitskog nadbiskupa izmeu njega i ninskog biskupa oko sv. Jurja u
Putalju sve ove zemlje koje se spominju u poveljama prilino su
daleko od Biaa, dakle ne radi se o aktu koji je izveden na licu
mjesta, nego sud kneza takoer uz njih je brojna pratnja (Mutimir:
dvorski upan Budimir, upan buzdovanar Prisna, upan konjunik Prvan,
upan komornik elist i Boledrag, upan peharnik elidjed, upan
kneginje Budimir, drugi komornik Kresomisl, trei Stjepan, sin
Budimira, buzdovanar kneginje elidrag, upan titonoa Tugina,
nadstojnik samostana itelj, nadglednik dvorskog rublja ? Paval i
akon i kneev kapelan Firmin, Trpimir: Dominik, Ciprija, Martin i jo
netko), to bi svi oni daleko od kneeva dvora
-
JE LI PREMA REZULTATIMA ISKOPINA KNEEVSKA REZIDENCIJA U BIAIMA
BILA UPRAVO U DANANJIM STOMBRATAMA TJ. TIK OKOLIA CRKVE SV. MARTE
ISKOPANI ZIDOVI I TEMELJI ZGRADA KOD SV. MARTE
-
na mjestu glavne rimske zgrade graena je srednjevjekovna crkva
sv. Marte, proelnim prizemnim trijemom na stupove gledala je na jug
okolo nje bile su druge zgrade (turnjanica) iz kasnijeg rimskog
perioda nego ona pod crkvom (neki nacrti Bihaa spominju samostan) -
rimska opeka, novac, bojadisana crvena i zelena buka do sada jo
nije utanovljena vea koliina zidova koja bi upuivala na dvor, zato
je izbila skepsa, no ne uzimaju u obzir vrijeme, ljudsko djelovanje
i gradnju na rimskim temeljima 1242. Tatari, potom Turci, a Biai su
bili predmetom 100-ljetnih borbi izmeu Trogira i Splita; 1358.
Lucius kae da su Biai opustoeni povodom borba Mleia i
ugarsko-hrvatskih kraljeva za dalmatinske gradove unato tome ouvali
su se ostaci sv. Marije jer je ona imala bogoslovnu svrhu, a
stambene i gospodarske zgrade bile su podlone prenamjeni,
pregraivanju, ruenju, po potrebi Hrvati dijelom crkve i zgrade
grade na rimskim temeljima rimskim materijalom (sv. Petra od
Klobuka u Mirima u okolici, sv. Kuzma i Damjan u Katel-Gomilici,
Riinice izmeu Klisa i Solina) 6 nadvratnika raznih srednjovjenih
zgrada kod sv. Marije veinom isklesano iz rimskih stupova: 1. naen
tik na jugu crkve kao materijal kasnijeg groba, spomen akona
Gumpertusa (G s donji krakom svinutim unatrag ne dolazi kod nas
kasnije od sr.9.st.), iz rimskog stupa 2. uzidan u crkvu, spomen
sveenika/presbitera Gumpertusa (slova PERB okomiti kracipreko
vodoravnih krakova i trbuha slova, prisutno u 9.st.) 3. 2
fragmenta, uzidana u crkvu, ja Gumpertus sveenik dao sam podii ovu
zgradu/kuu (prijanje karakteristike slova) 4. krnji natpis, uzidan
u crkvu, ja Gumpertus, iz rimskog stupa 5. ovu zgradu dao sam
podii, slova FERP, iz rimskog stupa 6. 2 fragmenta, spomen regente,
pbr presbiter, gra Gratianus, Gratiosus, hunc (iza hunc vjerojatno
domum, kao na broj 3.) = neki sveenik Gratianus u vrijeme nekog
vladara dao sagraditi zgradu
-
-
-
-
zgrade ovih nadvratnika morale su biti u blizini sv. Marte,
podignute u 1.pol.9.st. (oblik slova) nijedan od njih nije pripadao
crkvi, jer je na mjestu ulaza naen jedan sa kriem svaka zgrada je
imala samo jedan nadvratnik, a razliita imena i titule sugeriraju
razliito vrijeme
-
veliinu i namjenu tih zgrada ne znamo, na dva nadvratnika naziva
se domus, to je kua za obitavanje najmanji je bio 3., a 1., 2. i 5.
bili su dui od 2m spomenuti sveenici vjerojatno su stajali na elu
uprave krunskog imanja u Stombratama, oni su samo davali nalog za
dizanje (fieri rogavi, fieri precepi dao sam nalog, da se zgrada
die) Frey je smatrao da su oni langobardski majstori iz Franake
ZNAENJE EST NADVRATNIKA ZGRADA OTKOPANIH KOD SV. MARTE
-
materijal za gradnju je kamen, jedino su Hrvati od svih Slavena
prije 1000.g. gradili crkve i dvorove od kamena hrvatski dvorovi
bili su skupina vie odjelitih stambenih i godpodarskih zgrada takav
raspored neki su smatrali utjecajem antike ili Germana, no to je
samo potreba vremena glavna je uloga klera u upravi krunskih imanja
1.pol.9.st. (Trpimirova pratnja od 4 ljudi 3 sveenika, Mutimirova
pratnja od 14 1 ili 2) O ZADNJIM ISKOPINAMA DRUTVA BIHAA U OKOLICI
SPLITA I SOLINA Iskopine u Gradini u Solinu: vjerojatna krunidbena
crkvica kralja Zvonimira
-
1909.-1911. otkopani dijelovi temelja, zidova i skulptura
starohrvatske crkvice netipina forma, dijelovi 11 baza i stupova, 8
sainjavaju oktogon, a 4 u uglovima oktogona Buli je odmah
pretpostavio da bi to mogla biti crkvica sv. Petra u kojoj je
papinski legat Gebizon u listopadu 1076. okrunio Zvonimira
1923.-1925. 1926.-1927. intenzivna istraivanja Razni historijski
periodi na mjestu Gradine u Solinu prema zadnjim iskopinama
-
crkvica lei tik do perimetralnih zidina rimske Salone s
unutarnje strane naeni rimski natpisi i arhitektonski fragmenti
koriteni kao materijal za crkvicu na mjestu apside naeni dijelovi
rimskih zidova, bojadisane buke i glinenih posuda, to znai da je
crkva graena na rimskim temeljima nije bazilikalnog tipa, u
vanjskom obliku ima etverokutni oblik prilikom zadnjeg istraivanja
naena je 12. baza stupa
-
na nekoliko mjesta plonik od velikih kamenih ploa kapiteli i
baze iz gradine dijelom se izvorni starohrvatski materijal, a
dijelom ponovno upotrijebljen stariji rimski materijal, dok su
stupovi od sivog granita svi rimskih zgrada ispred crkvice na
zapadnoj strani ostaci zidova zgrade pravokutnog oblika koja je
naknadno naslonjena na crkvu taj prostor je sluio za pokapanje u
jednostavno zazidane grobove, bez predmeta, a jedan ravno do ulaza
nainjen je od velikih kamenih ploa i kamenim poklopcem i prostor
oko crkvice bio je srednjovjekovno groblje zgrada tj. predvorje
crkvice i crkva nisu iz istog perioda crkva je iz 2.pol.11.st., a
zgrada je nadograena jo u vrijeme kada je crkvica bila u upotrebi
za propast crkvice, predvorja i groblja su vjerojatno zasluni
Tatari koji su u solinskom polju bili 1242., a o njima svjedoi i
suvremenik Toma Arhiakon da oskvrnjuju grobove krana i hrvatskih
vladara (tada stradava i crkva na Gospinu Otoku s Jeleninom
grobnicom) splitski kroniar A. Cutheis kae da splitski nadbiskup
Ugolino de Malabranca tik do rijeke Jadra i puta Split-Klis podie
utvrdu Gradinu 1349. na mjestu ovog kompleksa, da zatiti Spliane od
nasilja hrvatskih feudalaca iz Klisa i okolice trapezoidnog oblika
s ugaonim kulama i prozorima sjeverni zid utvrde prislonjen je na
zid nekadanje crkvice koji je tada jo postojao kasnije je sluila
Mleanima u borbi sa Turcima poharali su je Turci kada postaju
gospodari solinskog polja na Camuccijevoj karti 1571. Gradina je
sauvana, ali pie kula unitena od Turaka, vjerojatno te godine Jeli
neutemeljeno kae da su Turci 1593. obnovili Gradinu i da im je
sluila u borbama s Mlacima i Splitom 1648.. Turci su protjerani iz
Klisa, te Gradina nema strategijsku vrijednost u doba Napoleona u
njoj je bila smjetena francuska konjica
-
-
Je li crkvica u Gradini krunidbena bazilika kralja Zvonimira?
Zvonimirova prisega 1076. u solinskom polju, u irem smislu ager
salonitanus, poznate su i utvrene u poloaju starohrvatske crkvice:
sv. Petar u Riinicama zadubina kneza Trpimira koju spominje u
darovnici 852., ovdje naen pro duce Trepimero natpis
sv. Marija od Otoka podigla kraljica Jelena, njen nadgrobni
natpis 976., sv. Stjepan i Mojsije ? nejasno u sv. Stjepanu
grobnice hrvatskih vladara: Toma Arhiakon kae da su u atriju te
crkve pokopani Kreimir i ostali sv. Juraj u Putalju podignuta 839.,
njeni ostaci uzidani u danas postojeu crkvicu na Kozjaku sv. Marta
u Biaima ispred je knez Mutimir potvrdio darovnicu 892. sv. Petra
od Klobuka 12.st., u Mirima gospodarske zgrade tog samostana sv.
Petar u Selu zadubina Petra Crnog preostajala je samo crkva sv.
Petra u kojoj je Zvonimir okrunjen darovnica Kreimira samostanu sv.
Petra u bore kod Splita 1060. daje samostanu sv. Benedikta mjesto
za mlin blizu crkve sv. Petra u solinskom polju to moe biti ili
Petra u Riinicama ili Zvonimirov, no u Riinicama nije u staro doba
bilo mlinova, a i monasi sv. Stjepana sami su birali mjesto, a
Riinice su nedostupne i daleke 300m SI od Gradine su mlinovi starog
oblika u Zvonimirovoj prisezi spominje se salonitana basilica
sancti Petri Karaman smatra da naziv bazilika u ovo doba oznaava
openito crkvu, ne vie odreenog pravokutnog oblika na 3 broda, tj.
ve se u starokransko doba nazivi basilica i ecclesia koriste
naizmjenino bez obzira na veliinu i oblik
-
datacija 9.-11.st. poblie moemo odrediti po nekim kapitelima i
pleternim skulpturama koji ukazuju na doba iza pol.11.st. 4
kapitela su ranoromanika 2 su s akantusom koji se dotiu vrcima
listova i na tipian nain zatvaraju izmeu sebe geometrijeske likove,
1 je s duplim redom velikih listova, no to su tipovi kapitela
kasnog rimskog doba, koje rana romanika ponovo koristi, te ih nekad
ne moemo razlikovati no zadnji je svakako ranoromaniki (mnogostruka
profilacija abakusa nije mogua u ranije doba, ne postoji
profilacija ploha) nikako raniji od pol.11.st., pa ak moda i
vrijeme dogradnje zgrade 12.st. potvruju dataciju bilo da su
preuzeti od Rima ili napravljeni u tom duhu klasini pleter se
koristi do sr.11.st., a potom se javlja prijelazni tip prema ranoj
romanici
-
-
-
upravo takvi kasni tipovi pletera naeni su u Gradini: fragment
3-prutaste pletenice s kuglicama nalik na oko u zavojima pletenica
oko je poznat motiv grke i rimske plastike, nalazimo ga i na
Vieslavovoj krstionici, u 9. i 10.st. je naputen, pa ponovood
sr.11.st. neki su fragmenti skulptura i iz kasnijeg doba,
vjerojatno u vezi na dogradnjom fragmenat glavice pilastria je
ranoromanska Konstrukcija crkve u Gradini miljenje Strzygowskog o
toj crkvici
-
-
centralna tlorisna osnova na svodovnu gradnju, koja nije
dokazana, ali je najvjerojatnija sredinja kupola koju je podravalo
8 stupova, a teina kupole prenosila se na vanjskim zid pomou
svodova koji su bili na ona ugaona 4 stupa niz oblih nia u apsidi i
uzdunim zidovima, zatvorene u donjem dijelu, dne dotiu tlo,
vjerojatno sluile za sjedenje sveenstva u apsidi i velikaa u
uzdunim zidovima za kakvih sveanosti, samo 2 pokrajnje apsidice
nemaju nie podsjea ga na norveke drvene crkve na 12 jarbola njem.
Mastenkirchen, vezane na tradiciju gradnje brodova Skandinavije
-
ISKOPINE KOD SVETOG KUZME I DAMJANA U GOMILICI Rimski zaselak u
dananjim Docima i imanje Duvna u Pustici kod sv. Kuzme i Damjana
okoli sv. Kuzme i Damjana je ono zemljite koje se zove Pustica, a
koje se spominje u povelji iz 1078. da je kralj Zvonimir darovao
duvnama sv. Benedikta u ST raniji naziv za selo Gomilicu je
Opatiino selo, dananji talijanski naziv Castel Abbadessa sr.12.st.
duvne su izgradile crkvicu sv. Kuzme i Damjana, te gospodarske
zgrade na zemljitu u Pustici spomen u Chronicon Pontificale
Salonitanum et Spalatense kratak opis ivota salonitanskih i
splitskih biskupa, koji donosi Farlati: nadbiskup Gaudije
1138.-1158. dopustio duvnama sv. Benedikta da podignu tu crkvu i
kuu za stanovanje u doba berbe i etve, te poveanje samostanskog
posjeda, a crkvicu je 1160. dovrio nadbiskup Absalon crkvica je
kasnije pregraena, no postoje ostaci iz 12.st.: 2 osmerokutna stupa
s kapiteliima u obliku kocke s donjim oblo skresanim uglovima
(njem. Wurfelkapitel tipini kapiteli rane romanike u Italiji i
Njemakoj u 11.st., kod nas sv.Kvirin na Krku, zvonik sv. Marije ZD
1107. s natpisom rex Colomanus), ugaoni ukrasi baza stupova (njem.
Eckknollen, tal. unghioni), kamena reetka u prozoru apside prvi
spomen u povelji 1171. u zauzimanju zemalja splitskih duvna od
strane seljaka, pa silaze kod crkvice gdje ruaju
-
-
-
ovaj kompleks nastao je na ostacima ville rustice, to vidimo po
obliku zgrada, rasporedu, tehnici gradnje zidova, a i fragmenti
opeka sa igovima, mozainog poda, arhitektonskih, zdjelica,
akroterija malog sarkofaga itd. takoer locirana je turnjanica za
ulje Opis rimske turnjanice u Docima
-
-
poznate su jo kod Manastirina u Solinu, u Kapljuu u Solinu, u
Mirima pripadaju temeljnom tipu koje poznajemo u starih pisaca, po
rekonstrukcijama u starom slikarstvu i plastici, te po drugim
nalazima turnji za vino i masline u staro doba bili su jednaki, no
ovdje nalazimo kotice masline, a turanj za vino moda je postojao u
drugdje na imanju prostorija u kojoj je turanj, prostorija u kojoj
je kamenica, hodnik izmeu njih, te pravokutna prostorija s koso
nagnutim podom Imanje duvna kod sv. Kuzme i Damjana i pitanje
falsifikata darovnica kralja Zvonimira i Stjepana
-
povelje u kojima Zvonimir 1078. i Stjepan 2. 1089. daruju
Pustice splitskim duvnama sv. Benedikta pitanje falsifikata
pokrenuo je Viktor Novak lankom u Strena Buliciana 1924., kae da ih
je nainio splitski notar Sabacije po nalogu duvna u 2.pol.12.st.,
tonije izmeu 1119. i 1171. potvrdu nalazi u nekom popisu zemalja
duvna sv. Benedikta iz doba iza 1119., u kojem se pustica ne
spominje autentinost su branili ufflay i Nagy, koji kau da se
spomen Pustice nalazio u tom popisu, no da je jedan dio oteen, a
ita se kao tu je jo jedna kraljevska zemlja (Kukuljevi to ita krivo
kao regia terra, a zapravo je petia terra - komad zemlje, a i
nabrajanje je u strogom topografijskom redu, pa bi to mogle biti
zemlje na Marjanu kod Splita) tezu o falsifikatu iznijeli su
odvojeno egvi i Kati: u tom popisu iza 1119. spominju se zemlje in
Conscaco, in Doltio koje je duvnama prema sauvanoj povelji darovao
pop Crnota, a u istoj se povelji ne spominju in Gladnico i jo neke
koje je isti darovao istom prigodom u istoj darovnici; popis nije
potpun Karaman se pridruuje egviu i Katiu, tj. da je Pustica tada
bila u posjedu u vrijeme popisa datacija popisa: u popisu pie da je
neki Petirzo filius Tiberi darovao neku zemlju duvnama, a otac
ovoga dolazi kao svjedok u jednom dokumentu iza 1119., to znai da
popis moe biti i jednu generaciju kasniji
-
-
Novak na temelju paleografije kae da otrina duktusa pomie
vrijeme iza 1119. za 3-4 desetljea, a i jo je ostije pisan u
usporedbi s Dalmacijom 12.st. spomen in Conscaco, in Doltio koje je
pop Crnota darovao u darovnici koja nije datirana, ali se postavlja
iza 1145., jer je kao svjedok naveden akon Sabacije Tiveri, koji se
u drugim datiranim darovnicama iz 1144. i 1145. spominje kao
subakon
GROBNICE HRVATSKIH KARLJEVA Pitanje ubikacije sv. Stjepana u
Solinu Toma Arhiakon pie da je kralj Zvonimir na ckvenom saboru u
Ninu 1080. na molbu splitskog nadbiskupa povratio splitskoj crkvi
crkvice sv. Stjepana i sv. Marije u Solinu, to ih je kraljica
Jelena podigla, i ve ona dala navodno splitskoj crkvi, a povjerene
su monasima da vre bogosluje za kraljeve, te da je Kreimir pokopan
u atriju sv. Stjepana uz jo mnoge kraljeve potvrda je doa u otkriu
sarkofaga Jelene 1898. godine u njezinoj zadubini do dananje sv.
Marije od Otoka u Solinu podaci o sv. Stjepanu i poloaju vrlo su
oskudni spominje se u vezi sa crkvom sv. Mojsija u vie dokumenata
od strane ugarsko-hrvatskih kraljeva koji potvruju posjed splitske
crkve iz popisa zemalja splitske crkve 1338. i isprave kralja
igmunda 1397. koji spominje sv. Mojsija kao krajnju granicu posjeda
splitske crkve uzdu Jadra, moe se priblino razaznati poloaj: glavni
posjed bio je uz rijeku Jadro na SI od sv. Marije od Otoka traio se
posvuda zbog vie istoimenih crkava i rasparanosti posjeda: sv.
Petra i Stjepan u Selu (dokazano da su u poljikom primorju),
Sustjepan izmeu Katel Suurca i Gomilice (vjerojatno jedna od
zemalja solinskog Stjepana), splitski samostan u bore (nije uope
bio na hrvatskom teritoriju, te je podignut od splitske gradske
opine ili nekih Spliana) Sv. Mojsije u Solinu dananja crkvica
smjetena je iznad samog vrela Jadra na nepristupanom terenu taj
teren nije podesan za kraljevsku grobnicu takoer narod je zove sv.
Moi ili Mladenci ni u starim mapama katastra 1836. nema spomena
vjerojatno je naziv sv. Mojsije za vrh iznad vrela Jadra unesen u
topografiju tek u novije vrijeme pod utjecajem Jelia, koji je to
zakljuio po igmundovoj ispravi iz dokumenata se ini da je isprva to
bila 1 crkva, pa 2
-
-
-
dokumenti: darovnica hercega Stjepana samostanu sv. Stjepana u
bore kod ST prigodom pohoda Zvonimira 1078. u ijoj je pratnji i
opat sv. Mojsija isprava kralja Gejze 1158. potvruje splitskoj
crkvi beneficij sv. Stjepana i Mojsija isprava kralja Stjepana 3.
1163. potvruje isto splitski crkveni sabor 1185. potvruje joj razne
beneficije isprava hercega Andrije 1198. isto isprava kralja
Andrije 2. 1207. isto prijepis popisa zemalja splitske crkve 1338.
spominje terrae i territorium sancti Stephani de Salona isprava
kralja igmunda 1397. isto isprave 1163., 1185., 1192., 1198.,
1207., 1397. 2 crkve
-
ne zna se zato su kultovi povezani Karaman zakljuuje da crkvica
iznad vrela Jadra iz igmundove isprave nije ona koju traimo
Iskopine u upljoj Crkvi u Solinu
-
traili su sv. Stjepana lei nedaleko Jadra na sv. Marije od Otoka
1069. Kreimirova povelja u kojoj se sjea svog oca Stjepana koji je
pokopan na klikom podruju, a to je taj teritorij 1571. Camuccijeva
karta splitske okolice pokazuje starinsku crkvu bez imena na tom
podruju ovdje vjerojatno treba traiti mlau crkvicu sv. Mojsija,
odjelitu od mauzoleja Sv. Stjepan u Solinu na Gospinu otoku
-
Lovro Kati naao dokument u arhivu splitske biskupske kurije iz
1397. koji spominje posjed splitske crkve na Gospinu otoku u Solinu
gdje su crkve sv. Stjepana i sv. Marije naeni ostaci starohrvatske
crkvice koja je imala 2 zvonika na uglovima zapadnog proelja, to je
najstariji poznati primjer u Europi srednjeg vijeka, te zidovi male
kapelice koji su vodili dalje ispod dananje crkve, no kasnije u
istraivanjima Dyggvea nisu se nali
-
ispod plonika dananje crkve naeni su temelji crkve sa zidovima
usporednim sa ranije otkrivenom crkvom sa Jeleninim sarkofagom ta
crkva imala je vie grobnica iz starohrvatskog perioda, no tamo su
pokapani mrtvaci iz kasnijeg doba nije se naao nikakav ostatak
kraljevske grobnice ni tog perioda ove 2 crkve graene su u isto
vrijeme vjerojatno je ranije otkrivena crkva (Buli 1898.) sa
Jelenom sv. Stjepan, a manja novije otkrivena sv. Marija
