1Kamenjak, br. 2/2003.

KAMENJAK�UPNI LIST

�UPE PROROKA ILIJE U KRU�EVUMOSTARSKO-DUVANJSKA BISKUPIJA

POVODOM 100. OBLJETNICE NJEGOVA ROÐENJARAKITNO 21. 10. 1903. - KRU�EVO 21. 10. 2003.

NAKON SVEÆENIÈKOG REÐENJA BIO JE:

DUHOVNI POMOÆNIK U STOCU I PRENJU�UPNIK U RAVNOM I KRU�EVU

BISKUPSKI DELEGAT I VODITELJ BISKUPSKE KANCELARIJE

Fotografija: 29. 9. 1955.

DON ANTE ROMIÆ

Godi�te II., br. 2(6)/2003.

KAMENJAK

2 Kamenjak, br. 2/2003.

Ovaj broj Kamenjka posveæujemo donAnti Romiæu. Sto godina je pro�lo otkako seon rodio. Rodio se u Rakitnu, netko reèe uhercegovaèkom Podtibetju.

Cijelu godinu, 2002./2003., u vi�e navrataposveæivali smo stranice njemu, njegovu�ivotu i radu. Spremamo se i za simpozij 11.listopada ove godine. Na simpoziju æenastupiti sljedeæi predavaèi: biskup RatkoPeriæ, fra �ime Romiæ, don Dra�en Kutle�a,don Tomo Vuk�iæ, don Ante Pavloviæ, donJosip Èirko, don Luka Pavloviæ, don IlijaDrmiæ, Ivan Kordiæ i don Ljubo Planiniæ. Svinavedeni predavaèi æe predavanjima i temamapribli�iti don Antu, njegov �ivot i njegovosveæenièko djelovanje. Trideset i dvije godineje on djelovao u Kru�evu. Mnogi Kru�evljaniga dobro i poznaju. Koliko su ga malopoznavali, neka bude izno�enje iznenaðenjajednoga od nas. Dok sam govorio i citiraomnoge citate i mnoge èlanke koje je napisaodon Ante Romiæ, jedan od na�ih �upljana kada

Uvodna rijeème do kraja saslu�a iznenaðujuæe nastupi ireèe «pa zar je don Ante bio pismen». Zgodnaopaska. Da, bio je «pismen», pisao je mnogeèlanke i objavljivani su u razlièitim èasopisima.

Svaki sveæenik, i svaki èovjek, po svojemdjelovanju prelazi granice prostora gdje �ivi.Don Ante je po dekretu bio �upnik Kru�eva,dva mjeseca manje od punih 32 godine. Desetgodina (od 1948. do 1958.) vodeæi kancelarijuBiskupskog ordinarijata u Mostaru bio jedjelatnik u Ordinarijatu mostarsko-duvanjskei trebinsko-mrkanske biskupije. Po pisanojrijeèi koju je objavljivao u Katolièkom tjedniku,Vrhbosni, Gradu na Gori, Glasniku SrcaIsusova i Marijina, Kalendaru Srca Isusova iMarijina, Ðakovaèkom vjesniku don Antebija�e djelatnik Crkve meðu Hrvatima.

Neka nam ovaj «Kamenjak» i sitni detaljiiz don Antina �ivota budu poticaj za pa�ljivijesudjelovanje u simpoziju. Takoðer neka naspotaknu da bismo upotpunili sliku o don AntiRomiæu.

Bogoslovi sarajevske bogoslovije - 1927./1928.don Ante sjedi u sredini.

3Kamenjak, br. 2/2003.

KAMENJAK - �upni list �upe Proroka Ilije Kru�evo, 88203 Kru�evo.Tel./fax 036 / 486-319.Ureðuje i odgovara: don Ljubo Planiniæ, �upnik.Tehnièka obrada i prijelom teksta: Marko D�ebaList izlazi kroz liturgijsku godinu prema potrebi.Tisak: �Eurotisak d.o.o.�, Mostar

- 1903., 21. listopada, rodio se od ocaJakova i majke Anice r. Budimir. Roðen je uPokleèanima, �upa Rakitno. Krstio ga tada�upnik Rakitna fra Lazar Èolak, kasnije od1924. prvi �upnik Kru�eva.

- Veliki utjecaj na njegov �ivot je imalanjegova majka Anica. Majka mu je bila rodom

iz Vira. U obitelji i kod rodbine bila je, i ostala,poznatija pod nadimkom Virka.

- Sjemeni�nu gimnaziju je pohaðao od1916. do 1924. u Travniku.

- Zvali su ga «Zecko». Volio je �alu.Preprièavaju se njegove �aljive zgodice

Va�niji dogaðaji izdon Antina �ivota

i zadjevice. Zbog �aljivosti, ponekada i«grickanja» dobio je reèeni nadimak.

- Bogoslovske studije je pohaðao u Sara-jevu. Za vrijeme bogoslovskih dana bio jeu redakciji, bogoslovskog zbornika Grad nagori.

- Za sveæenika je zareðen 26. 3. 1928.- Slu�bovao je u:

- Stolac, kapelan od1. 7. 1929. do 12. 5. 1930.

- Rotimlja, zamje-njivao �upnika don MartinaKre�iæa od 10. 10. 1929. dopolovice prosinca 1929.

- Ravno, �upnik od12. 5. 1930. do 4. 11. 1930.

- Prenj, kapelan od4. 11. 1930. do 7. 5. 1932.

- Kru�evo, �upnikod 7. 5. 1932. do 25. 3. 1964.

- Mostar - Biskupijaod 22. 4. 1948. do poèetka1957. Uhiæenjem i osudombiskupa Èule, don Ante jeodreðen skupa s don An-

drijom Majiæem da upravlja biskupijom. DonAndrija je obavljao slu�bu biskupskog dele-gata, a don Ante slu�bu voditelja biskupskekancelarije (kancelara).

- Umro u Kru�evu 25. 3. 1964. Pokopanje na kru�evskom groblju Sajmi�te.

Don Ante sa sestrom Biserkom.

4 Kamenjak, br. 2/2003.

DjetinjstvoDon Ante je svoje djetinjstvo proveo u

Rakitnu, u mjestu Pokleèani, u zaseokuRomiæa. Roditeljska kuæa mu je o�teæenau tijeku Drugog svjetskog rata, pa je pos-

ve napu�tena1948. god. Kaodjeèak do po-laska u sjeme-ni�te 1916. god.pomagao je ro-diteljima u do-maæinstvu, ba-veæi se najvi-�e stoèarskimp o s l o v i m a .Stoèarstvo jebilo glavno za-nimanje u Ra-kitnu u donAntinu djetinj-stvu. Njegovaobveza je bilaèuvanje ovaca.Posebna dra�

mu je bilo èuvanje janjaca. Prisjeæajuæi sedjetinjstva sebe naziva «èobanèetom».

O svojem djetinjstvu govori s naglaskomna siroma�tvo i na bolest na pluæima. On ka�e:«Bio sam slaba�na zdravlja.» Posljedicupluænog bolesnika (bolest �panjolica), nosioje cijeloga �ivota. Od pluæne bolesti raka napluæima je umro.

Don Ante je bio najstarije �ivuæe dijete uroditelja. Troje djece su mu roditelji imali prijenjega. Svih troje su umrli kao male bebe.Strah je bio kod njegovih roditelja, posebnokod njegove majke Anice r. Budimir - Virkeda æe im i èetvrto dijete, mali Ante, od bolestina pluæima umrijeti. Bolest zadobivena udjetinjstvu kod don Ante je uvijek stvaralaoprez i strah. Kad je god �to èinio, uvijek jemorao raèunati na svoje zdravstveno stanje.Ona je u njemu proizvela kompleks opreza.

Don Antin lik izbogoslovskih dana.

Iskrica sveæenièkog zvanja u srce i du�uAntinu baèena je u proljeæe neposredno prijesv. Jure 1912. god. Tada se desetogodi�njiAnte s majkom Anicom na�ao u materinurodnom kraju Viru. Don Ante prièa: Gledajuæivirskog �upnika don Antu Bakulu, on jezavikao svojoj majci �mama i ja æu biti sve-æenik�. O tom dogaðaju don Ante pi�e: �Poprvi put vidio sam tada svjetovnog sveæenika.Njegova mlada, simpatièna figura, gospod-sko dr�anje, veseo izgled, èista sveæenièkano�nja zanijeli su me�, dobar primjer mepovukao�. Pored don Ante Bakule utjecaj naAntu Romiæa da krene putem sveæeni�tvadjelovalo je i dobro �tivo. Ka�e don Ante�dobro me �tivo potaklo�. Dobro �tivo bilo jeGlasnik Srca Isusova.

Poslije virskih dogaðaja 1912. god., pouz-dano se molio i bri�no sakrivao svoju tajnu�elju svakomu osim Bo�anskom Srcu. �U kuæi,u polju, na pa�i uticao sam se Presv. Srcu, dami dadne te postanem sveæenik... Srce Isu-sovo je èulo moju molitvu i radilo...

Svojom odlukom da postanem sveæenik,odu�evio sam svojega �upnika.�

Zbog straha da bi se roditelji oduprli nje-govoj �elji zbog obiteljskog siroma�tva, bojaose �elju iznijeti njima. Ipak, moljeno, da kreneputem do sveæeni�tva je postignuto i don Antese 1916. god. naðe u sjemeni�tu.

Odmah s poèetka travnièkog �kolovanjana�ao se u mukama: «Slabo moje zdravljeopiralo se naukama.» Uvijek je nosio u sebistrah, i u sjemeni�tu i u bogosloviji da ga ne bizbog zdravstvenih razloga poglavari otpustili.Bojao se da i siroma�tvo u kojem se nalazione bi bilo razlogom da ne mogne do krajazavr�iti �kolovanje. Vi�e puta listajuæi ArhivBiskupskog ordinarijata u Mostaru nailazio nasam don Antine zamolbe iz sjemeni�ta i

Put premasveæeni�tvu

5Kamenjak, br. 2/2003.

bogoslovije gdje tra�e pomoæzbog slabog materijalnogstanja. Zamolbe je upuæivaoBiskupskom ordinarijatu iSveæenièkoj uzajamnosti.Kad se god na�ao pred ovadva problema: siroma�tvom ibole�æu, povjeravao se Bo-�anskom Srcu Isusovu i mo-lio. On sam ka�e: �Bo�anskoSrce me je èudesnim osno-vama protiv svakom oèeki-vanju dovelo u sjemeni�te,ono æe me dovesti i do svetogsveæeni�tva. Konaèno bila jepogodba meðu nama: s jednestrane moja �elja i molitva, sdruge strane Njegovo obe-æanje, da æu biti usli�an.�

Uza sve pote�koæe naputu do sveæeni�tva: �Oz-biljno sam vjerovao, da æu bitisveæenik i jo� ozbiljnije molioza tu milost, te sam je i pos-tigao. Protiv svake nade samse nadao.�

Na putu do sveæeni�tvaobeæao je u �pogodbi s Bo-�anskim Srcem Isusovim� da æe mu javnozahvaliti kad postane sveæenik. To je i uèi-nio u Glasniku Srca Isusova 1928., u broju�est, na stranicama 167-168.

Ima li i�ta ljep�e i svrhovitije za sveæenikanegoli biti sveæenik meðu narodom; pas-toralno i liturgijski dijeliti vrijeme s narodom.Dijeliti radosti i �alosti, uspjehe i neuspjehe,podr�ke i podapinjanja. Don Ante je nakonzavr�enih studija i sveæenièkog reðenja sve

Pastoralnidjelatnik

svoje vrijeme podijelio s na-rodom u �upskom pastoralu.

Dok je bio �upnik u Kru-�evu, na njegova leða su bilenatovarene i dodatne obve-ze: vodio je biskupsku kan-celariju za vrijeme zatvor-skih dana biskupa Èule. Dokje biskupski delegat donAndrija Majiæ bio u zatvoru,don Ante je obna�ao i slu�bubiskupskog delegata.

Kao kapelan don Ante jedjelovao u Stocu i Prenju.�upnièku slu�bu je obna�aou Ravnom i Kru�evu. Ob-na�ao je slu�bu �upnièkogzamjenika na Rotimilji, za-mjenjujuæi rotimskog �u-pnika don Martina Kre�iæa.

- Kapelan u Stocuje bio don Andriji Majiæu.Kao kapelan bio je katehetau stolaèkim �kolama. U �upije osnovao molitvenu sku-pinu pod nazivom Apostolatmolitve.

- Zamjenik �upnika u Rotimlji:kao kapelan u Stocu proveo je nekoliko mje-seci kao zamjenik �upnika na Rotimlji za-mjenjujuæi �upnika Rotimlje don MartinaKre�iæa. Don Martin Kre�iæ je nekoliko mje-seci oti�ao u svijet sakupljati novac za iz-gradnju �upne crkve; za to vrijeme ga jezamjenjivao don Ante Romiæ sa �upnièkimovlastima.

- �upnik u Ravnom: smræu bje-lopoljskog �upnika don Tadije Bo�iæa (30. 4.1930.) �upa je ostala ispra�njena. Zbog popu-njavanja Potoka u Bijelom polju nastala jepotreba premje�taja nekoliko sveæenika. U timpremje�tajima je don Andrija Majiæ, �upnikiz Stoca, premje�ten u Bijelo polje; don MarkoZovko, �upnik Ravna u Stolac, don Ante Ro-miæ kapelan iz Stoca u Ravno za �upnika.

Don Ante se nije zadr�ao dugo u Ravnome.Nakon nekoliko mjeseci �to je bio �upnik

Don Ante mladomisnik 1928.

6 Kamenjak, br. 2/2003.

napisao je dvije molbe biskupuda ga zbog zdravstvenih razlogapremjesti iz Ravna. Jo� prijezime molba mu je bila usli�ana ipremje�ten je za kapelana uPrenj-Dubrave.

Iako je bio kratko u Ra-vnome, ostavio je biljeg svojegadjelovanja. Predavao je vje-ronauk u èetiri �kole na terenuprostrane �upe: u Kotezima,Zavali, Velièanima i Ravnom.Osnovao je s velikim pote�ko-æama �upska vijeæa (odbore). Svelikim materijalnim pote�ko-æama uèinio je nekoliko nabavkiza potrebe crkve i �upske kuæe.

- Kapelan u Prenju: usli�ana muje molba te je iz Ravna zbog zdravstvenihrazloga premje�ten za kapelana u Prenj. UPrenju je bio stari �upnik don Vide Putica.

Don Antino djelovanje u �upi Prenj -Dubrave odnosilo se na predavanje vjero-nauka u �koli u Crniæima, suraðivanje sa�upnikom u pastoralnim potrebama �upe. U�upi je, kao prije u Stocu i Ravnome osnovaonekoliko molitvenih dru�tava.

U trenucima premje�taja iz Prenj -Dubrava za �upnika u Kru�evo, �upskivijeænici su se obratili pismom biskupu da imne premje�ta kapelana, nego da ga ostavi uPrenj-Dubravama.

- �upnik u Kru�evu: don Ante seu Kru�evu oèitovao kao dobar pastoralniradnik. Odmah po dolasku u �upu osnovao jemolitvena dru�tva (Apostolat molitve, mu�koi �ensko dru�tvo Srca Isusova), otpoèeopobo�nost prvih petaka Srcu Isusovu. Oprvim danima u Kru�evu i pobo�nosti SrcuIsusovu u prve petke u mjesecu don Antepi�e: «Latio sam se odmah ove spasonosnepobo�nosti� i o njoj propovijedao. Narod meslu�ao� koliko su ovi vjernici spremni �rtavapodnijeti za interese svoje du�e. Put je dalek.Nekima do dva sata� Posao te�aèki� starijiru�e radi gubitka vremena, zadirkuju �po-bo�njake�. Zna biti ru�no i studeno, � èekatisate u crkvi dok se ne doðe na red u

ispovjedaonici� glaðu seispate� I uza sve to radosnisu, �to mogu toga dana bitikod Stola Gospodnjega.»

Kada je do�ao u �upu,zatekao je nezavr�enu �u-psku kuæu i �upsku crkvu -kapelicu skromnih dimenzija(2,5x3 m). Kapelica se na-lazila na mjestu sada�nje�upske crkve, lijevo od gla-vnog ulaza u crkvu. �upskukuæu nije nikada do krajazavr�io. Dvije godine �to jebio �upnik u Kru�evu za-poèeo je gradnju sada�nje�upske crkve. Crkvu je izgra-

dio s velikim pozajmnicama. Dugo je poslijepokrivanja crkve ostao s dugovima i vra-æanjem dugova. Crkvu kao ni �upsku kuæudo kraja nije nikada zavr�io. Odmah poslijepokrivanja crkve poèeo ju je koristiti zaliturgijske potrebe.

Malo se kod �upljana Kru�eva istièe, brzose zaboravlja, da je don Ante Romiæ orga-nizirao izgradnju �kolske zgrade u Kru�evu.�kolsku zgradu je gradio podr�kom banskevlade iz Splita. Njegova je odredba da se �kolagradi upravo gdje je izgraðena.

Don Ante je u �upi Kru�evo do�iviotragediju pogibije sretnièkih svatova. Do�ivioje u Kru�evu Drugi svjetski rat. Linija boji�taza vrijeme Drugog svjetskog rata èesto je bilau Kru�evu. Mnoge vojske su se od Varde doSretnica preko noæi smjenjivale.

Dio �upskog arhivskog materijala je utijeku rata uni�ten. Arhivski materijal su palilevojske koje su se od 1942. do 1945. god. uKru�evu smjenjivale. Veæina smijenjenihvojska u Kru�evu su «odsjedale» u �upskojkuæi. Arhivski materijal im je koristio zapotpalu vatre. Èesto sam slu�ao svjedoèenjapojedinih osoba koje su iz pojedinih sela biliprisiljeni da po noæi proprate pojedine skupinevojske do �upske kuæe. Svjedoci svjedoèekako su nalazili skupine vojske u �upskoj kuæi,kako su palili �upske bilje�nice, lo�ili vatru nadrvenim podovima, kako je vojska «fe�tala»po cijelu noæ u �upskoj kuæi.

Fotografija iz prvihgodina sveæeni�tva.

7Kamenjak, br. 2/2003.

Nimalo nije bilo lijepo ni ugodno razdob-lje poslije rata, od 1945. do 1962. god. Bilo jeto vrijeme straha i neizvjesnosti. Mnogi �up-ljani se nisu vratili iz rata.Bol za izgubljenom bra-æom i mu�evima je bilavelika ali prisilno prita-jena. Njihova se imenanisu smjela ni spomi-njati.

Odmah nakon ratapo terenu �upe èesto suse smjenjivale kri�arskeskupine. Zbog suradnje�upljana s kri�arimamnogi su od njih osuði-vani na velike zatvorskekazne. I sam don Anteje osjetio teret mr�nje izatvora.

Don Anti je u to vri-jeme, iako ni danas nijebolje, bio veliki prob-lem odvojenost �upskekuæe od sela. �upskakuæa i crkva su sagra-ðene daleko od sela�upe, u osami. Èinjenica da je prvi susjeddaleko do 800 m nosi sa sobom veliku neu-godnost odvojenosti od ljudi. U toj samoæi odvelike pomoæi u voðenju �upskog doma-æinstva don Anti je bila njegova sestra Bi-serka. Ona je zbog njega promijenila odlukuda postane èasna sestra i odluèila je posve-titi svoj �ivot don Anti u pomaganju i voðenju�upskog domaæinstva i odr�avanju �upskecrkve.

- Kancelar biskupske kancela-rije i biskupski delegat: Svaki biskupu komunistièkoj Jugoslaviji, poslije Drugogsvjetskog rata imao je ovlasti od Svetog Ocada mo�e imenovati svoje biskupske delegateu sluèaju ako bude uhap�en i osuðen nazatvorsku kaznu. Biskup Èule je odredio danjegov delegat bude don Andrija Majiæ. Akobude i don Andrija uhap�en, kao drugi dele-gat je bio odreðen don Ante Romiæ. Tako jei bilo za vrijeme zatvorskih dana don Andrije

Majiæa. Don Andrija je uhap�en u prosincu1949. i bio je u zatvoru do travnja 1950. DonAnte je kao biskupski delegat preuzeo vo-

ðenje biskupije u sijeènju1950. i bio delegatom dotravnja 1950.

Don Ante i don Andrija,povratkom don Andrije izzatvora ostali su skupa u Bis-kupiji i skupa njome uprav-ljali. Don Andrije je nasta-vio svoju slu�bu biskup-skog delegata, a don Ante jevodio slu�bu biskupskog kan-celara.

U tim te�kim vreme-nima don Andrija i don Antesu skladno upravljali bis-kupijom. U voðenju bisku-pije njima je vladao principkatolièkog osjeæaja, osjeæajacrkvenosti i odanosti Papi.Jedan i drugi su posebnupa�nju posvetili primanju,odgoju, te �kolovanju sje-meni�taraca i bogoslova.Upravo za njihova djelo-

vanja iz na�ih biskupija su mnogi mladiæikrenuli u sjemeni�ta i bogoslovije. U njihovavremena popunjene su praznine i potrebe zasveæenicima u dubrovaèkoj biskupiji i mno-gim redovnièkim zajednicama.

Mnogi sveæenici blatskog kraja reko�e daim je don Ante bio poticaj da krenu putemsveæeni�tva, da ih je on pratio od prvogsjemeni�nog dana do smrti, kao njihov uzor ida su rado dolazili k njemu u Kru�evo.

Dok je don Ante bio �upnik Kru�eva idjelatnik Biskupskog ordinarijata, montiranomu je hap�enje i sudski proces. No, sreæom,i zalaganjem pojedinih osoba presuda na vi�egodina zatvora je preimenovana i don Anteje pu�ten na slobodu. Na sudskim procesimaje don Ante èesto bio premlaæivan, gazan iudaran èizmama najèe�æe po grudima, a isvugdje po tijelu. Najvjerojatnije premla-æivanje u sudskom procesu mu je pomogloranijem umiranju.

Fotografija iz kapelanskihdana u Prenj - Dubravama.

8 Kamenjak, br. 2/2003.

Duhovni lik donAnte Romiæa

Po dolasku za kapelana u Stolac pokazaose don Ante vrlo izgraðenom duhovnomosobom. Rado se posveæivao Srcu Isusovu iApostolatu molitve. On se mo�e nazvati

sveæenik po Srcu Isusovu. Pobo�nosti kojeje osobno �ivio unosio je i u narod. On jeudario temelje pobo�nostima koje su pro-�irene i sada u Kru�evu.

Dok je don Ante bio �upnikKru�eva i voditelj biskupskekancelarije u Mostaru, bio jeoptu�en i suðe u komunistièkojJugoslaviji kao «nepodobni dr-�avni element».

Uhap�en je i pritvoren 6. 2.1951. U pritvoru je bio do 12.7. 1951. i osloboðen je zbogpomanjkanja dokaza. Sudskiproces mu je obnovljen 30. 10.1951. u trajanju od tri mjeseca.Osuðen je na deset mjesecistrogog zatvora. Suðenje mu jebilo javno, mnogi �upljani su seohrabrili i oti�li na suðenje. Za vrijeme pritvorai zatvorskih dana gonjen je na prisilni rad,najèe�æe na izno�enje pr�ine s Neretve uvreæama do kamiona. Za vrijeme istra�nogzatvora vi�e puta je bio premlaæivan, ga�ennogama po grudima, udaran nogama kud godsu istra�itelji i njihovi silnici stigli i mogli.

Za vrijeme istrage protiv don Ante skupinaKru�evljana se bila iz Kru�eva uputilasvjedoèiti da don Ante nije ni�ta kriv i da gase pusti kuæi. Zbog ovog postupka UDB-a je

Sudski postupak ipresuda don Anti Romiæu

protiv svih onih koji su do�li uMostar raspisala potjernice,uhapsila ih, premlaæivala, �i-kanirala i mnoge od njih ponekoliko dana dr�ala u pritvoru.Meðu onima koji su i�li svje-doèiti za don Antu bili su: NikolaVidaèak iz Podgorja, GrgoRoziæ Èulu�iæ, Ilija Èule bi-skupov brat, Mirko Bo�iæ, AnteBo�iæ, Ilija Bo�iæ Pilipu�iæ,Nikola Bo�iæ.

Don Anti je presuda izre-èena po èlanu 9/I z. k. n. d. i poèlanu 48, st. 1. k. z. «za krivièno

djelo �irenja neprijateljske propagande. Da jeneutvrðenog dana i mjeseca 1949. i 1950.govorio, da na�a vlast kod otkupa i mo-biliziranja radne snage terorizira narod, ali dato dugo neæe trajati. Te da su izbori u na�ojzemlji samo formalnost, jer da na istima postojisamo jedna lista, da su dana�nji slu�benicinesposobni itd.» Javni tu�ilac mu se vodiopod brojem 35/51. Sudska presuda mu jeizreèena pod brojem 137/1951. U zatvoru jebio do 13. 5. 1952.

9Kamenjak, br. 2/2003.

Objavljenidon Antini èlanci

Don Ante s ocima franjevcimana crkvenim vratima u Kru�evu.

Don Ante je poèeo objavljivati svoje èlankekao bogoslov. Objavljivao je duhovnarazmi�ljanja, izvje�taje i povijesne èlanke.Pisao je i objavljivao èlanke do 1945. god.Poslije nije pronaðen niti jedan objavljenièlanak. �ao mi je �to je u Ðakovaèkomvjesniku veæina èlanaka bez potpisa. UÐakovaèkom vjesniku nalazili su se èlanciobjavljeni poslije 1945. god.

Novine i èasopisi u kojima su objavljivaninjegovi èlanci su:

- Glasnik Srca Isusova i Marijina- Kalendar Srca Isusova i Marijina- Grad na gori - Almanah- Katolièki Tjednik- Vrhbosna- Ðakovaèki vjesnik

Glasnik Srca Isusova i Mari-jina: Prvi èlanak objavljen u Glasniku SrcaIsusova i Marijina bio je zavjetni èlanak.Zavjetovao se don Ante da ako postanesveæenik da æe svoju zahvalu javno objaviti.

Strah da neæe postati sveæenik krio se unjegovoj bolesti i u siroma�tvu. Jedno i drugopratili su ga od djetinjstva sve kroz �kolovanjei dalje u sveæenièkom djelovanju. Postav�isveæenik, javno je zahvalio Srcu Isusovu uGlasniku 1928. god. Posljednji broj Glas-nika obogatio je èlankom 1945. god.Ponovnim pojavljivanjem Glasnika 1963. god.neposredno prije njegove smrti netko od sve-æenika zapisa «kojom bi se rado�æu radovaodon Ante �togod napisati za Glasnik kojinakon zabrane 1945. poèe ponovo izlaziti».Nije uspio u ponovnom izla�enju Glasnikaod 1963. god. ni�ta napisati, bolest ga jeshrvala.

U Glasniku se potpisivao sa slje-deæim potpisima: don R.; A.R.; a.r.; AntoRomiæ, �upnik; A. Romiæ i a-r. Èe�æi potpis

mu je bio Anto Romiæ,�upnik.

Objavljeni èlanci uGlasniku su:

- Kako sam postao sve-æenik, lipanj 1928., str. 167- 168.

- �alosne stvari, srpanj1931. str. 207-208.

- Upi�ite me u SrceIsusovo, srpanj 1931., str.208.

- Vijesti: Prenj - Du-brave, srpanj 1931. str. 220.

- Dobre majke - dobradjeca, listopad 1932., str.311 - 312.

- Prvi petak, listopada 1932., str. 313 - 314.- Dobra smrt, o�ujak 1934., str. 83.- Vijesti: Kru�evo kod Mostara, srpanj

1934., str. 216.- Izgubljeni biser, rujan 1934., str. 266 -

267.

10 Kamenjak, br. 2/2003.

- Nesretni sluèaj, o�ujak 1935., str. 80.- Prvi petak u mojoj �upi, veljaèa 1936.

str. 58 - 59.- Najljep�e dijete, travanj 1937., str. 121.- Priznanje otpale djevojke, travanj 1937.

132 - 133.- Osloboðena ptica, o�ujak 1938., str. 89.- Ponosan i neustra�iv, o�ujak 1938., str.

93.- �edan sam, lipanj 1939., str. 207.- Ljubimo Crkvu kao Krist, lipanj - pro-

sinac 1945. str. 84 - 88.

Kalendar Srca Isusova i Mari-jina: Sluèajno mi doðe u ruke kalendar SrcaIsusova i Marijina za 1937. god. Prelistah ga.Na moje iznenaðenje, naiðoh na èlanak donAnte Romiæa s naslovom: O molitvi u obitelji.

To me je potaklo da zovem uredni�tvoGlasnika i da ih priupitam da li bi mogli nekoganaæi da prelista sva godi�ta kalendara SrcaIsusova i Marijina. Tako je i bilo, paterP�eniènjak je na�ao studenta Igora Mariæa.Igor je listajuæi kalendare nai�ao na èetirinaslova koje je pisao don Ante Romiæ.

Potpisi u èlancima su: A. Romiæ, �upnik;A. Romiæ i ar. U Kalendaru su objavljenaèetiri sljedeæa naslova:

- Sedmoglava zvijer, 1936., 92-95.- Molitva u obitelji, 1937., str. 49-51.- Bilje�ke o razlièitim ljudima, 1938., 97-

98.- Njezin zavjet, 1945., str. 81-82.

Grad na gori - Almanah: Dr. JosipStadler, prvi nadbiskup i metropolita vrh-bosanski, Sarajevo 1926., str. 30-40.

Ovo je prvi, podu�i naslov kojega jepisao don Ante Romiæ, jo� kao bogoslov. Ovajèlanak se èesto citira u novijim objavljivanjimanaslova o Stadleru.

Katolièki Tjednik: Glavnina donAntinih èlanaka objavljena je u KatolièkomTjedniku. U pismima, kad pi�e glavnomuredniku Tjednika, a svojem prijatelju donÈedomilu Èekadi sebe naziva «tvoj tje-dnikovac». Don Ante je poèeo pisati zaTjednik 1926. Upravo s naslovom objavljenimu KT 1926. otvorili smo «Godinu sjeæanja»21. 10. 2002. Mo�da je don Antino najuspje-lije objavljeno djelo izi�lo u KT. Smatraju senajuspjelijim njegovi naslovi objavljeni u rub-rici «Nedjeljna pouka - Nedjeljne misli». Sviskupa, ovi naslovi su jedna cjelina. Mo�da bibilo dobro njih objaviti u jednoj knjizi. Jo� boljereèeno, dobro bi bilo objaviti sve don Antinenaslove pa tako i «nedjeljne misli».

Potpis u KT su bili: ar.; A.R.; don AnteRomiæ, A. Romiæ, A. Romiæ, �upnik.Objavljeni èlanci su:

- Sveæenici u hrvatskoj povijesti, 11/1926.,str. 5-6.

- Pastva na selu 48/1930., str. 6.

11Kamenjak, br. 2/2003.

Don Ante fotografiran u studenom 1963.

- Ulomak iz razgovora, 31/1930., str. 6.- Iz prvog sveti�ta sv. Terezije u Herce-

govini, 31/1931., str. 6.- Zanemarena du�nost, 42/1931., str. 9.- Bo�iæni obièaji u Hercegovini, 51/1931.,

str. 2.- Njegov osmijeh, 5/1932., str. 5.- Uoèi nedjelje, 12/1932., str. 11.- Euharistijski kongres u Stocu, 20/1932.,

str. 8.- Presveta Euharistija u Palestini, 23/

1932., str. 16.- Njezino vjenèanje, 37/1932., str. 6.- Iz katolièke Hercegovine, 13/1932.

str. 8.- Pred Bogom i Bogovima, 22/1933.,

str. 7.- Pisma iz Hercegovine, 33/1934., str. 2.- Darovi za crkvu, 39/1934., str. 8.- Blagoslov temelja crkve, 51/1934. str. 8- Nezadovoljni sa �ivotom, 5/1935., str. 6.- Na osami, 25/1936., str. 6.

Uredni�tvo, neposredno prije ulaska unovo 1936. godi�te u broju 52/1935., str. 7,najavljuje da æe u 1936. urednik «Nedjeljnepouke» biti umjesto o fra Julija Ko�ula, sada«peru jednako dorastao hercegovaèki sve-æenik Don Ante Romiæ». Odjava naslova donAnte Romiæa objavljena je u bo�iænom pri-logu u broju 51/1937. na str. 10. i stoji potpisA. R. Poslije don Ante, rubriku «Nedjeljnepouke» pi�u Bo�idar Brale (za 1937. viti KT52/1937, str. 5), potom vlè. g. Petar �ivkoviæza 1938. god. itd. Rubrika KT, Nedjeljnepouke objavljivana je na prvim stranicama.Don Antini objavljeni naslovi su sljedeæi:

- Svetost, moæ i slast imena Isusova- Sveta obitelj i na�e obitelji- Svadba u Kani- �iva vjera s ponizno�æu poma�e- Nevolje jaèaju vjeru - znak odabranih,- Poziv u Bo�ji vinograd; Èetiri vrste ljudi- Duhovno progledanje; Post i molitva- Du�a u milosti-ljepota Bo�ja, u grijehu

grdoba sotonska- Ropstvo u grijehu. Nijemost u ispovijedi

- Duhovna hrana: Vjera u nju. Èe�nja zanjom

- Progon Isusa i Crkve. Obrana rijeèju idjelom

- Kristovo slavlje u Jeruzalemu. Katolièkemanifestacije

12 Kamenjak, br. 2/2003.

Sa sveæenicima u Prenj - Dubravama29.9.1959.

- Isusovo uskrsnuæe. Na�e uskrsnuæe i�ivot uskrsnuæa

- Nedjelja sumnjivih. Odakle vjerskesumnje?

- Dobrota Bo�ja. Krivo poimanje Boga.Pouzdanje u Dobrotu

- U Isusu radost, a bez Njega �alost- Idemo k Bogu. Kuda ti ide�, katolièe?- Zapovijed molitve. �to da molim? Kako

da molim?- Onima, koji trpe poradi imena Isusova- Tajna Presv. Trojstva neshvatljiva ra-

zumu, korisna du�i- Ljudske isprike: da se ne odazovu Bogu- Dobrota Pastira du�a. Na�a briga za

du�u bli�njega- Posluh- Srd�ba i blagost- Isus daje blagoslov onima, koji idu za

njim- La�ni proroci, Za�to im nasjedamo?- Odgovornost za povjerena dobra od

Boga dana

- Upoznajmo, �to je za na� mir- Dvije vrste ljudi: oholi i ponizni- Gluhi i nijemi katolici

- Ranjenoj du�i poma�e milosrdni Sa-marjanin

- Guba du�e: Bludnost. Lijek i èuvanje odnje

- Na�a sreæa nije u osjetnim dobrima, negou slu�bi nebeskog Gospodara

- Duhovna smrt- �teta od oholosti, a korist od poniznosti- Ljubav prema Bogu i bli�njemu- Korist od moljenja krunice- Tri vrste grje�nika- Isus protiv poloviène vjere- Uz svetkovinu Krista Kralja- Osam bla�enstava- Grje�no je rugati se pobo�nosti. Ne

dajmo se utjecaju toga!- Goru�ièno zrno: Crkva, u kojoj treba da

budemo kvasac- Vjernost Bo�ja u prijetnjama

13Kamenjak, br. 2/2003.

Uz tekst u Glasniku 1934. objavljena je i fotografijakapelice - �upne crkve. Lijepo se vidi kako nièu zidovi nove

crkve i pomalo osvajaju kapelicu. To je jedina fotografija koju�upni ured posjeduje o biv�oj kapelici - �upskoj crkvi koja je

sru�ena pred blagoslov kamena temeljca u listopadu 1934.

- O sudnjem danu- Isus hvali stalnost u dobru- Isusa valja upoznati- Opomene sv. Crkve pred Bo�iæ- Slava Bogu na visini, i na zemlji mir

ljudima dobre volje- Tragièna svadba u Hercegovini (za-

pa�anja �upnika),9/1938., str. 2-3.

- Iz knjiga,14/1939., str. 3.

- Zalutao, 15/1939. str. 14.

- Na valovi-ma, 20/1939., str.20.

- Velike sve-èanosti prigodombiskupova pos-veæenja mons.Dr. Smiljana -Èekade u Sara-jevu, 34/1939.,str. 4-6.

- Vesela smrt,35/1939., str. 6.

- Dvije ljuba-vi, 19/1940., str. 6.

- Prve bre-skve, 27/1940.,str. 2.

- Njegov Badnjak, 51/1940., str. 10.- Ratna adoracija, 1942., str. 10.- Proslava biskupskog posveæenja preuzv.

Gosp. Dr. Petra Èule, 42/1942. str. 5-6.,nastavlja se

- Proslava biskupskog posveæenja preuzv.Gosp. Dr. Petra Èule (drugi nastavak), 43/1942. str. 5-6.

Vrhbosna: Objavljeni don Antini èlanciu Vrhbosni:

- Don Nikola Juriæ - in memoriam, 3/1941.,str. 54-55.

- Rijeè o poginuloj braæi (o don AntiBakuli, don Iliji Tomasu i don Vidi Putici), 11-12/1942., str. 242 - 246.

- Sveæenik minister penitentiae, 3/1943.,str. 59 - 61.

- �upnièka redovina, 3/1938., str. 44 - 46.- Dr. Petar Èule, biskup mostarsko-

duvanjski-trebinjski. 9-10/1942., str. 205-208.- Uspomene na Nadbiskupa i Metropolitu

vrhbosanskog, 1944., str. 206 - 207.

Ðakovaèki vjesnik: U Ðakovaè-kom vjesniku, nismo prona�li èlanke potpisanes don Antinim pseudonimom ili nekim tipiè-nim potpisom. Ali po inforamcijama kojedolaze iz vi�e pisama oèito je da je don Anteobjavljivao u Ðakovaèkom vjesniku. Pi�u donAnti: «Da mi Ivo nije spomenuo da uÐakovaèkom vjesniku ne�to napisaste ne bihni primijetio�»

Neobjavljeni èlanci: Ima ih vi�e, mo�da bibilo zgodno nekada ih objaviti. U dvoumici,ne znajuæi koji bi stavio u objavljivanju ovihnaslova, stisnuo sam oèi i izvukao prstimaovaj:

14 Kamenjak, br. 2/2003.

Posljednja don Antinafotografija je snimljena

koncem 1963. Ovo je jedinafotografija u misnièkom ruhu.

O svemu i svaèemu�, o tre�-njama, o janjetu, o slavuju pa i o orlu� Mojetre�nje mlade boluju na ovoj su�i. Janjci su uogradama u hladu. Ne vidim ih. Slavuja veædugo vremena ne èujem. Razoèaran je uljubavi kao i neki mladi ljudi. Nestalo slavujuproljetne ki�e. Nema u kamenicama vode. Usu�i i oskudici nestaneljubavne pjesme. Orao jedavno odselio u planine.Tamo provodi ljetovanje.Stoga ti o time ne moguprièati, nego æu ti pisati osvome sustanaru, vrapcu,s kojim zajednièki trpim.

Sunce �e�e. Ko vatrapr�i. Gori i izgara i gori itrava na kamenitu ze-mlji�tu. Suhi vjetar talasaognjeno more. I zaplju-skuje mi lice i èitavotijelo� O, more na�egaJadrana daleko si!... O, tijezero moje, �to te «Bla-to» zovu, za�to su teponori progutali?!... O, tiJelice, rjeèice moga za-vièaja, za�to i ljeti nedopire� ovamo do me-ne?!... Govorim. Bezodgovora. Rijeè mojanema jeke. Ne�to sestoga na me slije�e, kaote�ko olovo.

Upravo juèer gledam:Vrabac se kupa na mojojcisterni u maloj posudivode, �to je spremljena zapiæe peradi. Ba� je bez-obrazan i bez obzira kaoseoski kala�. Maloèas seje prpao u pra�ini, pa ostavoda mutna i neèista. I odleti pod krov oprani osvje�en. Cvrkuæe, mislim, od naslade. Toje njegov dosadni pjev. Pjeva kao èovjek, bezsluha. I misli, da je notalan. Pusta umi-�ljenost!... Cvrkuæe vrabac, dosadno, bezsluha, pod mojim krovom. A ne plaæa ni porezani stanarine. Sve mu je besplatno. On se sad

lijeèi, bez dinara, u maloj banji na mojojcisterni kao stari reumatièar. Odakle mupamet?...

Gdje bih ja lijeèio svoju reumu, �to jeprikurih desetljeæima na ledenom betonu usvojoj crkvi - i mjesecima u hladnoj æeliji br37� Za to me nitko ne pita - niti kome

kazujem. Ljude ne zanimajutuði jadi� Ne�to mi govori: Nebudi hiponondar! Ne budidosada kao vrabac!

Slu�am: Vrabac i daljeèvrèi. Èvrèi jaèe i �arèe. Uduetu slo�i�e dvojica i digo�ebuku kao kavgad�ije. Valjda jedrugi do�ao u njegovo gnijezdo,dok se je banjao? Nesretneljubavi!... Oèu to maca - ko kadzna, �to æe biti - podi�e glavu,ispru�i tijelo, �ape spremi nalov. Galamom probudi�e je ucvijetnjaku, gdje je drijemala.Vrapci se sunovrati�e ispodkrova, ko u klupku, u galami ibitci. Pado�e na zemlju daveæijedan drugoga. A iz zasjedeskoèi lukava maèka te dokrajèiborbu. Ugrabi jednoga.

Nesta cvrkuta, Nasta�eti�ine. Samo je li�æe treperilona mome platanu. Neku je�alobnu glazbu izvodilo. Vjetarje nosio miris vruæine sa afr-ièkoga kontinenta. I miris krvi,�to se tamo prolijeva�.

Molim: O, Bo�e, dokle æetrajati ova na�a tragedija?... Nemolim Te za dug �ivot ni zazdravlje. Nego Te molim, daTebe volim. Da volim ljude kaobraæu, da me njihova bol bolikao i moja. O, Oèe, budi voljaTvoja!....

Eto ti prièe o svemu i svaèemu, prièe ovrapcu, o � �ivotu, o svemu i svaèemu. Koneka konverzacija, meditacija, stvarnost a nijehalucinacija.

U potpisu O. Antun od Bide i Nevolje

15Kamenjak, br. 2/2003.

Po dolasku za �upnika u Kru�evo 1932.god., don Ante je zatekao od �upskih prostorijanezavr�enu �upsku kuæu i malu kapelicu kojaje slu�ila za �upsku crkvu.

Za vrijeme �upnikovanja organizirao je iizvodio radove na:

- �upskoj crkvi- �upskoj kuæi- èatrnji- gospodarskim objektima- ureðenju crkvenog dvori�ta- popravku i probijanju putova iz sela do

crkve- odr�avanju grobalja i gradnji grobaljskih

kapelica.

Don Ante graditelj

Tlocrt kru�evske crkve.

SjeæanjaGeneracije koje se mogu prisjeæati don

Ante prisjeæaju ga se u razlièitim slikama,uspomenama, rijeèima, dogaðajima. Pr-isjeæanje na njega svodi se na neke odsljedeæih uspomena.

1. Rado se hodao po polju i navræaotrenskule na razlièite vrste tre�anja. Uvijekje nosio o�tar no�iæ da bi �togod divlje napitomo navrnuo.

2. Rado se �etao Poljem, niz ulicu premaPolju i pokraj Polja prema Ljutom Docu.

3. Mnogi ga se prisjeæaju kao osobuspremnu za �alu, viceve, provale, ponekada iozbiljnije �ale. Mnoge ljude je poku�avao

pouèiti «pameti» preko vica. Viceve je izvodioi na svoj raèun.

4. Prije mise rado bi sjedio pod orahom irazgovarao s ljudima. Zbog toga su mnogipolazili na misu koju minutu ranije da bi moglimalo «proæakulati s don Antom».

5. Svoju sestru Biserku je podnosio unjezinim sitnim ispadima. Mnoge ozbiljnijenesporazume izmeðu nje i naroda on birje�avao vicem i nekom provalom.

6. Kada je vrijeme dopu�talo, sjedio bi vanina èatrnji, ili ispod crkve i èitao. Uvijek jenosao «neku knjigu kao neki veæi molitvenik ièitao».

16 Kamenjak, br. 2/2003.

7. U vrijeme kosidbe sijena i kad je vidioda mnogi izgone sijeno s polja nedjeljom anema opravdana razloga, i�ao bi na Orline igovorio ljudima nemojte nedjeljom raditi.

8. Oni koji su imali bli�i pristup k njemu,prisjeæaju se da je slu�ao Radio Madrid jo� izvremena Drugog svjetskog rata. Radio jedr�ao u blagovaonici, skriven iza nekogormariæa i prekriven krpom. Dr�avnimvlastima nije bilo drago da netko u to vrijemeima radio, pa je svoj radio don Ante moraoskrivati.

9. Zanimljivo, narod ga se ne sjeæa da jei�ta pisao. Nitko mi ni rijeèi ne reèe da je

proèitao i jedan èlanak kojega je objavio donAnte Romiæ. Imajuæi u vidu da je razdobljenjegova pisanja i objavljivanja mnogih èlanakabilo od 1926. do 1945. god., kada je narod biomanje pismen, a vjerojatno da u �upu i nijenitko dobivao nekog tiska mo�e se i opravdatito �to narod nije znao za don Antine objavljeneèlanke.

10. Bogoslovi i sjemeni�tarci ga se pris-jeæaju da ih je rado sakupljao oko sebe. Htioje u svakom njihovo dola�enju na odmore dase naðe s njima u razgovoru i dru�enju. Go-vore da su trenuci provedeni s njime prolaziliu smijehu i razonodi, a onda u divnim nago-vorima i izlaganju duhovnih tema.

Opæe je po-znato kod onihkoji se prisje-æaju don Anteda je volio �alu.Govori se da je«provaljivao vi-ceve i sitne po-dvale» i s bo-lesnièkog kre-veta, pa i u Ve-likom tjednukada je umro.Zbog njegovespremnosti na�alu, ponekada

i zbog ozbiljnijeg «grickanja» rijeèima naz-vale su ga kolege u bogosloviji «Zecko».Tako su ga i zvali. S njegovim nadimkomhtjelo se reæi - grize kao �to zec drvo grize,o�tre su mu rijeèi i «podvale» kao zubi u zeca.Neki æe reæi kao �to je znao dobro «podbosti»,da je znao i o�tricu maèa primiti. Drugi æeupravo dodati obrnuto: svakoga je bockao, a

�aljive i zanimljive zgodekad bi se njega bockalo, onda bi se uvrijedio.Ima se dojam da je po narodu bila bli�e istiniona prva tvrdnja. Da je mnoge «grickao» ali idopu�tao da mu se uzvrati.

Doima se da su mu mnoge njegove pod-valne rijeèi i reèenice, bile manje cirku-sijantske, a vi�e pouèljive. Don Ante je �alom,vicom i sitnom podvalom za�iljene odnosemeðu ljudima �elio rje�avati. Tako ne�to mu ipi�e kolega sveæenik 9. 6. 1957. poslije donAntina odlaska iz Biskupije, a dolaska biskupaÈule iz zatvora: «bio sam na Ordinarijatu�Samo nekako prazno bez onog slatkog smijehai sijedih vlasi�»

Don Ante nije podnosio muklu, ukoèenu,bezrazlo�nu ti�inu i ukoèenost. Evo nekih odnjegovih zgodica:

1. Æoriæa momak i�ao vi�e puta u tijekudana s konjem po sijeno u Polje i nailazio ujednom i u drugom pravcu pored crkve. Svakiputa kada je nailazio don Ante je sjedio u svo-joj «kraljevskoj stolici - ligen �tulu» i èitao.Momak je po nekom nepisanom obièaju

17Kamenjak, br. 2/2003.

morao svaki puta nazvati «faljenicu», ali muza njega muènom gonjenju sijena dosadilostalno nazivati don Anti «faljenicu» pa muumjesto «Faljen Isus�» nazva «susto be�e».Don Anti nije bio drag ovaj pozdrav. Ljutitoje ustao s ligen �tula i dok jemomak s konjem u jednom pra-vcu, a don Ante drugom stranomograde, prije momka po�uriomomkovu æaæi na Seli�ta: «dederti onoga svojega nadobudnognauèi pameti»�

2. Nekoga Kru�evljanina suzvali Mate Rutavac. On se nasvoj nadimak ljutio. Nije bilorazloga da se ljuti, ali ga nitko nijesmio tako nazvati. Don Ante je1962. god. renovirao crkvu i tra�ioje da narod sudjeluje u na-bacivanju fasade na crkvi. Iz-redavali su se u pomoæi za crkvusvi domaæini Kru�eva, pa i MateRutavac. Bila je nedjelja u drugojpolovici 1963. god. Don Ante nijemogao od bolesti iz kreveta, donNedjeljko Galiæ je imao misu a�upske oglase je napisao donAnte. Pi�uæi oglase vidje da jemeðu darovateljima crkve i MateRutavac. Ispusti sve druge i stavisamo Matu Rutavca kao da-rovatelja za crkvu.Don Antezovnu don Nedjeljka i reèe mu:«Evo jedan je domaæin za obnovucrkve dao malo vi�e novca negoostali pa mu se posebno zahvali i potakni drugeda daju.» Don Nedjeljko ne sluteæi don Antinupodvalu, poène èitati �upske oglasi i kad doðetoèka darovatelja, sveèano proèita: «za crkvuje darovao Mate Rutavac 100 dinara, pa sepoène posebno zahvaljivati mati Rutavcu�pa onda Bog blagoslovio na�ega darovateljaMatu Rutavca� Pa doda ugledajte se svi uMatu Rutavca� i tako dalje i tako dalje, hvaliodon Nedjeljko Matu Rutavca.» Ovaj oglasnarod popratio zagledajuæi se sa sitnimosmijesima i okretanjima. Don Nedjeljko nijeni�ta primjeæivao kao neobièno. U tom, iz

sakristije uleti �upski prakaratur na oltar donNedjeljku i reèe mu: «zaboga, veleèasni, dostavi�e bit æe belaja». Stao don Nedjeljko i nezna u èemu je problem. Sve mu je objasnioprakaratur u sakristiji po zavr�etku mise ali

je bilo kasno. Don Nedjeljko po�ao iz sakristijeniz crkvu kad ugleda èovjeka na crkvenimvratima. Bio je to Mate Rutavac. Kada donNedjeljko ugleda sama èovjeka na dnu crkve,pretpostavio je da je to Mate Rutavac pa staoni tamo i amo, a tada æe Mate Rutavac:«Èuje� ti mali, ti nisi ni�ta kriv, ali ka�i onomeu krevetu da mu je bolje da se ne ustaje.»Don Ante i Mate Rutavac prvom zgodom suse poèastili, isprièali i ismijali.

3. Nekom zgodom don Ante po�ao naKrivodol. Do�ao u Donje Selo i susreo Matu

Na putu prema Vatikanu 1962. sarajevski nadbiskupAlaupoviæ i mostarski biskup Èule navratili su se uKru�evo. Don Ante se tom zgodom fotografirao s

njihovim tajnicima Periæem i Bièviæem.

18 Kamenjak, br. 2/2003.

Smiljaniæa. Mate je bio slijep. Sjedio jeprislonjen uza zid i tako se odmarao. Priðemu don Ante i zapoèe s njime razgovor. Pitaoga don Ante sve izreda o kru�evskom �up-niku: kakav je, kako propovijeda, moli li seBogu, tra�i li redovine i slièna pitanja. Sva ta

pitanja saslu�a slijepac i doda: «Ma �ta æu tiprièati moja ljudino. Tko si da si neka, zna�;ma doveo taj na� pratar svu svoju rodbinuozgar iz Rakitna, pa po nama udario daæe inedaæe da ranimo sve njegove. Tko æe toizdr�ati.» Skratio don Ante prièu i vi�e nijeimao nikakva posla na Krivodolu te se uputiose vrckom kuæi.

4. Neke s Krivodola zvali «Zeèiæi». Jedanod njih po�ao na rad u vinograd. Od Domaprema crkvi se �urio. Doèekao ga don Anteispred crkve, te mu smje�kajuæi se dobaci:«�to trèe� kao zeèiæ.» Ovaj pre�utio. U me-ðuvremenu doznao da don Antine u Rakitnuzovu «�ibonje» (�ibonja - ime biku, volu).

Drugom zgodom ovaj od «Zeèiæa» po�aou vinograd. Kad ugleda don Antu ispredcrkve, po�uri se ne bi li mu don Ante �togoddobacio. Do�ao pred crkvu, a don Ante mudobaci: «Ti opet trèe� kao zeèiæ». Spremno«Zeèiæ» odgovori: «Evo me podboo �ibonja,

pa mu bje�im.» �utke don Ante osta ispredcrkve a «Zeèiæ» zamaèe iza crkve.

5. U ono doba mnogi su dolazili na �upskuèatrnju zahvaæati vode za piæe i nositi u polje.Mnogi su to i krivotvorili, s praznim bidonimabi dolazili od kuæe i punili ih na �upskoj èatrnji.Voda se u to doba morala na èatrnji èuvati i�tedjeti, nije je bilo dovoljno. Ako bi je i nestalonije se imala èime dovesti nego bi se moralo sburilima na polje, na Krviju ili na Studenac navodu. Ljutili su se don Ante i Biserka na onekoji bi dolazili na vodu. Vi�e je svoju ljutnjuBiserka iskazivala negoli don Ante. Nekomzgodom do�ao Nikiæ na èatrnju zahvatiti vode.Priðe mu Biserka i reèe: «Nikiæu manje vode

Èulani s don Antom.

19Kamenjak, br. 2/2003.

nosi, ne mogu ja zahvaæati sa dna èatrnje.»Nikiæ hladno i mrtvo dodade: «Ne boj seBiserka, ja æu zahvatiti sa dna èatrnje a ti svrha.» Dogaðanje na èatrnji je pratio donAnte s terase. Nisu ga vidjeli ni Biserka niNikiæ. U dogaðajnim razgovorima jedno i

drugo zaèu�e grohotni smijeh s terase. Os-tavi�e kante te se jedno i drugo grohotnopoèe�e smijati.

6. Don Aco Boras o don Anti i don AndrijiMajiæu: Jedne godine licem na Veliki petakzadesio sam se u Mostaru. U zgradi biskupijebili su tada don Andrija i don Ante Romiæ.Njih dvojica bili su na neki naèin upraviteljibiskupije. Don Ante je bio iz Rakitna. Nijebio visok ali je bio sna�ne konstrukcije. �i�aoje kosu tako da je izgledala kao u je�a. Imaoje karakteristiène oèi, krupne kao dva fild�ana.Ono �to je kod don Ante bilo zanimljivo jestto da je uvijek bio spreman na �alu i podvalu.Nije �tedio ni don Andrije�

Kako nije bilo katedrale, na obrede Velikogpetka se i�lo u samostansku crkvu. Tako jebilo i taj put� Nije se ba� trebalo �uriti naobrede, ali don Andrija se bio spremio i �elioje doæi u crkvu na vrijeme. Nikako ne u zadnjièas. Bilo je jo� dosta vremena za lagani hoddo crkve a i kad se tamo doðe, obredi neæeodmah poèeti. U to je don Andrija po�ao

hodnikom. Vidio je da je don Ante iza�ao izsobe pa je raèunao da æe za koji èa poæizajedno u crkvu. Kad je don Andrija maloodmakao, zovnuo ga don Ante ali maloozbiljnijim glasom. Don Andrija se okrenuo.Nije govorio ni�ta. Taj okret imao je znaèenjeupitnika. Na to je don Ante stupio u svojuakciju. Rekao je don Andriji da ne mo�e takoodjeven u crkvu kod otaca franjevaca. DonAndrija ga je pitao: Pa, recimo dakle, za�tone bih mogao? Tada je don Ante izgovoriomalo povi�enim glasom: Don Andrija! Ti nemo�e� iæi tako odjeven. Don Andrija se ne�tozamislio. Sad don Ante navaljuje: Ti nisi bilotko. Ti si Papin pronotar i biskupov delegat ine mo�e� iæi samo tako. U to æe don Andrija,kao s nekim olak�anjem, kao da je shvatiodon Antinu zamku: Ama, recimo dakle, �ta tipada na pamet? Pusti sve kraju. Pusti me namiru... Tada je don Ante, nakon kratke stankeizgovorio onu svoju omiljenu rijeè: Pa ja samobièni �upnik...

Po�ao je don Andrija prema izlazeæimvratima raèunajuæi da æe i don Ante za njim.Nu, ne bi tako. Don Ante je samo koraènuohodnikom. Zauzeo je strogu pozu i ponovio:Don Andrija! Ti ne mo�e� iæi tako. Ti sibiskupov delegat... Osim toga, moj don Andrijati si apostolski protonotar... Pazi �ta radi�. �toæe reæi oni dolje? Nije to svejedno ni prednarodom. Don Andrija se okrenuo i moleæivimglasom veli don Anti: Ama, recimo dakle, pustime don Ante na miru. �ta sad sve tospominje� kad svak zna da sam ja obièni�upnik... Gledali su se jedan tren a tada jedon Ante stupio u novu akciju.

U jednom jedinom hipu kao da sepreobrazio. Nije to vi�e bio onaj don Ante izRakitna. Sada je on izgledao kao gorostas.Izbuljio je svoje fild�anaste oèi, a kosa senakostru�ila i kao da je svaka vlas bila uperenana don Andriju. Don Antino lice bilo je strogo.Ne znam kome je tada slièilo.

Don Ante je sav bio uperen na don Andriju.Don Andrija je stajao mirno i gledao u donAntu. Don Ante se okrenuo samo maloprema meni ali nakratko. Iskoristio je jedantren kad je don Andrija pogledao premastepenicama. Tada mi je samo rekao: Pazi

Don Ante, sestra Danica, majka Anica isestra Biserka, fotografija iz 1948.

20 Kamenjak, br. 2/2003.

�ta æe sada biti. Don Andrija je vratio pogledprema don Anti a don Ante je zapoèeo: Dakle,ti don Andrija ne cijeni� ni biskupa koji te jedelegirao, ni Papu iz Rima. Ama, don Andrija,ti si i apostolski protonotar a ne samo biskupovdelegat. I za te to ni�ta ne znaèi. Ne po�tuje�

ni�ta. Ti prezire� i Svetu Stolicu koja te jeodlikovala. Don Andrija! Ti ne priznaje�nikoga...

Don Andrija je stajao jedan èasak bezrijeèi. Bio je neodluèan. Nije znao �to raditi.Nitko nikada nije tako po�tivao odluke iodredbe Svete Stolice kao don Andrija. O tomnema razgovora. Meðutim, ovoga èasaizgledalo je kao da je don Andrija nekakavodmetnik koji je sada na sudu i koji treba dobitizaslu�enu kaznu. Don Ante ga je strogo mjeriood pete do glave a on je stajao jedan èasneodluèno kao da ne�to premi�lja. Onda jesageo glavu. Tako se zadr�ao samo jedankratki tren. Onda ,je podigao glavu i uputiose k jednim vratima. Don Ante je �eretskipogledavao na me. Ja nisam znao kako se

pona�ati. Vidim ne�to se zagonetno zbiva alija ne mogu u tome sudjelovati jer sam dalekomlaði od njih dvojice. Osim toga oni sucrkveni poglavari a ja tek na poèetku svogaslu�bovanja.

Don Ante je samo gledao kako don Andrijaodlazi u onu sobu. Nije govorio ni�ta. Samoje oti�ao u svoju sobu ali nakratko. Kad sevratio, nosio je nekakav papir u ruci. Stalnoje pogledavao na vrata one sobe u koju jeoti�ao don Andrija. Gledao je onaj papir u ruci.Onda je pogledao na me ali ne onako strogokao inaèe. Ni�ta se nije dogodilo. U to je donAnte opet oti�ao u svoju sobu. Vratio seuskoro ali bez onoga papira u ruci. Samo jena njegovom licu blistao nekakav veseli izraz.On kao da se osjeæao kao pobjednik. Samoje èekao rasplet cijele situacije. Hodao jehodnikom ali bi koraèio samo nekoliko korakai odmah bi se vraæao. Pa onda opet isto.Nisam znao �to se to zbiva ni �to to znaèi alisam sve saznao malo kasnije.

I tako... Don Andrija je oti�ao u jednu sobua don Ante �etkao po hodniku. Vidjelo se dane�to oèekuje. �etao je nekoliko koraka najednu stranu pa onda isto toliko koraka nadrugu stranu. Sve nakratko. U jednom trenuoèu se �kripa vrata iz dubine hodnika. DonAnte je bio taj èas okrenut u suprotnomsmjeru. Nu èim je èuo �kripu okrenuo sebrzinom kobre i stao. Èekao je jedan èas ioslu�kivao. Tada nakon kratkog èekanjaugleda mu se na usnama pobjednièki osmijeh.Ugledao je don Andriju kako oprezno, kaokrivac, izlazi iz one sobe u kojoj se malo prijeizgubio. Nu to kao da vi�e nije bio onaj prija�njidon Andrija. Onaj koji za se ka�e da je obièni�upnik. Sada je don Andrija bio pred donAntom sa svim njemu dostupnim insignijamaapostolskog protonotara. Don Andrija jestupao laganim korakom i gotovo stidljivoprema don Anti. Kao da ga je molio da muoprosti �to se je prije bio tako odjenuo. DonAnte je gledao don Andriju izbuljenih oèiju imalo sagnute glave. Kao da ima naoèale pakao da gleda iznad njih. Kako mu se donAndrija pribli�avao tako je don Ante postajaoveseliji. U jednom trenu malo se osmjehnuoa odmah zatim se uozbiljio i posto strog.

Don Ante, majka Anica i sestra Biserka.

21Kamenjak, br. 2/2003.

Gledao je don Andriju nekakvim strogimpogledom i s izrazom prijekora. Odjednom,prometnuo se u strogoga suca i poèeo svojutiradu nesmiljenom strogo�æu: Da, da moj donAndrija...! Znaèi tako... Biskup u zatvoru amoj ti se don Andrija �epiri po Mostaru... DonAnte je gledao don Andriju oèekujuæi njegovureakciju. Zaurlao se, smije�io se ali nikakoneprijateljski. Tada se don Andrija oglasio kaoranjeni jelen: Ama, sada recimo dakle, donAnte, dosta vi�e toga... Pa pusti me, recimodakle, veæ jednom na miru... Pa, sad recimodakle �to hoæe� vi�e od mene... Pa, recimodakle, dosta jednom... I evo tako je to zavr�ilo.Blagi i mirni i stalo�eni i promi�ljeni i pa�ljivi iponizni don Andrija se na�ao suèeljen s timveselim Rakiæakom koji je bio uvijek spre-man na �alu i podvalu. Nu ni don Ante nijenikad nastupao neprijateljski. Nikad mu nijebilo dosta cirkusa i �ale ali bi se sve izgladiloza tili èas. Tako je bilo i ovoga puta. Èovjekbi rekao da æe sad planuti iskra. Nu, ne bini�ta. Don Ante je stajao na jednoj stranihodnika a malo daljedon Andrija. Don Antese smijao iz petnih �ila,a don Andrija se smijaoblago i glave malo sa-gnute dolje u lijevo, kaoda ne�to razmi�lja.Stajao sam po strani ipromatrao sve ne zna-juæi kako se postaviti.

Malo zatim njih dvo-jica po�li su hodnikomjedan usporedo s dru-gim. Don Antin izgledkao da je govorio: E,moj don Andrija, jesamli te uspio podjariti?Don Andrija se samoblago smije�io. Si�li suniza stepenice a ja zanjima. Uputili su se docrkve sv. Petra i Pavlanjih dvojica na obrede Velikoga petka Uputilisu se njih dvojica mirno razgovarajuæi. Kaoda ni�ta nije ni bilo. Oti�li su u samostanskucrkvu na obrede Velikog petka.

Sprovodni obred pok. Don Anti je predvodio biskup Èule.

Don Ante je umro na Veliki petak 25. 3.1964. Crkva slavi u taj dan i blagdan Blago-vijesti. Sprovodni obredi su mu organiziranina Veliku subotu u 10 sati. Sprovod je bio u10 sati zbog toga da bi sveæenici mogli stiæiliturgijske obrede Velike subote u svojim�upama.

Sprovodne obrede su organizirali donMarko Periæ, biskupov tajnik i don NedjeljkoGaliæ, kru�evski kapelan. Na zamolbu donAntina brata Ivana, koji je bio emigrant uAustraliji, sprovodne obrede je snimio na mag-netofonsku traku don Frano Buliæ, �upnik uObrima kod Konjica. Za to vrijeme 1964. god.

to je bilo ne�to posebno. Don Frano je do�aou Kru�evo motorom.

Cijelo vrijeme sprovoda trajalo je velikonevrijeme, ki�a. Na sprovodu se okupilo do

Smrt isprovod

22 Kamenjak, br. 2/2003.

1000 osoba. Bilo je 45 sveæenika. Sprovodneobrede je predvodio biskup P. Èule. Prijesprovodnih obreda bila je misa u �upskojcrkvi. Dio sprovodnih obreda izmoljen je ucrkva, dio na groblju Sajmi�te. Sprovodna

povorka s tijelom pokojnog don Ante kretalase kroz crkveno dvori�te pokraj steæaka dogroblja Sajmi�te. Fotografije uèinjene nasprovodu prikazuju mno�tvo ki�obrana usprovodnoj povorci koja je bila spojena ucjelinu od groblja Sajmi�te do crkve.

Na sprovodima su govorili: biskup Èule,predstavnik ministranata i pjevaèa, pred-stavnica djevojaka, predstavnik bogoslovai sjemeni�taraca (bogoslov Vlado Puce),predstavnik prakaratura i svih �upljana,predstavnik dijecezanskih sveæenika (donAndrija Majiæ), predstavnik dijecezanskihsveæenika (don Mate Nuiæ) i predstavnikfranjevaca hercegovaèke provincije (fraJerko Karaèiæ).

Iz homilije biskupa Èule: Biskupje istaknuo u homiliji don Antu kao sveæenika,pastoralnog i liturgijskog predvoditelja,predvoditelja i organizatora �upske zajednicei vrijednog graditelja.

«�vi ste, braæo i sestre, i sami svjedocida je pokojnik bio pravi sveæenik� Nikada

nisam èuo pritu�be na njega, ni od vas, a nitisa strane, da bi netko prigovarao njegovuvladanju, da bi netko iznio ikakvu zamjerkunjegovu sveæenièkom �ivotu. I to je ononajljep�e �to on mo�e ponijeti sa sobom� zna

svijet da je uvijek davaoprimjer pravog sve-æenièkog �ivota i damo�e svijetla obrazastupiti pred vjeènogaSuca� Najbolja va�azahvalnost æe biti daupamtite njegove rijeèii da �ivite prema upu-tama koje je on vamadavao� obeæajmo da-nas da æemo od sadabolje se sjeæati njegovihuputa, njegovih opo-mena i njegovih savjeta,da æemo od sada �ivjetipravim kr�æanskim �i-votom. Tako æemo senajbolje odu�iti njego-voj uspomeni i tako

æemo najbolje pomoæi njemu�»Predsavnik ministranata i

djece pjevaèa u opro�tajnom govoru jeistaknuo: «�upnièe, duhovni oèe don Ante!...Danas oplakuje na�a �upska obitelj Va�usmrt. Najvi�e oplakujemo mi djeca, va�i ðacii ministranti. Vi ste nas svetim krstom pre-porodili za djecu Bo�ju. Vi ste nas rijeèjuBo�jom hranili kao �to majka hrani svojudjecu. Vi ste nas vodili primjerom i naukomkao �to otac odgaja i vodi svoju djecu� onurijeè koju ste nam govorili� neæemo nikadzaboraviti�.»

Predstavnica djevojaka jeistakla: «U dubokoj boli opra�tamo se odTebe, dragi na� don Ante�» Uz poèetnu rijeèhvala, djevojka je isticala u zahvali sve ono�to je don Ante èinio odgajajuæi i upuæujuæiomladinu �upe u �ivot� «Danas nad Tvojimodrom obeæavamo vjernost Kristu i PresvetojDjevici, vjernost onim kr�æanskim idealimavjere, èistoæe, ljubavi, koje ste ideale ulijevaliu na�e du�e i srca� Dragi na�, �upnièe don

Sprovodna povorka od crkve prema groblju - ki�obran do ki�obrana.

23Kamenjak, br. 2/2003.

Ante, moli se za nas, za svoju mlade� da senitko od nas ne izgubi�»

Bogoslov Vlado Puce u opro-�tajnom govoru je naglasio: «Vi ste namosjeæajuæi blizinu svoje smrti sami vi�e putanaglasili: Znam za koga sam �ivio, znam komusam slu�io, ja se osjeæam sretnim, vedra iuzdignuta èela idem na sud Onomu kojemusam darovao svoj �ivot� Mi Vas kao takvato jest, kao dobra sveæenika i poznajemo�

Jo� dok smo bili u sjemeni�tu Vi ste uvijekza nas imali oèinski pogled, rijeè utjehe i blagosmijeh.»

Predstavnik �upskih praka-ratura i svih Kru�evljana: «Punsveæenièkog ponosa i mladenaèkog zanosadali ste se na vr�enje svoga sveæenièkog poslada izvr�ite svoju sveæenièku du�nost� Uvijekste imali toplu rijeè, dobar oèinski savjet zasvakog od nas, svojom veselom naravi lijeèiliste na�u duhovnu i tjelesnu tugu. U najte�imdanima� rata kad je svatko mislio na svojuglavu, niste nas napustili, uz rizik svoga �ivota,osobito u tim danima tje�ili ste nas pru�ajuæinam duhovnu utjehu, potpoma�uæi svakogakoga ste mogli, bez obzira tko je tko. Doistapravi uèenik svoga uèitelja Isus Krista� I uovim zadnjim danima u svojoj te�koj bolesti,ipak ste mislili vi�e na nas nego na sebe�Svoje patnje prikazivali ste Bogu za sve nas.Nismo se nadali da æete nas tako brzo ostaviti,ali Bo�ji putovi nisu na�i putovi, Bo�je mislinisu na�e misli. Bog je tako htio. Nek se vr�ivolja Bo�ja. Mi èvrsto vjerujemo da smodobili jednog zagovornika na nebu� Dragidon Ante, opra�tajuæi se od Vas u dubokojboli, u ime svih �upljana, neka Vam je srdaènahvala za sve �to ste nam uèinili�»

Don Andrija Majiæ je istaknuo:«�svi mi do�li smo da Ti reknemo zadnjizbogom prije nego Te polo�imo u grobnu raku,da Ti iz dubine du�e svoje zahvalimo i odamodu�no priznanje za sve ono �to si Ti kroztrideset i tri godine svoga sveæenièkog �ivotai djelovanja u ovoj �upi uèinio na slavu Bo�ju,za spas du�a� Dragi na� don Ante, putuj

sretno u vjeènost, pokoj Ti lijepoj, plemenitojdu�i. Ostat æe� u na�oj najljep�oj uspomeni.Moli se za nas pred licem vjeènog Oca idoviðenja u sretnoj i bla�enoj vjeènosti�»

Sprovodni obred na groblju: Nagroblju su govorili u ime dijecezanskih sve-æenika don Mate Nuiæ, u ime otaca fra-njevaca hercegovaèke provincije fra JerkoKaraèiæ.

Don Mate Nuiæ je istaknuo u svojemopro�tajnom govoru: �Don Ante, Tvojaplemenita du�a sve nas je privukla k Tebi. Tusu, don Ante, Tvoji �upljani, shrvani bolju itugom� Ti si s njima pjevao kad im je dragobilo, a i plakao si kad ih je �togod zadesilo.Narod je ovaj svjestan da u Tebi, don Ante,gubi najveæeg svoga dobroèinitelja� Svjestanje ovaj puk kad si Ti uvijek bio gromobran unjegovoj sredini. Zato nikakvo èudo da u ononajte�e doba kad su djeca pjevala kroz svoju�upu: �Dok se don Ante na�im selom �eæe,sirotinja proplakati neæe!� Pred otvorenimTvojim grobom, uz Tvoje plemenito tijelo, donAnte, izjavljujem: po Tvome uzoru, nama æevjera na�a biti uvijek srce na�eg srca, du�adu�e na�e. Zato don Ante, tim mislima, timobeæanjem, ja Ti velim: don Ante, doviðenjau vjeènom, toplom, milom i slatkom zagrljajus na�im bo�anskim Spasiteljem��

Fra Jerko Karaèiæ je u opro�tajnomgovoru isticao: «�Dok si Ti hodao zemljom�irio si ljubav. Moj don Ante, Tvoja je ljubavbila �iroka kao i ovo Mostarsko blato, èvrstai jaka kao ova brda koja nas okru�uju, a velika,razlijevala se na sve èetiri strane kao poplavakad naiðe niz ovo Tvoje Blato Mostarsko�Don Ante, u ime hercegovaèkih franjevaca,u ime nas fratara, hvala Ti na svemu, naTvojoj suradnji na njivi Gospodnjoj, na vrijed-nim savjetima.

Don Ante, oprosti ako mi se suza ovaobori s oka, jer kad smo se prije par danaopra�tali, bio si svjestan kuda ide�. I kad suse na�e suze s obraza mije�ale, rekao si:�Jerko, ne plaèi, ja idem Onome koji æe i menei tebe, ako Bog da, nagraditi��»

24 Kamenjak, br. 2/2003.

Simpozij o don Anti Romiæu imat æemo11. 10. 2003. Mnogi od naroda me priupita�e«�ta æe to biti», «�ta je to simpozij»? Dakle,rijeè simpozijum ili simpozij je grèka rijeè(symposion) koja ima vi�e znaèenja. Koristise najèe�æe u znaèenju «sastanak struènjakas odreðenom temom za raspravljanje». Una�em sluèaju smo stavili don Antu Romiæakao osobu i kao temu raspravljanja. Vi�epredavaèa æe iznositi ono �to su prona�liistra�ujuæi �ivot i djelo don Ante Romiæa.Slu�atelji æe kroz diskusiju, komentare,rasprave potvrditi ili ispraviti ono �to se reklo.

Simpozij je skup ljudi koji raspravljaju ojednoj temi da bi je �to bolje objasnili, prikazali,rasvijetlili.

U planu smo da simpozij traje jedan dan.Predavaèi æe u predviðenom vremenu iznositisvoje istra�ivaèke radove. Ako pojedinipredavaè bude imao vi�e pripremljenogmaterijala nego �to je moguæe iznijeti upredviðenom vremenu, pripremljeni materijalneæe propasti nego æe biti objavljen u knjizikoju planiramo izdati u vremenu poslijesimpozija.

Simpozij odon Anti Romiæu

- don Dra�en Kutle�a: Osnivanje�upe Kru�evo, djelovanje otaca franjevacana �upi, djelovanje dijecezanskih sveæenika(dekret don Anti Romiæu za �upnika u Kru�evu);

- fra �ime Romiæ: �ivotopis donAnte Romiæa (curriculom vitae u crkvenomkontekstu Rakitna, Travnika, Sarajeva i Her-cegovine);

- biskup Ratko: Duhovni �ivot (lik)don Ante Romiæa (molitelj, bolesnik, patnik izatvorenik);

- don Josip Èirko: Duhovno - pasto-ralni �ivot don Ante Romiæa (pastoralac,liturg, radnik i patnik);

- don Ljubo Planiniæ: Don AnteRomiæ radnik na njivi Gospodnjoj (�upeStolac, Prenj, Ravno i Kru�evo);

- don Tomo Vuk�iæ: Don AnteRomiæ slu�benik na Ordinarijatu � suradnik sklerom;

- don Ante Pavloviæ: Don AnteRomiæ kao pisac (objavljeni i neobjavljenièlanci);

- don Luka Pavloviæ: Don Antegraditelj (gradnja �upne crkve u Kru�evu,odr�avanje crkve i �upne kuæe);

- prof. Ivan Kordiæ: Don Ante itragedija sretnièkih svatova;

- don Ilija Drmiæ: Sveæenici i vjer-nici o don Anti Romiæu;

- don Ljubo Planiniæ: Don Anteu slikama (fotografijama).

Teme i predavaèina simpoziju