VODIČ ZAUČITELJE IKNJIŽNIČARE

Tradicionalne dječje priče zazajedničku budućnost – TRACE

PROJEKT TRACE: VODIČ ZA NASTAVNIKE I

KNJIŽNIČARE

Naziv projekta: TRACE – Tradicionalne dječje priče za zajedničku budućnost

Trajanje projekta: 1. rujan 2018. – 31. srpanj 2021.

Autor: Bruno Ćurko (Udruga Mala filozofija)

Suradnici: Frida Bišćan (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu)

Agnese Eriņa, Ineta Vītola, Sanita Putniņa (Udruga Kreativne ideje)

José M González Riera, Slava López Rodríguez (Euroarapska fondacija za visoko

obrazovanje)

2

Partneri

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatska

Udruga Mala filozofija, Hrvatska

Osnovna škola Josip Pupačić, Hrvatska

Sveučilište u Peloponezu, Grčka

Udruga Kreativne ideje, Latvija

Euroarapska fondacija za visoko obrazovanje, Španjolska

Zahvale

Zahvaljujemo djeci, učiteljima i knjižničarima koji su sudjelovali u radionicama tijekom

trajanja projekta Tradicionalne dječje priče za zajedničku budućnost (TRACE).

Copyright

Materijali se mogu koristiti sukladno licenciji Creative Commons:

Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima

Izvori ilustracija:

© 2021 Pixabay

© 2021 Unsplash

Ovaj je projekt financiran uz financijsku potporu Europske komisije.

Ova publikacija izražava isključivo stavove autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom

za bilo kakvo moguće korištenje informacija koje se nalaze u njoj.

3

Sadržaj

1 Uvod (Tim projekta TRACE) 5

2 O projektu TRACE (Bruno Ćurko, Mala filozofija) 7

3 Što je tradicionalna dječja priča? (Frida Bišćan, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu) 10

4 Priče za razmišljanje (Bruno Ćurko, Mala filozofija) 14

5 Etičko i vrijednosno obrazovanje u pričama za razmišljanje (Bruno Ćurko, Mala filozofija) 16

6 Kako koristiti tradicionalne dječje priče u knjižnicama (Frida Bišćan, Nacionalna i sveučilišna

knjižnica u Zagrebu) 17

7 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče 24

7.1 Zajednica istraživača (Bruno Ćurko, Mala filozofija) 24

7. 2 Sokratov dijalog (Bruno Ćurko, Mala filozofija) 26

7.3 Priče i biografsko učenje (Bruno Ćurko, Mala filozofija) 28

7. 4 Nelsonov dijalog (Bruno Ćurko, Mala filozofija) 30

8 Kako digitalno koristiti obrazovne metodologije u doba pandemije (Alise Vitola) 33

8.1 Kako podučavati online? 33

8.2 Prilagodba obrazovnih materijala projekta TRACE za podučavanje tijekom razdoblja zatvaranja

zbog pandemije koronavirusa: Euroarapska fondacija (José M. González Riera) 34

9 Priče iz projekta TRACE s priručnicima za učitelje i knjižničare 37

9.1 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče koje je u pričama koristila

Euroarapska fondacija (José M. González Riera & Slava López Rodríguez) 37

9.1.1 Neke metode koje je u pričama koristila Euroarapska fondacija (José M. González Riera &

Slava López Rodríguez) 38

9.1.2 Glavne vrijednosti u pričama 39

9.2 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče koje je u pričama koristila Udruga

Kreativne ideje (Agnese Eriņa, Ineta Vītola, Sanita Putniņa) 42

9.2.1 Neke metode koje je u pričama koristila Udruga Kreativne ideje 42

9.2.2 Glavne vrijednosti u pričama (Agnese Eriņa, Ineta Vītola, Sanita Putniņa, Udruga Kreativne

ideje) 45

9.3 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče koje je u pričama koristilo

Sveučilište u Peloponezu (Evangelia Papaloi & Despina Karakatsani) 48

9. 3.1 Neke metode koje je u pričama koristilo Sveučilište u Peloponezu (Evangelia Papaloi &

Despina Karakatsani) 48

9.3.2 Glavne vrijednosti u pričama (Evangelia Papaloi & Despina Karakatsani, Sveučilište u

Peloponezu) 49

9.4 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče koje su u pričama koristili hrvatski

partneri 52

4

9. 4. 1 Neke metode koje su u pričama koristili hrvatski partneri 52

9.4.1.1 Metode koje je koristila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (Frida Bišćan, NSK

& Keti Krpan, Knjižnice grada Zagreba) 52

9.4.1.2 Metode korištene u Osnovnoj školi Josip Pupačić Omiš 53

9.4.2 Glavne vrijednosti u pričama 54

10 Neki primjeri dobre prakse iz našeg projekta TRACE 58

10.1 Aktivnosti vezane uz priču „Crni ovan“ u Osnovnoj školi Josip Pupačić Omiš 58

11 Literatura 61

5

1 Uvod (Tim projekta TRACE)

Dragi učitelji i knjižničari,

Ovaj Vodič za učitelje i knjižničare dio je Obrazovnog paketa projekta TRACE. Rezultat je

prvog intelektualnog ishoda projekta TRACE (Traditional Children's Stories for a Common

Future = Tradicionalne dječje priče za zajedničku budućnost).1 Ciljevi projekta TRACE temelje

se na europskom referentnom okviru ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Projektom

pridonosimo podizanju svijesti o važnosti europske kulturne baštine kroz obrazovanje i

cjeloživotno učenje, podržavanju razvijanja vještina, društvenoj uključivosti i kritičkom

mišljenju.

Projekt je trajao od 1. rujna 2018. do 31. srpnja 2021. a u njemu su sudjelovali partneri iz

Hrvatske, Grčke, Latvije i Španjolske.

Cilj je Vodiča donijeti neke nove ideje i vještine, suradničke i inovativne prakse koje se temelje

na našim radionicama, a koje možete koristiti i prilagođavati u svakodnevnom radu. Kroz Vodič

smo željeli podijeliti svoja iskustva i rezultate projekta s učiteljima, knjižničarima i obrazovnim

stručnjacima, kao i sa širom javnosti. Obrazovni paket koji sadrži inovativne obrazovne pristupe

pomoći će učiteljima da ih uključe i unaprijede kurikulume u svojim školama. Za knjižničare

je ovo prilika da poboljšaju i unaprijede svoje usluge za djecu. Obrazovni sistem Europske

unije, uključujući i neformalno obrazovanje, posvećen je popularizaciji manje poznatih pisaca

kao i manje poznatih tradicionalnih dječjih priča iz Europske unije. S obzirom da se vaš dnevni

posao temelji na radu s djecom i za djecu, vaša je uloga u njihovim životima nenadomjestiva

jer ih učite kako razumjeti svijet u kojem žive, upoznajete ih s drugim kulturama i njihovim

tradicijama i napokon, što je jednako važno, pokazujete im kako koristiti naučeno i kako razviti

kritičko mišljenje. Samo obrazovani, samopouzdani i razmišljanju okrenuti mladi ljudi mogu

promijeniti svijet i napraviti ga boljim mjestom za buduća pokoljenja.

Zašto smo odabrali tradicionalnu dječju priču? Odabrali smo ju jer svaka tradicionalna dječja

priča ima neku etičku pouku, uči djecu o životu, moralnim vrijednostima, izborima pred kojima

se osoba nalazi u životu, a kroz priče djeca mogu više naučiti o određenim temama.

1 Ovaj je projekt sufinanciran kroz Erasmus+. Više na: http://www.trace-portal.eu/.

6

Tradicionalne priče, bajke, važan su dio života svakog djeteta. One su isto tako i prirodan način

razmišljanja i ponovnog promišljanja o nekim etičkim pitanjima od rane školske dobi.

Isto tako, namjera nam je bila potaknuti djecu na čitanje jer se čitanjem unapređujemo i

razvijamo kao osobe i članovi društva. Poticanjem čitanja stvaramo boljeg čitača, kritičkog

čitača, osobu koja razmišlja i izražava svoja gledanja i stavove, a takva osoba može doprinijeti

razvoju društva.

I na kraju imamo za vas samo jednu poruku – čitajte priče, koristite ih i dijelite s drugima na

radost svih nas koji smo svjesni vrijednosti društva utemeljenog na znanju.

Vaš tim projekta TRACE

Tim projekta TRACE u Korintu (Grčka, rujan 2019.)

7

2 O projektu TRACE (Bruno Ćurko, Mala filozofija)

Glavni je cilj projekta TRACE promovirati izvorne europske dječje priče europskoj djeci.

Glavni koordinator projekta je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu2 (NSK) iz

Hrvatske. Hrvatski su partneri Osnovna škola Josip Pupačić Omiš3 i Udruga za poticanje

neformalnog obrazovanja, kritičkog mišljenja i filozofije u praksi „Mala filozofija“.4

Partner projekta TRACE iz Španjolske je Euroarapska fondacija za visoko obrazovanje

(FUNDEA = La Fundación Euroárabe de Altos Estudios).5 Sveučilište u Peloponezu6, Fakultet

2 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu javna je ustanova od nacionalnog značenja koja obavlja

knjižničnu i informacijsku djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske i središnje knjižnice

najvećeg hrvatskog sveučilišta, Sveučilišta u Zagrebu. Knjižnica obavlja i znanstveno-istraživačku i

razvojnu djelatnost radi izgradnje i razvoja hrvatskoga knjižničnog sustava. 3 Osnovna škola Josip Pupačić postoji od 1913. godine, pod različitim imenima. Škola se nalazi u

povijesnom gradu Omišu, koji je smješten na ušću rijeke Cetine, pod planinom Omiška Dinara. Škola

je nazvana po poznatom hrvatskom pjesniku Josipu Pupačiću, koji je rođen u malom selu Slime, pokraj

Omiša. Njegova najpoznatija pjesma „More“ postala je dio vizualnog identiteta škole koja je smještena

u središtu grada, otprilike 100 metara od mora s jedne strane i ušća rijeke Cetine s druge strane

takozvanog poluotoka Punta. 4 Cilj je Udruge poticati, promovirati i razvijati kritičko mišljenje kod djece, mladih i odraslih kroz

argumentacijske i komunikacijske vještine, potiče se neformalno obrazovanje radi pružanja inovativnih

i pristupačnih načina učenja, promovira i razvija volontiranje i međunarodnu suradnju s nevladinim

organizacijama i drugim ustanovama i podiže svijest o primjeni filozofije u praksi u svrhu razvoja

civilnog društva. Aktivnosti: promocija i unaprjeđivanje kritičkog i kreativnog mišljenja, promocija

načina izražavanja vlastitog mišljenja i komunikacijskih vještina, organizacija seminara, predavanja,

konferencija i javnih foruma u području obrazovanja, filozofije s djecom i kritičkog mišljenja, potiče

aktivizam u lokalnoj zajednici, promicanje civilne inicijative, javno informiranje pojedinaca i grupa o

mogućnosti djelovanja kroz nevladine organizacije i stvaranje građanskih inicijativa u ostvarenju

zajedničkih interesa.

5 Euroarapska fondacija za visoko obrazovanje (FUNDEA) je neprofitna istraživačka, obrazovna i

kulturna ustanova – fondacija – koja se temelji na rezoluciji Europskog parlamenta od 30 ožujka 1984.

(koja je objavljena u Official Journal of the European Communities 30. travnja 1984.). Smještena je u

Granadi (Španjolska), a njome upravlja Upravni odbor kojem je na čelu Glavni tajnik za sveučilišta

španjolskog ministarstva obrazovanja. Odbor se sastoji od po dva predstavnika Sveučilišta u Granadi,

Ministarstva obrazovanja i Vlade Andaluzije. FUNDEA je visoko specijalizirana ustanova koja djeluje

u područjima suradnje, obrazovanja i istraživanja stvarajući prostor za dijalog i suradnju između zemalja

Europske unije i arapskih zemalja s jedne strane i između društvenih i institucionalnih čimbenika

Europske unije i predstavnika arapskih i islamskih zajednica s druge strane. 6 Fakultet za društvenu i obrazovnu politiku, smješten u Korintu, osnovan je 2003. godine i smatra

svojom prvenstvenom misijom doprinos napretku znanja u društvenim znanostima, u područjima

8

za društvenu i obrazovnu politiku je partner projekta TRACE iz Grčke. I naposljetku, ali ne

manje važno, naš partner iz Latvije je Udruga Kreativne ideje7.

Cilj projekta TRACE je predstaviti tradicionalne dječje priče iz partnerskih zemalja ciljanoj

publici: učiteljima i knjižničarima koji rade s djecom od 6 do 12 godina, kao i široj javnosti.

Posredno, ciljana skupina su djeca od 6 do 12 godina. Kroz ovaj cilj djeca, učitelji, odgajatelji

i knjižničari na inovativan način će saznati više o zemljama EU i njihovim kulturama. Partneri

će odabrati najkvalitetniju dječju književnost iz europskih zemalja koje sudjeluju u projektu.

Odabrane priče bit će prevedene na jezike partnerskih zemalja i na engleski jezik, a za njih će

se izraditi radionice. Kroz dječje priče projekt namjerava djeci pokazati trag (trace na

engleskom) za otkrivanje zemalja koje ne poznaju dobro, ali i motivirati ih te naviknuti na

kritičko mišljenje. Cilj je upoznati djecu s europskim zemljama kroz tradicionalne dječje priče

te ih motivirati da čitaju i razumiju književnost/tekstove od najranije dobi. Projekt TRACE se

ostvaruje primjenom horizontalne teme EU Društvena i obrazovna vrijednost europske kulturne

baštine. Projektom pridonosimo podizanju svijesti o važnosti europske kulturne baštine kroz

društvene i obrazovne politike, a kroz akademsko podučavanje i istraživanja usmjerena na politiku i

praksu. Naglasak je na predmetima o ljudskim i građanskim pravima, prema specifikacijama okvira EU

politike, o društvenoj sigurnosti i politikama društvene zaštite, razvoju ustanova u državi blagostanja,

ulozi obrazovnog sustava u promicanju ovih ciljeva kroz cjeloživotno učenje, obrazovanju odraslih i

trajnom obrazovanju, a kroz oblikovanje i implementaciju novih društvenih i obrazovnih politika.

Fakultet je posvećen pružanju studentima obaveznog znanja, vještina i kvalifikacija koje će ih osposobiti

da uspješno pronalaze karijere na tržištu rada, kao i odgovarajućih kvalifikacija za postdiplomski studij

i istraživanje. 7 Kreativne ideje je nevladina organizacija iz Latvije. Pružamo neformalno obrazovanje za mlade i

odrasle, a specijalizirali smo se za kulturu, obrazovanje, društvenu integraciju i ruralni razvoj. Pružamo

obuku i mentorske usluge, organiziramo umjetničke izložbe, natjecanja i kreativne radionice za različite

ciljane grupe: odrasle, mlade, migrante, djecu, itd. Našim djelovanjem želimo pomoći ljudima da otkriju

i dosegnu svoj puni potencijal. Kreativne ideje osnovane su 12. listopada 2011. u gradu Balvi, kada su

se članovi okupili da promoviraju razvoj i međunarodno priznanje grada i pokrajine Balvi u svrhu

smanjivanja društvene isključivosti i rješavanja važnih pitanja za zajednicu kroz razradu i

implementaciju projekata i mobilizaciju lokalne zajednice. Pokrajina Balvi nalazi se na sjeveroistoku

Latvije pokraj ruske granice – vanjske granice EU. Trenutno djelujemo u Balviju i u glavnom gradu

Rigi.

9

obrazovanje i cjeloživotno učenje, podržavamo razvoj vještina, društveno uključivanje i

kritičko mišljenje. Promovirat će se novi participativni i međukulturni pristupi baštini, kao i

obrazovne inicijative usmjerene poticanju međukulturnog dijaloga koji uključuje učitelje i

učenike od rane dobi. Glavni je cilj projekta povezan s još jednom horizontalnom temom EU:

Otvorene i inovativne prakse u digitalnoj eri kroz nove i inovativne obrazovne metode, razvoj

obrazovnih materijala i alata kao i aktivnosti koje podržavaju učinkovito korištenje

informacijskih i komunikacijskih tehnologija u obrazovanju i podučavanju.

Ciljevi projekta TRACE temelje se na europskom referentnom okviru ključnih kompetencija

za cjeloživotno učenje. Komunikacija na materinskom jeziku promovira kulturu čitanja i

poboljšava komunikacijske vještine na materinskom jeziku. Prevođenje priča potiče

komunikaciju i učenje stranih jezika. Digitalne

kompetencije koristit će se kroz e-platformu projekta

TRACE. Društvene i građanske kompetencije učinkovito

i konstruktivno pomažu sudionicima u društvenim i

radnim situacijama današnjeg raznolikog društva. Novi

način života prisiljava nas da osmišljavamo nove vrste

obrazovanja, a koje čini istraživanje, mišljenje, odlučivanje, s ciljem stvaranja vlastitog

mišljenja i ideja, razvijanja razumijevanja sebe samog i društva u kojem živimo i pronalaženja

usmjerenja i etičkih vrijednosti u životu. Ključna kompetencija Kulturna svijest i izričaj uči

djecu da cijene i njeguju svoju kulturu, pomaže im da uče o različitim kulturama i kroz

filozofske metode za djecu pomaže im u pronalaženju odgovora i znanja o svijetu u kojem

živimo, kao i spoznaji o nama samima. U ovom projektu pridodan je novi element strateškom

partnerstvu jer će projekt uspostaviti „E-platformu projekta TRACE za tradicionalne europske

dječje priče“ (IO2). Ova će e-platforma biti tek početak izgradnje portala tradicionalnih dječjih

priča za zemlje EU. Ishodi projekta TRACE su: priče prevedene na pet jezika EU, obrazovni

materijali, radionice i promotivni materijali (plakati, brošure, mrežno mjesto). Rezultati

uključuju upoznavanje djece s kulturom i tradicijom drugih europskih zemalja od najranije dobi

kao i razvijanje kritičkog mišljenja, a to je važan preduvjet za ostvarenje planiranog jedinstva

zemalja EU i temelji se na samoj ideji Europske unije. U projektu TRACE, razvijaju se novi

načini za upoznavanje susjednih i drugih zemalja od najranije dobi. Istovremeno, europski će

učitelji upoznati dječju književnost iz europskih zemalja koje ne poznaju tako dobro, a to će

obogatiti njihov budući rad.

10

3 Što je tradicionalna dječja priča? (Frida Bišćan, Nacionalna i

sveučilišna knjižnica u Zagrebu)

„Ako želite da vaše dijete bude inteligentno, čitajte mu bajke.“

Albert Einstein

Projekt Tradicionalne dječje priče za zajedničku budućnost temelji se na ideji podizanja kulture

čitanja, poticanja kritičkog mišljenja i njegovanja multikulturalizma među djecom. U tu svrhu,

autori projekta su odlučili odabrati nekoliko tradicionalnih dječjih priča iz partnerskih zemalja

kao temelj istraživanja i učenja o različitim kulturama.

Na samom početku projekta partneri su tražili definiciju tradicionalne dječje priče i opis

njezinih značajki. Na temelju četiri verzije koje su izradili partneri utvrđena je konačna verzija

koja je korištena u „Pregledu trenutnog stanja“.

Tradicionalne dječje priče su se u svim kulturama razvijale kao posebna kategorija književnosti.

Tradicionalna dječja priča temelji se na kulturi, tradicionalnim vrijednostima i narodnim

običajima naroda, zemlje ili regije. Kao takva, priča nosi značajke područja u kojem je nastala.

Ona se priča i prepričava godinama pa je prema tome postala priča koju gotovo svi znaju

(klasik).

Sadrži elemente lokalnih bajki, mitova, legendi i usmeno prenošenih priča jednog

naroda/zemlje/kulture.

Uključuje usmenu predaju i pisane priče, slike, napjeve i pjesme kojima je cilj obrazovati,

podučiti i zabaviti djecu prenoseći vrijednosti, stavove i informacije nužne za razvoj vještina

koje djeci omogućavaju da žive u suglasju u nekom društvu ili kulturi.

U svim kulturama naziv tradicionalna dječja priča podrazumijeva bajku, legendu ili mit. Vrste

priče mogu se odrediti prema sadržaju i temi, obliku i strukturi, stilu, obliku komunikacije,

funkciji, podrijetlu, itd.8 Pretraživanje različitih izvora pokazuje da definicije za ove vrste priča

imaju ista ili slična objašnjenja. Cambridge English Dictionary definira bajku kao tradicionalnu

priču napisanu za djecu, a koja obično sadrži izmišljena bića i čaroliju.9 Hrvatska enciklopedija

obrazlaže značenje riječi bajka kako slijedi: Hrvatska riječ bajka izvedenica je riječi bajati, što

8 Bošković-Stulli, Maja. Priče i pričanje: stoljeća usmene hrvatske proze. 2. dopunjeno izd.

Zagreb: Matica hrvatska, 2006. str. 20. 9 Fairy tale [bajka]. Dostupno na: https://dictionary.cambridge.org/dictionary/english/fairy-tale

11

znači reći, pričati, govoriti.10 Zajedničko je svim definicijama da je bajka obično namijenjena

djeci, sadrži čudesne likove (čarobnjake, vještice, zmajeve, divove, čarobna stvorenja ili

predmete, itd.), priča je mješavina stvarnosti i čarolije. Uz to se obično prenosila od jednog

pripovjedača do drugog prije no što je zapisana u knjizi.

Priče o vilama česte su u

slavenskoj mitologiji. Vile su

nadnaravna ženska bića koja

obitavaju u oblacima i planinama i

plešu divlje kolo oko jezera.

Pomažu ljudima u nevolji, no

ponekad su osvetoljubive i zavidne

te znaju ozlijediti junake. Sve u

svemu, vile su dobre ili neutralne,

Autor fotografije Anthony Tran, Unsplash

ali ljudi s njima trebaju biti oprezni jer se lako naljute.

Legenda se obično definira kao priča koja je u osnovi bila priča o svecu, a danas pričaju o

stvarima koje bi mogle biti moguće i sadržajem sliče narodnim pričama.11

Mit je klasična ili legendarna priča koja je obično usmjerena na jednog junaka ili događaj i

obrazlaže misterije prirode, postojanja ili svemira bez stvarnog temelja na činjenicama.12

Značenje mita potječe iz grčkog μῦϑος što znači riječ, govor, basna, priča.

Stari Grci su pričali priče o svojim bogovima. Te se priče zovu mitovi (skraćeno za mitologiju).

Čaroban svijet starih grčkih bogova bio je svijet prepirki i borbi i ratova i kompromisa i straha

i zabave i kazne i ljubavi. Brojni mitovi temelje se na činjenici da bogovi, poput smrtnika, mogu

biti kažnjeni ili nagrađeni za svoja djela.

Tradicionalne priče dio su povijesti, tradicije i folklora nekog naroda, često datiraju iz starih ili

srednjevjekovnih vremena, a ponekad su ih pripovjedači tijekom godina mijenjali. Jedno od

10 Bajka. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5313 11 Legend [legenda]. Dostupno na: https://literaryterms.net/legend/

https://www.britannica.com/art/legend-literature 12 Myth [mit]. Dostupno na: https://literaryterms.net/myth/

12

semantičkih polja bajki naglašava da pripovjedači, svojim interpretacijama, ukazuju na neku

stvarnu obitelj ili društvenu situaciju.13

Najčešće etičke teme u tradicionalnim dječjim pričama su obično vrijednosti zajedništva,

odgovornosti, mira, nade, pravde, osjećaja ravnopravnosti i meritokracije, dostojanstva i

poštovanja, solidarnosti, tolerancije i uvažavanja moralnih vrijednosti.

Autor slike ParentiPacek, Pixabay

Tradicionalne priče, bajke, važan su dio života svakog djeteta. One uče djecu o životu,

moralnim vrijednostima, izborima koje imamo u životu. Ali pričanje bajki isto tako povezuje

slušača i pripovjedača, dijete i roditelja ili učitelja/knjižničara. Priče su motivacijski alat za

učenje jezika i učenje općenito. Slušanjem priča i razgovaranjem s pripovjedačem, djeca uče i

razvijaju jezične vještine.

Slušanjem i čitanjem priča djeca uče razumijevati govor i shvatiti veće tematske cjeline, a to

pridonosi razvijanju pažnje, obogaćuje rječnik i poboljšava razinu komunikacijskih vještina.

Priče potiču kreativnost i razvijaju dječju maštu sudjelovanjem u različitim radionicama.

13 Bošković-Stulli, Maja. Priče i pričanje: stoljeća usmene hrvatske proze. 2. dopunjeno izd.

Zagreb: Matica hrvatska, 2006. str.18

13

Djeca se prisjećaju događaja iz priča, ponašanja ljudi, atmosfere što može odrediti i utjecati na

njihov odnos prema sebi samima i drugima.14

Istovremeno, pričanjem priča, odajemo počast našoj književnoj kulturnoj baštini i prenosimo

ju mlađim pokoljenjima. Pričanje priča je vrijedan dio razvijanja društvenih vještina,

kompetencija i poznavanja zemalja EU i njihove kulturne baštine. Društvene i civilne

kompetencije pomažu djeci da na učinkovit i konstruktivan način sudjeluju u društvenom i

poslovnom životu u današnjem raznolikom društvu.

14 Velički, Velimira. Pričanje priča - stvaranje priča: povratak izgubljenom govoru.

Zagreb: Alfa, 2013. str. 14-21.

14

4 Priče za razmišljanje (Bruno Ćurko, Mala filozofija)

Dječje priče su jako dobar medij za razmišljanje, razumijevanje i objašnjavanje stvari u

stvarnom svijetu, stvari u virtualnom svijetu i stvari u svim mogućim svjetovima.

Ideja da se dječje priče koriste u obrazovanju za podučavanje djece

mišljenju nije nova. Ako pogledamo u doba renesanse, pronaći ćemo

zanimljivu teoriju o basnama Erasmusa Desideriusa. On tvrdi: „Kao

pomoć ovoj studiji ima li išta bolje prilagođeno mladenačkoj

sposobnosti od čitanja drevnih basni? One privlače romantičnošću,

dobre su za moralne pouke, pomažu rječniku. Dječak će najradije

poslušati Ezopov apolog, koji će unutar omota ugodne priče podučiti

mladića o samoj biti filozofije.“15 Ako malo dublje promislimo,

sva svojstva dječjih priča možemo upotrijebiti kao poticaj za

mišljenje. Bajke, basne, sve vrste dječjih priča duboko u svojem

značenju sadrže neku pouku. „Sve velike priče čovječanstva

imaju sposobnost povezati se s brigama i potrebama ljudi u

različitim stupnjevima razvoja. One su „polisemične“, odnosno

u sebi sadrže slojeve značenja i smisla kojih postajemo svjesni

dok razvijamo iskustvo i uvid (Bruner, 1986.). Njima ćemo se ponovno vraćati, tražeći svježa

tumačenja i hranu dok nas život nagovara da preformuliramo i ponovno razmotrimo osnovna

filozofska pitanja o tome što znamo i u što vjerujemo, o dobru i zlu, o odnosima među ljudima

i pojedincu, pitanja koja su važna ljudima svih godina i u svim fazama života.“16

Gotovo sve tradicionalne dječje priče sadrže moralnu pouku i mogu se koristiti za razvijanje

mišljenja u djece. Iz toga možemo zaključiti da su dječje priče – priče za razmišljanje, ili bolje

rečeno, tradicionalne dječje priče na jedan način su priče za razmišljanje. U današnjem svijetu

postoje „umjetne“ priče za razmišljanje, priče koje su stvorene s glavnim ciljem da potaknu

15 Desiderius Erasmus, De pueris ac libertariter instituendis,. Cited in W. H. Woodward, Desiderius

Erasmus concerning the aim and method of education, Cambridge University Press, 1904, str. 212. 16 Fisher, R. Stories for thinking – the Philosophy in Primary Schools (PIPS) project in Early Child

Development and Care, 1995, str. 88.

Sokrat – Stari grčki filozof,

njegov tradicionalni dijalog u

suvremenom obliku se koristi

kao dijaloški oblik za

razvijanje mišljenja.

Autor slike Gordon Johnson,

Pixabay

15

djecu da misle. Najbolji primjer takve priče je dječji roman koji je napisao utemeljitelj filozofije

za djecu Mathew Lipman17 ili „Priče za razmišljanje“ Philipa Cama.18

Autor slike Наталия Когут, Pixabay

Uz pravu obrazovnu metodu, svaka tradicionalna dječja priča može postati moderna priča za

razmišljanje. U ovom Vodiču mogu se pronaći neke ovakve metode, kao što su: „zajednica

istraživača“, „Sokratov dijalog“, „priče i biografsko učenje“ i „Nelsonov dijalog“.

17 Suki (N.J.: IAPC, 1978); Mark (N.J.: IAPC, 1980), Lisa (N.J.: IAPC, 1976), Harry Stottlemeier's

Discovery (N.J.: IAPC, 1974), Pixie (N.J.: IAPC, 1981), Kio and Gus (N.J.: IAPC, 1982), Elfie (N.J.:

IAPC, 1987), Harry Prime (N.J.: IAPC, 1987). 18 Za više informacija pogledajte https://www.amazon.com/Thinking-Stories-1-Childrens-

Philosophy/dp/0868064823

16

5 Etičko i vrijednosno obrazovanje u pričama za razmišljanje (Bruno

Ćurko, Mala filozofija)

Gotovo svaka tradicionalna dječja priča ima u sebi neku etičku pouku. Na mnogo načina te su

priče bile i dan danas jesu neka vrsta moralnog vodiča. Zbog toga su tradicionalne dječje priče

savršene za izradu obrazovnih materijala i alata za etičko obrazovanje. Danas je „etičko i

vrijednosno obrazovanje“ jako važno. Ovaj koncept – „etičko i vrijednosno obrazovanje“ –

razvijen je u različitim etičkim projektima. „Izraz etičko i vrijednosno obrazovanje (također i

etičko obrazovanje) interpretira se na različite načine. Kako bi ga mogli razumjeti na ispravan

način, najprije treba razmotriti nekoliko općenitih dimenzija etike i vrijednosti kao takvih.

Vrijednosti su inherentno povezane sa začećem ljudskog bića, što uključuje višedimenzionalne

i duboke antropološke aspekte prirode ljudske osobe. Svaki obrazovni okvir, proces ili metoda

moraju ovo prepoznati. U formalnom obrazovanom procesu, sveobuhvatna priroda etičkog

razmišljanja i etičke svijesti stoga traži integrativni pristup, u kojem se o etičkim temama govori

u većini, ako ne i u svim predmetima u školi, trans-kurikularno i prožimajući školski život u

cjelini,“ (Ćurko et al., 2017.). „Etičko i vrijednosno obrazovanje“ se posebno usredotočuje na

takozvano rano obrazovanja za djecu u dobi od 6 do 14 godina. „Etičko i vrijednosno

obrazovanje usmjerava djecu ili studente prema istraživanju i predanosti osnovnim

vrijednostima, smislu i svrsi u njihovim životima. „Etičko i vrijednosno obrazovanje“ bavi se

ponašanjem s poštovanjem prema drugima (pojedincima i zajednicama) i praktičnom

primjenom vlastitih uvjerenja, stavova i vrijednosti u svakodnevnom životu.“ (Ćurko et al.,

2017.).

Kroz priče djeca mogu više saznati o određenim temama. Priče bude njihovo pamćenje i

povezivanje, pa zato redovito pronalaze primjere iz svakodnevnog života ili sredine koja ih

okružuje. Priče omogućuju djeci da pronalaze argumente, jer u tom trenutku imaju čvrstu

pozadinu koja im pomaže da objasne svoj stav o određenoj temi. Priče daju učitelju/voditelju

snažan poticaj za raspravu. Zato smo odabrali dječje priče u projektu TRACE kao poticaj u

procesu kritičkog mišljenja. Kroz pitanja i argumentirane odgovore, potičemo djecu da

razmišljaju o etičkim temama. Stoga možemo zaključiti da su priče prirodan put za mišljenje i

ponovno promišljanje o etičkim problemima od rane školske dobi.

17

6 Kako koristiti tradicionalne dječje priče u knjižnicama (Frida Bišćan,

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu)

„Nije dovoljno samo učiti djecu čitati; treba im dati nešto vrijedno čitanja. Nešto što će

potaknuti njihovu maštu – nešto što će im pomoći osjetiti vlastiti život i ohrabriti ih da dopru

do ljudi čiji životi su potpuno drukčiji od njihovog.“

Katherine Patterson

Knjižnice su oduvijek bile neiscrpan izvor bogatstva koje se ogleda u njihovim fondovima,

sveukupnom znanju koje je u njima pohranjeno, ali i po svojoj ulozi u društvenom životu

zajednice kao čuvarice kulturne baštine i doprinosu u razvoju pojedinca i društva. Knjižnice su

odraz kulturne i društvene zrelosti sredine u kojoj djeluju i povijesnog razdoblja u kojem

nastaju. Osnivanjem i osiguravanjem rada knjižnice društvo nastoji trajno, sređeno i

organizirano sačuvati i omogućiti upotrebu svega što je napisano, objavljeno u toj sredini, tom

društvu.19 Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća za Europu je značajna pojava veliki razvitak

pučkih ili narodnih knjižnica. Kao početak javnog pučkog knjižničarstva smatra se 1850. godina

kada je u Engleskoj donesen prvi zakon o pučkim knjižnicama.20

Narodne knjižnice u Hrvatskoj tek se počinju razvijati u to vrijeme osnivanjem ilirskih čitaonica

1830-ih i 1840-ih godina. Narodne knjižnice u današnjem smislu imaju svoje početke u prvom

desetljeću 20. stoljeća kada možemo uočiti napredak na području knjižničarstva.21

Usluge za djecu u narodnim knjižnicama započele su u Sjedinjenim Američkim Državama i

Engleskoj u 19. stoljeću. Prve usluge za djecu u narodnim knjižnicama, sa zasebnom zbirkom

i sobom, započinju u Engleskoj šezdesetih godina 19. stoljeća.22 Početkom 20. stoljeća

osnovane su narodne knjižnice posebno namijenjene djeci u Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj,

Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Državama, Rusiji itd. Tijekom sljedećih desetljeća

usluge za djecu povećavaju se i poboljšavaju, postajući jedna od najvažnija usluga u narodnim

knjižnicama. UNESCO-ove „Usluge narodnih knjižnica za djecu“ („Public library services for

19 Stipanov, Josip. Knjižnice i društvo. Zagreb: Školska knjiga, 2010. str. 15 20 Jurić, Šime. Pregled povijesti knjižnica. Zagreb: Kultura, 1956. str. 84-85. 21 Ibid. str. 96-97. 22 Encyclopedia of library history. Dostupno na:

https://books.google.hr/books?id=WR9bsvhc4XMC&printsec=frontcover&redir_esc=y#v=onepage&

q=first%20children%20department&f=false

18

children“23) objavljene 1957. godine ističu da je opći cilj knjižničnih usluga za djecu osigurati

da svako dijete ima primjeren i jednak pristup knjizi.

IFLA-ine smjernice za knjižnične

usluge za djecu u dobi od 0-18 godina

(„IFLA Guidelines for Library Services

for Children Aged 0-18“) promiču i

potiču razvoj učinkovitih knjižničnih

usluga za svu djecu dajući smjernice

međunarodnoj knjižničarskoj zajednici

o dječjim potrebama i pravima na

informacije, pismenost i čitanje.

Autor slike qiangxuer, Pixabay

Glavna svrha dječje knjižnice je pružanje resursa i usluga na različitim medijima kako bi se

zadovoljile potrebe djece svih dobnih skupina i sposobnosti za njihovo obrazovanje,

informiranje i osobni razvoj.24

Vinkovci su prvi grad u Hrvatskoj koji je imao dječji odjel, a osnovan je 1937. godine kao dio

Hrvatske čitaonice pod nazivom Dječja knjižnica. Imao je svoj fond, radno vrijeme, zaposlenika

i ciljane korisnike.25 Prvi samostalni odjel narodne knjižnice za djecu u Hrvatskoj otvoren je

16. listopada 1950. godine u Novinarskom domu, u prostoru bivše male čitaonice Gradske

knjižnice u Zagrebu.26 U samim počecima odjel je bio opremljen neprimjernim namještajem i

skromnim fondom od 4000 jedinica građe. Pedagoški osmišljen rad s djecom korisnicima

knjižnice započinje zahvaljujući Branki Furlan, istaknutoj hrvatskoj knjižničarki koja je ujedno

i autorica sustava klasificiranja i smještaja knjiga u dječjim i školskim knjižnicama. Tijekom

50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća otvaraju se dječji odjeli u svim većim narodnim knjižnicama u

Hrvatskoj. Karlovačka knjižnica godine 1954. formira u sklopu postojećeg prostora pionirski

dio sa izdvojenim fondom dječjih knjiga, a 1956. uređen je odvojeni prostor dječjeg odjela sa

23 Public library services for children. Dostupno na:

https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000053875 24 IFLA Guidelines for Library Services for Children Aged 0-18. Dostupno na:

https://www.ifla.org/files/assets/libraries-for-children-and-ya/publications/ifla-guidelines-for-library-

services-to-children_aged-0-18.pdf 25 Dječja knjižnica u Vinkovcima // Hrvatski branik. Dostupno na:

http://library.foi.hr/novine/broj1.aspx?C=13&godina=1937&broj=000043. 26 Čičko, Hela. Odrastanje uz knjigu: 60 godina prve dječje knjižnice u Hrvatskoj. Zagreb: Knjižnice

grada Zagreba, 2010. str. 7-18.

19

zasebnim ulazom. U srpnju 1955. godine Gradska knjižnica na Sušaku otvara svoju Dječju

knjižnicu „Sušak" s početnim fondom od 2500 svezaka knjiga i znatnim brojem dječje

periodike.27 Knjižnica Medveščak dobiva 1957. odvojen, posebni prostor za rad s djecom i za

fondove dječje knjižnice.

Dostupno na: https://gkr.hr/Vodic-za-korisnike/Lokacije/Djecji-odjel-Stribor

Jedna od najvažnijih godina u razvoju dječjeg knjižničarstva bila je 1976. kada se u Knjižnici

Medveščak u Zagrebu otvara prva igraonica s igrotekom, tj. organizirani program za

predškolsku djecu, koja je uključivala i posudbu igračaka. Dodatni razvoj dječjih odjela

započinje 1993. kada je ukinuta donja dobna granica za upis u knjižnicu pa se otvaraju igraonice

za bebe i roditelje.

Danas u Hrvatskoj u sklopu narodnih knjižnica djeluje više od 300 dječjih odjela uključujući

izdvojene funkcionalne cjeline odnosno zbirku građe i određen prostor (kutak) za djecu i mlade

koji je integriran unutar prostora knjižnice.

27 Šupraha-Perišić, Milka. Početak i razvoj dječjih knjižnica u Rijeci: 60 godina igre i veselja.

Dostupno na: https://gkr.hr/Vodic-za-korisnike/Lokacije/Djecji-odjel-Stribor/Iz-Magazina/Pocetak-i-

razvoj-djecjih-knjiznica-u-Rijeci-60-godina-igre-i-veselja

20

Prvi dječji knjižnični odjel u Latviji otvoren je 16. prosinca 1919. u gradskoj knjižnici Liepāja.

Ovaj je događaj povezan s imenom poznatog knjižničara, bibliografa i novinara Voldemārsa

Caunea.

Nova je knjižnica naišla na dobrodošlicu i veliko zanimanje djece. Posebni dječji odjeli s

knjigama za djecu i vlastitim knjižničarom otvaraju se u posebnim prostorijama kako djeca ne

bi ometala odrasle i obratno, a posebna se pažnja posvećivala odabiru dječjeg fonda.

Mreža samostalnih knjižnica za djecu osnovana je pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog

stoljeća. Na primjer: Knjižnica za djecu Cēsis (1950.), Knjižnice za djecu u Talsiju i Valki

(1951.), Knjižnice za djecu u Madoni i Balviju (1952.) i Knjižnica za djecu Sabile (1955.).

Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća postojala je mreža od oko 115 samostalnih dječjih

knjižnica i započeo je proces centralizacije. Stvorena je potpuno nova struktura – središnja

regionalna dječja knjižnica i njezine podružnice. Danas je opstalo tek nekoliko dječjih

knjižnica. Povrh toga, kada su građene nove zgrade ili preuređene stare, nekoliko je knjižnica

spojeno u jednu gradsku knjižnicu.

U Španjolskoj, Kraljevski dekret od 22. studenog 1912. je prvi pravni tekst u zemlji koji

prepoznaje potrebu za stvaranjem posebnog prostora za djecu u knjižnici.28 Članak tri ovoga

Dekreta određuje osnivanje sala de niños (dječjih soba) u bibliotecas populares (narodnim

knjižnicama), a o kojima se treba brinuti učitelj. U tom duhu, katalonska mreža narodnih

knjižnica, nastala 1918., od samog je otvaranja uključila dječje odjele.29 Što se tiče Madrida,

mreža narodnih knjižnica imala je dječji odjel od 1926. 30

Tridesetih godina dvadesetog stoljeća dolazak Druge španjolske republike donosi čuveni

napredak, jer je novu knjižničnu politiku donio Odbor za pedagoške misije i Odbor za razmjenu

i nabavu knjiga za narodne knjižnice. Uspomene na knjižnice iz tog vremena odražavaju

aspekte čitalačkih navika i mišljenja stručnjaka o dječjem čitanju. Napredne političke reforme

uspijevaju povećati broj djevojčica upisanih u čitatelje, iako ih je bilo manje u usporedbi s

28 Real Decreto de 22 de noviembre de 1922. Gaceta de Madrid No 329, 24 November 1912., str.

510-511. Dostupno na: https://www.boe.es/datos/pdfs/BOE//1912/329/A00510-00511.pdf 29 Carme Camps i Salvat (1982). Las bibliotecas infantiles. Tenth Congress on Basque Studies,

Pamplona (Spain), str. 237-242. Dostupno na:

http://www.euskomedia.org/PDFAnlt/congresos/10/10237242.pdf 30 Pedro Valverde (2015). Las bibliotecas infantiles de Madrid. U: Eulalia Iglesias & María T. Sánchez

(Eds), Leyendo Madrid. Cien años de bibliotecas públicas. str. 55-65. Madrid: Dirección General de

Patrimonio Cultural. Subdirección General del Libro. Dostupno na:

http://www.madrid.org/bvirtual/BVCM019226.pdf

21

dječacima. U ljeto 1936., bilo je više od pet stotina narodnih knjižnica u cijeloj Španjolskoj,31

uključujući i udaljene seoske krajeve. No Španjolski građanski rat (1936. – 1939.) donio je

značajno pogoršanje, a polagani je oporavak započeo tek od 1950-tih godina naovamo.

Autor slike Michal Jarmoluk, Pixabay

Nacionalna knjižnica Grčke ima povijest dugu više od dva stoljeća, posjeduje više od milijun

knjiga i časopisa i čuva rukopisne kodekse koji datiraju od 9. do 19. stoljeća. Ona je čuvarica

grčke književne baštine, povezuje povijest, sadašnjost i budućnost. Po prvi put, u svojim novim

prostorima, Nacionalna knjižnica Grčke je osnovala Javni odjel koji ima i posebnu zbirku za

djecu, tinejdžere i odrasle u kombinaciji s nizom obrazovnih i interaktivnih programa. Knjižnica

za djecu i mlade u Organizaciji za sport, kulturu i mlade grada Atene namijenjena je djeci od 6

do 15 godina. Zbirka se sastoji od knjiga na grčkom i drugim jezicima koje pokrivaju sva

područja ljudskog znanja. Djeca u knjižici mogu pronaći velik broj igara na ploči kao i računala

za sigurno pretraživanje interneta. Knjižnica organizira obrazovne programe u suradnji sa

školama, kao i događanja koja odgovaraju dječjim potrebama za znanjem, zabavom i

stvaralaštvom. Dječji odjel u Središnjoj narodnoj knjižnici u Sparti ima tiskanu i drugu građu u

zbirci za djecu i pruža usluge za djecu do 12 godina.

31 Mariano Boza & Miguel A. Sánchez. (2004). Las bibliotecas en las misiones pedagógicas. Boletín

de la Asociación Andaluza de Bibliotecarios, 74, str. 41-51. Dostupno na:

https://dialnet.unirioja.es/servlet/articulo?codigo=1122027

22

Pričanje priča je najčešća aktivnost u dječjim knjižnicama diljem Europe i širom svijeta od

pedesetih godina dvadesetog stoljeća nadalje, ali knjižničari organiziraju i knjižničarske

klubove, radionice kreativnog pisanja i crtanja, vođeno čitanje, čitanje naglas, interpretativno

čitanje, transformativni dijaloški proces, kvizove znanja, slušanje glazbe, gledanje filmova,

lutkarske predstave, procesnu drama, književne susrete s piscima i ilustratorima knjiga.

Kao što je već spomenuto, pričanje priča je najstarija i najpopularnija aktivnost u dječjim

odjelima/knjižnicama. Knjižničari stvaraju još zanimljiviju atmosferu zatamnjenjem prostorije,

paljenjem svijeća, puštanjem glazbe, itd. Sve to pridonosi povećanoj pažnji tijekom slušanja i

usredotočenju na tekst. Izražajno čitanje priče (ili dijelova priče) djeci motivira ih da crtaju

ilustracije, likove iz priče, pišu vlastite priče ili izrade slikopriču.

Vođeno čitanje priče koristi se za poticanje djece na kritičko mišljenje i izražavanje vlastitih

mišljenja i stavova. Djeca postaju svjesna činjenice da i književni likovi imaju probleme i uče

kako se ti problemi mogu riješiti. Igre upoznavanja su usmjerene na traženje pozitivnih

karakteristika koje pomažu djeci da ojačaju i zadobiju samopoštovanje i osjećaj osobne

vrijednosti. Svrha igre Pomozi mi riješiti moj problem je potaknuti djecu da iznesu neki osobni

problem (problem koji imaju u školi, kod kuće, s prijateljem) i pokušaju ga riješiti sa svojim

prijateljima.

Aktivnosti tijekom kojih se djeca igraju i izvode improvizacije s lutkama ili dramatizacije

prema tekstu priče su isto tako vrlo popularne. U radu s djecom primijećena je velika važnost

drame – lutkarskih predstava koje se temelje na književnim tekstovima jer one utječu na dječju

svijet o vlastitoj ličnosti i mijenjanju njihove stavove, pridonoseći sposobnosti rješavanja

problema, razvijanju vrijednosnog sustava i poboljšanju međuljudskih odnosa.

Rezultati dječjih aktivnosti kao što su crtanje, književni radovi i lutkarske predstave obično se

predstavljaju drugoj djeci i korisnicima knjižnice na povremenim izložbama i lutkarskim

predstavama.

23

Dostupno na: https://gkr.hr/Vodic-za-korisnike/Nasi-programi/Za-djecu-i-roditelje

Glavna svrha malih knjižničarskih klubova i književnih susreta s piscima i ilustratorima knjiga

je potaknuti djecu da čitaju jer čitanjem se poboljšavamo i razvijamo kao osobe i sudionici u

društvu. Poticanjem čitanja, stvaramo boljeg čitača, kritičnog čitača, osobu koja misli i takva

osoba može doprinijeti razvoju društva.32

32 Peti-Stantić, Anita. Čitanjem do (spo)razumijevanja: od čitalačke pismenosti do čitateljske

sposobnosti . Zagreb: Naklada Ljevak, 2019.

24

7 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče

7.1 Zajednica istraživača (Bruno Ćurko, Mala filozofija)

„Zajednica istraživača“ je koncept koji je uveo Charles Sander Peirce i izvorno je bio ograničen

na praktičare znanstvenog istraživanja. „Metoda istraživanja sadrži praktične pretpostavke koje

stvaraju određenu „zajednicu istraživača“. Možemo razlikovati značajke te zajednice na osnovi

tih pretpostavki. Općenito, „zajednica istraživača“ će ponajprije poticati samokritičnost,

odnosno poticati razmišljanje o trenutnim uvjerenjima, ali samo ako je takvo razmišljanje

potvrđeno istinskom sumnjom (nasuprot Descartesovoj umjetnoj sumnji). Drugo, „zajednica

istraživača“ dopušta i potiče otvorenost prema kritici (za razliku od upornih i autoritativnih

zajednica). Sudionici u istraživanju imat će priliku kritizirati, pobijati, kao i predstaviti

alternativna mišljenja.“ (Liszka, 1996., 103-104). M. Lipman proširuje taj koncept i tvrdi da

„zajednica istraživača znači pretvaranje razreda u „zajednicu istraživača“ gdje učenici slušaju

jedan drugoga s poštovanjem, grade na idejama drugih, izazivaju jedan drugog da daju razloge

za nepoduprte stavove, pomažu jedan drugome u izvođenju zaključaka na temelju rečenoga i

pokušavaju prepoznati pretpostavke drugih.“

Isto tako, David Kennedy tvrdi kako je „Lipman, ravnajući

se prema svojem prijatelju i mentoru Justusu Buchleru,

razvio, kako ju je nazvao „zajednicu filozofskih

istraživača“ kao najprimjereniji način da s učenicima

vježba filozofski kurikulum koji je osmislio. Ova je ideja

i filozofska a ima i dalekosežne implikacije, i praktične i

teorijske – na teoriju učenja, na teoriju podučavanja, na

teoriju argumentacije, na teoriju znanja, na grupnu

psihologiju, na moralno obrazovanje i možda napokon i najvažnije, na utemeljenu političku

teoriju i praksu.“

U brojnim različitim pristupima filozofije s djecom „zajednica istraživača“ postala je glavna

metoda. Etičke teme su među glavnim temama u svakoj ozbiljnoj filozofiji s dječjim

programima. S druge strane, jedna od metoda koja se koristi u „etičkom i vrijednosnom

obrazovanju“ je „zajednica filozofskih istraživača“. „Naziv Etičko i vrijednosno obrazovanje

odnosi se na sve aspekte obrazovanja koji su eksplicitno ili implicitno povezani sa životnim

etičkim dimenzijama i mogu biti strukturirani, uređeni i praćeni s odgovarajućim obrazovnim

25

metodama i alatima.“ (Strahovnik, 2015.). Lipman je razvio metodu „zajednice filozofskih

istraživača“ zajedno s romanima (pričama); zbog toga je ova metoda dobra za projekt TRACE

i za tradicionalne dječje priče. Osnovna „zajednica filozofskih istraživača“ potiče sudionike

(djecu) na refleksivno iskustvo susreta s „drugim“, razlikovno uključivanje u dijaloški prostor

koji je stvorio argumentiran dijalog. Djeca sjede u krugu i vode logički dijalog o poticaju. Taj

poticaj može biti priča „Žabica djevojka“.

Kako to provesti?

• Pročitajte priču s djetetom (jednim po jednim, rečenicu po rečenicu)

• Kada ste sigurni da su svi razumjeli priču, neka nacrtaju priču u četiri prizora, četiri

najvažnija prizora.

• Evo nekih prizora koje su odabrala djeca iz Osnovne škole Josip Pupačić Omiš33:

33 Uz zahvalu učiteljima iz Osnovne škole Josip Pupačić Omiš

26

Najvažniji prizori na ovim crtežima su:

• Rođenje Žabice djevojke

• Žabica pjeva pjesmu na stablu trešnje

• Kralj/princ sluša pjesmu

• Žabica ide u dvorac

• Žabica jaši na pijetlu

• Žabica postaje lijepa djevojka

• Žabica djevojka postaje kraljica

• Kada djeca završe, pogledajte zajedno crteže i razgovarajte s njima. Pitajte ih što misle?

Zašto je taj prizor važan za priču?

• Odaberite jedan važan prizor (jahanje na pijetlu) i raspravite ga s djecom: zašto im je

ovaj prizor važan. Počnite od djeteta koje je nacrtalo prizor. Neka ono objasni zašto je

taj prizor važan.

• Uključite svu djecu u raspravu.

• Umjesto „lopte koja priča“ koristite „žabu koja priča“.

• Razgovarajte s djecom o tome koji su prizori najvažniji. Zašto?

• Zabavite se!

7. 2 Sokratov dijalog (Bruno Ćurko, Mala filozofija)

Sokratova metoda – „podučavanje propitivanjem umjesto priopćavanjem“ je metoda

propitivanja nazvana po grčkom filozofu Sokratu (469. – 399. p.n.e.). Sokratova metoda je

način vrednovanja vjerovanja ispitivanjem protuslovlja unutar njihovih implikacija ili drugim

riječima: naučiti kako u našem umu napraviti mjesta za različite ideje i perspektive bez obzira

na to koliko izazivaju naša trenutna vjerovanja. Konačni cilj Sokratove filozofske metode je

uvijek etički. Treba osvijestiti naše pogrešne predodžbe, zablude i samozavaravanja i dovesti

nas do boljeg razumijevanja dobrog i tako nam pomoći ostvariti cilj kojemu teže sva ljudska

27

bića – sreću (audaimoniju). Početkom 20. stoljeća, njemački filozof Leonard Nelson razvio je

Sokratovu metodu za dijaloško filozofiranje u grupama (die Sokratische Methode, 1922.)

Autor slike Gerd Altmann, Pixabay

Svrha Sokratovog dijaloga je postizanje istinske suglasnosti o odgovoru na općenita pitanja.

Polazište analize je primjer iz stvarnog života, no može biti i dječja priča. Suvremene tendencije

i programi koji imaju za cilj naučiti djecu kako misliti i razvijati kritičko mišljenje uključuju

osuvremenjenu inačicu Sokratovog dijaloga, odnosno dijaloga koji sadrži Sokratovu metodu

pitanja i odgovora. Sažeto, metoda znači „propituj sve“ ali na temelju čvrstih argumenata.

Metoda se može prilagoditi prema dobi, a najvažnije pitanje metode je „Zašto?“. No, moderna

Sokratova metoda u obrazovanju se prvenstveno temelji na promišljenom nizu pitanja. Ta

pitanja otvaraju nova pitanja i nova obrazloženja. R. W. Paul podijelio je pitanja Sokratove

metode na šest osnovnih tipova. Za primjer ćemo ponovno uzeti priču o Žabici djevojci. Recimo

da je osnovno pitanje za razmišljanje/ raspravu: Je li pošteno što je žaba postala kraljica?

Pogledajmo kako se to pitanje razrađuje na primjeru Žabice djevojke.

1 Pitanja za razjašnjenje: Zašto to kažete? U kakvoj je to vezi s našom raspravom?

Zašto mislite da je pravedno ili nepravedno da Žabica djevojka postane kraljica?

2 Pitanja koja ispituju pretpostavke: Što bismo mogli pretpostaviti umjesto toga? Kako možete

potvrditi ili odbaciti tu pretpostavku?

28

Zašto je Žabica postala kraljica? Zato jer je donijela klas pšenice? Da li svatko tko

donese klas pšenice postane kralj/kraljica? Je li Žabica djevojka postala kraljica

jer je mala? Zašto? Što vi mislite?

3 Pitanja koja ispituju razloge i dokaze: Koji bi bio primjer? Što je … slično? Što mislite da je

uzrokovalo da se dogodi …? Zašto?

Zašto? Zašto je Žabica djevojka postala najljepša djevojka na cijelom svijetu kad

je ušla u palaču? Ima li to smisla? Je li razlog tomu je činjenica da je patila dok je

bila žaba? Ili je ona toliko bolja od svih nas? Zašto?

4 Pitanja o stavovima i perspektivama: Što bi bila alternativa? Kako se može na to gledati na

drugi način? Možete li objasniti zašto je to neophodno ili korisno, i tko ima koristi? Zašto je

najbolja? Koje su jake i slabe strane …? Kako su … i … slični? Što je protuargument za …?

Što su druge dvije djevojke mislile o pobjedi žabice djevojke? Pokušajte to

raspraviti s njihovog stajališta.

5 Pitanja koja ispituju implikacije i posljedice: Koja poopćavanja možete napraviti? Koje su

posljedice te pretpostavke? Što implicirate? Kako … utječe na…? Kako je … povezano s onim

što smo ranije naučili?

Kako bi se priča razvila da princ nije šetao pokraj stabla trešnje? Bi li Žabica

djevojka ostala žaba cijelog života? Što?

6 Pitanja o pitanju: Koja je svrha tog pitanja? Što mislite zašto je postavljeno ovo pitanje? Što

znači …? Kako … se odnosi na svakodnevni život?

Zašto postavljamo pitanja o klasu pšenice? Je li klas pšenice važan za našu priču?

Zašto?

7.3 Priče i biografsko učenje (Bruno Ćurko, Mala filozofija)

Metoda priča i biografskog učenja je metoda koja se temelji na djetetovu vlastitom iskustvu, na

vlastitom iskustvu sudionika. To je iskustvo polazište za raspravu, razmišljanje, dijalog.

„Metode cjelovitog učenja a posebno biografsko učenje mogu biti vrlo korisni u kontekstu

etičkog obrazovanja. Dok mala djeca vole bajke, a učenici u latentnom razdoblju života

preferiraju jednostavne priče (s etičkom pozadinom u oba slučaja), adolescenti žude za

29

složenijim pričama i biografijama. Na temelju biografski osmišljenih procesa učenja može se

pobliže iskusiti kako je važno prihvatiti i uključiti vlastitu životnu priču kako bi se i prema

drugim životnim pričama mogli odnositi s poštovanjem. S jedne strane, one projiciraju vlastito

iskustvo u biografije drugih, a s druge strane žele uključiti neka ključna iskustva u svoj vlastiti

život. Ohrabrujuće je znati da u otvorenoj i iskrenoj komunikaciji, strahovi i slabosti nisu

čimbenici koji izazivaju poremećaj, već mogu poslužiti kao „materijal za podučavanje" i

pretvoriti se u razlog da se

više približimo i postanemo

osjetljiviji za etička i

moralna pitanja. Budući da

su jako otvoreni prema

empatiji, otvara se put

procesima učenja prema

poštenijoj, istinitijoj i

uljudnijoj komunikaciji.“34

U našem slučaju možemo

Autor slike Gerd Altmann, Pixabay

koristiti neko osobno iskustvo i povezati ga s tradicionalnom pričom. Na primjer, možemo

koristiti poznate priče. Svi znaju priču Hansa Christiana Andersena „Ružno pače“. Nakon

zajedničkog čitanja priče, učitelj/voditelj može pitati djecu: „Možete li pronaći vlastito iskustvo

u ovoj priči?“

Na početku će djeca vjerojatno teško pronaći odgovor. Učitelj/voditelj im može pomoći. Jedan

je način postaviti novo pitanje: „Je li vas netko ikada iz bilo kojeg razloga odbacio? Jeste li

ikada doživjeli nešto slično odbacivanju ružnog pačeta na početku priče?“ Ostavite djeci

vremena da pronađu primjere iz života. Onda potaknite djecu da ispričaju svoja iskustva.

Naravno, pomognite djeci s dobro usmjerenim pitanjima, poput „Zašto su vas odbacili? Jeste li

učinili nešto pogrešno da ste ih na to potaknuli? itd.“ Početno pitanje za „Ružno pače“ sada

može biti drugačije od gore navedenog. („Što mislite, što biste učinili da ste imali iskustvo

poput ružnog pačeta? Osjećate li ikad želju za osvetom?“)

34 Ćurko, Bruno; Feiner, Franz; Gerjolj, Stanko; Juhant, Janez; Kreß, Kerstin; Mazzoni, Valentina;

Mortari, Luigina; Pokorny, Svenja; Schlenk, Evelyn; Strahovnik; Vojko. Ethics and Values Education

- Manual for Teachers and Educators, Ljubljana: Project: ETHIKA - Ethics and values education in

schools and kindergartens, 2015. str. 37.

30

Ako koristimo priču o Žabici djevojki, moguća su pitanja: Možete li u ovoj priči pronaći neka

svoja iskustva? Ako djeca ne znaju što odgovoriti, možete ih pozvati da ispričaju svoje priče

o žabama. Jesu li u životu sreli pravu žabu? Kako izgleda? Kako su se osjećali kad su vidjeli ili

dotaknuli žabu? Nakon toga nježno uđite dublje u priče. Pitajte ih jesu li ikada čuli priču o žabi

nekog drugog djeteta. Pustite ih da ukratko ispričaju tu priču. A onda, zajedno s njima,

usporedite ulogu žabe u drugoj priči s onom u „Žabici djevojci“. Zašto žabe u pričama postaju

lijepe djevojke ili princeze i prinčevi? Što misle, zašto je tako? Naravno, zato jer mnogi ljudi

misle da su žabe vrlo ružne životinje. Pokušajte ih navesti na taj zaključak pomoću

odgovarajućih pitanja. Ako ne znaju priču o žabama, upitajte ih: Znate li još koju priču gdje

životinje ili drugi stvorovi postaju ljudska bića? A onda ih, naravno, upitajte zašto ružne

životinje ili drugi stvorovi postaju lijepi ljudi. Uvijek možete i pitati, iz zabave: Može li bilo

koja životinja biti ružna? Je li žaba ružna? Je li mala žaba ružna svojoj majci?

7. 4 Nelsonov dijalog (Bruno Ćurko, Mala filozofija)

Prema Leonardu Nelsonu (1882. – 1927.) Sokrat je važan i kao filozof i kao edukator. Sokratovi

su učenici razvili neovisno mišljenje, naučili su metodu međusobne razmjene ideja i njihovog

propitivanja kao mjeru osiguranja protiv samozavaravanja. Sokratovo podučavanje je bio prvi

pokušaj razvijanja kritičke samoanalize. Za Nelsona je Sokratova metoda jedina prava metoda

podučavanja filozofiranja. I Leonard Nelson je koristio dijalog u učionici. Shvaćao je filozofiju

kao umjetnost neovisnog kritičkog mišljenja i smatrao je da je Sokratova metoda jedina prava

metoda podučavanja filozofiranja. Zbog toga je Nelsonova metoda vrlo slična Sokratovoj

metodi. Nelson je razvijao vlastitu Sokratovu metodu barem 18 godine (1909. – 1927.).

31

Prva faza u Nelson-Sokratovom filozofiranju u grupama započinje odabirom jednostavnog

pitanja za raspravu. Obično se pitanje postavlja u obliku „Što je X?“ gdje X predstavlja

univerzalni pojam poput morala, pravde, slobode, prijateljstva i sličnog. Kada se jednom odredi

početno pitanje, svaki član grupe ponudi primjer iz vlastitog iskustva kao odgovor, a namjera

je da svaki odgovor bude koliko je god moguće bliži početno traženoj općenitoj definiciji. Onda

grupa odabire primjer koji koristi za daljnje približavanju općenitom odgovoru kojeg traže,

istražujući detaljnije gornji primjer. Ovo je ispitivanje sudionika koji je dao odabrani odgovor,

kako bi se ponuđenoj definiciji produbilo razumijevanje i odredili temeljni blokovi, različiti

kronološki koraci koji vode ostvarenju ponuđenog iskustva koje čini definiciju. Nakon

razlaganja odgovora i pojedinih koraka koji se u njemu nalaze, grupa pokušava odrediti koji

korak se događa univerzalno – što će učiniti definiciju općenitom, a ne samo primjenjivom na

situaciju onoga koji odgovara. Kada je pronađen spomenuti korak, kada se vjeruje da je

pronađena točka u odabranom odgovoru koja može stvoriti općenitu definiciju, grupa se vraća

drugim primjerima koje nude drugi ispitanici, kako bi testirali radnu definiciju. Grupa tada

32

odlučuje može li se radna definicija primijeniti na druge odgovore i ako ne, oblikuje se da

odgovara općenitoj ideji. Grupa može ponuditi i izmišljene situacije i iskustva za testiranje

radne definicije, a što više hipotetskih scenarija definicija prođe, to je snažnija. Ako je definicija

odgovorila na sve postavljene mogućnosti, stvarne ili izmišljene, i onda uspješno oblikovala

onu općenitu – prema Nelson-Sokratovoj dijaloškoj metodi uspješno je odgovoreno na pitanje.

Tijekom rasprave, sudionici, studenti, učenici, moraju se pridržavati određenih uputa. Prva je

da moraju komunicirati svoje misli i iskustva, a ne preuzete dijelove općenitog znanja ili znanja

koje se temelji na idejama drugih ljudi. Drugi je uvjet jasan, jednostavan i nedvosmislen jezik,

jasan govor sudionika. Voditelj, savjetnik, učitelj ili profesor, filozofski obrazovana osoba,

djeluje kao moderator koji prati pravila i tijek diskusije. Moderator pazi da se sudionici drže

predmeta i upozorava ih ako se od njih udalje. Isto tako, moderator ne prihvaća odgovore ili

izjave koje nisu suvislo oblikovane ili nisu dosljedne, kako bi sudionike naučio znanstvenom

govoru. U izvornoj Nelsonovoj formi, moderator uopće ne odgovara na pitanja – on je taj koji

pokušava odrediti međusobne odnose između učenika i njihovih pitanja i odgovora uz pomoć

otvorenih pitanja. Nelson je upozorio da ovakve rasprave često mogu završiti u općoj pomutnji

i s neodgovorenim pitanjem – u aporiji – no vjerovao je da u tome nema ništa loše. U istinskom

duhu Sokrata, barem ćemo se približiti istini tim prvim korakom – priznat ćemo našu neukost.

Zadnji korak rasprave, kaže autorica knjige „Socrates in the Classroom“ (Sokrat u učionici)

Ann S. Philgren može biti i metadijalog. Postavljaju se pitanja o kvaliteti same diskusije,

ukazuje se na moguće poteškoće koje prate dijalog i pokušava se naučiti lekciju za bolje buduće

rasprave.

Kako koristiti priču „Žabica djevojka“ u Nelsonovom dijalogu? Počnite sa zanimljivim

pitanjem, početnim pitanjem. Na primjer, možemo pitati djecu da opišu priču o Žabici djevojci

sa samo jednim pojmom. Objasnite djeci što je pojam i onda ih pitajte, za zabavu, kako bi

jednom riječju (pojmom) opisali priču o Trnoružici. Objasnite im da svatko može imati

drugačiju riječ/pojam za istu priču. Vjerojatno će početi nabrajati pojmove kao što su: spavanje,

ljepotica, poljubac, princ, princeza, itd. Nakon toga se vratite na „Žabicu djevojku“ i pitajte ih

ponovno o jednom pojmu – i to je početno pitanje.

33

8 Kako digitalno koristiti obrazovne metodologije u doba pandemije

(Alise Vitola)

8.1 Kako podučavati online?

Zbog pandemije koronavirusa mnoge su obrazovne aktivnosti prešle online. Ali, podučavanje

online iziskuje drugačije načine interakcije s djecom. Ono što funkcionira uživo, ne funkcionira

uvijek na daljinu.

Evo nekoliko savjeta za organiziranje uspješne online radionice:

• Stvorite jednostavna pravila: Na primjer, na početku radionice zamolite da sve kamere

budu stalno uključene, a mikrofoni isključeni osim kada pojedinac govori.

• Zapamtite važnost govora tijela: Budite ljubazni i smiješite se tijekom cijele radionice.

Kimnite kada dijete govori. Pripazite na zvuk svojega glasa. Govorite tiho, ali čujno.

Koristite govor tijela i pokrete rukama da naglasite ono što govorite.

Manje je više!

Djeca ne mogu dugo biti online na radionici. Zbog toga virtualna radionica mora biti kraća od

radionice uživo. Na primjer, ako želite započeti radionicu čitanjem priče, možete ju unaprijed

snimiti i poslati ju da ju djeca poslušaju prije radionice. A možete i pretvoriti radionicu u strip

i poslati ga unaprijed.

Koristite puno interaktivnih materijala

Umjesto da držite predavanje, razgovarajte, koristite blokove pitanja i odgovora, timski rad i

vježbe u grupama. Naizmjence koristite individualni rad i rad u malim i velikim grupama jer

nije jednostavno voditi raspravu s velikom grupom.

Koristite značajke virtualne učionice

Koristite multimedijske materijale, animacije i video, crtanje i pisanje po virtualnoj ploči,

dijeljenje ekrana, itd.

34

Pokazujte osjećaje

Djeca su najosjećajnija skupina učenika. Aktivno pokazujte osjećaje, puno gestikulirajte

rukama (podignuti palac, pljesak, itd.), koristite različite izraze lica i glasove kako bi iskustvo

učenja bilo zabavnije i ispunilo djecu zadovoljstvom.

Budite zabavni i šaljivi

Koristite zabavne i zanimljive ideje na početku i na kraju: pjesme, stihove ili zabavan pozdrav.

Koristite razna fizička nastavna pomagala kao što su lutke, igračke i drugi predmeti. Šale,

smijeh i duhoviti navodi su vrlo učinkoviti kad radite s djecom online.

Budite fleksibilni

Ponekad se radionica neće odvijati prema planu pa budite fleksibilni i prilagodite se potrebama

djece koja u njoj sudjeluju. Ako su djeca previše umorna i ne žele surađivati, jednostavno ranije

završite radionicu.

Koristite funkciju chat

U prvih 10 minuta rada napravite nešto u funkciji chat. Na primjer, možete sve zamoliti da

upišu gdje se nalaze. Izradite male aktivnosti u funkciji chat tijekom radionice (pitanja, kviz,

itd.) da zaokupite djecu. Isto tako, možete zamoliti djecu da izraze svoje osjećaje dok slušaju

priču koristeći emotikone.

8.2 Prilagodba obrazovnih materijala projekta TRACE za podučavanje tijekom

razdoblja zatvaranja zbog pandemije koronavirusa: Euroarapska fondacija (José

M. González Riera)

Iskustvo pandemije koronavirusa bilo je neočekivani fenomen za kojeg većina ljudskih

aktivnosti nije imala prethodno pripremljen plan. To se odnosi i na projekt TRACE čiji su

partneri morali prilagoditi aktivnosti i ishode novom, neočekivanom scenariju. Pokušat ćemo

sažeto izložiti proces kroz koji je Euroarapska fondacija izradila svoje materijale za

35

podučavanje i potom ih prilagodila posebnim okolnostima u učionici. Nakon toga ćemo

objasniti kako smo pretvorili ishode izvorno namijenjene korištenju u učionicama i knjižnicama

u virtualne materijale koje jednostavno mogu primijeniti roditelji kod kuće.

Prve su upute prvotno izrađene vrlo općenito jer je za izradu didaktičkog postupka jako važno

uzeti u obzir prethodno znanje polaznika, osobna iskustva, motivacije, emocionalne

inteligencije, itd. Pripremili smo upute za priče: „Malo pecivo“, „Čovjek, dječak i magarac“ i

„Kalif, pastir i sreća“. Za posljednju smo priču izradili video u kojoj se ona pripovijeda kroz

animirani crtež.

Nakon toga, kada smo znali tko nam je ciljana publika i učitelji su nam dali povratne

informacije, prilagodili smo izvorne upute prema općenitim karakteristikama učenika. Imali

smo čak i učenika s posebnim obrazovnim potrebama, pa smo za njega trebali prilagoditi

materijale i izraditi neke drugačije aktivnosti (radili smo zajedno s njegovim savjetnikom).

Učenici su dobro reagirali i bili su aktivni. Dopao im se video i sudjelovali su u svim

aktivnostima. No u tom trenutku i samo dan nakon što smo posjetili školu Padre Manjón

(Granada, Španjolska) gdje smo implementirali sve aktivnosti, morali smo ostati kod kuće zbog

izbijanja pandemije koronavirusa. Zato smo morali prilagoditi sve napravljeno da odgovorimo

na situaciju uzrokovanu pandemijom. Izradili smo treću verziju uputa pomoću kojih se priče

mogu jednostavno koristiti od kuće, uz pomoć roditelja. Tada smo odlučili izraditi video inačice

svih priča, budući da smo u tom trenutku imali samo video za priču „Kalif, pastir i sreća“, a za

druge priče smo koristili druge materijale i metode.

Kalif, pastir i sreća: https://www.youtube.com/watch?v=2pv3yHtsCPQ

36

Smatrali smo da će priče u video obliku biti praktičnije i privlačnije za rad od kuće. Uz to smo

izradili i upute za roditelje ili druge odrasle osobe u kojima su materijali pojednostavljeni.

Poveznice na video materijale izrađene za radionice projekta TRACE na španjolskom s

titlovima na arapskom, francuskom i engleskom:

Kalif, pastir i sreća: https://www.youtube.com/watch?v=2pv3yHtsCPQ

Malo pecivo: https://www.youtube.com/watch?v=YglRl6yxhN0

Čovjek, dječak i magarac: https://www.youtube.com/watch?v=XsLC9NeI1Yo

37

9 Priče iz projekta TRACE s priručnicima za učitelje i knjižničare

9.1 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče koje je u

pričama koristila Euroarapska fondacija (José M. González Riera & Slava López

Rodríguez)

Euroarapska fondacija izradila je radionice za sljedeće priče:

- Kalif, pastir i sreća (Španjolska)

- Malo pecivo (Latvija)

- Čovjek, dječak i magarac (Grčka)

Budući da je podučavanje prilagodljivo, voditeljima se ne preporuča da kosite samo jednu

metodu, nego da podučavaju na temelju stvarnih dječjih života i znanja i kombiniraju različite

metode koje mogu pridonijeti kvaliteti procesa podučavanja i učenja. Za naše priče

preporučamo eklektičnu metodu na temelju dolje predloženog modela.

Model četiri sredstva Lukea i Freebodyja (1999.) navodi da se učenici moraju baviti s četiri

važne prakse čitanja kako bi mogli komunicirati. Ta četiri postupka zahtijevaju da učenici

otkriju šifru tekstova, sudjeluju u otkrivanju značenja tekstova, funkcionalno koriste tekstove i

kritički analiziraju i preoblikuju tekstove. Model pruža uravnotežen i strukturiran način

uključivanja učenika u cijeli niz jednako važnih obrazovnih uloga te teži obuhvatiti i uključiti

široki repertoar tekstualnih praksi koje su potrebne u novim ekonomijama i kulturama. Prema

Freebodyju (1992.) sastavnice uspješnog čitanja uključuju tumačenje teksta, sposobnost

korištenja odgovarajućih zaključaka za povezivanje dijelova teksta i popunjavanje praznina u

značenju. Ovo objašnjenje pismenosti stavlja manje težine na učenje tehničkih vještina za

otkrivanje i konzistentno je sa sociokulturnom perspektivom učenja (Vygotsky 1978.) koja traži

da voditelji idu dalje od kognitivnih verzija razvoja pismenosti prema društveno oblikovanoj

praksi.

38

9.1.1 Neke metode koje je u pričama koristila Euroarapska fondacija (José M.

González Riera & Slava López Rodríguez)

I Sokratova pedagogija: Ova pedagogija naglašava ulogu voditelja koji postavlja

provokativna pitanja tijekom podučavanja kako bi poboljšao vještine poput: rasuđivanja,

propitivanja, uspoređivanja i povezivanja ideja s primjerima iz stvarnog života, sudjelovanja u

kritičkim raspravama.

II Metoda crtanja i razmišljanja: Ova će se metoda koristiti jer crtanje promiče kritičko

mišljenje u sociokulturnoj perspektivi. Riječi i slike udružuju snage u prenošenju značenja i

razvijanju dječje mašte. Još jedna strategija koja pomaže da djeca s razumijevanjem i kritički

čitaju tekstove je Vodič u tri razine koji je razvio Herber 1978. godine, a Morris i Steward-

Dore su ga modificirali 1984. Ovaj se Vodič sastoji od tri razine, to jest: doslovne,

interpretativne (provedbene) i prosudbene (primijenjene) razine. Doslovna razina zahtijeva da

čitatelji pročitaju tekstove i razumiju informacije. Interpretativna razina zahtijeva da čitatelji

izvode značenja predstavljena u tekstovima povezujući ih s doslovnim informacijama ili s

vlastitim znanjem i iskustvima. Prosudbena razina zahtijeva da čitatelji kombiniraju doslovne

i interpretativne informacije i analiziraju različite stavove u tekstovima. Ona zahtijeva i da

čitatelji povežu informacije s drugim kontekstima.

III Kooperativno učenje: Ova metoda dijeli zadatak na dijelove kako bi se skupina djece

koja moraju surađivati navela da ga dovrše. Ali voditelj vodi i strukturira učenje te pokazuje

točan način izvršavanja različitih zadataka.

IV Suradničko učenje: Može se koristiti za razvoj dječje kreativnosti i mašte. Suradničko

učenje ima za cilj grupirati djecu da zajedno izvrše zadatak. Svako dijete treba izvršiti dio

zadatka, a konačni će rezultat biti zbroj svih zadataka. Voditelj samo pruža podršku.

Djeca imaju vlastite identitete, kulture i jezike koje donose u proces učenja. To je viđenje u

skladu sa sociokulturnim tumačenjem učenja u kojem kultura, jezik i društvene prakse

oblikuju procese učenja i razmišljanja (Walsh, 2006.). Očekuje se dakle da voditelji tijekom

podučavanja grade na temelju dječjih vještina i iskustava.

V Moralne dileme: Prema Johnsonu i Johnsonu (1993.), učenje se javlja kao rezultat

društvene interakcije, a mi se kognitivno razvijamo kroz odnose s drugim ljudima. U tom

smislu, predlaže se da se aktivnosti provode zajednički i u suradnji, tako da se svako dijete

obogati doprinosima druge djece te da smisleno uče, odnosno da znanje usvojeno tijekom

39

nekog zadatka djeca mogu koristiti u drugim zadacima i kontekstima, sličnim ili različitim.

Prema tome, korisno je raditi na moralnim dilemama, jer su priče usmjerene na dob koja

odgovara početku moralnog razvoja. Moralne dileme, kako ih definira Kohlberg (1971.) čine

proces razmišljanja koji ima za cilj reakciju na situaciju koja stvara sukob vrijednosti. Zato se

korištenjem ove strategije radi na dječjoj savjesti, moralu, individualnosti, kritičkom

rasuđivanju i etičkim načelima.

9.1.2 Glavne vrijednosti u pričama

Čovjek, dječak i magarac

Ova priča uči o vrijednostima poštovanja i tolerancije i pomaže djeci da razviju

samopouzdanje i samostalnost.

➢ Poštovanje i tolerancija: glavni likovi u ovoj Ezopovoj basni procjenjuju se prema

njihovom djelovanju prema drugim ljudima u svakoj situaciji u priči. Ponekad

pogrešno procijenimo ljude jer ne razumijemo njihovo ponašanje ili ideje i

pokušavamo ih promijeniti. Zbog toga

je važno naučiti djecu tim

vrijednostima kako bi im pomogli da

shvate da nije pogrešno ako netko misli

ili se ponaša drugačije, ako nitko nije

povrijeđen. U stvari, to za nas može

biti dobro jer učimo i postajemo bolji

zahvaljujući mišljenjima drugih koja su

različita od naših.

Autor slike Mandy Fondata, Pixbay

➢ Samopouzdanje i samostalnost: čovjek u ovoj staroj grčkoj basni pokušava

udovoljiti svima kako bi izbjegao stalnu kritiku. Rezultat je da on, dječak i magarac

padnu u rijeku. I tako djeca nauče važnu lekciju iz ove situacije: Bez obzira koliko se

trudiš svima udovoljiti to nikada nije dovoljno („Udovolji svima i nećeš udovoljiti

nikome.“). Najvažnije je biti u skladu sa sobom. Prema tome, djeca će biti u

mogućnosti razviti kritičko mišljenje, koje će im omogućiti da analiziraju stvarnost, a

40

s informacijom koju će dobiti mogu stvoriti vlastite ideje i mišljenja bez utjecaja

drugih ljudi. Na taj se način pomaže djeci da prepoznaju konstruktivnu kritiku i

posebno, hoće li ju prihvatiti.

Malo pecivo

Ova priča uči o vrijednostima poniznosti i opreza.

➢ Poniznost: kao što možemo vidjeti malo je pecivo uistinu bezobrazno prema svim

životinjama koje putem susreće. Stalno pokazuje preveliku sigurnost jer misli da je

pametnije od životinja. Nažalost, uskoro naiđe na nekoga tko je pametniji od njega.

Rezultat ove pouke je da djeca nauče važnost skromnosti. Ako s visoka gledamo ljude,

netko će nam uzvratiti istom mjerom prije ili kasnije.

Autor slike Greg Seymour, Pixbay

➢ Oprez: zbog svoje bezobraznosti i prevelikog samopouzdanja malo pecivo ne uviđa

lisičinu prevaru. Vrlo je važno da djeca ne vjeruju ljudima koje ne poznaju, jer nikada

ne znaju njihove prave namjere. Da je malo pecivo iz priče bilo opreznije, vjerojatno

bi pobjeglo lisici.

41

Kalif, pastir i sreća

Ova priča uči o vrijednostima velikodušnosti i zahvalnosti, pohlepe i zavisti.

➢ Velikodušnost i zahvalnost: kalif djeci

pokazuje ove vrijednosti kroz cijelu

priču, jer bez oklijevanja udovoljava

pastiru kako bi mu iskazao svoju

zahvalnost. Još k tomu, kalif ne mari o

visini pastirovih zahtjeva jer mu je

jedino važno da ga usreći.

➢ Pohlepa i zavist: i dok kalif djecu uči

vrijednostima koje su izuzetno

pozitivne, primjer pastira je upravo

suprotan. Iako ima sve što zatraži,

pastira više brine što ima njegov susjed

i stalno nastoji imati više od svih

Autor slike António Cascalheira, Pixabay

drugih. Pouka priče je usko povezana s poznatom uzrečicom: „Ako ste pohlepni, na

kraju nećete imati ništa.“ A španjolska je inačica: “La avaricia rompe el saco”.

42

9.2 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče koje je u

pričama koristila Udruga Kreativne ideje (Agnese Eriņa, Ineta Vītola, Sanita

Putniņa)

9.2.1 Neke metode koje je u pričama koristila Udruga Kreativne ideje

I Rasprava. Rasprava o tekstu omogućuje da djeca obogaćuju svoj rječnik, vještine rješavanja

problema i ojačaju samopoštovanje tako što će imati mogućnost izražavati svoje misli pred

svojim vršnjacima.

Rasprava, kao metoda učenja, znači usmjeren razgovor o razmjeni ideja na zajedničku temu u

koji su uključeni svi ili samo dio grupe. Sudionici traže odgovore, kreću se u smjeru

konstruktivnog rješenja problema. To je pristup u kojem sudionik ima priliku razgovarati s

ostalima i slušati njihove odgovore. Učitelj obično nadgleda sva složena međusobna djelovanja,

a kada je potrebno djeluje kao voditelj, savjetnik, inicijator, kompilator ili prekida svađe.

Rasprava omogućuje sudionicima da više rade i dobiju povratnu informaciju, pa je učinkovitija

nego predavanje kada se radi o razvijanju svijesti i vještina rješavanja problema. Međutim,

informacije u poduci u obliku diskusije se prenose sporije nego kroz predavanja. Prema tome,

predavanje je učinkovitije za učenje informacija. Vještine koje učimo kroz raspravu su: slušanje

drugih, procjena njihovih argumenata, oblikovanja naših vjerovanja u razmjeni mišljenja,

mogućnost odupiranja učincima osobnog gađenja ili averzije, ili izloženosti pritisku,

mogućnost usredotočenja na problem bez obzira na snagu osjećaja. Metoda rasprave je važna

ako želimo poboljšati vještine kritičkog mišljenja i potaknuti mišljenje na višoj razini (analiza,

sinteza); poboljšati mogućnost samoizražavanja na temelju prosudbi koje su zasnovane na

činjenicama, definicijama, pojmovima i načelima; omogućiti procesu učenja da se uskladi sa

zadacima iz stvarnog života koji uključuje više od jedne osobe; prenositi znanje od sudionika

koji znaju više sudionicima koji znaju manje; ojačati pozitivne stavove prema suradnji i učenju

od drugih; omogućiti sudionicima da bolje razumiju sebe i druge.

Primjeri rasprave o tekstu uključuju:

• Djeca zapisuju nepoznate/nejasne riječi i izraze i kasnije o njima raspravljaju s

voditeljem.

• Voditelj postavlja pitanja o tekstu a djeca odgovaraju.

43

• Predviđanje – voditelj povremeno prestane čitati i pita djecu što će se, po njihovom

mišljenju, dogoditi sljedeće.

• Voditelj potiče raspravu o temama koje su povezane s tekstom (npr. način prijevoza,

rat).

• Paukova mreža – djeca postave središnju temu u krug na sredini papira i ispisuju crte

iz središnjeg kruga do manjih krugova u koje upisuju povezane teme, na temelju teksta.

II Umjetnost. Umjetnost potiče djecu da promatraju svijet iz mnogo različitih kutova i da

prihvate pristup design thinking za pronalaženje rješenja kako bi usvojili vještine potrebne za

kritičko mišljenje.

Crtanje je temelj umjetnosti. Na njemu se mogu izgraditi najodvažniji dvorci mašte. Crtanje je

u isto vrijeme matematika, glazba i sport. Matematika, jer je potrebno razmišljati o različitim

veličinama i njihovim odnosima. Glazba, jer poziva na poniranje u ritmove i nijanse crta. Sport,

jer crtanjem učimo kontrolirati i usmjeravati kretanje i snagu vlastitog tijela. Crtanjem

uspostavljamo odnos između vizije koja osvaja, uma koji procjenjuje i ruke koja dodiruje

površinu na kojoj nastaje slika pomoću različitih materijala. Kroz crtanje učimo primijetiti,

gledati, analizirati, razumjeti i prikazati red vidljivog svijeta i stvari – oblik, strukturu, volumen,

materijalnost i prostor.

Primjeri korištenja vizualnih umjetnosti u radu s pričom uključuju:

• Izrada ilustracija – crtanje trenutaka iz priče, izrada lika iz bajke korištenjem obojenih

kartona, stvaranje kompozicije od različitih slika.

• Razumijevanje ilustracije – djeca pokušavaju reći o čemu se radi na ilustraciji citirajući

priču.

• Procjena ilustracije – djeca objašnjavaju zašto im se neka ilustracija sviđa (na primjer,

zbog kvalitete crteža, zbog toga što je to najljepši dio priče; zbog umjetničke slobode

korištene na slici).

Primjeri korištenja izvedbenih umjetnosti u radu s pričom uključuju:

• Igranje uloga – odabere se dio priče, izrade i odigraju dijalozi za sve likove u tom

dijelu.

Sposobnost vođenja i razvijanja dijaloga u skladu s komunikacijskom situacijom. Kako

bi se razvile vještine stvaranja dijaloga, učitelji trebaju ponuditi tekstove u različitim

44

oblicima – koji se mogu slušati, čitati, gledati kao video, a što uključuje dijalog u različitim

komunikacijskim situacijama. Dijalozi moraju odražavati razlike u ponašanju između

uključenih strana, ilustrirati sukladnost (ili nesukladnost) s oznakom govora. Kada se

analiziraju predloženi tekstovi, učenici mogu zaključiti što je potrebno znati i pratiti kako

bi se uspostavio dijalog, a to su komunikacijska pravila. Učenicima treba ponuditi da

analiziraju svoja govorna ponašanja tijekom dijaloga. U tu svrhu, audio ili video snimka

dijaloga je od pomoći.

• Postavljanje predstave – izrada lutaka za likove i postavljanje predstave.

Kazališna umjetnost oblikuje i razvija učeničko razumijevanje kazališne umjetnosti kao

umjetnosti akcije, uz vizualnu umjetnost kao umjetnost slike i prostornog razumijevanja,

glazbu kao zvuka i stihova za umjetnost opažanja, književnost kao umjetnost

razumijevanja teksta. Kroz učenje različitih vještina kazališne umjetnosti, dijete razvija

plastičnost tijela i usmene govorne tehnike i fizičku orijentaciju, suradnju s publikom i

partnerstvo u komunikaciji, koji su potrebni da u potpunosti i uvjerljivo pokažu svoju

predstavu drugima, da se razviju i da razvijaju svakodnevne kontakte u različitim životnim

situacijama. Da bi se postiglo uspješnije učenje rezultata koje djeca trebaju postići u

kazališnoj umjetnosti, tijekom procesa učenja preporuča se uska suradnja s nastavnicima

književnosti i jezika, kao i s nastavnicima drugih predmeta s obzirom na posebne teme. U

kazališnoj umjetnosti, djeca odabiru iz vlastitog iskustva, pa učitelj treba biti otvoren,

sposoban pomoći učenicima da ovladaju svojim osjećajima, pedagoški odgovoriti na

individualne probleme svakog učenika, posebno u emocionalnim, različitim situacijama

učenja.

45

9.2.2 Glavne vrijednosti u pričama (Agnese Eriņa, Ineta Vītola, Sanita Putniņa,

Udruga Kreativne ideje)

Malo pecivo35

Ova priča poučava o pravilima kontaktiranja ljudi:

➢ Narodna priča pomaže razaznati moralnu osnovu komunikacije i poštivanja pravila

kontaktiranja ljudi. Latvijska poslovica kaže: Lukav kao lisica.

Tezej i Minotaur

Ova priča poučava o sljedećim vrijednostima:

➢ Poštivanje života, samoga sebe i drugih, njegovanje vrlina odgovornosti, hrabrosti,

mudrosti i pravednosti. Latvijska poslovica: Dobro je biti snažan, ali je dvostruko bolje

biti pametan.

Autor slike Artie Navarre, Pixabay

Zvjezdani tramvaj

Ova priča Jurisa Zvirgzdiņša poučava o vrijednostima osjećaja za povijest i pripadanje:

➢ Priča pomaže potaknuti u djetetu osjećaj za povijest, počevši od bliskog susjedstva,

okoline i obitelji, razvijanje razumijevanja za utjecaj povijesnih događaja na suvremene

35 Drugačiji pristup priči možete vidjeti u 9.1.2 na str. 40.

46

okolnosti i vjerovanja, kao i osjećaj pripadanja određenom mjestu, obitelji, narodu i

zemlji. Latvijci imaju poslovicu: Korica kruha s očeva stola je ukusnija nego pečenje u

stranoj kući.

Starčeva rukavica

Ova priča poučava o vrijednosti ljubaznosti:

➢ Bilo tko može imati dobro srce, koje je nadareno najboljim ljudskim osobinama poput

dobrohotnosti, obzirnosti, suosjećanja, sažaljenja, ljubaznosti, milostivosti i mirnoće.

Takve se osobine smatraju ljudskim duhovnim vrijednostima. One se odražavaju u

ljudskim aktivnostima i razmišljanju.

➢ Ljubaznost je važna značajka za ljude koji žive, uče, rade ili se odmaraju zajedno, da se

mogu osjećati dobro i sigurno. Latvijska poslovica kaže: Male stvari raduju čovjeka,

radosnom čovjeku nikad ništa ne nedostaje.

Autor slike Trang Le, Pixabay

Čovjek, dječak i magarac36

Ova priča poučava o sljedećim vrijednostima:

➢ Treba djelovati prema vlastitom nahođenju, jer ono što drugi kažu nije uvijek najtočnije,

treba imati sposobnost donošenja vlastite odluke i na njoj ustrajati. Latvijska poslovica:

Kada nešto radiš razmišljaj o kraju; kada šiješ, napravi čvor.

36 Drugačiji pristup priči možete vidjeti u 9.1.2 na str. 39.

47

Zlatno jaje

Ova narodna priča poučava o poštovanju prema živim stvorenjima i okolišu koji nas okružuje.

Pohlepa ne vodi ničem dobrom. Latvijska poslovica kaže: Ako i nemaš zlatnu palaču, život je

ipak lijep.

Kako je muha dobila slobodu izbora

Ova narodna priča govori o mogućnosti pronalaženja moralnog rješenja za etičke konflikte.

Latvijci imaju uzrečicu: Ponašaj se prema drugima onako kako želiš da se oni ponašaju prema

tebi.

Autor slike Surya Prakash, Unsplash

Divlje životinje i izrađivač kutija za kruh

Velikodušnost i dijeljenje su neke od pozitivnih kvaliteta ljudskih bića, koje se njeguju od

djetinjstva. Ova bajka podiže svijest o radosti zajedničkog rada, pokušaju doprinosa

zajedničkom cilju. Ona naglašava nužnost suosjećanja sa svima i pružanja pomoći u teškim

vremenima. Latvijska poslovica kaže: Neka Bog blagoslovi čovjeka koji rado daje svojem

susjedu, koji ne mora prositi.

48

9.3 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče koje je u

pričama koristilo Sveučilište u Peloponezu (Evangelia Papaloi & Despina

Karakatsani)

Pričanjem priča djeca razvijaju duh zajedništva i suradnje. Priče otkrivaju temeljne društvene

vrijednosti (kao što su vjera, pravda, samilost, hrabrost, poštenje, povjerenje, mir, sigurnost,

itd.) i druge važne kvalitete na pristupačan i zanimljiv način koji djeci pomaže da izgrade snažan

karakter, osobine i vještine. Jača se dječje samopouzdanje i samopoštovanje jer dok analiziraju

i tumače priču dobivaju pozitivnu pažnju svojih vršnjaka. Štoviše, kroz međunarodne priče,

djeca šire poštovanje i uvažavanje različitih kultura.

Osim toga, pričanje priča potiče djecu da razviju „ sposobnost da razumiju, rješavaju probleme

i primjenjuju praktična znanja za usvajanje vještina koje doprinose kvaliteti dječjeg života u

suvremenom svijetu“ (Tot, 2010.).

U tom kreativnom procesu, uloga je voditelja izuzetno važna. Nakon oblikovanja i isticanja

problemske situacije, voditelj predlaže djeci različite metodološke alate tako da mogu razviti

kritičko mišljenje analizirajući problem i tražeći mogućnosti za njegovo rješenje (Rosandić,

2005.).

9. 3.1 Neke metode koje je u pričama koristilo Sveučilište u Peloponezu (Evangelia

Papaloi & Despina Karakatsani)

I Metoda crtanja i razmišljanja. Crtanje razvija kritičko mišljenje u sociokulturnoj

perspektivi. Riječi i slike imaju udruženu snagu u prenošenju značenja i proširenju dječje mašte.

Ukratko, djecu se potiče da stvore vlastite crteže na temelju priče i kroz njih predstave svoje

ideje, osjećaje, emocije o junacima iz priče. Na kraju, grupa izradi malu knjigu crteža s

radovima sve djece.

II Suradničko učenje može se koristiti za razvijanje dječje kreativnosti i mašte. Ova metoda

potiče djecu da rade zajedno kako bi izvršili zajednički zadatak. Svako dijete mora napraviti

dio zadatka, a konačni će rezultat biti zbroj svih tih zadataka.

III Sokratova metoda. Sokratova metoda je način vrednovanja vjerovanja ispitivanjem

protuslovlja unutar njihovih implikacija. Konačni cilj Sokratove filozofske metode uvijek je

etičke prirode. Treba osvijestiti naše pogrešne predodžbe, zablude i samozavaravanja i dovesti

49

nas do boljeg razumijevanja dobroga i tako nam pomoći ostvariti cilj kojem teže sva ljudska

bića – sreću (eudaimoniju). Što se tiče pitanja vezanih uz Sokratovu metodu, R. W. Paul

predlaže šest osnovnih tipova: 1. Pitanja za razjašnjenje, 2. Pitanja koja ispituju pretpostavke,

3. Pitanja koja ispituju razloge i dokaze, 4. Pitanja o stavovima i perspektivama, 5. Pitanja koja

ispituju implikacije i posljedice, 6. Pitanja o pitanju koja postavlja voditelj i implikacije na

svakodnevan život.

IV Moralne dileme. Moralne dileme, kako ih definira Kohlberg (1971.), čine proces

razmišljanja koji ima za cilj reakciju na situaciju koja stvara sukob vrijednosti. Zato se

korištenjem ove strategije radi na dječjoj savjesti, moralu, individualnosti, kritičkom

rasuđivanju i etičkim načelima. Prema Johnsonu i Johnsonu (1993.), učenje se javlja kao

rezultat društvene interakcije, a mi se kognitivno razvijamo kroz odnose s drugim ljudima. U

tom smislu, predlaže se da se aktivnosti provode zajednički i u suradnji, tako da se svako dijete

obogati doprinosima druge djece. Osim toga, djeca uče primjenjivati usvojeno znanje na druge

zadatke i kontekste, bili oni slični ili ne. Voditelj može postaviti pitanja koja se odnose na glavni

problem u priči i dati primjer da bude siguran da su djeca razumjela zadatak. Nakon toga potiče

djecu da kritički misle i izraze svoje osjećaje, radom u parovima. Na posljetku svi argumenti i

gledišta se predstave i o njima se raspravlja u cijeloj grupi.

V Improvizacija je koristan alat koji se može upotrijebiti u brojnim suradničkim i zajedničkim

aktivnostima. Detaljnije, nakon što poslušaju priču, djecu se pozove da naprave sljedeću

improvizaciju: jedno je dijete redatelj, jedna grupa djece su glumci, druga je grupa zadužena za

svjetlo, kulise, itd. Nakon toga sve grupe improviziraju cijelu priču, a na kraju svi raspravljaju

o ovom iskustvu u razredu. Na taj način djela uče surađivati, biti odgovorni za zadatak,

oblikovati argumente, predstaviti se, biti samopouzdani, kreativni, vjerovati drugima, poštovati

mišljenja drugih, itd.

9.3.2 Glavne vrijednosti u pričama (Evangelia Papaloi & Despina Karakatsani,

Sveučilište u Peloponezu)

Priča o Dedalu i Ikaru

Vrijednosti: Ova priča otkriva važnost odgovornosti, analitičkog mišljenja, kreativnosti i

poniznosti.

50

➢ Odgovornost: Ova priča na vrlo dojmljiv način otkriva da svatko treba prihvatiti svoju

ulogu odgovorno i zrelo kako bi zaštitio voljene osobe. Pokazuje važnost zaštite obitelji

i izbjegavanja rizika kada se radi o sigurnosti drugih ljudi.

➢ Analitičko mišljenje: Djeca uče kako ne treba riskirati te da treba djelovati tek nakon

što se ispitaju sve mogućnosti u nekoj situaciji. Odluka treba biti rezultat analize

isplativosti.

➢ Kreativnost: Kreativno mišljenje ja vrlo važno i potrebno je naučiti koristiti maštu kako

bi se pronašlo rješenje za neki problem. Djeca uče da nema ograničenja u razmišljanju

i da je moguće postići naše ciljeve.

51

➢ Skromnost: Osim samopouzdanja i poznavanja sebe, potrebno je biti skroman a ne ohol

o sposobnostima i vještinama. Priča uči djecu da budu skromni u svim stvarima i

vještinama koje posjeduju i nastave njegovati svoj duh i osobnost.

Putnik i zlatar

Vrijednosti: Ova priča otkriva vrijednosti pravde, poštovanja i tolerancije, skromnosti,

velikodušnosti i zahvalnosti kao i poštenja.

➢ Pravda: Pravda je vrlo važna vrijednost u životu, za obične ljude kao i za one koji imaju

moć. Kroz ovu priču djeca uče o važnosti razmišljanja, djelovanja i ponašanja u skladu

s temeljnim vrijednostima koje im u životu trebaju biti etički kompas. Pravda može

imati različite oblike u dječjem životu i snažno je povezana s pravednošću,

objektivnošću, transparentnošću, itd.

➢ Poštovanje i tolerancija: Glavni likovi u ovoj priči procjenjuju se sukladno njihovom

djelovanju prema različitim ljudima u svakoj situaciji. Ponekad napravimo grešku pa

osuđujemo ljude jer ih ne razumijemo i pokušavamo ih promijeniti, a ponekad

podcjenjujemo druge. Stoga je važno naučiti djecu poštovanju i toleranciji kako bi im

pomogli shvatiti da nema ničeg lošeg ako se razmišlja ili ponaša drugačije ako to nikoga

ne povrijedi. U stvari, stavovi drugih obogaćuju našu perspektivu i naše razmišljanje i

pomažu nam da postanemo bolji. Moramo poštovati druge i biti tolerantni prema

drugačijim mišljenjima, kulturi, izgledu, itd.

➢ Skromnost: Djeca uče da je u životu važno biti skroman bez obzira na društveni položaj.

Štoviše, oni koji imaju moć trebaju nadahnjivati svoje pratitelje i voditi primjerom,

pokazati drugima kako se treba ispravno ponašati.

➢ Velikodušnost i zahvalnost: Velikodušnost i zahvalnost su važne vrijednosti. Važno je

da djeca nauče izraziti svoju zahvalnost prema drugima, da pomognu drugima i vjeruju

im. Ova priča daje i mogućnost te navodi djecu da misle o važnosti povjerenja,

energičnog slušanja i suosjećanja u svakodnevnim međusobnim djelovanjima.

➢ Poštenje: Ova priča pomaže djeci da shvate koliko je važno vjerovati u istinu kao i

braniti i zalagati se za svoja prava te držati obećanja. Junaci u ovoj priči mogu djeci biti

primjer za njegovanje snažne i stabilne osobe na temelju ovih vrijednosti.

52

9.4 Metode za podučavanje kritičkog mišljenja kroz dječje priče koje su u pričama

koristili hrvatski partneri

9. 4. 1 Neke metode koje su u pričama koristili hrvatski partneri

9.4.1.1 Metode koje je koristila Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (Frida Bišćan,

NSK & Keti Krpan, Knjižnice grada Zagreba)

I Pričanje priča i slušanje: Ova sa metoda može koristiti u kombinaciji s pokazivanjem slika

vezanih uz priču. Korištenjem ove metode djeca se usredotočuju na jezik. Slušanjem priča i

razgovorom s pripovjedačem djeca uče i usvajaju jezične vještine. Djeca se prisjećaju događaja

iz priča, ponašanja osoba, ugođaja koji može odrediti i utjecati na odnos prema njima i drugima.

II Vođeno pričanje priča: Ova metoda potiče djecu na kritičko mišljenje i izražavanje vlastitih

mišljenja i stavova. Postupno vođeno čitanje pobuđuje kod djeteta zanimanje, potiče osobnu

povezanost s bajkom, razvija maštu i poticano govorno izražavanje, kroz predviđanje načina

kako će se zaplet razvijati. U sljedećem koraku koriste se jednostavan pitanja, takozvana

memorijska pitanja (ona na koja dijete ima samo jedan odgovor). Još su važnija složena pitanja

koja traže analiziranje, korištenje mašte te povezivanje sa situacijama iz osobnog života

sudionika. Djeca postaju svjesna da i književni likovi imaju problema i uče kako te probleme

mogu riješiti.

III Interpretativno čitanje: Interpretativno čitanje temelji se na intenzitetu, intonaciji, boji

glasa, tempu, jasnoći i izražajnosti i posebno je važno u percepciji priče (koja obiluje bogatim

rečenicama ispunjenim brojnim stilskim figurama). Djeci će se rastumačiti njima nepoznate

riječi iz priče.

IV Kreativno pisanje: Ova se metoda temelji na kritičkom mišljenju, otkrivanju moralnih i

etičkih vrijednosti likova i jačanju jezične vještine. Svaki sudionik može završiti priču kako želi

i razriješiti probleme glavnog lika korištenjem literarnog rada ili stripa.

V Crtanje: Ova metoda podupire kritičko mišljenje na poseban način jer crteži na najbolji

način pokazuju dubinu djetetove mašte i reakcija na priču kroz komunikaciju i vizualizaciju

unutarnjeg doživljaja priče.

VI Lutkarske improvizacije: Ova metoda pokazuje veliku važnost dramskih i lutkarskih

predstava u radu s djecom, a koje se temelje na književnim tekstovima. One utječu na dječju

53

svijet o vlastitoj ličnosti i mijenjanju njihove stavove, pridonoseći sposobnostima rješavanja

problema, razvijanju vrijednosnog sustava i poboljšanja međuljudskih odnosa. Problemske

situacije iz bajke se aktualiziraju lutkarskom igrom pomoću koje se istražuju moguća rješenja.

VII Procesna drama: Priča postaje okvir procesnoj drami. U prvoj je fazi planirana kao

zatvoreniji oblik u kojem je veći dio drame definiran. Nakon prorađivanja sadržaja priče na taj

način postepeno se otvara procesna drama dajući novi prostor za maštu i kreativnost sudionika.

U definiranom vremenu sudionici drame uvode nove likove i mijenjaju sadržaj priče.

VIII „Igre upoznavanja“: Ova metoda se usredotočuje na traženje pozitivnih atributa kako bi

se djeci pomoglo da ojačaju i izgrade samopoštovanje i osjećaj osobne vrijednosti, da se

potakne djecu da navedu neki osobni problem (problem u školi, kod kuće, s prijateljem) i

pokušaju ga riješiti zajedno sa svojim prijateljima.

9.4.1.2 Metode korištene u Osnovnoj školi Josip Pupačić Omiš

I Diskusija je oblik koji se temelji na iznijetom navodu i suprotnim mišljenjima, neka se metoda

razmatra kritički i pokuša se doći do rješenja. U ovom pristupu, svi imaju priliku razgovarati s

drugima, čuti i razmisliti o mišljenjima i stavovima drugih. Ciljevi diskusije su usredotočenje

na problem, razvijanje kritičkog mišljenja propitivanjem, analiza i obrada navedenih tvrdnji.

Ova metoda razvija različite sposobnosti: stavovi, uvažavanje, razumijevanje, prihvaćanje.

Primjeri diskusije teksta uključuju:

- Voditelj potiče diskusiju o tekstu,

- Voditelj potiče djecu da zamisle različite posljedice do kojih je moglo doći zbog

promijenjenog kraja ili samo jednog detalja u tekstu.

II Umjetnost nas potiče da promatramo ljude, stvari, događaje i iskustva iz različitih kutova,

pa tako dobijemo različite pristupe. Jedna je od osnovnih umjetnosti slikanje (crtanje).

III Crtanje i slikanje omogućuju nam izražavanje naših mišljenja i stavova kroz boje, stvaranje

novih oblika, stvaranja naše stvarnosti na papiru.

IV Sokratova metoda – ovaj je pojam stvorio Sokrat, a podrazumijeva način identifikacije

skrivenih osobnih značajki kroz vođena pitanja. Sokratova metoda je kombinacija ironije i

majeutike s indukcijom i formulacijom. Prihvaćanje majeutike je prvi spomenuo Platon u

54

svojem dijalogu „Teetet“. Ova se metoda primjenjuje u obrazovanju, a temelji se na ponovnom

ispitivanju sumnji i sukoba, poticanjem svjesnosti, razumijevanja i postizanja cilja.

V Slušanje je metoda koja teži razumijevanju cjelokupnog sadržaja teksta, vađenja ključnih

riječi i pisanja bilješki o tekstu. Svrha je povezati informacije s postojećim znanjem i iskustvom.

VI Kreativno pisanje je metoda koja potiče razvoj mašte, kritičko mišljenje i predviđanje

događaja.

9.4.2 Glavne vrijednosti u pričama

Priča o Plitvičkim jezerima (Bruno Ćurko, Mala filozofija)

Ova tradicionalna priča govori o dobroj crnoj kraljici. Ona je uvijek spremna pomoći svojem

narodu. U doba suše, narod zamoli svoju kraljicu da im pomogne i ona im je pomogla. Uz

pomoć kiše stvorila je Plitvička jezera (jedno od najljepših mjesta u Hrvatskoj). Kada god je

njezin narod u velikoj nevolji, ona im stiže u pomoć. Zašto? Jer je narod dobar, vjeran i odan.

To su vrijednosti koje predstavlja ova priča. Naravno, crna kraljica se dobro brine o dobrim i

siromašnim ljudima i kažnjava nasilje i nepravdu.

Autor slike Pixels4Free, Pixbay

55

Kako je pčela kažnjena za laž

(Agnese Eriņa, Ineta Vītola, Sanita Putniņa, Udruga Kreativne ideje)

Ovom narodnom pričom želi se u djece podići svijest o tome kako se dobrota i zlo prikazuju u

životu, i zašto dobro ponašanje zaslužuje visoki ugled u društvu. Latvijsko vjerovanje kaže: U

laži su kratke noge. Narodna priča pomaže shvatiti moralnu osnovu komunikacije i pridržavanja

normi u kontaktiranju ljudi. Latvijska poslovica kaže. Lukav kao lisica.

Mandino vrelo

(Frida Bišćan, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu)

Ova priča poučava o velikodušnosti i hrabrosti:

➢ Velikodušnost je vrijednost

koja uči djecu da budu ljubazni

prema svim ljudima, pomažu svima

i da ne polažu pažnju na vanjski

izgled.

➢ Hrabrost: Hrabrost i

ljubaznost glavnog lika te pomoć

koju je pružila usamljenom vitezu

nagrađeni su ljubavlju i

poštovanjem.

Autor slike M. Vrdoljak, TZGZ

56

Žabica djevojka

(Frida Bišćan, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu)

Ova priča poučava o skromnosti, zahvalnosti i odgovornosti.

➢ Skromnost: Likovi muža i žene pokazuju djeci važnost skromnosti jer dobri ljudi budu

nagrađeni za poniznost i vjeru.

➢ Zahvalnost: uči djecu i pomaže im razumjeti kako je važno biti zahvalan za male stvari

u životu.

➢ Odgovornost uči djecu o životu, moralnim vrijednostima i izborima koje svatko od nas

ima u životu.

Zahvalna stvorenja

(Frida Bišćan, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu & Agnese Eriņa, Ineta Vītola,

Sanita Putniņa, Udruga Kreativne ideje)

Ova priča poučava o poštovanju, toleranciji i velikodušnosti i vrijednosti zajedništva.

➢ Poštovanje i tolerancija su vrijednosti koje poučavaju djecu da ne osuđuju ljude, niti ih

grde, one podižu svijest o poštovanju razlika i jednakosti te uče djecu da kroz poštovanje

i toleranciju lakše razumiju da nema ništa loše u tome ako je netko drugačiji.

➢ Velikodušnost je čin ljubaznosti, nesebičnosti i davanja i pomaganja drugima.

➢ Vrijednost zajedništva: snaga kojom zajedništvo može savladati i riješiti sve prepreke.

Priča pomaže djeci da razumiju međusobne veze između dobrog ponašanja, spremnosti da se

pomogne i njihovih posljedica. Pomaže promovirati djeci razumijevanje spremnosti da se

pomogne, usmjeravajući njihovu pažnju na činjenicu da je pomaganje u nekim slučajevima

povezano s nesebičnošću i altruističnim ponašanjem. Latvijska poslovica kaže: Ruka koja

daje je i ruka koja prima.

57

Redovnik i lasica

(Osnovna škola Josip Pupačić Omiš)

Ova priča otkriva važnost odgovornosti, razmišljanja, zaključivanja na temelju dokaza koji su

razmotreni s više stajališta. Priča otkriva da nikad na smijemo stvarati zaključke na temelju

onoga što nam je prikazano, već moramo sami istražiti, tražiti različita mišljenja i sami donijeti

konačan zaključak.

Crni ovan

(Osnovna škola Josip Pupačić Omiš)

Priča otkriva važnost odgovornosti, slušanja, prihvaćanja savjeta odraslih koji ih daju s

razlogom. Priča poučava da moramo poštivati običaje i vjerovanja u našem društvenom

okruženju. Uči nas da ne smijemo izgubiti kontrolu u našim djelovanjima jer bi nas to moglo

dovesti u nepriliku.

Paxson-Woelber, Unsplash

58

10 Neki primjeri dobre prakse iz našeg projekta TRACE

10.1 Aktivnosti vezane uz priču „Crni ovan“ u Osnovnoj školi Josip Pupačić Omiš

Pripovjedač (učitelj) pročita priču prikazujući slike i ilustracije crnog ovna i rijeke Cetine

koristeći PowerPoint (ili neko drugo digitalno pomagalo). Nakon čitanja djeca raspravljaju o

etičkim i moralnim pitanjima u priči.

Samopropitivanje:

• Kako biste opisali Josipa? Sluša li on uvijek savjete drugih ljudi?

• Slušate li vi uvijek savjete drugih ljudi i slijedite li pravila?

• Slijedite li pravila bez protivljenja?

• Vjeruje li Josip u Boga?

• Zašto se nije pomolio kad je začuo crkvena zvona?

• Je li se bojao Božje kazne?

• Bi li se vi bojali da ste zanemarili crkvena zvona?

• Je li Josip ručao? Zašto? Kuda je išao?

• Je li se sjetio majčinih riječi o rijeci? Na što ga je ona upozorila?

• Što je vidio na rijeci? Je li se prestrašio? Biste li se vi prestrašili?

• Ponašamo li se razumno kada se nečega/nekoga bojimo?

• Postoje li situacije kada je strah dobar?

• Može li neposluh biti dobar?

• Kako je pobjegao od ovna? Je li se osvrnuo?

• Tko ga je spasio od sigurne smrti?

59

Razmjena ideja (ovan)

• Podijelite djecu u grupe od 3 do 5 osoba, zapišite njihove ideje na papir.

• Ovan je došao na Cetinu u pravi čas, u podne i kada se čula zvonjava zvona…

• Kakve moći ima ovan …?

• Kako zvuči?

• Gdje živi?

• Kuda vodi uhvaćenu djecu?

• Kako izgleda stado?

• Svoje je moći dobio od…?

Budimo kreativni!

Djeca mogu izabrati između sljedećih zadataka:

• Napišite priču s drugačijim završetkom. Što bi se dogodilo da se Josip nije bojao?

• Napišite istu priču, tako da ste vi glavni lik. Što biste učinili?

• Stvorite slike na temelju priče. Predstavite ih cijelom razredu.

• Izradite zagonetke (uobičajeno rješenje: crni ovan, janje, strah).

60

Dramatizacija Crnog ovna:

Više o zanimljivim aktivnostima iz Osnovne škola Josip Pupačić možete pronaći na:

• https://drive.google.com/file/d/1S5I7cPhV0DkupyVPwbRGeMX2iuesEA9T/view?us

p=sharing

• https://read.bookcreator.com/waTPp2AX1iVyUtdUFlwjTXl5s9o1/Mh087wK0TnGII

LYNPuxM2g

• https://read.bookcreator.com/vHj91fNB0hgt4o47KgSV1y9wjp33/vr5U6-_0Q8-

ZWFU0IvI5Jw

61

11 Literatura

1. Bošković-Stulli, Maja. Priče i pričanje: stoljeća usmene hrvatske proze. 2. dopunjeno

izd. Zagreb: Matica hrvatska, 2006.

2. Carme Camps i Salvat (1982). Las bibliotecas infantiles. Tenth Congress on Basque

Studies, Pamplona (Spain), str. 237-242.

3. Colliver, J. A. (2000). Effectiveness of Problem-based Learning Curricula: Research

and Theory. Academic Medicine: Journal of the Association of American Medical

Colleges, 75(3), 259-266.

4. Čičko, Hela. Odrastanje uz knjigu: 60 godina prve dječje knjižnice u Hrvatskoj.

Zagreb: Knjižnice grada Zagreba, 2010.

5. Ćurko, Bruno. Kritičko mišljenje u nastavi filozofije, logike i etike. Zagreb: Hrvatsko

filozofsko društvo; Filozofski fakultet, 2017.

6. Ćurko, Bruno; Feiner, Franz; Gerjolj, Stanko; Juhant, Janez; Kreß, Kerstin; Mazzoni,

Valentina; Mortari, Luigina; Pokorny, Svenja; Schlenk, Evelyn; Strahovnik, Vojko.

Ethics and Values Education – Manual for Teachers and Educators. Ljubljana: Project:

ETHIKA – Ethics and values education in schools and kindergartens, 2015.

7. Dječja knjižnica u Vinkovcima // Hrvatski branik. Dostupno na:

http://library.foi.hr/novine/broj1.aspx?C=13&godina=1937&broj=000043.

8. Fisher, R. Stories for thinking – the Philosophy in Primary Schools (PIPS) project u

Early Child Development and Care, 107:1, 85-95, 1995.

9. Freebody, P. (1992). A Socio-cultural Approach: Resourcing Four Roles as a Literacy

Learner. In Watson & Baden hop (eds.), Prevention of Reading Failure, 48-60.

Gosford: Ashton Scholastic

10. Goucha, M. (2007). Philosophy – A school of freedom: Teaching philosophy and

learning to philosophize: Status and prospects. Paris: UNESCO Publishing.

11. Haynes, J. (2003). Children as philosophers: Learning through enquiry and dialogue in

the primary classroom. Oxon: Routledge.

12. Innovación y educación. En Sein-EchaluceLacleta, M.L., Fidalgo Blanco, A. &

García-Peñalvo, F.J. (2017). La innovación docente como misión delprofesorado.

Actas del IV Congreso Internacional sobre Aprendizaje

13. Innovación y Competitividad. CINAIC 2017 (4-6 de Octubre de 2017,

Zaragoza,España), 205-208. Zaragoza. Servicio de Publicaciones Universidad de

62

Zaragoza(España). Dostupno na: https://zaguan.unizar.es/record/62978/files/BOOK-

2017-014.pdf

14. Johnson, D. W., & Johnson, F. (2017) Cooperative Learning.

15. Johnson, D. W., & Johnson, R. T. (1993). Implementing Cooperative Learning.

Education Digest, 58(8), 62.

16. Jurić, Šime. Pregled povijesti knjižnica. Zagreb: Kultura, 1956.

17. Kipnis, Ken. 1988. Toward a Code of Ethics for Pre-school Teachers: The Role of the

Ethics Consultant. International Journal of Applied Philosophy.

18. Kohlberg, L. (1962). Stages and Sequence, the Cognitive Developmental approach to

Socialization. U: D. A. Gosnin. Handbook of Socializations Theory and Research,

398. Chicago

19. Kohlberg, L. (1982). Moral Stages and Moralizations. In T. Lickona (ed.). Moral

Development and Behaviour, 20, 33-51.

20. Li, M. P. & Lam, B. H. (2005). Cooperative Learning. The Active Classroom. Hong

Kong: The Hong Kong Institute of Education.

21. Lipman, Matthew. Thinking in Education. Cambridge: Cambridge University Press,

2003.

22. Lipman, M.; Sharp, A. M.; Oscanyan, F. S. Philosophy in the Classroom.

Philadelphia: Temple University Press, 1980.

23. Luke, A. & Freebody, P. (1999). A Map of Possible Practices: Further Notes on the

Four Resources Model. Practically Primary, 4(2), 5-8.

24. MacIntyre, Alasdair. 1999. Dependent Rational Animals: Why Human Beings Need the

Virtues. Chicago: Open Court.

25. Mariano Boza & Miguel A. Sánchez. (2004). Las bibliotecas en las misiones

pedagógicas. Boletín de la Asociación Andaluza de Bibliotecarios, 74, 41-51.

Dostupno na: https://dialnet.unirioja.es/servlet/articulo?codigo=1122027

26. Nord, Warren A. and Charles C. Haynes, Charles C. 2015. Moral Education (Chapter

9. of Taking Religion Seriously Across the Curriculum).

27. Paul, R., & Elder, L. (2002). Critical thinking: Tools for taking charge of your

professional and personal life. New Jersey: Financial Times/Prentice-Hall Press.

28. Pedro Valverde (2015). Las bibliotecas infantiles de Madrid [Children’s libraries in

Madrid]. In Eulalia Iglesias & María T. Sánchez (Eds), Leyendo Madrid. Cien años de

63

bibliotecas públicas. str. 55-65. Madrid: Dirección General de Patrimonio Cultural.

Subdirección General del Libro.

29. Peti-Stantić, Anita. Čitanjem do (spo)razumijevanja: od čitalačke pismenosti do

čitateljske sposobnosti. Zagreb: Naklada Ljevak, 2019.

30. Real Decreto de 22 de noviembre de 1922. Gaceta de Madrid No 329, 24 November

1912, pp. 510-511.

31. Stanley D. I. (1998). Ausubel’s Learning Theory: An Approach to Teaching Higher

Order Thinking Skill. The High School Journal, 82(1), 35-42.

32. Stipanov, Josip. Knjižnice i društvo. Zagreb: Školska knjiga, 2010.

33. Strike, Kenneth A. 1988. The Ethics of Teaching. The Phi Delta Kappan, 70(2): 156-

158.

34. Šupraha-Perišić, Milka. Početak i razvoj dječjih knjižnica u Rijeci: 60 godina igre i

veselja. Dostupno na: https://gkr.hr/Vodic-za-korisnike/Lokacije/Djecji-odjel-

Stribor/Iz-Magazina/Pocetak-i-razvoj-djecjih-knjiznica-u-Rijeci-60-godina-igre-i-

veselja

35. Velički, Velimira. Pričanje priča - stvaranje priča: povratak izgubljenom govoru.

Zagreb: Alfa, 2013.

36. Vygotsky, L. (1978). Interaction between Learning and Development. U M. Gauvain

& M. Cole (eds.), Readings on the Development of Children, 29-36. New York: W.H.

Freeman and Company

37. Walsh, M. (2006). The Textual Shift: Examining the Reading Process with Print,

Visual and Multimodal Texts. Australian Journal of Language and Literacy, 29(1), 24-

37.

Elektronički izvori

1. Bajka. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5313

2. Encyclopedia of library history. Dostupno na:

https://books.google.hr/books?id=WR9bsvhc4XMC&printsec=frontcover&redir_esc=y#v

=onepage&q=first%20children%20department&f=false

3. Fairy tale. https://dictionary.cambridge.org/dictionary/english/fairy-tale

4. IFLA Guidelines for Library Services for Children Aged 0-18. Dostupno na:

https://www.ifla.org/files/assets/libraries-for-children-and-ya/publications/ifla-

guidelines-for-library-services-to-children_aged-0-18.pdf

64

5. Legend. https://literaryterms.net/legend/; https://www.britannica.com/art/legend-

literature

6. Myth. https://literaryterms.net/myth/

7. http://www.ethics-education.eu/resources/ManualTeachers_EN.pdf

8. http://www.ethics-education.eu/resources/D6_Methodology_Guidelines.pdf

9. Public library services for children. Dostupno na:

https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000053875

10. https://www.boe.es/datos/pdfs/BOE//1912/329/A00510-00511.pdf

11. http://www.euskomedia.org/PDFAnlt/congresos/10/10237242.pdf

12. http://www.madrid.org/bvirtual/BVCM019226.pdf

13. https://dialnet.unirioja.es/servlet/articulo?codigo=1122027