Derossi, Julije, Prilog ocjeni stvaralatva Vjenceslava Novaka, Umjetnost rijei, br. 1-2, Zagreb, 1970.Prilog ocjeni stvaralatva Vjenceslava NovakaSam Novak pridonio miljenju kako je on pisao vie srcem nego umom, kako je bio vie sklon osjeajima nego razumu. Barac: Novakovo stvaralatvo ima izrazito socijalno znaenje koje je s jedne strane u injenici to je Novak za knjievnost otkrio na svijet pregaenih ljudi, a s druge strane u osjeaju tople samilosti s kojom je pristupao prezrenima i nemonima. U Posljednjim Stipaniima se jasno vidi kako Novak nije mogao skriti svoju osnovnu znaajku samilost prema patnicima. -Novakove se pripovijesti esto doimlju vie kao pla nego kao muevna rije. -djela su mu poklik za neim boljim, ljudskijim, pravednijim.Jei: -Novak gleda sve to stradanje i samilost se javlja u njegovu srcu, ona mu je utisnula pero u ruku.Vlatko Pavleti: -socijalnim je problemima prilazio obazrivo, s mnogo idealnog humanizma i suuti prema bijednim i potlaenima, ali nekako neodreeno, neodluno, bez revolucionarnih ideja i namjera. icel: -kod Novaka esto dominira sladunjavo sentimentalni ilirizam, patetino opisivanje emotivnog ivota, to ne samo da razvodnjuje uvodu rije, nego zvui neistinito i nedoivljeno. Novak inzistira (u svim svojim djelima) na emocionalnoj gradaciji i poanti. Srce je prevladalo razumom, pa odatle i sve kontradikcije koje se u njegovu stvaralatvu mogu pronai. Prvo pitanje u vezi sudova u Novakovu stvaralatvu je njegovo pisanje srcem -Jeiev komentar je vie kompliment Novaku kao ovjeku, nego kao piscuKako se dri da je Novak pisac s tezom, mora se razmotriti s kojim je nakanama pisao; Milost, suut, samilost, humanizam, osjeaji su pokretai njegova pera, a teza bi mu bila da popravi svijet. Njegova djela su poklik za neim boljim, ljudskijim, pravednijim (Barac).Novak pie Vjekoslavu Klaiu da treba upirati prstom samo umjetniki, u rane drutva (pie s nakanom da popravi svijet, bude drutveni lijenik) Barac (najvaniji Novakov kritiar) ujedno kae da Novak svijet, do tada nepoznat hrvatskoj knjievnosti, nije prikazao ni lanom sentimentalnou niti sa eljom da bi se istakao neim novim. Pisao je mirno, s nastojanjem da opie ono to je vidio. Barac uspijeva shvatiti znaaj Novaka: kako se vrijeme odmie toliko su nam dalje stvarni modeli njegovih linosti i stvarni problemi njegova vremena. I to vie moemo uoiti koliko je u njegovim djelima sadrano istinski ljudskoga. Daleko je bolje shvatio Novakovu suut Miroslav icel, koji ju promatra kao stilsku odrednicu, kao Novakovu izrazitu slabost. Tvrdnje kako ovaj pisac pie srcem, a ne razumom bi se mogle prihvatiti jedino kao sudovi o umjetnikoj slabosti i jednoga i drugoga. Drugo pitanje pitanje je opih znaajki njegovih najboljih djela. Neporecivo je da u Novakovim djelima nalazimo sladunjavo-sentimentalni ilirizam i patetino opisivanje emotivnog ivota, ali se teko moemo sloiti s miljenjem da je srce opa znaajka njegova stvaralatva. Teko se, dapae, oteti dojmu da u svojim najboljim djelima o bijedi i ljudskoj patnji pie distancirano, gotovo lienog tog srca kojim ga svi oznaavaju. Moglo bi se ak i rei da je Novak jedini meu hrvatskim realistima u kojem nema ni trunke sentimentalnosti. Novak je pristupao konkretnim ljudskim problemima s gledita vjenosti pa se i time moe objasniti njegovo nespominjanje vladavine Hedervaryjeve. Nisu mu bila bitna trenutana rjeenja. Promatra svijet s uzvienja osmijehom dobroudna, ali superiorna ovjeka. Upravo ta superiornost je razlog to mu djela nisu ograniena zadravanjem u razdoblju realizma, nego su takorei univerzalna. Likovi mu esto prerastaju u simbole (Jerko Dropalo) jer kada izdvojeni iz djela i gledani objektivno sami za sebe oni postaju ti simboli, i nipoto se ne moe rei da je Novak nedoreen. Jerko nije stvoren da izmami suut i suze potlaenima, nego je on duboka umjetnika transpozicija koja se moe otkriti i u Posljednjim Stipaniima, Salomonu, Iz velegradskog podzemlja itd. Prava umjetnost se ne pie ni srcem ni umom. Ba zato to najbolja Novakova djela nisu plodovi srca i uma, on raste pred naim oima i trai ocjenu koja bi bila liena naih svakidanjih odnosa prema bijednima i potlaenima, liena svake nae svakidanje ljudske suuti.