Za marginu ili za stražnju stanu druge korice

(Roman Ludo ljeto uzbudljivo je i napeto štivo o trojici dječaka i njihovim doživljajima u zabačenom ličkom selu. Dječak Ivan nakon završenog osmog razreda dolazi na ljetovanje baki u Liku. Tu upoznaje dvojicu svojih vršnjaka: Debelog (koji je mršav kao letva) i Joška, pravog vunderkinda. Njih trojica su potpuno različitih karaktera, a opet slični po osjećaju za pravdi i istinu. Otkrivaju razbojničku bandu koja pljačka seoske trgovine i skriva opljačkanu robu u nekoj špilji. Tragajući za razbojničkom špiljom doživljavaju nevjerojatne zgode. Ivan će na kraju saznati gorku istinu o svom porijeklu.

Likovi djece u ovom romanu govore standardnim književnim jezikom, dok odrasli mještani govore lokalnim govorom, što romanu daje dodatnu zanimljivost.)

1

2

Pukotina ima svaki život

Kroz koji drugi radoznalo zure,

Motreći naše dane što se žure.

I tako ništa nije posve naše:

Mi srčemo taj život kao vino

Iz tuđom rukom uprljane čaše.

(Dobriša Cesarić)

I.

IVAN

*

-Slušaj baku i pomogni joj nešto raditi. Nemoj samo ljenčariti.

-Dobro, mama, znaš da hoću.

-Nemoj zaboraviti torbu.

-Neću.

-Idemo, idemo, već krećemo! – ustrča se kondukter, a Ivan uđe u autobus, sjede na

svoje mjesto i prilijepi nos na prozorsko staklo gledajući u nervozno zabrinuto mamino lice.

3

«Autobus CROATIABUSA za Karlovac, Slunj, Plitvice, Korenicu, Bunić i Gospić

polazi u osam sati. Putnicima i autobusnom osoblju želimo ugodan i sretan put», melodičan

ženski glas iz zvučnika nadjača kolodvorski žagor. Autobus krenu. Mama nestade u masi

užurbanog svijeta.

Ivana obuze čudan osjećaj usamljenosti i nelagode, premda je autobus bio gotovo pun.

Vozač, snažan čovjek u plavoj košulji kratkih rukava, s lakoćom je okretao upravljač.

Govorio je nešto kondukteru, koji se nije vidio iza naslona, držeći pogled prikovan za cestu s

bijelom isprekidanom linijom po sredini. Autobus je brzo i lakomo gutao tu liniju i ona je

nestajala velikom brzinom negdje ispod kotača. Iza naslona ukaza se kondukterova ruka sa

satom, mrdnu nekoliko puta i autobusom se rasprsnu zaglušujuća glazba. Ruka se pokrenu

još malo. Tihi, tamno obojeni alt ispuni cijeli prostor sjetom:

Daljine su tuga,

daljine su samoća,

daljine su čekanja.

Daljine pjevaju pjesmu sjećanja

...................................................

On se opusti na sjedalu.

*

Dugo nije bio kod bake, tamo negdje od petog razreda. Mama, tvornička radnica,

rijetko je uspijevala dobiti godišnji odmor u vrijeme školskih ljetnih praznika i kad bi se to

dogodilo, zajedno su išli na more u tvorničko odmaralište gdje je upoznao dosta svojih

vršnjaka i vršnjakinja. Kad ne bi s mamom išao na more, ljetne praznike provodio bi u

društvu iz razreda naganjajući loptu po Sopotu, mirnom kvartu Novog Zagreba gdje su on i

mama živjeli u jednosobnom stanu blizu škole i lijepo uređenog parka.

Kao talentiran sportaš često je nastupao u međuškolskim natjecanjima, donosio svojoj

školi brojne medalje i diplome, a i u svom karate-klubu bio je jedan od cjenjenijih članova.

U razredu su ga voljeli jer mu sportska slava nije udarila u glavu, a bio je dobar

matematičar i oko njega je uvijek bila gužva kad bi se saznalo da se pišu «kontrolnjaci». I

fizika mu je ležala, a jedini mu je problem bila povijest. Ni sam sebi nije znao objasniti zašto

mu baš taj predmet ne leži. A što je najčudnije, za likovno izražavanje uopće nije imao

4

smisla. Tamo gdje su drugi podizali prosjek, on je muku mučio i pri kraju svake godine

morao je svojski zapeti da mu povijest i likovna kultura ne pokvare opći uspjeh.

I sada, kad je gotov osmi razred, dogovorio se s mamom da će cijelo ljeto provesti kod

bake u Lici. Stalno piše i ljuti se na mamu zašto ga već jednom ne dovede. Nikoga nema osim

njih dvoje, a njima je važnije otići na more nego nekoliko dana provesti s njom. To je

žalosno.

I evo, putuje svojoj baki, sam, i ne zna što joj treba pomoći kad nikad nije ni kosio ni

orao, ni sjekao drva. Već će mu ona reći što treba. A i ne poznaje dobro Veliku Gradinu.

Prvi put je tamo bio još u prvom razredu za vrijeme zimskih praznika te po tjedan dana ljeta

u drugom i dva tri dana u petom razredu, i to uvijek s mamom. Nije mu dala od sebe tako da

zapravo i ne poznaje nikoga u selu. Došao je.

*

Kad se autobus zaustavio u Gospiću, Ivan je sačekao da svi putnici izađu. Uzeo je

putnu torbu i zaredao niz parkirane autobuse. Na zadnjem u nizu, starom i olinjalom, ugleda

natpis GOSPIĆ – VELIKA GRADINA, oprezno pritisne kvaku i uđe. Zaudaralo je na naftu,

prašinu i alkohol. Ponese torbu prema zadnjem, dugačkom sjedalu.

-Što radiš tu? – trgnu ga strog glas.

-Samo da ostavim torbu – zbunjeno pogleda čovjeka u plavoj kuti, bez košulje.

Čovjek kao da je iz zemlje iznikao.

-Dokle putuješ?

-Idem u Veliku Gradinu.

-Čiji si ti? Nisi iz Velike Gradine.

-Idem baki.

-Kojoj? Gradina je puna starih baba.

-Baki Mandi

-Je l' Zubovićki?

-Da.

-E, kad je tako, onda dobro. Hoćeš li da ti stavim torbu u bunker?

-Svejedno mi je. Stavit ću je kraj sebe, ovdje na ovo dugačko sjedalo.

-U redu. Ja polazim za jedan sat.

-Vi ste vozač?

5

-Eh, mene pola Like pozna. Vidi se da nisi išao mojom kočijom.

-Gdje mogu kupiti kartu?

-Kad si Mandin, vozit ću te džabe?

Ivan stavi torbu na sjedalo i upitno ga pogleda.:

-A što ako me uhvati kontrola?

-Kad te ja vozim, ničeg se ne moraš bojati, jasno? Dovest ću te pravo pred kuću. Neki

dan sam joj pregazio gusku. Opalila me metlom po leđima. Ovako ću se donekle iskupiti.

Kapiraš?

Ivan se nasmije i iskoči iz autobusa.

-Proskitaj se i na vrijeme se vrati. Nemoj da te ja čekam!

-Dobro – odmahne mu rukom i uputi se u centar.

Švrljao je bez određenog cilja pazeći da se previše ne udalji od autobusnog kolodvora

i češće pogledavao na sat. Nešto se duže zadržao na mostu u centru grada. Pljuckao je

odozgo u bistru vodu punu tromih klenova i sitnih bjelica. Ugleda dolje, pokraj nekakve stare

kuće, slikara za stalkom i nasmiješi se prisjetivši se svojih ocjena iz likovne kulture. Spusti

se do njega. Mlad visok čovjek energičnim je pokretima nanosio uljane boje na platno. Ivan

prepozna konture pejsaža na platnu i radoznalo se zagleda u slikarevo lice. Čovjek ga nije ni

primijetio, sav se unio u pejsaž.. Ivan pljucnu ustranu i vrati se na most te požuri na

kolodvor. Autobus je već bio krcat ljudima, košarama i nervozom.

-Samo tebe čekamo! – srdito mu se unese vozač u lice.

-Pa još ima deset minuta! – Ivan mu pokaza svoj sat.

-Možeš ga objesiti mačku o rep! Sjedaj brže! Ne tamo, ovdje do mene!

-Ali...

-Sjedaj kad ti kažem!

Autobus pojuri da nadoknadi izgubljeno vrijeme. Vrlo brzo je napustio asfalt i našao

se na užasno lošoj cesti. Ivanu tek sada postade jasno zašto je ova krntija od autobusa sva

olinjala i izubijana. Pomisli da će glavom probiti krov. Odskakivao je sa sjedala i do pola

metra. Autobus je poskakivao poput jarca preko dubokih rupa. Uskoro uđoše u planinu u

nemoguće krivine iznad dubokih provalija. Ivan je stisnuo zube, objema se rukama uhvatio

za sjedalo i široko otvorenih očiju promatrao kako lebde iznad ponora.

Vozač se smijuljio:

6

-Onda, kako ti se sviđa vožnja u mojoj kočiji, Zuboviću? – doda gas na samom rubu

provalije. Ivanu se kosa diže na glavi.

-Pa... pa... pa... presporo vozite! – izvali i okrenu glavu prema putnicima da ne vidi

kako će se survati u dubinu. –Već sam ja išao ovuda.

-Ma nemoj! A kad?

-Još u petom razredu. Onda je cesta bila bolja.

-Zbilja! A u koji sad razred ideš?

-Završio sam osmi.

-Fino. Sad ćeš babi Mandi pomoći oko ljetine. Hranit će te kao goluba. Ej, prokletinjo,

kamo ćeš! – naglo zakoči.

Pred autobusom je, iz grmlja, iskrsnula krava, ritnula se, pogodila kromirani branik i

odjurila preko ceste. Za njom dotrča crno tele i naglo zastade. Onjuši farove, liznu ih pa diže

rep i pobježe za kravom.

-Jesi vidio kako su nam krave nekulturne? – nasmije se vozač pa nastavi s jurnjavom.

Ivan ne reče ništa. Opet je okrenuo glavu prema putnicima. Oni su zbijali šale s

pijanim lugarom, a on im je uzvraćao psovkama i nakraju zapjevao iz petnih žila. Oni

prihvatiše i hrapava otegnuta pjesma nadjača krkljanje motora.

Kad se autobus idući put zaustavio, Ivan se skoro izvrnuo na leđa.

-Stigosmo tvojoj baki! Ispadaj! – lupi ga vozač lagano po ramenu.

On iskoči kroz prednja vrata. Istovremeno njegova torba iskoči kroz stražnja vrata.

Autobus zakrklja i otkotrlja se dalje. Nakon što se prašina slegla, Ivan uzdahnu, zijevnu,

protegnu se, napravi nekoliko čučnjeva i zaputi se u kuću.

*

Bakina kuća stajala je uz cestu odijeljena od nje malim travnatim dvorištem i

polusrušenim plotom od jasenova pruća.

Ivan gurnu vratašca od posivjelih jelovih letvica i u nekoliko koraka prijeđe dvorište.

Svježe oribana hrastova vrata s jednim prozorčićem zaželješe mu dobrodošlicu. On pritisnu

kvaku. Zatvoreno. Proviri kroz prozorčić. Nikoga. Kuća je zagonetno šutjela pod svojim

slamnatim krovom obraslim mahovinom. Nasloni se na vrata osluškujući. Negdje u daljini

čula se motorna pila i slab lavež psa.

7

Radoznalo je promatrao dvorište, a onda se uputi iza kuće. Iz male staje začuje se

groktanje svinje. Svinja je osjetila da netko dolazi pa jače zagrokta. Na gomili stajskog gnoja

marljivo čeprkaju kokoši. Veliki pijevac zagasitocrvenog perja nakrivi glavu, zagleda se u

Ivana pa opuštenih krila zaleprša oko najbliže koke kao da hoće pokazati tko je ovdje gazda.

Ivan osjeti kako ga nešto uštinu za nogu i naglo poskoči. Ratoborni bijeli gusak zagaka,

izduži vrat i sikćući navali na Ivana. Ivan ga udari nogom. Gusak se izvrnu na leđa, kriknu i

pobježe. Za njim složno gačući odgegaše guske. Ivan se vrati pred kuću i sjede na prag. Ništa

se nije promijenilo još od petog razreda kad je ovdje bio, jedino je na krovu bilo više

mahovine. Ni selo se ništa nije izmijenilo, sve je bilo po starom. Velika Gradina okružena

brdima živjela je svoj naoko mirni seoski život. Na istoku se koči Golo brdo s bijelom

stijenom na vrhu. Završava blagom uvalom pošumljenom tamnozelenim borovima i hrašćem.

Na uvalu se prema sjeveru nastavlja visoravan puna vrtača. Sa zapada se mrgodi Gradina

obrasla gustom klenovom, grabovom i hrastovom šumom. Na njenom se vrhu izdižu se

ostaci srušene tvrđave iz predturskih vremena. Po njoj je brdo dobilo ime. Po njoj je i selo

dobilo ime. Sa sjevera i juga prepriječila su se dva poluvisoka, polugola brda zatvarajući tako

neveliku dolinu gdje se smjestilo selo. Ivan je ovakvih dolina vidio samo na filmu. «Ima da ti

oči stanu kad nakon onih pustara i kamenjara upadneš u ovu dolinu. Toliko te iznenadi da ne

povjeruješ vlastitim očima. Popet ću se na najvišu stijenu Golog brda i cijelo ću jedno

poslijepodne gledati odozgo!» stade umovati udišući punim plućima reski svježi zrak.

Već se polako počeo spuštati i mrak kad je Ivana trgnuo glas:

-Rumenka, nazad! Ma 'esi li pobenatala! Nazad! Ulazi, jer ćeš sad dobit'!

Ivan pojuri preko dvorišta prema staji i sudari se sa sijedom staricom u crnoj haljini do

zemlje. Obuhvati je oko uskih ramena, podiže je i okrenu nekoliko puta oko sebe pa zaroni

svoje lice u njene smežurane obraze. Ona mu od silnog iznenađenja prijeđe prstima preko

lica poput slijepca pa ga privinu u zagrljaj:

-Sunca moga jedinoga! Anđela moga! Jedinca moga! 'Ko mi je to doša'! Majke moje!

Otkad te nisam vidila! Zlato moje! Daj da te se nagledam! - odmaknu se malo, zagleda se u

njegove oči i najednom stade plakati.

Ivan izvali oči od čuda. Ona ga ponovo primi u zagrljaj i izljubi i – zasmija se: - Oh,

što sam luda! Ti si mi gladan! 'Ajdemo, 'ajmo! – uze ga za ruku i povede za sobom poput

malog djeteta. Izvuče odnekud ključ, otključa vrata, ubaci njegovu putnu torbu, upali svjetlo

8

te se opet zagleda u njega: - Uđi, sunce bakino! Sigurno su te oni lopovi ispatili po školama. I

od puta si mi umoran. Ta torbetina je teška. Odronila te. Dite mi kine na sve načine

On lijeno prekoraci prag i sjede za stol. Radoznalo se osvrnu oko sebe:

-Bako, nisi nam pisala da si uvela struju.

Ona se ušeprtljala po kući ne znajući što će prije: - Sad ću ja, samo da naložim vatru.

Đe li sam šibice ostavila? Aha, evo, tu su! Ti se uspni na pod i odreži pršuta dok ja spremim

večeru. Nož ti je u stolu. Sad ću ja svome jedinku pofrigat' malo jaja. Napravit ću ti kajganu.

Ima i sira. 'Oćeš li base? Uf, moram svezat' Rumenku! Đe li su samo guske? Da i' lisica nije

pobrala?...

Ivan je sjedio, pratio je očima i smješkao se:

-Pa, bako, ja uopće nisam gladan!

-Nemoj mi govorit' da nisi gladan! – strogo se okrenu ona. – Eto si sama kost i koža.

Vatra planu i razbukta se. Baka ustade:

-Ajme meni, luda li sam! A đe ti je mama?

-Ja sam došao sam.

-Ti sam? Iz Zagreba?

-Da.

-Nemoj se šalit'...

-Pa kad ti kažem!

-Kako te mogla puštit' samog, beštija? Pokazat ću ja njoj!

-Nije mogla, bako. Mora raditi.

-Ti mene varaš? Ona je tu neđe, u komšiluku...

-Ozbiljno, bako! Nije mogla...

-I puštila te samog, beštija! Samog iz Zagreba!

-Bako, pa što je tebi?

-Kako? Dite puštit' samo na tako dalek put! Vidit će ona svoga boga!

-O, bako, gdje ti živiš...

-Kako, đe živim?

-Pa klinci već od desete godine sami putuju, kamoli ne bih ja!

-Svejedno će mi plati'! Dite samo iz Zagreba...

-Ti misliš da sam ja nekakav smetenjak, da me uvijek treba voditi za ručicu, tepati...

9

-Doista si doša' sam?

-Nemoj da se odmah moram ljutiti! Idem ja potjerati guske – istrča on u mrak. Nađe ih

iza kuće i natjera u staju. One se uz kriku i lepet krila sjuriše u mračni otvor vrata. Ivan se

vrati u kuću zatvorivši staju. Baka je bila zaposlena oko večere. Žurila se i mrmljala:

-Milo moje, sad ću ja. Umoran si mi. 'Esi li mi jako gladan?

-Nisam ni jedno ni drugo. Hoćeš li da ti nešto pomognem?

-Samo ti, sunce, sjedi. Evo, već je gotovo! – stavi ona na stol jelo i žurno izađe van s

velikim plavim loncem.

Dok je on večerao, ona je pomuzla kravu, procijedila mlijeko, stavila ga da zakuha,

oprala ruke i sjela za stol, pa se zagledala u Ivana sva sretna. Lice kao da joj se pomladilo.

Ivan se najeo.

-Zašto nisi poj'o? Sigurno nije dobro?

-Pa jeo sam! I želudac sam pretrpao – Ivanu bi neugodno što se ona snuždila pa

skrenu razgovor: -Donio sam ti nešto. Mama je napakirala punu torbu.

Zajednički podigoše torbu na stol i otvoriše je.

-Ma što mi je to slala? Oh... oh... Gle, kiklja! I cipele! Ma 'e li ona pobenavila! Što mi

je to sve slala. Mislite li vi da ja ništa nemam? – najednom se stade srditi i otpuhivati.

-Nemoj tako, bako! Znaš da nikog nemamo osim tebe – rastuži se Ivan, jer je vjerovao

da će se ona silno obradovati.

-Sinko moj, sve je to lijepo, ali to puno košta. Ja imam puno svega. Ništa meni ne

treba, samo kad ste mi vi živi i zdravi – zasuzi ona – kad vi meni pišete, kad ste zdravi, fala

Bogu... Ništa mi drugo ne treba.

Jedva ju je uspio uvjeriti da su svi ti darovi sitnica i da ih nema mnogo. Ona je sve

pažljivo spremila, a Ivanove stvari odnijela u ormar. Poslije su dugo razgovarali. Ivan se

silno začudio kad mu je rekla da se nikad nije vozila u vlaku.

Nakraju je ugrijala pun lavor vode. Ivan se oprao i otišao spavati. Zaspao je čim je

dodirnuo krevet. Baka je još dugo sjedila, poslovala po kući i nešto pričala sama sa sobom,

dok se napokon nije uputila u svoju sobu na spavanje. U kući je nastala tišina povremeno

prekidana muklim udarcima na tavanu. To je mačka skakala na obješeno suho meso. Svaki

put kad bi skočila i promašila, tužno bi mijauknula. Ivan ništa nije čuo. Spavao je kao top.

*

10

Sunce je odavno odskočilo iznad kamene krune Golog brda kad se Ivan probudio.

Ispočetka se začudi uskoj sobici i golemoj slamnjači u koju je utonuo, ali se brzo sjeti gdje

je.

-Bako! – zovnu s kreveta.

Nitko se ne odazva. Hitro skoči, obuče se, namjesti ležaj i uđe u kuhinju. Na stolu se

pušio doručak, a pokraj vrata pun lavor vode. Nasmiješi se bakinoj brižljivosti. «Razmazit će

me», promrmlja.

Nakon umivanja i doručka izišao je na dvorište. Nije bilo nikoga, a nije znao što bi

radio kad mu baka ništa nije rekla. Pope se na tavan. Sve je mirisalo na dim i čađu. Iz limene

cijevi koja vodi dim iz štednjaka još se malo dimilo. Odozgo su visjeli pršuti, i čitav niz

čađavih kobasica poredanih na nekakav štap, svinjska rebra, nogice i nekakvi komadi mesa

za koje Ivan nije znao kako se zovu. I golemi komadi slanine, žućkasti i čađavi. S jednoga je

visio zavinuti svinjski repić. Bilo je tu i drvenih sanduka sa starom odjećom, poljodjeljskog

oruđa, opanaka, praznih vreća... U golemom sanduku punom žita ugledao je omanju zdjelicu.

To je baka vjerojatno otuda grabila žito i hranila kokoši. Pokraj sanduka nekoliko vreća

brašna. I drvena klupica. I još puno stvari za koje nije znao čemu služe. Tavanom je vladao

polumrak.

Spustio se odozgo i sjeo na prag. Ugleda kraj panja sjekiru i gomilu ispiljenih

cjepanica pripremljenih za cijepanje. Uze sjekiru da nacijepa drva. Cijepao je dok kraj panja

nije narasla velika hrpa. Nacijepao je i sitnih drvaca za potpalu, pa sjeo da se odmori.

Kokoši i guske pojaviše se iza kuće. Gusak više bije bio neprijateljski raspoložen. Okupiše se

oko Ivana očekujući jutarnji obrok.

-Pi-pi-pi! – ispruži ruku čučnuvši. One jurnuše k njemu uz kriku i lepet krilima.

One se pope na tavan i donese odozgo punu zdjelicu žita. Prosu sve po dvorištu.

Gledao je kako se kokoši i guske jagme i tuku oko zrnja. Ražali se nad golovratom kokom

koju su i kokoši i guske tukle ne dajući joj ni blizu. Ivan baci zdjelicu među njih i one se

raspršiše. Golovrata na brzinu uhvati nekoliko zrna i pobježe.

Iza plota, vireći kroz razmaknuto pruće, stajao je mali dječak i radoznalo gledao Ivana

krupnim, kao nebo plavim očima. Raskuštrana crna kosa padala mu je preko ušiju, a

bucmasto lice crvenjelo se od zdravlja. Hlače su mu se držale na jednoj naramenici.

11

Gusak pojuri prema plotu, sikćući. Dječak vrisnu. Ivan se hitro okrenu, u času se

stvori kraj plota, pograbi guska za vrat i baci ga iza sebe. Dječak se nasmija:

-Ja se njega ne bojim! Ne može on meni ništa kad je plot. Ja ću njega ovako: puf! puf!

– zamahnu rukom i pade na tur.

Ivan preskoči plod s sjede do dječaka, a ovaj se krupnim očima zagleda u neznanca:

-Vidi što ja imam! – izvuče iz jedinog džepa što je postojao na hlačama nekoliko

staklenih pikula. – Imam i loptu! Meni će mama dati kolača...

-A čiji si ti? – Ivan nije znao što bi drugo.

-Mamin! – dječak još više raširi oči čudeći se kako to ovaj ne zna.

-A imaš li tatu?

-Aha! Imam i malog konjića! Sav je crn. On mene ujede, ali se ja ne bojim.

Cestom se približi neobično mršav dječak na debeloj sivoj kobili. Za njom je

poskakivalo ždrijebe. Dječak hitro skoči u prašinu. Kobila skrenu s ceste i prionu čupati

travu, još vlažnu od rose. Ždrijebe se zatrča k njoj pa zavuče glavu ispod njenog golemog

trbuha. Odmah stade glasno cmakati iz nabrekle sise. Kobila zahrza, onjuši ždrijebe i nastavi

pasti.

Mršavi dječak stade iznad njih dvojice. Ivan ustade. Bio je za čitavu glavu viši od

dječaka

-Bog! – reče Ivan.

-Bog! – promrmlja mršavi radoznalo gledajući novajliju. – Ti si Ivan babe Mande? –

pruži ruku i nespretno se rukovaše.

-Kako znaš?

-Pa tko bi drugi ovdje mogao biti? Ona nema nikoga osim tebe i tvoje mame. Stalno

priča o svom Ivanu.

Mali dječak podiže ruke, zapljeska i molećivo se obrati mršavom:

-Debeli, ja ću jahati! Metni me, Debeli...

Ivan u čudu pogleda mršavog dječaka.

-Svi me tako zovu – nasmije se mršavi.

-Ljutiš li se?

12

-Zašto bih? Ovdje sve živo ima nadimak. Ja jedem sve živo što mi dođe u ruke, ali

badava. Neće meso na me. Zato me i zovu Debeli. Čudno, je li? Sve živo bi očekivalo neki

drugi nadimak, samo ne Debeli.

Ivan primijeti da mršavko u razgovoru često ubacuje «sve živo».

-Smijem li te i ja tako zvati?

-Kad me sve živo tako zove, možeš i ti...

-Ja ću jahati, Debelliiii... metni me gore! – navaljivao je mali dječak.

-Šuti, mali, i ne dosađuj kad odrasli razgovaraju! – čupnu ga za kosu.

-Je li ti on brat?

-Mali Buco? Ne, iz komšiluka je. Joškov brat. Ima ih cijela četa, sve jedno drugom do

uha. Joška zovu Kameno Tele. Nemoj mu, za sve živo, reći to ime. Pošizio bi.

-Koliki je Joško?

-Je l' ne znaš? A i kako bi? Završio je osmi. Toliki je kao i ti, samo malo krupniji u

plećima.

-Gdje je sad?

-Negdje u šumi. Skuplja ljekovito bilje. Uvijek nešto traži i njuška. I šuti uvijek. A

kad se razbrblja, sve živo od njega ne može doći do riječi. Ima debelu knjižurinu punu trava.

To se zove herbarij.

-Što će mu to?

-Proučava. Kaže da će studirati šumarstvo, agronomiju ili ono gdje se puno uči o

životinjama. On ti se strašno zanima za te stvari. Sve živo voli. Ne bi ti taj praćkom gađao

vrapce... Ni zmiju neće...

-A kakav je đak?

-Je l' on? Odličan! Sve živo pobjeđuje na natjecanjima. U razredu sjedi u zadnjoj klupi

i samo šuti. Nikad ti taj ne diže ruku, a kad ga pitaju, sve živo zna.

-Kakav si ti?

-Slab! – nasmije se mršavko. –I dobar sam koliko sam učio. Provukao sam se s

trojkom. Vraga provukao, pustilo me. Nisam ja tako tup, ali su me domaće zadaće sredile.

Nisam imao kad. Ionako neću dalje. Gazda kaže da mi ne treba škole, da sam benast. Završio

sam osmi i tako... kosit ću, orati, čuvati blago... Eh, kad bi sve živo išlo u školu, tko bi radio

– maglovito se zagleda u daljinu. Moj gazda...

13

-Kako, gazda?

-Da, gazda. On ne voli školu i ...

-Ti nemaš...

-Ne – prekinu ga mršavko i naroguši se. – Za moje se roditelje ne zna. Iza leđa mi

viču da sam kopile.

-Da si...

-Kopile, mulac, vanbračni... Zna se samo da je moja mama umrla kad me rodila, a ne

za se odakle je i zašto baš ovamo došla. Primila ju je k sebi stara Jekica, ona što je imala

kuću na kraju sela, daleko od ostalih kuća. Dobro joj je došlo da nije sama. Nitko mamu nije

poznavao, barem tako preda mnom kažu. Sve živo sam pitao, ali nitko ništa ne zna. I tako... i

baba je brzo umrla, a nije imala ni krave ni ovce ni koze pa me nije imala čime hraniti pa su

joj mene uzeli – mršavko kao da proguta nešto teško i tvrdo. - I tako… – othranilo me selo.

Netko mjesec, netko dva, netko godinu... Ja sam svačiji i ničiji. Svi me vole, ali nije to ono,

znaš... kad se tata odnekud vraća pa jedva čekaš da vidiš što ti je donio... pa te mama

dotjeruje za školsku zabavu,,,

Ivanu se steglo grlo i oči mu zasuziše, ali mršavko ne primijeti jer se nekud zagledao.

- ... pa s mamom i tatom ideš u Gospić na sajam... Baš kad sam trebao poći u školu,

doselio se moj gazda. Tražio je tko će mu čuvati blago. Koga će mu dati nego mene. I tako

sam ti se ja sredio. Sad sam stalno kod jednog. I tako, živim, radim, i... nije ni loše. Samo je

gazda čudan čovjek. Uvijek je namrgođen, ljut. Ne voli ljude iz Gradine, nikom ništa ne

vjeruje. Za sitnicu tuče. I te kako tuče, bogo moj. Uvijek je on u pravu. Sve živo ga

izbjegava, a on to i voli. Da mi nije tete Lucije, već bih odavno odmaglio. Mislim da me

nitko na svijetu ne voli kao ona. Kad te ona pogleda onim svojim očima, odmah vidiš da te

voli, da voli što si s njom, da bi ti sve živo dala...

-To ti je gazdarica?

-Aha. Volim je kao mamu, i još više. Razboljela se prije dvije godine. Nikud ne može

iz kreveta. A gazda pije i šuti. I ne voli je. Neki dan joj je rekao da što već ne krepa. Ne

mogu to razumjeti. Ili sam ja stvarno benast, kako je on rekao. Dođe mi...

-Debeli, metni me! Ja ću jahati – prekinu ga Buco. – Popni me, Debeli. Dat ću ti

kolača – postade uporan i nestrpljiv

14

-Hajde, hajde, kad si zaslijepio – pograbi maloga i baci ga na široka leđa trome kobile.

Buco se čvrsto uhvati za grivu pa se zvonko nasmije, s mršavko se vinu za njim. Čvrsto ga

obgrli rukama te bosim nogama podbode kobilu. Ona okrenu glavu prema ždrebetu, tiho

zahrza i tromo krenu..

-Dovidova! – mahnu mršavko rukom

-Bog! Hoćemo li se još vidjeti?

-Kako ne! – mršavko se obradova. –Hoćeš li sa mnom i Joškom? Pokazat ćemo ti sve

živo u Gradini i oko nje!

-Hoću! – viknu Ivan. – Hoću vrlo rado!

-Dogovorit ćemo se o svemu živom! Hajde, troma kravetino – dreknu na kobilu jer je

pokušala skrenuti s ceste u jarak, za travom. Kobila se trgnu i zakasa. Njih dvojica se

zatreskaše na leđima poslušne životinje. Buco stade brbljati, nastojeći zavući ruku u onaj

svoj jedini džep da mršavku dade nešto od svojih dragocjenosti.

-Glavonjica! Bucko mali! Naučit će tebe tvoj Debeli da ćeš biti najbolji jahač. Nitko ti

neće biti ravan. Hoću, hoću! – zaškaklja ga, a Buco se slatko zasmije i poče se derati na

kobilu da ide brže. Ona samo odmahnu repom kao da se ruga.

Ivan ostade sam. Gledao je za jahačima. Jahali su prema dvjema kućama, nekoliko

stotina metara udaljenom od bakine, lijevo, prema kraju sela. Te kuće nisu stajale uz cestu.

Od ceste je k njima vijugao izlokan put, obrastao živicom s obje strane. Bile su gotovo u

podnožju Golog brda. U tom dijelu sela nije bilo drugih kuća.

Kad su se oni izgubili iza živice, Ivan krenu u suprotnom smjeru. Zavuče ruke u

džepove, ugleda praznu konzervu i stade je gurati nogom. Ona je poslušno poskakivala po

prašnjavoj cesti. Dogura je do ispranih zidova davno spaljene kuće. Iza slomljenog plota,

pokraj ruševine, u nepokošenoj sočnoj travi, lakomo je pasla mršava šarena krava. Ugleda

Ivana, snažno otpuhnu, mahnu repom pa nastavi još lakomije čupati. On se sa zanimanjem

zagleda u nju. Halapljivo je valjala kroz usta otkinute zalogaje i gutala ih polusažvakane.

Kad bi previše natrpala u usta, podigla bi glavu i gledala u Ivana vlažnim očima, mičući

donjom čeljusti i klimajući glavom kao da mu nešto govori. Progutala bi i odmah nastavila

čupati, otpuhujući i tjerajući repom dosadne komarce.

-Lopove! U po' bijela dana čuvaš u tuđem! – grub glas prestraši Ivana.

15

Zabezeknut, ugleda krupna čovjeka u nemoguće iskrpljenim hlačama svezanim

konopcem oko pasa. Čovjek jurnu u livadu, raspali kvrgavim štapom kravu po rebrima i

otjera je cestom. Izgubi se tako naglo da Ivan zapravo nije ni shvatio što se dogodilo.

-Jesi li vidio moju Šarovu? Ajme, poljar je otjerao! Ajme, ubit će me mama! Joj meni,

kako ću kući! – iskrsnu pred njim štrkljasta djevojčica dugih pletenica s pletivom u ruci.

Zagleda se u njega, šmrcnu pa otrča za nestalom kravom.

Ivan zinu. Od djevojčice ostadoše samo tragovi bosih stopala u prašini. On sleže

ramenima i uputi se kući. Bi mu žao djevojčice. Zbog proždrvljive krave dobit će batina i od

mame i od strašnog poljara. Taj poljar mu se nije svidio. Odrastao čovjek, a onako iskrpljene

hlače! Zar ni za hlače ne može zaraditi? Uopće, njemu se nekako nisu sviđali ljudi koji nešto

čuvaju. Kao da u svakom namjerniku vide lopova.

U blizini se začu motocikl. Ivan stade uz rub ceste. Motocikl projuri velikom brzinom

kovitlajući za sobom prašinu. Naprijed je sjedio čovjek bez kacige i zaštitnih naočala, u

kožnom kaputu i plavičastim hlačama kao u policajca, a iza njega sitan muškarac bijelih

brkova i kozje bradice. I kaput mu je bio bijel. Sav je bio prekriven prašinom.

Izgubili su se naglo kao što su se i pojavili.

Čim se vratio u dvorište, Ivan se dao na posao. Unio je sva drva i složio ih pokraj

štednjaka. Oprao je posuđe, pospremio sve po kući što je trebalo pospremiti. Više nije znao

što bi radio. Obrati pozornost na kvočku s pilićima. Iščeprkala je nešto iz zemlje pa: kvoc!

kvoc! kvoc! stala dozivati svoje potomstvo. Pilići se sjuriše, a ona iskrivi glavu, preplašeno

kvocnu te pobježe pod plot. Pilići se u času nađoše pod njezinim rašešurenim perjem.

Na visokom dvorišnom bagremu zakriješti svraka. Držala je nešto u kljunu. Ivana

zasvrbješe dlanovi. Priđe bagremu i nakon nekoliko pokušaja uzvere se uz povisoko deblo do

prvih ogranaka. Pritaji se gledajući prema vrhu. Pri vrhu, između dva ogranka, njihalo se

trnovito gnijezdo. Bi mu čudno da je napravljeno na granama koje se njišu jer je putujući

autobusom vidio mnogo takvih gnijezda smještenih u samu sredinu kakvog gustog grma.

Svraka oprezno izleti iz gnijezda, prazna kljuna. Ivan se polako dopentra do samog vrha. Ona

opet doletje, ovaj put sa sitnom žutom ptičicom u kljunu. Ptičica je vrlo sporo i teško otvarala

kljun. Svraka stade na bodljikave grančice što su činile krov gnijezda, nemirnim okom

pogleda Ivana, spusti polumrtvu ptičicu svojim mladima pa izletje iz krošnje, okruži nekoliko

puta oko bagrema i nestade, ali se vrlo brzo vrati s jatom razbješnjelih svraka. Iz gnijezda

16

izviri jedna svračica, ugleda Ivana pa se brzo povuče. Jato se deralo. Razbješnjele ptice

zalijetale su se u bagremovu krošnju, a jedna krupna, vjerojatno mužjak, zaustavi se blizu

Ivanove glave, nakostrijši se, raširi krila i projuri mu ispred samog lica. On se oprezno uhvati

za vitku granu iznad sebe da se popne malo više. Gnijezdo se zaljulja. Iz njega se začu

panično kriještanje. Vitka grana prasnu, prelomi se, a Ivan zalamata rukama i jedva se

zadrža. Koljena mu otkatzaše poslušnost, prođoše ga trnci. Ista ona svraka što mu je jurnula

ispred lica spusti se pred otvor gnijezda, raširenih krila, otvorena kljuna, strelovitih pokreta.

U raširenom kljunu, u ritmu ubrzanog disanja titrao joj je oštri jezičac. Druge se svrake uz

neprestano kriještanje stadoše sve smjelije zalijetati u bagrem. Ivan pokuša još jednom, ali

ogranak ispod njega zlokobno zapucketa. On i nesvjesno obgrli hrapavao deblo.

-Hej! Što radiš gore? – začu se glas odozdo.

Nije mogao vidjeti tko je viknuo, a gnijezdo je bilo nedohvatljivo. Mogao ga je srušiti

onom prelomljenom granom, ali mu je bilo žao svračića. Htio ih je samo vidjeti izbliza.

Počeo se spuštati pošto su mu se koljena smirila. Zaustavi se na najnižem ogranku.

Pod bagremom je stajao krupan dječak crne kose i radoznalo mjerkao Ivana. Preko

lijevog obraza protezala mu se jedva vidljiva brazgotina od kuta usana skroz do uha. Na sebi

je imao mornarsku majicu i kratke sive hlače. U ruci je stiskao rukovet trave.

«Kameno Tele!» sjeti se Ivan razgovora s Debelim. «Vratio se iz šume s ljekovitim

biljem.»

Svrake su se još derale u krošnji.

Ivan spuznu niz deblo. Nađe se oči u oči s krupnim dječakom.

-Ti si Ka... Ti si Joško? – nasmiješi se, brišući znoj i dotjerujući odjeću. Koljena su

mu još malo drhtala.

-Da. Otkud znaš?

-Pričao mi je Debeli.

-Već je bio tu! Onda mi je sve jasno.

Ivan se opet nasmiješi: - Htio sam vidjeti gnijezdo izbliza. Tko bi rekao da su svrake

tako dosadne. Skoro sam pao odozgo. Razbio bih se.

-Nije to ništa. Sitnica. Meni je bilo stoput gore.

-Što? Ti si pao s drveta?

-Ma kakvi. Ja sam cijeli dan dreždio gore u griču.

17

-Tražio si ljekovito bilje, je li ?

-A ne! – nasmije se dječak. –Skupljao sam ptičja jaja za svoju zbirku.

-Ptičja jaja?

-Pa da. Uzmeš jaje, probušiš ga s obje strane i ispušeš sadržaj. Tako se ne može

pokvariti. Imao sam jaja od svih ptica koje žive ovdje, samo ne orlovo, a nitko mi nije znao

reći gdje bih ga našao.

-Gore je bilo orlovo gnijezdo, je li? – sjede Ivan zagledavši se u dječaka. Oči su mu

bile neobično krupne i plave. Sličio je malom Buci.

Sjede i dječak, oslonivši se leđima na bagremovo deblo. Brižljivo je stisnuo svoj

rukovet ljekovite trave i zagledao se u Ivana prijateljski. Usne su titrale na osmijeh.

- Kako si našao to gnijezdo? – zagleda se Ivan u njegovo ljekovito bilje. Učini mu se

da tog dječaka već odavno poznaje.

Dječak se nasmiješi i zagleda se nekamo preko Ivanove glave.

-Vidio sam kako orao nosi zeca. Nestao je gore u Velikom griču, onom gore, nešto

nižem od Dekana, našeg najvišeg vrha, koji izgleda kao kruna Golog brda i Ljutog griča

desno od Dekana. To su naša tri slavna griča ili stijene kako vi iz grada kažete.

Idućeg dana sam otišao gore, razgledao grič i ugledao ono što sam već dugo tražio:

orao je izletio iz jedne rupe iz koje se širio zadah trulog mesa. Nitko ne bi povjerovao da je

baš tu napravio gnijezdo jer je blizu selo, a i djeca se često motaju okolo. Nalazi se u sredini

najveće stijene. Ne možeš do nje ni odozgo ni odozdo, ni sa strane. Dobro sam pogledao

mjesto i zaključio da se uz malo hrabrosti ipak može doprijeti do rupe. Odmah sam se spustio

s Golog brda i otišao kući...

-Zašto kući? – Ivan se već potpuno smirio. Sa zanimanjem je pratio priču.

-Vidjet ćeš – nastavi dječak. - Kod kuće sam našao najduži konop i vratio se gore

neopazice. Jedan kraj sam svezao za korijen starog drijena. Eno ga i sad gore, isti kao prije,

samo s nešto manje grana, Prebacio sam konop preko stijene i popeo se na nju. Dopirao je

točno do rupe. Visina je bila strašna. Gotovo me uhvatila vrtoglavica. Kao da gledaš iz

aviona. Imaš osjećaj da se zemlja pod tobom ljulja. A ispod same rupe izrastao glogov grm...

-Kako grm može rasti iz kamena?

-Lijepo. Dolje ima jedna pukotina s nešto zemlje. Ne znam kako je zemlja dospjela u

pukotinu, ali znam kako je grm tamo izrastao. Ptica je jednostavno prenijela sjeme i glog je

18

izrastao. Kržljav, ali čvrst kao i sve što raste iz kamena. I taj mi je grm, hvala mu, spasio

život.

-Sigurno si od vrtoglavice izgubio ravnotežu i stropoštao se?

-A ne, ne! Vidjet ćeš! – dječak se nasmija. Omirisa jednu travku. – Kad sam isprobao

konop, nekoliko sam puta uzdahnuo i lijepo se spustio do gnijezda. Kakvo gnijezdo! Obična

iščeprkotina u kojoj je bez reda bilo nabacano nekoliko grančica, suhe trave, ovčje vune i

perja. Unutra je zijevala ružna goluždrava ptičurina. Oko nje sve smrdi. Svačega je bilo tu:

ucrvani zec, janjeća glava, kokošje noge, nekakva nepoznata kost i – jedna mrtva zmija. Ipak

sam ugledao ono zbog čega sam se toliko mučio: izbačeno iz gnijezda, bjelasalo se veliko

jaje. Učinilo mi se veće od kokošjeg. Bilo je mućak. Uzmem ga i stavim u njedra. Pogledam

malo bolje u rupu i vidim da se pruža u dubinu. Bacim kamen, a on odleti daleko i odjekne

kao da je pao u prazan bunar. Znači, ova rupa ide dalje i proširuje se. To je, sto posto, ulaz u

veliku špilju. Prekoračio sam gnijezdo s orlićem i išao u dubinu dokle je dopirala svjetlost.

Dalje se nisam usudio. Bacio sam još jedan kamen. Učinilo mi se da je i ovaj daleko odletio.

Špilja je, čini se, velika. Uh! tko zna čega sve u njoj ima! Samo da je naći drugi ulaz, alaj bi

bilo istraživanja! Uvjeren sam da postoji još neka rupa kroz koju bi se moglo unutra...

-Zašto nisi išao dalj? – Ivan se potpuno unio u priču. – Mogao si naći drugi izlaz, a ne

mučiti se uza stijenu.

-Kamo sreće da jesam. Bojao sam se da ne zalutam bez svjetla pa sam se vratio.

Upravo kad sam se približavao izlazu, doletio je orao. Pričaju da on napada i ljude kad mu

diraju mlade. Ništa se nisam bojao. Pa što meni može ptica?. Uostalom, nisam došao dirati

njenog ljepotana. Mahnuo sam rukom da poplašim ptičurinu. Još sam se proderao iz petnih

žila. Orao je strašno kliknuo i izletio poput strijele. Orlić se stisnuo od straha. Pomilovao sam

ga po hrapavim leđima, izašao i uhvatio se za svoj konop.

-Baš se nisi uplašio? – Ivanu se priča učinila sumnjiva.

-Ha...ha... vidim da nećeš vjerovati u ono što dolazi kad već sad sumnjaš. ja pričam o

onome što se dogodilo, ne izmišljam ni trunka. Slušaj dalje. Polako sam se penjao da ne

razbijem jaje, jer su ta jaja prava rijetkost. Odjednom me neka sjena poklopila, zabila mi

kandže u leđa i stala me udarati po glavi. Samo sam osjetio kako se survavam u dubinu. Kad

sam došao k sebi, ležao sam na onom glogovom grmu. Ispod mene zjapio je užasan ponor, a

kad sam pogledao gore, od zaprepaštenja sam skoro pao s grma: moga konopa nije bilo. Nije

19

ga bilo, razumiješ li! Sve me boljelo. Glogovo trnje svuda mi se nazabadalo, leđa su me

boljela, u ušima mi je zujilo. najstrašnije je bilo gledati u ponor ispod sebe. Stao sam se

derati iz svega glasa i – promukao. Tek negdje nakon zalaska sunca čuo sam gore glasove.

Prepoznao sam glas lugara Petra i učitelja Dragutina. Skupio sam posljednje snage i proderao

se. Gore su glasovi prestali. Ugledao sam lugara. Zinuo je i gledao dolje. Nisam se usudio ni

pomaknuti da se grm ne bi izvalio. Onda su svezali učitelja užetom i spustili ga do mene.

Uhvatio me oprezno kao da sam od stakla, dao znak onima gore i izvukli su nas. Čim sam

stao na noge, dobio sam takvu pljusku da mi je sve sijevnulo pred očima, a onda me isti taj

savio preko koljena i tako namlatio šibom da osam dana nisam mogao sjediti. I sad kad

ugledam šibu, ja se automatski uhvatim za tur, ha...ha...ha... A nisam mogao ni ležati jer su

mi sva leđa bila izgrebana i puna trnja. Ono me tata istukao. On je, znaš, jako dobar čovjek.

Razgovaramo kao da smo ravni po godinama. Kad nešto radi gdje treba malo matematike,

bez mene neće ni početi. Te je noći posijedio...

-Pa dobro, kamo je konop nestao? – snebivao se Ivan.

-Ne znam! - nasmije se dječak. – Pojma nemam! Zato su svi mislili da sam gore

njuškao, smucao se, pa se okliznuo i pao na glogov grm. Netko je vjerojatno gore naišao,

vidio konop, odvezao ga od drenova grma, pokupio i nestao. Naprosto ukrao. Magarac!

Mogao je barem pogledati dolje da vidi zbog čega je svezan. Ali za divno čudo, moje je jaje

ostalo čitavo! To mi je bilo čudnije od svega što se sa mnom toga dana zbivalo. Eno ga i

danas u školi, u biološkom kabinetu. Najveće je u cijeloj zbirci. Od tada više ne skupljam

ptičja jaja. Popunio sam zbirku, upoznao naše ptice, njihov način života i sve o njima što se

moglo saznati promatrajući ih. Pročitao sam i sve knjige o pticama do kojih sam mogao doći,

više nego itko u našem kraju. A sad, vidiš, skupljam jednu vrstu ljekovitog bilja. Nije tako

opasno kao s pticama, a nekako je plemenitije. Ne osjećaš se krivim ako otrgneš jednu

travku. Tamo kad uzmeš jaje, kao da si uzeo jedan život. Ptičji, ali ipak život. Ovako

promatraš trave, gledaš cvijeće, zaneseš se i vidiš da među tim travama sve vrvi od života. I

trave žive. Koliko kukaca, buba, crvića... Sve se to kreće, juri žuri, bori...A kako se tek

ubijaju međusobno! Ne možeš zamisliti kako je taj sitni svijet okrutan... Uh! baš sam se

razbrbljao, kao da sam progutao tranzistor – dječak ustade i lijeno se protegnu. – Znaš,

nemam s kim o tim stvarima razgovarati – nasmiješi se. – Hoćeš li sa mnom u skupljanje

ljekovitog bilja?

20

-Ja pojma nemam o tome – ustade Ivan. – Učio sam nešto, ali znaš koliko se zna kad

se uči samo zbog ocjene, ako te to ne zanima. Mene zanimaju motori...

-Motori?

-Da. Automobili, avioni, rakete i... tako...

-A ne voliš šume, livade i ono u njima?

-Pa... volim, ali ne tako kao ti.

-Šteta! – uzdahne dječak. – Bilo bi jako zanimljivo da imam s kim švrljati...

-Pa možemo! Ja ću ovdje ostati cijelo ljeto. Pustit će mene baka...

-Kad joj ja kažem, pustit će te i preko mora! – isprsi se dječak. – Ja njoj uvijek idem u

trgovinu, donosim sve što joj treba, pa i tvoja pisma. Ja tebe jako dobro poznajem.

-Kako...

-Pa čitam joj pisma! Znaš, ona ne može čitati tvoj «doktorski» rukopis. Presitan je i

nečitak. Znam da ne voliš povijest i likovni, a da si matematičar, fizičar i tehničar za pet. O

sportu da i ne govorim. Tu si naj. Poznam i Mariju iz tvoje klupe. Je li imala popravak iz

matematike?

Ivanu bi neugodno.

-Nemoj se ljutiti – srdačno će dječak. -To nikad nikom nisam kazivao, čak ni

Debelom, a niti hoću. Ja babu Mandu volim kao svoju rođenu. Kod nje sam slobodniji nego

kod svoje kuće. Debeli i ja kod nje najčešće i učimo, naravno, kad njega gazda pusti. Kod

nas ti je u selu običaj, znaš, da se o onome što se u kući događa i priča ne iznosu na javnost.

To bi bila sramota. A baba Manda je meni kao rođena i njezina kuća je kao moja rođena. I

zato se ništa iz kuće ne iznosi po selu. Ovdje ti je narod posprdljiv... Nego... hm... ovaj...

Vidim da znaš moj nadimak i ...

Ivan ga bijelo pogleda.

-Iznenadio si se. Poznajem ja Debelog kao svoj džep. Nemoj me onako zvati, molim

te!

-Neću! – nasmije se Ivan. – Kako si dobio taj... taj privjesak?

-Na ekskurziji, vrag je i ekskurziju. Gledali smo jedan stari vestern. Radilo se o ratu

između indijanskih plemena. U njemu se javljao nekakav nosati Indijanac, poglavica, vrač,

što li je bio... Uglavnom, na plemenskim vijećanjima sjedio je i šutio, uvijek negdje po strani.

A kad bi se javio, svi su ga pažljivo slušali i sve mu odobravali. Zvao se kameno Tele. Kad

21

smo čuli to ime, u kinu je nastao pravi urnebes. Poslije me Milka tako nazvala. Dobila je

svoje, ali što vrijedi. Što sam se više ljutio, bilo je gore. Malo, malo, pa me netko tako zovne.

Ja sav pozelenim. Najradije bih nestao, izgubio se negdje gdje me nitko ne poznaje. Ove ću

se godine riješiti Velike Gradine, a nadam se i Kamenog Teleta. Nećeš me tako zvati, je li da

nećeš? – dječaku se zažariše oči.

-Neću, ne boj se.

-Ni u snu?

-Ni u snu.

-Hvala ti! Ne volim taj nadimak. Da su me nazvali bilo kojim drugim, bilo bi mi

svejedno, ali ovo... ovo... Tele? Kameno Tele? Pa tko je bio toliki idiot da izmisli tako nešto?

Majmun.

Ivan se smijao: - Ako čujem da te netko tako zovne, ja ću ga po njušci.

Neka samo pokuša.

-Važi!

-I te kako. Vježbao sam karate i džudo. Mogu i jačeg od sebe kao ništa.

-Stvarno?

-Da. Samo to se ne smije. Jedino u krajnjoj nuždi, kad ti ništa drugo ne preostaje.

-Kako to? – začudi se Kameno Tele. – Kad bi tebe netko nazvao ovakvim imenom, ti

ga ne bi zviznuo?

-Ne bih. Slegnuo bih ramenima i ne bih s njim razgovarao – reče Ivan, ne baš

uvjerljivo.

-Ja te ne razumijem...

-Pa to ti je jasno. Naprosto ne čuješ, i gotovo.

-Eh, kad bi to tako bilo... – tužno uzdahnu dječak neobičnog nadimka. –Nikad

ti neće pasti na pamet da me tako nazoveš?

-Pa zašto bih nazvao kad je to tebi ružno?

-Znači, da ne čujem! Naprosto, da ne čujem! A ti ćeš ga zviznuti da sve

zvijezde opati. I ja ću ga! Ne, neću. To se protivi mome ponašanju. Ja jednostavno neću čuti.

To ne želim čuti i gotovo. To se ne čuje. Toga nema. Ne čuje se... Moram kući. Opet će

misliti da sam upao u kakvu nevolju. Doviđenja!

-Doviđenja, Joško!

22

Dječak veselo ode poskakujući. Pjevušio je nešto, mahao rukama i mirisao

svoje ljekovito bilje.

-Kameno Tele! – viknu neko iza suhozida pokraj ceste.

On naglo stade. Biljke mu ispadoše iz ruke. Bijesno se okrenu oko sebe, a onda

se trgnu, pokupi svoj stručak bilja, zagleda se u oblake pa odskaka dalje pjevušeći.

Iza suhozida iskoči mali Buco: - Joško, čekaj me! Joškoooo! Neću više, Joškooooo!.

dat ću ti kuglica, čekaj me! Joškooooo! Mamaaaa, on bježi, mamaaaa! Baš ću te kazati

mami! Mamaaaa, mamaaaa!

Joško je poskakivao po prašini, gledao u oblake, pjevušio, mirisao svoje bilje i

odskakao kući. Tamo je biljke rasporedio po vrstama, složio ih u herbarij, ispisao nazive i

ostavio da se prešaju.

Mali Buco, uplakan, trčao je cestom, posrtao, dozivao Joška držeći ruku u onom svom

jedinom džepu i čvrsto stiskao dragocjene kuglice.

*

Baka je dotrčala za Rumenkom. Krava se od silne vrućine zaobadala i dotutnjila kući

uzvinuta repa. Kad je baka usopljena i bez marame na glavi stigla, Rumenka je već bila

svezana.

-Bojala sam se da će u kvarove! – hvatala je baka dah. –Letila sam ki luda. Dobro da

si je sveza'

-Gdje si čuvala, bako? je li bila mirna?

-Oko zidova... oko ceste... tamo đe ima najviše trave. Nekad je ne bi svi vrazi stigli,

Bože mi prosti, prokletinja. A što se ti raspituješ? Bi li je ti čuva'?

-Zašto ne!

-Ti bi s Joškom, znam ja. Doista je već bio tu. Moja Rumenka nije naučila s drugim

govedima. Gore u brdima nema najbolje paše, jedino u uvali, u branjevini, ali tame se ne

smi'. Rumenka je debela i silna. Nadbode svaku kravu. Moglo bi se desit' zlo.

-Pazit ću da se ne bode.

-Dobro, dobro, imat ćeš ti još vremena, naletat' ćeš se za njom. A 'esi li mi gladan,

jedinko? Danas ću speć' kokicu. I juvicu ću skuvat' i salatu napravit'. Svega će bit' za mog

junaka. Zlato bakino...

23

Ivan se pomalo privikavao na njezin način razgovora. Ona, čini se, bez tepanja nije

mogla ni prozboriti kad se radilo o Ivanu.

.

II.

OTKRIĆE U ŠUMI

Ivan i Joško, kao da se poznaju tko zna od kada, sjedili su pod bagremom prepirući se

jesu li svrake štetne ili korisne ptice, a svraka je iznad njih marljivo ulijetala u gnijezdo i

izlijetala u potragu za novom hranom. Svaki put bi srdito zakriještala kad bi čula Ivanov glas.

24

Prepirku prekinu Debeli pojavivši se sa sjekirom na ramenu i smotanim užetom u

rukama:

Joško, hoćeš sa mnom u šumu?

Joško pogleda Ivana: - Pitaj babu Mandu da te pusti pa ćemo sva trojica. Danas nije

moj red kravama. Mogu ostati gore cijeli dan.

Ivan odjuri u kuću.

Baka se nije protivila, nego ih je još natjerala da ponesu kruha, slanine, pršuta, luka i

uštipaka, stavila to u torbu i objesila Debelom oko vrata:

-Djeco moja, čuvajte se zmija. Joško, golubiću, uzmi i ti sikiru pa mu pomozi. Bit ćete

prvo gotovi. Čuvajte se, za dragoga Boga, da se koji ne posiče. Ivane, sunce bakino, nemojte

se dugo zadržavat'.

Dječaci, nasmijani i veseli, odoše i ne slušajući njezine savjete.

-Sjeći ću suhe ogranke – otpljunu Debeli – pa ćemo ih privući uz cestu da poslije

mogu lakše natovariti kola. Ivane, ponesi i ti nešto da ne mašeš praznim rukama.

Ivan uze uže i učini mu se da je s ovim dječacima u prijateljstvu još od prvog razreda.

-Trojica smo. Bit će začas gotovo – pljuckao je Joško vukući noge po prašini. –A

možda nađem i petrušin.

-Što? – Ivan ga radoznalo pogleda.

-Jes li to ludi Petrušina što nosi tri kape? – izbeči se Debeli. – Što bi on tražio u šumi

kad sve živo zna da je plašljiv kao zec.

-Ma ne! – nasmije se Joško. – Divlji ak ili planinski petrušin raste...

-A, to je ljekovita biljka! – Ivan se počeša iza vrata. –Opiši mi je pa ću ti pomoći. Ima

li toga bilja puno?

-Još mi nedostaje samo divlji ak. Bere se upravo u ovo vrijeme. Nisam baš siguran

kako izgleda. Možda sam ga već i vidio. Crtež u knjizi je slab, a naziv ispod njega latinski pa

ću morati bolje pogledati crtež i sam nacrtati. Da mi je samo znati kako ga naš narod ovdje

zove... Ako ga dobro nacrtam i pokažem ženama u selu morat će ga prepoznati. Al' će mi se

smijati ako ga ima posvuda okolo, a ja ga uzalud tražim. S njim bi mi herbarij bio gotov, a

onda...

-Slušaj ti, Joško, - opomenu ga Debeli. –Budeš li ti tražio svoje petrušine, repušine i

što ti ja znam, nikad to granje nećemo izvući na cestu.

25

-Što se odmah pjeniš čim ja spomenem bilje! Nasjeći ću i navući više od tebe!

-Ne svađajte se, to nije lijepo – uzbuni se Ivan.

-Tko se svađa? – Joško se nasmije. –Tako mi uvijek razgovaramo jer je Debeli

tvrdoglav kao mazga.

-Reci mi dok ti ne rečem – pecnu ga Debeli. –Još ćeš se i ti s nama prepirati pa

će narod pomisliti da se tučemo.

Zašli su u šumu brbljajući. Našli su pogodnu uvalu gdje je nekad gorjela šuma i

zaključiše da se tu može sjeći, da bi ih i lugar Petar tu doveo.

-Bit ćemo u času gotovi – Debeli je mjerkao poveliku suhu bukvu. –Uz takvu

radnu snagu mogao bih zaraditi pravo bogatstvo. Koja snaga, kojih li mi pomoćnika...

Verali su se po drveću, sjekli, rušili, okresivali sa stabala suhe ogranke i vukli

prema cesti. Ivana je oblio stostruki znoj, ali se nije žalio; nije htio zaostati za njima. Vukao

je kao pomahnitao kao da se natječe u nekoj teškoj sportskoj disciplini za svoju školu od koje

zavisi konačni uspjeh. Po tri debele grane vezivao je užetom i vukao prema cesti. Debeli je

sjekao poput iskusnog drvosječe. Ogranci su samo padali sa stabala. Joško je i sjekao i

vukao. Pomagao je obojici.

Granje je zapinjalo za kamenje, grmlje, panjeve; ispadalo, greblo... Oni su kao mravi

uporno i tvrdoglavo trčkarali. Izvlačili su na cestu, prekoravali jedan drugoga i objašnjavali

kako se na najlakši način može dovući najviše grana. Dizali su silnu dreku. Hrpa granja je

rasla, rasla i – narasla. Ne za jedan, nego za dva voza. Složili su ga uz cestu, odahnuli, pa se

izvalili kamo je koji stigao. Dahtali su, opipavali ogrebotine i čvoruge, tjerali muhe i obade i

brisali znoj. Nad šumom je treperio vruć zrak.

Prvi se javio Debeli dižući se kao prebijen:

-Dosta smo navukli. Bit će voz i za babu Mandu.

-A hoće li tvoj gazda dati mojoj baki?

-Tko će ga pitati! Kad on ode na sajam, ja ću na brzinu prirediti kola i gotovo. S vama

bih natovario i deset vozova. Ivane, dobar si radnik, svaka čast. O Jošku da i ne govorim.

On izvuče iz džepa šibice i zgužvanu cigaretu, pripali je pa stade uvlačiti dimove bez

zagrcavanja i kašljanja.

Ivan osjeti miris duhana, pogleda Debelog, ali ne reče ništa. Joško ugleda Ivanovo

začuđeno lice i namignu. Svi njegovi raniji pokušaji da odvrati Debelog od te opasne navike,

26

propali su. Debeli je pušio iz prkosa prema gazdi. Potajno mu je uzimao cigarete. Joško se

ipak zarekao da će ga odučiti i dokazati kako time nanosi štetu sebi a, ne gazdi.

-Hej, momci, lijenčine, dižite se! – dreknu Debeli kad je popušio. – Ustajte! Ogladnio

sam kao vuk. Sve živo ću pojesti. Smazat ću i babinu torbu. Gle kako se nadula!

Oni nevoljko ustadoše.

-Znate što? – Debeli će. –Idemo u Jurišinu kolibu. Tamo ima ognjište. Ručat ćemo

kao ljudi, a ne ovako... skitnički. Peći ćemo slaninu na ražnju. Imam i šibice. I cigarete! Pa

da, mamine curice ne puše, to je muška razonoda – lukavo zaškilji na njih pa se krupnim

koracima uputi prema kolibi.

Njih dvojica se namrštiše na ono «mamine curice», pokupiše sjekire i uže te se

odvukoše za njim. Debeli je čvrsto stiskao torbu i kriomice štipkao kruh.

Negdje duboko u šumi zagrakta gavran. Ivana nešto zazebe oko srca.

Koliba je stajala poprilično udaljena od njihova naslaganog granja. Ivana je više vukla

radoznalost nego slanina. Slaninu nije volio ni pečenu ni nepečenu, osobito ne onu debelu,

masnu, s bakina tavana.

-Eno je! – Joško je prvi ugledao kolibu.

-Tko bi rekao da ovdje ima tako nešto! – začudi se Ivan. Krov je bolji nego na bakinoj

kući.

Debeli ih sačeka i nastaviše sporije: - Stari je Juriša ovdje čuvao krave, je l' tako,

Joško? Ujutro bi ih izgonjao i lutao za njima po šumi. Uvečer su se same vraćale. Nikad se

nije dogodilo da se koja nije vratila. Jutrom bi dolazili njegovi unuci po mlijeko, donosili mu

hranu i cigarete. Živio je sam poput pustinjaka. Čuo sam da je dugo lutao po svijetu, obišao

pola zemaljske kugle i iznenada se vratio. Malo je s kim razgovarao. Najviše je volio biti

sam. Baba Manda kaže da je u mladosti bio veliki veseljak.

-Kako ga nije bilo strah u ovoj šumi, sam... – začudi se Ivan.

-Alaj ti ne poznaješ naše ljude – kvrcnu ga Debeli. – Oni se rađaju s puškom. Mi smo

ratnički narod. A stari je Juriša lovio lavove po Južnoj Americi. To smo...

-Nema lavova u Južnoj Americi, Debeli, ne lupaj – naruga se Joško. –Stari je stvarno

bio čudan. Pokušavao sam ga nešto pitati o Latinskoj Americi jer smo o tim zemljama učili,

ali me potjerao. Kažu da je sudjelovao u rušenju vlade u nekoj južnoameričkoj državi i da je

jedva izvukao živu glavu. Strašno se bojao stranaca.

27

-A gdje je sad stari?

-Umro je lani – upade Debeli još uvijek štipkajući kruh. – našli su ga kako sjedi s

lovačkom puškom preko koljena. Sjedio je pred kolibom oslonjen leđima o zid. Od tada više

nitko ovdje ne čuva blago jer se namnožilo mnogo vukova.

-E, Debeli, Debeli, pretjeruješ li ga, pretjeruješ! – nasmije se Joško. – Ja sam ovdje

bio stotinu puta, ali vuka nisam ni nazreo. Samo sam nekoliko puta vidio srnu i jednom

vepra.

Čim stigoše pred kolibu, Ivan gurnu vrata. Otvoriše se bez škripe.

-Gle, krevet! – zinu. –Pravi pravcati krevet! Pun je slame. I nekakvih krpa na njemu

ima. pa gdje su tu ležale krave?

-Vidiš li pregradu? – gurnu ga Debeli. Nisu valjda spavale s njim u krevetu.

-Ovi su panjevi služili umjesto stolica – pokaza Joško nekoliko ravno odrezanih

panjeva porazmještenih oko grubo tesanog bukovog stola. pa sjede za stol. – Na tavanu je

sušio meso divljači. Vidiš, kroz ovaj otvor nad ognjištem izlazi dim. Tuda se ide na tavan.

Ognjište se nalazilo u samom kutu, desno od vrata.

Dok se Ivan čudio i razgledavao kolibu, Debeli je sjeo na jedan panj i izvadio slaninu.

Odrezao je tri pozamašna režnja, svakom po jedan. Svoj je strpao u usta.

Pred kolibom zakriješti neka ptica. Joško se diže pogleda kroz vrata i brzo ih zatvori,

preplašivši se: - Pst, momci! Dolaze neki ljudi!

Debelom slanina zastade u grlu. Izbeči oči pa zajedno s Ivanom jurnu prema vratima.

Kroz pukotinu stvarno ugledaše dva čovjeka. Išli su prema kolibi. Jedan je bio krupan,

plećat, trom, a drugi sitan, žgoljav, hramao je na desnu nogu. Hromi se oprezno okretao.

Pokazivao je u pravcu naslaganog granja, pa prema kolibi.

-Brzo na tavan! – šapnu Joško. – Brzo, i bez šumova! Gurni me, Ivane! – poskoči i

uhvati se za rub otvora nad ognjištem. Ivan ga pogurnu odozdo. On le na trbuh ispruživši

ruke odozgo: - Daj torbu, Debeli! Brzo!

Debeli na brzinu ugura izrezanu slaninu u torbu, svoj komad izvadi iz usta pa i njega

gurnu i hitnu torbu gore. Jedan komad slanine ispade iz torbe i otkotrlja se negdje prema

sredini tavana. Skoči i Ivan. Debeli ga gurnu pa se i sam zaskoči k njima. Jedva se uzvera, ali

se lupi dlanom po čelu pa skoči natrag.: - Drži ovo, Ivane! – pruži mu obje sjekire i uže, pa se

28

opet zaskoči i uzvera, stenjući. Oni ga pograbiše za ramena i gurnuše iza sebe. U kolibi ne

ostade nikakav trag osim otiska stopala u pepelu na ognjištu gdje je neoprezno stao Debeli.

-Što sad? – šapnu Ivan.

-Sklonimo se gdje je najtamnije! – zaustavljajući disanje prošapta Joško. – Ovdje

iznad vrata! – pograbi torbu, sjekire i uže i stisnu se u najtamniji kut.

Debeli i Ivan stisnuše se uz njega. Svjetlost nije dopirala do njih, ali je bilo užasno

vruće. Slamnati krov pucketao je od žege. Ivan osjeti kako Debelom srce lupa kao ludo,

samo što ne iskoči. Joško je čučao mirno kao da je od kamena. Oči su mu nemirno

svjetlucale. Niz Ivana se slijevao znoj. Počeše mu se znojiti i dlanovi.

Joško se iznenada pljesnu dlanom po čelu.

-Što radiš, Ka... Joško! – siknu Debeli.

-Muhe, komarci, što li? Idu mi u oči!

Umiriše se sva trojica prestavši i disati. Debelom se činilo da mu se srce čuje na

kilometar. Stiskao je zube od bijesa. Začu se tiho grickanje.

Vrata lupnuše. Debelom srce zatutnja.

-Vidif da nema nikoga! – zabrunda dubok, fufljav glas.

-Vidio si ono granje? Netko mora biti u blizini! – tanak, piskav glas nervozno se rasu

duž tavana.

Vrata opet lupnuše.

-Fto zatvaraf? Hoćemo li fe pogufiti u ovoj rupi! – srdito zabubnja duboki glas, a

krevet zaškripa.

-Pazi, može biti zmija!

-Fto fe bojif? Alaj fi mi ti neki... A fa mnom hoćef praviti poflove.

-Ako te ujede, propade sve.

-Ne boj fe ti, drufkane, na me nifta ne fmije...

-Čuješ li, nešto šuška gore! Isukrsta ti, možda nas netko sluša? – piskutavi povisi glas.

Nastade nesnošljiva tišina.

-Pa to je mif! Mifa fe bojif, ha...ha...ha...

-Nikad nije na odmet biti oprezan! – srdito zpiska piskutavi. – Slušaj me sad,

zvrndove! – nastavi. –On će danas ovuda proći kolima. Prodao je trideset ovaca, dvije krave,

tele i jednog konja. To je velika lova, razumiješ li. Vidio sam kad ju je strpao u njedra.

29

-Hoće li tko biti f njim?

-Neće. Sam se vraća. Sve sam ispitao. Sam je s kolima i jednim konjem. To je stara

posuđena kljusina. Ako dođe do čega, neće ti moći pobjeći kolima.

-Jefi li figuran da je lova u njega?

-Kad ti kažem! Pratio sam ga. Išao je u banku da bi zavarao svoje seljake. Vidio sam

kako je lovu strpao u kesu i objesio ispod vrata, pod košulju.

-Je li to velik, miflim, jak tip?

-Malen i smotan. Dijete bi ga oborilo.

-Onda mi ne treba piftolj. Fakom u glavu i gotovo.

-Budalo! Seljak pamti sve.

-Pa fto onda! Mofe mi ftaviti foli na rep.

-Nož! Nož, burazeru.

-Kako ti velif. Ali onda meni...

-Pola-pola, kao i sve do sada, budalo. Opameti se.

-Za ovo fe ide na robiju. Ja tamo vife neću. Ti ćef svoj dio dobiti. Famo ovaj put ja

dijelim. Jafno?

-Dobro, dobro, neka ti bude. Pazi, prvi si počeo brljati. Da danas nisam zaradio...

-A gdje fi, boga ti, zaradio?

-Na sajmu. Nešto na karte, nešto na «miška». I njemu sam digao stotku. Polakomio se

stari. A škrt je. Nisam ga mogao dalje navući.

-Onda te on ne fmije vidjeti. E da fam znao...

-Budalo, tko bi te ovamo doveo! Otkud bi ti tako blesav znao ispipati tko nosi lovu? I

ovu kolibu dobro upamti. Imam nekih planova s njom.

-Opet nefto planiraf?

-Špilja je pretijesna, i sumnjiva. Ja sada idem. Čekaj ovdje dok ne prođe autobus sa

seljacima sa sajma, a onda ga sačekaj kod onog granja. Nemoj slučajno da mi slažeš za

lovu... Kao muhu ću te. Idem...

-Ftani, boga ti! Gdje ćemo fe faftati?

-U špilji, za tri dana. I ne motaj se onuda previše. Mogla bi dječurlija ili čobani

nanjušiti. Kad već budeš unutra, raskrči robu i napravi mjesta. Imam plan za novu akciju. Bit

30

će to zadnja u ovom kraju. Pogledaj još jednom da li ona rupa vodi u kakvu drugu špilju. Čuo

sam da u nekoj uvali u blizini ima nekakva Cukina špilja, Ledenjača, kako li. Idem...

-Ftani, ftani! Fto to novo fpremaf?

-Žurim. večeras ću proći da vidim jesi li dobro zatvorio ulaz. Znaš da si prošli put

skoro zabrljao stvar. A slažeš li mi za lovu...

-E, jefi mi ti...

Vrata lupnuše. U kolibi zavlada tišina. Nakon nekoliko trenutaka začu se škripanje

kreveta i klokotanje tekućine. Fufljavi je valjda nešto jeo i pio vodu ili rakiju. Stenjao je i

podrigivao.

Njih trojica čučali su skamenjeni. Debeli se držao za trbuh pokušavajući spriječiti

zavijanje želuca. Želudac mu je zavijao poput gladnog vuka. Joško ga gurnu laktom u rebra.

On jače stegnu trbuh. Ivanu je košulja bila sva u vodi.

Čekali su čitavu vječnost. Dolje nešto udari u zid i rasprsnu se. Fufljavi zijevnu

glasno, bubnu vratima i u kolibi nastade muk. Začuše kako struže cipelama po kamenju

udaljavajući se. Odahnuše.

-Što sad? – šapnu Ivan.

-Prvo i prije svega, ja ću umrijeti od gladi. Već sam umro. Nema me. Ovo ne govorim

ja nego moj duh – stade se Debeli pipati da se uvjeri je li zaista živ.

Joško je šutio. Čulo se njegovo ubrzano disanje. Svjetlucao je očima i lupkao vršcima

prstiju po gruboj tavanskoj dasci.

-Ja idem dolje. ovu vrućinu više ne mogu izdržati – Ivan dobaulja do otvora i spusti se

na ognjište.

I njih dvojica se spustiše. Debeli je grlio torbu s hranom kao neprocjenjivo blago.

Joško se stade šetkati između panjeva i povremeno zirkati kroz vrata ne obazirući se na

krhotine razbijene boce.

-Autobus svaki čas mora proći. Stari će odmah za njim. Ako ga na neki način ne

upozorimo, gotov je. Piskavi je kukavica. On ga neće smjeti napasti, iako je lakom na novac.

Bojat će se pucati zbog čobana ili drvara. A fufljavi... taj je zločinac. Ubojica. Moramo

staroga upozoriti, inače...

-Hajde, Joško, navali na jelo! Ne mozgaj! Smislit ćemo nešto uz jelo – žvakao je

Debeli s nekim blaženim mirom, kao da malo prije nije proživio one strašne trenutke.

31

Joško odmahnu rukom. Ivan se hladio košuljom. Htjede izaći van, ali na vratima

kriknu:

-Evo ga nazad!

Debelom ispade zalogaj iz usta. Baciše se sva trojica iza praga, cvokoćući.

Fufljavi je pognuto teturao prema kolibi i srdito mahao rukama. Htjedoše jurnuti na

tavan, kad se on sagnu, dohvati nešto sa zemlje, kratko zamahnu i okrenu se natrag prema

cesti.

-Nož! – prigušeno kriknu Ivan.

-Ne viči, za sve živo! Može nas čuti! – Debeli mu dlanom zatvori usta.

Fufljavi se okrenu prema koliba. Njih trojica zamriješe. Debelom zubi jače

zacvokotaše, no pijanac odmahnu rukom pa se odnjiha prema cesti. Kolibu obasja neka

čudna svjetlost, ili se to Ivanu samo pričinilo.

Debeli odmah navali na hranu. Kad se dobro najeo, pogladio se po trbuhu i izvalio na

krevet, štucajući i stenjući: - Sad se može razmišljati.

Ivan i Joško su šutjeli i buljili kroz vrata. Grozničavo su raznišljali. U šumi opet

zagrakta gavran.

-Vode! – zavapi odjednom Debeli. – Vode! Gorim! Plamtim! Topim se od žeđi!

Vodeee!

Njih dvojica ne obratiše pozornost na zapomaganje. Njegovi vapaji ganuli bi i kamen,

ali pomoći nije bilo. Vode ovdje nema.

-Vodeeeee!

-Čuj, Joško, poznaješ li ti tog seljaka, ovaj, čovjeka? Tog s novcem? Je li jako bogat?

-Vraga je bogat. Sirotinja kao i svi mi ovdje. To što je prodao, bilo mu je sve osim,

naravno, čopora djece kao i u mog staroga. A žena mu je umrla lani. Spasila se, patnica, kako

je rekla baba Manda. Zato je i prodao sve pa seli u Slavoniju. Pogodio je nekakvo imanje, a

ima tamo i brata. Brat mu je dobro stojeći, i bez djece je.

-Tako...

-Ima najbolji bunar u Gradini. U njemu je i usred ljeta voda hladna kao led – prostenja

Debeli s kreveta.

U daljini se začu autobus. Nagrnuše na vrata. Ugledaše oblak prašine iz koje na

trenutak bljesnuše prozori. Jurio je cestom poput nemani. Ovuda je i Ivan prošao kad je

32

putovao k baki. Iz autobusa je odjekivala pijana pjesma. Sličila je na dernjavu pasa i mačaka

u noćima veljače. Autobus s dernjavom nestade isto tako brzo kao što se i pojavio. Samo je

oblak prašine pokazivao kuda je vijugala cesta.

-Alaj su se napili na sajmu! – uzdahne Debeli.

-Što sad? – upita Ivan.

-Idemo pred staroga. Drugo nam ne preostaje – odluči Joško.

-Baš sam to i mislio predložiti, ali me smotala žeđ - izvali Debeli pa se pope na tavan.

Gore pokupi zaboravljene sjekire i uže. Jednu sjekiru uze Joško, a drugu Ivan. Debeli u torbi

pronađe luk te ga stade glasno hrskati, suzeći i proklinjući. Uže je, onako smotano, objesio

oko vrata. I torbu također.

Potrčaše prema cesti pazeći da daleko zaobiđu naslagano granje. Nisu ništa govorili.

Čak ni Debeli.

Izbili su na cestu daleko od mjesta gdje je čekao fufljavi. Sakrili su se u grmlje odakle

su imali dobar pregled. Ni ptica ne bi mogla proletjeti da je ne opaze.

-Joško, znaš li ti za tu špilju? – tiho se oglasi Ivan. Čekanje ga već počelo nervirati.

-Ima jedna gore iza Gradine. Ima ih više, ali to nije ona koju su spominjali.

-Gore iza Gradine može se samo pješice, i to teško – štucnu debeli. – U jednoj je

pravo pravcato jezero...

-Spominjao je uvalu! – živnu Joško. Stvarno, gore u borićima, u branjevini kamo ne

smijemo goniti blago, ima jedna špilja, ali joj je ulaz zatrpan.. To je Cukina špilja...

-A piskavi je spominjao i nekakvu rupu! – sjeti se Ivan.

-Rupa u njihovoj špilji. Možda ta rupa vodi u neku drugu špilju, ali koju? Pričali su

stari ljudi o Ledenjači, o rupi ispod jedne stijene. Govorilo se da iz nje struji hladan zrak.

Debeli i ja poznajemo uvalu kao svoje dvorište, ali nikada nismo naišli na Ledenjaču. Možda

je izmišljena.

-Joško, da ta njihova špilja nije u Golubnjači? – opet štucnu Debeli. – Tamo se može

autom...

-Ne, ne! Golubnjača je bezdan. Tu ponire voda što ujesen izbija iz našeg polja. Prolazi

negdje ispod Golog brda i izbija u Golubnjači, ponire u njoj...

-A možda je špilja u blizini Golubnjače? – bojažljivo upade Debeli, bojeći se da mu

Joško ne prigovori da valja gluposti. – Voda napravila...

33

-Da otkopamo taj zatrpani ulaz? – Ivan mu ne dade da dovrši. – Možda iz te vaše

zatrpane špilje ima kakav prolaz?

-Ne budali, Ivane – okomi se Debeli. – Od Golubnjače do naše uvale ima oko pola

kilometra.

-Što je to za špilju, sitnica! – ne dade se smesti Ivan. –Ili da je naći tu Ledenjaču...

-Dobra ideja! Sutra idemo otkopavati ulaz u Cukinu špilju – zagrija se Joško. – Možda

stvarno ispod uvale postoji velika špilja.

-Ostavimo sad špilje i bezdane s vodom i bez vode! – Debelom se već pleo jezik. –

Moramo staroga spasiti. Budala stara. Nositi toliki novac.

-Stvarno mi je čudno kako se usudi nositi toliko novac kroz ovu šumu – Ivan se složi s

Debelim

-E, jadni Ilija, što ti se moglo desiti da nije bilo slanine – uzdahnu Debeli. Što bi, za

sve živo, onolika dječica bez igdje ikoga? – raznježi se pa opet štucnu. – A kako ćemo mu, za

sve živo, dokazati što ga čeka? Neće nam vjerovati!

Debeli je još malo prebirao suhim usnama i zašutio. I njih dvojica su šutjela. Sjene

grmlja i stabala nikako se nisu htjele produžavati, a staroga nema pa nema. Po Joškovoj

računici već je davno morao proći. Ljudi iz Gradine nikad se tako dugo ne zadržavaju na

sajmu. Počeše se bojati da ga nije negdje presreo piskavi.

Napokon se iz daljine začuo štropot zaprežnih kola. Pojurili su prema štropotu.

-Za sve živo, to nije on! – zaprepasti se Debeli ugledavši kola s jednim konjem. –Gle

kakav vranac pod kolima! To nije njegov konj!

Ipak je bio Ilija. Njihao se u kolima i veselo pjevao.

-Ej, koga ja to vidim! Ili me oči varaju? Što vi u ovo doba radite u šumi? Čiji vam je

to mali? – pokaza bičem na Ivana. – Upadajte, djeco, da vas stari majstor poveze!

Oni stadoše pred konja. Joško skoči u kola i dršćući uhvati čovjeka za lakat: -Tiše,

striče Ilija, zlo je!

- Ha...ha...ha... kakvo zlo danas! Sve sam prodao, sve. I konja i kola, i sve...

-A čiji vam je ovo? – upita Debeli.

-Pobratim posudio. Da se provozam k'o čo'jek, veli. Bolji je bio sto puta moj Riđan od

ove krepaline. Stani, crni vraže! – trznu on uzdama da smiri bijesnog vranca. Vranac je

frktao i kopao prednjom nogom.

34

Mrak se već spustio na šumu.

-Zašto niste išli autobusom kao i drugi ljudi kad ste sve prodali? – odjednom se naljuti

Joško.

-A bi li mi ti, pametnjakoviću, sutra odveza' kubik dasaka u Smiljan? Proda' sam ono

nešto dasaka kod kuće pa i' moram sutra odvest'. Đe li ću nać' još 'ednu ragu? Svi rade. Bi li

mi tvoj ćaća...

-Striče Ilija, spremaju se da vas ubiju! – prekinu ga Joško.

Starac se zaprepasti i čvrsto stegnu uzde. – Što ti lupaš, mali? – pa se sumnjičavo

zagleda u sjekiru u njegovim rukama. Ivanova sjekira hladno je bljesnula. Debeli je smeteno

stajao s užetom i torbom oko vrata.

-Ne mi! – kriknu Joško kad shvati što starac pomišlja. – Što vam pada na pamet!

Prisluškivali smo dvojicu razbojnika pa smo doletjeli da vam kažemo...

-Slušajte vi, balavadijo! Niste li mogli nać' koga mlađega?

-Neki čovjek vas čeka kod Holjevčeva bunara! – zgrabi ga Joško za rame.

-Čeka vas s nožem, čujete li!

-S njim je bio jedan šepavi što igra «miška». Nije li vam danas odnio neke novce? –

poče se nervirati Ivan.

-Tiše, ne deri se! – siknu Joško. – Ako nas čuje, gotovo je!

-Djeco, što je vama? – sad već trijezan starac se zabrinu. –Nikakvi' novaca ja nemam.

Sve sam da' na banku. Eto, nešto sitnog bi se našlo što mi je ostalo od kupovine ...

-A što to imate u kesi oko vrata? – podrugljivo ga prekinu Debeli.

Čovjek se uhvati za srce i potpuno se otrijezni.

-Kad ste već išli u banku, mogli ste novac tamo i ostaviti – naruga se Ivan.

-A ne kao stara baba tutoljiti u njedra – doda Joško.

-I nositi kroz šumu – mahnu Debeli. – I to po noći.

-Ma slušajte vi, balonje... – ustade starac sa sjedala i htjede zamahnuti bičem.

Joško ga gurnu i on pade natrag na sjedalo:

-Evo vam sjekire, i bježite! – ugura mu sjekiru u ruke. – Brže!

-Ali, djeco...

-Bježite! Poslije ćemo vam sve reći.

Čovjek zbunjen, sa sjekirom u ruci, iskoči iz kola.

35

-Brže! Što dalje od kola! Vi znate prečace. Čekajte nas kod babe Mande!

-Ma...

-Bježite! Može biti kasno! Možda nas je već čuo!

Ivan i Debeli uhvatiše ga ispod pazuha i gurnuše ga s ceste. On potrča i nestade u

mraku.

-A sad, momci, stegnimo zube i – naprijed! – šapnu Joško, zavali se u sjedalo i

zategnu uzde. Ivan skoči do njega stišćući sjekiru objema rukama. Debeli se pope otraga i

odmah poče prevrtati ispod pokrivača:

-Dečki, evo brašna i nekakvih paketa. Stari vuče kući kao štakor. Sve je živo

pokupovao po Gospiću. Našao sam! Hej, našao sam! Za sve živo, već sam bio umro! Tu je!

-Što si našao? – Ivan se okrene. Joško potjera nervoznog vranca

-Vode! Puna boca vode! – Debeli je grlio bocu, pa je podigao uvis, poljubio, otvorio i

halapljivo stao piti. Već je skoro izgubio dah, kad je odjednom osjetio da to nije voda. No

bilo je već kasno. Srdito frknu, pljunu, zakoluta očima i žestoko hitnu bocu na cestu. Staklo

se rasprsnu, a vranac bijesno njisnu srnuvši u divlji galop. Joško se upe iz petnih žila da smiri

konja.

-Što radiš, budalo! – vrisnu na Debelog ne osvrćući se. Ivan se uhvati za prednji

stupac nastojeći se održati na kolima koja su strahovito poskakivala po neravnoj cesti.

-Kakva voda, uf! – dreknu Debeli uhvativši se za zadnji stupac.

Vranac tek što se bio smirio, opet njisnu i dade se u galop. Ivan i Joško se zgledaše pa

se čvršće uhvatiše za kola. Ivan htjede uhvatiti uzde, ali ih Joško još jače stegne škripeći

zubima.

Debeli se najednom umirio. Osjetio je kako mu uši gore, no nije imao kad misliti o toj

nagloj promjeni. Morao se držati da ne ispadne.

Joško je teškom mukom držao na uzdama podivljalog konja koji se propinjao na

stražnje noge pokušavajući se oteti. Uspio je nekako smiriti isprepadanu životinju tepajući joj

i polako popuštajući uzde. Kola usporiše.

Činilo im se da ih noć pritiska kao da je legla na njih, crna, golema, i ne da im disati.

Monotono kloparanje kotača odjekivalo je uvalama, a jeka se vraćala jasno i zvonko poput

dalekog prijatelja što ulijeva sigurnost svojim javljanjem.

36

Ugledaše naslagano granje. Konj frknu i sunu ustranu. Hrpa je izgledala poput goleme

storuke nemani. Dječaci ustostručiše pažnju. Nema nikoga. Ivan stegnu držalo sjekire da ga

zabolješe prsti. Konj nastavi poigravati i plašljivo strići ušima kao da prelazi preko drvenog

rasklimanog mosta nad zapjenjenom rijekom.

Iza grma iskoči crna prilika raširenih ruku. Konj frknu i prope se. Debeli je otraga

počeo štucati i glasno prijetiti lugaru što ga je zapisao kad mu je uhvatio krave u zabranu.

-Eeeeeeeee! Ftanite, dobri ljudi!

Kola stadoše. Crna prilika priđe Jošku i razočarano mahnu glavom:

-Jefte li vi bili u Gofpiću?

-Da... Ovaj... ne! Bili smo u mlinu. Tu, u... u... – zamuca Joško.

-Hm... hm... Jefte li vidjeli moga prijatelja f kolima?

-Čuli smo nekakva kola... – zabrza Ivan. – Čula su se iza nas...

-A fto fte ftajali tako dugo tamo...

-Hej, ti!… hik!... Što smetaš ljudima? – prope se Debeli, zamlatara rukama i pade. –

Što radiš po noći... hik!... u šumi? Sad ću te...

Čovjek skoči k njemu, uhvati ga za torbu što mu je još uvijek visjela oko vrata i

privuče ga k sebi. Debeli izbulji oči u njega tresući se od bijesa. Ovaj ga gurnu, podignu

pokrivač, rukama napipa pakete pa sijevnu na dječake:

-U mlinu fte bili, a? Meni fte miflili lagati, je li ?

Debeli opet ustade, skinu uže s vrata, zamahnu njime pa se svali natrag u kola: -Ostavi

moje... hik!... brašno. Nema tu rakije! Sve sam popio, ha...ha...ha... Hik!

Čovjek skoči naprijed i unese se Jošku u lice:

-Nifte bili u mlinu! Varaf! Čija fu ovo kola?

-Ovoga otraga – pokaza Ivan rukom.

-Tebe ne pitam! Ti futi!

-Što hoćete, vi... – Ivan podiže sjekiru.

Čovjeku bljesnuše zubi u mraku.

-Hej ti, medvjede! – zamahnu Debeli užetom i – ispade iz kola.

Razbojnik ga dignu poput perca i baci natrag među pakete. Debeli se strese i ponovo

zamahnu. Čovjek ga ćušnu. On se izvrnu na leđa, pa iskolači oči, no ovaj na njega više nije

obraćao pozornost nego stade prevrtati po paketima.

37

-Ivane,… hik!... Daj mi sjekiru! – zapjeni se Debeli. – Ti ćeš mene, je li...hik!... Vole!

– opet zamahnu užetom.

Čovjek ga ponovo pljusnu. Debeli pobjesni, i nabaci mu smotano uže preko glave: -

Hajdeeeee, vranac! – dreknu.

Konj se trznu, njisnu, pa jurnu. Jurnu ludo. Debeli grčevito povuče uže. Razbojnik

zinu, zakrklja i izvrnu se na leđa. Kola ga stadoše odbacivati po cesti. Debeli svoj kraj užeta

spretno omota oko zadnjeg stupca. Ukopa se nogama u pod kola i zateže uže što je jače

mogao. Čovjek očajnički zamahne nožem iznad glave i prereza uže. Ostade u prašini,

nepomičan.

Kola nestadoše, stopiše se s tamom.

-Koftat će vaf ovo, divljaci! – urliknu glas s ceste. – Ja ću vaf...

Debeli je još uvijek držao svoj kraj užeta derući se: -Ti mene... hik!... mene udariti!

Misliš li... hik! da se ja... da se mi... hik! bojimo! Kad te Ivan svojim čudom... ovaj, džudom,

… hik!... oplete, razletjet ćeš se... Vidjet ćeš... ćeš... sve živo! Sažuljat ćeš, hik!... svoje

pokvarene kosti!

Sjedili su zgrčeni na jurećim kolima.

-Vintaj, Ivane, evo nizbrdice! – kriknu Joško

-Što?

-Vintaj, koči! Uf! – nemajući mu kad objasniti što to znači vintaj, Joško se nekako

sagnu preko njega i strelovito zavrti vintu. Zadnji kotači zastrugaše. Kola naglo usporiše, a

stražnji kraj se zanese. Debeli poleti naprijed, pa se izvrnu na leđa. Njegov kraj užeta ostade

na stupcu. On razočarano zinu:

-Nema ga! Pobjegao! Hej, momci... hik! Ispario je!

Ivan je sad shvatio što znači vintati pa je naglo otkočioda stražnji kotači ne stružu

cestom. Kola poletješe brže, pa još brže. Letjela su niz okuke, udarala o kolobrane,

nakrivljivala se nad provalijama, zanosila se i užasno treskala. Konj je galopirao uplašen i

zapjenjen.

Debeli se dovuče do njih, uzvera se na sjedalo pa se uvali u sredinu:

-Nema ga!

-Što? – Ivan se okrene k njemu i začepi nos. Iz Debelog je zaudaralo kao iz bačve.

38

Debeli zagrli obojicu, zagleda se u zvjezdano nebo pa veselo zamaha nogama: - Nema

ga, hik!...

-Otišao je za starim! – poskoči Ivan na sjedalu i zagleda se u jednog pa u drugog.-

Prkužio nas je!

-Pro... hik!... prokužio! Što ti je to? – Debeli se zablenu u njega.

-Neće on stići staroga – potpuno smireno reče Joško. – Stari je lisac. Poznaje šumu

kao svoj džep. A mi smo blizu prvih kuća. Opasnost je prošla.

-Hik!... jesam majmuna malo poškakljao po vratu! Ha...ha... ha...

-Kako... okrenu mu se Ivan pa se namršti i zapuši nos.

-Pojma nemam...! Od straha... hik! Od bijesa. Osjetio sam da se... hik!... uže smrsilo

oko debelog vratine. Hajdeeeee! crna vilo! Pao sam na nešto tvrdo, leđa me, hik!... bole –

Debeli se izvrnu natrag u kola.

Ivan se okrenu i spazi kako opet nešto svjetlucavo naginje. Prevali se k njemu i

istrgnu mu bocu iz ruku. Rakija poprska obojicu. Ivan je baci daleko preko ceste.

Debeli se dobrodušno cerio i štucao: - Ivane, brate mili... hik! Žedan sam. Daj malo.

Joško, reci mu... hik! Jeste mi vi neki prijatelji. Umirem... hik! Umirem od žeđi, a ne daju mi

piti...

-Čekaj, ne frfljaj! Evo nas u selu. Dobit ćeš vode da će ti prisjesti. Ivane, dovuci ga

naprijed u sjedalo.

Ivan dovuče Debelog koji se pravio da je mrtav. Posadi ga između sebe i Joška.

-On mene... hik! On mene... a tu je Ka... Ka... Joško. I Ivan... hik! Ijooooo cr... crni

đavole!

Kad bećari šorom zapjevaju,

prozori se širom otvaraju!

-Ej, jesam li rekao... hik! Eno otvorenog prozora! Eno najlje... hik! mo... moga sunca!

Joško žestoko trznu uzdama. Zapjenjeni pastuh zahrza, prope se pa stade i pogleda iza

sebe čudeći se valjda kočijašima na kakve se u svom konjskom vijeku još nije namjerio. Na

vratima zasja začuđeno bakino lice. Ivan skoči iz kola, utrča u kuću i dojuri natrag s punom

kantom vode. Izvukoše Debelog iz kola, gurnuše mu glavu u vodu, a onda ga naglo ispraviše

i odskočiše. Odmah ga zatim, onako s kantom na glavi, uvedoše u kuću i skinuše mu

neobičnu kapu. On se začuđeno osvrnu oko sebe tresući glavom.

39

-Vode! – zavapi pa jurne na preostalu kantu.

Tko zna dokle bi pio da ga Ivan nije uhvatio za vrat, izvukao mu glavu iz kante i

posjeo ga za stol.

Baka je samo zijevala ne mogavši nikako uhvatiti zraka da nešto kaže, a vidjelo se da

ima nešto važno reći.

Kroz vrata utetura stari Ilija i svali se na prvu stolicu: - Sinovi moji!... Junaci!...

Mande, daj rakije!

Baka je upravo bila došla do daha, ali opet zazijeva. Podboči se rukama, nagne se

prema Iliji i dođe nekako do daha: - Ilija, nesrećo, što ti je?

Starom je niz lijevu ruku kapala krv. Slijevala se niz nadlakticu, niz podlakticu, pa na

prste i u krupnim kapima kapala na zemljani pod

Ivan i Joško zguliše s njega kaput i košulju. Baka odnekud stvori gazu i zaviše mu

dugu razjapljenu porezotinu na nadlaktici. Nisu bili nježni ni najmanje. Oko vrata mu se

njihala prljavosiva kesa naduta od novčanica.

-Tu čuvaš novce, je li, stara ludo! – skoči k njemu Debeli stisnutih šaka.

-Što ti je, Debeli, jesi poludio! - Ivan ga uhvati za ruku u zadnji čas.

-Pusti, sinko. Neka. Ima mali pravo – umorno uzdahne starac.

-Znači, stigao vas je, pokvarenjak! – zagleda se u njega razgnjevljeni Joško.

-Letio sam prečacima i psova' sam sebe kako sam se da' nasamarit' – gorko se

osmjehnu stari. – Onda sam sta', odsjeka` vitku drenovaču i poša' nazad da vam pokažem

kako se ćeraju sprdačine sa starom ljudima. Neđe kod Jurišine kolibe skoči preda me velik,

crn čo'jek. Ja skoči' ustranu, ali me nož za'vati po mišici. Udar' ja njega ušicama sikire neđe

kraj glave i on pade. Mora da sam ga dobro za'vatio dočim je pa'. Onda sam poletio. Čulo se

kako štekću kola i kako se ne'ko dere. Prepa' sam se da ćete se prevrnut' i ispogibat'. Letio

sam prečacima ka' bez duše da vas sretim. Angir je bisan, samo ga čvrsta ruka more držat' na

uzdi. Pravo čudo kako vas nije strovalio neđe niz parapet.

Joško s visoka pogleda Ivan i Debelog. Debeli se držao za trbuh i susprezao se da ne

štuca. Iznenada skoči, prevrnu stolicu i izjuri kroz vrata. Ivan s čašom vode istrča za njim.

Baka se konačno sabrala. Prekrižila se nekoliko puta i počela poslovati po kući.

Starom Iliji počela se polako vraćati snaga. Joško mu je na brzinu morao ispričati kako su

prošli gore u šumi.

40

Na stolu se nađe večera i crn kava za Iliju. Stari bez riječi izađe napolje, obiđe kola,

pogladi vranca po prsima, priveza ga za plot pa se vrati u kuću, pregledavši prije toga da se

nije što izgubilo iz kola.

-Ispala vam rakija – reče kad je ponovo sjeo.

Na vratima se pojavi Debeli blijed kao krpa, sa zbunjenim smiješkom

-Što ne kažeš? Ima u mene rakije! – iznenadi se baka.

-Pa pita' sam!

-Nisi, brate. To si se ti, jadniče, smutio. Nije ni čudo, uteć' ispod noža...

Stari je začuđeno pogleda, ali ne reče ništa.

Navališe na večeru. Ivan i Joško žvakali su da im je sve pucalo iz ušiju. Debeli ih je

gledao sa zavišću. Oni su se gurkali i smijuckali punih usta. Baka se iznenadi kad spazi da

Debeli ne jede. Uhvati zgodan trenutak pa ga dobro potegnu za uho. On se zguri i strugnu

kroz vrata. Nije ga uspjela zaustaviti.

Stari je Ilija popio nekoliko čašica rakije i krenuo svojoj kući. Ivan i Joško htjedoše s

njim, ali on nije dopustio. Uzeo je samo sjekiru i pažljivo motreći cestu odvezao se svojoj

kući. Joško uze uže i sjekiru, šapnu Ivanu da ga rano ujutro čeka zbog istraživanja špilje u

uvali, pozdravi baku i ode.

Prije neko je pošao u krevet, Ivan se dobro oprao. Baka mu je rekla da bi bilo dobro

da pomogne čovjeku koji će joj popraviti suhozid na livadi ispod groblja. Nečije su ga krave

srušile pa blago na tom mjestu često preskače zid i valja djetelinu. Ona će sutra ili neki drugi

dan potražiti nekog starijeg.

-Nema problema, bako. Možda dečki i ja to sami popravimo. Oni valjda znaju kako se

to radi. Laku noć, bako. I lijepo sanjaj.

Baka je ostala prati suđe. «Moj čo'jek, zlato moje, jedinac moj...», smješkala se dok je

brisala suđe i polako se spremala za počinak.

III.

LUDI DAN

41

-Joškoooo, povedi i mene! Joškoooo! – zanovijetao je Buco dok je Joško izgonjao

krave. – Dat ću ti kuglica, Joškoooo!

-Bježi odatle, zgazit će te Dikulja! Koji te vrag ranije izvukao iz kreveta!

-Joškoooo, neću plakati. Povedi me…

-Bježi, čuješ li! Obriši te bale i u kuću!

-Joškoooo, povedi me. Mamaaaa, Joško mi ne da… Mamaaaa! ja idem…

Na kućnim vratima pojavi se mršava, izrađena žena brašnjavih ruku:

-Povedi ga, Joško, vidiš da od njega ne mogu nikuda.

-Mama, kako ću ja s njim! Krave će mi pobjeći! Neću!

-'Ajde, 'ajde, ne izmotavaj se. Sva su djeca otišla s tatom pa ga nema `ko čuvat.`Dite je

samo – povisi glas žena i zatvori vrata.

Buco zapljeska rukama i pojuri za kravama. Iz staje se zaigra crno ždrijebe, uhvati

Bucu zubima za košulju, sruši ga i pobježe natrag. On pograbi kamen, hitnu ga za ždrebetom,

a kamen pade u staju među guske. Iznutra se začu preplašeno gakanje. Buco se zasmija pa

potrča za Joškom koji se već poveselio da će se dječak zadržati sa ždrebetom.

-Čekaj me, Joško! Znam ja tebe! Mamaaaa!

Žena se opet pojavi na vratima, a Joško se ljutito okrenu, sačeka ga, podignu sebi za

vrat i potrča za kravama. Za njim dojuri Debeli tjerajući nekoliko krava. Stoka se izmiješa i

gurajući se u uskom progonu nastavi trkom prema pašnjaku.

-Dobro jutro, Joško! Kamo ćeš s malim?

-Mama mi ga utovarila, jer danas nema s kim biti! Uf, evo me smočio! Sad ću te…

znaš! – ljutito ga skinu s vrata. –Sram te bilo! Toliki dečko…

Debeli mu ote Bucu i dignu ga u naručje: - Ne boj se ti! Nek te samo dirne! Tu je tvoj

Debeli.

Buco se zasmija kao da se ništa nije dogodilo, zavuče ruku u onaj svoj džep i veselo

se zagleda u krave.

Ispred bakine kuće Debeli se prodera:

-Ivaneeee, janje moje, zlato bakino… - ali prestade čim se baka pojavi, i zasmija se.

Baka izađe na cestu s tri naranče: -Evo, golubići. Pustite mi dite nek spava. A ti,

pijanico… - zaprijeti prstom Debelom.

42

Debeli s Bucom u naručju pograbi sve tri naranče pa se izmaknu ne prestavši se ceriti.

Buco je pokušavao svoju naranču ugurati u džep već prepun raznih drangulija i zabavljen tim

poslom brbljao: - Debeli-pijanica, De-be-li, pi-ja-ni-ca…

-Ma slušaj ti! – Debeli mu tobož zaprijeti.

-Tjeraj ti, eto mene brzo – viknu Joško. –Samo da nešto kažem Ivanu.

-Pa 'esam li vam rekla da spava!

-Ne spavam, ne spavam, bako! – Ivan je već stajao na vratima, obučen ali sanjiv i

nepočešljan.

-Što si se diga' tako rano, jabuko moja?

-Bako, ja bih s Joškom išao razgledavati špilju.

-Špilju? Bog s tobom, dite! 'Ko će se verat' po 'nim gričinama za Gradinom. Nisi

valjda…

-Ne iza Gradine – prekinu je Joško. – malo ćemo razgledavati Cukinu špilju gore u

branjevini..

Cukinu špilju? Pa ta vam je zatrpana još dok sam ja bila cura! A znate li vi da su špilje

pune stra'ota i nečisti' sila…

-Nemoj,bako, da te tko čuje! – iznenadi se Ivan. –Kakve nečiste sile? Nećeš valjda

reći da…

-Što ti znaš od toga. Bolje bi ti bilo da mi podigneš onaj srušeni zid ispod groblja kako

si obeća' nego da lunjaš po špiljetinama. Potrat će mi blago djetelinu.

-Uredit ću ja to, ne boj se. Moram li baš danas?

-Ne moraš odma', al' bolje da uradiš nešto korisno nego da stradaš u toj špiljetini. A

znate li vi da je Cuka Luđinkina gore nagazila na uroke i smakla se.

-To je legenda! – nasmije se Joško.

-Što?

-Legenda! Uz svaku špilju ili bezdan vezana je poneka legenda. Naša je špilja dobila

ime po lijepoj Cuki. Roditelji je nisu htjeli dati za siromašnog Filipa dragog njenom srcu,

nego za bogatog udovca pa se zatvorila u špilju i nije kikoga pustila dok…

-A znaš li da je Pere Grgin blizo špilje propa' u bezdan? Bio bi poginio da se nije

zaustavio na nekom patrljku. Više nikad nije doša' k sebi. Vele da ga je vrag povuka' za

sobom u paka', Bože mi prosti – baka se prekriži.

43

-Je li Petrušina? On se lud i rodio. ne bojte se vi ništa. Ništa se nama neće dogoditi. I

zbog škole moramo istraživati špilje, je li tako, Ivane?

Ivan se smijao bakinim praznovjericama. Vjerovao je da praznovjerne bake postoje

samo u pričama.

-I neka Ivan ponese onu vašu bateriju s rezervnim ulošcima. I trnokop. Ja nosim uže i

lopatu – zabrza Joško kad je osjetio da će baka popustiti.

-Ja sam gramp posudila školi kad su sadili boriće . Nisu mi ga još vratili. A đe su ti

lopata uže? Doša' si mašuć' rukama – baka zavrti glavom.

-Jutros rano sam ih sakrio tu pod vaš plot.

-I ti si zna' da ću ja puštit' svog Ivana?

-Znam ja da vi imate dobro srce…

-'Ajte, 'ajte kad ste navalili – popusti ona jer se nadala da će ih brzo proći želja za

istraživanjem kad počnu kopati. – Uzmite motiku, eno vam je u štali. Pojedite nešto – natjera

ih da popiju po šalicu mlijeka.

Ivan uze džepnu svjetiljku s kuhinjskog ormara. Joško donese iz staje motiku, pokupi

lopatu i uže pa potrčaše za Debelim.

-Nećete valjda saditi boriće? – začudi se Debeli kad vidje lopatu i motiku.

-Znaš i sam zašto nam treba – Joško potrča za kravama. Pokušale su preskočiti

suhozid i dočepati se djeteline.

-Ivan je uzeo Bucu u naručje. Dao mu je džepnu svjetiljku. mali je sav sretan brbljao

kako mu je Ivan najbolji prijatelj, a kad je od Ivana dobio vrećicu bombona, sreći nije bilo

kraja.

Dotjeraše krave na brdine pune vrtača i šipražja. Između kamenih gromada rasla je

kržljava trava. Gladne krave prionuše pasti i često se ogledavati prema branjevini gdje je

trave bilo u izobilju, no tamo se nije smjelo.

Sjeli su na tratinu okruženu oniskim stijenjem, na samom rubu goleme vrtače. Krave

su se izgubile u šipražju. Velika Gradina tek se budila pred njihovim snenim očima.

-Gdje je ta špilja? – Ivan je gorio od nestrpljenja. – Da počnemo?

-Meni se ne kopa. Sve me boli, kao da me netko isprebijao – požali se Debeli. Ležao

je na leđima raskrečenih i raširenih ruku zureći u čisto nebo. Ivanov prijedlog nije mu se

dopao.

44

Joško je grickao travku i promatrao Bucu kako se igra.

-Znate, momci, nešto me kopka – reče. –Oni su rekli da će se naći u špilji… Noćas

sam nešto razmišljao…

-Ma nemoj! – pecnu ga Debeli.

-Noćas sam dugo razmišljao – iskosa pogleda Debelog – i došao do zaključka da bi

ona dvojica mogli biti provalnici u naše trgovine. Za proteklu godinu dana skoro su sve

prodavaonice u susjednim selima opljačkane. Ta roba mora negdje biti skrivena. To mora biti

u… u… u ovoj uvali – pokaza rukom prema uvali punoj borove i hrastove šume, golemih

stijena, proplanaka i kržljavog grmlja. Spuštala se od vrha Golog brda prema njima i

vrtačama. – Ova uvala skriva veliku tajnu…

-Ti si pao s Marsa! – upade debeli. –U uvali osim zatrpane Cukine špilje nema ni

ponora, ni zemunica, ni divljeg aka, ni petrušina… a odmah iza brda je cesta…

-Baš zato što je cesta! – Joško pregrize travku. – Oni noću ovdje negdje skrivaju

ukradene stvari. Dovoze to automobilom. Jedan unosi u špilju, a drugi pazi da tko ne naiđe

prčkajući po automobilu kao da se nešto pokvarilo. Špilja mora negdje postojati, i to u blizini

ceste.

-Ti, brate, previše čitaš – naruga se Debeli.

-Ti previše čitaš! – naljuti se Joško oponašajući mu govor. Tko bi rekao za tebe da si

kao nepismena baba? A sinoć si onog velikog zamalo udavio.

-Ja! – skoči Debeli. – Pa ti si poludio! Za sve živo, mora da si jeo ludih gljiva! Ja

onoga…

-Joško i Ivan se zagledaše pa prasnuše u smijeh.

-Smijte se vi, smijte. Dokazat ću ja da se ne bojim. Vidjet ćete, za sve živo… pa nisam

ja benast!

-Ti se stvarno ne sjećaš? – saletješe ga obojica.

-Za sve živo, pa vi ste kompletno ludi! Onaj kolje ljude! Mene bi zdrobio kao jaje!

Ne htjedoše ga uvjeravati. Joško se podiže da krene prema uvali, kad Debeli skoči:

-Momci, bit će bitke!

-Kakve bitke? – začudi se Ivan.

-Pogledaj! – pokaza Debeli rukom. – Ono su čobani iz drugog sela. Vidiš li im krave?

45

Ivan ugleda tri dječaka. Skupljali su kamenje i prebacivali se od zaklona do zaklona

nastojeći biti što manje upadljivi.

-Što rade? zašto se skrivaju?

-Skupljaju streljivo. Brzo, traži kamenje. za sve živo, vidjet ćemo… - Debeli pojuri u

potragu za kamenjem.

Kad su nakupili pune džepove kamenja, sjedoše u zaklon na vijećanje:

-Njihov cilj je lokva – stade razlagati plan uzbuđeni Joško.

-Kakva lokva?

-Jesi ti ćorav? Pa ova dolje u vrtači. Tu napajamo blago. Ako naše krave prve uđu,

zamutit će vodu i oni će morati čekati dok se ne razbistri, a to dugo traje. Krave se razbježe

od vrućine. Proviri, vidi gdje su.

-Prilaze s tri strane lokvi! – šapnu Ivan. – Pužu kao zmije!

-Hm… hm… - podboči je Joško. – Ništa, mi ćemo grupno jurnuti kad se nađu na

našoj strani. Poznajemo se s natjecanja. Najprije ćemo onesposobiti najmanjeg. Žilav je i

vješt kao sam vrag. Za svaku sigurnost moramo sva trojica na njega. na srednjeg ćemo

Debeli i ja, a ti ćeš, Ivane, trećeg. Morat ćeš trčati što te noge nose. Evo svakom špage za

vezanje zarobljenika – on poput opsjenara izvuče iz džepa nekoliko uzica.

-Zašto Ivan mora na trećega? – pobuni se Debeli. – Može nastradati jer je neiskusan.

Ja ću…

-Šuti! – naroguši se Joško. – danas nisi sposoban ni sebe nositi…

-Za sve živo, tko…

-Nemoj, Debeli! – šapnu Ivan. –Kakav je taj… treći?

-Visok je i brz poput vjetra, ali slab hrvač. Čuvaj se kamena. Gađa kao iz puške –

Debeli promrsi kroz zube.

-Što ćemo s prvim kad ga svladamo?

-Ne pitaj, vidjet ćeš! – napeto će Joško.

Još jednom na brzu ruku razradiše plan šarajući šibom po zemlji varijante napada, a

onda se pritajiše da iznerviraju protivnika ili da ga iznenade prepadom jer su bili uvjereni da

protivnik misli kako oni ne znaju da će biti napadnuti. Debeli, praveći se lud, poče najednom

vrlo glasno pričati neki vic na račun susjednog sela.

46

Kad su mislili da je protivnik dovoljno blizu, podignuše se iz zaklona napeti kao

opruge. protivnika nigdje.

-Idem i ja! ja ću visokog, puf! – iznenadi ih Buco.

-Joj, majko moja! – zavapi Joško. – Sjedni tu i ne mrdaj! – siknu.

Buco se poče pripremati na plač.

-Poslušaj ti svog Debelog – sagnu se Debeli i zagrli ga. – Tebi će Debeli sutra donijeti

svega: i kolača i nosoroga i kuglica, i… i… glagolski pridjev trpni!

-Hoćeš li ozbiljno?

-Pa znaš ti mene! Imam ti ja toga koliko hoćeš!

-Onda ću ovdje čekati. I puno ću kamenja nabrati. Evo ti! – Buco mu pruži nekoliko

pikula.

-Samo se ti igraj. I budi dobar – Debeli šmugnu i priključi se Jošku i Ivanu koji su

nešto niže već zauzeli položaj za juriš.

Buco nakupi nekoliko suhih grančica i stade ih slagati, preslagivati, pričati sam sa

sobom i nekome prijetiti.

Strčaše do polovine svoje strane. Dolje se zelenjela trava. Između iskrivljenih vrba

žutjela se lokva puna komaraca i žabokrečine. Svuda okolo po strmim stranama tavorilo je

kržljavo grmlje između kamenih gromada.

Pokraj njih zviznu kamen, pa još jedan. Baciše se iza najbližeg zaklona. Debeli se

osmjehnu: - Slabi strijelci.

-Pa to je opasno! – zabezeknu se Ivan.

-Ne pogađa svaki, ne boj se. Eno ga! za mnom! – kliknu Debeli, đipnu uvis pa jurnu

poput strijele. Njih dvojica za njim. Čučnuše iza povećeg kamena jer je prava kiša

protivničke tanadi spriječila dalje prodiranje.

Protivnik se, očito, dobro pripremio i nije nasjeo na njihove trikove o tobožnjoj

zaigranosti i nepažljivosti.

Čim je neprijatelj vidio da se Joškova četa uplašeno stisla iza kamena, jedan dječak je

bez bojazni strčao niza stranu, protrčao pokraj lokve i sakrio se iza niskog grma na čistini

ispod njih trojice. Otuda je kriomice davao znakove svojima. Joško je napregnuto pratio

situaciju, a onda je dao rukom znak i sva se trojica kao vjetrom doneseni nađoše na

neprijatelju. Ovaj se uspio proderati tek kad je bio svezan.

47

-Brzina je tajna svakog ratnog uspjeha! A sad moramo ovo još jednom ponoviti.

Ivane, ti na svoga, eno ga iza onog šipka, a mi…

-Varka! Lukavstvo! – dreknu Debeli i sav ustreptao stade silnom brzinom slati

kamene projektile na neprijateljsku stranu.

Ivan i Joško pod zaštitom njegove paljbe izvukoše zarobljenika na brisani prostor, pa

sva trojica nastaviše bjesomučno bacati kamenje. Zaustaviše neprijatelja koji je već počeo

jurišati uz njihovu stranu.

-Kukavice! Sedmorica na trojicu! I to s teškim naoružanjem! – zastade Joško i isprsi

se. Stiskao je šake, a suze samo što mu nisu potekle od pravednog gnjeva.

Nisu ga gađali.

-Nikola! – okrenu se zarobljeniku. – Znaš da smo uvijek ratovali jednakim snagama i

dopuštenim oružjem.

Zarobljenik je šutio.

-Vi ste prekršili sporazum. Upotrijebili ste duge praćke premda je to po našem ranijem

sporazumu zabranjeno. To je nepošten rat.

-Svaki rat je nepošten – prostenja zarobljenik. Boljele su ga zavezane ruke.

-Kad je tako, nećemo ni mi poštivati sporazum o ratnim zarobljenicima. Odvest ćemo

te u Veliku Gradinu, oduzeti sve što imaš, pa i odjeću, zatvoriti te u školsku drvarnicu i

pustiti te gola tek sutra ujutro. Možeš vikati koliko hoćeš, nitko te neće čuti.

Sva trojica se pripremiše na novi neprijateljski napad napeto iščekujući, no

neprijatelja nigdje. Pojavi se Buco. Šeprtljavo obiđe kamenje i kad ugleda svezanog dječaka

polegnutog na zemlji, raširi krupne plave oči, povadi sve iz svoga džepa, izabra najveću i

najljepšu pikulu i ugura je zarobljeniku u stisnutu šaku.: - Eto, to je tebi. Uzmi bombon. Ovaj

šareni! – iz usta izvadi bombon. – Jako je sladak. Pitaj Ivana. I kolača ću ti dati. Uzmi

bombon, najslađi je. Zašto nećeš? Uzmi sve. Evo ti – i stavi mu na svezane ruke cijelu

vrećicu bombona.

Zarobljeni dječak zaplaka.

Nisu obraćali pozornost na Bucu. Očekivali su žestok napad napeto promatrajući

grmlje i kamene gromade iza kojih su se protivnici sakrili.

-Neka dođe vođa! – viknu Joško. – Primijetim li nešto sumnjivo, odmah osipamo

paljbu, a vaš prijatelj će stradati.

48

Ivan i Debeli su čučali spremni na novi juriš.

Iza zaklona se pojavi visok, vitak, garav dječak, neobično uredan i lijepo počešljan.

Bio je to nesuđeni Ivanov zarobljenik. Oprezno se dovuče do njih držeći u ruci dugu praćku

od tanke čvrste uzice. Sjede na kamen i nasmiješi se:

-Što želiš, Joško?

-Jesi li ti, Milane, vođa?

-Od danas više ne. Izgubio sam bitku. Odsad je Nikola general.

Buco je u međuvremenu prčkao i petljao oko zarobljenika i odvezao ga. Ovaj je sjeo,

najprije mu vratio pikulu i bombone, protrljao ruke, potrpao mu izvađene igračke u onaj

jedini džep pa ga uzeo na krilo i čvrsto zagrlio.

Dječaci pogledaše zarobljenika i zinuše. Debeli mu skoči iza leđa i izvadi nož.

-Ne bojte se, neću bježati. Ovaj mi je bucko pokazao da su naši ratovi glupost –

zaljulja on Bucu koji se slatko zasmije.

Debeli spremi nož.

-Ovo je bila moja ideja - diže se zarobljenik s Bucom u naručju. – Taktika mi nije

uspjela. Milane, ja sam kriv za izgubljenu bitku. priznajem Moraš ostati vođa – tužno se

okrenuo urednom dječaku.

A ne! – uredni dječak odmahnu glavom. –General koji prihvati tuđu taktiku, a ne

provjeri je, nije sposoban da bude vojskovođa.

-Kakvu si to taktiku pripremio? – radoznalo će Joško. U nekoj drugoj prilici više bi ga

zanimala nesloga u protivničkom taboru, ali je sad htio vidjeti u čemu je tajna njegove

pobjede, zapravo uvjeriti se je li tajna u brzini.

-Ja sam - stade objašnjavati oslobođeni zarobljenik – isplanirao napad, navukao vas u

zamku s tri ratnika premda ste se vi pravili da nas ne primjećujete. Izvidio sam vaše brojno

stanje, vaš položaj i naoružanje. Znao sam da ćete poštivati dogovor o naoružanju. kako

vidite, prekršio sam sporazum o zabranjenom oružju. Zapravo, htio sam zarobiti ovog

novajliju – pokaza na Ivana – i natjerati ga da se bori s našim najboljim hrvačima. Saznao

sam da dobro zna karate i da je vješt džudaš. Ti, Joško, znaš da smo mi već nekoliko godina

međuškolski prvaci u hrvanju. Vas tučemo kad se sjetimo…

-Otkud ti znaš za mene? Tek sam došao…

49

-S nama je Zdeslav iz Zagreba. Vidio te i rekao nam da te poznaje s vaših

međuškolskih natjecanja. kaže da još nije vidio tako dobrog sportaša, da si skoro sam

pobijedio njegovu školu u atletskim disciplinama i da si ga zapanjio džudaškim vještinama.

Ivan se ukoči od ponosa.

-A zašto si ti sam jurišao na našu stranu? – upita Joško.

-Htio sam vas navući na brisani prostor pa bježati tako da se oko mene što više

zadržite kako bi vas moji ratnici mogli opkoliti i zarobiti. Prebrzo ste me uhvatili, prebrzo

zarobili i prebrzo izvukli na nezaštićeni, brisani prostor. Moji ratnici nisu uspjeli stići.

Sad se Joško ukočio od ponosa i u sebi likovao: «Tajna je u brzini!»

Zaraćene strane ušutješe. Napetost se još osjećala.

-Dakle, više nema ratovanja! – glasno viknu Ivan. – Važi?

-Važi! – javiše se svi u isti glas. – Rata više neće biti.

-Evo ruka, važi! – Joško ispruži obje ruke.

Izrukovaše se i pozvaše sve ostale. Nikola i Milan se sa svojim ratnicima malo

odvojiše i nakon kraćeg sašaptavanja svi se izrukovaše još jednom. Utanačiše da se

obustavljaju sva neprijateljstva. Krave će napajati prvi tko prvi stigne. Nastojat će da se voda

previše ne zamućuje. Raspitat će se ima li kakva špilja u blizini Golubnjače i ako što saznaju,

javit će Jošku. Nikola je vidio, ali je to bilo ranije, jednog hromog čovjeka s crnim

Mercedesom kako obilazi oko Golubnjače s fotografskim aparatom. Ništa neobično. Ljudi

često zaustavljaju automobile blizu Golubnjače i fotografiraju strmu stijenu punu rupa i

golubova, bacaju kamenje u ponore pod stijenom. Neki se čak pokušavaju i spuštati da

ispitaju koliko su duboki.

Nakon sklopljenog primirja, kad su protivnici sa svojim kravama nestali s vidika,

Joško požuri Ivana: - Idemo! Zamalo da zbog bitke zaboravim na otkopavanje. Kasnije će

prigrijati. Krave će se razbježati od vrućine pa nećemo stići ništa uraditi.

-Idite vi. ja ću s malim ostati ovdje – Debelog je još držalo uzbuđenje.

-Idem i ja! Povedi me, Joškoooo! – priskoči Buco uzdignutih ruku.

Dječaci ga i ne pogledaše. Sakriše se iza grmlja i odšvrljaše. Buco ostade plačući.

Debeli ga povali u travu odvaljavši ga nizbrdo kao loptu. Mali se razveseli i zaboravi kamo je

htio ići. Krave su lutale između grmlja tražeći bolju travu.

50

Joško i Ivan lako su pronašli zatrpani ulaz u Cukinu špilju. Nisu dugo ni

njuškali jer je u Gradini i malo dijete znalo za ukletu špilju lijepe Cuke.

Lopatom su izbacali zemlju i odmah naišli na nabacano kamenje.. Povadili su ga i njime

obzidali rupu da se zemlja više ne obrušava. Bila je to poširoka rupa nepravilna oblika

duboka oko metar. S njezina dna zjapio je ulaz upravo toliki da se dječak Joškova stasa može

bez problema provući ako se malo sagne. Prolaz se u blagom nagibu protezao pod ukošenu

stijenu. Tu su se češće namjernici sklanjali od kiše jer je stijena bila nagnuta nad ulaz. Sad je

ovdje mogao svatko ući. Cukina špilja više nije bila nepristupačna.

Sjedili su nad crnim otvorom šuteći.

-Najprije ćemo se malo odmoriti – Joško je prvi prekinuo šutnju. – Ako ovdje nešto ne

nađemo, tragat ćemo dalje. Gdje li je samo ta Ledenjača? Čudno je da ja o njoj ništa ne

znam.

-Ako ne pronađemo ni ovdje ni…

-Pa nastavit ćemo njuškati oko Golubnjače. Čim se piskavi onuda mota, mora biti

nešto sumnjivo. Sve ćemo pokušati da pljačkašima zagorčimo život. Kud su navalili baš na

naš mirni kraj.

Ivanu se nije dalo nastavljati razgovor. Crni ulaz je zjapio i njega malo pokolebaše

bakine priče o urocima i nečistim silama, premda je znao da su to gluposti i legende za

zastrašivanje lakovjernih.

Izvukoše se iz rupe da sakriju motiku i lopatu. Zavukli su ih u najbliži ljeskov grm.

Svjetiljku su dobro isprobali, a Ivan je smotamo uže prebacio sebi preko ramena.

Uvukoše se sagnuti. Joško ispred njega upali svjetiljku. Ugledaše kako se prolaz

suzuje, no ne toliko da se ne bi mogli provući. Joško leže na trbuh i skliznu kao niz tobogan.

Ivan za njim. Nađoše se u vlažnoj prostoriji svjetlucavih stijena. To su svjetlucale kapljice.

Odnekud je strujio hladan zrak. Odozdo je bio kamen a ne zemlja

-Posvijetli, Joško, bolje, ništa ne vidim.

Svjetiljka zašara. Ništa. Goli zidovi bez i jedne jedine sige. Samo su kapljice vlage

svjetlucale. Imali su osjećaj da ih tišina pritišće.

Svjetlo se zaustavilo na rupi, metar iznad tla. Joško se odmah uvuče. Ivan se nađe u

gustoj tami. Iz nelagode ga trže neobičan, potmuo glas:

-I-i-v-v-a-a-n-n-e-e-e-e-e-e-e-e!

51

Pričini mu se da Joško pada u dubinu, da glas dolazi iz neobičnog prostora. Uhvati ga

jeza od pomisli da je Joško stradao. I ne pipajući oko sebe pojuri prema rupi, ali udari u

stijenu. Sijevnu mu pred očima, no on se ipak uvuče za prijateljem u tijesnu rupu pa stade

puzati na trbuhu pomažući se laktovima. Odmah ga zabljesnu svjetlo. Joško se vraćao natrag.

Ivan odahnu. Zla slutnja nije se obistinila. Izvuče se natraške u vlažnu Cukinu špilju. Joško

za njim.

-Ništa, Ivane.

-Kakav je to čudan glas bio?

-Bezdan na samom kraju rupe. Stijene su mu potpuno glatke, poput stakla. Nije širi od

pola metra. Baterijom mu nisam mogao osvijetliti dno. Kad vikneš u njega, vraća ti neobične

glasove. Jedva sam se izvukao natraške.

-Što si me preplašio!

-Hoćeš pogledati? Baci kamenčić i nećeš moći dočekati da padne na dno.

-Idemo napolje.

-Prevarili smo se. Iz ove špilje nema nikakvog drugog prolaza. Dobro je što su naši

djedovi zatrpali ovu rupetinu. Idemo sad do Golubnjače. Možda ipak nešto pronađemo.

Još jednom dobro razgledaše Cukinu špilju. Bilo je nekoliko otvora, ali tako malih da

se samo glava mogla uvući. Kraj im se nije mogao nazrijeti.

Izvukoše se na danje svjetlo gledajući s mržnjom tunel ispod kose stijene kao da je on

kriv što nisu našli ono za čim su tragali, a toliko su se naradili.

-Sjednimo, Joško, da malo uhvatimo sunca.

-Neću ni sjediti pokraj ove proklete rupetine. Kopao sam kao rob, a zašto? Idemo

tamo do onog kamenja – srdito napusti Cukinu špilju.

Ivan je pošao za njim šuteći. Pažljivo je gledao gdje staje. Gazio je visoke suhe vlati

ispod kojih je izbijala zelena trava. Krave bi je sa slašću pasle. Vidi se da ovamo rijetko

zalaze. Mlada borovina oporo je mirisala. Ivan je pazio da ne nagazi na nove sadnice. Počeo

je na boriće gledati kao na živa bića željna njege i pažnje u ovom kamenjaru. Ovdje, u ovoj

surovoj a opet lijepoj prirodi shvatio je što znači čovjekovo nastojanje da se šume očuvaju,

da se obnove i prošire.

Na nevelikom proplanku okruženom grmljem i stijenjem Joško stade šapnuvši: - Eno

lisice! – i dade Ivanu znak prstom da šuti.

52

Dvadesetak metara ispred njih pod glomaznom stijenom stajala je mala lisica s

kokošjim krilom u zubima. Bila je tako mlada da se nije znala čak ni uplašiti.

Oni ostadoše nijemi i ukipljeni.

Mala lisica ispusti krilo, pogleda prema njima, pa ga opet uhvati. Slegnu se u travu te

s krilom u zubima stade puzati k njima. Opaziše kako se visoke vlati suhe trave njišu. Lisica

dopuzi do njih bez kokošjeg krila. Zagleda se u nepoznata stvorenja, sjedne na stražnje noge i

počeša se šapicom iz uha. Žmirnu sitnim sjajnim očicama pa nestade. Ugledaše je opet s

krilom. Živahno poskoči ispod visoke stijene i izgubi se.

Uputiše se za njom. Pod stijenom ne nađoše ništa. Da li od umora ili od razočaranja,

nisu osjetili da je ovdje hladnije, da ispod stijene struji hladnoća.

Sjedoše pod gusti glog u podnožju glomazne stijene. Uz glog je rasla razgranata

lijeska. Grane gloga i lijeske prepletale su se još od samog korijena kao da se bore za životni

prostor – dva nijema uporna borca. Glogove grančice gusto su, u valovima prodirale prema

sredini lijeske, a ljeskove mladice zabijale su se do srca gloga i izbijale iznad njega na

svjetlost sitno nazubljenim listovima te se činilo da glog nosi čudnu zelenu krunu sa šiljcima.

Ivan leže na trbuh okrenuvši glavu prema dvama nijemim borcima. Ispruži ruke

gledajući nokte kojima je već bilo vrijeme za rezanje. Pogled mu se sukobi sa dva sitna živa

žućkasta oka. Očice poletješe k njemu. On se trgnu, okrenu na leđa pa skoči i ukipi se. Joško

je nestao. Vidio je na vrhu stijene čuperak trave. Trava na vrhu kamena? To mora biti

zanimljivo.

Ispod grma iskoči ista ona mala lisica. Približi se Ivanovim nogama, onjuši mu stopala

i otfrknu tresući glavom, pa se oprezno prednjim šapicama podiže do njegova koljena. Onjuši

hlače i zagrize. Ivan dreknu, ritnuvši je. Mala se lisica izvrnu na leđa, zamlatara nožicama i

strelovito jurnu pokraj njega, pretrča proplanak te se sakri među gromade kamenja na

suprotnom rubu poljane.

-Što je, što drečiš? – pojavi se Joško.

-Ona lisica!

-Gdje je?

-Pobježe tamo u ono kamenje! – pokaza Ivan rukom. – Odavde je izašla, evo tu, meni

ispred nosa, ispod ovog grma.

53

Joško leže na trbuh i bez kolebanja otpuza pod grm: - Tu smo, Ivane! Evo je, ev… -

zagrcnu se od sreće.

-Čega?

-Velike rupe! Dođi brzo! Evo ula… - opet mu se glas prekinu i više se ne ponovi.

Ivan se uvuče za njim i nađe se pred otvorom. Ne misleći ništa, jednostavno se uvuče

u rupu. Stade kliziti na trbuhu. Čim se klizanje uspori, on ustade i udari glavom u stijenu:

-Uh! – počeša se. –Gdje si, Joško?

-Evo me tu! Tu sam! – javi se glas tik ispred njega.

Ivan oprezno ispruži ruke i dotače ga: - Pa što ne pališ svjetlo? Glava će mi biti puna

čvoruga.

Joško upali svjetiljku koja se sama bila ugasila. Pred njima se ukaza potpuno ista

špilja iz koje su malo prije izašli, sa istom onakvom, no puno širom rupom na suprotnoj

strani od ulaza, samo što je iz ove strujao zrak. Naprosto su ga osjetili i naježili se.

-Pa ovo je Ledenjača, Ivane! Našli smo je! – Joško poskoči od radosti. –Ledenjača

ipak postoji! Lisica je pronašla.

-Idemo unutra. Svijetli, Joško.

-Ne. Najprije da otjeramo krave kući. Odmah ćemo se vratiti. Pobjeći će Debelom i

sjuriti se u polje. Idemo van. Skini to uže s ramena i ostavi ga ovdje. Trebat će nam poslije –

Joško mu skinu uže i stavi pred rupu.

Dobro razgledaše novu špilju. Uguraše glavu u onu rupu, svijetleći. Svjetlo se izgubi u

daljini, a njima oči zaiskriše od radosti.

Izvukoše se na svjetlo drhteći od uzbuđenja. Odjeća im sa zaprljala crvenkastom

ljepljivom zemljom. Još jednom pažljivo razgledaše ulaz.

-Vidiš – Joško stade objašnjavati – ovdje se zemlja godinama taložila i zatrpala ulaz, a

još je naraslo i grmlje pa ga potpuno sakrilo. Kako li je samo lisica nanjušila da se ispod

stijene krije prazan prostor? Možda ga je iskopao jazavac, tko zna? Jesi li vidio otvor? Kao

cijev je i ne počinje od ruba stijene nego negdje ispod, otprilike od njezine sredine. Stijena je

s ove strane natkrila ulaz poput nadstrešnice. Zemlja se nakupila pa se čini da je stijena jako

široka. Da je otkopati zemlju, vidjeli bismo veliku kamenu gljivu ili možda krov…

-Jesi li vidio kako se unutra svjetlo izgubilo? Mora da je to velika…

-Svakako, svakako! jesi osjetio kako unutra puše, kako je hladno.

54

-Sjetio sam se! – Ivan pljesne rukama. – Ona može izlaziti tamo gdje si ti našao orlovo

gnijezdo!

-Moguće, premda je vrh Golog brda dosta visok. Špilja se zasigurno odozgo strmo

spušta u uvalu, a tko zna kuda se sve rasprostire i grana. Kladio bih se da ima vezu sa

skrovištem naših pljačkaša. Nego, mene nešto još kopka. Hajdemo, pokazat ću ti

Golubnjaču. Tu je odmah iza ovog bila, iza uzbrdice. Vidjet ćeš Krbavsko polje…

Što vi tu radite? – prenu ih krupan glas.

Pred njima je stajao lugar Petar. Lovačka puška visjela mu je nemarno prebačena

preko ramena.

-Čuvate krave u borićima, je li? – strogo ih odmjeri pa poče iz zadnjeg džepa vaditi

notes da ih zapiše.

-Krave su dolje kod lokve! – ljutito se okosi Joško. – Debeli je s njima.

-Kakvi ste to? kao da ste zemlju rovali.

-Tražili smo lisicu – nasmija se Ivan ni najmanje uplašen.

-Gdje je, gdje je? – poskoči lugar skinuvši pušku u času.

Odvedoše ga na suprotnu stranu, do kamenja gdje se sakrila mala lisica. Pronađoše

otvor. Izlizan i zaprljan od česte uporabe, govorio je da se u njemu nešto krije.

Lugar se sagnu. Obiđe nekoliko puta oko otvora mrmljajući nešto nerazumljivo.

-Momci, brzo donesite suhe trave i paprati. Hajde, hajde, požurite.

Nabraše dva naramka. Lugar sve to strpa u rupu. Spretno odlomi štap s najbliže

lijeske, zapali travu i paprat te ugura štapom dublje u rupu. Pušku usmjeri prema sredini

otvora. Iznutra se začu režanje.

-Gle, dim tamo izlazi! – iznenadiše se dječaci ugledavši dim dvadesetak metara dalje

kod jednog glogovog grma.

Lugar potrča, ali kasno. Dvije lisice brzinom munje nestadoše u šipražju.

-Prevarila me, prokletinja! Đavo lukavi! – viknu lugar pa potrča natrag, tamo gdje je

ugurao zapaljenu travu i paprat, ali opet kasno. Stara lisica upravo je odmaglila suprotno od

mladih.

-Jeste li vidjeli… - obrati se dječacima, ali je i njih nestalo.

Okrenu se nekoliko puta, protrlja oči pa slegnu ramenima i nešto promrmlja. Lugar-

prokletinja odgega kroz šikaru u potragu za kravama u kvaru da se barem čobanima osveti.

55

No oni su dobro znali u koje vrijeme on obilazi boriće pa su se na vrijeme osigurali od

neugodnih iznenađenja. A i nisu često gonili krave u zabran jer su oni sami sadili boriće,

sami sa svojom školom pošumljavali golet. Krave i ne čine štetu mladim borićima, jedino se

može desiti da poneki zgnječe papcima.

Ivan i Joško dotrčaše do vrtače s lokvom. Nije bilo ni Debelog ni krava ni malog

Buce. Potrčaše prema selu i sustigoše ga. Krave su jurile uzdignutih zavinutih repova, ritale

se i zvjerale okolo divljajući i od najmanjeg zuka obada. Debeli je trčao za njima derući se iz

petnih žila. I Buco je galamio u njegovu naručju.

Kad su krave dotutnjale do ceste, uhvatile su se hladovine uz visoke živice, smirile su

se i prestale bježati.

-Ja više neću s vama! – svečano izjavi Buco. –Vi bacate kamenje. baš ste zločesti!

neću vam dati gla… gla… kolača! Neću baš!

Ivan ga pogleda.

-Hoću, hoću! Ja sam se šalio. Jesi vidio moga ždrepčića? Ja njega kamenom, puf! On

se mene boji, hi… hi… hi… I guska ću babinog, puf! Pusti me, Debeli, dolje. Ja sam veliki!

Ja nikad ne plačem…

Debeli ga pusti i Buco zašebrlja za njima po prašini. Zavuče ruku u onaj svoj jedini

džep. Drugom rukom je mahao kao vojnik na mimohodu.

-Joško, Joško, evo šarenog užeta! Dođi, dat ću ti ga. Čekaj samo da ga uzmem.

Njih trojica poskočiše i zanijemiše. Nasred ceste, u prašini, iznenađen, uzdignute

glave s crnim nemirnim rašljastim jezikom siktao je poskok. Htio je prijeći cestu, ali ga je

dječak iznenadio.

Ivan đipnu da zmiji skoči na glavu, no Debeli ga preduhitri smirivši poskoka s

nekoliko udaraca šibom. Poskok se umiri, samo mu se vršak repa svijao. Debeli ga zajedno

sa šibom baci u živicu.

-Mamaaaa! Baš neću s vama! Vi ste zločesti! Idem kući! Baš vam neću dati kolača.

Ne dam! Eto baš!

Joško je stajao skamenjen. Olakšano uzdahnu kad je sve bilo gotovo.

-A ti veliš da se zmija boji! Eto ti kako se boji! – gunđao je Debeli. – Mogao ga je

ujesti, a ti ni prstom da mrdneš.

56

-Mogao je, ali nije. Da je Buco stao, poskok bi otišao svojim putem. Nisi ga trebao

ubijati – Joško se povratio od straha.

-Za sve živo, lud si! Nisi ti zdrav! Zmije su najgadnija stvorenja na kugli zemaljskoj.

One sve mrze, sve živo. I svoje mlade ostavljaju same i nemoćne. Čuvaj se svega što puzi i…

-Ne trabunjaj, Debeli – prekinu ga Joško i natjera maloga da ide ispred njih.

Mali ponosno zatapka i poče brbljati kako više nikad neće s njima. Nikada. Oni mu

šutke i s velikim zadovoljstvom odobriše tu čvrstu odluku.

-Čim vi povežete krave i ručate, idemo u špilju – Ivan je prekinuo šutnju, a Buco

načulji uši.

-Kakvu špilju? – zastade Debeli. – Otkopali ste Cukinu?…

-Ne – zagonetno se smiješio Joško.

-Da to nije Orlova špilja u koju samo ti vjeruješ? – žmirnu Debeli.

-Vidjet ćeš poslije ručka. Ponesi fenjer ili bateriju.

-Opet ste jeli ludih gljiva! Sve živo će vam se smijati.

-Slučajno smo pronašli – uvjerljivo i ozbiljno progovori Ivan. – Da nije bilo male

lisice, nikad je ne bismo pronašli, zaista ne bismo.

Debeli s divljenjem pogleda jednog pa drugoga, a onda se lupi po čelu: - pa ja ne

mogu s vama! Moram priređivati žito za mlin.

-Baš danas? – iznenadi se Ivan. – Ne može li to netko drugi?

-Ne znaš ti moga gazdu – sneveseli se Debeli. – Već sam trebao biti kod kuće. Bit će

vike i psovke. Blago tebi, Ivane…

-Ništa. danas ćemo nas dvojica, a sutra kad se vratiš, sva trojica – umiri ga Joško.

-A tko će tebi čuvati krave? – priupita Ivan.

-Ima u mene braće i sestara – nasmija se Joško. I Debeli se nasmiješi. – Danas sam

odradio svoj dan pa sad mogu švrljati koliko mi srce želi. A ti, Debeli, o ovome da nisi

nikom pisnuo.

-Ja ću kazati mami! – umiješa se Buco. – Baš ću vas kazati . Eto baš! Zašto ste bacili

moje šareno uže? Kazat ću vas, kazati, kazat ću… - mali zapjevuši u korak.

Nisu se obazirali na njega jer su znali da će do kuće zaboraviti. A i ne bi, zapravo, ni

znao objasniti mami što želi kazati. Debeli je šutio ljutit zbog Joškove opomene, a još više

zbog posla koji ga čeka baš onda kad mu se najmanje radi.

57

*

Baka se izgalamila na Ivana zbog isprljane odjeće i natjerala ga da obuče stare

traperice i staru majicu, što je on i sam namjeravao.

Pribojavao se da će ga upitati za svjetiljku i motiku, no ona se nije sjetila.

-Kad ćeš pisat' mami? – upita ga kad je već pošao k Jošku.

-Uh, skoro sam zaboravio! Imaš li papira?

-Morat ćeš u poštu. Pogledat ćeš usput ima li kave pošte za me i 'e li mama pisala.

-Pa nije mogla brže! E, bako, bako… idem ja k Jošku. Još nismo počeli kopati.

Zaigrali smo se kod neke lokve.

-Kani se ti, sinko, špiljetina. More se kak'o zlo izleć' iz tog tvog kopanja. I ne zaboravi

mi donit' motiku i bateriju. Vidim ja da si se ti uzbaza' po kući. Neću ja tebe psovat'. Znam

da ne'š izgubit' svoje stvari…

Bila je još uvijek uvjerena da će im prisjesti kopanje.

58

IV.

MAMUTOVA ŠPILJA

Joško i Ivan jurili su prema Ledenjači bojeći se da im netko ne bi zadao kakav posao.

U blizini špilje Ivan pogleda da nije izgubio rezervne uloške za svjetiljku. Svi su bili u

džepovima.

Ugledaše lugara kako se šulja oko mjesta gdje su pobjegle lisice.

-Da mu kažemo za ovo? – šapnu Ivan.

-Jesi lud! Ne bi nam dopustio da ulazimo unutra.

Nisu mogli dočekati da se udalji pa se prikradoše svome ulazu. Joško se prvi uvuče.

Lugar je sjeo na kamen obrastao mahovinom. Okrenut leđima, nije ništa primijetio.

Skinuo je kapu, a pušku prislonio na koljeno.

-Hej! – viknu Ivan obijesno i šmugnu pod gusti grm.

Lugar poskoči, saple se o pušku i tresnu na ledinu. Brzo se diže s otkočenom puškom

okrećući se na sve strane, no u blizini ne ugleda nikoga. Ljutito zapali cigaretu, nabi kapu na

glavu i zaputi se u uvalu prema kamenoj kruni Golog brda.

Smijući se svojoj nepodopštini, Ivan na turu skliznu niz prolaz. Nađe Joška kako

pažljivo ispituje stijene hladne špilje. Na trenutak pomisli da su slučajno ušli u Cukinu špilju.

-Joško, da se nismo zabunili? Ovo je ona…

-Što? – trgnu se Joško. –Ah, da! Jako su slične. Idemo u onu rupu sličnu rupi u

Cukinoj špilji kroz koju smo svijetlili – Joško se izgubi a s njim i svjetlo.

Ivan brzo zatapka za njim i zviznu čelom u izbočenu stijenu. Sijevnu mu pred očima.

-Opet! – uhvati se rukom za bolno mjesto. – Zaboravio sam uže! – sjeti se i zatapka

prema izlazu. Napipa ga rukom i objesi sebi oko vrata.

-Dođi, Ivane, da vidiš čuda! Dođi! – začu Joškov glas iz neke neodređene daljine.

Pipajući jednom rukom nađe se pred otvorom i ugleda slabo svjetlo. Oprezno se

uvuče. Otvor nije bio dug, nešto manje od metra. To ga iznenadi pa se naprosto stropošta do

Joška. Ovaj je bio nijem. Samo je buljio. Čim je Ivan pogledao za svjetlom, zinuo je: more

siga pružalo se pred njegovim očima, u nedogled, činilo se. Zaustavio je dah. Ni Joško nije

disao. Izgledalo je sve poput dvorca iz bajke.

59

Jedan stalaktit spojio se sa zemljom tvoreći golem stup išaran reljefima. U sredini je

bio tanak i činilo se da će se svaki čas prelomiti. Odozdo je stršilo mnoštvo stalagmita

najrazličitijih oblika. Kao da neka tajanstvena bića održavaju zbor pa su iznenada zašutjela

kad su se pojavili nepozvani gosti.

Ivane, gledaj! Eno stola sa stolicama! Gle kako mu se sjaji površina! Vidi onoga,

zgurio se kao starac! Gle, gle, svatovi! Kameni svatovi! Hej, eno teleće glave! Kameno tele!

– trgnu se Joško i zablenu se u Ivana.

Ivan ga uopće nije slušao. Iskolačenih očiju gutao je kameni svijet i hvatao dah.

Zijevao je poput ribe pokušavajući nekako izraziti čuđenje i divljenje u isti mah: -Joško,

Joško, eno katedrale! Zagrebačka katedrala sa dva tornja! Vidi, vidi desno! Dvorac! Pravi

pravcati dvorac s kulama!

-Sjednimo, Ivane, sjednimo! Je li ovo moguće?

Sjedoše. Pratili su šaranje svjetiljke u Joškovoj drhtavoj ruci.

Nisu bili svjesni koliko su sjedili i buljili. Izmijeniše baterije u svjetiljci, šutke. Zračak

svjetla postade jači. Ponovo su gledali i gledali ne vjerujući vlastitim očima.

-Moj predosjećaj me nije prevario – Joško prvi prekinu tišinu. – A bio sam se jako

razočarao poslije Cukine špilje. Kako se zovu ove sige što vise odozgo?

-Stalagmiti.

E, nije, nego stalaktiti. Zapamtit ćeš naziv…

Začuše iznad sebe štropot i kotrljanje. Prostor se ispuni neobičnim zvukovima.

Skočiše ustranu zabezeknuti. Na mjesto gdje su maločas sjedili pade kamen.

-Z…znam što je to! – povrati se Joško od straha. – Škrapa, ponor, bezdan… kako

hoćeš. Lugar je iznad nas naišao na rupu pa je bacio kamen. Vidio je da je rupa duboka i zato

će opet baciti. Čut ćeš.

Opet se začu orljava i grmljavina. Kamen se rasprsnu pokraj njih. Ovaj put se ne

prepadoše. Još je jedan kamen pao, a onda je prestalo bacanje.

-Kamo ćemo sad?

-Čekaj da razmislim – Joško se počeša po glavi – da se malo snađem u ovom

prostoru. Koliko je sati?

Uh, zaboravio sam sat!

60

Šteta. Pojma nemam koliko je vremena prošlo. Meni se čini da smo tek ušli, ali nije

tako. Čekaj, najprije ćemo napraviti plan. Ulaz je sa sjeverne strane. To nam je iza leđa. Sad

nije teško odrediti ostale strane. Desno je Gradina, a lijevo Krbavsko polje i Golubnjača.

Idemo lijevo .

-A gdje bi onda mogla biti tvoja orlova špilja?

-Desno. Da krenemo desno, sigurno bismo naišli na nju, premda je visoko, na samom

vrhu brda. Drugi put ćemo o njoj. Dokazat ću i Debelom i svima ostalima da je nisam

izmislio. Sad idemo lijevo. Ostavi neki znak za svaki slučaj.

Ivan uze od njega svjetiljku i vrati se na danje svjetlo. Vani je bilo tako toplo. Borovi

su oporo mirisali, kosovi zviždali, a negdje u blizini kuckao je djetlić.

U žurbi nalomi naramčić ljeskovih grančica pa se vrati svom prijatelju.

-Na svakih dvadesetak koraka ostavit ćemo po jednu grančicu – objašnjavao je Joško

uzevši svjetiljku. – To nas može spasiti, zlu ne trebalo.

Pažljivo su krenuli smjerom koji vodi prema Golubnjači. Pazili su da ne upadnu u

kakav ponor. Ivan je ostavljao grančice kako su se dogovorili.

Zaobilazili su stalagmite pipajući ih, ogledavajući, zastajkujući. Ponegdje bi se duže

zadržali zijevajući nad neobičnim likom, prepirući se čemu bi ta siga mogla sličiti.

Izgubili su pojam o vremenu.

Joško, meni je hladno. Je li tebi? – Ivana je pomalo počeo hvatati strah.

Joško se strese, protrlja mišiće i nemarno odmahnu rukom:

-Nije to ništa. Baš ugodna hladovina.

-Da ti dam svoju majicu? – Ivan se poče svlačiti.

-Što ti pada na pamet! – Joško ga spriječi. – Ta tvoja majica kao da je od paučine. Vi

građani, uopće, nosite sve nešto tanko, lagano… Bolja je i toplija ova moja mornarska majica

od sve te tvoje robe. I potkošulju imam. Ja sam Ličanin, ne zaboravi. Mi smo navikli na

studen i nevolje – isprsi se.

Ivan zašuti. Stade promatrati tanku, poput stakla prozirnu sigu. Na vrhu je bila

mekana, puna kristalnih kapljica koje se još nisu dobro stvrdnule. Bljeskale su se na svjetlu

džepne svjetiljke.

-Što misliš gdje smo sad, Joško?

-Ja mislim… Čekaj, čekaj! Stani! Što se ono bijeli?

61

Priskočiše tajanstvenom predmetu. Nekoliko razbacanih kostiju bjelasalo se pred

njima. Nisu mogli ocijeniti kakve bi to kosti mogle biti, a nisu primijetili ni lubanju sitne

domaće krave s jednim slomljenim rogom, ni rupu u stropu visoko iznad sebe zatrpanu

korijenjem, granjem i lišćem.

-Ne sliči li ti, Ivane, jedna od ovih kostiju na kljovu?

-Kakvu sad kljovu?

-Pa na slonovu kljovu!

-Otkud slonovi ovdje? Što je tebi?

-A možda je od mamuta? Oni su preci…

-Kako se mamut ili slon mogao uvući ovdje kad smo mi jedva ušli, jedva smo se

provukli?

-Nisi li ti ništa o tome učio? Jednostavno je došlo do prirodne katastrofe, do

pomicanja tla i mamut se našao zarobljen pod zemljom.

-Stvarno, nikad se ne bih sjetio! Nije li ova kljova premalena?

-Vidiš da samo viri iz zemlje i to naglo svinuta kao da je bila prelomljena. Tko zna

koliko je ima još u zemlji.

-Onda smo riješili pitanje špilje.

-MAMUTOVA ŠPILJA! – Joško podignu glavu, svečano i ponosno. – Mamutova

špilja! – ponovi još jednom i zašara svjetiljkom po nepreglednom moru siga.

Oprezno su pošli dalje. Špilji nikad kraja. Sige su izgubile čar iznenađenja i odjednom

im se počelo činiti da hodaju cijelu vječnost.

-Koliko može biti do te Golubnjače, Joško? Meni se čini da smo prešli kilometre i

kilometre.

-Ne znam. Pojma nemam. Mislim da bi Golubnjača mogla biti povezana s ovom

špiljom. Čekaj. Ušli smo u uvali pa smo krenuli lijevo držeći se uvijek istog pravca i …

Mislim da smo prešli dvije trećine puta prema njoj. Ako se ne varam, tlo bi se sad trebalo

pomalo spuštati…

-Meni se čini da nam je pod nogama ravno.

-Samo ti se čini. Možda je nagib zbog veličine tako mali da to i ne osjetiš. Uvjeren

sam da je izlaz odavde u Golubnjači. Ona silna voda koja iz našeg polja nestaje ujesen i

izbija u Golubnjači gdje ju gutaju ponori mora da je prokopala prolaz, nekakav tunel…

62

-Ja ne vidim nigdje vode. Valjda bi se vidjeli njeni tragovi. Ili možda ta voda ide ispod

nas kakvom drugom i nižom špiljom. Ne čuje se ni nikakav šum.

Osjećali su pomalo umor u nogama, a i zasićenost kamenim figurama.

Nađoše se pred visokim glatkim zidom oštra brida. Stijena se ispriječila pred njima,

glatka, kao da je lakirana bezbojnim lakom.

-Ovome se nisam nadao! – zabrinu se Joško. Kao da ovdje sve završava. Vidi, molim

te, priroda je lakirala stijenu. Gle kako je brid oštar! Mogao bi se porezati. Lijevo i desno su

dvije pukotine poput širokih vrata. Znači, špilja se račva na dva dijela…

-Kako se račva? Ništa ne vidim.

-Gledaj za svjetlom. Vidiš kako bridna stijena razdvaja dva prolaza. Jedan ide lijevo,

drugi desno. Kladio bih se da ova lijeva pukotina nakon pedesetak metara pravi novu špilju,

novu dvoranu. To je pravac Golubnjače. Tu je skrovište! Idemo u skrovište!

-Ja sam se potpuno izgubio! – Ivan nemoćno spusti ruke.

-Hajde za mnom! – Joško odlučno zakorači u pukotinu.

Zagaziše na mokru zemlju. Noge im utonuše u crvenkastu hladnu ilovaču.

-Ja mislim, Joško, da ovo nije pravi put.

-Zašto ne bi bio pravi? Ilovače ima u svim špiljama.

-Nekako osjećam. Vidiš da stijena više ne nalikuje onima u špilji.

Joško pažljivo osvijetli stijenu: - Imaš pravo. Ova pukotina kao da je nastala prilikom

kakvog potresa. Stijena se jednostavno rascijepila. Uh, al' mi se zemlja lijepi za noge! Ostat

će mi obuća koliko je ljepljivo pa ću morati bos…

-Gle, evo nas na kraju! – iznenadi se Ivan.

Na nekoliko metara ispred njih ukaza se tračak svjetla. Pukotina se toliko suzila da su

morali stati i kretati se postrance. Ivan se izvuče prvi. Pred njegovim očima puče golema

ravnica

-Gdje smo ovo, Joško?

-Našli smo se u nekom griču – Joško se uzvera uz kamenje. – Pa to je dolje Krbavsko

polje. Ali pustimo sad to. Vidiš li ovo dolje pravo ispred nas, ovo gdje izlijeću golubovi. To

je Golubnjača.

Na nekih pedeset, stotinjak metara ispod sebe Ivan ugleda strmu liticu. Od nje je

prema polju vijugala suha jaruga.

63

-Ponori se ne vide – stade objašnjavati Joško. Zaklonila ih je ona velika litica. Točno

pod njom su dva ponora, a iznad njih otvori u litici iz kojih u jesen šiklja voda. Kad se ponori

prepune, voda se razlije preko korita jaruge po cijelom polju. Vidiš da oko jaruge i malo

dalje nema kuća ni oranica. To ti u jesen i zimi sve bude pod vodom pa se čini da pola polja

postane jezero.

-A gdje je rijeka Krbava? Nigdje je ne vidim.

-Ta postoji samo na zemljopisnim kartama i zimi. Sad je nema, korito joj je suho.

Voda se izgubila u pjeskovitom tlu…

-Na ovom se polju vodila ona čuvena bitka, ali gdje, na kojem dijelu polja?

-Gledaj tamo desno, skroz desno. Na onom brdu je Udbina. Ispod nje, na samom rubu

polja vidi se bijela široka pruga i nešto tamno. To je aerodromska pista, a ono tamno je

borova šuma. Gdje je šuma kažu da je nekad bio goli pijesak. Tu ti se vodila glavna bitka. Tu

je Jakub-paša sredio samouvjerenog bana Derenčina. Nije htio slušati hrvatske feudalce i

eto…

-A gdje je naša Velika Gradina?

-Što? Aha… sve ti se okrenulo. Pa nama iza leđa. Između Krbavskog polja i naše

lijepe zelene dolinice ispriječilo se Golo brdo poput leđa dinosaura. Meni je Gradina posebno

lijepa. S koje god strane…

-Gle, već se sjena Golog brda spustila u Krbavsko polje!

-Stvarno! Nisam ni primijetio. Zanijela me ljepota. Tko bi rekao da smo toliko

vremena proveli u špilji! Idemo natrag. Možda ćemo biti bolje sreće u onoj drugoj pukotini

što vodi desno. Sad imamo izlaz kuda, zlu ne trebalo, možemo brzo izjuriti. Sad se izgubiti

nećemo. Samo da promijenimo uloške u bateriji. To su posljednje, je li. Nadam se da će

izdržati, da nisu jako stari.

Spustiše se natrag niz grič, zavukoše se u procijep i dobrzaše do bridne stijene. S nogu

im je u krpama otpadala vlažna crvenkasta zemlja. Zastadoše malo pa duboko udahnuše.

Oprezno se uvukoše u drugu pukotinu. Ovaj put se nisu prevarili. Pukotina se odmah proširi

u dvoranu okrugla oblika, poput tanjura. Ovdje je kao u kakvom antičkom kazalištu stajalo

mnoštvo šutljivih figura u čudnom rasporedu. Držale su nijemu predstavu. Iz ove okrugle

dvorane vodilo je nekoliko prolaza. Bili su pri samom dnu i izgledali poput širokih cijevi

kanalizacije izlizanih od vode.

64

-Kamo sad?

-Idemo u ovaj prvi desni, ne moramo se ni saginjati – uperi Joško svjetlost u najširi

otvor. – Za mnom, Ivane! – viknu pa potrča.

Čim je zakoračio, jauknu i nestade ispred Ivanovih očiju. Ivan samo opazi kako

svjetlo kliznu u dubinu i ugasi se. Mrak ga stegnu sa svih strana. On se ukoči. Kosa mu se

diže na glavi. Zubi zacvokotaše, a preostale ljeskove grančice koje je cijelim putem držao

ispadoše mu iz ruke.

-Nije opasno, Ivane, ne boj se! – osvijesti ga Joškov glas iz dubine. – Ništa se nije

dogodilo!

-Gdje si? – prestravljeni Ivan jedva protisnu glas. – Gdje si? Ništa ne vidim.

-Pa evo me, tu sam! Pazi da ne padneš u vodu.

Ivan oprezno iskorači istražujući tlo nogom. Koraknu jednom, pa još jednom. Stopalo

mu naiđe na rub. Spusti se na koljena i opipa rukama. Rub se protezao lijevo i desno u krug.

-Nije ništa! Samo sam pao u vodu – gotovo veselo viknu Joško odozdo.

-Već sam bio umro. Je li ti dobro? Jesi se udario? Je li duboko?

-Ne znam. Držim se na površini

-Daj mi ruku.

-Čekaj da doplivam do ruba.

Ivan leže i pruži obje ruke: - Evo, daj ruku! – pljesnu dlanovima.

-Previsoko si! Majko moja, kako ću se izvući. Joj, što je hladno, Ivane!. Srce mi puca

– zacvokota i zagrcnu se očajni Joško.

Ivan stade grozničavo razmišljati. Odjednom se zviznu šakom u čelo po onoj čvorugi

da su mu iskrice sijevnule pred očima.

-Smrzavam se, učini nešto!

-Evo odmah! Odmah ću ja… Hvataj! – tek se sad sjetio da cijelo vrijeme nosi smotano

uže oko vrata. Uhvati ga za jedan kraj, a drugi baci u dubinu, točno Jošku na glavu.

Joško se uhvati kao pravi utopljenik i potonu, ali se očajnički izbaci na površinu: -

Vuci!

Ivan skoči na noge, trgnu iz sve snage i – izvrnu se na leđa.

-Pa vuci već jed… - Joško opet potonu.

65

Ivan škripnu zubima, ponovo skoči na noge, stade vući uže dok ne osjeti da se

zategnulo, pa se nape: - Drži se čvrsto!

Joško se izvuče i leže na sam rub. Drhtao je, cvokotao i grcao: -Vražja rupa! Koji me

đavo tjerao da trčim kao muha bez glave. Otkud ta voda! Brrrrr!

-Skidaj brzo tu majicu! Brzo! – ne čekajući da on počne, Ivan zguli s njega mornarsku

majicu. Skinu svoju i na brzinu je navuče na mokrog prijatelja.

Joško se malo sabra pa najednom sve skinu sa sebe.

-Što radiš? – sijevnu Ivan očima.

-Neću!

-Oblači ili ću te raspaliti po zubima!

-Neću!

Ivan ga pljusnu. Pljuska odjeknu okruglom dvoranom te se pričinilo da nijeme figure

progovoriše. Ivan ga pljusnu još jednom.

Joško skoči vrisnuvši: - Koga ćeš ti… ti…

-Joško, molim te, razboljet ćeš se! Sjeti se što još moramo uraditi! Evo, udari ti mene.

Evo… koliko god hoćeš – Ivan mu namjesti obraz u mraku i zajeca.

Joško više osjeti nego što začu šmrcanje i pokoleba se: - Misliš li ti da sam ja od

papira? Da sam razmažena gradska curica.

-Ne mislim ja ništa. Nisi ni ti od čelika.

-Ja sam Likota, ne zaboravi! – isprsi se u mraku, ali se stade tresti pa uze iz Ivanovih

ruku odjeću. Nevoljko je obuče.

-Što si zatvrdoglavio s tim Ličanin pa Ličanin. Tvrdoglav si poput mazge. Uostalom, i

ja sam, kako ti kažeš, Likota.

-Po majci. Otac… - Joško se ugrize za jezik jer se sjetio kako baka nikad nije

spominjala Ivanova oca, a ni iz pisama o njemu ništa nije saznao. Taj dječak mu postade

blizak i drag kao brat.

Što te se tiče moj tata! – proguta Ivan slinu, ali odmah okrenu razgovor. – Idemo brzo

van. Ovdje je užasno hladno. I ja se počinjem tresti. Hajdemo, hajde brže.

Joško napipa svoju mornarsku majicu. Lagao je da ima potkošulju. Stadoše tapkati

nogama, pipati ispruženim rukama i tražiti izlaz. Napokon dotapkaše do bridne stijene. Ivan

odahnu: «Sad je lako izaći kroz pukotinu.» Tišina mu se učini čudnom.

66

-Joško! – zovnu.

Ne ču odgovor.

-Joškooo! – prodera se.

-A! – začu nedaleko iza sebe slab odgovor. Pojuri natrag. Nađe Joška naslonjena na

stijenu.

-Što ti je, Joško?

-Tako mi se ne da…

-Čekaj da ti malo pomognem! – obuhvati ga rukom oko pasa i gurnu ispred sebe. – Ići

ćeš ispred mene.

Skrenuše u pukotinu s ljepljivom zemljom. Čim mu noge utonuše u meku zemlju,

Joško klonu. Ivan ga podiže i natovari sebi na leđa. Zemlja se lijepila za noge ne dajući se

nikako otresti. Ivan je teturao. Činilo mu se da na svakoj nozi diže po pedeset kilograma.

Jedva se dovukao do slabog tračka svjetla. Bio je sav u znoju.

-Pusti me, Ivane, mogu ja sad – promrmlja Joško kao da je pijan.

-Ne pričaj!

-Mogu, vidjet ćeš! Pusti me dolje – zatvrdoglavi.

Ivan ga spusti i pažljivo namjesti u procjep. Joško nesigurno, teturavo nastavi hodati

centimetar po centimetar. Ivan ga je držao za lakat vukući se postrance za njim. Stijena mu je

žuljala gola leđa.

Izađoše. Uspentraše se uz grič uz veliki napor.

Sunce je pred zalaskom. Sjena Golog brda već je gotovo bila prešla polovicu

Krbavskog polja.

Joško se strese, protrlja mišiće i potrča u mjestu: -Alaj je ovdje toplo! Pravi raj! – i

sjede na kamenu ploču. – Gle, kako je ova ploča vruća!

Ivan sjede do njega. Iscijedi mornarsku majicu raširivši je po toplom kamenu: - Jesi

tvrdoglav! – nasmije se. –Tvrdoglav si po…

-Žao mi je… Hej! Pogledaj! – Joško naglo ispruži ruku.

Na cesti, blizu Golubnjače, zaustavi se crni automobil. Iz njega izađe čovjek i

zašepesa prema ponorima.

-Piskavi! – kriknuše obojica.

67

-Lezimo! – Ivan gurnu Joška s kamene ploče. – pratit ćemo ga da vidimo kamo ide.

Oni dječaci su govorili istinu.

Virili su iza kamene ploče.

Čovjek je lagano hramao. Učinilo ima se da neki radoznali turist s fotografskim

aparatom želi snimiti surove litice pune rupa uprljanih golubljim izmetom. Začas ga je

nestalo ispod litice, a onda se opet pojavio šećući se uz sam rub polja i izgubio se u glogovu

grmlju. Opet ga ugledaše kako se udaljuje prema jednom griču, zastaje pred njim pa ga

snima. Već je bio tako daleko da su ga jedva prepoznavali. Osvrnuo se oko sebe i onda

jednostavno nestao u grmlju. Više se nije pojavio.

-Otkrili smo, Ivane, otkrili! Sačekat ćemo dok ne izađe, a onda…

-Ništa a onda! Sad znamo gdje je skrovište. Još malo pa će se potpuno smračiti, a ti si

se prehladio…

-Nije to ništa.

-Kako nije? Pa vidim ti na licu! Razboljet ćeš se ako odmah ne legneš u krevet, i to što

topliji.

Joško zašuti. Bilo ga je stid zbog one slabosti u špilji. Najradije bi sam sebe istukao.

Smatrao je da su dječaci iz grada neotporni i svileni.

Pošli su kući šutke. Joško je teturao za Ivanom naprežući sve snage da se drži

normalno. Prihvatio je Ivanovu odjeću ne zbog sebe, nego zbog njega. «Tvrdoglav je. On bi

unutra sigurno ostavio sve i izišao van gol. Onda bi baba Manda mene psovala. Rekla bi da

sam ga odvukao ovamo, da sam mu robu izgubio. A meni kaže da sam tvrdoglav…»

-Sutra ćemo ti, Debeli i ja pravo u onaj grič. Ti ćeš stražariti, a nas dvojica ćemo

tražiti ulaz. A što ako netko od pljačkaša bude unutra? Ako nas iznenadi?…- Ivan je glasno

planirao sutrašnju akciju.

Joško se tresao. Prebrzo ga je uhvatila studen. I sam se tome začudio. Ivanove riječi

slušao je kao da dolaze iz daljine.

Već je bio mrak kad su stigli kući. U blizini bakine kuće presvukli su se i rastali.

Joško nije dao Ivanu da ga prati kući.

Ivan ne nađe bake u kući. Muzla je Rumenku. Večerao je na brzinu, oprao noge i

otišao spavati.

68

Joško se neprimijećen privukao kući. Uvukao se kroz prozor u svoju sobicu. U njoj je

spavao još i mali Buco. Bila je to sobica s jednim krevetom, stolom, jednom stolicom,

rasklimanim ormarom i mnoštvom najrazličitijih čudnih predmeta, posvuda razbacanih. Ti su

predmeti bili Bucine igračke. Tko zna odakle ih sve nije dovukao. Mali je spavao s Joškom u

istom krevetu. Nekad ga je nasmijavao do suza, a nekad ga dovodio u očaj. Posebno se

zanimao u herbarij i kad god bi uhvatio zgodu, vukao bi herbarij po dvorištu trpajući u njega

sve moguće trave, tukao njime mačke ili kokoši ili bi nasred ceste sjeo na tu knjižurinu i

zijevao uokolo.

Joško se brzo svukao i legao u krevet. Znojio se, a bilo mu je hladno. Pokrio se po

glavi, skvrčio se. Strašan umor navalio se na njega: kao da ga nešto golemo, nepoznato,

nevidljivo, pritišće, a on se s tim nevidljivim hrva i zajedno s tim pada u crni ponor, a nema

snage da se uhvati za nešto sa strane.

Kad je Buco, čist i okupan kao kaplja rose, došao da skače po krevetu, čuo je Joška

kako nešto viče. Otrčao je k mami i požalio se da Joško na njega galami.

Ljutita mama na trenutak je povjerovala dječaku, ali se odmah nasmijala sjetivši se

herbarija pa požurila u sobicu da izgladi nesporazum. Čim je ugledala blijedog sina,

poblijedjela je i sama pa se rastrčala po kući. Njeno golemo iskustvo govorilo je što se

dogodilo i što treba poduzeti.

Joško je mirno podnosio torture liječenja šuteći kao da je od kamena. Znao je da samo

disciplinirani bolesnici ozdravljaju, a on je silno želio ozdraviti, i to pod hitno.

*

Idućeg jutra Debeli je prilično kasno došao iz mlina. Sunce je već bilo dosta iskočilo.

Odmah je dotrčao do Ivana i saznao što se dogodilo u špilji. Zajedno su odjurili k Jošku.

Ležao je strašno blijed i sa slabim smiješkom na licu.

-Ja mislio da si odapeo! – Debeli sjede na krevet. –A on se tu izležava kao japanski

maharadža. Sve živo ga se ne tiče.

Joško se nasmiješi na «japanskog maharadžu», namjesti jastuk dižući se u polusjedeći

položaj: - Već mi je dobro. Malo me treslo, ali sad je puno bolje. Nikad se nisam ovako

blesavo razbolio. Dobro mi je, već bih mogao u špilju.

-Bunca li on, Ivane? – Debeli namignu

69

U sobu se neprimijećen uvuče mali Buco, skoči na krevet pa prilijepi na Joškovo čelo

mokru masnu krpu za suđe. Žućkastoprljava tekućina razli se niz bolesnikovo lice.

-Ja ću njoj pokazati, zločestoj… da ona mog Još… - poče brbljati, ali ga debeli

pograbi, nabaci mu krpu na glavu i istjera van.

-Mamaaaa! Oni meni ne daju… Mamaaaaa! Baš vam neću pomoći kad budete

bolesni! Neću baš! Mamaaaa!

Sva trojica se zasmijaše. Joško je izgledao kao indijanski poglavica išaran ratnim

bojama. Smijao se sam sebi. Po izrazima njihovih lica mogao je zaključiti čemu sliči.

-Da su maškare, ne bi mu trebalo maske! Što veliš, Ivane?

-Zbilja je krasan!

Za sve živo, skoro sam zaboravio! – Debeli se prestade smijati poskočivši na krevetu.

– Noćas sam u mlinu vidio piskavog, zapravo čuo sam ga!

Ivan se začudi, a Joško zaboravi na bolest.

-Što blenete! Stvarno sam ga čuo. Kad smo stigli u mlin, mlinara nije bilo pa smo

čekali u štaglju. Prerano smo došli. Ja se nisam naspavao. Legao sam na vreće i pokrio se

konjskim biljcima preko glave. Gazda mi ništa nije rekao…

-K vragu i gazda! Što je s piskavim? – nestrpljivo upade Ivan.

-Čekaj, ne upleći se! – Debeli se obrecnu. –Taman sam padao u san, kad začujem

piskavi glas. Za sve živo, on je!. San mi je odletio s očiju, ali sam se uštinuo za najosjetljivije

mjesto zašto sam se pokrio po glavi. Počeo sam hrkati, ali ni sam ne znam hrčem li u snu, pa

sam stao. Onda sam povremeno malo hrknuo, za svaki slučaj. Sav sam se napeo da čujem po

što je taj došao. On i gazda su, čini se, veliki prijatelji.

«Zdravo, gazda!» propiska on mome gazdi.

«O zdravo, kamarad, zdravo! Evo gutni malo, zagrij se.»

«Ostavi to! Znaš da te to može skupo stajati. Viski ločeš! Boga ti, bacaj to! Otkad

seljački reponja pije viski! Ako te tko vidi, odmah će pogoditi odakle ti… Što se to čuje,

boga ti… tvoga?»

Ja sam se promeškoljio na vrećama i okrenuo se na trbuh. Na trbuhu se ne hrče.

Osjetio sam kako netko diže pokrivač s mene i sav sam protrnuo. Činilo mi se da me nečije

oči probadaju ravno kroz srce. Pokrivač je opet pao na mene. Oni su nastavili.

«Spava kô top. Mora da gnjaviš to kopile…»

70

«Bit će mu vrag. Preksinoć je došao kući nacijeđen kô spužva.»

Debeli se sav unio u priču oponašajući glasove gazde i piskavog.

-Ma daj, Debeli, reci već jednom zašto je došao! – Ivan nije imao strpljenja slušati

kako on raspreda.

-Baš si nekakav. A ja sam mislio da vam ispripovijedam sve do u sitnice. Pa dobro,

kad nećete slušati… Oni su se dogovorili da opljačkaju našu prodavaonicu!

-Našu! – poskoči Joško u krevetu. – A kad?

-Večeras!

-Uh, što je piskavi aktivan! – Ivan također sjede na krevet.

-Moj gazda je u njihovoj bandi. Dijeli sve s njima. Noćas točno u pola noći provalit će

oni u našu prodavaonicu. Razvalit će podrumska vrata, a onda će iz podruma probiti drveni

pod i ući u prodavaonicu. Robu će odnijeti u špilju piskavi svojim Mercedesom. Nikola nije

lagao kad je rekao da je vidio piskavog. Ovaj put će uzeti samo skupe stvari koje se lako

mogu prevoziti i prodati. Još je rekao da je bio u špilji i da nije našao Glavonju, a da mu

Glavonja mora dati lovu. Eto to je sve što sam čuo.

-Trebali smo ga pratiti – razmaha se Joško.

-Na raskrivaj se, Joško, pogoršat će ti se! – ljutito ga opomenu Ivan.

-Moramo naći to skrovište, moramo! – sijevnu Joško očima. –Zašto sam se baš sad

morao ovako blesavo razboljeti! – zabubnja šakama po krevetu i stade gristi jastuk.

-Smiri se, Joško. Ivan i ja ćemo danas pronaći to gnijezdo, ne boj se.

-Ili ćemo ga pronaći ili ćemo u zemlju propasti! – tvrdo odluči Ivan.

-A ja…

-Lezi. To je trenutna prehlada. Takve brzo prolaze.

-Za kog vraga skupljaš te trave? Liječi se sam! – bubnu Debeli.

-Liječi se sam! Ti misliš da progutam travu, i gotovo! Jesi…

-Lezi i ne lupetaj! Doći ćemo po tebe kad bude trebalo, ne boj se. Doći ćemo pa makar

te nosili – smilova se Debeli i ustade. Ustade i Ivan.

Krenuše. Joško skoči s kreveta, ali ga oni strpaše natrag, udijelivši mu usput sve

onako bolesnom nekoliko bubotaka. «Da se opameti», reče Debeli. Ne izađoše kroz vrata,

nego iskočiše kroz prozor i otrčaše. Joško ostade grizući jastuk.

*

71

Još u Joškovom dvorištu Debelom naglo splasnu raspoloženje. Oči mu se napuniše

bijesom i suzama:

-Kome ja, za sve živo, radim? Zašto? Zašto hranim krave i svinje? Zašto češljam

konje? Uvijek sam u blatu i balegi do očiju. Bježim iz škole i molim Joška da mi napiše

zadaću. Debeli, kopile blesavo! Što sam skrivio pa da baš ja budem sluga pijandure i lopova?

E nećeš, nećeš… za sve živo… nećeš! Stat ću ja tebi na rep i… i… sačuvati obraz i čast moje

tete Lucije. Nećeš… - grcao je u iznenadnoj provali gnjeva.

Ivan je šutio.

-Idemo odmah gore, Ivane. Ti pripremi sve što treba, a ja idem istjerati krave. I teti

Luciji moram promijeniti posteljinu.

Ne treba ništa osim baterije, a ja je nemam.

-Dobro, imam ja. Nema je jače u Gradini. I uložaka imam za cijeli dan. naći ću to

skrovište pa makar cijeli grič prevrnuo.

-Dobro, dobro, Debeli… Da ti pomognem istjerati krave?

-Ne treba. Sam ću kao i uvijek.

Ivan pođe kući razmišljajući. «Da kažem baki što smo otkrili? Ne, uplašila bi se i ne

bi me nikud pustila. Ne znam ima li policije u ovim selima? Joško i Debeli mi o drotovima

nisu ništa govorili. Treba je pozvati, ali kako? Debeli ovdje sve poznaje. Dogovorit ćemo

se…»

Nije ni ulazio u kuću. Sačekao je Debelog i zajednički su otjerali krave u zabran, u

uvalu. Ostavili su ih na travnatom proplanku okruženom gustim hrašćem i borovima. Debeli

je zvono zapušio travom tako da ih lugar samo slučajno može pronaći. Nadao se da krave

neće sići u polje, u kvarove.

Putem nisu ništa progovorili. Šutjeli su obuzeti istim mislima: hoće li pronaći ulaz.

-Gdje je ulaz, Ivane? – prvi je prekinuo šutnju Debeli kad su već bili blizu griča kroz

koji je Ivan sinoć izvukao Joška.

-Još malo. Čudno kako sam zapamtio, a ovo mi je prvi put da lutam po Velikoj

Gradini. Najprije ćemo malo stati gdje smo Joško i ja sinoć izašli, a onda ćemo vidjeti gdje je

piskavi ušao. Jednostavno nam je ispario ispred očiju.

Sjedoše na istu onu kamenu ploču. Ivan mu sve ispriča o Mamutovoj špilji.

-Veliš, kljova od mamuta?

72

-Joško kaže da jest.

-To će biti otkriće! Nešto kao Krapinska špilja, a?

-Koliko ja znam u Krapini nije bilo mamuta, a ni ovakve špilje.

-Nema veze. Što je Krapinac prema našem mamutu. Sitnica! Postat ćemo slavni! –

Debelog brzo prođe srdžba. On je inače brzo mijenjao raspoloženja. Najčešće je, ipak, bez

obzira na svoju zlu sudbinu, bio veseo i bezbrižan. Srdžbe su mu bile žestoke, ali kratke.

-Idemo, Debeli, tamo. Ti ovdje poznaješ svaki kamen.

Sjuriše se do griča gdje je sinoć nestao piskavi.

Povelike gromade kamenja obrasle suhom žućkastom mahovinom i lišajem virile su iz

glogova, ljeskova i šipkova grmlja. Nikakvih ljudskih tragova nije bilo: ni ugažene trave ni

slomljenih grančica.

-Da se ti nisi prevario, Ivane? – Debeli je obilazio tajanstvene kamene gromade.

-Pa tu je nestao!

-Vjerujem ti, ali ovdje nema ništa.

Pretražili su svaki centimetar, uvlačili se gdje god im je bilo sumnjivo, izgrebali se,

čak počeli i kopati, ali uzalud. Silno se razočaraše.

-Da nije nestao u nekom drugom griču, Ivane?

-Baš ovdje se izgubio. Čak je i fotografirao. Nije valjda u zemlju propao – Ivanu od

jada navališe suze.

-Lukava je to lija, moj Ivane, lukava i premazana svim mastima – Debeli je

razočarano gledao niz Krbavsko polje.

A ulaz je bio tu. Majstorski skriven iza neupadljivog kamena. Kamen je samo trebalo

kakvom polugom pomaknuti, rastaviti od stijene i ulaz bi bio slobodan. Ispod njega je čak

bilo praznine jer pri dnu nije dobro pristajao pa su razbojnici tu rupu zatrpali sitnijim

kamenjem, površno. Prevario ih je suhi glogov grm. Bio je tako gust da se kroz njega ništa

nije vidjelo, a usađen ispred ulaznog kamena tako stručno da se činilo kako je tu stvarno

izrastao i sasušio se od starosti.

Njih dvojica, razočarani, nijemo su stajali baš kod suhog gloga.

Daleko tamo, na drugoj strani Krbavskog polja, u samom podnožju Plješevice, jurili

su automobili širokom cestom od Plitvičkih jezera prema moru. Nitko nije ni slutio kakva se

golema tuga spustila na ukleti grič s druge strane polja i na dvojicu pokunjenih dječaka.

73

-A što možemo! Idemo u taj tvoj procijep, možda budemo bolje sreće – krenu Debeli.

– Ukebat ćemo mi njihov plijen. Gore glavu, stari moj.

Ivan pođe za njim. Ovaj put se pribojavao Mamutove špilje.

Pažljivo se spustiše u procijep. Brzo prođoše tlo s ljepljivom ilovačom i nađoše se

pred bridnom stijenom, pa u okrugloj dvorani nijemih glumaca gdje je Joško pao u vodu.

Debeli je zijevao, bečio oči, opipavao sige i – skoro pao tamo gdje i Joško.

-Baš mi se ne kupa. A možda ima i krokodila? – stade zanovijetati.

-Otkud krokodili kod nas, i to u podzemnoj vodi! Alaj ga ti bubnu!

-E, jesi mi ti pametan! Pa kad ima mamuta, zašto ne bi bilo i krokodila?

Ivan se nije htio upuštati u prepirku nego osvijetli jamu u koju je pao Joško. Duboko dolje,

na dnu, u bistroj, vodi spazi svoju svjetiljki.

-Eno moje baterije! Kako bih do nje?

-Neka je! Kad dođu oni tvoji arhi… arhi.. arhelo…

-Arheolozi?

-Da, da! Pomislit će da su kod nas živjele visokoumne ličnosti u najdavnija vremena i

da su poznavali struju, a da smo mi iz Gradine njihovi zakržljali potomci.

-E, ti ga, brate, valjaš. Što te spopalo otkad si ušao u špilju. Idemo u prvi lijevi otvor.

Joško je rekao da jedan od ovih otvora mora voditi u razbojničko skrovište.

Uvukoše se u otvor što se strmo rušio kao da je netko ukoso položio široku

vodovodnu cijev.

-Dobro je, Ivane, da imamo gumu na obući. Što misliš da smo u cipelama kožnog

đona. Alaj bi bilo klizanja. Zaletio bi se i skrovište poput rakete.

Prolaz se naglo suzio. Nisu mogli dalje. Vratiše se razočarani. Joško nije bio u pravu.

Tunel nije vodio u skrovište.

Uđoše u drugi otvor. Kroz ovaj su morali puzati potrbuške, no dogodilo se isto što i u

prvom otvoru.

-Idemo redom! – zatvrdoglavi Ivan.

Uvukoše se u sljedeći. Nije se sužavao, naprotiv. Vrlo brzo nađoše se u novoj dvorani.

Ova je na suprotnoj strani imala samo jedan otvor, ali nešto širi.

Debeli je zijevao obilazeći sige. Čudio se uspoređujući ih sa svim mogućim

životinjama.

74

-Debeli, kamo će nas ovo odvesti? Kud god kreneš, nove dvorane!

-Meni je ovo tek drugs. Gle ove sige! Kao stonoga uzdignuta na zadnje noge! A gle

onoga! Kao zmaj! Vidi one odozgo! Krava sa tri roga! Ha… ha… ha… Bježi, ubode te

srednjim rogom! Za sve živo, koliko životinja na jednom mjestu! Eno slona…

Ivan ga nije slušao. Pažljivo je obilazio sige pazeći da ne padne u kakvu provaliju.

Dugo se zadržao pred prolazom na suprotnoj strani.

-Debeli, daj bateriju. Čini mi se da ima prolaz u novu dvoranu.

-Evo odmah. Pogledaj ovu debelu prasicu bez repa.

Tek kad se Debeli zasitio svojih «životinja», Ivan uze svjetiljku i uvukoše se u novu

dvoranu, nešto manju i bez ikakvih špiljskih ukrasa

Po stijenama su svjetlucale kapljice, vlaga se jače osjećala i kao da je bilo hladnije,

jezovitije. Pravo ispred njih zjapio je novi otvor.

-Netko je ovdje! – šapnu Ivan.

-Gdje? – Debeli sjede od straha.

-Tu malo naprijed. Nešto se svjetluca i kao da se miče – plašljivo usmjeri snop svjetla

prema neobičnom svjetlucanju

-Kosturi! – Dreknu Debeli, đipnu uvis pa jurnu natrag i baci se u prolaz kroz koji su

ušli.

-Stani! – prodera se Ivan i osvijetli ga.

Njemu su samo noge virile iz otvora i tresle se kao da ga je netko uključio u strujni

krug. Ivan ga pograbi za gležanj i povuče k sebi:

-Što ti je? Jesi poludio?

Prestravljeni dječak ponovo kriknu i zagreba rukama po rubu prolaza. Nije uspio

pobjeći jer ga je čvrsta Ivanova ruka vukla i izvukla iz rupe pa ga postavila na noge.

-Što ti je, Debeli? Osvijesti se. Nije to ništa.

-Ništa…

-Pa da, ništa. To sam te ja povukao za nogu, a ne kosturi…

-Kosturi! – Debeli opet đipnu u mjestu, obori Ivana i htjede se glavačke baciti u otvor.

-Kamo ćeš, kukavico! – dreknu Ivan jer mu nije drugo preostalo.

To je upalilo. Debeli je gotovo zviznuo čelom iznad otvora. Zadnja riječ ga je

prikovala.

75

-Za sve živo, što sam se isprepadao. Sve živo na kugli zemaljskoj ne može se ovako

isprepadati. Nisam ja kukavica, Ivane, brate, ali što je previše, previše je. Oh, majko mila što

si me rodila da se prepadavam u podzemnom svijetu – zaglavinja prema kosturima.

-Debeli, Debeli, kukaš kao baba, a ja sam mislio…

-Stani, brate mili, stani! Došao sam k sebi. Sve mi je jasno, ali mi se koljena još tresu.

Pusti me da malo sjednem, da odahnem – okrenu se licem prema Ivanu i spusti se.

Osjeti pod sobom nešto čudno. Popipa rukama: lubanja? Polako, vrlo polako se diže

izbuljenih očiju i poče se povlačiti natraške zijevajući: - Ja… ja… ja ću… – zape za nešto i

izvrnu se na leđa.

Prostorijom odjeknu metalni zvuk.

Ivan posvijetli. Debeli se podiže pipajući čvorugu na glavi: - Ovo me padanje… Hej,

što je to? Varaju li me oči? Posvijetli bolje, Ivane, posvijetli! – u trenutku zaboravi na strah i

pograbi objema rukama pušku. – Karabin! Vojnički karabin!

Drveni dijelovi puške otpadoše. U rukama mu ostade gola metalna zahrđana cijev

prastare kremenjače.

-Majko mila, ova rupa je začarana! Najprije vojnički karabin, uzmeš ga u ruke i on ti

se pretvori u zahrđanu cjevinu. E sad će lijepo i tebe nestati, a ja ću se pretvoriti u kostur. S

mene će otpasti grešno meso i ostat će samo kosti. Kad nakon milijun godina pronađu moje

kosti, pomislit će da su ovdje živjeli ljudi s jednim rogom na glavi – popipa čvorugu – i

nastat će velika senzacija.

-Ne zvrndaj, dođi bliže.

Debeli ugleda trak svjetla iz pukotine pri dnu dvorane i Ivanove noge kako vire iz te

pukotine. Baci zahrđanu pušku i zavuče se pokraj prijatelja munuvši ga laktom u rebra da se

pomakne malo ustranu. Ivan je već izvlačio natruli drveni sanduk. Debeli mu pripomože i

izvukoše ga .

-Zlato! Ivane, zlato je unutra! Juhuuuuu! Bogati smo! Bogati smo! To su ovi kost…

ovaj, hajduci sakrili. Potukli se oko plijena i poubijali se. Jesi vidio kako je težak? Pun je! Ju

huuuu! Kupit ću bicikl! I loptu! I… čekaj, što bih još? Malom Buci hlače sa dva džepa! I

vrećicu punu pikula! Otvaraj, Ivane, što čekaš!

-Ruke mi drhte, otvori ti.

76

Debeli udari nogom odozgo. Poklopac se raspade. Sagnu se i drhtavim rukama ukloni

trule komade:

-Krpe! Masne krpe! Znao sam ja… - razočara se.

Buljili su u osvijetljeni otvoreni sanduk.

-Ne mogu krpe biti tako teške, Debeli.

Debeli gadljivo sa dva prsta izvuče gornju krpu.

-Opet krpe, i to zgužvane. Tko li se tako našalio s nama? Ovo je začarani prostor. za

sve živo, bježimo!

-Nešto je zamotano u krpe, zar ne vidiš? Vadi, što buncaš!

Debeli izvuče zamotuljak i razmota ga:

-Pištolj! Za sve živo, pištolj! Ivane, pištolj! Da vidim je li pun. Nije…

-Ti znaš rukovati pištoljem?

-Sitnica! Kad bih znao baratati jednadžbama kao dijelovima pištolja, bio bih drugi

Nikola Tesla – obrisa suvišnu mast s pištolja, i zavuče ga u stražnji džep. –Tako, nek sad

nastupe svi mrtvaci! Svi koliko ih ima! – svrnu pogledom prema kosturima i naježi se, ali mu

pištolj ipak vrati samopouzdanje. Da vidim što još ima unutra – popipa se po stražnjem

džepu.

Nađoše ukupno dvadeset pištolja, puno metaka za njih, deset okruglih iskockanih

bombi i mitraljez u dijelovima.

Debeli natrpa pune džepove metaka i još napuni svoj pištolj: - Uzmi i ti jedan, trebat

će ti. Zatakni ga za remen.

-Što je tebi? Pa to se ne smije.

-Ma nemoj! Smiju li se pljačkati trgovine? Smiju li se ljudi napadati nožem? Smije li

se…

-Ja to neću.

-Za sve živo, lud si! Uzmi, zatakni ga za remen i šuti. I da nikome nisi pisnuo, jasno?

– Debeli uze jedan pištolj, obrisa ga, izvuče prazni spremnik, napuni ga i tutnu Ivanu u ruku.

Ivana podiđe jeza od hladnog čelika. Ne reče ništa, samo ga zavuče između remena i

hlača. Osjećao je njegovu težinu. Najradije bi ga se riješio, ali se nije htio zamjeriti Debelom.

rekao bi mu da je mamina maza.

77

Otkad je ušao u ovu dvoranu pa do trenutka kad su vratili sanduk natrag u pukotinu,

Debeli nije odahnuo. Sad se smireno opustio.

-Ivane, kako je ovo dospjelo ovdje u špilju? Ovi kosturi i ovo oružje nikako ne idu

zajedno.

-Zašto ne bi išli zajedno? Misliš zbog stare puške? Misliš da je ona pripadala

kosturima?

-Da je Joško ovdje… Daj mi bateriju da nešto vidim. Ovaj sanduk je netko morao

unijeti. Svaki milimetar ću pregledati.

-Sad se ne bojiš?

-Je l' ja? Pih! Ono sam ja samo onako… glumio. ne znaš ti mene, he… he… -

istraživao je svjetiljkom prostor. Ipak je nastojao biti što dalje od kostura. Svjetiljka mu se

konačno usmjeri prema stropu: - Tajna je otkrivena, Ivane. Evo gore rupe! Kroz nju je netko

spustio sanduk, kroz nju se ulazilo.

-Zašto onda ne prodire svjetlost?

-Tko zna koliko je do vrha! Gle, gle, pa i nije visoko! Eno se vid korijenje. netko je

zatrpao rupu, a poslije je na tom mjestu naraslo drvo. Da nije tako, netko bi već odavno

otkrio ovu podzemnu prostoriju. Kô bog su se spuštali konopom. Pa mi smo jako blizu

površine kad korijenje drveta visi dolje! Do gore je oko tri četiri ljudske visine.

Ivan mu priđe i pogleda gore: - Kažeš da nije visoko. Pitao bih te ja da tresneš odozgo.

-Je l' ja? Ja sam ti kao mačka: baci me na glavu, dočekat ću se na noge. Takav sam ti

ja… Nego, čuj! Da se mi ipak više ne zadržavamo ovdje. Idem ja u ovaj otvor. Ako se njime

ne može, vrebat ću gazdu i piskavog. Pratit ću ih pa makar se u miševe pretvorili.

-U redu, Debeli. Zato smo i došli ovamo. Otvor nije tijesan, problema s prolaženjem

neće biti. Samo da nas ne odvede na krivo mjesto. Promijeni uloške u bateriji i ulazi prvi. Ja

ću za tobom da te slučajno ne bi kosturi dostigli.

Debeli se kiselo nasmiješi, promijeni baterije pa kao slučajno pogleda prema

kosturima. Strese se i uđe u otvor.

Ivan za njim. Premjesti pištolj u stražnji džep da ga ne žulja dok se bude provlačio.

V.

78

SKROVIŠTE

Slab trak svjetla osvjetljavao je ispred Debelog okrugao tunel glatkih stijena. Debeli je

stenjao kao da vuče teret, a prolaz uopće nije bio tijesan. Moglo se bez napora ići jako

poguren ili četveronoške. «Da je malo strmije», pomisli Ivan, «bilo bi klizanja.» Bauljao je

četveronoške pazeći da mu pištolj ne ispadne. «Do sada je išlo dobro. Da je Joško s nama,

bilo bi sigurnije. Kamo li će nas ovaj tunel odvesti? Špilja kao da se sastoji od samih kanala,

rupa, tunela… a nitko za nju ne zna osim nas», poče i on stenjati a da nije bio svjestan toga.

Debeli je polako napredovao.

Vjerojatno je pazio na metke i pištolj. Nešto je mrmljao, zaustavljao se, pa opet

bauljao naprijed. Ivan nađe nekoliko metaka. Dok ih je skupio, ono malo svjetla što se

naziralo nestade i on se nađe u gustoj tami. «Sigurno se ugasila baterija? Stari ulošci! Još

nam je samo ovo trebalo! Opet ćemo srljati po mraku kao kad je Joško pao u vodu. Da i ja

ne padnem u kakvu provaliju.» Zabolješe ga koljena i laktovi. «Kô bog sam poderao hlače na

koljenima! Što li ću slagati baki? Što će pomisliti o meni? Da sam gradski fakin…» Ubrza

tempo i žestoko udari čelom o stijenu. Pred očima mu sijevnu. Tunel je ovdje naglo svijao

udesno, gotovo pod pravim kutom. Oprezno nastavi za Debelim. Opet ugleda trak svjetla.

Htjede požuriti i uhvatiti Debelog za nogu da mu kaže neka se vrati. Učinilo mu se da nestaje

kisika. Sjeti se da bi opet mogao ludovati ako ga samo dodirne. To više ne bi mogao izdržati.

Debeli je međutim odmakao naprijed jer se brže provlačio. Ivan ubrza i sustiže ga.

nehotice mu glavom dodirnu stopala. Debeli ispusti čudan vrisak i nestade ritnuvši se prije

toga. Izgubi se svjetlo. «Provalija!» sinu Ivanu. «Poginu Debeli!!» jauknu iz svega glasa.

No prevario se.

-Skrovište! Evo ga, Ivane!, skrovište! – Debeli je skakao i neprirodno vrištao.

Ivan se svali na nekakve vreće ispod rupe koja je činila kraj tunela, kleknu i zaplaka

od sreće. Ne zato što su pronašli skrovište.

Svuda oko njih, u polutami nove dvorane, ležalo je pravo bogatstvo.

Bilo je tu svega što se može naći po seoskim prodavaonicama: bale platna, sagovi,

košulje, odijela, ručnici; cipele, gumene čizme, zaštitne rukavice; lanci, čavli, konjske

potkove, motike, sjekire, vile, grablje; tanjuri, lonci, čaše; bomboni, keksi, čokolada,

alkoholna i bezalkoholna pića; salama, šunka, slanina, sir… i sto drugih stvari.

79

Sjeli su jedan uz drugoga, umirili se, ne vjerujući da su otkrili veliku tajnu.

Škrto svjetlo što je stvaralo polutamu prodiralo je ispod kamena navaljenog na ulaz.

Pokušaše ga odgurnuti, no bili su preslabi. Pri dnu gdje kamen nije dobro pristajao ugledaše

poveći otvor zatrpan kamenjem tako površno da je kroz njega prodirala svjetlost. Oprezno

izvadiše kamenje. Špilja se jače osvijetli. Izvukoše se potrbuške napolje i nađoše se u hrpi

velikog kamenja u kojoj je bilo nemoguće otkriti bilo kakav otvor, a kamoli ulaz u špilju.

Suhi glogov grm jednostavno su odgurnuli.

-Ma tko bi rekao da ovdje ima špilja! Stotinu puta sam ovdje bio, baš u ovom griču,

jednom sam i prenoćio kad sam izgubio krave. Pogledaj ovaj kamen na ulazu kako je

priljubljen. Gle kolac! Služi kao poluga…

-Suhi grm nas je zavarao, Debeli. Okladio bih se da je tu izrastao i sasušio se. Tako je

zaklonio ulaz i ovu rupu ispod ulaznog kamena da smo mogli cijeli dan tražiti bez uspjeha. A

trebalo ga je samo gurnuti.

-Lako je sad biti pametan. Da probamo polugom maknuti ovaj kamen s ulaza?

-Nemoj, Debeli. Zatrpajmo rupu i navalimo grm da bude sve kako je bilo pa idemo

kući.

-Što ti pada na pamet! Moramo malo pronjuškati da vidimo što su sve ptičice unijele u

svoje gnijezdo – veselo se uvuče u skrovište.

Ivan za svaki slučaj osmotri okolinu. Nije primijetio ništa sumnjivo. U blizini nije bilo

ni kuća ni ljudi, ni stoke. Čak ni ptica nije bilo. Ipak vrati glogov grm na isto mjesto, pažljivo

ga namjesti pa se uvuče za Debelim. Pomaknuto kamenje nije dirao. Svjetla je sad bilo

dovoljno. Nisu se više morali mučiti s džepnom svjetiljkom. Ovdje nije bilo hladno kao gore

u mamutovoj špilji.

Debeli je već sjedio na vreći brašna. U jednoj je ruci držao veliku čokoladu, a u drugoj

dopola ispražnjenu bočicu narančina soka. Naginjao je bočicu između zalogaja, kolutao

očima i mahao nogama; cerio se pokazujući glavom gdje se nalazi čokolada, salama… -

uopće sve što je bilo za jelo ili piće. Usta su mu bila prepuna da bi mogao govoriti.

Ivan pronađe čokoladu. Nije mu se baš jelo. Debeli je klopao poput teškog fizičkog

radnika. Dok je Ivan pojeo samo malu čokoladu, on je popio još dva soka, pojeo kobasicu

sumnjiva mirisa, nešto keksa i nekoliko kockica sira. Nakraju se pogladio po trbuhu i

zijevnuo:

80

-Sad bi trebalo malo odspavati.

-Što ti pada napamet! – prestraši se Ivan. – Ako oni naiđu, gotovi smo!

-Misliš da se ja bojim? A moj top! – Debeli se lupi po pištolju.

-I ti bi pucao u čovjeka? Hajde, molim te… Idemo odmah odavde.

-Dobro, dobro, vidiš da se šalim. Počeo si trtariti. Tko bi to rekao za tebe! Pronašli

smo skrovište, najeli se, napili, odmorili, a sad možemo nešto uzeti i za poslije.

-Ali to nije naše!

-Tko te pita! Nama pripada nagrada i lijepo ćemo je uzeti – Debeli energično prekinu

svaku raspravu. Odmah se dade na pretraživanje.

Pronašao je praznu papirnatu vreću i stao u nju pažljivo trpati: «Najprije ćemo

konzerve», mrmljao je. «Tako, a sada nekoliko kutija keksa, hm, hm, dvije su dosta, ili ne,

tri.»

-Debeli, ostavi to, molim te! To je krađa.

-Što, uhvatilo te poštenje? Je li, da ne bi! To je naša nagrada, razumiješ li! Kad se sve

ovo otkrije, misliš da ćeš nešto dobiti. Šipak! Znam ja, dobit ćeš nekoliko lijepih riječi, a one

se ne jedu. Ovo što sam ja uzeo nek' plate pljačkaši. Piskavi ima love. Taj je sve živo izvarao

po sajmovima. A moj gazda da proda pola imanja, ne bi mogao isplatiti moj rad. A zašto smo

mi, za sve živo, pretrpjeli onoliki strah. Baš si blesav. Ovo je naš trud. Ja ću sada izaći i

sakriti ovu vreću u jedan grič, a onda ću je odnijeti na jedno mjesto kao stvoreno za

uživanciju. Ti pokušaj malo srediti ovaj nered – Debeli ponese vreću i kod izlaza se okrenu: -

Odmah se vraćam.

Ivan pažljivo složi sve što je bilo razbacano. Prazne bočice od sokova i omota

čokolade zavuče duboko ispod poveće bale platna. Sve je namjestio kako je bilo i prije.

Razbojnici neće ništa primijetiti.

Debeli se vrati otpuhujući i brišući usta.

-Gle, za sve živo, kao da nitko nije bio ovdje! – zinu otirući znojno čelo.: - Čekaj

malo, eno nešto za mene. Pazit ću da ti ne pokvarim djelo.

On skinu sa sebe košulju pa između naslaganog rublja izabra šarenu košulju kratkih

rukava. Bila mu je po mjeri. Zadovoljno se pogleda:

-Kao da sam ispao iz kutije, a? Zašto da nosim poderanu košulju. Čekaj da još nešto

nađem. Evo je! Baš sam to tražio – iščeprka platnenu vrećicu s uzicom. –Što li je u njoj bilo?

81

Nije važno, glavno da je tu – povadi metke iz džepova i potrpa u vrećicu. Ivan mu šutke dade

one koje je našao gore u tunelu. Debeli i njih potrpa pa vrećicu objesi sebi oko vrata:

-Taaako! Gospodin je gotov. A što ćeš ti uzeti? Što si se tu stisnuo? Držiš se kao

vlaška mlada. Uzmi bateriju. Prebit će te baba Manda što si joj šundrao pomoćno svjetlo.

-Ma što je tebi?

-Što si se tu ukočio poput grofice? Drži! – ugura mu u ruke veliku okruglu džepnu

svjetiljku u koju je na brzu ruku stavio baterije. Zamijenio je i svoje, već prilično istrošene.

-Čuješ li nešto? – nape se Ivan.

-Čujem kako mi nešto krči u trbuhu. Znak da stavim malu konzervicu u džep. Ili bar

šaku napolitanki.

Pogled mu pade na složenu hrpu traperica. Pažljivo uze najgornje, rastegnu ih i

ustanovi da su po mjeri. Stavi ih sebi oko vrata.

-Meni se čini, Debeli da čujem nešto kao…

-Kao što?

-Kao zvuk automobila ili…

-Ne zavija moj želudac kao automobil, ne vrijeđaj!

-Čuješ li?

-Ništa ja ne čujem. Gle, u onoj boci se nešto žuti. Med! Trebat će mi snage za puzanje

uzbrdo, a i za nošenje vreće. Više ti vrijedi žličica meda nego sto žvaka – Debeli dohvati

neobičnu staklenku, otvori je te potegnu mali gutljaj, ali se gadljivo strese: - Uh! Ulje! Gadno

li je! Ovo nisu trebali krasti. Da vidim kakvo je to ulje da ga ubuduće izbjegavam – začepi

staklenku pogledavši na naljepnicu: - Ricinusovo ulje? Nikad čuo! Koristi li se i to za salatu?

Ivan se izbeči u njega. Ne reče ništa, nego se provuče ispod kamena na ulazu odlučivši

da ga više ne čeka. Ne bi taj do sutra izišao. Čim proviri napolje, ustuknu preneražen:

-Piskavi!

Debeli skoči i zanijemi.

-Zaustavio je automobil i ide s fotoaparatom prema Golubnjači!

-Zavarava trag! Brzo, Ivane, zatrpavaj ulaz! – oživi Debeli. – Brzo, za sva živo, brže!

Majko moja, samo da ne stigne! Pokokat će nas!

Obojica navališe na kamenje. Najprije su još bolje namjestili glogov suhi grm, a onda

zatrpali rupu nastojeći da sve izgleda kako je i prije bilo

82

I ne gledajući što su uradili, Ivan pograbi svjetiljku koju prije nije htio uzeti, upali je,

baci pogled na ricinusovo ulje pa bezglavo jurnu u tunel prema dvorani s kosturima.

Debeli samo slegnu ramenima na tu silnu žurbu. Palo mu je na um da piskavom treba

dosta vremena do Golubnjače, pa onda do skrovišta, to više što se mora šetati nenametljivo.

Zato on pažljivo pregleda zatrpanu rupu ispod ulaznog kamena, utvrdi da je posao stručno

obavljen pa upali svjetiljku, uze svoju staru košulju, sveza je oko vrata povrh traperica i

mirno se uvuče u tunel. Zastade na ulazu, ugura u njedra vrećicu s mecima, još jednom

zašara svjetiljkom po skrovištu da vidi je li sve na svom mjestu i četveronoške se uputi za

Ivanom.

Ivana nije mogao ni nazrijeti. Na mjestu gdje je prolaz naglo svijao malo se odmori.

Osluškivao je ne bi li čuo piskavog. Nije ga čuo. Ni Ivan se nije čuo. «Kao zec!» nasmije se

Debeli u sebi. «Tko bi rekao da tako krupan momak može ovuda strugnuti zečjom brzinom?»

Najednom problijedi, stisnu noge što je jače mogao pa sunu naprijed. «Majko mila,

prežderao sam se! Sok? Za sve živo, hladan sok na prazan želudac! Valjda ću izdržati?» opet

se zgrči i stisne noge. «Samo da se ne dogodi ono najg…», preznoji se od muke. «Kako ću

od sramo…», najednom se umiri i ostade ležati u hladnom tunelu. Odmah ugasi svjetiljku.

Nepodnošljiv smrad natjera ga da krene naprijed. Leže potrbuške i nastavi se polako vući

samo na laktovima, kao da donji dio tijela nije njegov, spreman da u času promijeni smjer

kretanja ako se Ivan počne vraćati po njega. Radije i u ruke pljačkaša, nego da se sazna za

ovu golemu sramotu.

Vukao se polako, milimetar po milimetar, puštajući Ivanu prednost, nadajući se da će

uspjeti u nekoj dvorani promijeniti hlače. Prekori sam sebe što u skrovištu nije uzeo bar

jedne sportske gaćice.

Ivan je raskrvavljenih laktova i izubijanih koljena stigao u dvoranu s kosturima.

Spopao ga je strah u jezivoj tišini. Na trenutak je pomislio da tu pričeka prijatelja, jer tko zna

što će raditi kad se nađe u društvu kostura, ali mu iskešene lubanje podigoše temperaturu i on

na prstima, suspregnuta daha, klisnu u dvoranu gdje je Joško pao u vodu. Tu je sjedio dok ga

nije prošla drhtavica. Nedugo zatim začuo je nekakve zvukove iz dvorane s kosturima. To su

Debelom cvokotali zubi od straha. Začu se i stenjanje. Debeli se približavao Ivanu. Stenjanje

je utihnulo i čulo se mrmljanje. «Djeluje ricinus», nasmiješi se Ivan pa se oprezno uputi

83

prema procijepu, na danje svjetlo. Kod bridne stijene ugasi svjetiljku i zagazi u meku

ilovaču.

Na samom izlazu gotovo kriknu od iznenađenja: gore na griču sjedio je lugar, vadio je

nešto iz papirnate vreće i žvakao sve u šesnaest.

Ivan se povuče natraške. Iskobelja se iz uskog procijepa pa potrča u tamu Kod same

bridne stijene tako naleti na Debelog da se ovaj izvrnu na leđa uz prestravljen krik: - Ajme

meni, majko moja, kosturi!

-Šuti!

-Ajme, govore!

-Ne deri se! – Ivan tek sad upali svjetiljku i osvijetli ga. Debeli se sav tresao.

Cvokotao je i buljio u Ivana. Prošla je čitava vječnost dok nije shvatio da ga Ivan drži i

drmusa. A kad mu je objasnio o čemu se radi, opet je podivljao i sjurio se u procijep.

Za nekoliko trenutaka začuo se grozan urlik i tup udarac kamena, a onda se sve

smirilo.

Ivan nađe Debelog kako se svija od smijeha. Gore na griču nije bilo nikoga, a

polovica salame ležala je na suhoj glogovoj grani pri dnu stijene na samom ulazu u procijep.

-Alaj sam ga sredio! – Debelom su suze tekle od smijeha. Najednom se grčevito

uhvati za trbuh i izbeči se u Ivana: - Što blejiš u mene! Penji se.

Uspentraše se. Nađoše otvorenu vreću.

-Lopov! Smazao je pola kobasica i popio tri soka. E da mu bude što i me… - zgrči se i

pojuri za obližnji grm, ali se brzo vrati mašući glavom. Imao je na sebi nove uske traperice i

onu šarenu košulju kratkih rukava. Šare su se sastojale od cvjetića i leptira. – Kako li je samo

nanjušio vreću? I koji ga vrag nanese baš tamo gdje ne treba? E neka sam ga isprepadao! Uf,

što sam ogladnio! Kako i ne bi poslije… Smazat ću čokoladu.

-Pa da, pa da, čokolada baš odgovara…

-Kako odgovara?

-Pa želucu! Da se malo popuni… smiri…

-Ne trabunjaj svašta. Ma slušaj ti… - skoči Debeli žvačući čokoladu. – Da ti ne misliš

da sam se ja…

-Ma kakvi! A gdje su ti stare hlače i košulja? Zašto si ih bacio dolje…

84

-Što te briga! Imam pravo raditi sa svojom odjećom što hoću. Vidiš da mi ovo pristaje

kao saliveno. Sad sam frajer i pol, što kažeš, a? – Debeli se prošeta ispred njega poput

manekena. – Nego, da mi ovu vreću sakrijemo u taj lisičin prokop, u Ledenjaču. Tamo je

nitko živ neće naći.

Strčaše niz padinu pazeći da ih lugar ne opazi. Pred ulazom u špilju Debeli je malo

oklijevao hvaleći Joška kako se usudio ući u lisičin brlog, a onda oprezno uvukao vreću,

strepeći da i ovdje ne naleti na kosture. Upravo kad se izvukao, Ivan mu dade znak da šuti.

Nedaleko od njih lugar se šuljao s puškom u ruci. Zurio je gore u pravcu griča s kojeg

je tako naglo pobjegao. Hvatao je zaklone, puzao i u kratkim skokovima pretrčavao veće

čistine dok nije nestao iza grmlja.

-Da cijela četa razbojnika čuva vreću, on bi je oteo samo zato što je u njoj nanjušio

salamu. Lud je za salamom. A bio je umro od straha – Debeli se vrati u prolaz i zadrža se

malo dulje.

-Što radiš tako dugo unutra? – Ivan ga prekori ne shvaćajući zašto je tako naglo ušao u

Ledenjaču.

-Kako, što radim? – Debeli obrisa usta i popravi hlače. – Uvijek mi nešto prigovaraš.

Idemo po krave. Ako ih lugar ovako ljut uhvati u zabranu, nastradao sam kao žuti…

-Čekaj malo, stani! Što ćemo s ovim oružjem?

-Pa nosit ćemo ga, nego što?!

-Vidjet će netko pa će nam ga oteti.

-Imaš pravo. Čekaj! – Debeli opet uđe u špilju i vrati se masnih usta, no bez vrećice s

mecima. S ljubavlju pogleda pištolj, zataknu ga za pojas, izvuče košulju iz hlača i poravna je

preko pištolja. – Eto tako, primjećuješ li što?

-Malo je izbočen, ali tko bi mislio da takav klinac nosi pištolj.

-Tko je klinac? Ako te…

-Čekaj, čekaj! – Ivan ispruži ruke. –Pokaži mi malo kako se rukuje ovim oružjem.

Sjedoše u hladovinu. Debeli mu stade objašnjavati i praktično pokazivati. Radio je to

tako vješto kao da se rodio s pištoljem u ruci.

Ivan je uglavnom shvatio. Učinilo mu se da pištolj ima premalo dijelova, da je to

prava igračka, no kad je ubacio metak u cijev i kad je postojala opasnost da slučajnim

potezanjem obarača ispali metak, uhvatilo ga je i uzbuđenje i silan strah.

85

-Ja ovo neću nositi, Debeli! Može slučajno opaliti i nekoga ubiti. Ne, ne, meni to ne

treba. Što će mi… Ne, ne! Eto tebi njega i tvojih navlaka, kočnica, povratnih opruga, udarnih

igala, i… i…

-Baš si lud! Zakoči ga, evo ovako, i ne boj se.

-Ne, neću!

-Mamina curica! Pada u nesvijest čim vidi pravi pištolj. Gledaj! – Debeli mu još

jednom pokaza kako se izbacuju meci baratajući pištoljem munjevito i sigurno. U njegovim

rukama stvarno je djelovao poput igračke. Bio je poslušan, lagan i nije prijetila opasnost «da

sam opali».

-To pošteni ljudi ne nose, Debeli.

-E, pošteni! A jesi li ti pošten?

-Naravno da jesam!

-Nisi! Nisi jer se nećeš boriti protiv nepoštenih.

-Ali…

-Nema tu ali! Uzmi to, sakrij pod košulju i pravi se lud.

-Ali ja neću pucati na ljude! Oni su ljudi! Neka njih hvata policija. Mi smo svoje

izvršili. Što mi možemo odraslim ljudima?

-Pajkani! Znaš li koliko je daleko odavde do policije? Ovdje se nikad ništa ne događa i

pajkani rijetko kad navraćaju. Dolaze ovamo tek kad je zbor, jednom godišnje. Kažu da paze

kake se netko ne bi potukao, a zapravo dođu da se najedu janjetine.

-A da im javimo mobitelom?

-Pa da pomisle da ih neki klinac vuče za nos! Nemoj me nasmijavati. Da ja ukradem

gazdi mobitel i javim, saznali bi s kojeg je broja zvano. Što misliš kako bih se proveo. Joško

ga nema, a baba Manda i ne zna što je mobitel.

-Što ćemo onda?

-Vidjet ćemo. Najprije da nađemo krave. Joj, ako su pobjegle u polje, sve živo mi

neće spasiti tur. Onda idemo do Joška. On će sigurno nešto pametno smisliti.

-Dobro, ali mene hvata strah od pištolja, pošteno priznajem. To ti ne razumiješ. Mi

sportaši… Ja ću ga dati policiji kad dođe.

-U redu, daj. Daj im kad si tolika kukavica. Ali ja svoga ne dam. Ako misliš da si mi

prijatelj, ti me izdaj…

86

-Ja da tebe izdam! Ja! Pa što ti misliš da sam ja! – Ivan pođe na njega stisnutih šaka,

ali se trgnu. Kad bi htio, mogao bi Debelog isprebijati na mrtvo ime pa da ima sto pištolja.

Nasmija se u sebi i odjednom mu bi jasna tolika njegova želja da zadrži pištolj. Želja fizički

slabijih u gruboj sredini da bi se mogli osjećati sigurnijim, pa čak i nadmoćnijim.

-E, takvog te volim! Vidim da si čovjek. Ovo ostaje tajna, jasno? A naše su tajne kao

grob. Daj ruku! – Debeli zaiskri očima.

Ivan pruži ruku. Debeli je stegnu desnicom, a lijevu stavi na srce:

-Metni lijevu ruku na srce i ponavljaj za mnom.

Ivan stavi lijevu ruku na srce.

-Kunem se da neću nikome ni pisnuti o našem oružju! – prošapta Debeli.

-Kunem se da neću nikome ni pisnuti o našem oružju.

-I da nisam čovjek, ako se od mene sazna!

-I da nisam čovjek…

-Radije ću sebi ispaliti metak u čelo!

-Radije ću sebi ispaliti metak u čelo!

-Samo će Joško znati!

-Samo će Joško znati!

-I da Bog da mi mama umrla!

-I da… - E to neću!

-Zašto?

-Što da nju pletem u ovo! Ma pusti zakletve! Kad sam rekao da ću šutjeti, šutjet ću

kao grob. Da me ne znam na kakve muke stave, neću pisnuti. Takav sam ti ja.

-Vjerujem ti. Ni ja neću nikome zucnuti. Držat ću jezik za zubima. Hajdemo po krave.

Krava nije bilo. Pretražili su cijelu uvalu uzduž i poprijeko. Pali su s nogu skačući,

njuškajući, trčeći. Čega nema, nema.

Uputiše se kući vukući se s noge na nogu. Sigurno ih je lugar uhvatio pa otjerao kući.

Gazda će platiti debelu kaznu, s Debeli izvući debele batine.

Već je bilo vrijeme izgonjku. Debeli se nije usuđivao kući. Vukao se za Ivanom kao

prebijen smišljajući stotine isprika.

Zaustaviše se na cesti ispod groblja, pokraj poslusrušenog suhozida. Debeli napomenu

da je to bakina livada i zid, a onda najednom dreknu:

87

-Eno Vjeverice!

-Kakva vjeverica ovdje?

-Joškove sestre! Goni i moje krave! Ma dat ću joj sve živo, sve što zaželi! Bože, a

neki dan sam je istukao jer mi je rekla da sam vrtoglav. Sačekat ćemo je ovdje.

Okrupna djevojčica, hitra poput vjeverice, skakala je za kravama po prašnjavoj cesti.

Gonila ih je kao da su tri djevojčice, a ne jedna: mahala šibom, jurila sad za jednom, sad za

drugom, pa opet za trećom, a one su pokušavale preskočiti zid uz cestu i dočepati se otave ili

zelene krumpirove cime, ili se provući kroz živicu pa upasti u žito. Šiba se uvijek našla baš

kad je trebalo.

Ivan se začudi kako jedna djevojčica može obuzdavati toliko krdo. Sjeti se nekih

djevojčica iz svog razreda pa se nasmiješi.

Prva krava dotrča do njega, stade, nakrivi glavu i ratoborno muknu. Druge krave

nahrupiše, gurnuše je na Ivana. On se spasi skokom na zid i zinu.

-Kakav si, i krave na tebe muču! – podrugnu se hitra djevojčica, pa iznenada stade

pred Debelim:

A tako! Gospodin se špancira, a ja mu spašavam tur! Krave sišle u polje a ja lažem da

ga je baba Manda zadržala…

-Vjeverice, za sve živo, ti si… ti si… moje zlato!

-Sad sam zlato, a? A neki dan sam bila… ne mogu ni izreći!

-Dat ću ti…

-Što ćeš ti meni dati! Kupi se brže i tjeraj ovu marvu!

-Pusti me samo malo… Gladan sam!

-Gladan si, gladan! Uvijek jedeš i uvijek si gladan! Neki si mi dan pojeo sendvič i još

me istukao…

-Ma nemoj tako…

-Šuti! Evo ti jela u torbici. Drži! I za mnom. Ja nisam gladna.

-Imam posla. Jako važnog posla – Debeli joj uze torbicu iz ruke, izvadi iz nje debelu

knjižurinu i poveći komad pečenog mesa. Knjiga mu ispade na cestu. On se i ne sagnu, nego

odmah zagrize.

88

-Jelo ti neće ispasti, ne boj se. Šeprtljo! – djevojčica podiže knjigu pažljivo je brišući,

oduze mu torbicu i spremi u nju knjigu. –A što će ti ta baterija? Gle, i ovaj drži bateriju! –

pokaza šibom na Ivana. – Koji ti je to?

Ivan se zablenu u nju sa zida, kao idiot.

-To je dječak.

-Vidim i sama da je dječak. Nije valjda profesor matematike.

-To je Ivan babe Mande.

-A to je onaj što s tobom kroz prozor iskače od Joška. Nemate li vi u gradu prozore na

svojim kućama?

Ivan se zacrveni.

-Jesi ti pobenavila! Napadaš nepoznate ljude.

-Baš ste mi vi ljudi! Gle kakvi ste! Kao da ste s prascima spavali! I to su mi neki ljudi.

Traže jesti nasred ceste. A gle ovoga! – opet pokaza šibom na Ivana. –Nos mu je sav od

zemlje kao da je rovao.

Ivan se mehanički uhvati za nos. Uši mu buknuše poput vatre.

-Ma slušaj ti, Vjeverice, ako te ja… - Debeli se naljuti.

-Ajme, utekoše krave! Eno će u žito. Pomozi mi da ih otjeram u brdo pa hajde kud

hoćeš! Nek' te voda nosi! – jurnu djevojčica za kravama, a Debeli za njom.

Ivan ostade na zidu nijem i postiđen.

-Ivane, čekaj me pred kućom! Eto mene odmah! – viknu Debeli.

-E nećeš odmah, ja ti kažem!

-Beeeeeee! – izbelji se Debeli.

Ona u trku zamahnu šibom, ali ga ne dohvati. Odjuri za kravama galameći. Debeli je,

odgrizajući pozamašne zalogaje, trčkarao za njom. Uopće joj nije pomagao, samo je galamio.

Ivan se zagleda u suhozid. Baš je na tom mjestu bio porušen. Bakin zid o kojem je

govorila. «Pa i nije to komplicirano», reče u sebi i prihvati se posla. Išlo je dobro. Stavljao je

pažljivo kamen na kamen nastojeći da gornji povezuje dva donja. Udubio se u posao samo da

zaboravi glad. Želudac mu je zavijao kao Debelom gore u kolibi. Stade sam sebe prekoravati

što jutros nije doručkovao. Glad je ublažavalo zadovoljstvo što tako dobro popravlja bakin

zid.

89

Posao mu prekinuše lugar i Debeli. Debeli je poskakivao za lugarom kreveljeći se, a

lugar je izgledao strašno umoran. Ivan popravi košulju da mu ne bi izvirio pištolj. Žuljao ga

je i smetao mu.

-Hoćete li mi pomoći da ovo zazidam – obrati se umornom čovjeku, i začudi se sam

sebi otkud mu takva drskost.

Lugar pljunu u šake, skinu pušku i kapu pa se prihvati posla. Njemu je išlo brže i malo

bolje. Debeli stade dovlačiti trnje, slagati ga na dovršeni dio zida i pritiskati ga odozgo

kamenjem da bude sigurno od vjetra.

-Jeste li vi bili danas gore u borićima, u zabranu? – priupita lugar škiljeći u njih kad je

posao bio dovršen.

-Što bismo gore radili? – tobože se začudi Debeli i značajno pogleda Ivana.

-Pa mislim, tako, možda ste se gore igrali? Što će vam te baterije?

-Ivan mi je po… pokazivao svjetlosne signale! – izvali Debeli

-Ivan? Signale?

-Da! Ivan babe Mande. Unuk iz Zagreba. To je on – pokaza na Ivana. –Znate ono:

dugo-kratko, dugo-kratko…

-Hoćeš li i meni pokazati? – obrati se Ivanu.

Ivan ga zbunjeno pogleda. Zinu da nešto kaže, ali ga Debeli preduhitri:

-Pregorjele su nam žarulje. Ivanova baterija je gore pala u vodu…

-Ipak ste bili gore? A jeste li vidjeli…

-Nismo!

-Nismo? A ne znaš što hoću pitati!

-Pa kad smo cijelo dopodne bili kod Joška! – slaga Debeli.

-Nešto vi meni tajite, vidim ja. Sumnjivi ste mi. Ako saznam…

-Što? Možda vam mi možemo pomoći? – gorljivo će Debeli.

-Hm, vidjet ćemo. Sad moram na drugu stranu. Ali nešto mi govori da vražju vragoliju

spremate. Vi… vi… - preskoči on zid na drugoj strani ceste. –Vidimo se! – mahnu im. – I

budite dobri.

-Vidimo! – odvrati Debeli za obojicu i isplazi jezik za njim.

Ivan se nije stigao ni zahvaliti. Okrenu se Debelom:

90

-Alaj ga ti valjaš! Kako možeš tako a da ni okom ne trepneš? Ni Münchhausen ti nije

ravan.

Je l' onaj iz njemačke vježbenice? Pa moraš malo… Nego, znaš što? Idemo mi sad

kući. Ja ću se privući i vidjeti je li gazda kod kuće, pa ako ga nema, vidjet ću treba li što teti

Luciji. Čim to svršim, eto me k Jošku. Ti se brzo najedi i odmah se nacrtaj tamo. Dogovorit

ćemo se kako spriječiti pljačku.

-Ja mislim da bi ipak najbolje bilo pozvati policiju.

-Kako ćemo do njih? Nikom u selu ne smijemo reći. Odmah bi se to rastrubilo, lopovi

ne bi išli u akciju, a mi bismo nastradali. Ja bih izvukao takve batine da ne smijem ni

pomisliti.

-Imaš li ti bicikl?

-Odlična ideja! Samo, tko bi meni dao bicikl? Ima Joškov tata!

-Izvrsno!

-Ali mu se sav raspao, mislim gume. Mali mu je Buco neki dan nožem isprobušivao

obje gume…

-Sitnica! Popravit ćemo to u času. Je li daleko do policije?

-Dvadesetak kilometara. Ima velikih uzbrdica.

-Za mene sitnica! Trenirao sam…

-Dogovoreno! – Debelom zatreperi glas od uzbuđenja. – Ti ćeš ih znati uvjeriti. Meni

ne bi vjerovali. Ionako mi nitko nikad ne vjeruje. Idem! Odmah se nacrtaj kod Joška! – odjuri

ispred Ivana kao da ga vile nose.

Ivan se odvuče za njim iznemogao od gladi. Pred kućom mu klecnuše koljena.

Bake nije bilo. Na stolu je stajala pokrivena zdjela. Oko nje je uporno oblijetalo

nekoliko muha. Ivan se odvuče na tavan, pronađe flanelnu krpu, zamota u nju pištolj pa se

vrati u svoju sobicu i gurnu oružje duboko pod slamaricu, a svjetiljku stavi na jastuk. Sjeti se

hitre djevojčice. Odmah uli u lavor vode i dobro opra lice. Naročito je dugo trljao nos.

Želudac ga opomene zavijanjem. Proli vodu iz lavora i priđe stolu. U zdjeli je bio grah.

Namršti se, ali mu drugo nije preostalo. U času je smazao gotovo pola zdjele. Trbuh mu je

nabrekao do prsnuća. Taman se protegnuo i htio izaći, kad uđe baka.

-Đe si do… Ma 'esi li ti to gra' poj'o?

-A što bi drugo?

91

-O, luda li sam! A juvicu sam ti od povrća skuvala i kokoš 'spekla, i finu zelenu

salaticu napravila, i pitu…

-Sad je kasno – gotovo zaplaka od muke. –Prejeo sam se.

-Đe bi ja tebi to… kraj tol'ke 'rane u kući. Ma što nisi pogleda' u kredenc? Gra' sam

skuvala za poljara.

-A zašto njemu?

-Zidat će mi onaj srušeni zid pod grobljem.

-Ne treba! Ja sam ga uredio. Kao nov je – objasni kako su mu lugar i Debeli pomagali

i da se zato tako dugo zadržao.

Baka ga upravo htjede pohvaliti, kad se vani začu prasak. Ivan istrča na cestu. Baka za

njim. Pogledaše lijevo i desno, no ne vidješe ništa. Baka se vrati u kuću, a Ivan se uputi k

Jošku otežala želuca. Potrča, samo da stigne prije Debeloga.

U blizini progona koji je vodio Joškovoj kući zamalo se sudari s velikim, krupnim

čovjekom. Uz cestu je stajao još jedan čovjek, a pokraj njih motocikl ispuštene stražnje

gume.

-Da li to ti bacaš staklo po cesti? – gnjevno ga pogleda golemi čovjek u kožnatom

motociklističkom kaputu, sivom od prašine.

-Jeste li vi policajac? – upita ga Ivan ne obzirući se na njegov gnjev jer je na njemu

spazio policijske hlače. – Nedavno ste ovuda prošli.

-Jesam. A što to tebe zanima?

-A gdje vam je pištolj?

-Ispod kaputa?!

-Motor vam nije policijski. Nemate ni registarske tablice!

-Vidi ti maloga! – obrati se čovjek svom suputniku.

Ivan se zagleda u njegovog prijatelja. Smiješan starčić s kozjom bradicom, u bijelom

ljetnom sakou, sijed kao ovca, s povećim trbuščićem, gledao je Ivana i smješkao se. Bio je to

onaj bijeli suvozač, samo nije bijel od prašine, nego od starosti.

Veliki čovjek skinu kožni kaput, izvadi pribor i poče skidati kotač.

-Vidiš li sad? – prozbori starčić nekim blagim dopadljivim glasom.

92

Golemi čovjek imao je na sebi policijsku uniformu, ali staru, izblijedjelu, zgužvanu i

punu masnih mrlja. Tako neuredna policajca Ivan u svom životu nije vidio. Već je skinuo

kotač, brundao i strašno se znojio.

-Kako to da vam motor nije policijski?

-Ne dosađuj, mali, jer ću ti sad nešto opsovati! – reče veliki čovjek bez ljutnje u glasu,

baratajući kotačem kao igračkom. – Donesi vode i ne bleji u nas k'o u svjetsko čudo.

Starčić se okretao oko sebe gledajući vrhove okolnih brda: - Nemoj, Stipane, vikati na

dječaka. Djeca su radoznala, prirodno, zar ne?

-Moj profesore – reče Stipan stenjući – takvi su u stanju svašta učiniti. Ja imam kod

kuće dvojicu. To su živi đavoli, a ne djeca. Mi takvi nismo bili. Kako vi s tolikom bandom

izlazite na kraj u školi, nije mi nikako jasno. Vi mora da imate konjske živce.

Cestom dopraši Debeli u svojim uskim trapericama i novoj zategnutoj košulji s

cvjetićima i leptirima. Stipan je već zakrpio gumu, zbog nečega legao pod motocikl i stenjao.

Debeli odmjeri starčića od glave do pete. Na usnama mu zatitra podrugljiv smiješak. Pogleda

s divljenjem niza se pa se izbeči na Ivana:

-Što radiš? Već si uže mogao pojesti!

-Šuti! – obrecnu se Ivan.

-Što šuti! Joško već popravlja bicikl. Treba mu pomoć oko montiranja dinama i

lampe. Morat ćeš požuriti na… Ta naša policija samo leži u hladovini i fućka joj se za sve

živo.

Stipan skoči kao oparen i prevrnu motocikl.

Debeli ugleda plavkastu uniformu pa odskoči ustranu. Stipan potrča za njim, ali

Debeli klisnu poput vjetra.

Starčić zaklima glavom promatrajući i dalje brda. Stipan se vrati motociklu još više

uspuhan pa sjede u jarak.

-Donesi vode! – zagalami na Ivana brišući znoj.

-Debeli, donesi vode! Brzo! Što hladnije! – prenese Ivan zapovijed.

Debeli odskaka do bakine kuće i začas se vrati s kantom vode.

Stipan ga poprijeko odmjeri i nagnu kantu. Kad se napio, iznenada cijelu kantu vode

izli na Debeloga.

93

-Joj, moja nova košulja! Moje nove traperice! – kasno odskoči. – Joj! – pa jurnu na

Stipana, ali u posljednji čas zakoči i tresnu na leđa. Brzo odskoči na pristojnu udaljenost,

bijesan kao ris.

S košulje su mu po rukama i hlačama tekli crveni i crni potočići.

Stipana spopade silan smijeh, toliko silan da je sjeo uhvativši se za trbuh, a Debeli

uvrijeđeno prekriži išarane ruke i prezirno pljucnu:

-I to mi je neki pajkan! Samo se smije! – pa nadlakticom obrisa lice. Lice mu postade

šareno, isprugano.

Stipan nekako zaustavi smijeh, ali kad ugleda svog protivnika šarena i zajapurena,

opet ga spopade grohot. I Ivan se nasmija. Starčić, smješkajući se, zaklima glavom: - Da, da,

hrabar dječak, zar ne. Zanimljivo – pa se i on zasmija.

-Ho… ho… ho… Mogao ti je … ha… ha… ha… ćaća kupiti ha… ha… ha… bolju

košulju! – grohotao je Stipan.

-Sam sam je birao! – Debelom su od bijesa iskočile žile na vratu. – Najljepšu koju

sam vidio! Sam! I hlače, i čokoladu i pišt… i čokoladu, jest! Sve sam uzeo u špilji!

-U špilji! – poskoči starčić.

-Da, da! U Mamutovoj špilji! U skrovištu od ukradene ro… Oh, za sve živo! – uhvati

se objema rukama za usta.

Stipan se, s obzirom na svoju krupnoću i težinu, hitro diže i u trenu uhvati

zabezeknutog Debelog:

-Što ti to govoriš, mali? – diže ga u naručje.

-Pusti me! – obrecnu se debeli.

Stipan ga spusti i sjede. I starčić sjede. Debeli se udalji korak-dva od njih:

-Ivane, da mu kažem?

-Ako je policajac! – sjede i Ivan.

-Djeco, ja naslućujem o čemu se radi. Vi nešto znate – strašno ozbiljnim glasom obrati

im se Stipan.

-Otkud mi možemo znati da ste vi pajk… ovaj, policajac? – Debeli upre prst u njega.

-Tako je – doda Ivan.

-Ni motor nije policijski! Gledaj, Ivane! – Debeli se poče povlačiti.

-Šund romani – promrmlja starčić. – Stripovi.

94

-Stani! Kamo ćeš? Evo pogledaj! – Stipan izvadi novčarku. – Evo moje osobne karte.

Gledajte.

Debeli sjede do Ivana, upilji se u osobnu iskaznicu pa u Stipana, pa opet u iskaznicu.

-Izgleda da je on. Na slici je obrijan.

Obojica zaključiše da je tako.

-Ovaj gospodin je profesor – pokaza Stipan na starčića. Bavi se splele… sple…

-Speleologijom – pomože mu Ivan.

-Splele… logijom! Jest, tako je – Stipanu se zapleo jezik. – Istražuje špilje. Ja sam čuo

da gore iza Gradine ima velika špilja pa sam ga opet dovezao. Neki dan smo samo ispitali

teren i raščistili ulaz.

-Bio sam ja u toj špilji – Debeli se već smirio i upiljio oči u Stipana. –Nema gore

ništa. Ni siga, ni ničega.

-A mi smo otkrili špilju gore u uvali – pokaza Ivan rukom prema Golom brdu. –

Veliku…

-I mamutov kostur u njoj! – upade Debeli.

-Ne kostur, Debeli, nego kljovu.

-Da, da, kljovu.

-Otkud vi znate kako izgleda mamutova kljova? – zinu starčić.

-Eh – uvrijedi se Debeli. – Pa učili smo u školi. Joško o tim stvarima više zna od

svakog profesora, a… - opet se uhvati objema rukama za usta.

-Zanimljivo, zar ne? – zaklima starčić. – U svakom slučaju to moramo vidjeti.

Hitno…

-A ima i siga da ti oči sta…

-Ti još nisi vidio sve, Debeli.

-Tko nije? I kljovu i katedralu, i konja u skoku ,i Marijana Matijevića, i kameno

tele…

Starčić raširi oči.

Debeli pogleda u njega pa u Ivana, namignu Ivanu i kucnu se po čelu kad se starčić

okrenuo prema Golom brdu.

-Pustite vi sad svoje kljove i mamute – upade Stipan. –Što vi znate o ukradenoj robi?

Ne igrajte se glavom!

95

Njih dvojica se pogledaše. Na Ivanov mig Debeli ispriča sve. Dopunjavali su jedan

drugoga i potanko izložili događaje od otkrića u Jurišinoj kolibi do pronalaska skrovišta.

Oružje i vreću kojom je Debeli sam sebe nagradio, naravno, nisu spomenuli. Kosture su

toliko puta spominjali da se činilo kako u toj špilji sve vrvi od njih.

-Što ćemo sad? – na koncu upita Debeli.

-To je sad naša stvar – Stipan brzo namjesti zakrpljenu gumu i upali motocikl. –

Profesore, ja nemam kad s vama gubiti vrijeme. Ostanite s dječacima dok se ja ne vratim. Ni

za živu glavu ne ulazite u tu špilju. Ti su banditi opasni – uzjaha na motocikl i izgubi se u

kovitlacu prašine.

Profesor namignu dječacima. Odvedoše ga k baki, ostaviše kantu u kuhinji i strugnuše

iz kuće. Profesor istrča zovući ih da se vrate i da ga odvedu u Mamutovu špilju.

Rekoše da će se vratiti za desetak minuta.

96

VI.

OBRAČUN

Ostavivši profesora s bakom, Ivan i Debeli dosprintaše do Joška. Uvukoše se k njemu

kroz prozor. Ivan se prekasno sjetio da to ne smije raditi. Joško je sjedio na krevetu i

razgledavao dijelove bicikla u nekom starom prospektu.

-Bicikl je gotov. Možemo u akciju.

-Plan je izmijenjen sto posto – nasmije se Debeli.

-Bez mene! – skoči Joško s kreveta i stade se oblačiti. Na njemu se gotovo nisu ni

primjećivali tragovi bolesti što Ivana neobično obradova. – A ja sam poput lopova uvlačio

kroz prozor gume i krpio, popravljao svjetlo . Sve sam sredio. Mama nije ni naslutila da sam

izlazio van, a vi mi radite iza leđa!

-Sreli smo pajkana i sve mu rekli. I jedan je profesor s njim.

-Profesor? kakav je vjetar toga donio? Kô bog se našoj školi nešto crno piše.

-Speleolog je – objasni Ivan

-Ooooo! – zinu Joško. –To je već nešto! Tu se može puno naučiti. Idemo odmah,

smjesta!

-Čekajte, kamo ste navalili! – skoči Debeli pred prozor raširivši ruke. –Nećemo valjda

svi s njim? Da najprije napravimo plan što ćemo noćas raditi. Lov bez nas ne smije proći.

Hoću, za sve živo, da vidim te junačine što kradu i napadaju starce, da ih vidim iz blizine a

da mi se koljena ne tresu. Što ste navalili kao mutavi na mamuta.

Sva trojica sjedoše na krevet. Joško ispod kreveta izvuče stare debele hlače, obuče ih

pa opet sjede.

-Kako bi bilo da odemo s profesorom u špilju, a poslije kad se vratimo da se… -

htjede predložiti Ivan.

-E, majke mi, ja ne idem tamo gdje se sjedi! – raspali se Debeli bez razloga.

-Stani! Još nismo ni počeli, a već praskaš! – viknu Joško, pa se zagleda u nevidljivu

točku iznad prozora. Debeli pogleda u istom smjeru, ali kad ne ugleda ništa, sleže ramenima,

izvuče pištolj i obrisa ga o plahtu.

97

-Ovako, momci – poče Joško. Najprije ćemo… A otkud ti to? – zaprepasti se kad

spazi pištolj.

Debeli nanišani kroz prozor i škljocnu. – Svašta ja imam – zagonetno se nasmiješi

potegnuvši navlaku pištolja. Metak uskoči u cijev.

-Za ime svega, ne igraj se! – prestravi se Ivan.

-E, jeste babe! – pljucnu Debeli. –Jesmo li se sastali da planiramo kao ljudi ili da

cvokoćemo poput snaša? – zakoči pištolj i zadjenu ga za pojas. –I dok vi cvokoćete, ja sam

smislio plan: Najprije ćemo s profesorom u špilju, a kad ga isprovodamo i izmučimo u

podzemnom svijetu, vi ćete ga lijepo odvesti k babi Mandi, sačekati pajkane pred

prodavaonicom i odvesti ih u skrovište, a ja ću krenuti u dvoranu s kosturima, uvući se u

tunel i s pištoljem sačekati razbojnike. Ako koga zarobe, morat ću ga osloboditi.

-Plan ti je za pet! – naruga se Joško. – Mi da čekamo pred prodavaonicom pa da nas

ucmekaju ili lopovi ili policija. A tebe bi gore za tren izrešetali.

-Ti si mozak, predloži. Što si odmah ustrtario za svoju kožu…

-Ne svađajte se! – Ivan prekinu raspravu u samom začetku. – Idemo mi lijepo s

profesorom. Kad se vratimo iz špilje, policija će već obaviti posao, doći po profesora k baki i

sve nam lijepo ispričati. Mislim da smo zaslužili saznati istinu.

-U redu – složi se Joško.

-Ali to nije uzbudljivo – namršti se Debeli.

-Gle njega! Nije li ti ovih dana bilo dosta uzbuđenja. Ovo su ozbiljne stvari, shvati! –

Joško ga skoro pljusnu.

-Ja sam se samo šalio – Debeli se nasmija. –A volio bih više nego ne znam što na

svijetu vidjeti kako gazda pred nekim dršće ili da onaj fufljavi napuni gaće.

-Onda smo se dogovorili – ustade Ivan s kreveta.

-Idemo – složi se Joško.

-Kud svi Turci tud i mali Mujo – Debeli potegnu pištolj takvom brzinom da Ivan zinu.

– Uh, za sve živo, što mi se puca!

Začu se zvono s krava.

-Vjeverica s kravama! Požurimo, momci! – Debeli sakri pištolj pod košulju. – Moram

što prije povezati i pomust krave. Mogao bi doći gazda pa sam nagrabusio. Pričekajte me kod

babe Mande – iskoči kroz prozor. Njih dvojicaskočiše za nji i sakriše se iza živice

98

Debeli je hitro dotrčao u susret Vjeverici. Site krave tromo su se vukle.

-Mogao si malo ranije izaći preda me! – okosi se djevojčica.

-Ne krekeći! Baš si se danas lijepo ponijela pred Ivanom.

-Je l' pred onim što krave na njega muču?

-Kako to govoriš o stranom dečku? A znaš, nešto mi je kazao u vezi tebe.

-Valjda misliš reći: u vezi sa mnom? Ne kaže se u vezi tebe, nego u vezi s tobom. Što

on ima o meni govoriti? – djevojčica ga sumnjičavo odmjeri.

Nešto mi je rekao što ti još nikad nitko nije šapnuo. A donio je i cijeli tovar knjiga.

Koliko ti srce želi.

-Hoće li mi koju posuditi? – djevojčica mu priđe sasvim blizu.

-Ne znam, ali mi je rekao nešto u vezi tebe.

-Da će mi posuditi knjiga?

-Ne.

-Nego što?

-Hoćeš li mi sutra čuvati krave pa ću ti reći.

-O, Bože, pa i danas sam ti čuvala!

-Hoćeš li opet?

-Pa dobro, dobro, hoću!

-Rekao mi je da mu se sviđaš i da…

Djevojčica ustuknu, zacrveni se i – raspali Debelog šibom po leđima.

Iza živice iskočiše Joško i Ivan. Htjedoše šmugnuti natrag, no djevojčica ih je već

opazila. Oni osjetiše da se nešto dogodilo između nje i Debelog. Djevojčica neprijateljski

odmjeri Ivana, pa ošinu šibom najbližu kravu. Krava, iznenađena, ugnu leđa i tromo potrča.

Debeli se smijuljio iako su ga pekla leđa. Ivan se zacrveni osjećajući da se nešto o njemu

radi. Htjede joj nešto reći, ali djevojčica uvrijeđeno diže nos i stade tjerati krave vičući na

njih da idu brže

-Koji joj je vrag? – Joško slegne ramenima. – Pa njezin je red bio kravama.

Debeli otklipsa za njom pokušavajući rukom dohvatiti mjesto gdje ga je dohvatila

šiba. Djevojčica se naglo okrenu, a on poskoči i jurnu pokraj nje. Ona htjede nešto reći

Ivanu, ali se predomisli: - Joško, ja ću te reći mami. Zašto si izišao van kad je sunce zašlo?

-Mene je mama pustila.

99

-Vidjet ću ja. Ako nije istina, teško tebi. Vidjet ćeš što će ti biti.

Joško skoči pred nju stisnutih šaka: - Ako me izdaš, ja ću…

-Nemoj, Joško! – nađe se Ivan između njih raširenih ruku da bi zaštitio djevojčicu. –

Ima ona pravo.

-Neka me samo izda! Vidjet će svoga…

-A imaš li ti knjiga? - okuraži se Djevojčica pogledavši Ivana u oči.

-Nažalost, nemam! – iznenadi se Ivan. – Ni jednu nisam donio – snizi glas i bi mu

krivo što nije ništa ponio iz Zagreba.

-Oprosti što sam se danas onako ponijela prema tebi – još se više zacrveni. –Bila sam

ljuta na Debelog. Morala sam mu krave tjerati iz kvarova i lagati za njega.

-N…. ne ljutim se, nemam se zašto ljutiti.

-Baš mi je žao što nemaš knjiga.

-Da sam znao…

-Nije važno! – podiže ona glavu. –Joško, neću te reći mami, ali čuvaj se. Sav si blijed

i slab – odjuri za kravama i Debelim, ostavivši Ivana u nedoumici.

-Ivane, drži me da ne padnem! – Joško zinu i prekriži se. –Ona da mene neće tužiti!

Ona! Ovo mi ne miriše na dobro.

Debeli je već odmakao s kravama. Čuli su ga kako veselo galami.

Otputiše se k starom profesoru. Nađoše ga kako sjedi za stolom pretrpanim svim i

svačim. Sve što je imala za jelo i piće baka je iznijela na stol. Bilo je tu pršuta, suhih

rebaraca, pečena kokoš, juha, neki čudni kolači, salata, rakija, crvenkasto piće u zatvorenoj

boci sa stranom etiketom, kava , rakija, luk, kiselo mlijeko, basa, i – grah koji je Ivanu ostao

od ručka.

Profesor se zadovoljno gladio po trbuščiću, pijuckao kavu i rakiju i razgovarao s

bakom kao da se već odavno poznaju.

Ivan i Joško sjedoše zijevajući. Ni pozdravili nisu kad su ušli.

Baka je izgledala jako ponosna. Joško primijeti da ona «književno» govori,

a to je značilo da neke riječi izgovara s čudnim naglaskom, da oteže u govoru, pa se zasmija.

Zasmija se i Ivan.

-Što se smijete, đavoli? Iš! – zamahnu ona krpom za suđe, a njih obojica pobjegoše

kroz vrata grcajući od smijeha.

100

Dotrča Debeli sav zajapuren, sa svjetiljkom u džepu i pištoljem za pojasom ispod

košulje. Kroz otvorena vrata ugleda čudesa na stolu pa uskoči u kuću također bez pozdrava.

Ništa ne reče, nego odmah sjede za stol, pograbi kolač ispred profesora i strpa ga u usta.

Profesor se nasmija pa i on uze kolač i zagrize. Punih usta Debeli htjede nešto reći, ali samo

zamumlja, pa pograbi još jedan kolač. Sažvaka onaj prvi, teškom mukom ga proguta i odmah

strpa drugi u usta, pa zagrabi rukom ispred profesora.

Baka ga uhvati za uho i čudeći se pogleda profesora. Debeli se samo stisnu, proguta

na brzinu polusažvakani kolač, ugura treći u usta i opet zagrabi ispred profesora pa pogleda

baku odozdo: - Babo Mande, ovakve ste pekli još lani – profrflja – i ja sam vrebao trenutak

kad ću ih opet ugledati – skoro mu kolač zastade u grlu. Kašljući i grcajući nastavi: - I baš

sada, kad nisam gladan, morao sam naići. Sve ću smazati. Sve! Profesore, vi se nećete ljutiti?

Je l' da nećete? Eto vama rakije i onih drugih kolača. Eto vam svega! To su naši seljački

kolači. Ali ovi, ovi su moji. Moji i ničiji više…

-Kako se to ponašaš pred stranim finim gospodinom? – baka je od silnog stida

ispustila njegovo uho i uhvatila se za sijedu kosu.

-Kad se radi o ovim kolačima, nema tu ni fini ni strani, ni gospodin – Debeli opet

strpa kolač u usta.

Profesor se smijao na sav glas. Debeli mu je postao simpatičan već od sukoba sa

Stipanom. Gurnu sve kolače pred Debelog, brišući suze od smijeha.

-Kako to… ka' divljak… ka' da nikad nisi među… Oh, umrit ću od sramote! Majko

draga Božja… - stade kukati baka.

Debeli je ravnodušno pogleda i opet zagrabi kolače. Kad ih je sve pojeo, otpuhne,

ustane, obriše usta dlanom pa štucnu: - Idemo!

Profesor ustade, zagrli ga i trgnu ruku: - Pa tebi je košulja sva mokra! Ostani ti ovdje.

Špilje su jako hladne.

Uđoše Ivan i Joško. Nisu vidjeli što se zbivalo u kuhinji

-Ja, pa da ostanem? – začudi se Debeli.

-On mora s nama – dobaci Ivan, uđe u svoju sobicu i iznese košulju i pulover.

-Neću se ovdje presvlačiti, nekulturno je – namignu Debeli Ivanu pa pogleda baku. –

gurnu ga natrag u sobicu. Za njima uđe i Joško.

Debeli se presvuče. Pogleda niza se: - Frajer, a? Što kažete? A gdje ti je pištolj, Ivane?

101

Ivan izvuče pištolj ispod slamarice i zataknu ga za pojas. Joško samo zinu. Debeli mu

dlanom zatvori usta pa ga izgura van. Ivan uze i džepnu svjetiljku.

Profesor je iz svoje torbe izvadio čudnu svjetiljku, lopaticu kratkog preklopnog drška i

fotografski aparat s blic-lampom. Njih trojica radoznalo su ga promatrali. Joško je naprosto

gutao očima svaki njegov pokret.

-Idemo, djeco, kasno je.

-Ivane, sunce moje, čuvajte se. Pazite, zlato moje, da ne nagazite na uroke – sa

strahom ih isprati baka koja je od profesora saznala za špilju. – Sačuvaj me Bože i sveti

Ante…

Ivan se zastidi a Debeli prezirno odmahnu rukom. Profesor se s razumijevanjem

nasmiješi: -Sa mnom su, budite bez brige.

Kad su zamakli, baka zabrinuto pogleda u noć prekriživši se nekoliko puta.

*

Žurili su se. Profesor je trčkarao za njima, otpuhujući. Nisu mu dobro osvjetljivali put

pa je svaki čas upadao u plitke rupe. Ivan je rukom pridržavao pištolj da mu ne sklizne niz

nogavicu. Do špilje nisu progovorili ni riječi.

-Hoćemo li, djeco, već jednom stići? – upravo pred špiljom klecnuše profesoru

koljena.

-Stigli smo! – priopći Joško. –Mislim da ćete se moći provući – sumnjičavo odmjeri

profesorovu figuru s okruglim trbuščićem.

-On nije ništa krupniji od tebe – šapnu Debeli Ivanu – samo da mu nije tog trbuščića.

Tako nešto još nisam vidio. Ono u našeg poštara možeš nazvati trbuhom, a ne ovo.

-Kako ti to s njim razgovaraš? – Ivan ga također tiho prekori. –Nije on s tobom čuvao

ovce.

-Kad sam ja čuvao ovce? Ne znam je li on, ali ja nisam. Pa ja s njim i ne razgovaram,

nego s tobom.

-Jesi prije. Onako se s profesorom ne razgovara.

-Pa nije on Dragutin.

-Tko ti je taj?

-Onaj što je Joška izvukao gore iz griča, naš učitelj matematike. Ljut je kao guja, a

opasaaaan da Bog sačuva. Kad on uđe u razred, samo te nešto zazebe oko srca.

102

-Ali ovo je profesor!

-Šuti! Evo se okrenuo prema nama i kao da se smješka. Izgleda da je dobar kao kruh.

Toga se đaci sigurno ne boje pa stvaraju urnebes kad im dolazi na sat. Imamo i mi takvoga.

Nekad mi ga dođe žao. A njegov predmet svi najviše uče, čudno? – Debeli odgurnu Ivan pa

pritrča profesoru: - Nast… ovaj, prof… Gospodine profesore, ja ću prvi. Dopustite da uzmem

lopaticu, molim.

Profesor namjesti lopaticu i dade mu je. Debeli upali svoju svjetiljku, sasiječe mladice

i trnovite grane ispred lisičina ulaza, odvuče to ustranu, ostavi lopaticu pred ulazom pa se

uvuče u rupu.

Ivan dohvati lopaticu da bolje raščisti prolaz. Napravi pravi tunel u gustom grmu.

Upravo se htjede uvući, kad debeli izleti poput taneta, sudari se s Ivanom, prevrnu ga na leđa

i preneražen jeknu:

-Sablast!

Oni se zaprepašteno pogledaše.

Joško se prvi snađe: - Debeli, Debeli, tko bi to za tebe rekao?

-Majko moja, da ste vidjeli! Zubi kao grablje! Od uha do uha! A oči! Sjajne, velike,

izbečene… - stade se tresti. –A li… lice puno mrtvačkih pjega! Groza! Za sve živo, prava

groza…

-A gdje, molim te, vrebaju te tvoje sablasti? U tvojoj ludoj glavi?

-Na samom ulazu! U onoj drugoj rupi…

-Kakvoj drugoj rupi?

-Uđi! Uđi kad si heroj! Ja za te ne odgovaram!

Joško ga pogleda uništavajućim pogledom, uze od Ivana svjetiljku i mirno se uvuče.

Ubrzo se izvuče hladan kao stijena.

Debeli ga grozničavo uhvati za ruke: -Jesi vidio? Kao… kao…

-Babo praznovjerna! Gdje si ti vidio sablast?

-Pa u rupi kroz koju se ulazi u Mamutovu špilju. Oči su joj… Za sve živo, pa ti si

slijep! Kroz tu rupu sam danas unio vreću!

-Kakvu vreću? Što bulazniš?

-Našu nagradu! Za sve živo, ako je sablast ukrala našu…

-Ma daj prestani! Ono je obična žuta bundeva.

103

-Bundeva! – poskoči Ivan, a Debeli zinu.

-Obična, prezrela, stara, žuta bundeva. Netko joj je urezao oči, nos, usta, ostrugao je

malo sprijeda i namjestio u ulaz.

-Majko mila, kako sam se prepao.

-Debeli, s tobom više neću razgovarati. Glupane! Ne sramoti nas – prekinu svaki

daljnji razgovor smrtno uvrijeđeni Joško i uvuče se pod grm.

Za njim uđe Ivan. Profesor bez riječi objesi svoj fotoaparat Debelom oko vrata,

pomilova ga po kosi pa i on sa svojom svjetiljkom nestade ispod grma. Debeli oprezno skinu

aparat s vrata, uze ga u ruku i otpuza za profesorom. Nađe se u gustom mraku i srnu

bezglavo. Udari čelom u izbočinu, ali ne jauknu. Ispruženih ruku napipa profesorove noge.

Profesor je trbuhom zaglavio u prolazu. Čulo se kao da stenje. To stenjanje učini mu se

nekako kenjkavo i smiješno. Zaskoči se, pa gurnu svom snagom profesorova stopala. Starac

jednostavno uleti glavačke u špilju. Debeli začu kako unutra nešto tresnu pa se začas provuče

do njega i pomože mu da se digne. Tek sad se sjeti da ima svjetiljku. Upali je istovremeno

kad je profesor svoju digao sa zemlje.

Sva četvorica stadoše, nijemi, suspregnuta daha.

Profesorovim se licem razli ushićenje, te on kao u transu pođe prema šumi čudesnih

figura.

Sige su bacale duge fantastične sjenke što su bježale od jakog svjetla. Činilo se da je

špilja oživila.

-Ovamo, gospodine profesore, na ovu stranu, ovamo je mamutova kljova – Joško ga

nježno uhvati za lakat.

Profesor poput djeteta pođe za Joškom. Ivan se uputi za njima hodajući na prstima.

Debeli ostade sam. Kose naježene od nelagode stade svijetliti oko sebe u nadu da će pronaći

papirnatu vreću. Kad je ne nađe, dade se u dreku:

-Hej, nema vreće! Vreće nema, čujete li vi! Za sve živo, stvarno je nema!

Njegov glas stade odjekivati golemim podzemnim prostranstvom vraćajući se kao

jeka sa svih strana. On nastavi još jače galamiti:

-Vreće nema! Ukralo vreću! I metke!

Njih trojica nisu ništa odgovorili. Kao tri nijeme sjenke bešumno su plovili

Mamutovom špiljom.

104

Čim je jeka prestala, nastala je sablasna tišina, a Debelog spopade drhtavica. Požurio

je prema njima.

Profesor je staklastih očiju razgledavao jednu po jednu sigu, dugo se pred svakom

zadržavajući. Vrijeme je letjelo, topilo se. Nisu bili svjesni koliko je dragocjenih sati prošlo.

Kad se uživa u pravoj ljepoti, vrijeme gubi svoje značenje. Pod profesorovim utjecajem oni

su ponovo u sigama otkrivale neslućene čari, diveći se veličini genija prirode.

-Što li će raditi kad vidi i one druge? Skoro nečujno šapnu Ivan.

-Već je sad izgubio osjećaj za vrijeme – odvrati mu isto tako tiho Joško.

Debeli se šunjao u njihovoj blizini. Nije nalazio riječi. Sad je i on drugim očima

gledao sve oko sebe. Priroda je bila odveć veliki majstor oblikovanja da bi ga ostavila

ravnodušnim. No i uza sve to iz glave mu nije izlazila nestala vreća.

-Tu smo, gospodine profesore! Evo je! – bojažljivo zirnu u profesorovo lice ustreptali

Joško kad je došao do kljove. Pokaza profesoru kost i povuče se malo natrag. Stisnu se uz

Ivana Ostadoše ukipljeni. Htjeli su, posebno Joško, upamtiti svaku pojedinost, svaku

profesorovu gestu kad izjavi da je ovo epohalno otkriće.

Debeli je negdje iza njihovih leđa i dalje razbijao glavu mislima oko nestale vreće

pred jednim čudnim stalagmitom u obliku nagriženog slavonskog kulena.

Profesor se sagnu nad bijelom iskrivljenom kosti i primaknu svjetiljku da bolje

razgleda.

Joško je podrhtavao otvorenih usta. Debeli im se nečujno približi, stade iza njih i

htjede nešto reći, kad profesor naglo istrgnu kost iz zemlje, problijedi, ispusti svjetiljku i uz

strahovito srdit izraz lica objema rukama diže kost iznad sebe pa jurnu na njih.

Oni istodobno jurnuše natrag prestižući jedan drugog. Jošku nogavica zape za jedan

stalagmit, on trznu nogom iz sve snage, a stalagmit puče ožuljavši mu pošteno nogu.

Nogavica se poderala po cijeloj dužini.

Debeli je sigurno oborio sve školske rekorde u sprinterskim disciplinama. Ni Ivan ga

nije mogao stići.

Izbauljaše iz Ledenjače kroz lisičin prolaz izudarani, izubijanih koljena, bez kapi krvi

u licu i izvališe se u travu.

105

Dolje iz sela dopirao je rijedak lavež pasa i kreket žaba, a negdje u blizini javljao se

ćuk. Kamene gromade bjelasale su se u noći, dok su na tamnoj pozadini neba treperile

zvijezde.

Gledali su u zvjezdano nebo, dahtali i osluškivali glasove prirode.

Tišinu je prvi prekinuo Debeli: - Odoh ja iza grma, stislo me. Nemojte pobjeći.

Joško se nije ni osvrnuo za njim. Mučilo ga je profesorovo ponašanje.

-Jesi vidio, Ivane, kako je učenjak reagirao na epohalno otkriće?

-Da te mlatnuo onom kljovom, ne bi ni nogom otresao.

-Je li moguće da se takvi ljudi tako ponašaju u takvim trenucima? Pa da, Arhimed je

okolo trčao gol i derao se kao lud: Heureka! Heureka! Znaš što ja mislim? – povjerljivo se

sagnu. – Kad je ugledao kljovu, on je naprosto pomislio da je u prethistoriji pa je počeo

plesati.

-Zašto plesati?

-Ne znaš? Praljudi su plesali oko životinje nacrtane u pijesku, oponašali njezine

pokrete i glasove jer su vjerovali da će je lakše uloviti.

-Ja nisam primijetio da on skače i oponaša mamuta.

-Nije skakao dok nije otkrio kljovu. Jesi vidio kako ju je podigao kao perce. Nas

dvojica ne bismo je ni pomakli, a on nije ništa jači od mene. Sad sigurno pleše oko kljove

uvjeren da će naći i cijeli kostur. Hajdemo k njemu. Neće nas ni primijetiti.

-Bogme se meni ne ide. Još i sada vidim onaj divljački pogled.

-I kljovu kao toljagu. Strašno! Mora da su strašno izgledali ti praljudi.

-Što ćemo sad?

-Ne znam. Ni sam nisam pametan. Da se ipak vratimo profesoru? Možda se smirio?

-Čuj, mene zanima kako je bundeva dospjela ovamo. Tko je ukrao vreću?

-Ja ne znam ništa o vašoj vreći, ali nešto sumnjam. Netko vas je otkrio.

-E, jesi otkrio toplu vodu. Normalno da nas je otkrio, ali tko?

-Teško je pogoditi. Lugar, tko bi drugi. On osjeti salamu na kilometar. Je li u toj vreći

bilo bar malo salame?

-Bilo je i te koliko.

Debeli se vratio iza grma. Upravo htjede sjesti kad u daljini odjeknu pucanj.

Sva trojica napeše sluh.

106

-To je od prodavaonice! Ranije su došli, a policija je bila neoprezna. Sad će razbojnici

natrapati na nas… - Joško uzbuđeno prošapta.

-Nije to od prodavaonice. To je s drugog kraja. – posumnja Debeli

-Kako nije? Tebi je tvoja sablast poremetila sluh…

-Ma što ti meni…

-Tiše, ne prepirite se! – Ivan ih prekinu. – Slušajmo! Sljedeći ćemo pucanj

odgonetnuti.

Prestadoše i disati. Nikakav pucanj više nije odjeknuo.

-Idemo prema skrovištu – odluči Debeli. –Sad je kasno…

-Kakvo skrovište, jesi pošašavio! – izdera se Joško. – Pobit će nas razbojnici. Idemo u

špilju k profesoru. Pomislit će da smo propali u kakav ponor. Izludjet će od brige – zaboravi

na maloprijašnji strah od divljeg izraza profesorova lica. – Ovo postaje previše opasno,

glupane.

On i Ivan spuznuše niz otvor. Hitro se iz Ledenjače uvukoše u Mamutovu špilju.

Spaziše profesorovu sjenku kako uzdignute ruke s onom čudnom svjetiljkom juri u njihovom

pravcu. Sjetiše se prijeteće mamutove kljove i zazebe ih oko srca. Strugnuše obojica natrag

pred ulaz.

Debelog nije bilo.

-Što je sad ovo? – začudi se Ivan. – Kamo je nestao?

Buljili su u profesorov fotografski aparat što je ostao Debelom. Psi u selu sad su lajali

kao da su poludjeli.

-Debeli je u opasnosti, Ivane! – zabrinu se Joško.

-Poginut će! Trkom za njim! – dreknu Ivan pa se obojica dadoše u trku.

Joško je trčao prvi s Ivanovom svjetiljkom, a Ivan se naprezao da izbjegne kamenje i

šipražje. Titravo svjetlo u Joškovoj ruci skakalo je gore-dolje i bilo im od slabe koristi. Trčali

su više nasumce. Uzjurivši uz kosu, nastaviše prema Golubnjači. Iznad same Golubnjače

Joško tako naleti na sitnu crnu spodobu da mu svjetiljka ispade od sudara, a spodoba

uplašeno dreknu i stade bježati.

-Stani, Debeli! – pograbi svjetiljku, ali ne stiže je odmah upaliti i to ga zadrža, no Ivan

ga preduhitri, stiže bjegunca, obori ga na zemlju, a Joško dotrča i osvijetli mu lice.

-Nikola! Viknuše u isti mah.

107

-Koji te đavo tjera u ovo vrijeme po brdima! – izdera se Joško.

Dječak se istrgnu iz Ivanova zagrljaja, uplašen i sretan istovremeno:

-Uh, što ste me preplašili! Već sam pomislio da mi je kraj. Tražim krave. Tata me

isprebijao na pasja kola. Nema mi povratka kući dok ih ne nađem. Da nisu sišle u vaše selo?

-Ne znam. Nisam ih vidio. Jesi vidio Debelog?

-Sad je netko projurio, ali mi se čini da je veći od Debelog. Hej, vidio sam danas onog

šepavog! Skoro sam zaboravio reći. Zbog njega sam i izgubio krave…

-Govori brzo! Ivane, pazi da ne bi naišao. Možda se ipak predomisli.

-Pred zalazak sunca. Ja i Milan smo ostavili krave i pošli loviti golubove. Šepavi nas

je iznenadio. S njim je bio neki krupni. Sve govori sa f… f… Milan se nasmijao pa je dobio

šakom tako da je pao i razbio glavu…

-Skrati, Nikola!

-Onda smo pobjegli. Milan je otišao kući plačući, a ja sam se sakrio u…

-Skrati!

-Koji ti je vrag? Otišli su u neki grič. Vidio sam da su sakrili kamion dolje kraj ceste

iza živice. Tim su se kamionom dovezli. Šepavi je poslije otišao prema Velikoj Gradini, a

krupni je ostao u griču. Da nije tu špilje o kojoj si se raspitivao?

-Hvala ti, Nikola! Učinio si veliku stvar!

-Idem ja sutra u taj grič. Dođite pa ćemo zajedno tražiti. Važi?

-Važi, ali ne sutra. Već ćemo ti javiti.

-Krupni je kasnije izišao iz griča, . Ne znam kud je nestao, nisam vidio. Idem ja.

Ivan i Joško pođoše svojim putem. Uputiše Nikolu u suprotnom smjeru od svoga,

samo da ode što dalje od skrovišta

-Ako naiđemo na krave, zvat ćemo te ili ćemo ti ih dotjerati kući – povika za njim

Joško.

-U redu. Laku noć, momci.

Čim se Nikola udaljio, Joško počne glasno razmišljati: -Ako je fufljavi ostao u

skrovištu, Debelom nema spasa

Ivan je šutio i grickao donju usnu

-A da ga zovnemo? Možda će upaliti? – što misliš, Ivane? – I ne čekajući njegovo

mišljenje, prodera se: - Debeliiiiii! Vrati se! Debeliiiiii! –

108

Glas je Debelog stigao u trenutku kad se gotovo sudario s golemom spodobom u

blizini skrovišta. Spodoba ga osvijetli, ščepa za vrat i odmah ugasi svjetlo.

-Opet ti! Opet fe motaf gdje ti nije mjefto?

Debelom se podsjekoše koljena. Svjetiljka mu ispade iz ruku. Zaboravi da ima pištolj.

-Fto fe motaf ovuda?

-I… i… izgubio sam krave!

-Debeliiii! Vrati se! – Joškov glas javi se nešto bliže. Slabašni krug svjetla nejasno se

nazirao iza grmlja i titrao.

-Da nifi pifnuo! – fufljavi odvuče Debelog do skrovišta. Grm je bio izvaljen a kamen

odmaknut. – Fad mi je finulo koji fi ti! Ti fi fluga mog pobratima. Fad će on brzo… - snažno

gurnu Debelog u skrovište i gotovo uvuče izvaljeni glogov grm u otvor.

Debeli je pomislio da će umrijeti.

Nije mogao primijetiti da je fufljavom jedno rame iskrivljeno, da se sav nekako

iskrivio, da jednu ruku jedva pomiče. Čuo je samo kako teško, sipljivo diše.

-Debeliii, vrati se! – sasvim blizu skrovišta javio se Ivanov glas. – Vrati se!

-Što ćete vi tu? – surov muški glas prestravi Debelog do besvijesti, i on zadrhta: -

Gazda! – protisnu kroz cvokotave zube u mračnoj špilji.

-Što ćete vi tu, čujete li? – surovi glas se povisi.

Jošku je sinulo u trenutku. Debeli je ušao u skrovište i ako pusti gazdu unutra, gotovo

je. A ako je unutra fufljavi, ta dvojica će ga jednostavno ubiti. Ni okom neće trepnuti.

-Pa… pa… - stade mucati.

-Marš kući!

-Neću! – Joško se okuraži. – Moram naći krave, jer…

-Nećeš! – začu se pljuska. – Meni kažeš da nećeš! – glas postade nervozan

-Tko ste vi da mene tučete! – vrisnu Joško. – Moj će vas tata ubiti! Ivane, idi…

Začu se još jedna pljuska, žešća od prve.

-Ako ga još jednom udarite, ubit ću vas! – Ivanov izmijenjeni glas vrati Debelom

prisebnost. Vani škljocnu pištolj. -Svijetli mu u oči, Joško! – Ivanov glas postade kričav.

Pucanj se nije čuo, no Debeli je preko krupnih leđa fufljavog, kroz grm, spazio jake

mlazove svjetla dok je Joškov glas vrištao: -Ubit će vas moj tata, vidjet ćete.

-Ma vidi ti balavurdije! – ne dovrši surov glas.

109

Nastade komešanje, izmiješaše se glasovi. Odjeknu pucanj.

-I ovaj je gotov! –Debeli prepozna Stipanov glas. – Gdje ti je treći, govori!

-Nema trećega – jedva se čuo piskavi glas.

Debeli, tiho i hitro poput lasice, iza leđa fufljavog, koji je napeto pratio što se vani

događa, šmugnu u tunel i četveronoške jurnu prema dvorani s kosturima.

Kad je vidio da je u klopci, fufljavi se okrenu i htjede uhvatiti debelog da s njim kao

sa štitom pobjegne do kamiona, ali samo zinu. Užurbano prekopa cijelo skrovište, no uzalud.

Debeli je već bio negdje na sredini tunela.

-Izlazi! – strogi glas ispred skrovišta prisilio ga je da odustane od traganja. – Nemaš

nikakve šanse.

-Fufljavi odgurnu glogov grm i s jednom uzdignutom rukom iznad glave nađe se u

snopu snažnog svjetla.

Kad je fufljavi bio svezan, Stipan s još petoricom policajaca natjera razbojnike u

skrovište. Dobro ga osvijetliše i tek se sad vidjelo što sve ima unutra. Joško i Ivan, blijedi i

isprepadani, stajali su kod ulaza.

-Šefe – obrati se Stipan starijem zadihanom policajcu potpuno sijede kose – to su ti

dječaci.

-Sjedokosi se blago nasmiješi, a onda se iznenadi spazivši pištolj u Ivanovim rukama.

-Odakle ti to? – namršti se. – Daj to ovamo.

-Našli smo u špilji pun sanduk – Ivan mu pruži. – Nisam htio…

-O tome ćemo poslije – sumnjičavo odmjeri njega pa Joška.

-Gospodine! – zbunjeni Ivan se primače Stipanu. – Nestao je Debeli!

-Tu sam – javi se glas iz tunela.

Svi se počeše iznenađeno okretati jer im nije bilo jasno odakle dolazi glas. Zagledaše

se začuđeno jedan u drugoga, svi osim Ivana i Joška. Glas se više ne javi.

-Jesi li ti to viknuo – izbeči se Stipan na Joška

Joško se prestraši. Nikad nije imao posla s policijom, naročito ne s ovako goropadnim

kao ovaj ovdje.

-Debeli, ne izvodi gluposti! – Ivan priđe tunelu. Joško za njim.

110

Iz tunela tresnu Debeli na njih dvojicu. Padoše sva trojica pred iznenađenog Stipana,

oboriše i njega i nađoše se u sretnom kovitlacu. Sijedi policajac podrugljivo se nasmiješi

Stipanu koji se koprcao pod trojicom dječaka.

Iz gužve se prvi iskobelja Debeli, stade pred fufljavog i isplazi jezik. Pogled mu se

sukobi s gazdinim i s lica mu nestade radosti. Kao hipnotiziran gazdinim pogledom,

nesvjesno mu priđe.

-Za ovo ćeš mi platiti, kopilaću! Ovim ću te rukama zadaviti, pašče nezahvalno! –

podignu uvis ruke u lisičinama. –Sve što si kod mene prožderao, na nos ćeš izrigati! –

škripnu zubima pa ga raspali nogom u trbuh.

Debeli tresnu na naslagane bale platna.

-Nikoga ti nećeš zadaviti, životinjo! – skoči Stipan i opali pljusku gazdi. Ovaj od

udarca zatetura, ali se iskesi na Stipana:

-Ja sam ga othranio, ja ću mu i gospodariti. Kad bude žderao tvoj kruh, onda mu ti

gospodari. I pazi koga udaraš. Moglo bi te koštati, zvekane!

Stipan opet zamahnu, ali ga sjedokosi uhvati za ruku: - Nas ćemo dvojica o ovome još

razgovarati.

-Ali, šefe… dijete…

-Dosta! Pobrinut ćeš se da ova roba ostane netaknuta dok se ne napravi zapisnik. Ostat

ćeš ovdje, jasno?

-Jasno, šefe – Stipan se povuče i priđe Debelom koji se grčio na naslaganoj robi.

Podiže ga u naručje: - Nije to ništa, sine. Ne boj se ti. Nije to ništa – i spusti ga. – Nitko tebe

neće tući.

Debeli ne reče ništa. Bez riječi pruži Stipanu svoj pištolj i doda:

-To smo našli gore… kod kostura. Ima ih… još… - zagrca

-Poslije ćemo o tome, sinko. Sve je u redu – Stipan pruži pištolj sjedokosom.

Iz tunela nešto zasvijetli, a zatim se začu struganje i zabrinuti glas: - Ne boj se, mali!

Ja sam to, ne boj se! Ne bježi, past ćeš u provaliju! – i u sklonište tresnu sanduk, raspade se,

a pištolji, bombe, mitraljeski dijelovi i meci rasuše se po ukradenoj robi.

Svi se zabezeknuše. Debeli se pripi uz Stipana.

Iz tunela izviri profesorova glava. Sa zbunjenim smiješkom, kao da se svima

ispričava, starac je žmirkao na jako svjetlo.

111

Stipan ga oprezno izvuče.

-Jesam li vam rekao da ne idete u špilju! Gori ste od ove djece!

Profesor priđe dječacima i svu trojicu obgrli rukama. Ništa nije rekao. Laknulo mu je

kad ih je vidio na okupu. Šutio je sve dok ga Stipan nije opomenuo. Moralo se ići.

Dječaci su iz skrovišta izašli zadnji.

Ivan se na izlazu okrenu i spazi kako Stipan naginje bočicu s ricinusovim uljem.

Priskoči i istrgnu mu je iz ruke. Stipan se izbeči na njega, ali mu Ivan prstom pokaza

naljepnicu. On zinu i strese se.

-Razbojnici su ostavili kamion dolje u polju kraj ceste, iza živice. Pretražite ga –

šapnu mu Ivan i istrča da ne zaostane.

Policajci su odmakli naprijed pazeći da provalnici ne pobjegnu. Sjedokosi je bio

veseo. Zastao je malo da pričeka profesora:

Zar je ta špilja tako velika da dopire skroz do krbavskog polja? – zapita ga. Profesor je

teško hodao.

-I jest i nije. Najveći njen dio je tamo gdje sam ušao. Bit će tu još puno posla dok se

sve ne istraži.

-Kako ste dospjeli u jazbinu? Da čovjek ne povjeruje!

Zanijela me ljepota. Kad sam došao k sebi od silnog iznenađenja, dječaka nije bilo.

Uplašio sam se da nisu negdje propali. Sjetio sam se da su govorili o nekakvom skrovištu pa

sam požurio da ih odvratim, no oni me nisu čekali pred ulazom. Čak su mi i fotoaparat

ostavili. Vratio sam se u špilju i po njihovim tragovima došao do dvorane s vodom. Dobro su

se sjetili da ostavljaju znakove. Prošao sam kroz još dvije dvorane, našao tri kostura i sanduk

oružja. Preko kostura je jedan od dječaka prebacio hlače i košulju. Valjda se tako branio od

njih.

Debeli se zacrveni u mraku, a Ivan se zasmijulji.

-Tu sam našao i nešto starog oružja. Jednu sam kuburu uzeo za muzej. Kroz tunel je

išlo nešto lakše. Onda sam spazio ovog najmanjeg dječaka kako sav prestravljen puže prema

meni, no kad je začuo struganje sanduka, kriknuo je naglo se okrenuo i pobjegao natrag.

Smrtno sam se uplašio da je negdje propao.

-Lakše, vi tamo! – naredi sjedokosi policajcima jer je profesor počeo sve teže hvatati

korak s njima. – Jeste li osim ovog našli još kakvog novijeg oružja?

112

-Ne. Samo dvije duge starinske puške kremenjače i ovu kuburu. Očiti dokaz da su

kosturi iz hajdučkih vremena. U svakom slučaju to treba dobro ispitati. Moguće je da je

špilja korištena za vrijeme Drugog svjetskog rata jer je odozgo netko zatrpao ulaz. Vidi se

korijenje. Unutra se lako može spustiti pomoću konopa…

-Mi smo puno oružja našli po ovakvim špiljama. Može biti opasno kad to nađu djeca.

Bilo je već dosta nesretnih slučajeva, naročito od neopreznog diranja bombi…

-Gospodine profesore! – Joško bojažljivo prekinu sjedokosog. – Niste nam ništa rekli

o epohalnom otkriću…

-O mamutovoj kljovi! – prekinu ga Ivan.

Profesor, kao da ga nešto ubode, poskoči i okrenu se sijevnuvši očima, a njih trojica

htjedoše strugnuti.

-Stanite! Koji vam je đavo? – dreknu sjedokosi policajac kad opazi da se njihove

sjenke spremaju na sprint, pa se začuđeno okrenu profesoru koji je u trenu podivljao. Oni ne

pobjegoše, ali ostadoše pripremni na jurnjavu, za svaki slučaj.

-Magarci! – vrisnu profesor. – Deriščad seoska! Dat ću vam ja mamuta da ćete ga

pamtiti cijeli svoj magareći vijek! Mamut? Obična zadnja noga od krave! Da je barem krava.

Lička kržljava buša. Zadnja noga kržljave buše! Oh… Oh… Srce me boli! Ne smijem se

uzrujavati. Ne smijem. Dobro je. Dobro je, djeco! – on se uhvati za srce. – Prošla me srdžba.

Sad sam se olakšao. Ne bojte se. Ja u svom životu nisam digao ruku na dijete. Oprostite. Bio

sam pobjesnio i zaboravio se. Opraštam vam podvalu zbog onih divnih siga, onog divnog

špiljskog nakita. To je epohalno otkriće, prirodni fenomen. Idući tjedan dovodim cijelu ekipu

speleologa. Proširit ćemo ulaz. Fenomenalno… Ovako nešto još nisam vidio. Sige… sige…

Kako krava može u špilju, kad se jedva čovjek može provući? – začudi se sjedokosi.

-Bezdan. Nekome je uginula krava i jednostavno ju je bacio u provaliju. A stvarno mi

je na prvi pogled kost sličila na kljovu. Bože, što sam se bio poveselio…

-A mi smo špilju nazvali Mamutovom – upade Joško bojažljivo.

-Molim vas, djeco, nemojte. Nemojte… Ako se sazna da sam povjerovao u tu glupost

o mamutovoj kljovi, gotov sam. Tko će ostati živ od mojih speleologa…

-Pa ne mora se ona tako zvati zbog kljove, nego zbog veličine – utješi ga Joško.

113

-Vidi maloga kako je dosjetljiv! – začudi se sjedokosi. – A je li, pametnjakovići,

kakve vi to vreće skrivate po ovim brdima? Dok smo večeras čekali iznad sela, naišao je

jedan čovjek i rekao kako je našao punu vreću salame, čokolade, keksa i tko zna čega još…

-Lugar! Jesam ti rekao, Ivane – opet Joško upade starijem u riječ.

-To mi miriše na krađu. Čovjek je rekao da je vreću vratio tamo gdje ju je i našao, ali

da je opet nestala.

-Vraga je nestala! – nakon dugog vremena javi se Debeli. – Smazao je sve. Dobro si

ti, Ivane, rekao: nije naše, i gotovo. Što je tuđe, tuđe je. Propade naša nagrada. A dobio ju je

onaj tko ju je najmanje zaslužio.

-Djeco! – obrati im se profesor. – Pobrinut ću se da dostojno budete nagrađeni. S tim

će se sigurno složiti i policija.

-Svakako – odobri sjedokosi. –Da nije njih, tko zna što bi ovi zločinci još uradili. Sve

ću poduzeti da dobiju pošteno priznanje, samo krađa salame…

-Nemojte sad… Nego, djeco – profesor prekinu policajca – vidim da vam je izmakla

nagrada i da vam je krivo, ali bolje je tako. Što je tuđe, dirati se ne smije. Je li, što mislite o

jednom lijepom ljetovanju na moru? Tako, oko mjesec dana u Selcu ili Karlobagu?

Sva trojica se stisnuše uz gurkanje i sašaptavanje.

-Moramo pitati roditelje – nakon stanovite šutnje priopći Joško.

-Mene baka neće pustiti. Jedva je čekala da dođem, a mama mi je u Zagrebu. Pa ja

svake godine idem na more.

Debeli ne kaza ništa

-Naravno, naravno, bez pristanka roditelja nema ništa – reče profesor i zagrli Debelog.

– A što ti kažeš?

Debeli je šutio. Taj mu je starčić nekako postao blizak iako mu je danas, kad ga je prvi

put ugledao, bio smiješan. U grlu mu se skupi nešto otvrdo, sluzavo i dođe mu da zaplače.

-No, ti i te kako znaš govoriti? No, što je?

On nema nikoga! – reče Joško i shvati da je pogriješio. Opsova u sebi po prvi put u

životu, prostački, ružno.

-Hm… hm… Tako… hm… - zbuni se profesor.

-Nikud ja ne idem! Što ste na mene navalili! – Debeli se istrgnu profesoru, zaobiđe

grupu sa zarobljenicima i nestade u noći.

114

Profesoru ruke ostadoše u zraku. Ivan i Joško osjetiše kako im nešto čudno, nelagodno

prostruji tijelom.

Nelagodnu pauzu prekinu profesor skrenuvši razgovor:

-Kako su u ovoj akciji dječaci dospjeli k vama? Nije mi jas…

-Dječja posla! – prekinu ga sjedokosi policajac. -Misle da je ovo igra pa…

-Ali… - htjede se pobuniti Joško.

-Ne upadaj u riječ! – šapnu mu Ivan gurnuvši ga laktom.

-Ovoga hromog – nastavi sjedokosi – odmah smo uhvatili. Čim je Stipan opalio, digao

je ruke. To je naša stara mušterija, recidivist. Krupni, ovaj što je udario dječaka nogom,

pobjegao nam je. Mislio sam da je miran i vrijedan seljak kao i svi iz Gradine…

-Nije on iz Gradine! – ne izdrža Joško ovu nepravdu.

-Ti ćeš mi reći! – obrecnu se sjedokosi. – Mogli ste izginuti. Ipak ćemo mi o ovome

još porazgovarati. Detektivi! Vidi, molim te, ni nosa ne znaju obrisati… Dobro, dobro, šalim

se. Neću ja vama ništa, ali ste me, brate, neugodno iznenadili. Da nije bilo vas… Gdje sam

ono stao? Aha, krupni nam je pobjegao. Nestao je u pravcu groblja. Naslućivao sam kamo

će. Hromi nas je zavaravao, ali je Stipan otprilike znao gdje bi ta jazbina mogla biti. Za

trećeg smo samo pretpostavljali da je unutra. Onda smo čuli dječju galamu i ugledali svjetlo.

Odmah sam znao u čemu je stvar jer mi je Stipan sve ispričao o dječacima. Mislio sam da su

pametniji…

-To je bezumno – profesor zaklima glavom. – Joško, je li ti ime Joško? – obrati se

Jošku. – Sudeći po našem večerašnjem druženju, tako nešto ne bih od tebe očekivao.

-Pa… pa… - zamuca Joško, ali ga Ivan gurnu da šuti.

Dalje su nastavili šuteći. Profesor je nešto mrmljao i gestikulirao, a sjedokosi veselo

pratio svoje policajce sretan zbog uspješne akcije.

Zaustavili su se pred bakinom kućom. Sjedokosi je pritrčao zarobljenicima, naredio

nešto šutljivoj pratnji oštrim glasom i oni su otišli naprijed.

Selo je odavno spavalo umornim snom. Ni psi se nisu čuli, ni svjetlo se nigdje nije

moglo vidjeti. Samo je u bakinoj kući svijetlio prozor.

-Majko mila, prebit će me mama! Zaboravili smo motiku i lopatu. Još kad mi vidi

nogavicu, bolje da me nema! – zabrinu se Joško, gurnu Ivanu u ruku svjetiljku i otrča

cestom. Poderana nogavica zlosutno zavijori za njim.

115

Ivan sa sjedokosim i profesorom uđe u kuhinju. Baka je spavala za stolom

prekrivenim čistim bijelim stolnjakom. Pred njom davno ohlađeno jelo. Ivan je blago

prodrma za rame. Ona se trže: - Što je? 'Ko je? – preznu kad ugleda pred sobom uniformu, ali

se odmah rasani spazivši profesora i Ivana. – Sinko moj, đe si? Celu te noć čekam! Čula sam

pucnjavu pa sam izletila gore do groblja. Fala Bogu, živ si! O, Bože dragi, još 'edna 'vaka

noć i ja sam…

-Neću, bako, više! Neću nikada! Vidjet ćeš! – Ivanu potekoše suze

-Nemojte se ljutiti, molim vas! Mi smo krivi! Sad moramo žuriti, drugi put ćemo vam

sve objasniti! – zabrza profesor. –Zdrava su naša djeca, čista i čestita! I kad mi netko kaže…

- stade mrmljati sebi u bradu, a baka žurno ustade i donese rakiju.

-Sjed'ite… Gucnite malo… Đe su vam druga dva? Da se nije što…

-Nije, nije, ne bojte se! Moramo žuriti. Hvala vam! – ne dade joj sjedokosi policajac

da dovrši, povuče profesora koji je već posegnuo rukom za čašicom, pa obojica žurno

izađoše.

-Bako, ne mogu jesti, umoran sam. Sve ću ti sutra kazati – Ivan spriječi baku, jer je

već bila spremna za veliko ispitivanje.

-Sad je sutra! Prošla je ponoć.

-Onda kad se naspavam – uvuče se u svoju sobicu, svuče se na brzinu i leže u

raspremljeni krevet, ne opravši noge.

116

VII.

OKUS GORČINE

Ivan je tvrdo spavao kad se u ranu zoru pojavio Debeli. Donio je u plastičnoj vrećici

odjeću posuđenu sinoć. Niz lice su mu tekle krupne suze sustižući jedna drugu. Baka ga,

zaposlena oko štednjaka, nije ni primijetila. Kad ga ugleda, ostavi sve i zagrli ga svojim

drhtavim rukama. Debeli još jače zajeca. Nije mogao zaustaviti ni suze ni jecaje.

-Jabuko moja, što ti je? Nemoj plakat! – milovala ga je po kosi. – Nemoj, janje moje!

– stadoše i njoj teći suze. Sirotice moja. Ne plači. Ti si čo'jek, veliki… - zajeca.

-Otišla teta Lucija… - zagrca Debeli. –Uzela sve svoje i otišla. Ostao sam sâm. Sâm…

Što ću…

Baka ga poljubi u kosu i sjede za stol. Ona je za odlazak svoje bolesne susjede saznala

još prije zore od Joškove mame. Debeli ostade pognute glave. Po košulji, hlačama i kosi

nahvatale se slamke. Spavao je negdje u slami.

-Sine moj, znaš da sam ja sama. Bit ćeš kod mene. Kako bude meni, bit će i tebi.

Debeli sjede za stol. Nasloni glavu na šake i nastavi jecati. Nikako se nije mogao

zaustaviti. Najednom ustade pa kao izgubljen okrenu se oko sebe. Ruke su mu nemoćno

visile niz tijelo.

-Gdje je Ivan?

-Spava, zlato moje. 'Ajde u moju sobu, lezi bar malo. Odmori se.

-Ne mogu. Ne mogu! – ostavi Ivanovu odjeću na stolici i izađe.

Ivan je ustao negdje oko deset sati. Umio se hladnom vodom, obavio gimnastičke

vježbe i pojeo sve što je bilo zgotovljeno za jelo. Upravo je počeo prati suđe, kad se preko

praga prevali mali Buco braneći se nogama i rukama od razgoropađenog guska. Pogodi ga

nogom u volju, gusak se izvrnu na leđa, kriknu i još bješnje navali. Doletješe guske. Nastade

paklena krika. Ivan ostavi tanjur, uhvati dječaka pa ga dignu uvis. Gusak zagaka i ponosno

ukoči vrat odvodeći svoje jato. Guske su brbljale diveći se njegovu junaštvu.

-Ja se njega ne bojim! Ja ću njega, puf! – zamahnu Buco šakom

117

Ivan ga spusti na stolicu. Nađe u kuhinjskom ormaru jabuku pa je tutnu dječaku u

ruku. On slasno zagrize. Stade se vrtjeti na stolici radoznalo razgledavajući kuhinju i mašući

nogama: - Nema Debelog. Joško ga traži. Meni je Debeli rekao svega dati… Dat će mi veliku

kuglicu. Ja imam sličica od čokolade. Joško ima hlače s jednom nogom. Joško je izgubio

lo… lopatu. Meni će mama dati kolača – brbljao je i mahao nogama na previsokoj stolici.

Ivan ga nije slušao. Prao je suđe razmišljajući o prošlom danu.

-Idem ja, Ivane…

-Kamo ti ideš? – iznese ga Ivan na dvorište ostavivši neobrisano posuđe.

-Idem i ja s Joškom i… i … idem tražiti Debelog…

Ivan sjede s njim pod bagrem. Mali mu se izvuče iz krila. Pronađe šibu kojom je baka

tjerala kokoši i guske iz kuhinje pa pojuri prema guskama. Gusak siknu, pojuri prema njemu,

ali ga šiba dohvati po glavi i on se prevrnu zakoprcavši nogama po zraku. Nekako se okrenu,

zagreba nogama, a šiba ga dohvati po leđima. On gaknu i silno uplašen pobježe što ga noge i

krila nose derući se kao da ga lisice čerupaju. Guske odgakaše za njim. Buco diže ruke pa se

stade kočoperiti po dvorištu.

Ivan je napeto pravio dvoboj i svim srcem navijao za Bucu. Od srca se nasmijao kad

je dječak pobjednički digao ruke.

Preko plota skoči Joško. Sjede pod bagrem: - Istukla me mama noćas.

-Zašto? – začudi se Ivam. Njemu je naprosto neshvatljivo da ga mama ili bilo tko

istuče.

-Zašto? Zašto? Tko će njima znati zašto nas tuku? Kad smo se noćas rastali, došuljao

sam se do prozora i oprezno se uvukao. Čim sam nogom stupio u sobu, dohvatila me šiba.

Zgrabio sam je i svu izlomio. Stara se sva nakostriješila i pljusnula me. I bila bi još da u sobu

nisu banuli profesor i onaj stari policajac. Kad je ugledala policijsku odoru, uhvatila me

objema rukama, gurnula iza sebe i počela vikati: «Ne dam! Ništa on nije kriv! Moja su djeca

poštena! Poštena! Ne dam…» Onda je ušao tata. Nastala je neugodna tišina. Tata je

sumnjičavo mjerkao nepoznate muškarce pa mamu. Bio je u staji kad su ušli. Krava se

otelila. Profesor se na brzinu stao ispričavati i objašnjavati. Rekao je mami da je pogriješila i

da je on kriv i svašta je napričao i onda su otišli ne popivši ni rakiju. Onda me mama napala

grliti i ljubiti, a tata je rekao da ne slini i ona je izašla iz moje sobe ukočena kao princeza, a

da uopće nije vidjela nogavicu. Teško meni, da je vidjela…

118

-Od čega ti je obraz natečen? – prekinu ga Ivan i Joško umuknu kao da je netko u

njemu prekinuo magnetofonsku vrpcu.

-Od čega… Što? Aha, pa vidio si noćas! Gazda me tresnuo. Ima tešku ruku. Gdje sam

ono stao? Da, nogavicu… Tata mi je pregledao masnicu od sige i rekao da je to sitnica i

poslao me teti Luciji da vidim treba li joj što.

-Je li stvarno teško bolesna?

-Jest. Legla je u krevet prije više od godinu dana i od tada se više ne diže. Jako dobra

žena. Još nisam vidio tako dobro stvorenje. Kao kruh, što se ono kaže.

-Što joj je?

-Tko zna? Čim mi je tata rekao, skočio sam kroz prozor i otrčao k njoj. Kuća je sva

bila nekako hladna i pusta. Znaš kako već izgledaju kuće bez djece. Našao sam na stolu

pismo adresirano na mog tatu. Debeli ga nije vidio, ili ga nije htio vidjeti… Ne znam. Odnio

sam pismo i tata i mama su ga pročitali. Mama mi opet nije vidjela nogavicu. Ja sam, onako,

da oni ne vide, pročitao preko maminih leđa. Pisala je da više ne može izdržati s gazdom, da

je znala kakvim se poslom bavi, ali se nije usudila nikome kazati jer joj je prijetio da će je

zaklati. I bi, kakav je. Znala je i za sinoćnu provalu, jer su ona dvojica noću dolazila k

njima…

-Kako ih Debeli nije vidio?

-Ne znam. Ne prekidaj me svaki čas. Pisala je da su u posljednje vrijeme bolovi

nepodnošljivi i da mora u Zagreb. Zna da boluje od neizlječive bolesti i da neće dugo, iako

su joj liječnici rekli da ima nade. Pisala je da se tata pobrine za maloga jer se ona neće

vratiti…

-Pa kako je otišla?

-Došla je po nju sestra što radi negdje u Švicarskoj, gdje li. Odvezle su se

automobilom, a da se nikom nisu javile. Mama je noćas čula automobil, ali je mislila da su

gazdini ortaci pa nije htjela izvirivati. Teta Lucije je svu svoju ušteđevinu koju je imala na

štednoj knjižici ostavila Debelom. Stavila je u pismo pu… pu… Kako se ono kaže?

-Što?

-Pa ono kad nekome daš da može podići tvoj novac. Pu… pu… nije važno. Tata s tim

papirom može godišnje dizati određenu svotu novaca i davati Debelom. Pisala je da više nije

mogla gledati kako Debeli propada od teških poslova, a ona mu ne može pomoći. Ona je,

119

znaš, Debelog jako voljela. Kad god bi oko nje nešto radio, plakala bi kao godina. On je

izvaljivao razne gluposti da se ona smije i da joj bude ljepše, jer nije volio gledati kako

odrasli plaču.

-Što ćemo sad, Joško? Gdje je on?

-Ne znam. Sve sam oko njegove kuće pretražio. Nisam ni okom trenuo, a čini mi se da

me opet počinje hvatati groznica. Nitko ga nije vidio. Moramo ga naći. Volio je tetu Luciju.

Bila mu je više nego majka. Može svašta učiniti od sebe jer prenaglo reagira. Vidio si to i

sam. Moramo ga naći…

-Hajde ti kući i ispavaj se. Ta bolest, ako se povrati, može biti opasna. Dajem ti riječ

da ću ga naći. Budi siguran, kao da ga ti tražiš. Neću zalutati. Doći ćemo k tebi obojica.

-U redu. Čini mi se da me već trese, ili je to od nespavanja. Oči mi se sklapaju…

-Idi kući. Ja ću ga naći, budi bez brige.

-Dobro, idem ja – Joško krenu. – Buco, idemo kući – zovnu maloga brata koji je

kopao nekakvu rupu i u nju gurao pikule. Sav se unio u igru. Nije čuo bratov poziv i Joško

ode sam zijevajući.

Ivan se uputi na drugu stranu.

Kad je Buco podigao glavu da se zbog nečeg pohvali, u dvorištu nije bilo nikoga.

Htjede zaplakati, ali se na zelenoj dvorišnoj tratini pojavi gusak. Čim ugleda dječaka,

pobježe iza kuće. Buco ponosno otvori dvorišnu ljesu i sjede u prašinu nasred ceste.

Rasporedi po prašini sav arsenal iz onog svog jedinog džepa i nastavi svoju igru neosjetljiv

za sve oko sebe. Nije primijetio kad se Debeli uvukao u bakinu kuću s velikom kartonskom

kutijom na ramenu. Nije primijetio ni baku kad je ušla.

Ugledavši Debelog, obradova mu se kao rođenom djetetu. Vrlo oprezno, uz svoje

obvezno tepanje ispriča Debelom sve o odlasku tete Lucije. Debeli je poput odrasla čovjeka

smrknuto i ozbiljno slušao bakino izvještavanje

-Možda je i bolje tako – reče mirnim glasom. – Zašto da se ovdje muči bez liječnika.

Barem će joj ublažiti muke. Znate da mi je strašno bilo gledati kad bi je uhvatili bolovi.

Gledala bi u mene kao da traži pomoć, a ja joj nisam mogao pomoći. Strašno je to, babo

Mande. Samo, trebala mi je reći da ide, da ostajem sam. Neke se stvari moraju reći. Neka su

teške, ali moraju se reći…

120

Baka nije vjerovala svojim ušima da Debeli može tako razgovarati. To kao da više

nije bio onaj veseli dječak spreman u času na vragolije. Ovaj ovdje je čovjek. Čovjek koji se

zna boriti.

-Meni su u lice uvijek govorili ono što drugima nisu smjeli ni u mislima, pa što mi je?

– nastavi Debeli bez zastoja. – A ona, kao da mi je pet godina… Sam? Oh, babo Mande,

kako je teško biti sam. Boli… boli… - Debeli polegnu po stolu i pokri glavu rukama.

Baka se izgubi iz kuće kao sjenka.

Uđe Buco i uspentra se Debelom u krilo.

-Debeli, moj Debeli je došao! Sad se ja više nikoga ne bojim! Pobijedio sam babinog

guska! – ugura svoju glavu Debelom pod rame i ovi mu ruke oko vrata.

Debeli podiže glavu.

-Zašto su ti mokre oči, Debeli? Ti se nikoga ne bojiš! Ti si veliki… I ja… I ja sam

veliki…

Debeli ga oprezno spusti, obrisavši suze. U kuću se vrati baka tiha i ozbiljna. On

otvori do vrha napunjenu kartonsku kutiju - Dobio sam od Stipana – reče. Rekao mi je da

nikome ne kažem

Izvadi plavu majicu s velikom slikom konja i jahača, i hlačice sa dva golema džepa.

Na brzinu svuče Bucu i obuče mu novu odjeću. Iz starih hlača povadi pikule i ostale

drangulije pa ih premjesti u nove hlače. Još mu u džepove natrpa pregršt novih pikula, dvije

čokolade, nekoliko žvakaćih guma i vrećicu bombona. Staru odjeću stavi u plastičnu vrećicu,

gurnu je malome u ruku pa ga iznese na cestu, okrenu ga u pravcu njegove kuće i lako udari

po turu.

Buco od iznenađenja nije uspio progovoriti ni riječi. Pođe natraške, udari u dvorišni

plot, vrati se na cestu, okrenu prema svojoj kući i uputi se k njoj neprestano gledajući u sliku

na svojim prsima. Uspio je nekim čudom doći kući a da nikud nije skrenuo, ni u što zapeo.

Ponosno je prošao pokraj mame koja je sagnuta nad golemim loncem nešto prala i nije ga

primijetila, ušao u sobu i sjeo pred veliko zrcalo. Nije vidio ni mačku kako pred zrcalom

vreba svoj odraz i pokušava zavući šapu iza stakla da ogrebe svoju protivnicu. Buco je

gledao sliku na svojim prsima, gledao, gledao i zaspao. Mačka je napustila protivnicu iz

ogledala i sklupčala se do njega.

*

121

Ivan se vratio pred zalazak sunca kao prebijen.

Iznenadi se i obradova kad ugleda Debelog.

Cijeli dan te tražim – dahnu, svalivši se na stolicu. I kod Stipana sam bio gore u

skrovištu. Laknulo mi je kad mi je rekao da si bio s njim. I Gradinu sam bolje upoznao.

-Sve znam, Ivane, sve. Čitavo popodne sjedim ovdje i razmišljam.

-I?

-Učit ću za mehaničara. Teta Lucija mi je ostavila novaca. Mislim da će biti dosta dok

ne završim. Ako mi općina još nešto pomogne, problem je riješen. U Zagrebu ima đačkih

domova. Valjda će me primiti u tu školu premda su mi ocjene katastrofa.

-Odlično! I ja volim tehniku! Zajedno ćemo – skoči Ivan i sav ga umor prođe. – Važi!

-Kako ne bi važilo.

-Pisat ću mami da zamoli moju razrednicu neka te nastoji upisati u školu gdje ću i ja

ići. Poslat ćemo joj tvoje dokumente. I dom ćemo pronaći. Joj, što će biti doživljaja!

Debeli se držao ozbiljno.

-Čuj, ostani sa mnom i bakom dok ne pođemo u Zagreb.

-Idem k Jošku. Moram paziti na blago i živad dok se sve ovo ne sredi. Ne mogu sve to

zapustiti. Bliže mi je kući, a kod Joška će biti prilike da se naviknem na dom – nasmiješi se.

– Da, gotovo sam zaboravio – pokaza na kartonsku kutiju. – Ipak sam uzeo našu nagradu.

Stipan mi je natrpao unutra duplo više nego ja u onu vreću. Buci sam izabrao lijepu majicu i

hlačice. I svakom sam od nas po nešto izabrao. Valjda će ti se dopasti moj izbor. Hajdemo na

tavan dok se još vidi.

Popeše se na tavan da vide što sve ima u kutiji.

Zaneseni razgledavanjem nisu ni čuli kad je baka ušla s pomuzenim mlijekom.

Uzdisala je i šmrcala. Nešto je mrmljala. Čulo se kako cijedi mlijeko i stavlja ga na štednjak

da se prokuha. Onda se začulo oštro kucanje.

Dobro veče, bako. Jeste li vi Zaubović Manda?

-Oh, Bože, što ste me prestrašili! Skorom sam prolila vareniku. Da jope' nisu upali u

kak'o zlo?

-Ne bojte se, nosim dobre vijesti – nasmija se glas.

-Sjed'ite. Sad ću ja… kavicu… rakijicu…

-Došao sam uzeti podatke od dječaka. Šef je naredio.

122

-Zašto podatke?

-Ne znam. Valjda zbog nagrade. A morat ćemo ih pozvati i kao svjedoke. Samo,

molim vas, moram požuriti. Kola me čekaju. Kazat ćete mi gdje stanuju druga dvojica. S

jednim moram posebno razgovarati. Taj će biti smješten u dom i upisan u srednju školu.

-Oni su… njijove su kuće tu pod brdom. Idete livo pa skrenete u sokat, uz živicu. Ne

morete pogrišit'.

-A gdje je vaš dječak?

-Ne znam. Nekud je otiša'. Valjda se jopet nešto dogovaraju.

-Onda ćete mi vi sve reći?

-'Oću, kako ne bi'.

-Kako se mali zove?

-Zubović Ivan.

-Zubo… vić I… van. Dobro. Ime majke rođeno i udano?

-Zubović Ana, rođeno i udano.

-Dobro. Oca?

-Zubović Petar.

-Kako to? Otac ima isto prezime kao i vi. Je li to slučajno? Iz istog ste sele, zar ne?

-Ne.

-Hm, čudno? Što mu je otac po zanimanju?

-Ne znam.

-Kako to?

-Pa ovaj… Moram li sve reć'?

-Svakako, bako. Ako mi ne kažete, uzalud sam dolazio.

-Mali nema oca.

-Kako?

-Moja 'ćer nije udavana?

-Mali je, znači, vanbračni?

-Ne.

-Nije vanbračni, nema oca? Sad ništa ne razumijem!

-Molim vas…

-Pa moram uzeti osnovne podatke. Bez toga se ne smijem vratiti. Ovo je važna stvar.

123

-Ali ja ništa ne znam o njegovom ocu ni majki.

-Tek sad mi ništa nije jasno?

-Eto vidite.

-Kako je onda mali dospio k vama?

Moja 'ćer živi u Zagrebu. Ja sam je 'tila udat' ođe, al' ona nije 'tila dičaka kojeg sam joj

odabrala. Bio je to pravi i pošteni… Teško smo se posvađale i ona je utekla od kuće. To ni

dan danas sebi ne mogu oprostit'. Kriva sam. Molila sam je i kumila da se vrati, ali džabe.

Ona se zaposlila i zagledala tamo u nekog gradskog dičaka pa se nije 'tila vraćat'. Zaručila se,

ali je zaručnik nekako odma' iza zaruka pogin'o od auta. Onda se ona zarekla da se nikad

neće udavat'. Nekako u to vrime kad se to desilo, našla je pred kućom đe stanuje dite u

povoju. Ne'ko ga ostavio na kanti za smeće…

-Ma je li moguće!

-Kako vidite, 'est. Moguće je. Dite je bilo skorom mrtvo. Ona je odletila s njim u

bolnicu i tamo su ga povratili u život. Uzela je dopust i sve to vrime bila s njim u bolnici, sve

dok se dite nije oporavilo. Kako ga je uzdigla i što je sve š njim propatila, to samo ona zna i

dragi Bog. Ja vam mogu pričat', al' to ona najbolje zna. Izrasta' je u velikog momka. Zdrav je,

fala Bogu, i dobar u školi. Ja sam ga zavolila više neg nju, svoju 'ćer. Ona uvik stravuje da se

ne pojave pravi roditelji i ne otmu ga. Poludila bi. Ubila bi se. I ja. Eto. Molim vas, ne recite

nikome.

-Ne bojte se, bako! Ne bojte se. Bio bih zločinac. A kako je malog upisala u školu?

-I tu je bilo svašta. Snašla se nekako. Uglavnom, u školi se ništa ne zna. Znate i sami

što bi sve djeca govorila.

-Dobro, bako, dobro. Ja ću sve srediti kao da je najnormalnije. Možete biti sigurni.

Kao grob ću šutjeti. Bit će sve u redu. Laku noć.

-Laku noć.

Ivan je sjedio na tavanu skamenjen. Debeli ga je svom snagom pritiskao na grudi i

plakao. Nije mu ni padalo na pamet da se stidi suza. A one su mu danas tekle obilno,

preobilno. I sada su tekle, klizile niz lice, padale na Ivanov obraz pa se činilo da on, Ivan,

plače. A Ivan nije plakao. Sjedio je preneražen, suhih očiju.

Debeli ga je držao u zagrljaju sve dok suze nisu presahle.

124

Tiho, na prstima, pođoše s tavana. Baka spazi Ivana i sruši se pokraj štednjaka uz

težak jauk.

Šutke je unesoše u sobu i položiše na krevet. Unesoše stolice, upališe svjetlo i sjedoše

uz krevet. Tišina se uvukla u sobu i u njih.

Sjedili su promatrajući bore na bakinu licu. Na čelo su joj stavili vlažnu krpu.

-Pravu majku imaš, Ivane – svečanim šapatom prozbori Debeli.

Ivan ne reče ništa.

-Da barem ja imam nekoga, da nisam ostao sam.

Ivan opet ne reče ništa.

-Kako je to čudno kad osjetiš da si sam – nastavi Debeli kao da sam sa sobom govori

–Kad vidiš da drugi imaju…

-Debeli, a kako je tebi ime? – trgnu ga Ivanov glas.

-Nije važno! – Debeli se široko nasmije. Ustade, odnese svoju stolicu u kuhinju i na

prstima se izvuče iz kuće. Ne reče ni laku noć. Kartonska kutija sa Stipanovom nagradom

ostala je na tavanu.

Baka se poče micati i uzdisati. Ivan se nagnu nad nju. Ona otvori oči.

Oh, sine moj, luda li sam! Luda li sam! – ispruži ruke, zagrli ga i pritisnu mu glavu na

svoje srce.

-Bako, ja to odavno znam – slaga Ivan. – Sve mi je mama ispričala.

Baka teško siđe s kreveta i sporo se dovuče do štednjaka. Mlijeko je prekipjelo. Sva

je kuhinja zaudarala na pregorenu masnu tekućinu. Suhi žućkasti mjehurići pištali su na

vrućoj peći, pucali i nestajali. Baka pomoću kecelje skinu pregrijanu posudu i sva se unese u

čišćenje štednjaka. Dugo je strugala, brisala i prebrisavala, pa otišla spavati.

Ivan je ostao sam u kuhinji. Do kasno u noć pisao je mami pismo. Pisao je na

istrgnutom dvostrukom listu papira iz bilježnice koju je našao u kuhinjskom ormaru. U nju je

baka bilježila nadnevke i količinu prodanog mlijeka. Pisao je, križao, vraćao se i opet križao i

pisao. Kad je dovršio, istrgnuo je još dva lista i sve ponovo prepisao. Išarano pismo bacio je

u vatru, a prepisano uredno smotao i stavio pod svoj jastuk. Odlučio je da ga sutra preda na

poštu, a da ništa ne kaže baki. S njom će negdje drugi put zajedno pisati o svakodnevnim

stvarima.

*

125

Kad se idućeg jutra vratio s pošte, našao je pod bagremom Joška i Debelog. Činilo mu

se da je skinuo golem teret sa srca, da je lagan poput ptice. Na Debelom se ništa nije

primjećivalo. Bio je raspoložen kao i obično. Joško se još nije oporavio od bolesti, ali je

pobjegao jer nije mogao odoljeti vrapčjem čavrljanju i njihovu prolijetanju između sunčevih

zraka koje su u snopovima prodirale kroz otvoreni prozor. Iskočio je kroz taj sunčani prozor.

Pretresli su sve što se dogodilo u Mamutovoj špilji, a onda su nastavili planirati kako

će se sastajati u Zagrebu. Ivan je svojom pričom tako ukrasio Zagreb da je u očima i Joška i

Debelog dobio izgled grada iz bajke. Bijeli Zagreb. A nije ni spomenuo zagrebački smog.

Zaključiše da ipak neće ići na more. Neće se pojaviti ni na sudu. Otići će u orlovu

špilju u koju Debeli još nije vjerovao, a s lugarom će se sprjateljiti pa će jednog dana s njim

poći u lov, uz Joškovo protivljenje, naravno, a pomoći će im i oko istraživanja Gradine koja

im je iznenada postala zanimljiva. Joško se još odavno bavio mišlju da pronjuška po staroj

tvrđavi, jer su stari ljudi pričali da ima podzemne hodnike i da od jednog vodi tajni kanal do

podruma sa skrivenim blagom feudalnih velikaša Kurjakovića, samo treba pronaći i

odgonetnuti zapis na kamenu koji kazuje gdje je blago zakopano. Kamen je ugrađen u

temelje tvrđave. Počet će sa istraživanjem kad Joško pronađe divlji ak ili planinski petrušin.

Nisu povjerovali Debelom kad ih je uvjeravao kako je, nakon bijega od fufljavog iz

skrovišta, u onom tunelu pred njega banuo kostur pa se zato morao vratiti u skrovište,

spreman da se radije prepusti na milost i nemilost razbojnicima nego da ga kosturi odvuku. A

onda su zinuli od čuda kad im je Debeli stao pričati kako je Lika u staro feudalno doba bila

jedna od najzanimljivijih pokrajina u Hrvatskoj, da su se u Lici tiskale prve knjige u ovom

dijelu Europe, da su postojale mnoge tvrđave i da su se na prostranim poljima priređivali

nezaboravni viteški turniri i vodile sudbonosne i krvave bitke, da su se…

I tko zna dokle bi Ivan i Joško zapanjeno slušali Debelog ne vjerujući vlastitim ušima

da tako dobro poznaje povijest svoga kraja, da odnekud nije iskrsnuo Buco i pred njih bacio

punu šaku svježe trave.

-Divlji ak! Planinski petrušin! – klikne Joško, pograbi travu, a s njom i nekoliko

guščjih izmeta, pa poput vihora nestade iz dvorišta. Od jedne žene je saznao kako se u selu

zove ta biljka. Bio je to divlji peršin i ima ga posvuda u brdima. Razlikuje se o onoga u

vrtovima. Sad se konačno riješio herbarija.

126

Na zelenoj dvorišnoj travi, ponosno uzdignute glave, s cijelim svojim jatom, pojavi se

gusak. Buco jurnu na njega, uhvati ga za rep, saplete se i pade, a gusak uz kriku u lepetanje

krilima pobježe, ostavivši u dječakovim rukama dobar dio svoga repa. Mali se stade šepuriti

uzdignutih šaka punih perja. Prošeta se kao paun nekoliko puta od vrata do plota, baci ratni

trofej pa zavuče ruke u oba džepa i viknu:

-Idem i ja!

Pogleda oko sebe, ali ne ugleda nikoga. Dvorište je bilo pusto.

Dječaci su iščezli dok je on vodio bitku s guskom. Uputili su se prema Golom brdu.

Njegova kamena kruna mamila je svojom bjelinom i nudila daleke vidike.

A Buco je htio svakome dati po jednu šarenu kuglicu.

PROLOG

Od događaja opisanih u ovoj knjizi prošlo je već dovoljno godina da glavni likovi

postanu odrasli ljudi. Gdje su sad, što rade? – pitate se. Pa evo, odgovorit ću vam.

Ivan je kao izuzetan matematičar i fizičar završio Rudarsko-geološko-naftni fakultet u

Zagrebu. Jedno je vrijeme radio na naftnim platformama diljem svijeta, a onda je jednoga

dana, vidjevši posljedice ekološke katastrofe kada se tanker pun nafte nasukao na Aljasci,

odlučio napustiti taj posao, pridružio se Greenpeaceu i posveto borbi za zaštitu okoliša.

Joško je diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, odsjek za biologiju,

magistrirao i postao doktorom znanosti. Na zaslonu svog računala drži sliku indijanskog

vrača i tajanstveno se osmjehuje kad ga kolege i studenti pitaju što mu to predstavlja.

Dugogodišnji je član Hrvatske gorske službe spašavanja. Njegovo orlovo jaje još se uvijek

nalazi u biološkom kabinetu osnovne škole koju je polazio.

Debeli je uspješno završio školu za automehaničara. Oženio se – pogađate –

Vjevericom, sretno žive u svom selu i imaju troje djece. Postao je nadaleko poznat mehaničar

i još je uvijek mršav kao letva.

A mali Buco? He, mislili ste da sam zaboravio na Bucu?

Pa, ni mali Buco nije više mali. Živi u Zagrebu i kao profesor povijesti u osnovnoj

školi ima duge ljetne praznike. Većinom ih provodi u Lici, a povremeno odlazi s Debelim na

pecanje. Tek nekoliko ljudi zna kako u slobodno vrijeme piše knjige za djecu.

127

128

RJEČNIK MANJE POZNATIH RIJEČI

alt – najdublji ženski pjevački glas

angir – pastuh, konj za rasplod, neuškopljeni konj

antičko kazalište – kazalište na otvorenom iz antičkog vremena, tj iz doba stare Grčke

Arhimed – najveći matematičar i fizičar starog svijet (287.-212. godine pr. Krista)

balega – kravlji ili konjski izmet

ban Derenčin – vođa hrvatske feudalne vojske u Krbavskoj bitki 1493 godine; doživio težak

poraz, zarobljen i umro u zarobljeništvu

basa – vrsta mliječnog namaza dobivena od procijeđenog kiselog mlijeka

baterija – džepna svjetiljka

benast – šašav, lud

bezdan – provalija, duboka jama u kraškim područjima, toliko duboka da se čini kako nema

dna

bilo – planinski vijenac bez oštrih vrhova, prijevoj

bjelica – vrsta sitne slatkovodne ribe

blago – stoka, marva (konji, krave, ovce, koze..)

branjevina – područje u kojem je zabranjeno čuvati stoku iz više razloga: nanovo

pošumljeno, rezervat za divljač i sl.

cima – krumpirova stabljika

drenovača – šiba od drijena, drenova šiba

dreždio – dugo čekao na jednom mjestu u neizvjesnosti

fenjer – svjetiljka na petrolej zaštićena staklenim cilindrom da se može nositi po vjetru i kiši

gramp – kramp, trnokop

Greenpeace – ekološka organizacija koja se bori protiv zagađivanja Zemlje i zemljine

atmosfere. Ova organizacija djeluje u 41 zemlji svijeta u Americi, Aziji i Europi

grič – visoka stijena, velike kamene gromade što vire iz zemlje

heureka – našao sam; poklik koji je uzviknuo Arhimed kad je otkrio zakon o specifičnoj

težini kasnije nazvan Arhimedov zakon

izgonjak – vrijeme kad se krave ljeti izgone na pašu u poslijepodnevnim satima, kad vrućina

popusti

129

Jakub-paša – vođa turske vojske u Krbavskoj bitki 1493. godine; teško porazio bana

Derenčina

drot (žargon) - policajac

kamarad - prijatelj, drug, kolega

kiklja – haljina

klen – vrta sltkovodne ribe

kolobran – kameni stupić uz rub makadamske (bijele) ceste koji „brani“ da kola ne skrenu s

ceste i ne prevrnu se

kontura – obris nekog predmeta ili čega drugog što se nejasno vidi; osjenak

konjski biljac – sukneni pokrivač za konje, upotrebljava se za vrijeme kiše, snijega ili jako

hladnog vremena

kremenjača – starinska puška koja se pali kresanjem kremena

ljesa – dvorišna vrata od pruća; plot ispleten od pruća

maharadža – titula nekih indijskih knezova, sinonim za bogata i rasipna čovjeka

Marijan Matijević – atleta poznat kao Junak iz Like, čovjek velike fizičke snage, mogao

npr. savinuo golim rukama željezničku tračnicu

miško – igra sa tri naprstka ili tri prazne izvrnute kutije šibica ispod kojih igrač brzo premeće

kuglicu a promatrači za novac pogađaju gdje je skrivena

opanak – vrsta seoske obuće koju izrađuje majstor opančar

otava- mlada trava nakon prve kosidbe

pajkan (žarg.) - policajac

parapet – podzid ceste na strmini ili kosini

pobenavila – pošašavjela, postala šašava

pofrigat – pofrigati, popržiti npr. jaja ili meso u tavi na štednjaku

progon – seoski put kojim se progoni stoka ili zaprežna kola, obično uz njega zasađena

živica ili upleten plot

recidivist – kriminalac koji je ponovo učinio prijestup i ponovo uhvaćen i kažnjen

reljef – ispupčena slika na ravnoj površini

smakla se – psihički oboljela, poludjela

smog – zrak u velikim gradovima zagađen tvorničkim dimom, automobilskim ispušnim

plinovima, raznim kemikalijama i sl.

130

sokat – seoski put, (v.) progon

speleolog – stručnjak koji se bavi speleologijom - istraživanjem špilja i ponora

sprdačina – izrugivanje, ruglo, sramota

stalagmit – siga koja s dna špilje strši prema gore

stalaktit – siga koja sa stropa špilje visi prema dolje

štagalj – gospodarska zgrada u koju se sprema oruđe za rad: kola, traktori, plugovi i sl.

šundrao – izgubio, upropastio nepažnjom

trtariti – bojati se, plašiti se strepiti od straha

uložk – baterija koja se ulaže u džepnu svjetiljku; okrugli ili plosnati galvanski članak koji

daje struju

varenika – mlijeko, svježe pomuzeno ili kuhano, neukiseljeno mlijeko

vinta – kočnica na zaprežnim kolima

volja – guša u kokoši ili ptice

vrtoglav – šašav, neozbiljan, sklon ispadima

zaobadale se – bježale u strahu od obada (o kravama),kad u vrijeme ljetnih vrućina začuju

zujanje obada, visoko dignu rep i panično bježe u najdeblju hladovinu

131

Bilješka o piscu

Jure Karakaš rođen je u Podlapcu u Lici 1942. Završio je Pedagošku akademiju u Gospiću

(hrvatski jezik – povijest) i od 1966. do 1971. radio kao nastavnik povijesti u rodnom mjestu,

a potom prešao u Zagreb gdje se izvjesno vrijeme zapošljava u Izdavačkom poduzeću «Zora»

kao knjižničar-terenac. U Zagrebu je završio Filozofski fakultet (jugoslavistika –

komparativna književnost) i ponovo se vratio svom zanimanju - prosvjeti. Od 1973. do 1988.

radi kao nastavnik povijesti i hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Ivana Cankara, a od 1988.

prelazi u Osnovnu školu «Mladost» gdje predaje hrvatski jezik, a nakon toga radi kao školski

knjižničar.

Do sada je objavio sljedeće knjige

Pobunjenici, Sjeme na vjetru ,Moja baka trenira karate (romani za djecu i mladež),

Krbavska bitka , Vrpile, Ratnik (povijesni romani), Stara Lika (pjesme), Lovci na dugu

(pjesme za djecu), Gramatika u stihu (primijenjeni stihovi), Mačevi, topovi, muze i popovi

(eseji o značajnim povijesnim ličnostima), Književni Velebit (književne kritike), Podlapac

(monografija rodnog mjesta), Trideset godina Mladosti) (monografija Osnovne škole

«Mladost»), Blistaju đačka oči( monografija književnika Grge Rupčića). U zborniku

domoljubnih pjesama Nad zgarištima zvijezde koji je uredio dr. Dragutin Rosandić

zastupljen je s devet pjesama, a u zbirci domoljubnih koračnica i popjevaka Ponosna

Hrvatska urednika Ante Asića uvrštene su mu dvije uglazbljene pjesme s temom iz

Domovinskog rata. Za tisak je priredio knjigu Vukovarca Dragutina Antunovića Od kalvarije

do pakla. Zanimljivost tog dnevnika je u tome što je Antunović kao srpski logoraš u

132

Srijemskoj Mitrovici potajno pisao dnevnik na najrazličitijim papirićima, to uspio

prokrijumčariti te je od tih zapisa napravljeno potresno svjedočanstvo o užasima Vukovara i

srijemskomitrovačke robijašnice.

Bavi se novinarstvom, a priređuje i knjige za lektiru, te piše i predgovore

novoizašlim knjigama

Piše i stručnu literaturu. Zajedno s dr. Antom Beženom objavio je sljedeće udžbenike

i priručnike: Hrvatska čitanka 7 (čitanka za 7. razred osnovne škole), Priručnik za učitelje uz

Hrvatsku čitanku 7, Radne bilježnice uz čitanke za 5., 6., 7. i 8. razred osnovne škole.

Dobitnik je nagrade Neven za roman Pobunjenici i godišnje nagrade Ivan Filipović za

rad u prosvjeti. Uvršten je u Hrvatsku književnu enciklopediju i u Hrvatski biografski

leksikon.

133

SADRŽAJ

I. Ivan…………………………………………………………………………………… 3

II. Otkriće u šumi……………………………………………………………………… .24

III. Ludi dan…………………………………………………………………………. 41

IV. Mamutova špilja……………………………………………………………….. 58

V. Skrovište………………………………………………………………………. 78

VI. Obračun……………………………………………………………………….. 96

VII. Okus gorčine……………………………………………………………………. 115

Tlocrt Mamutove spilje………………………………………………………… 127

Rječnik manje poznatih riječi……………………………………………… 128

Bilješka o piscu……………………………………………………………. 131

134