Kako Je Nastala Danasnja Vojnomedicinska Akademija

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Kako Je Nastala Danasnja Vojnomedicinska Akademija

Citation preview

  • Volumen 64, Broj 3 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 227

    Correspondence to: Ljubodrag Popovi (arhivski savetnik u penziji), Mike Alasa 28, 11000 Beograd, Srbija. Tel. +381 63 86 51 2326.

    I S T O R I J A M E D I C I N E UDC: 355.721(497.11):61(091)

    Kako je nastala dananja Vojnomedicinska akademijaHow the present Military Medical Academy was founded

    Ljubodrag Popovi

    Arhiv Srbije, Beograd

    Kljune rei:medicina, vojna; istorija medicine, 19 vek; zdravstveneslube.

    Key words:military medicine; history of medicine, 19th century;health services.

    Uvod

    Obimna nauna i organizaciona dela dr Vladana ore-via 13 i dr Vladimira Stanojevia 4, objavljena u 19. i 20.veku osvetljavaju jednu stranu razvoja srpske vojske vojnisanitet i predstavljaju jedan od izvora istorije srpske medici-ne, osobito ako se uzme u obzir injenica da su vojni lekari ivojne sanitetske ustanove bolnice imali, nesporno, znatnuulogu u razvoju medicine u Srbiji.

    Pitanje stvaranja vojnih bolnica, kao prvih bolnica uosloboenoj Srbiji posle II ustanka, nije u potpunosti prou-eno, iako je o tome u vie navrata pisano. Prema saznanjimaovog autora, posle vie od etrdeset godina prouavanja*,ono je samo dotaknuto, ali ne i okonano 5. Jedno od takvihpitanja je i osnivanje centralne vojne bolnice srpske vojske uBeogradu 1844. godine, prvobitno poznato kao Ustrojenijepitalja centralne vojske, kasnije poetkom 20. veka Glavnevojne bolnice, a od 1950. do danas Vojnomedicinske akade-mije (VMA).

    O pitanju osnivanja VMA pisalo je vie autora, iznoseiu svojim radovima svoja vienja ovog problema. Pri tome,ona su bila veoma razliita, esto proizvoljna i spekulativna.Osnovni uzrok tome je to se u dananje vreme tumai ta suljudi tog vremena stvarali i kako su delovali, ne koristei, presvega, najvanije podatke o tome, a to su dokumenta onogvremena.

    Pri istraivanju ovog problema, simbolino reeno,imali smo pred sobom do kraja neobraenu njivu. Poredponovnog analiziranja poznatih izvora, analizirana je do sadamalo uoena i potpuno nekoriena arhivska graa. Nedos-tatak nekih relevantnih podataka, unitenih u ratnim sukobi-ma u dva svetska rata, pokuali smo da nadoknadimo na dru-goj strani, u ve objavljenim izvorima.

    * Svoj rad na ovoj problematici autor je zapoeo 1964. godine.

    Cilj ovog rada je da razjasni okolnosti nastajanja dana-nje VMA, pri emu su koriena sva saznanja zasnovana naoriginalnim arhivskim dokumentima, o njenom osnivanju fe-bruara (po starom kalendaru), odnosno marta (po novom ka-lendaru) 1844. godine.

    Poeci organizovanja srpskog vojnog saniteta

    Regularna vojska ne moe da se zamisli bez lekara ibolnica, tj. bez organizovane sanitetske slube. Izuzetak odovoga nije bila ni vojska u Srbiji tokom 19. veka.

    U razvoju sistema sanitetske zatite srpske vojske razli-kujemo tri perioda.

    Prvi period je obuhvatao oslobodilaki pokret srpskognaroda tokom Prvog i Drugog ustanka. U ovom periodu nijebilo organizovanog bolnikog leenja, a ni lekara. Njihov po-sao obavljali su narodni vidari, heimi. Srpski ranjenici leenisu i negovani najee u manastirima ili kod svojih kua. Takoje, npr., sam voa I ustanka Karaore, kao bolesnik leao umanastiru Joanica, a poznati junak iz tog ustanka, Jova Kur-sula, leao je u svojoj kui, gde je i preminuo.

    Dodue, postoje u nekim dokumentima o I ustanku ipodaci o nekakvim bolnicama, pri kraju ustanka. Za bolni-cu u apcu, nema nikakvih drugih podataka sem da je pos-tojala, a za onu u Beogradu ima tragova u izjavi savremenikaora Topal Petrovia iz Beograda, datoj oktobra 1841.6, 7.No i taj pitalj se kao takav mogao nazvati samo po imenui niem drugom.

    Slom ustanka 1813. godine, slom Karaoreve Srbije,zaustavio je svaki razvitak Srbije u tome pravcu.

    U dokumentima o II ustanku nema podataka o postoja-nju sanitetske slube. Verovatno, kratkotrajnost ratnih opera-cija nije doputala ukljuivanje i reavanje ovog pitanja. Zatose u doba vladavine kneza Miloa, i na tome poslu, moralopoeti ispoetka.

  • Strana 228 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 64, Broj 3

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    Koristei se iskustvima iz Prvog ustanka knez Milo,jo od prvih dana po svome dolasku na vlast, raunao je nastvaranje stalne i regularne vojske, kako je to bilo ranije ui-njeno u Karaorevoj Srbiji 1808. godine. No u ovim nasto-janjima su ga ometale obaveze iz sporazuma sklopljenog saTurcima.

    Kao odgovor na narodno nezadovoljstvo vladavinomkneza, izbila je pobuna januara 1825. godine, u graninimkrajevima Kragujevake i Smederevske nahije, oko Jasenice,u istoriji poznata kao akova buna. Pouen dogaajima izte bune kada narodna vojska nije htela protiv naroda, knezMilo je uvideo da je neophodno da ima vojsku koju e pla-ati i koja e na njegovu zapovest poi kud treba. Poto nijeimao pravo na stalnu i regularnu vojsku, on je formira re-grutovanjem novih pandura u svoju linu slubu. U proleeiste godine, od izabranih mladia iz svih nahija oformio jejedinice u ukupnom sastavu od oko 1 200 ljudi. Koristei na-stalu situaciju kasnijih godina (18261830), knez Milo jestvorio organizovanu vojnu jedinicu pod nazivom Peakagarda 8. U ovakvoj ilegalnoj vojnoj jedinici Knez nije mo-gao, a ni mislio da stvara sanitetsku slubu.

    Situacija se menja u toku 1830. godine donoenjem ha-tierifa* sultana Mahmud-Hana kojim je bila priznata auto-nomija Srbije i njeno pravo na samostalnu upravu, a knezuMilou, izmeu ostalog, bilo je priznato pravo da moe usvojoj slubi drati vojnike, te da moe osnivati bolnice, ameu njima, i vojne. Koristei se ovim ovlaenjem, knez jemogao da bude mnogo nezavisniji u daljem radu na stvaranjui organizovanju regularne vojske. Tako je osnovana konjikagarda 1832, a artiljerija 1836. godine.

    Organizacija vojnih pitalja, ili onog to se takvim na-zivalo, zapoeto je 1832. godine u Kragujevcu, a uskoro istegodine i u Poarevcu. Ova dva mesta bila su najpre izabranakao mesta u kojima je knez Milo najee boravio, a uz nje-ga su bile i vojne jedinice, pa se neko morao starati i o zdra-vlju tih vojnika 9.

    Pokuano je da se ovaj posao normativno odredi lano-vima Sretenjskog ustava iz 1835. godine i zakonom donetimna osnovu njega. Odredbama ovog zakona popeitelju (mini-stru) vojnih dela, bilo je dato u zadatak starati se o sreds-tvima kojima bi se zdravlje vojnika odralo, i o bolnicama idrugima za vojsku poleznim zavedenijama 10.

    Dunost delokrug ministra vojnog ovim prvim vojnimzakonom veoma je moderno odreena i podeljena na dve os-novne celine: uvanje zdravlja u vojsci njen vojno-higijenskideo i leenje bolesnih vojnika njen bolniki deo 1.

    Kako ovaj Ustav nije ostao na snazi, nisu se mogle uve-sti u ivot ni odredbe, ni zakoni koji su na osnovu njega bilidoneti. Zato je i sanitetska sluba u vojsci koju je poeo dastvara, ostala u nadlenosti samog kneza.

    Kada je u Beogradu 1836. godine sagraena vojna ka-sarna u Sava mali, osnovana je i vojna bolnica bolnica kojaje bila smetena u samoj kasarni 11. Meutim, knezu se nijesviala ova lokacija i on je odredio da se sagradi specijalnazgrada za vojni pitalj na drugom kraju Beograda, na Paliluli,

    * Najvii turski dravni ukaz dekret, u doba turskog carstva sa

    svojerunim potpisom samog sultana.

    zbog boljih uslova koji su, prema njegovom miljenju, tamopostojali.

    Zgrada je graena u toku 1837. i 1838. godine. Zvani-no useljenje u novu zgradu obavljeno je septembra 1838. go-dine. Ova zgrada od prizemlja i sprata, kako se onda govori-lo, bila je najvea bolnika zgrada u Srbiji 9.

    U unutranjosti se u to vreme spominju jo i bolnice uKaranovcu (dananjem Kraljevu) i aku. No one, kao npr.ona u aku, bile su vie primitivni poetak i po zgradama ukojima su se nalaze, kao i po sredstvima kojima su raspola-gale 9.

    Bilo je velikih problema u radu ovih bolnica zbog os-kudnih materijalnih sredstava kojima je Srbija raspolagala zate potrebe. Jedan od najveih problema bio je nedostatakstrunog osoblja koje je dolazilo sa strane, iz inostranstva, asama Zdravstvena sluba bila je prinuena da se due vre-me slui improvizovanim bolnicama u privatnim nepreprav-ljenim kuama s oskudnim bolnikim nametajem 12.

    Bolesnici u ovim bolnicama leali su na slamnjaama,jastuci su bili odelo koje bi skinuli, ve je bio onaj u kojemsu doli, a nisu ga menjali tokom celog boravka u bolnici.Pred kraj tridesetih godina, ova situacija se poboljala. Ovo-me je doprinela svest o potrebi vee i bolje higijene. Sa jaa-njem finansijskih sredstava u bolnicama se pojavilo posteljnorublje, garderoba (koulje, arape, papue i dr.), a obraala sevea panja i na higijenu.

    Slian sluaj bio je i sa ishranom. U poetku se na tonije obraala nikakva panja, ali se krajem tridesetih godina iona poboljala. Bolesnici su bili razvrstani na tee, lake irekonvalescente, pa su tako bili i hranjeni.

    Iz navedenog moe se zakljuiti da je osnivanje prvihvojnih bolnica bilo uslovljeno trenutnim potrebama, reavanoje po nareenju samog kneza, ili zahtevima garnizonskog leka-ra, sredstvima kojima se tada raspolagalo. Njihovo osnivanje,rad i finansiranje nisu, meutim, bili regulisani nikakvim za-konskim propisima, koji bi im garantovali nesmetan rad.

    Ocenjujui osnivanje prvih vojnih bolnica (Kragujevac,Poarevac, aak, Beograd) u svojoj Istoriji dr Vladanorevi kae: Ti zaeci vojnih bolnica bili su ujedno i pr-ve bolnice u Srbiji uopte 1.

    Prve bolnice novoformirane regularne vojske tadanjeSrbije, predstavljale su najskromnije poetke u svakom po-gledu. Iz njih su se tokom sledeih decenija i naporima novihgeneracija, razvile prave vojne bolnice sa organizovanom sa-nitetskom slubom i modernim ureenjem.

    Formiranje vojske i vojnog saniteta posle donoenjaprvog Ustava

    Donoenje novog ustava, u istoriji poznatog pod ime-nom Turski ustav, u decembru 1838. godine, izazvalo je iformiranje nove dravne organizacije, a u njoj i vojske, kaonjenog sastavnog dela.

    Ova zgrada nalazila se na Palilulskom trgu, a na prostoru tzv.

    Palilulskih kasarni koje su bile izmeu dananjih beogradskih ulica:Takovske, Dalmatinske i uine. One su, sa raznim dogradnjama i prep-ravkama, bile vlasnitvo vojske sve do 50-ih godina XX veka, kada supripale Beogradskom univerzitetu.

  • Volumen 64, Broj 3 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 229

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    Ustav je iz temelja poljuljao dotadanju organizacijuregularne vojske kneza Miloa. Njegovim lanovima 12 i 19izuzeti su iz neposredne kneeve nadlenosti, zajedno sa voj-skom i poslovi saniteta u njoj. Sve to preneto je u nadlenostPopeiteljstva vnutrenih dela (Ministarstva unutranjih pos-lova) i njegovog popeitelja (ministra) 13.

    Ovim odredbama, takoe iz osnova, izmenjena je i od-luka od 6. septembra 1838. o organizaciji Glavnog vojnogtaba i glavnog vojnog efa na njegovom elu, iji je zadatakbio, izmeu ostalog, da se brine o podizanju kasarni i bolnicai da se stara o zdravlju vojnika.

    Godine 1839. jo jedan dogaaj je pobudio posebnupanju. U celoj ovoj situaciji oko stupanja novog ustava nasnagu, dolo je i do jedne pobune. Miloeva regularna vojskabila je pozvana da ga zatiti od neprijatelja. Ova kratkot-rajna Majska pobuna bila je zavrena porazom Miloevihpristalica. Rezultat toga bila je i osveta njegovih protivnikadonoenjem zakona koji su u potpunosti suavali Miloevuvladavinu.

    Ustrojenije Centralnoga Pravlenija Knjaestva Srbskog,Zakon o ureenju vlade Kneevine Srbije od 29. maja 1839*

    predvidelo je krug delatnosti, pojedinano za svako ministar-stvo, a meu njima i za Ministarstvo unutranjih poslova, tenjegovog ministra, o pitanjima rada i delovanja samog mini-starstva. Uredbom o organizaciji ovog ministarstva formira-no je vie odeljenja, meu kojima i Karantinsko sa sanitetomi Vojeno odeljenje. Pod upravu saniteta potpao je i vojni sa-nitet, a uprava nad vojskom, neposredna komanda nad njom,pripala je Vojenom odeljenju 14.

    Istoga dana kada je, od strane svojih protivnika na elusa Vuiem, bio prinuen da potpie Zakon o vladi, 29. maja1839, knez Milo je potpisao i Ustrojenije garnizone voj-ske (Zakon o vojsci). Ovo je bio prvi vojni zakon u Knee-vini Srbiji. On je prvi put reavao pitanje ureenja regularnevojske na zakonskoj osnovi, a ne na povremenim ukazimakneza Miloa i nareenjima od nadlenih vlasti. Ovim je re-gularnoj vojsci bila oduzeta samostalnost.

    Poto se zbog ranijih dogaaja nije imalo poverenja uvojsku, ona je rasputena. Na mesto nje osnovano je novo,tzv. garnizono voinstvo, ustvari neka vrsta narodne vojske,komplikovanog ureenja. Srpska vojska dobila je sada sa-svim drugaiji karakter i druge dunosti. Ona je umanjena idrugaije rasporeena. Pod upravom Ministarstva unutra-njih poslova garnizono voinstvo je bilo svedeno na grani-nu strau i unutranju policiju. Njegov glavni zadatak bio jeda uva mir i poredak, kao i bezbednost nove vlasti.

    Kneeva prava, propisana Ustavom iz 1838. godine,bila su bitno izmenjena u odnosu na njegov dotadanji apso-lutistiki nain vladavine i stavljala su ga u poloaj ustavnogvladara. Nezadovoljan ovakvom situacijom koju nije mogaoda prihvati, knez Milo je abdicirao 1. juna 1839. u koristsvojih sinova i napustio Beograd i Srbiju. Ovim je konano,za dui period, vojska dola pod upravu vlade i njenog mini-stra unutranjih dela.

    Sa razvojem srpske drave razvijala su se i naselja gradovi i varoi. Jedan od njih je morao postati i prestonica,

    * Svi datumi izloeni u radu su po starom kalendaru.

    a ona je u doba kneza Miloa bila tamo gde je on boravio, tj.u Kragujevcu. Krajem tridesetih godina, Beograd je postaosredite otpora vlasti kneza Miloa. Za dve godine,18391841. prestonica Srbije je tri puta menjana. Dravnisavet uspeo je da je preseli u Beograd 1839. Pristalice Obre-novia i knez Mihailo, Miloev naslednik prestola Srbije,vratili su posle godinu dana, u junu 1840. prestonicu u Kra-gujevac, ali knez Mihailo je ipak na kraju, pod jakim politi-kim pritiskom ustavobranitelja, podravanim od Rusa i Tu-raka, Ukazom od 7. maja 1841, vratio prestonicu u Beograd.Sa njim je u Beograd prelo i Centralno pravlenije (Vlada).Tako je ostalo i do danas.

    Neposredno upravljanje vojskom bilo je poverenoGlavnom tabu Garnizona, kao organu Popeiteljstva unut-ranjih dela. Po taki 7 Ustrojenija on se sastojao iz dvaodeljenja: slubeno, po struci slube vojene i komesarijat-sko, po struci nudni potreba vojeni.

    Odeljenje Slubeno sastojalo se od: jednog majora uzvanju pomonika naelnika, dva autanta (stariji i mlai),dva pisara, jednog doktora, jednog auditora, jednog pisaraauditorskog (vojnih sudskih lica) i jednog svetenika 15.

    Po Ustrojeniju vojska se sastojala od 4 149 lica u i-jem sastavu su bili: jedan naelnik, pet drugih tabs-oficira,57 ober-oficira, 312 unter-oficira, 68 doboara, 34 signalistai 3 672 redova. Ova vojna formacija je istom odlukom bila,sem prve rote (ete) rasporeena po okruzima Srbije. Prvarota je odreena da bude u onom mestu u kome bude cen-tralno Pravlenije, a to je bio Beograd. U Beogradu je bilaformirana garnizonska vojska od pet stotina ljudi, od kojih jepolovina bila pod okrujem, a polovina u rezervi 16.

    Uvoenje tabs-doktora, oznaavalo je i njegov za-datak, a on je bio briga o zdravlju celokupne vojske. Na ovomesto postavljen je dr Emerih Lindenmajer. Meutim, kolikogod je ovim reenjem vojni sanitet dobio zasebnu upravu istruno lice koje bi trebalo da rukovodi njegovim poslovima,druga vana pitanja iz oblasti saniteta su ostala nereena.

    Formiranje prvih vojnih bolnica

    Ni Zakon o vojsci, ni Ustrojenije garnizonog vojinstvanisu doneli nikakve odredbe kojima bi bila regulisana orga-nizacija vojnih bolnica, njihovo snabdevanje i uprava. Sveje to ostalo da i dalje zavisi od odreenog vojnog koman-danta, vojnog lekara i materijalnih sredstava kojima bi oniraspolagali.

    Dr Vladan orevi komentarisao je nastalu situaciju:Do sada razne bolnice gvardejske u Kragujevcu, Beogradu,Poarevcu, Karanovcu, upriji postadoe izline, isto tako isvi gvardejski lekari, jer sada je mogla biti potrebna samo je-dna mala vojna bolnica u mestu gde je Centralno pravleni-je (Beograd), a onih 56 ljudi kod okrunih rotnih tabova,mogao je lako nadgledati i okruni lekar 1.

    Odlukom od 18. 07. 1839. na ove dunosti imenovani su: Hrani-savljevi Konstantin, major, Teodorovi Rista, porunik stariji autant,Magazinovi Kosta, potporunik mlai autant, Brdarevi ore, sta-riji pisar, Kati Spasoje, mlai pisar, Dr Emerih Lindenmajer, lekar, Zi-si Janiije, tabni kapetan auditor, Maksimovi Stevan, pisar auditor-ski i Jovanovi Stojan, vojni svetenik imenovan na ovo mesto 16. av-gusta 1839.

  • Strana 230 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 64, Broj 3

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    Naavi se u ovakvoj situaciji, sm Lindenmajer poku-ao je da je nekako ublai. Kao prvo, on je smatrao da je pot-rebno i uporno je na tome insistirao, da se u vojsci zavede izvanje tabs-hirurga, jedna vrsta lekarskog zvanja sa viimobrazovanjem. Njegov jedini zadatak bio bi leenje vojnika upostojeoj vojnoj bolnici u Paliluli.

    Preduzeti koraci urodili su plodom, te je poetkomseptembra 1839. doneto reenje o uvoenju ovog zvanja.Ovo je bilo prvo mesto bolnikog lekara koji je iskljuivo vr-io slubu u bolnici u Beogradu. Taj lekar je bio magistar hi-rurgije Moric Fidler 15, ranije zaposlen kao podlekar u aus-trijskim vojnim bolnicama 1.

    Drugo pitanje koje je trebalo reiti, bila je situacija sanovosagraenom zgradom vojne bolnice. Polovinom oktobranaelnik Glavnog voenog taba uputio je pismo Popeitelj-stvu vnutrenih dela sa pitanjem ta e biti sa zgradom, da lie ostati za vojsku ili e biti uzeta za neku drugu dravnupotrebu. Ako bi do promene namene dolo, tab je smatraoda treba pripremiti materijal za gradnju nove zgrade u tokunastupajue zime.

    Reagujui na ovo, Popeiteljstvo je uputilo pitanje ta-bu da li e postojea kasarna u Beogradu biti puna vojske iline i da li e se u njoj moi smestiti bolnica. Odgovor taba jebio da e cela kasarna biti zauzeta za potrebe vojske, a i da tonije sluaj za dobro ne nalazi, da pitalj zbog prilepivi bo-lesti, koima zdravi lako zaraziti se mogu, u Kasarni smetenbude.

    Sa ovim i prethodnim pitanjem Popeiteljstvo se sagla-silo, ali ga je iznelo na konano reenje viem organu, tadapostojeem Namesnitvu*. Rezultat je pak bio novo reenje,u dogovoru sa dravnim Savetom od postojee zgrade jedansprat upotrebi za vojsku, a drugi za optinsku bolnicu.

    Umesto odgovora taba, kojim je traeno njegovo izja-njenje opredeljenje koji sprat eli da zauzme, stigao jedetaljan raspored prostorija bolnice, sa namenama koju svakaod njih ima. Iz odgovora saznajemo da je pitalj u prizemljuimao devet soba, od kojih su tri bile odreene za samu bolni-cu (kupatilo, soba za mrtvace, magacin bolniki), a ostalihest soba za nune potrebe smetaja drugih vojnikih stvari.Na spratu se nalazilo devet soba, od kojih su est bile boles-nike (dve za vnutrene bolesnike, jedna za spoljanje bo-lesnike, jedna za rekonvalescente, dve za ugave), aostale tri za bolniko osoblje (oficire, pitaljske sluge i dr.).

    Ovaj odgovor, tj. situaciju u pitalju, Popeiteljstvo jeprosledilo Namesnitvu. Sledila je nova odluka istog Names-nitva da poto je pitalj u Paliluli ovdanjoj voinstvom za-uzet, odobravamo, da on ceo za voinstvo i ostane, a OptinaBeogradska da se sama postara za svoj pitalj. Time je ovopitanje zgrade bilo konano reeno 17.

    Uvidevi, meutim, da sve i dalje ostaje po istom, Lin-denmajer je smatrao da ovu situaciju treba prekinuti i preina organizovanje zakonski ureene vojne bolnice. Kombi-

    * Po odstupanju kneza Miloa sa prestola i smrti njegovog starijegsina Milana bilo je obrazovano Namesnitvo u sastavu: Jevrem Obreno-vi, Avram Petronijevi i Toma Vui-Perii, koje je vrilo kneevskuvlast do izbora novog kneza.

    Inae cela ova prepiska trajala je vie od mesec dana, 16. oktobar 23. novembar 1839.

    nujui ono to je uneto u Ustrojenije Centralnog Pravleni-ja, Glavni tab je po njegovom predlogu, podneo 22. no-vembra 1839, zahtev Popeiteljstvu vnutrenih dela, koji jeglasio:

    Budui da je neophodno nudno da se ustrojenije (ure-enje) ovdanjih pitalja na pravilima zdravoga razuma isveopteg iskustva postanovi (postavi) i utvrdi, da bi tim lak-e blagodjetelno (dobrotvorno, humano) namjerenije (name-ra) optepoleznog zavedenija (opte korisne ustanove) postiise moglo, cjeli (u cilju) dakle toj shodno izradio je Glavnivojeni tab u sporazumeniju (dogovoru) gospodina tabs-doktora Lindenmajera Projekt ustrojenija pitaljskog. Projektovaj u celom svom prostranstvu razgranat je (u celom svomsadraju razvijen) i nee tako velike trokove Praviteljstvu(Vladi) prouzrokovati, kao to se biti predstavlja (kao to seini), budui da su sve ove potrebe od male cene, a osobitostvari vee cene (skuplje stvari) od pre se jo ve jo u prep-ravnosti po veoj asti nalaze (veim delom ve postoje), ta-ko da e malog poertvovanija (truda) trebati da se ovo bla-godjetelno Ustrojenije u dejstvo privede. Ovim nainom us-trojen pitalj podavate bolnomu slatku nadedu (nadu), kojae ga ivotvoriti i k ozdravleniju potpomagati mu, jerbo kakoon vidi da ga blagodjetelna ruka oveeska podpomae i damu sredstva k ozdravleniju ne oskudevaju, on e pre ozdra-viti i iv ostati, liava se on ovi gubi nadedu k ozdravleniju ipre vremena u grob slazi, kao to su mnogi naeg oteestvasinovi lieni dovoljni sredstava i edre (tedre) blagodjetel-ne rukopomoi oveeske beznadeno u cvjetu mladostisvoje ertva smrti postali, po emu se vidi da je izmeu ostalipotreba najnunije da se pitalj vojeni u dobar poredak dove-de. Iz prizrenija toga (iz tog uzroka), po zvaninoj dunostisvojoj podnosi Glavni vojeni tab gore pomenuti projekt Us-trojenija pitaljskog ovde pod % priloen Visokomu Popoe-iteljstvu vnutreni djela, na blagosmotrenije (razmatranje), snajutivijom molbom, da bi ono, nadlenim putem izdejs-tvovati blagovolelo, da ovo blagodjetelno Ustrojenije as preu dejstvije privede se 1, 17.

    Ovaj predlog Popeiteljstvo je uputilo, sa svojim pri-medbama Dravnom Savetu na razmatranje 12. decembra, asam akt je u Savet stigao 20. decembra. U delovodnom pro-tokolu akt je zaveden, sa napomenom da se upuuje komisijina razmatranje. Posle toga gubi mu se svaki trag. I sm or-evi, navodei propratni akt, kazao je da Projekt nije pro-naao u aktima iz 1839. godine, a da nema ni akta o njego-vom odobrenju. Ni sm Lindenmajer nije ga spominjao usvojoj knjizi 18, ali je to uinio 1844. godine govorei o podi-zanju nove bolnice 1.

    Tragajui dalje, uspeli smo da naemo tekst primedbikoje je na Projekt uinilo Popeiteljstvo (slika 1) 17. Vla-dan orevi je smatrao da je Projekt rezultat Lindenmaje-rove prve i jedine brige da uredi kako valja jedinu vojnubolnicu, koja je od sada imala postojati u mestu centralnogPravlenija 1.

    Posle ovog iz 1839. godine, projekat Ustrojenija voje-nog pitalja ponavlja se 1842. godine. Sanitetsko odeljenjePopeiteljstva vnutreni dela, kao nadleno, uputilo je Drav-nom Savetu pismo 9. marta te godine, u kome je stajalo:Povodom tim to do sada Ustrojenije vojenog pitalja, o

  • Volumen 64, Broj 3 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 231

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    kom je Popeiteljstvo vnutreni djela jo 12 dekembra 1839.god. N 5211 projekt Visokoslavnom Sovjetu predloio, jonije izdano i po tome to je ono za to vreme u istom Projektuneke nedostatke uvidilo, za dunost je svoju smatralo, isti uneemu popraviti. Projekt ovaj koji mu se ini celishodnim isavrenijim od onoga biti, uzima Popeiteljstvo vnutreni delaslobodu Visokoslavnom Sovjetu na blagorasmotrenije i odo-brenije podneti 1.

    Sl. 1 Primedbe na projekat o osnivanju vojne bolnice iz1839. godine (prva od etiri strane).

    Ni na ovaj predlog nije stigao odgovor. Godina 1842. sanjenim politikim prevratom nije ostavljala Dravnom Sa-vetu da razmilja i o takvim projektima kao to su to bilebolnice.

    Odredbe Turskog ustava izazvale su abdikaciju knezaMiloa koji nije eleo da po njemu vlada. Na njegovo mesto,na presto Srbije, posle smrti svoga brata Milana, doao jeknez Mihailo.

    Glavni kamen spoticanja bilo je organizovanje novogorgana Dravnog Saveta, sa kojim je po odredbama Ustavaknez imao da vlada, tj. da deli vlast.

    Kako ni novi knez Mihailo nije hteo da vlada u dogovo-ru sa Savetom, 1842. godine dolo je do otvorenog sukobaizmeu njega i ustavobranitelja, koji su traili primenu Usta-va. Pod vostvom jednog od njih, Tome Vuia Periia, po-dignuta je buna radi svrgavanja kneza Mihaila. Poto je kne-eva vojska bila u dva maha poraena, knez Mihailo je napus-tio Srbiju i preao u Zemun, u tadanju Austriju. Pobednici su

    u Vuievom logoru na Vraaru sazvali Narodnu skuptinu,koja je izabrala Karaorevog sina, Aleksandra Karaoreviaza kneza, koji je pristao da vlada po odredbama Ustava.

    Ustavobraniteljima su bile potrebne dve godine da sredeprilike u zemlji i da uvrste vlast. To su ostvarili uz brojnetekoe u meunarodnim i unutranjim odnosima. Svoju do-minaciju postigli su 1844. godine, od kada i zapoinje perioddominantne vladavine ustavobranitelja. Vlada (a sa njom iministri) stekla je mnogo vei ugled i politiki uticaj i posta-vila je osnove savremenog organizovanja srpske buroaskedrave.

    Taj miran period ustavobraniteljske vlasti iskorienje za donoenje brojnih zakona i uredbi meu kojima je sva-kako najznaajniji Graanski zakonik izdat 1844. godine,koji ini osnovu vladavine ustavobranitelja i uvoenje kapi-talistikog pravnog poretka u Srbiji. Tako se i Srbija poste-peno izjednaavala s ostalim evropskim dravama i sticalasve vei ugled u Evropi.

    Ustavobraniteljska vlada je posvetila mnogo panje idrugim pitanjima znaajnim za jaanje nacionalne drave inacionalne kulture. Godina 1844. je, svakako, jedna od najz-naajnijih za nau kulturu i prosvetu. Februara 1844. izdatoje Visoaje reenje ustavobraniteljske vlade o zabraniunitavanja razvalina starih gradova i spomenika drevnos-ti, a maja iste godine Ministarstvo prosvete je u svome ras-pisu (nalogu upuenom svim okrunim naelstvima) obzna-nilo postojanje Narodnog muzeja, preporuivi im da onoto pronau kao, npr, stare novce priberu i ovom Ministar-stvu u ime dara za Muzeum polju. Time su udareni teme-lji dvema institucijama Srbije, koje i danas postoje: Zavodaza zatitu spomenika kulture i Narodnog muzeja.

    Rezultat napora u organizaciji kolstva, koje bi odgova-ralo potrebama i interesima graanskog drutva u razvoju, jei donoenje prvog Opteg zakona o kolama septembra 1844.godine pod nazivom Ustrojenije javnog uilitnog nastavle-nija. Ovim je Srbija prvi put dobila potpunu organizacijusvih kola od najniih do najviih (osnovna, posleno-trgovaka, gimnazija i licej). Ovaj sistem e se kasnije samopostepeno usavravati i dograivati.

    Te iste godine osnovana je i Raundinica praviteljstve-na, poznatija pod imenom Glavna kontrola. Ona je predstav-ljala najvii nadzorni organ dravne finansijske administracije.Kao takva funkcionisala je sto godina, sve do 1944. godine, apo zavretku II svetskog rata preformirana je u Slubu dru-tvenog knjigovodstva (SDK), da bi pre nekoliko godina bilapreimenovana u Zavod za obraun i plaanje (ZOP).

    Naravno da od ovog napretka nije bila izuzeta ni vojskaSrbije. Pitanja koja su oekivala reenje i koja su u ovomvremenu bila reena bila su novo Ustrojenije garnizonogvoinstva i Ustrojenije pitalja centralne vojske.

    Vidan doprinos u uobliavanju odreenih dokumenata uovom periodu imala su dva oveka. Za uobliavanje svegaonoga to se ticalo kulture i prosvete, najvei doprinos dao jetadanji naelnik Ministarstva prosvete Jovan Sterija Popo-vi, na poznati knjievnik i profesor prava na Liceju *, a za

    * Kao znak priznanja Jovanu Steriji Popoviu, u Srbiji se ove go-

    dine obeleava 200 godina od roenja i 150 godina od njegove smrti.

  • Strana 232 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 64, Broj 3

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    dalju modernizaciju i bolje ureenje srpske vojske najvieje zasluan Ilija Milutinovi Garaanin, kao resorni mini-star.

    Garaaninove veze sa vojskom nisu bile novijeg datu-ma. Ukazom kneza Miloa od septembra 1837, za efa Voj-no-policajne kancelarije Ilija Garaanin je bio postavljen sainom potpukovnika. Na ovoj dunosti, on je septembra1838. godine podneo knezu Milou predlog za reformu Voj-no-policajne kancelarije kao ustanove. Ovaj predlog je doneonovo reenje u pogledu organizacije rukovoenja vojskom ipredviao je podelu Vojno-policajne kancelarije na dve a-sti: prva dela isto vojena (discipline, upranenie i ostalalina otnoenija vojnika), a druga komesarijatska koja biobuhvatala tretiranje ostalih vojnih pitanja.

    Knez Milo je prihvatio navedeni predlog posle nekoli-ko dana i novoimenovani ef naeg regularnog voinstvapostao je Garaanin, sada ve sa inom pukovnika. Samokneevo reenje sadralo je i nastavlenija. Kao ef Vojnekancelarije Garaanin je bio ef celokupne regularne vojske,neposredno potinjen knezu Milou i odgovoran njemu kaovladaocu i vrhovnom zapovedniku cele vojske. Znai da jeef Vojne kancelarije, iako nezvanino, bio ef neke vrsteGeneraltaba Srpske vojske. Nastavlenijama koja su zvani-no nosila naziv Dunosti voennoga efa bio je propisan Ga-raaninov rad. On je bio regulisan u 15 taaka. Jedna od tihbila je da se stara o zdravlju vojnika.

    Tako je po Garaaninovim predlozima izvrena jednaod najkrupnijih promena u organizaciji Miloeve vojske. Odizdvajanja vojnih poslova 1835. godine i obrazovanja Vojno-policajne kancelarije 1836. dolo se, savremenijom i celisho-dnijom organizacijom 1838. godine, do novih ustanova Gla-vnog vojnog taba i Glavnog vojnog komesarijata, kao izvr-nih vojnih organa Miloa kneza Srbije, vrhovnog koman-danta njene vojske 19.

    Dunost naelnika Glavnog vojenog taba, Garaanin jenastavio i posle abdikacije kneza Miloa. To je inio do jula1840. godine, kada ga je knez Mihailo zamenio Ivanom Ku-zmiem Daniloviem.

    Posle izbora Aleksandra Karaorevia za kneza u no-voformiranoj vladi Garaanin je pomonik ministra od okto-bra 1842, a od septembra 1843. ministar unutranjih dela uiji je resor spadao i sanitet i vojska 15. Garaanin je imao re-ference, reeno savremenim jezikom, koje su mu omoguileda aktivno uestvuje u poslu koji je trebalo uraditi, dobro jeznao kakvo je stanje u vojsci, a u okviru nje i u bolnicamakoje su joj pripadale.

    Prvo je trebalo pristupiti novoj organizaciji vojske i toje zapoeto u prolee 1843. Meutim, u okviru regulisanjaovog pitanja iskrsli su neki problemi, pa se to prenelo na1844. godinu, kada je finalizovano, a usvojeno na samompoetku 1845. godine.

    Projekt Ustrojenija pitalja centralne vojske

    Uporedo sa novom organizacijom vojske poelo je dase reava i drugo pitanje organizovanje centralne vojnebolnice. Rad na reavanju ovog pitanja 1843. godine, pred-stavlja primer kako u ovom poslu treba postupati.

    Po novoj urgenciji tabs-doktora za reavanje problemabolnice, Glavni voenni tab uputio je novi Projekat nadle-nom Popeiteljstvu vnutreni dela 5. oktobra. Novi projekt jeimao izmenjen naslov koji je glasio: Projekt za ustrojenijepitalja centralne vojske*.

    Da bi proverio pravilnost i naunu stranu podnetog pre-dloga, novopostavljeni ministar Ilija Garaanin dao ga je naprethodno razmatranje dvema komisijama vojnoj i medi-cinskoj. Vojna komisija, sastavljena od oficira srpske vojske,prouila je projekat i saglasila se sa njim, tj. po nalogu Po-peiteljstva pregledala, pretresla i podpisala.

    U samom Popeiteljstvu, struna medicinska komisijaSanitetskog odeljenja imajui u vidu nudnost predmeta isva kasatelna (koje se tie, odnosi) tog se tiua obstojatels-tva (prilike, okolnosti) razmotrilo, po mogustvu, preistilo igde se potreba ukazala, preinailo, dodavi to je nedostaja-lo, ili iskljuivi, to se za izlino nalo. U pismu je daljestajalo da Popeiteljstvo tako izraeni istij projekt pitaljapodnosi Dravnom savetu da bi ga i on razmotriti kao zako-no pravilo za kasatelno zavedenie odobriti blagoizvolio.

    Pismo je bilo upueno Savetu, kao organu nadlenompo Ustavu za odobrenje Zakonog pravila 20 5. novembra, auputili su ga ministar unutranjih dela Ilija Garaanin i nje-gov naelnik Sanitetskog odeljenja dr Jovan Steji 21, koji jena ovu dunost doao 4. januara 1843. 22 (slike 2 i 3).

    Radi boljeg obrazloenja svog predloga, Ministarstvo jeu istom pismu dostavilo, kao dopunu, neka potpunija obave-tenja o predlogu koji je uputilo. Tako je stajalo i ovo: Ponedostatku ovakvog ustrojenija kao zakonog pravila, voennijse pitalj dosad drao o troku, koi je svekoliko velikij, tolikoi neizvestan bio, i opet se u njemu s mnogim neurednostima inedoskudicama moralo boriti, kojs su inile, da se ne redkovelika ona celj, dobro izdravanje i pravilno leenje bolesni-ka, promaiti morala. A ustrojenijem e se udejstvovati, dae se nudnim trokovima, koima e se nabavljati to imativalja, mogua urednost, i svakog slubenog lica u pitaljudunost, po koima e se raditi, to uraditi treba, svagda znatii tim pomenuta celj, po najboljoj mogunosti, postizati. Semovoga, tu je pisalo i o zgradi voennog pitalja o inventarubolnice i nekim problemima personala (slike 4 i 5).

    Ovo pismo stiglo je u Dravni savet 13. novembra1843. godine. Savet se oglasio o ovome tek 30. decembraiste godine, sa jednim pitanjem koje je po njemu iniloproblem, a to je pitanje zgrade. U pismu upuenom 3. janu-ara 1844. godine Ministarstvu, Savet je konstatujui da prenego to bi podneenij mu projekat Ustrojenija pitaljaCentralne vojske podobatelno (kao to dolikuje, kao to jered) razmotriti i odobriti mogao, nudno mu je znati nakom mestu Ministarstvo namerava pitaljsko zdanije podi-gnuti; ega radi preporuuje istomu ministarstvu, da ono oprednavedenom Savetu izvestije svoje podnese, zajedno sa

    * Sam novi naziv izazvao je zabunu kod V. orevia, ali ga je onkao takvog prihvatio u Istoriji saniteta (str. 462). Novi naziv bio je sa-svim logian: u Beogradu, mestu centralnog pravlenija, postojala jecentralna vojska, a za nju i njenu bolnicu je pravljen propis.

    Zakonom, pod nazivom Ustrojenije Sovjeta Knjaestva Srb-skog, donetom 27. aprila 1839, bio je odreen i krug delatnosti Sov-jeta, meu kojima je bila i briga o soinjeniju jednog zakona, koji opre-deljava islo (broj), platu i slubu voinstva garnizona.

  • Volumen 64, Broj 3 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 233

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    poslanijem (slanje, poiljka, paket) plana i predrauna togazdanija (slika 6).

    Odgovor Ministarstva poslat 22. januara 1844. bio jeveoma otar i glasio je: Popeitelstvo vnutreni dela potru-dilo se i svoim predstavljenjem od 5 noem. pr. godine Sn

    1755 visokoslavnom Sovjetu ono, to se i iz samog podnee-nog projekta pitaljskog Ustrojenija uvia, po potrebi poka-zati, da za sad nije novo pitaljsko zdanije glavnij predmet,koi je nudan, da se bolesnici voinstva s boljom ekonomijomi kao to valja u pitalju dre i lee, nego da su to pre svega i

    Sl. 2 i 3 Propratno pismo Ilije Garaanina i dr Jovana Steia Sovjetu Kneevine Srbije (1. i 3. strana).

    Sl. 4 i 5 Proekt za ustroenije pitalja centralne vojske (1. i 45. strana od 52 strane).

  • Strana 234 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 64, Broj 3

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    osobito stalna zakona pravila, koja se u istom projektu izlaui potrebne i nudne stvari, bez koi dobro ureenij pitalj po-stojati ne moe i koje su takoer tamo navedene i propisane.A to se tie zgrade ona za sada odgovara, ali vrlo dalekood kasarne lei. A u daljem tekstu je pisalo: to ovo zda-

    nije nije za sad prva i glavna potreba, ve se Savet moli dabi pokorno podneij mu Projekat Ustrojenija pitalja central-ne vojske najpre odobriti blagovolio, kako bi se as pre, onoto je najnudnije i najglavnije za uredan pitalj, imati mo-glo, zakona sirje (takoe) pravila i pitaljske stvari bez koise u ovom starom zdaniju zlo i neuredno bolnica dri i dratimora, i koje e se lako, da se ne preinae i nepokvare potom

    u novo zdanije, kad se sagradilo bude s personalom, s pored-kom i zakonim propisima, preneti moi 21. Ovako otar od-govor mogao je dati samo Garaanin, s obzirom na mestokoje je u ustavobraniteljskoj vladi uivao, mada su ga potpi-sali i Garaanin i Steji (slike 7 i 8).

    Savet je primio odgovor 25. januara, a njegova sadrinaje bila sasvim jasna i nala se na sednici Saveta ve sutradan,26. januara 1844. kada je predloeno da Savet predvoritelnoodobri podneenij mu Projekt Ustrojenija pitalja centralnevojske, kako bi se to skorije stvari, bez koi su bolestnici uovom sada pitalju neuredno dre, nabaviti mogle. Po saslu-anju predloga odluka Saveta je glasila: Da se projekt Us-

    Sl. 7 i 8 Pismo (odgovor) Popeiteljstva vnuternjih dela Sovjetu od 22. januara 1844.

    Sl. 6 Pismo Dravnog saveta Popeiteljstvu vnuternjih dela od 30. decembra 1843.

  • Volumen 64, Broj 3 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 235

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    trojenija pitalja centralne vojske Knjazu na razmotrenijepodnese. Ovu odluku doneli su lanovi Saveta: Mateja Ne-nadovi, Luka Lazarevi, Stefan Stojanovi, Milutin Petro-vi, Petar Lazarevi, Jovan Veljkovi, Jefrem Nenadovi,Stojan Jovanovi 23.

    U pismu upuenom knezu 28. januara, on je obaveteno odluci, a uz njega mu je poslato Ustrojenije na njegovorazmatranje i odluivanje*. Knez je prihvatio predloeno i otome obavestio Savet 15. februara (slike 9 i 10), a samo pot-vrenje izvreno je 19. februara 1844. godine. Objavljivanjei upoznavanje podnosioca (Popeiteljstva i Saveta) o donetojodluci i njenoj sadrini, kao i drugih institucija, ve je bilostvar utvrenog postupka 21.

    Sl. 9 Pismo Sovjeta Knjazu od 28. januara 1844.

    Sl. 10 Pismo Knjaza Sovjetu o odbravanju Projekta od 25.februara 1844.

    Govorei o obavljenom poslu V. orevi u svojojknjizi sa ponosom zakljuuje: ...dakle pete godine od kakose pokrenulo pitanje o ustrojstvu vojnih bolnica, izaao jenajvii ukaz 24 kojim je projekt za Ustrojenije pitalja cen-tralne vojske od 1843. god. postao zakon... 1.

    * Ovaj postupak je ureen shodno odredbama Turskog ustava, pokojima je bio potreban konsenzus kneza i Saveta, u odluivanju prilikomdonoenja i usvajanja zakonskih propisa.

    Njegovim objavljivanjem Ustrojenije pitalja centralnevojske, pitalj je i zvanino zapoeo svoj ivot.

    Ustrojenije pitalja centralne vojske

    Samo Ustrojenije bilo je izloeno u tri dela: I-IV Gla-va, Dodatak i Konac.

    U Glavi prvoj izloeno je O zdaniju (zgradi), ta sveona kao graevina mora imati da bi odgovorila svojoj name-ni, kao, npr, park zasaen drveem, a u kome e biti i jednaesma (slika 11).

    Sl. 11 Naslovna strana Ustrojenija pitalja centralnevojske (prva od 28 strana)

    Predmet izlaganja u Glavi drugoj bilo je pitaljski pri-bor i ostale potrebe, a u to, po ovim odredbama, spadalo je10 stvari i to: sobe bolesnika, bolesniki kreveti, jelo i pie,kujna, iler (ostava), pranje i kuvanje, cajhaus (vojni maga-cin), mrtvaka soba, apoteka, kancelarija i soba za prijembolesnika (slika 12).

    Glava trea predviala je nain upravljanja samim pi-taljem i sastav njegovog personala (slika 13).

    Ovo poglavlje propisivalo je pojedinano dunosti: di-rektora, lekara, komesara, lekarskog pomonika, sluavki,sluitelja, deurnog unter-oficira (podoficira), posilnih i or-dinaraca, strae i vojnog svetenika.

    Ustrojenije se ovde izlae u saetom obliku, a njegov komple-tan tekst, zbog svoga znaaja bie posebno izloen.

  • Strana 236 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 64, Broj 3

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    Sl. 12 Druga strana Ustrojenija pitalja centralne vojske(2/28 strana).

    Sl. 13 Osma strana Ustrojenija pitalja centralne vojske.

    Glava etvrta je regulisala nain primanja bolesnika,posete odnosno vizitiranje bolesnika, izdavanje hrane, sa e-tiri vrste porcija i osobenim jelima (posebnom hranom),te izlazak naputanje bolnice (slika 14).

    Dodatak je sadrao pravila ienja podozritelnih(sumnjivih) predmeta i ienje bolesnikih soba (slika 15).

    Sl. 14 esnaesta strana Ustrojenija pitalja centralnevojske.

    Sl. 15 Dodatak Ustrojenija pitalja centralne vojske (23/28strana).

    Konac je tretirao problematiku novane naknade vojni-ka, problem vojnika zaraenih venerinim bolestima i leenjeobolelih oficira (slika 16).

    Ustrojenije je propisalo i celokupnu medicinsku doku-mentaciju koja se u bolnici imala voditi:

  • Volumen 64, Broj 3 VOJNOSANITETSKI PREGLED Strana 237

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    a) Glavni protokol bolesnika,b) Protokol dnevnog stanja bolesnika,c) Nadglavna cedulja (za svaki krevet pojedinano),d) Cedulja dnevni lekarski ordinacija (lekarska tera-

    pija),e) Protokol lekova za ambulante,f) Protokol kalemljenja s kravljim ospama (pelcova-

    nje protiv boginja),g) Dijetna cedulja (celokupna ishrana bolesnika),h) Delovodni protokol (administartivni protokol),i) Formular za meseni vedomost (izvetaj).Sem toga, tu je bila i pomona administracija:1) Protokol primanja ilerski stvari (stvari za ostavu,

    magacine),2) Protokol izdavanja ilerski stvari ,3) Protokol stvari i novca bolesnikom u pitalj done-

    eni,4) Protokol pranja.Drugu zvaninu i jo vaniju potvrdu o svom radu, kao

    centralne bolnice srpske vojske, ova bolnica dobila je u od-redbama novog Zakona o Ustrojeniju garnizonog voinnstvaod 10. januara 1845. godine, kojim je odreena nova forma-cija i sastav srpske vojske. Njime je bilo zamenjeno ono iz1839. godine 25. Po lanu 35 ovog Ustrojenija sva vojskaCelo Garnizono voinnstvo: Pehota (peadija), Topdie (ar-tiljerija) i Konjanici (konjica), stajat e pod Upravlenijem

    Glavnog Voennog taba, kojega zapovestima duno e bitipovinovati se. Inae, svega je bilo vojske zajedno s voj-nom bandom (muzikom), tabom i oficirima 2.529 ljudi. Svase vojska nalazila u mestu centralne uprave 26, a, GlavniVoenni tab (l. 36) koi stoji pod nalozima i zapovestimaPopeiteljstva vnutrenih dela (Ministarstva unutranjih de-la) sastojao se iz etiri Odelenija:

    1. Frontovog (isto vojnikog),2. Kaznaejsko-ekonomieskog (finansijsko-

    ekonomskog),3. Sudejskog (sudskog) i4. Lekarskog (sanitetskog).Sva ova etiri odeljenja sainjavala su Nadleatelstvo

    taba. Sam tab sastojao se od 16 lica raznih funkcija i i-nova, a od toga pod rednim brojem pet: jednog tabs dokto-ra, koi e dela po struci lekarskoj odpravljati (l. 37).

    Ovaj naelnik saniteta srpske vojske je po propisu oureenju Centralne vojne bolnice bio u sastavu njenog per-sonala, kao njen stalni direktor.

    U lanu 64 ovog Ustrojenija doslovce je stajalo: Zasve vojnike pri centralnom pravleniju sluee postoi jednavoenna ureena Bolnica, gdi e se u sluaju bolesti vojniciprihvatati i nudnim lekovima i lekarstvom snabdevati. Onastoi pod upravleniem Glavnoga taba; a nudnij personal,ovoga dunosti, i ostale prinadlenosti i potrebe opredeljenesu osobitom Uredbom .

    Sl. 16 Poslednja strana Ustrojenija pitalja centralne vojske (25/28 strana).

  • Strana 238 VOJNOSANITETSKI PREGLED Volumen 64, Broj 3

    Popovi Lj. Vojnosanit Pregl 2007; 64(3): 227238.

    Ovim su bila zaokruena pitanja vezana za rad novous-trojene formirane bolnice i stvoreni uslovi za njen rad. Apoto je samo Ustrojenije pitalja postalo zakon, pristupilo seostvarivanju njegovih odredbi.

    Zahvalnica

    Zahvaljujem se puk. doc. dr Miletu Ignjatoviu iz Voj-nomedicinske akademije na pomoi pri izradi ovog rada.

    L I T E R A T U R A

    1. orevi V. The history of the Serbian medical corps. Volume1: 1835-1875. The history of the Serbian medical corps withinthe first 40 years of its development. Belgrade: Ministarstvovojno; 1879. (Serbian)

    2. orevi V. The history of the Serbian medical corps. Volume3, 18771878. Belgrade: Ministarstvo vojno; 1880. (Serbian)

    3. orevi V. The history of the Serbian medical corps. Volume4. Belgrade: Srpsko lekarsko drutvo; 1893. (Serbian)

    4. Stanojevi V. The history of the Serbian medical corps. Ourmilitary experience. Belgrade: Dravna tamparija; 1925. (Ser-bian)

    5. Popovi Lj. The Medical Department fund, Ministry of InternalAffairs, Kingdom of Serbia: 18391918. Acta Hist Med PharmVet 1966; 6 (12): 7990. (Serbian)

    6. Popovi Lj. Speeches of the contemporaries memoirs of ISerbian uprising. Aranelovac: Fond I srpski ustanak; 2005.(Serbian)

    7. Ignjatovi M. Wartime military surgery in Serbia during the firstand second Serbian uprising. Vojnosanit Pregl 2003; 60(3):3938. (Serbian)

    8. Popovi Lj. How the regular army of the Principality of Serbiain XIX Century was formed. In: Popovi Lj, editor. Proceedingsof the Meeting on Branievo through military and culturalhistory. Volume 1. 2006 Oct 25; Poarevac. Poarevac: Isto-rijski arhiv; 2006. p. 16373. (Serbian)

    9. Markovi R. The army and armament of the Prince Milo's Ser-bia. In: SANU, editor. Special edition CCXCV. Volume 25.Belgrade: SANU, Odeljenje drutvenih nauka; 1957. p. 250.(Serbian)

    10. Archive of Serbia. Legal code and regulations. Volume XXX; 46.(Serbian)

    11. Ignjatovi M. Creation of the military health service in Serbia inthe middle of the 19th century. Vojnosanit Pregl 2003; 60(4):50915. (Serbian)

    12. Stanojevi V. The first hospitals in Belgrade. Belgrade Annual1960; VII: 176. (Serbian)

    13. Archive of Serbia. Legal code and regulations. Volume 1; 4, 18.(Serbian)

    14. Archive of Serbia. Legal code and regulations. Volume 1; 414.(Serbian)

    15. Popovi Lj. Schematism of the Principality of Serbia:18391851. Belgrade: Archive of Serbia; 1999. (Serbian)

    16. Historical archive. To live in Belgrade: 18371841. The docu-ment paper of the government of Belgrade. Belgrade: Histori-cal archive; 2003. (Serbian)

    17. Archive of Serbia, Ministry of Internal Affairs, Police Depart-ment. VIIr (MUD, Pf VIIr) 51/1839. (Serbian)

    18. Lindenmayer EP. Serbien, dessen entwickelung und Fortschrittim Sanitatswesen, mit Andeutungen ueber die gesammtenSanitats-Verhtelnisse im Oriente. Temisvar 1876. (German)

    19. Popovi Lj. Colonel Ilija Garaanin: 18371838. VojnoistorijskiGlasnik 2002; (12): 2035. (Serbian)

    20. Popovi Lj. From the idea to the foundation of the School ofArtillery, Military Academy. Vojno Delo 2001; (6): 168. (Serbi-an)

    21. Archive of Serbia, State Council. RN 143/1844. (Serbian)22. Archive of Serbia. MID VfIr. Srpske Novine 1843; 7, 13. (Ser-

    bian)23. Archive of Serbia. Proceedings of the meetings of the State

    Council for the year 1844. Belgrade: Arhiv Srbije; 1844. (Ser-bian)

    24. Archive of Serbia. Legal code and regulations. Volume 3: 170.(Serbian)

    25. Archive of Serbia. Legal code and regulations. Volume 3: 1. (Ser-bian)

    26. Grujiji S. Military organization in Serbia. Kragujevac: tampa-rija Kragujevac; 1874. (Serbian)

    Rad je primljen 14. XI 2006.