Jules Verne

Naslov izvornika Off on the comet

Putovanje na kometu

UVOD Izmeu toliko mnogo upeatljivih i umjetniki vrijednih pria, teko je dati prednost jednoj pred ostalima. Ipak, svakako uvaavajui brojnost Verneovih vrhunskih djela, njegovoj se knjizi "Putovanje na kometu" treba priznati visoku vrijednost. Moda e ova pria ostati popularna ak i onda kad "Put oko svijeta u 80 dana" ili "Michael Strogoff budu kroz stoljea izgubili na svojoj privlanosti i aktualnosti. U najmanju ruku, od mnotva kasnije napisanih knjiga na istu temu, niti jedna se nije uspjela izjednaiti ili barem pribliiti ovom Verneovom djelu.

Na neki nain, "Putovanje na kometu" predstavlja znaajni otklon od Verneovih ranijih knjiga. Ne samo da opisuje predjele mnogo udaljenije i od onih u "Putu na Mjesec", ve autor u njoj naputa svoj uobiajeni strogo znanstveni pristup. U elji da nas povede kroz dubine beskrajnog svemira i pokae nam to astronomija doista zna o prilikama koje vladaju u svemiru i na drugim planetima, Verne od nas zahtjeva da prihvatimo gotovo nemoguu situaciju. Zemlja doivljava dva sudara s kometom, a da to ostaje nezamijeeno od cijelog ovjeanstva, pa ak i od astronoma. tovie, nekoliko ljudi iz vie meusobno udaljenih krajeva biva odneseno na kometu, da bi se vratili neozlijeeni. Uz to, komet, na zadovoljstvo svojih putnika, sobom odnosi vodu i dio atmosfere. Otkida i malene, korisne, komade tla, koji se sretno smjetaju na njegovu povrinu.ak i brodovi neoteeni preivljavaju ovaj nevjerojatni dogaaj. Sva ta zbivanja gotovo da pripadaju u svijet bajki, u kojem je sve dozvoljeno. Ako bi se sve to dogodilo u zbilji, ako bi se komet doista sudario sa Zemljom, mogli bi oekivati dvije znanstveno mogue posljedice. Ukoliko bi komet imao vrlo razrijeenu, malenu masu kakvu, ini se, veina tih usamljenih nebeskih putnika ima, za oekivati je da bi se Zemlja uz pomo svoje atmosfere mogla sama obraniti i iz sudara izai praktiki neoteena. Suprotno tome, ako bi komet imao samo stoti dio veliine i mase koju Verne pripisuje svojem novom svijetu - kako bi ovaj mogao pruiti utoite svojim putnicima, u tom bi sluaju sudar bio neopisivo katastrofalan, posebno za one nesretnike koji bi se nali na mjestu udara u Zemljinu povrinu. Ali kad jednom, uz sve ograde, prihvatimo poetnu i zavrnu ekstravaganciju, odlazak i povratak njegovih likova, alfu i omegu njegove prie, zadivljujue je kako se izmeu toga pisac pribliava istini! Kako vjerno slijedi znanstvene pretpostavke o ustrojstvu svemira, spoznaje do kojih su astronomi dugotrajnim prouavanjima doli, i nudi ih na uvid itatelju! Drugi pisci, koji su poslije Vernea pisali o svemirskim putovanjima, dozvoljavali su sebi slobodu da ih ponese mata i snovi o onome to bi se na tim udaljenim putovanjima moglo pronai. Verne je sebi dozvolio pisati samo o onome za to se sa sigurnou znalo daje istina. KNJIGA PRVAPUTOVANJE NA KOMETU 1. poglavlje IZAZOV "Nita me, gospodine, nee natjerati da povuem svoje rijei." "ao mi je, grofe, ali u tom se sluaju nikako ne mogu sloiti s vama." "Dozvolite mi naglasiti kako mi moje godine ipak daju prednost pred vama."

"U ovoj stvari godine nikako ne mogu predstavljati prednost." "U tom sluaju, kapetane, ne preostaje mi nita drugo nego pozvati vas pred otricu svojeg maa." "Kako elite, grofe, ali ni ma niti pitolj ne mogu me natjerati da promijenim svoj stav. Izvolite moju posjetnicu." "Evo i moje." una rasprava zavrila je formalnom razmjenom imena zavaenih. Na jednoj je podsjetnici pisalo: 'Kapetan Hector Servadac, stoerni asnik, Mostaganem.' Na drugoj je, pak, bio natpis: 'Grof Vasilij Timascheff, kuner "Dobryna"'. Uslijedio je dogovor oko sekundanata, koji su se u Mo-staganemu trebali susresti ve u dva sata tog istog dana.Jules Verne Razmijenivi kurtoazne pozdrave, kapetan i grof su se ve namjeravali rastati, kad se Timascheff odjednom neega prisjeti. Ne oklijevajui, ree: "Kapetane, moda bi bilo bolje zatajiti pravi razlog naeg dvoboja?" "tovie", uzvrati Servadac, "ni ja ne bih elio spominjanje nikakvih imena." "U tom sluaju," nastavi grof, "moramo se dogovoriti o prikladnoj zamjeni. Mogu li nam u tome pomoi glazbenici? Ja bih mogao braniti Wagnera, dok bi vi mogli postati zatitnikom interesa Rossinija?" "Slaem se," uz osmjeh uzvrati Servedac i oni se napokon rastadoe, uz jo jedan duboki naklon. Ova zgoda zbila se na vrhu malenog rta na alirskoj obali, izmeu Mostaganema i Tenesa, oko dvije milje od ua rijeke Shelif. Kopno se na tom mjestu uzdizalo vie od ezdeset stopa iznad razine mora. U podnoju su se plavetne vode Sredozemnog mora huei razbijale o crvene bokove pirit-nih1 stijena koje su inile obalu, njeno oplakujui alo. Bio je 31. prosinca. Podnevno sunce, koje je obino arkim sjajem obasjavalo razvedenu obalu, skrilo se iza zbijenih naslaga oblaka i magle koja je iz nekog neobjanjivog razloga ve dva mjeseca prekrivala gotovo cijelu zemaljsku kuglu, stvarajui ozbiljne potekoe u prometu izmeu kontinenata. Nakon to se oprostio od stoernog asnika, grof Vasilij Timascheff se zaputio u oblinju uvalu. Tamo se ukrcao u lagani amac s etiri veslaa, koji se odmah otisnuo od obale i zaputio prema lijepoj jahti to se nedaleko usidrila. Servadacu je ususret krenuo njegov posilni, to je dotad ekao na pristojnoj udaljenosti, dovodei sobom prekrasnog arapskog konja i rasnu drjebicu; obojica uzjahae i Vrsta eljezne rudae. 10 PUTOVANJE NA KOMETU zaputie se prema Mostaganemu. Bilo je ve pola sata prolo podne kad su dva jahaa preli most stoje nedavno bio podignut preko Shelifa. etvrt sata kasnije, njihovi su konji, obliveni znojem, proli kroz kapiju Mascara, jedan od pet ulaza izgraenih u zidinama to su okruivale grad. U to je vrijeme Mostaganem brojio oko petnaest tisua stanovnika, od ega su tri tisue bili Francuzi. Osim to je bio jedan od glavnih gradova pokrajine Oran, bio je i jaka vojna utvrda. Smjestio se u dobro zaklonjenoj luci, zbog ega je kroz njega prolazila veina bogatih plodova dolina Mine i Donjeg Shelifa. Kako je obala u tim krajevima obilovala opasnim hridima, odlina zatita koju je luka pruala privukla je vlasnika "Dobrvne" da ovdje provede zimu. Tako se ve dva mjeseca u luci moglo vidjeti kako s krme jahte lepra ruska zastava, a visoko na jarbolu vije plamenac Francuskog yacht kluba, s jasno uoljivim slovima 'M.C.W.T.', inicijalima grofa Timascheffa.

Uavi u grad, kapetan Servadac se zaputio prema vojnoj etvrti Matmoreu i nije mu trebalo dugo da pronae dvojicu povjerljivih prijatelja - majora pjeatva i kapetana topnitva - koji su se bez oklijevanja odazvali Servadacovoj zamolbi da mu budu sekundanti u asnom dvoboju. Ipak, nisu mogli zatomiti smijeak, doznavi da je za dvoboj kriva rasprava o glazbi. Taj bi se sukob, predlagali su, svakako mogao rijeiti i bez borbe, neznatnim poputanjem svake strane i prijateljskim dogovorom. Ali svi njihovi napori bili su uzaludni. Hector Servadac je ostao neumoljiv. "Nikakvo poputanje nije mogue," odluno je uzvratio. "Rossini je duboko povrijeen i ja ne mogu podnijeti da to proe nekanjeno. Wagner je budala. Odrat u svoju rije. U torne sam nepopustljiv." "Dobro, neka bude tako," odgovori jedan od asnika, "na koncu konca, rana od maa i ne mora imati tragine posljedice." 11Jules Verne "Svakako ne," nadovee Servadac, "posebno ne u mojem sluaju. Ja, naime, uope nemam namjeru dozvoliti da me rane." Razumljivo, nasluujui kako stvarni razlog svae mora biti neto drugo, Servadacovi prijatelji nisu imali drugog izbora nego prihvatiti ponueno objanjenje. Stoga se, bez daljnjih primjedbi, zaputie prema zapovjednitvu garnizona, gdje su se tono u dva sata poslijepodne trebali susresti sa sekundantima grofa Timascheffa. Kad su se napokon vratili, sve je ve bilo dogovoreno; grof koji je, kao i mnogi drugi Rusi to su se mogli zatei u inozemstvu, bio aide-de-campl ruskog cara, kao najprikladnije je oruje, naravno, predloio ma, a dvoboj se trebao odrati sljedeeg jutra, 1. sijenja, u devet sati, na litici udaljenoj oko milju i po od ua Shelifa. Uvjerivi ga da, sukladno vojnikoj asti, nipoto nee zakazati u pravodobnom dolasku na mjesto dvoboja, dva asnika se srdano rukovae sa svojim prijateljem i zaputie se u kavanu Zulma, na partiju piqueta2. Kapetan Servadac je, pak, istim putem kojim je doao, odmah napustio grad. Posljednja dva tjedna Servadac nije spavao u svojim odajama u vojarni. Bilo mu je povjereno unovaiti odreeni broj stanovnika prigradskih naselja na premjeravanju okol-nog zemljita. Stoga je sa svojim posilnim privremeno ivio u gourbiju, kolibi kakve su se u to vrijeme obino koristile za stanovanje na selu. Gourbi se nalazio uz samu morsku obalu, nekih etiri ili pet milja udaljen od Shelifa. Veini njegovih prijatelja ovo se prisilno odsustvo inilo gotovo kao okrutna kazna. Ali kapetan za to nije mario. Na putu prema gourbiju misli su mu bile zaokupljene pokuajem skladanja neega stoje on nazivao rondc. Naime, omiljeni mu je hobi bilo skladanje stihova o svemu to bi pobudilo njegovu matu. Ovaj rondo, ne treba to skriva- 1 Aide-de-camp (franc.): Odani dvorjanin, vazal.

2 Vrsta igre kartama.

3 Rondo - pjesmica od oko 13 stihova.

12 PUTOVANJE NA KOMETU

asnici su se bez oklijevanja odazvali Servadacovoj zamolbi... 13Jules Verne ti, imao je postati odom posveenom mladoj udovici kojom je bio oaran i kojom se vrsto namjerio oeniti. Njime joj je trebao poruiti da je napokon pronaao enu u svemu dostojnu njegovih oekivanja i elja, i daju je spreman 'isto i nevino' voljeti. Premda je tema bila tako svakodnevna, uglaenom kapetanu to nije bilo od velike pomoi. Teko je uspijevao rimom iskazati duboke osjeaje koji su ga ispunjavali. Ipak, zanosio se nadom da e pjesma napokon uroditi uspjehom. Ovdje, u Aliru, ta je vrsta poezije bila itekako poznata i popularna i bez nje se nije moglo zamisliti ozbiljnije udvaranje. "Vrlo dobro znam", govorio je sam sa sobom, "to elim rei. elim joj poruiti kako je iskreno volim i da se elim oeniti njome; ali, kakve li zbrke, rima nikako ne dolazi. Kuga ga napala! Zar se ba nita ne rimuje s 'nevino'. I to sada, kako nastaviti? Reci mi, Ben Zoofe," glasno je dobacio svojem posilnom koji je utke jahao za njim, "jesi li ikad pisao poeziju?" "Ne, kapetane", uzvrati ovaj, bez oklijevanja. "Nikad nisam pisao stihove, ali sam na sajmovima na Montmartreu upoznao mnoge ljude koji su vjeto tezgarili, uas skladajui prigodne pjesme." "Moe li se prisjetiti neke od tih pjesama?" "Prisjetiti se!? Kako ne bih mogao! Evo, jedna poinje ovako:

'Hodite amo, hodite, ni asa ne dvojite, Tek malo novca izbrojite; Ovo arobno zrcalo ve je na tragu Da prikae vam vau novu dragu.'" "Uas!" uzviknuo je Servadac s gnuanjem. "Tvoji su stihovi grozno smee." "Dobri kao i svi drugi, moj kapetane, koje pjevaju uz sviralu." 14 PUTOVANJE NA KOMETU "Zavei jezik, ovjee," otro mu zapovjedi Servadac. "Dosjetio sam se prvoj strofi: 'Ljubovnici moraju, ma tko oni bili, Ljubiti isto i nevino, A ti, anele moj mili, Opija me kao rujno vino'." Pa ipak, kapetanov pjesniki genij nije ga vie mogao uznijeti; svi njegovi daljnji napori bili su uzaludni i, kad je u est sati pristigao do gourbija, njegova pjesma nije odmakla dalje od ta prva etiri stiha. 15.\m PUTOVANJE NA KOMETU 2. poglavlje KAPETAN SERVADAC I NJEGOV POSILNI U vrijeme o kojem govorimo, u pismohranama Ministarstva rata moglo se pronai sljedei zapis: 'SERVADAC, Hector. Roen u St. Trelodyju, okrug Les-parre, pokrajina Gironde, 19. srpnja, godine Gospodnje 18... - Imovno stanje: prihod od rente u iznosu 1200 franaka godinje, - Duina slubovanja: etrnaest godina, tri mjeseca i pet dana. - Tijek slube: Dvije godine kolovanja u St. Cyru, dvije godine na L'Ecole d' Application; dvije godine u 8. Linskoj regimenti, dvije godine u 3. konjikoj, sedam godina u Aliru. - Kampanje: Sudan i Japan. - Rang: stoerni kapetan u Mostaganemu. - Odlija: Vitez Legije asti, od 13. oujka 18...' Hector Servadac imao je trideset godina. Bio je siroe bez poznatih roaka i gotovo bez ikakvih dobara. eljan vie slave nego novca, malo vjetropirast, ali sran, velikoduan i hrabar, bio je predodreen postati tienikom boga ratova. Prvih godinu i po dana ivota proveo je kao posvoje neke dobre ene i vinogradara iz Medoca - izravnog potomka drevnih vojskovoa; jednom rijeju, bio je od onih koje je 17Jules Verne priroda, izgleda, predodredila za velika djela i oko ije kolijevke su bdjele dobre vile pustolovine i dobre sree. Pojavom je Hector Servadac u cijelosti odgovarao predodbi asnika: bio je stasit, mrav i elegantan, tamne kovrave kose i vrstog brka, pristalog lika i bistrih plavih oiju. inio se samozadovoljnim i nesvjesnim prave snage koju je posjedovao. Mora se priznati, a nitko to ne bi potvrdio bolje od njega, da njegovi knjievni ciljevi nisu bili previsoki. "Mi ne troimo vrijeme uzalud" bila je omiljena izreka meu topnikim asnicima, ukazujui kako nikakve beskorisne navike ne smiju ugroziti propisno obnaanje vojnikih dunosti; no, mora se priznati da je Servadac, zahvaljujui svojoj uroenoj sklonosti dokoliarenju, podosta "troio vrijeme uzalud". Pa ipak, njegove sposobnosti i razboritost uspjeno su ga vodili jo od poetka karijere. Bio je dobar vojnik, odlian jaha i ime mu je zbog uspjeha u slubi vie puta isticano u dnevnim zapovijedima. Jedna je zgoda, na odreeni nain, u dovoljnoj mjeri ocrtavala njegov karakter. Odred pjeatva, to ga je u nekoj borbi vodio kroz rovove, dospio je do mjesta na kojem je grudobran bio toliko oteen granatiranjem da se uruio, ne ostavljajui nikakvu zatitu od estoke i precizne paljbe protivnika. Ljudi su zastali. Servadac se bez oklijevanja uspeo na grudobran, vlastitim tijelom zatvorio nastali procjep i povikao: "Naprijed!"

I kroz kiu metaka, od kojih niti jedan nije pogodio polegnutog asnika, postrojba je sigurno prola dalje. Nakon izlaska iz vojne akademije Servadac je, sa izuzetkom dvije kampanje u Sudanu i Japanu, cijelo vrijeme proveo u Aliru. Trenutano je bio rasporeen u stoer u Mostaganemu, gdje mu je u posljednje vrijeme povjereno topografsko premjeravanje obale izmeu Tenesa i Shelifa. Nije ga mnogo zabrinjavalo to je gourbi, u koji se u nudi morao smjestiti, bio neudoban i upravo idealan za uhvatiti kakvu bolest. Volio je ivot na otvorenom, a godila mu je i 18 PUTOVANJE NA KOMETU neovisnost od svakodnevnih obveza koje bi imao u vojarni. Ponekad bi pjeice lutao pjeanom obalom, a katkad opet uivao u jahanju uz rub strmih litica, uope ne urei s dovrenjem povjerene mu zadae. Zahtjevi mu nisu bili preveliki - zabavu je nalazio u kratkim putovanjima eljeznicom, dva ili tri puta tjedno, kako bi prisustvovao genera-lovim prijemima u Oranu ili zabavama to ih je guverner organizirao u Aliru. U jednoj od tih prigoda prvi put je susreo Madame de L... - damu kojoj je toliko elio posvetiti rondo ija su prva etiri stiha upravo ugledala svjetlo dana. Bila je udovica nekog pukovnika, mlada i lijepa, vrlo suzdranog, da ne kaemo ohola ponaanja, ravnoduna i odbojna prema zadivljenim pogledima koje je izazivala. Kapetan Servadac jo joj nije bio dospio iskazati svoju privrenost; bio je svjestan suparnika kojih nije bilo malo, a jedan od najopasnijih bio je upravo ruski grof Timascheff. I premda mlada udovica toga uope nije bila svjesna, upravo je ona i samo ona bila razlogom netom ponuenog i prihvaenog izazova od strane njezina dva oboavatelja. Za vrijeme boravka u gourbiju, jedini mu je pratilac bio njegov posilni, Ben Zoof. Ben Zoof je duom i tijelom bio odan svojem zapovjedniku. Sve njegove osobne ambicije bile su toliko zaokupljene dobrobiti njegovog gospodara, da ga niti ponuda promidbe - makar dola i neposredno od Vrhovnog guvernera Alira - ne bi ponukala da prekine svoju slubu. Njegovo ime neupuene bi moglo navesti na krivi zakljuak da je roeni Alirac. Bilo je to daleko od istine. Pravo mu je ime bilo Laurent, a roen je na Mont-martreu, u Parizu. Kako i zastoje dobio nadimak kojim su ga svi zvali, bilo bi teko razluiti i najmudrijim etimolozi-ma. Roen na breuljku Montmartre, izmeu tornja Solferi-no i mlina u La Galetti, Ben Zoof je pokazivao neumjerenu ljubav prema svojem rodnom mjestu. vrsto je vjerovao da 19Jules Verne Montmartre predstavlja utjelovljenje svih svjetskih uda. Tijekom svojih putovanja, a njih nije bilo malo, nije naiao na krajolik koji bi se mogao usporediti s njegovim rodnim mjestom. Niti jedna katedrala - pa ak ni sam Burgos -nije se mogla usporediti s montmartreskom crkvom. Njegovo trkalite bez problema bi se moglo suprotstaviti i onom u Penteliqueu, njegovi vodovodni spremnici u sjenu bi bacili cijelo Sredozemno more, njegove su se ume zelenjele mnogo prije najezde Kelta, a mlin mu nije mlio obino brano, ve sirovinu za irom svijeta uvene kolae. Kao kruna svega, Montmartre se mogao pohvaliti i svojom planinom - pravom planinom. Zli jezici svakako bi tu planinu nazvali tek malo viim breuljkom, ali Ben Zoof bi prije dozvolio da ga isjeku na komadie nego bi priznao daje ta 'planina' makar milimetar nia od pet tisua metara. Ben Zoofova najvea elja bila je nagovoriti kapetana da svoje posljednje dane zajedno provedu u njegovom oboavanom domu i stoga su Servadacove ui bile neprestano opsjedane opisima neusporedivih ljepota i prednosti tog osamnaestog parikog arondismana1. U svakom sluaju, nije gubio nadu da e kapetana kad-tad u to uspjeti

uvjeriti, a u meuvremenu je vrsto odluio nikad ga ne napustiti. Dok je sluio u 8. konjikoj, u svojoj dvadeset osmoj godini je bio blizu odluke o naputanju vojske, ali je upravo tada neoekivano bio imenovan za Servadacovog posilnog. Rame uz rame borili su se u dvije kampanje. Servadac je Ben Zoofu spasio ivot u Japanu, a ovaj mu je na isti nain uzvratio u Sudanu. Postojanost na taj nain uvrene veze niim se nije mogla ugroziti i, premda je Ben Zoof svojom dotadanjom slubom ve odavno stekao sva prava na zasluenu mirovinu, vrsto je odbijao sve pogodnosti umirovljenja koje bi ga odvojilo od njegovog zapovjednika. Svoje snane ruke, elinu konstitucija, snano tijelo i beskraj-nu odvanost, sve je to bezuvjetno stavio u slubu svojem Gradska etvrt Pariza; jedinica lokalne uprave. 20 PUTOVANJE NA KOMETU

Ben Zoof 21Jules Verne gospodaru, dodijelivi sebi titulu "Bedema Montmartrea". Za razliku od svojeg gospodara, nije pokazivao nikakvih znakova pjesnikog dara, ali ga je neiscrpno pamenje inilo ivom enciklopedijom, a u prepriavanju raznih anegdota i vojnikih pria bio je upravo nenadmaan. Iskreno potujui kvalitete svojeg sluge, kapetan Serva-dac je s dozom humora primao njegove poalice, koje bi svakom drugom bile nedopustive. K tome bi s vremena na

vrijeme dobacio poneku rije simpatije koja bi jo vie produbila odanost njegovog podinjenog. Dok su jedne prigode jahali skupa, a Ben Zoof bio zaokupljen velianjem svojeg voljenog osamnaestog arondisma-na, kapetan je ozbiljno primijetio: "Zna li, Ben Zoofe, da Montmartreu treba samo neto vie od etiri tisue metara da dostigne Mont Blanc6?" Ben Zoofu su oi zasjale od zadovoljstva i od tog su trenutka Hector Servadac i Montmartre zauzimali podjednako vana mjesta u njegovom srcu. Planinski vrh u francuskim Alpama, najvii vrh Europe (4.810 m). 22 PUTOVANJE NA KOMETU 3. poglavlje PREKINUTI STIHOVI Izgraen od blatom povezanog kamenja i prekriven mjeavinom busenja i slame, kod domorodaca poznatom kao 'driss', gourbi je, iako mrvicu bolji od nomadskih atora, jo uvijek daleko zaostajao za bilo kojom graevinom izgraenom od cigle ili kamenih blokova. Uz njega se nalazila stara kamena konjunica, koju je donedavno koristio jedan odred inenjerije, a koja je sada stavljena na raspolaganje Ben Zoofu i njihovim konjima. U njoj su se jo uvijek nalazile brojne alatke i inenjerijska oprema. Koliko god njihovo privremeno utoite bilo neudobno, Servadac i njegov pratilac nisu se alili. Nijednom od njih uvjeti stanovanja nisu previe znaili. Nakon veere, pre-pustivi svom posilnom da ostatke jela spremi u, kako je ovaj volio rei, "smonicu svojeg trbuha", kapetan Servadac se zaputio na miru popuiti lulu na litici iznad mora. Sjenke noi postajale su sve tamnije. Prije nekih sat vremena, zaogrnuto tekim oblacima, sunce je utonulo za obzorom koji se protezao iza Shelifa. Nebo je posvuda imalo gotovo isti izgled. Iako je tama prijeila pogledu da dopre dalje od nekih etvrt milje, prema sjeveru su gornji slojevi atmosfere bili obasjani ruiastim sjajem. Mutno svjetlo, bez jasno uoljivih zraka, poprimilo je izgled aurore borealis1, iako ta pojava nije bila 1 Polarna svjetlost, nastala prelamanjem sunevih zraka kroz Zem-Ijinu atmosferu u blizini polova.

23Jules Verne mogua na ovim zemljopisnim irinama. Stoga bi mnogi iskusni meteorolozi bili zbunjeni pri pokuaju pojanjenja uzroka te sve jae svjetlosti koja se pojavila 31. prosinca, posljednjeg dana godine koja je upravo istjecala. Ali, kapetan Servadac nije bio meteorolog i vjerojatno od zavretka kolovanja nije otvorio svoj "Teaj iz kozmogra-fije". Pored toga, bio je zaokupljen drugim mislima. Sutranji dan nudio je dovoljno razloga za brigu. Nije osjeao mrnju prema grofu; premda suparnici, njih dvojica su se jedan prema drugom odnosili s iskrenim potovanjem. Jednostavno, nali su se u situaciji u kojoj je jedan od njih bio osuen postati gubitnikom. Koji od njih, to e pokazati sudbina. U osam sati kapetan Servadac se vratio u gourbi, u sobicu koja je sadravala njegov krevet, mali pisai stol i nekoliko sanduka to su sluili umjesto ormara. Posilni je u susjednoj zgradi ve bio obavio sve kuhinjske poslove. Ista mu je graevina sluila i kao spavaonica u kojoj je, ispruen na - kako je obiavao rei - "svojem dobrom hrastovom madracu", znao buno poput hrka spavati i dvanaest sati bez prekida. Sada se, kako jo nije bio dobio dozvolu da se povue, smjestio u jedan kut gourbija i pokuavao malo zadrijemati, to mu je neuobiajeni nemir njegovog gospodara u velikoj mjeri oteavao. Kapetan Servadac se oito nije urio poi na poinak. Sjedio je za svojim stolom uz par kompasa i crvenom i plavom kredom arao po papiru zbrku koja bi se teko mogla nazvati vjernom topografskom slikom predjela koji ih je okruivao. Zapravo, stoernog asnika u

njemu trenutno je u cijelosti bio nadvladao onaj dio njegove linosti koji je pripadao gaskonjskom1 pjesniku. Bilo je nemogue dokuiti je li umislio kako e kompasi pruiti matematiku preciznost njegovim stihovima, ili se nadao da e arene crte dati raznovrsnost njihovim rimama. Bilo kako bilo, svu svoju energiju usmjerio je na skladanje 1 Gascogne - pokrajina u Francuskoj.

24 PUTOVANJE NA KOMETU ronda, zaboravljajui na slubenu zadau koja mu je tako teko padala. "Dovraga!" prasnuo je. "to me je nagnalo da odaberem ovu temu? U njoj pronai rimu jednako je teko kao loviti protivnika u bitki. Ali, svih mi moi, tko bi se to usudio rei da se francuski asnik nije u stanju nositi s malo poezije! Jedan je bataljun dobio bitku - sad su drugi na redu." Upornost je bila nagraena. Uskoro su se na papiru pojavila dva retka, jedan u crvenoj, a drugi u plavoj boji, koje je kapetan mrmljajui ponavljao: "Nit" mnotvom rijei ne mogu izrei Poruku dragoj o svojoj srei." "to li to mui mojeg gospodara?" razmiljao je Ben Zoof. "Posljednjih pola sata uzvrpoljio se poput selice koja tek to se vratila s juga." Servadac je iznenada ustao sa stolice i, vrtei se po sobi u pjesnikom ludilu, glasno itao: "Isprazne rijei izre' ne znaju Priu o ljubavi moje vjenom sjaju." "Dakle, opet se posvetio svojim besmrtnim stihovima!" ustvrdi Ben Zoof za sebe, sad ve potpuno razbuen. "Kod tolike buke nemogue je spavati". Nezadovoljan zbog ovog ometanja, glasno zakalje. "to je, Ben Zoofe?" otro ree kapetan. "to te mui?" "Nita, gospodine, samo nona mora." "Proklet bio, prekinuo si me u najgorem trenutku!" vikao je kapetan. "Ben Zoofe!" "Na zapovijed, gospodine!" uslijedio je brzi odgovor i ve u sljedeem trenutku posilni je bio na nogama, u stavu mirno, s jednom rukom na elu, a drugom vrsto priljubljenom uz av hlaa. 25Jules Verne PUTOVANJE NA KOMETU "Stoj tamo gdje jesi! Da se nisi pomaknuo ni milimetar!" vikao je Servadac. "Upravo sam smislio svretak mojem rondu." I, pratei rijei otrim gestama, glasom punim inspiracije zapone recitirati: "Sluajte, djevo, moju muku. Molim svim srcem za vau ruku. Spreman uvijek ja u biti, Spreman ..." Ali, zadnji stih bijae naglo prekinut. Odjednom neka strahovita sila odbaci kapetana i njegovog posilnog licem prema podu.

r 4. poglavlje RASPAD PRIRODE Otkud to da se obzor u jednom trenutku zgrio i poprimio udan izgled, tako da ni iskusni mornari ne bi mogli razlikovati more od neba?

Otkud su se stvorili valovi i uzdigli do visina koje znanost nikad nije zabiljeila? Otkud to da se sve sjedinilo u jednom zaglunom sudaru, da se cijela zemaljska kugla jecajui raspadala, da su vode grmjele iz beskrajnih dubina, a zrak kovitlao u orkanskom ciklonu? Otkud je snano svjetlo, sjajnije od polarne svjetlosti, prekrilo nebeski svod i u trenu nadjaalo bljesak i najsjajnijih zvijezda? Otkud se cijelo Sredozemno more, najprije u trenu ne-stavi, isto tako iznenadno vratilo, u pjeni nadolazee poplave? Otkud se Mjesec uas uzdigao do zenita, velik kao da se naao deset puta blie Zemlji? Otkud se na nebeskom svodu pojavio novi plamtei sfe-roid, dosad nepoznat astronomima, i zatim odmah nestao iza mase zgusnutih oblaka? Koje udo je na kopnu, u moru i na nebu prouzroilo tu neizmjernu kataklizmu? 26 27Jules Verne Je li ijedno ljudsko bie uspjelo preivjeti ovaj raspad? Ako jest, moe li objasniti njegov uzrok? 28 PUTOVANJE NA KOMETU 5. poglavlje TAJANSTVENO MORE Unato divljem urnebesu kroz koji je proao, dio alirske obale, omeen na sjeveru Sredozemnim morem, a na zapadu desnom obalom Shelifa, doivio je, inilo se, malene promjene. Istina, uzdu plodne ravnice pojavile su se pukotine, a morska je povrina bila neuobiajeno uzburkana, ali nepravilna crta obalnih hridi ostala je nepromijenjena, a cijeli je krajolik izgledao isto kao prije. Kamena je staja, s tek nekoliko novih pukotina, doivjela neznatna oteenja. Ali gourbi je, poput kue od karata razorene dahom djeteta, bio potpuno razruen, a njegova su dva stanovnika nepokretno leala ispod propalog krova. Prolo je dva sata od katastrofe kad je kapetan Servadac doao svijesti. S mukom je ponovno prikupljao misli i prve rijei koje su mu prele preko usana bili su zavrni stihovi ronda koji su bili tako grubo prekinuti: "Spreman uvijek ja u biti l Spreman..." Ve sljedea mu je pomisao bila da treba provjeriti to se dogodilo. U potrazi za odgovorom, razmaknuo je slamu s propalog krova i glava mu se nade iznad ruevina. "Gourbi je sravnjen sa zemljom!" ustvrdio je. "Sigurno je preko obale preao plimni val." Opipao je cijelo tijelo, provjeravajui nije li zadobio kakve povrede, ali nije mogao pronai nikakvog loma ili ogrebotine. "Ben Zoofe, gdje si?" povikao je. 29Jules Verne "Ovdje, gospodine!" i s vojnikom odrjeitou druga se glava pojavi iz ruevina. "Ima li ikakvu ideju to se to dogodilo, Ben Zoofe? "Moda smo mi tu neto skrivili, kapetane?" "Glupost, Ben Zoofe. Samo je preko nas preao plimni val." "Vrlo dobro, gospodine," uslijedio je filozofski odgovor, praen pitanjem: "Jeste li to slomili, gospodine?" "Ni koicu," odgovori kapetan. Oba ovjeka u trenu su bili na nogama i, krei ruevine, ubrzo otkrili da njihovo oruje, posue i druga imovina nisu pretrpjeli vee tete. "Usput, koliko je sati?" upita kapetan. "Mora biti najmanje osam," odgovori Ben Zoof, gledajui u sunce koje se ve bilo prilino uzdiglo iznad obzora. "Skoro je vrijeme za polazak." "Za polazak! Gdje?" "Na va susret s grofom Timascheffom."

"Jupitera mi! Potpuno sam na to zaboravio!" ree Serva-dac. Zatim pogleda na svoj sat i uzvikne: "to ti je, Ben Zoofe? Jo nisu ni dva sata." "Dva ujutro ili poslijepodne?" priupita Ben Zoof, ponovno pogledavi u sunce. Servadac prinese sat uhu. "Ide," ree, "ali, tako mi sveg vina Medoca, neto me zbunjuje. Ne ini li ti se daje sunce na zapadu. Kao da e uskoro zaci." "Zaci, kapetane! Ono se sigurno uzdie, poput novaka na zvuk budnice. Ve je dobro odmaklo dok smo mi razgovarali." 30 PUTOVANJE NA KOMETU

"Ovdje, gospodine!" i s vojnikom odrjettou druga se glava pojavi iz ruevina. 31Jules Verne Koliko god to nevjerojatno izgledalo, bilo je nesporno da se sunce uzdie iznad Shelifa, s onog dijela obzora iza kojeg je obino zalazilo nakon svojeg puta preko dnevnog neba. Bili su potpuno zbunjeni. Neka tajanstvena sila morala je ne samo ubrzati kretanje sunca, nego i promijeniti smjer Zemljina okretanja. Kapetan Servadac se utjeio nadom da e objanjenje ove tajne proitati u sljedeim tjednim novinama i panju usmjerio onom to mu se inilo preim. "Poimo," ree svojem posilnom. "Ako se nebo i zemlja i jesu preokrenuli, ne smijem zakasniti na dogovoreni sastanak."

"... kako bi grofu Timascheffu pruili to zadovoljstvo da mu provuete ma kroz tijelo," dovri Ben Zoof. Da su Servadac i njegov posilni bili manje zaokupljeni ovim razgovorom, primijetili bi da se, osim ubrzanog kretanja sunca, tijekom atmosferskih poremeaja u novogodinjoj noi dogodio i niz drugih promjena. Dok su se sputali strmom stazom koja je od litice vodila prema Shelifu, nisu ni primijetili da im je disanje postalo ubrzano i teko, kao kod planinara koji je dosegnuo visinu na kojoj zrak poinje biti siromaniji kisikom. Bili su nesvjesni da su im glasovi postali tanki i tii, bilo stoga to im je oslabio sluh ili je zrak bio manje sposoban prenositi zvuk. Vrijeme, koje je prethodnog jutra bilo vrlo maglovito, u cijelosti se promijenilo. Nebo je bilo jednobojno i uskoro se prekrilo niskim oblacima to su potpuno prekrili sunce. Bio je to oiti predznak oluje, ali kia, valjda zbog nedovoljne kondenzacije, nije padala. More je izgledalo potpuno pusto, to je bilo vrlo neobino za ovaj dio obale. Niti jedno jedro ili trag dima nisu razbijali sivu monotoniju puine i neba. Na kopnu, kao i na moru, udaljeni su krajobrazi potpuno nestali i inilo se kao da je globus postao jo vie zaobljen. Brzina kojom su hodali jasno je ukazivala da kapetanu i njegovu pratiocu nee trebati dugo da prijeu one tri milje, 32 PUTOVANJE NA KOMETU kolika je bila udaljenost od gourbija do mjesta sastanka. Putem nisu razmijenili ni rijei, ali obojica su osjeali neku udnu silu koja kao da im je uzdizala tijela, a nogama davala krila. Da je kojim sluajem Ben Zoof rijeima opisao svoje osjeaje, vjerojatno bi izjavio kako mu se ini da je "pomalo iznad svega", ali tog je jutra bio ak zaboravio kuati barem koricu kruha, to je bio propust koji se tom vrijednom vojniku rijetko dogaao. Dok su mu te misli prolazile glavom, zauo se otar lave s lijeve strane staze i oni ugledae akala koji je istrao iz oblinje ikare. Vidjevi dvojicu putnika, zaustavio se u podnoju stijene visoke preko deset metara, stoje leala uz put. akal je pripadao onoj afrikoj vrsti koja se raspoznaje po tamnim pjegama prekrivenom krznu i crnim crtama na prednjoj strani nogu. Nou, dok krue zemljom u oporima, ove zvijeri predstavljaju odreenu opasnost, ali kad su same nisu opasnije od obinog psa. Iako ih se nije nimalo plaio, Ben Zoof je osjeao odbojnost prema akalima, moda stoga to nisu pripadali fauni koja je nastanjivala njegov omiljeni Montmartre. Poeo je rukama mahati i prijetiti prema ivotinji, kad je ona iznenada poskoila i, na njegovo i kapetanovo zaprepatenje, u jednom jedinom skoku doskoila na vrh one stijene. "Dobri Boe!" povie Ben Zoof. "Mora da je skoio najmanje deset metara uvis." "Ba tako," uzvrati kapetan. "Nikad nisam vidio takav skok." U meuvremenu je akal sjeo na svoje zadnje ape i drsko se zagledao u ljude ispod sebe. Bilo je to previe za Ben Zoofa. Posegnuo je za poveim kamenom kojim je htio akala nauiti pristojnosti. Na svoje iznenaenje, otkrije da kamen nije tei od komadia stvrdnute spuve. "Prokleta zvijer!" povie. "Isto tako bih ga mogao gaati komadiem kruha. Kako to da je ovaj kamen tako lagan?" v O T,^ "S " "'- --

izbaaja izjednaila s onom u haubice, jer je njegov kamen nakon dugog leta pao na zem-lju nekih sto pedeset metara iza stijene. Tijekom svojeg pothvata, posilni je bio odmakao nekoliko metara pred svojim gospodarom i prvi je naiao na lokvu vode, iroku preko tri metra. U namjeri da je pre-skoi, uzeo je dobar zalet, kad se zauo Servadacov glasni povik: "Ben Zoofe, luae! to ti je? Slomit e vrat!" I doista su njegova strahovanja bila opravdana, jer je Ben Zoof odletio gotovo dvanaest metara uvis. U strahu od posljedica koje bi mogao imati doskok njegovog posilnog na 'terra/irmu', Servadac je pourio naprijed, kako bi dospio s druge strane lokve i pravodobno doekao njegov pad. Ali pokret miia koji je pri tom nainio podigao je i njega na visinu od desetak metara. Letei uvis, proao je pored Ben Zoofa koji se ve sputao. Zatim se i sam poeo sputati i to, unato zakonima gravitacije, neobino velikom brzinom. Na zemlju je doskoio bez ikakvih potekoa, snagom koja nije bila vea od one kad se skoi s visine od metar ili metar i po. Ben Zoof je prasnuo u gromoglasni smijeh. "Odlino!" ree. "Mogli bismo biti dobar par cirkuskih zabavljaa." Ali kapetan je na stvar gledao ozbiljnije. Nekoliko je trenutaka nepomino stajao, zaokupljen mislima, a zatim sveano izjavi: "Ben Zoofe, mora biti da jo spavam. Udari me poteno, jer ili sam zaspao ili sam posve lud." "Posve je jasno da se s nama neto zbilo," ree Ben Zoof. "esto znam sanjati da sam lastavica to leti iznad Mont-martrea, ali nikad prije nisam doivio takvo to. Ovo mora biti neka skrivena osobitost alirske obale." 34 PUTOVANJE NA KOMETU Servadac je bio oamuen. Nagonski je osjeao da ne sanja, ali ipak nije mogao proniknuti u ovu tajnu. "to god se dogodilo," izjavio je nakon kratkog vremena, "moramo biti spremni, kako nas ubudue nita ne bi moglo iznenaditi." "U pravu ste, kapetane," uzvrati Ben Zoof. "Ali, kao prvo, poimo rijeiti nae sitne nesporazume s grofom Timaschef-fom." Iza lokve se pruala udolina veliine jednog jutra. Mekana, sona trava prekrivala je tlo, a stabla su cijelom krajoliku davala ljupki izgled. Nije bilo mogue izabrati bolje mjesto za susret dvojice protivnika. Servadac baci brzi pogled uokolo. Nikoga nije bilo na vidiku. "Doli smo prvi", ree. "Nisam ba siguran, gospodine," ree Ben Zoof. "Kako to misli?" upita Servadac, pogledavajui na svoj sat, koji je pokuao to tonije namjestiti prema suncu prije nego su napustili gourbi. "Jo nije devet sati." "Pogledajte gore, gospodine. Ja strano mnogo grijeim ako ono nije sunce." Dok je to govorio, Ben Zoof pokae rukom tono iznad njihovih glava, gdje se kroz sloj oblaka nazirao blijedi sunev disk. "Glupost!" izjavi Servadac. "Kako sunce moe biti u zenitu u sijenju,, na 39 stupnjeva sjeverne zemljopisne irine?" "To ne bih znao rei, gospodine. Znam samo daje sunce tamo, a uzevi u obzir brzinu kojom je tamo dospjelo, spreman sam baciti svoju kapu u lonac kuskusa1 ako za manje od tri sata ne bude na zalasku." Hector Servadac je utke stajao, prekrienih ruku. Nakon nekog vremena ponovno se poeo ogledavati uokolo. "to 1 Poznato arapsko Jelo.

35Jules Verne

sve ovo znai?" mrmljao je. "Poremeeni zakoni gravitacije! Strane svijeta izokrenute! Duljina dana upola skraena! Ovo e svakako odgoditi moj susret s grofom. Ben Zoofe, neto se ozbiljno dogodilo, ili sam ja doista poludio!" Njegov posilni gaje promatrao potpuno smireno. Nikakva neobinost, ma koliko bila nevjerojatna, njega nije mogla posebno zabrinuti. "Vidi li koga, Ben Zoofe?" napokon je upitao kapetan. "Nikoga, gospodine. Grof je vjerojatno ve bio i otiao." "Ali, ako i pretpostavimo da se to dogodilo," bio je uporan kapetan, "moji sekundanti bi me svakako priekali ili bi se zaputili prema gourbiju. Jedino to mogu zakljuiti jest da nisu uspjeli doi dovde, a to se tie grofa Tima-scheffa..." Nije dovrio reenicu. Pomislivi da bi grof, ba kao i prethodne noi, mogao doi morem, zaputio se prema litici koja se nadnosila nad obalom, kako bi izvldio nalazi li se 'Dobrvna' igdje na vidiku. Ali, more je bilo pusto. Tek sad je primijetio daje povrina, iako vjetra gotovo nije ni bilo, neuobiajeno uzburkana i zapjenjena, kao da kljua. Jahti bi bilo vrlo teko probijati se preko takve puine. U normalnim bi okolnostima, s vidikovca na kojem se nalazio mogao vidjeti najmanje dvadeset milja ukrug. Ali, izgledalo je da se zakrivljenost zemlje u posljednjih nekoliko sati znatno poveala, jer sada nije mogao vidjeti niti est milja u daljinu. U meuvremenu se Ben Zoof brzinom majmuna popeo na vrh jednog eukaliptusa i sa svoje visoke osmatranice motrio kopno na jugu, prema Tenesu i Mostaganemu. Kad se spustio, izvijestio je kapetana daje i kopno posve pusto. "Zaputit emo se prema rijeci i poi u Mostaganem," odluio je kapetan. Shelif je bio jedva nekih milju i po udaljen od udoline, ali nije se smjelo gubiti vremena, ako su tamo htjeli stii prije 36 PUTOVANJE NA KOMETU mraka. Iako se jo skrivalo iza gustih oblaka, sunce je oito bilo pred zalazom. Jednako udno bilo je i to to se nije kretalo putanjom uobiajenom za ovo podneblje i u ovo doba godine, nego je okomito tonulo prema obzoru. U hodu je kapetan Servadac utonuo u razmiljanje. Moda je neki neuveni fenomen promijenio smjer Zemlji-na okretanja, ili je alirska obala premjetena ispod ekvatora, na junu hemisferu? Pa ipak, inilo se da Zemlja, s iznimkom poveane zakrivljenosti, barem u ovom dijelu Afrike nije doivjela znaajnije promjene. Dokle god je pogled dopirao, obala je, kao i dosad, bila sastavljena od hridina, ala i usamljenih stijena, obojenih crvenom bojom eljezne rude kojom je obilovala. Prema jugu - ako ga tako u ovom izokrenutom poretku stvari jo moemo zvati - izgled kopna takoer se nije promijenio i na razdaljini od nekoliko liga jo se nazirao poznati obris vrhova planina Merdevaha. Iznenada nastali procjep u oblacima propustio je nekoliko zraka sunca, koje su jo jednom potvrdile da ono doista zalazi na istoku. "Ba me zanima to o svemu ovome misle u Mostaganemu," ree kapetan. "Volio bih znati i to e u Ministarstvu rata rei kad dobiju telegram u kojem ih se obavjetava kako je njihova afrika kolonija postala dezorganizirana, ne moralno ve fiziki, daje dolo do bitnih povreda osnovnih prirodnih zakona i da bi sunce trebalo strijeljati zbog potpune nediscipline." Napredovali su najveom brzinom. U razrijeenoj atmosferi tijela su im postala neobino lagana i trali su poput zeeva, a skakali poput divokoza. Napustivi zavojitu stazu, zaputili su se ravno preko udoline prema rijeci. ivice, drvee i potoke svladavali su tako lagano daje Ben Zoof poeo vjerovati kako bi i cijeli Montmartre mogao preskoiti jed-

nim jedinim skokom. Tlo se inilo elastinim poput akro-batskog trambulina; jedva da su ga doticali nogama i bojali 37Jules Verne su se jedino da e im vrijeme izgubljeno u tim velikim skokovima oduzeti onu prednost koju su zadobili zaputivi se preicom preko polja. Nakon kratkog vremena ova divlja trka ih dovede do obala Shelifa. Lijevoj obali nije bilo ni traga, a desna, koju je jo prethodnog jutra ispirala uta bujica rijenog toka to je protjecao plodnom dolinom, sad je postala obalom uzburkanog oceana. Njegove su se plave vode prostirale na zapad dokle god je pogled dopirao, prekrivi sve ono to je jednom inilo mostaganemsku oblast. Granica mora se potpuno podudarala s nekadanjom rijenom obalom i u lagano zakrivljenoj crti protezala se sjeverno i juno. Na ovoj su strani svi nasadi i udoline zadrali svoj raniji izgled. U elji da to prije razrijei barem dio tajne, Servadac se urno probio kroz grmlje oleandera koje je titilo obalu, zahvatio rukom malo vode i prinio je ustima. "Slano poput rasola!" uzvikne, im ju je kuao. "More je oito progutalo zapadni dio Alira." "Valjda nee dugo potrajati, gospodine," ree Ben Zoof. "Vjerojatno se radi samo o strahovitoj plimi." Kapetan zatrese glavom. "Bojim se da je gore od toga, Ben Zoofe," uzbueno je uzvratio. "Ova bi katastrofa mogla imati vrlo ozbiljne posljedice. to li se samo dogodilo sa mojim prijateljima i suborcima?" Ben Zoof je utio. Nikad nije svojeg gospodara vidio tako uznemirenog. I premda je u sebi odluio ovaj fenomen primiti s filozofskim mirom, vojnika mu je stega nalagala da se prikloni kapetanovoj zabrinutosti. Servadacu je ostalo malo vremena za istraivanje svih promjena koje je ovih nekoliko proteklih sati donijelo. Sunce je ve bilo dolo do istonog obzora i, kao da prolazi ekliptiku u junim tropima, potonulo poput topovske kugle u more. Bez ikakvog upozorenja, no je smijenila dan i zemlja, more i nebo u trenu su se zaogrnuli dubokom tminom.

PUTOVANJE NA KOMETU 6. poglavlje KAPETAN ISTRAUJE Hector Servadac nije bio od ljudi koji bi dozvolili da neki dogaaj ili pojava ostanu nerazjanjeni. Imao je neugasivu elju za otkrivanjem razloga zato i kako se dogodilo ono to bi odabrao kao predmet svojeg prouavanja. Stao bi i pred topovsku kuglu ako bi to pomoglo u razjanjavanju sile koja ju je nosila naprijed. Upoznavi tako njegov temperament, lako moete zamisliti s kakvim je nestrpljenjem htio to prije utvrditi uzrok pojavi koja je tako snano djelovala na cijelu okolicu. "Ujutro se odmah moramo tome posvetiti," odluio je, dok ih je tama brzo prekrivala. Zastao je i zatim dodao: "Hou rei, ako uope bude jutra jer, i da me stave na najgore muke, ne mogu shvatiti to se dogaa sa suncem." "Gospodine, ako smijem pitati, to nam je initi u ovom asu?" ubacio je Ben Zoof. "Zasad emo ostati ovdje gdje smo se zatekli. A kad svane - ako uope svane - istrait emo obalu zapadno i juno, a zatim se vratiti u gourbi. Ako ne moemo utvrditi nita drugo, barem moramo otkriti gdje se nalazimo." "Gospodine, mogu li u meuvremenu malo zadrijema- ti?" "Svakako, ako eli... I ako moe."

38 39Jides Verne Ne oklijevajui ni trena nakon dobivene dozvole, Ben Zoof se skupio u jednom kutu obale, rukom prekrio oi i uskoro zaspao snom nevinog djeteta, koji esto zna biti mnogo buniji od sna pravednika. Muen nerjeivim pitanjima, kapetan Servadac je nastavio lutati obalom. Pokuavao je dokuiti to je sve katastrofa mogla prouzroiti. Jesu li gra-dovi Alir, Oran i Mostaganem izbjegli unitenje? Zar se moglo dogoditi da su svi graani, njegovi prijatelji i suborci, zauvijek nestali? Ili je Sredozemno more preplavilo tek malen dio kopna na uu Shelifa? Ali ove pretpostavke nisu ni izdaleka pojanjavale druge fizike poremeaje. Na pamet mu je pala druga misao. Moda je alirska obala na neobjanjiv nain izmjetena u podruje ekvatora? Ali, iako bi ovo moda razrijeilo promjenu suneve putanje i izostanak sumraka, jo nije nudilo odgovora zato sunce za-lazi na istoku niti zbog ega se dan skratio na svega est sati. "Moramo priekati do jutra," ponovio je i dodao, u strahu od novih iznenaenja: "Naravno, ako jutra uope bude." Iako nije previe znao o astronomiji, Servadac je poznavao razmjetaj glavnih sazvijeda. Stoga je bio razoaran injenicom da su nebo prekrivali teki oblaci, tako da se nije mogla vidjeti ni jedna zvijezda. Jer, ako se Sjevernjaa pomakla sa svojeg mjesta, bio bi to neoboriv dokaz da se promijenio nagib Zemljine osi. Ali kroz niske oblake koji su, ini se, sobom nosili bujice kie, nije se probijao ni traak svjetla. Tih je dana bio mlaak. Mjesec je trebao zaci u isto vrijeme kad i sunce. Razumljivo je, stoga, bilo kapetanovo uzbuenje kad je, nakon otprilike sat i po lutanja okolicom, na zapadnom obzoru ugledao jaku svjetlost koja se uspjela probiti i kroz najdeblje slojeve oblaka. "Mjesec na zapadu!" glasno je uzviknuo. Ali, kad je malo bolje promislio, pridodao je: "Ali ne, to ne moe biti mjesec, 40 PUTOVANJE NA KOMETU osim ako se nije znatno pribliio Zemlji, jer inae nikad ne bi mogao proizvesti tako jako svjetlo." Dok je to govorio, sloj oblaka bio je obasjan jakom svjetlou koja je cijeli kraj osvijetlila kao u sumrak. "to bi to moglo biti?" pitao se kapetan. "Ne moe biti sunce, jer ono je zalo na istoku pred samo sati i po. Hoe li se oblaci barem malo razmaknuti i pokazati kakav to izvor svjetlosti lei iza njih? Kakva sam budala bio kad nisam nauio vie iz astronomije! Moda muim svoj mozak oko neeg to je posve normalna prirodna pojava." Ali, koji god bio uzrok ovoj pojavi, tajne neba ostajale su nerjeive. Cijeli sat to je sjajno tijelo, oito ogromnih razmjera, prolijevalo svjetlo po gornjim slojevima oblaka. Napokon se na neobjanjiv nain, umjesto da nastavi svoje kretanje po opim astronomskim zakonima i nestane na suprotnoj strani obzora od one na kojoj se pojavilo, odjednom poelo vraati natrag, postajati bljee, da bi na koncu potpuno nestalo. Tama koja se vratila na zemlju nije bila mranija od one koja je ispunjavala kapetanovu duu. Sve to bilo je potpuno neshvatljivo. Najobinija pravila mehanike kao da su nestala, planeti se nisu ponaali po zakonu gravitacije. Kretanje nebeskih sfera bilo je poremeeno poput sata s pokvarenom oprugom i doista je bilo mjesta bojazni da Sunce vie nikad nee baciti svoje zrake na Zemljinu povrinu. Ali, ovaj strah je ipak bio bezrazloan. Za tri sata, bez ikakve najave i zore, na zapadu se pojavilo jutarnje sunce i svanuo je jo jedan dan. Pogledavi na svoj sat, Servadac je

utvrdio daje no trajala tono est sati. Ben Zoof, koji nije bio navikao na tako kratak odmor, jo uvijek je glasno i spokojno hrkao. "Hajde, probudi se!" ree Servadac, pretresavi mu ramena. "Vrijeme je za polazak." 41Jules Verne "Ve?" promrmljao je Ben Zoof, trljajui oi. "ini mi se kao da sam tek zaspao." "Spavao si bez prekida cijelu no," uzvrati kapetan. "Ako e ona trajati samo est sati, morat e se na to priviknuti." "Biti e dovoljno, gospodine," uslijedio je trenutani pristanak. "U tom sluaju," nastavio je kapetan, "odmah emo se najkraim putem vratiti do gourbija i provjeriti to nai konji misle o svemu ovome." "Mislit e da ih je potrebno otimariti," ree posilni. "Vrlo dobro, onda e ih otimariti i osedlati to bre moe. elim doznati to se dogodilo sa ostatkom Alira. Ako ve ne moemo na jug do Mostaganema, zaputit emo se na istok, prema Tenesu." I tako krenue. Odjednom osjetivi veliku glad, nisu oklijevali putem ubrati poneku smokvu, datulju i naranu s plantaa koje su prekrivale bogati krajolik. Kraj je bio posve pust i nisu morali strahovati zbog neijeg prijekora. Nakon sat i po hoda stigli su do gourbija. Sve je bilo onakvo kakvo su ostavili. Bilo je oito da za vrijeme njihove odsutnosti ovdje nitko nije dolazio. Sve uokolo bilo je pusto kao i obala s koje su se vratili. Pripreme za ekspediciju bile su kratke i jednostavne. Ben Zoof je osedlao konje i svoju naprtnjau napunio dvopekom i suenim mesom. Vodu e, bio je siguran, lako pronai u brojnim pritocima Shelifa koji su, iako se sada izravno ulijevajui u Sredozemno more, jo uvijek pretjecali ravnicom. Kapetan Servadac je uzjahao Zephyra, dok se Ben Zoof istodobno uspeo na svoju kobilu Galette, nazvanu po poznatom mlinu na Montmartreu. Zaputili su se galopom prema Shelifu i uskoro se osvjedoili da je pad atmosferskog tlaka imao potpuno isti uinak na njihove konje kakav je imao na njih samih. Snaga im se inila pet puta veom 42 PUTOVANJE NA KOMETU nego prije i kao da su se uas od obinih vojnih konja pretvorili u prave nemani. Sreom, Servadac i njegov posilni bili su neustraivi jahai. Ne samo da se nisu trudili obuzdati ih, ve su ih jo pourivali. Trebalo im je svega dvadeset minuta da preu onih etiri ili pet milja to su se nalazile izmeu gourbija i ua Shelifa. Tada su, malo usporivi, lakim tempom nastavili na jugoistok, uz nekadanju desnu obalu rijeke. Premda zadravi poetni oblik, sada je to bila obala mora koje se protezalo do iza obzora, najvjerojatnije preplavivi veliki dio oblasti Oran. Kapetan Servadac je dobro poznavao ovaj kraj. Ve je due vrijeme radio na trigonometrijskom premjeravanju oblasti i posjedovao dobro znanje iz topografije. Palo mu je na pamet da bi trebao napisati izvjetaj o svojim istraivanjima. Kome e taj izvjetaj podnijeti bio je problem koji jo nije uspio rijeiti. Tijekom sljedea etiri sata, koliko im je bilo preostalo od dana, putnici su preli oko dvadeset jednu milju od ua rijeke. Na njihovo razoaranje, nisu susreli niti jedno ljudsko bie. No su opet proveli u nekoj malenoj udolini uz obalu, na mjestu na kojem se do preksino u Shelif ulijevala Mina, jedna od njegovih lijevih pritoka. Sada je ona utjecala izravno u novonastali ocean. Ben Zoof je logor priredio najbolje kako su prilike dozvoljavale. Konje su pustili da pasu sonu travu na livadi koja se pruala uz obalu. No je protekla bez posebnih nevolja. U osvit sljedeeg jutra, 2. sijenja, stoje po uobiajenom kalendaru ustvari trebala biti no prvog dana u godini, kapetan i njegov pratilac ponovno uzjahae konje i za est sati

prijeoe etrdeset dvije milje. Desna obala rijeke jo uvijek je inila granicu kopna i samo je na jednom mjestu promijenila svoj dotadanji izgled. Bilo je to na dvanaest milja od ua Mine, na mjestu gdje se nekad nalazilo predgrae Surkelmitta. Tu je veliki dio obale bio otplavljen, a selo je, bez sumnje, skupa sa svojih osam stotina stanovnika, nestalo u nabujalim vodama. To je govorilo daje vje- 43Jules Verne rojatno ista sudbina zadesila i vee gradove s druge strane Shelifa. Predveer se istraivai ponovno ulogorie uz obalu, na mjestu gdje je ona naglo skretala i oznaavala kraj njihovog novog posjeda. Nedaleko odavde nadali su se pronai veliko selo Memounturrov, ali ni njemu nije bilo traga. "A tako sam se nadao da u veeras pojesti dobru veeru i nai udoban leaj u Orleansvilleu," utueno je govorio Ser-vadac, razgledajui svu tu tetu koju je voda nanijela. "Posve nemogue," uzvratio je Ben Zoof, "osim ako se tamo ne zaputite amcem. Ali, razvedrite se, gospodine. Uskoro emo izmisliti neko sredstvo kojim emo otploviti do Mostaganema." "Ako se, kako pretpostavljam," pridrui mu se kapetan, "nalazimo na poluotoku, prije emo dospjeti do Tenesa. Tamo emo moi uti sve novosti." "Bilo bi mi puno drae da mi budemo oni koji e jedini donijeti nove vijesti," uzvrati Ben Zoof, spremajui se na poinak. est sati kasnije, ekajui samo na izlazak sunca, kapetan Servadac bio je spreman nastaviti svoje istraivanje. Na tom je mjestu obala, koja se prije protezala jugoistono, sada naglo zakretala na sjever. Vie to nije bila nekadanja prirodna obala Shelifa, ve potpuno nova obala. Dalje na puini nije se naziralo nikakvo kopno. Orleansvilleu nije bilo ni traga, iako se trebao nalaziti nekih est milja na jugoistoku. Ni Ben Zoof, koji se bio uspeo na najviu toku koju je pronaao u blizini, nije mogao vidjeti nita drugo do mora koje se prualo do najudaljenijeg obzora. Napustivi logor, zbunjeni su istraivai nastavili put du novonastale obale. Bila je podosta via od one koju je nekad stvorila rijeka. Nailazili su na este odrone zemlje, na mnogim su mjestima ponori presijecali tlo, veliki procjepi pruali su se poljem, a nad vodom su se nadnosila stabla napola 44 PUTOVANJE NA KOMETU istrgnuta iz korijena, nevjerojatno polomljenih grana, kao da ih je netko sasjekao sjekirom. Krivudanje obale, na kojoj su se smjenjivale malene uvale i rtovi, usporavalo im je kretanje. Pred zalazak sunca su, iako prevalivi preko dvadeset milja, prispjeli tek u podnoje Planina Merdevaha, koje su prije kataklizme inile najvei dio lanca Malog Atlasa. Lanac je, meutim, bio otro presjeen i sada se samo jedan njegov dio uzdizao okomito iz vode. Sljedeeg su jutra Servadac i Ben Zoof preli preko jednog planinskog prijevoja, a zatim preko jo jednog, elei otkriti gdje su nove granice ovog dijela alirskog teritorija na kojem su oni, ini se, bili jedini preostali stanovnici. Sjahali su i pjeice se nastavili uspinjati na jedan od najviih vrhova. Sa ove visine bilo je jasno vidljivo da se od podnoja Merdevaha do Sredozemnog mora, u daljinu od nekih osamnaest milja, protee novonastala obala. Nigdje se uokolo nije moglo nazrijeti neko drugo kopno. Nije bilo prevlake to je neko ovaj kraj spajala s Tenesom, koji je takoer potpuno nestao. Na temelju toga kapetan Servadac je doao do nepobitnog zakljuka da kopno na kojem su se nalazili nije, kako je prvotno mislio, poluotok. Radilo se, zapravo, o otoku.

Tonije reeno, otok je bio etverokutan, ali su stranice tog etverokuta bile toliko nepravilne da je prije sliio trokutu. Duina pojedinih dijelova obale koji su inili njegove stranice mogla bi se precizno opisati ovako: dio koji je predstavljala nekadanja obala Shelifa, u duini sedamdeset dvije milje; juna stranica od Shelifa do Malog Atlasa, duga dvadeset jednu milju; zatim od Malog Atlasa do nekadanje morske obale, u duini od osamnaest milja; na koncu, ezdeset milja nekadanje obale Sredozemnog mora. To je ukupno davalo opseg od oko sto sedamdeset jednu milju. "to sve ovo znai?" pitao se kapetan, koji je iz sata u sat postajao sve vie zbunjen. 45Jules Verne "Volju dragog Boga, kojoj se moramo pokloniti," potpuno mirno i pribrano uzvrati Ben Zoof. Pod tim utiskom, njih se dvojica spustie u podnoje i ponovno uzjahae svoje konje. Prije veeri doli su do stare morske obale. Putem nisu uspjeli pronai ostatke gradia Montenottea. Poput Tenesa, od kojeg nije ostala ni jedna jedina koliba, i on je bio potpuno potopljen. Sljedeeg su dana poduzeli usiljeni mar uzdu nekadanje obale Sredozemnog mora, za koju su utvrditi da je nia nego je kapetan prvotno pretpostavljao. Ali, etiri su sela bila potpuno nestala, a vei su se rtovi, ne mogavi odoljeti snazi udara, potpuno odvojili od kopna. Krug oko otoka tako je bio zaokruen i istraivai su se, nakon punih ezdeset sati, jo jednom nali pred ruevinama svojeg gourbija. Ovo istraivanje granica njihova novog posjeda oduzelo im je pet dana ili, iskazano uobiajenim nainom, dva i po obina zemaljska dana. Bili su sve blie zakljuku da su njih dvojica jedini preostali stanovnici otoka. "Dakle, eto, gospodine. Sada ste vrhovni guverner Alira!" izjavio je Ben Zoof, kad su doli do gourbija. "Koji nee imati kime upravljati," potiteno je pridodao kapetan. "Kako to? Zar mene ne raunate?" "Ha! A to si ti, Ben Zoofe? "Kako to sam. Pa ja sam stanovnitvo." Kapetan se suzdrao od odgovora. Mrmljajui neto o alu za uzaludnim trudom koji je uloio u svoj rondo, zaputio se na spavanje. 46 PUTOVANJE NA KOMETU 7. poglavlje BEN ZOOF UZALUDNO IZVIA Nakon nekoliko minuta "guverner" i njegovo "stanovnitvo" spavali su dubokim snom. Kako je gourbi bio pretvoren u ruevine, morali su se zadovoljiti zaklonom to im ga je pruala konjunica. Mora se znati da kapetanov san nije bio miran; nikako se nije mogao dosjetiti nekog razumnog tumaenja svojih ovih udnovatih spoznaja do kojih je doao. Iako je posjedovao tek ope znanje iz prirodnih znanosti, ipak su mu bili poznati njihovi osnovni principi; napreui mozak, uspio se prisjetiti nekih opih zakona koje je gotovo bio zaboravio. Mogao je shvatiti da e poveani nagib Zemljine osi obzirom na ekliptiku izazvati bitne promjene osnovnih poloaja kopna i granica mora; ali kad bi pokuao objasniti razloge skraivanja dana ili smanjenja atmosferskog tlaka, sve su pretpostavke izostaja-le. Prosudbe su mu bile potpuno zbrkane. Preostalo mu je jedino nadati se da slijed udesnih dogaaja jo nije prekinut i da e neka budua zbivanja unijeti vie svjetla u cijelu tu misteriju. Ben Zoofu je sljedeeg jutra prva briga bilo kako priskrbiti dobar doruak. Da se posluimo njegovim rijeima: osjeajui se gladan poput cjelokupnog stanovnitva od tri milijuna Aliraca, iji je sada bio jedini predstavnik, morao je pristojno uinati. Katastrofa

koja je protutnjila zemljom ostavila je cijelima itav tucet jaja i kad se tome doda lonac njegovog uvenog kuskusa, nadao se kako e on i njegov 47Jules Verne gospodar imati dovoljno obilan obrok. Ognjite je bilo spremno, bakrena posuda bljeskala je istoom, a kapljice kondenzirane pare iznad velike kamenice za vodu svjedoile su da je jo uvijek puna do vrha. Ben Zoof zapali vatru, usput po obiaju pjevuei neki stari vojniki napjev. Iekujui hoe li se zbiti neki novi fenomen, kapetan Servadac je radoznalo promatrao ove pripreme. Brinulo ga je hoe li u zraku, kao posljedica udnih promjena u atmosferi, nedostajati kisika i hoe li stoga ognjite uspjeti obaviti svoju zadau. Ali ne, vatra se zapalila kao obino, buknula je od jakog Ben Zoofova puhanja, i uskoro se veseli plamen uzdigao iz podloene slame i ugljena. Posuda je postavljena na ognjite i Ben Zoof je stao strpljivo ekati da voda prokljua. Uzevi jaja, iznenadi se da nisu tea nego bi im inae teile same ljuske. Jo vee je bilo njegovo iznenaenje kad je voda prokljuala nakon to je samo dvije minute bila na vatri. "Tako mi svega," izjavio je, "doista jaka vatra!" Servadac mu uzvrati: "Ne moe biti daje vatra jaa nego inae. Neto se moralo zbiti s vodom." Uzevi termometar koji je visio na zidu, uroni ga u posudu. Umjesto stotinu, termometar je pokazivao svega 66 stupnjeva. "Posluaj moj savjet, Ben Zoofe," ree. "Ostavi jaja da kuhaju najmanje etvrt sata." "Skuhati ih utvrdo! Ne pada mi na pamet," pobunio se posilni. "Vidjet e da se nee skuhati utvrdo, dobri moj mome. Vjeruj mi, moi emo ih sasvim lako ispiti." Kapetan je u ovome bio potpuno u pravu. I ovaj novi fenomen bio je prouzroen padom tlaka zraka. Ve samo kljuanje vode na 66 stupnjeva bilo je dokaz da se stupac zraka iznad Zemljine povrine smanjio na dvije treine uobiajene visine. Ista pojava dogodila bi se i na vrhuncu plani- 48

PUTOVAJVJE NA KOMETU

termometar je pokazivao svega 66 stupn/euo. 49Jules Verne ne visoke dvanaest tisua metara. Da je Servadac kojim sluajem pri ruci imao barometar, odmah bi otkrio injenicu koja mu se sad ponudila kao posljedica neobinog i ne-namjernog eksperimenta - injenicu koja je, tovie, uzrokovala poveanje krvnog tlaka, ije su posljedice obojica osjeali, kao i povienje njihovih glasova i ubrzano disanje. "Pa ipak," raspravljao je sam sa sobom, "ako je dolo do takvog smanjenja atmosferskog tlaka, kako to da je more jo uvijek na istoj razini?" I tako se Hector Servadac jo jednom suoio s potpunim neshvaanjem uzroka ije posljedice je tako jasno mogao vidjeti. Sve to samo je jo vie povealo njegovu uznemirenost i brigu! Unato poduljem kuhanju, jaja su bila jo gotovo sirova i Ben Zoof zakljui kako e svoje kulinarske operacije ubudue morati zapoinjati jedan sat ranije. Napokon se pridrui svojem gospodaru koji je, bez obzira na sve brige, oito imao dobar apetit. "Dakle, kapetane?" nakon nekog vremena ree Ben Zoof. Bio je to njegov uobiajeni nain zapodijevanja ozbiljnog razgovora. "Dakle, Ben Zoofe?" uslijedio je kapetanov redoviti odziv na pomonikovu lozinku. "to nam je sada initi, gospodine?" "Zasad jedino moemo ostati ovdje i strpljivo ekati. Nali smo se na otoku i jedino s mora moemo oekivati spas."

"Ali, mislite li da je itko od naih prijatelja ostao iv?" upita Ben Zoof. "Oh, nadajmo se da katastrofa nije imala ireg uinka. Moramo vjerovati da se ograniila samo na maleni dio alirske obale i da su svi nai prijatelji jo uvijek ivi i zdravi. Nema sumnje da e guverner htjeti istraiti cijelu nasta-lu tetu i da e iz Alira poslati neki brod u izvianje. Ne 50 PUTOVANJE NA KOMETU

Nekoliko narednih dana neprestano je svojim dalekozorom promatrao obzor... 51Jules Verne vjerujem da emo biti zaboravljeni. Stoga ti jedino preo-staje budno promatrati okolicu i biti pripravan odmah uputiti signale, ukoliko se neki brod doista pojavi." "Ali, to ako se brod ne pojavi?" uzdahne posilni. "Tada emo morati izgraditi amac i potraiti one koji nisu poli u potragu za nama." "Vrlo dobro. Samo, kakav ste vi mornar?" "Svatko moe biti pomorac kad je na to prisiljen," hladnokrvno uzvrati Servadac. Ben Zoof vie nije rekao ni rijei. Nekoliko narednih dana neprestano je svojim dalekozorom promatrao obzor, ali bilo je uzalud. Na pustom moru nije se pojavio nijedan brod. "Za ime Kabvle!" napokon je puknuo od nestrpljenja, "njegova je ekselencija jako nemarna!"

Premda su se dani sa dvadeset etiri skratili na dvanaest sati, kapetan Servadac nije htio prihvatiti novonastalu situaciju, ve je vrijeme nastavio mjeriti starini nainom. Dakle, bez obzira na to stoje sunce od poetka nove godine izalo i zalo dvanaest puta, ustrajao je u tome da e dan koji slijedi biti 6. sijenja. Za svojeg ivota Ben Zoof je proitao neto knjiga. Jednog je dana, nakon dueg razmiljanja, iznenada izjavio: "ini mi se, kapetane, da ste vi postali novi Robinson Cru-soe, a da sam ja va Petko. Samo se nadam da se neu pretvoriti u crnca." "Ne," uzvrati kapetan. "Tvoj ten vjerojatno nije najsavr-enije bijel, ali jo uvijek nisi pocrnio." "U svakom sluaju, puno bih vie volio biti bijeli Petko, nego crni," zakljui Ben Zoof. Kako jo uvijek nije bilo ni traga nekom brodu, kapetan Servadac je, po uzoru na sve prethodne Robinsone, poeo razmiljati o preciznom utvrivanju bogatstava svojeg po- 52 PUTOVANJE NA KOMETU sjeda. Podruje ijim je vladarom postao nazvao je otok Gourbi, a prostiralo se na oko devet stotina etvornih milja. Volova, krava, koza i ovaca bilo je u dovoljnom broju. Po ovom izobilju, inilo se da e u budunosti imati sasvim dovoljno izvora nunih namirnica. Stanje usjeva obeavalo je dobru etvu penice, kukuruza i rie. Sve to bilo je vie nego dovoljno guverneru, njegovom 'stanovnitvu' i njihovim konjima. tovie, za sluaj da pronau jo neke preivjele, nitko ne bi ostao gladan. Od 6. do 13. sijenja padala je jaka kia i, to je bilo posve neobino za to doba godine, nekoliko estokih oluja predoe preko otoka. Unato tako dugotrajnom pljusku, nebo je jo uvijek bilo zastrto oblacima. tovie, Servadac nije propustio zapaziti da su temperature bile neuobiajeno visoke za ovo doba godine. tovie, temperatura je sve vie rasla, kao da se Zemlja bez zastoja pribliava Suncu. S porastom temperature jaala je i dnevna svjetlost. Da nije bilo oblaka to su se nadvili nas otok, ovo bljetavilo osvijetlilo bi sve predmete na zemlji jae nego stoje ikad zabiljeeno. Ali, na nebu se nije moglo vidjeti ni sunce, ni mjesec, niti zvijezde. Stoga je Servadacovu ljutnju i razdraenost zbog nemogunosti prepoznavanja barem jednog djelia neba lake zamisliti nego opisati. Jedne je prigode Ben Zoof pokuao umiriti svojeg nestrpljivog gospodara, predloivi mu da se napokon pomiri s takvom situacijom, ak i ako nije tako ravnoduan, kakav je on sam bio. Meutim, njegov je savjet primljen s toliko gnjeva i protivljenja da se zbunjeni posilni urno udaljio i nastavio sa svojom promatrakom zadaom, koju je obavljao s krajnjom upornou. Danju i nou, s najkraim moguim stankama za odmor, unato vjetru, kii ili oluji, uspinjao se na svoju osmatranicu na vrhu litice - ali sve je bilo uzalud. Na pustom obzoru nije se pojavila ni tokica. Istini za volju, nijedan se brod ne bi mogao boriti protiv takvog nevremena. Orkan je strahovito udarao, a valovi su narasli do veliine koju je bilo teko utvrditi. Nikad dosad, jo od druge faze nastanka svijeta, 53Jules Verne kad su se vode pod djelovanjem uarenih erupcija iz podzemlja pretvorile u paru da bi se u prolomu oblaka opet spustile na zemlju, nije bilo meteorolokog fenomena tako upeatljive snage. Ali u noi 13. sijenja nevrijeme je izgleda potroilo sav svoj bijes. Vjetar je oslabio, kia je kao arolijom prestala i Servadac, koji je posljednjih est dana proveo pod krovom konjunice, odluio se pridruiti Ben Zoofu na vrhu litice. Moda e se opet pojaviti onaj veliki disk koji mu se ukazao u noi 31. prosinca? Nadao se da e napokon moi izvriti neka promatranja vedrog neba.

No je bila prekrasna. Nijedan oblai nije ometao sjaj zvijezda, koje su nebo prekrile nevjerojatnim bljetavilom. Neka sazvijea, to su se prije mogla promatrati samo pomou teleskopa, sada su bila vidljiva golim okom. Nagonski, Servadac je najprije htio utvrditi poloaj Sjever-njae. Nalazila se posve blizu obzoru, kao da sama naglaava svoju nesposobnost da i dalje bude glavnim orijentirom svjetskim putnicima. Po njezinu poloaju moglo se jasno vidjeti da se Zemljina os nevjerojatno nagnula. Kad je ve Sjevernjaa tako promijenila svoj poloaj, trebalo je utvrditi je li neko drugo nebesko tijelo preuzelo ulogu vrstog sredita oko kojeg su se vrtjele zvijezde. Tome se Servadac potpuno posvetio. Nakon strpljivog prouavanja, sa zadovoljstvom je ustvrdio daje tu ulogu preuzela jedna zvijezda smjetena nedaleko obzora. Bila je to Vega iz sazvijea Lire, zvijezda koja je, sudei po precesiji ravno-dnevnice1, trebala zauzeti mjesto nae Sjevernjae tek za 12.000 godina. Ni najbujnija mata ne moe zamisliti da se 1 Precesija ravnodnevnice - zakretanje pravca zemaljske osi. Ovdje se misli na relativni pomak u

poloaju nebeskih tijela, do kojeg e doi uslijed otklona u nagibu zemaljske osi, a koji e, zbog neznatnih vrijednosti godinjih promjena, postati vidljiv tek u dalekoj budunosti. 54 PUTOVANJE NA KOMETU razdoblje od 12.000 godina moe smjestiti u samo jednu no. Stoga je kapetan, uzevi u obzir jednostavnije rjeenje, doao do zakljuka da se Zemljina os iznenada i otro zakre-nula, tako da se sada protezala tek neto iznad obzora. Sukladno tome, ustvrdio je da se Sredozemno more time premjestilo na ekvator. Izgubljen u ovim uzbuenim mislima, dugo je ostao oiju uprtih u nebo. Pogled mu je odlutao do repa Velikog Medvjeda koji se, sad kao sazvijee Zodijaka, jedva mogao vid-jeti odmah iznad mora, na mjestu gdje se inae jedva naziru zvijezde june hemisfere. Ben Zoofov uzvik vratio ga je stvarnosti. "Mjesec!" vikao je posilni, oduevljen ponovnom pojavom tog nebeskog tijela koje je pjesnik jednom nazvao 'brinim pratiocem zemaljskih noi'. Rukom je pokazivao na potpuno suprotnu stranu od one gdje su oekivali izlazak sunca. "Mjesec!" ponovno je uzviknuo. Ali kapetan Servadac nije podijelio njegovo oduevljenje. Ako je to doista bio Mjesec, morao se od Zemlje udaljiti za nekoliko milijuna milja. Prije je vjerovao da se uope ne radi o Zemljinom satelitu, nego o nekoj planeti ija se pojava jako poveala pribliavanjem Zemlji. Uzevi u ruke snani dvogled koji je obiavao nositi kod svojih mjerenja, nastavi paljivije prouavati sjajno tijelo. Nije uoio nikakvih sjena koje su podsjeale na ljudsko lice, to je bilo obiljeje mjeseeve povrine. Nije se moglo vidjeti nikakvih kratera i visoravni, niti oreole svjetlosti koja bi se uzdizala s neobino visoke planine Tycho, kako su je astronomi nazvali. "To nije Mjesec," ree napokon. "Nije Mjesec?" vikao je Ben Zoof. "Kako nije?" "To nije Mjesec," jo jednom ustvrdi kapetan. "Zato?" ponovi Ben Zoof, nevoljan odustati od svojeg prvobitnog uvjerenja. 55Jules Verne "Jer se u njegovoj blizini nalazi maleni satelit." I kapetan mu pokae na sjajnu toku koja se jasno mogla vidjeti kroz njegov dvogled, pribline veliine jednog od Jupiterovih satelita, ako ih se gleda kroz osrednje snaan teleskop. Eto, dakle, jo jedne tajne. Orbita ovog planeta bila je zasigurno blie Suncu od Zemljine, pa ipak to nije bio ni Merkur niti Venera, jer nijedan od ovih planeta nije imao prirodnih satelita.

Kapetan se nervozno ushodao po litici. "Dovraga!" po-vikao je. "Ako ovo nije ni Merkur niti Venera, onda bi morao biti Mjesec. Ali, za ime boje, otkud bi on sebi priskrbio vlastiti mjesec?" Bio je potpuno zbunjen. 56 PUTOVANJE NA KOMETU 8. poglavlje VENERA U OPASNOJ BLIZINI Svjetlost sunca koje se ponovno raalo uskoro je nadjaala sjaj zvijezda i prinudila kapetana na odgodu daljnjih promatranja. Bezuspjeno je pregledavao nebo u potrazi za velikim nebeskim tijelom ija je pojava prvog sijenja tako pobudila njegovo zanimanje. inilo se najvjerojatnijim da gaje njegova nestalna putanja odvela izvan vidokruga. Vrijeme je bilo prekrasno. Vjetar, koji je dotad puhao prema zapadu, potpuno se smirio. U svojem izokrenutom kretanju preko neba, sunce je izlazilo i zalazilo u pravilnim razmacima, a dani su i dalje bili podijeljeni na razdoblja svjetla i mraka, duga po tono est sati - siguran dokaz da se sunce zadrava u blizini novog ekvatora koji je sada oito prolazio preko otoka Gourbi. Temperatura je stalno rasla. Kapetan je uvijek pri ruci drao termometar i petnaestog je utvrdio daje temperatura dosegla 50 stupnjeva Celzijusa u sjeni. Kapetan i Ben Zoof nisu ni pokuali obnoviti gourbi, ve su uredili udobno prebivalite u nekadanjoj pomonoj zgradi. Njezini kameni zidovi, koji su im jednom ve pruili dobar zaklon od jakih kia, sada su im pruali isto tako dobru zatitu od jakog sunca. Vruina je postala neizdriva, prelazei vrijednosti koje su bile uobiajene u Senegalu i drugim ekvatorijalnim podrujima; suneve zrake nije smetao ni najmanji oblai i inilo se, ako uskoro ne doe do 57Jules Verne neke promjene, da e cijeli biljni svijet vrlo brzo biti spren i uniten. Unato snanom znojenju Ben Zoof, vjeran svojim principima, nije pokazivao da mu ova neeljena vruina smeta. Nikakvi protesti njegovog gospodara nisu ga mogli natjerati da prekine svoja osmatranja s litice na obali. Za podnoenje okomitih podnevnih sunevih zraka trebala je bronana koa i neslomljiva volja; pa ipak, sat za satom provodio je u neprekidnom promatranju povrine mora koje se, mirno i pusto, prostiralo pred njim. Jedne je prigode Serva-dac, komentirajui nepokolebljivu upornost svojeg posilnog, primijetio kako se on morao roditi u srcu ekvatorijalne Afrike. Ben Zoof je na to dostojanstveno izjavio kako se rodio na Monmartreu, to mu doe na isto. Vrijedni mo-mak nije htio prihvatiti da tropski predjeli po bilo kojem osnovu, pa bila to i tropska vruina, mogu prednjaiti pred njegovim oboavanim domom. Nezapamena vruina ubrzo je ostavila traga na plodovima zemlje. Biljni sokovi su bujali i za svega nekoliko dana su se pupoljci rascvali i plodovi voki u potpunosti dozrjeli. Isto se zbivalo s itaricama koje su izniknule, klasale se i zautjele, kao nekom arolijom. Za kratko vrijeme ravnicu je prekrio pokrov obilja. Kao da su se ljeto i jesen stopili u jedno. Da je kapetan Servadac znao vie o astronomiji, mogao je zakljuiti da se nagib Zemljine osi sada nalazio pod pravim kutom prema projekciji krivulje njezine vrtnje oko Sunca. Posljedica toga bilo bi postojanje podruja, poput onih na Jupiteru, u kojima se vrijeme ne bi mijenjalo i ne bi se osjeala smjena godinjih doba. No, daje i znao na taj nain protumaiti izostanak smjene godinjih doba, uzrok koji je do toga doveo i dalje je ostajao nerazrjeivom tajnom. Promjene u vegetaciji proizvele su mnotvo iznenaenja. Vrijeme etve kukuruza i berbe voa poklopilo se sa etvom penice. Kako se zbog krajnih ega ubiranje plodova mora-

58 PUTOVANJE NA KOMETU lo hitno obaviti, 'guverner i stanovnitvo' otoka nali su se pred problemom kako obaviti sve te nagomilane radove. Istini za volju, budunost ih nije previe brinula: zalihe koje su imali u gourbiju bile su jo uvijek obilne. Nakon to su prebrodili najgore vremenske nepogode, u njima je sve vie rasla nada da e se nekakav brod ipak uskoro pojaviti na vidiku. Ove obale Sredozemlja ne samo da su vrlo esto nadgledali francuski parobrodi, ve su uz njih neprekidno plovili i brodovi svih drugih zastava. Meutim, unato svim njihovim optimistinim predvianjima, nije bilo ni traga nikakvom brodu. Ben Zoof je napokon priznao potrebu izrade nekakvog suncobrana; u protivnom bi bio doslovce spren na svojoj izloenoj osmatra-nici na vrhu litice. U meuvremenu se Servadac svim silama - ali, mora se priznati, s osrednjim uspjehom - pokuavao prisjetiti svojeg znanja steenog tijekom kolovanja. Tonuo bi u bjesomune spekulacije, upirui se da razmrsi svu sloenost novog poloaja u kojem su se nali. Sve vre je bio uvjeren daje promjenu nagiba Zemljine osi morala pratiti i izmjena njezine putanje oko Sunca, ime bi se trajanje jedne kalendarske godine moglo produiti ili skratiti. Neovisno od stalnog rasta temperature, postojao je jo jedan dokaz da se Zemlja neoekivano pribliila Suncu. Njegov je disk sada bio dvostruko vei, vjerojatno onakav kakvog bi ga vidio promatra s Venere. Nametao se, dakle, zakljuak da se udaljenost Zemlje od Sunca smanjila sa 91 milijuna na oko 66 milijuna milja. to e se dogodilo ako se dosad stabilna Zemljina putanja nastavi mijenjati? Hoe li daljnje pribliavanje Suncu zavriti sudarom i potpunim unitenjem njihovog rodnog planeta? Vedro vrijeme je Servadacu omoguio nesmetani nastavak prouavanja neba. Iz noi u no, sazvijea su u svoj svojoj raskoi blijetala pred njegovim su oima. Bila je to abeceda koju on, unato uloenom naporu, nije mogao 59Jules Verne odgonetnuti. Nije mogao uoiti promjene u veliini pojedinih zvijezda, njihovoj meusobnoj udaljenosti i poloaju. Iako mu je bilo poznato da se nae Sunce pribliava sazvijeu Herkula brzinom od preko 126 milijuna milja godinje, a da Strijelac svemirom putuje brzinom od pedeset etiri milje u sekundi - tri puta bre nego se Zemlja vrti oko Sunca - udaljenost do ovih zvijezda bila je tako velika da se obinim promatranjem nisu mogle uoiti nikakve promjene. Nepokretne zvijezde nisu mu rekle nita novog. S planetima je stvar stajala potpuno drukije. Orbite Venere i Marsa nalaze se unutar Zemljine. Venera se okree oko Sunca na prosjenoj udaljenosti od 66.130.000 milja, a Mars na oko 35.393.000. Nakon dugog i najpreciznijeg mogueg razmatranja ovih spoznaja, kapetan Servadac je doao do zakljuka da, ukoliko Zemlja sada prima dvo-struko veu koliinu svjetla i topline nego prije katastrofe, to mora odgovarati vrijednostima koje bi vrijedile za Veneru. Na osnovi toga je odredio udaljenost za koju se Zemlja morala pribliiti Suncu, a pretpostavka se potvrdila kada je doao u prigodu promatrati Veneru u svim njezinim, sad ogromnim razmjerima. Ovaj velianstveni planet koji je - poznat kao Phospho-rus ili Lucifer, Hesperus ili Vesper, veernjaa, jutarnja ili pastirska zvijezda - oduvijek i kod najravnodunijih pro-matraa izazivao neskriveno divljenje, sada se ukazivao u dosad nezabiljeenom sjaju, izlaui sve svoje mjene minijaturnog mjeseca. Treperenje rubova Venerinog srpa bilo je posljedica odbijanja sunevih zraka od njezine povrine, dokazujui nepobitno da planet posjeduje atmosferu. K tome, neke su svjetlije toke na srpu ukazivale na postojanje

planina. Na temelju svojih prorauna, Servadac je zakljuio da se Venera moe nalaziti na udaljenosti ne veoj od 6 milijuna milja od Zemlje. "Podosta sigurna udaljenost," komentirao je Ben Zoof, kad mu je gospodar, odmah po njegovom povratku, povjerio svoja otkria. 60 PUTOVANJE NA KOMETU "Za dvije vojske svakako, ali ne i za dva planeta, kao to e moda uvidjeti. Po mojem miljenju, moglo bi se lako dogoditi da se s njom sudarimo," rekao je kapetan. "Ima li na njoj dovoljno vode i zraka, gospodine?" zanimalo je posilnog. "Da, koliko ja znam, ima," odgovori Servadac. "Onda ne vidim razloga zato joj ne bi poli u posjet?" Servadac je pokuao sve ne bi li mu pojasnio da, ako su planeti priblino istog obujma i k tome velikom brzinom putuju jedan prema drugom, svaki njihov sudar mora proizvesti razarajue posljedice. Ali Ben Zoof nikako nije mogao shvatiti zato bi ta katastrofa, koliko god teka bila, morala biti ozbiljnija od sudara dvaju vlakova. To je razdrailo kapetana. "Idiote!" Ijutito je izjavio, "zar ne moe shvatiti da planeti putuju tisuu puta bre od najbreg ekspresnog vlaka i da e, ako se susretnu, jedan ili oba biti uniteni? to e tada biti s tvojim dragim Mont-martreom?" Kapetan je dotaknuo bolnu toku. Ben Zoof je na trenutak zastao, stisnutih zuba i napetih miia; zatim se, glasom punim brige, poeo raspitivati moe li se neto uiniti kako bi se sudar izbjegao. "Ba nita! Stoga moe mirno nastaviti raditi svoj posao," uslijedio je kapetanov odsjeni odgovor. Potresen i zabrinut, Ben Zoof se bez rijei povukao. Sljedeih se dana razmak izmeu planeta nastavio smanjivati i bilo je sve jasnije da se Zemljina orbita ukrtala s Venerinom. Za to se vrijeme Zemlja znatno pribliila Merkuru i taj se planet - rijetko vidljiv golim okom i to samo za vrijeme svojih najveih istonih i zapadnih elongacija1 -sada ukazao u punom sjaju. Jasno je potvrivao epitet 1 Ovdje: najudaljenije toke na putanji (orbiti) nekog svemirskog tijela.

61Jules Verne "iskre", kako su ga jo daleki predci znali zvati, ne propu-stivi pobuditi novo zanimanje. Periodino ponavljanje njegovih mjena, odbijanje sunevih zraka koje na njegovu po-vrinu prosipaju svjetlo i toplinu sedam puta veu nego na Zemlju, njegova tropska podruja i polovi koje je obzirom na veliki nagib planetarne osi vrlo teko jasno odvojiti, ekvatorijalni pojas, planine visoke jedanaest milja - sve je to predstavljalo predmet prouavanja vrijedan najozbiljnijeg pristupa. Ali Merkura se nije trebalo plaiti; opasnost je prijetila samo od sudara s Venerom. Do osamnaestog sijenja udaljenost do tog planeta smanjila se na dva i po milijuna milja i pod njezinim sjajem svi su zemaljski predmeti nou dobili jake sjene. Na povrini su joj se ve jasno mogli razabirati oblaci koji su ispunjavali atmosferu i sedam mrlja koje su, prema Bianchiniju, predstavljale lanac mora. Sad je ve bila jasno vidljiva i danju. Bonaparteu je, za vrijeme Direktorija, panju jednom privuklo podnevno ukazanje Venere i on ju je smjesta s radou pozdravio, prepoznavi je kao svoju vlastitu zvijezdu u nastajanju. Lako je razumjeti zato kapetan Servadac sada nije dijelio isto oduevljenje. Dvadesetog se udaljenost izmeu ova dva nebeska tijela nastavila smanjivati. Kapetan vie nije bio iznenaen to nitko ne alje brod koji bi njega i njegovog sudruga spasio iz ovog udnog zatoenitva; guvernera i ministra rata bez sumnje su muile druge brige, mnogo vee od spaavanja dvojice pustinjaka. Kakvi senzacionalistiki lanci, mislio je,

sada moraju ispunjati novine! Kako crkve moraju biti opsjednute vjernicima! Blii se kraj svijeta! Jo dva dana i Zemlja e, razbijena na atome, nestati u beskrajnom svemiru! Udaljenost do Venere sad je bila tako malena da se moglo sa sigurnou ustvrditi kako nema mjeseca ili satelita, o ijem su postojanju govorili Cassini, Short, Montaigne od Limogesa, Montbarron i neki drugi astronomi. "Kad bi neki 62 PUTOVANJE NA KOMETU satelit uistinu postojao," ustvrdio je Servadac, "on je ve mogao udariti u Zemlju. Ali kakvo znaenje mogu imati," ozbiljno je dodao, "sve ove promjene poloaja nebeskih tijela?" "Kapetane, kako se ono zove ona velika zgrada u Parizu, s krovom poput kape?" upitao je Ben Zoof. "Misli na Opservatorij?" "Da, Opservatorij. Zar u njemu nema ljudi koji su u stanju sve ovo pojasniti?" "Vrlo vjerojatno ima, ali to e ti to?" "Budimo filozofi i strpljivo priekajmo njihovo pojanjenje." Servadac se nasmijeio. "Zna li to to znai biti filozofom, Ben Zoofe?" upitao je. "Ja sam vojnik, gospodine," uslijedio je sluginbrzi odgovor, "i dovoljno sam nauio da znam kako 'ono na to ne moe utjecati treba nauiti podnositi'." Kapetan nije uzvratio na ovo promiljanje posilnog ali, ako nita drugo, jedno se vrijeme vie nije optereivao stvarima za koje je osjeao da ih ne moe pojasniti. Ali jedan dogaaj u skoranjoj budunosti ponovno e pobuditi njegovo najvee zanimanje. Dvadeset sedmog, u devet sati ujutro, Ben Zoof je oprezno uao u gospodareve odaje i, upitan to eli, pribrano najavio da se na vidiku pojavio brod. "Brod!" uzviknuo je Servadac, skoivi na noge. "Brod! Ben Zoofe, majmune jedan! I to mi kae kao da me upozorava da je gotova veera." "Pa zar nismo filozofi, kapetane?" uzvrati posilni. 63PUTOVANJE NA KOMETU 9. poglavlje NEDOVRENA ISTRAGA Brzo, kako su ga noge mogle nositi, Servadac se zaputio prema vrhu litice. Brod se doista vidio, jedva nekih est milja od kopna, ali su se, zahvaljujui poveanoj zakrivljenosti Zemljine povrine, iznad vode vidjeli samo vrhovi njegovih jarbola. Meutim, i to je bilo dovoljno da se vidi kako se radi o kuni. Ova pretpostavka se dva sata kasnije pokazala potpuno tonom. '"Dobrvna'!" uzvikne Servadac, ne prestajui motriti kroz svoj teleskop. "Nemogue, gospodine!" pridrui se Ben Zoof. "Nigdje ni traga dimu." "'Dobrvna'!" ponovi kapetan, siguran u svoja opaanja. "Slui se jedrima, ali se sigurno radi o jahti grofa Tima-scheffa." Bio je u pravu. Ako je grof bio na brodu, udna sudbina dovela ga je njegovom suparniku. Ali Servadac na njega vie nije gledao kao na protivnika; okolnosti su se izmijenile i neprijateljstvo je ustupilo mjesto gladi za saznanjem novih injenica o posljednjim nevjerojatnim i neobjanjivim dogaajima. Za vrijeme svog dvadeset sedmodnevnog izbivanja, pretpostavljao je, 'Dobrvna' je morala istraiti Mediteran. Vjerojatno je uspjela otploviti do panjolske, Francuske ili Italije, i sada na otok Gourbi donosi vijesti iz neke od tih zemalja. Stoga se nadao ne samo saznanjima o 65Jules Verne veliini katastrofe, ve i o njezinim uzrocima. Grof Tirna-scheff se, bez sumnje, velikoduno vratio kako bi spasio njega i njegovog posilnog.

Jedrei uz vjetar, 'Dobrvna'je sporo napredovala ali, kako je vrijeme unato nekoliko manjih oblaka i dalje bilo vedro, a more potpuno mirno, mogla je bez problema zadravati pravac. Bilo je neshvatljivo zbog ega nije koristila svoje strojeve jer, tko god njome zapovijedao, morao je biti prirodno nestrpljiv da istrai novi otok koji se pred njim ukazao. Sam po sebi nametao se zakljuak da je kuna ostala bez goriva. Servadac je bio siguran da 'Dobrvna' pokuava pristati. Ipak, palo mu je na pamet da bi grof, otkrivi otok na mjestu gdje se nadao pronai rub afrikog kopna, mogao imati potekoa u pronalaenju povoljnog sidrita. Jahta se oito zaputila u pravcu nekadanjeg ua Shelifa i kapetan se dosjetio kako bi bilo dobro istraiti postoji li tamo neki povoljan pristan prema kojem bi ju mogao usmjeriti. Zephir i Galette su brzo osedlani i za dvadeset minuta odnijeli su svoje jahae na zapadni rt otoka, gdje obojica sjahae i poee pretraivati obalu. Nije im trebalo dugo da otkriju maleni zaljev s druge strane rta, dovoljno dubok da prihvati brod prosjene tonae. Uski ulaz bio je omeen stjenovitim stranama koje su zaklanjale zaljev od otvorenog mora, to je i za najgoreg vremena osiguravalo da povrina mora u zaljevu ostane mirna. Dok je istraivao stjenovitu obalu, kapetan je na svoje veliko iznenaenje otkrio visoke i jasno vidljive naslage morske trave, to je ukazivalo na velike razlike izmeu plime i oseke - pojavu koja je redovita na obalama oceana, a potpuno neuobiajena na Mediteranu, gdje je ta razlika vrlo malena. tovie, sve je ukazivalo da se od dana najvie plime (koja se po svemu sudei dogodila u noi 31. prosinca, za vrijeme tajanstvene pojave velikog sjajnog diska) razlika 66 PUTOVANJE NA KOMETU

Kapetan Servadac pohitao mu je ususret. 67Jules Verne izmeu plime i oseke neprestano smanjivala i da se dosad, ustvari, ve vratila u normalne granice, koje su postojale prije nastanka poremeaja. Bez dodatnih istraivanja ove pojave, Servadac je svu svoju panju usmjerio 'Dobrvni' koja, sad ve ne vie od milje udaljena od obale, vie nije mogla previdjeti i ne razumjeti njegove signale. Neznatno promijenivi smjer plovidbe, na jahti su najprije spustili glavno jedro, a zatim i sva ostala, zadravi samo ona dva najvia, brigantin i preku, kako bi kormilar mogao upravljati brodom. Zaobiavi rt, jahta se usmjerila ravno kroz prolaz koji joj je Servadac rukama pokazivao i ubrzo se nala u zaljevu. Odmah nakon to je sidro uvreno u pjeanom dnu, s broda je sputen amac i za nekoliko minuta grof Timascheff je stupio na otok. Kapetan Servadac pohitao mu je ususret. "Grofe," zadihano je izjavio, "prije nego popriamo o svemu ostalom, recite mi to se dogodilo." Hladnokrvnim mirom koji je bio u potpunoj suprotnosti sa ivahnou francuskog asnika, grof se kruto nakloni i svojim ruskim naglaskom uzvrati: "Prije svega, dozvolite da izrazim iznenaenje time to vas vidim ovdje. Ostavio sam vas na kontinentu, a sad imam ast pronai vas na otoku." "Uvjeravam vas, grofe, da se nisam ni maknuo od svojeg prebivalita."

"Sad mi je to potpuno jasno, kapetane, i stoga vam nudim moju iskrenu ispriku zbog nedolaska na ugovoreni sastanak." "Sad to vie nije vano," prekine ga kapetan. "Biti e vremena da o tome popriamo. Prije svega, recite mi to se uistinu zbilo." "To isto pitanje ja sam htio postaviti vama, kapetane Servadac." 68 PUTOVANJE NA KOMETU "elite li rei da ne znate nita o uzroku i dosegu katastrofe koja je dio Afrike pretvorila u otok?" "Nita vie od vas." "Ali, grofe Timascheff, vi me sigurno moete izvijestiti je li na sjevernim obalama Mediterana..." "Jeste li sigurni da je ovo Mediteran?" znaajno upita grof i nastavi: "Ja nisam otkrio ni traga kopnu." Zaprepaten, kapetan ga je nijemo gledao. Jedno je vrijeme bio potpuno otupio; zatim, pribravi se, pone zasipati grofa lavinom pitanja. Je li primijetio da jo od 1. sijenja sunce izlazi na zapadu? Zna li da dan sada traje samo est sati i da je atmosferski tlak toliko opao? Je li uoio daje mjesec nestao i da Zemlja hrli ususret sudaru s Venerom? Ukratko, je li postao svjestan da su sva obiljeja Zemljinog kretanja doivjela znaajne promjene? Na sve ove upite grof je odgovorio potvrdno. Bio je svjestan svih posljedica ali, na sve vee Servadacovo zaprepatenje, nije mogao rasvijetliti razloge nijedne od ovih pojava. "U noi 31. prosinca zaputio sam se morem prema mjestu naeg sastanka, kad je moju jahtu iznenada zahvatio ogromni val i uzdigao je nevjerojatno uvis. Neka je neizmjerna sila, izgleda, prouzroila opi kaos. Stroj nam je bio oteen, tovie onesposobljen, i stoga smo plutali potpuno na milost i nemilost stranom uraganu koji je divljao iduih dana. To to se 'Dobrvna' uspjela spasiti tek je malo manje od uda i mogu to objasniti samo pretpostavkom da smo se zatekli u samom sreditu ciklona i stoga se nismo puno udaljili od svojeg prvobitnog poloaja. Zastao je i dodao: "Va otok je prvo kopno koje smo ugledali." "Zaputimo se tada odmah na more i istraimo dosege nesree", uzbueno uzvikne kapetan. "Grofe, valjda ete me primiti na svoj brod?" 69Jules Verne "Moja jahta vam je na usluzi, gospodine, ak i ako smjerate na put oko svijeta." "Vjerujem da e zasad biti dovoljno putovanje po Mediteranu," uz osmjeh ree kapetan. Grof odmahne glavom. "Nisam siguran," uzvrati, "da se to putovanje po Mediteranu nee pretvoriti u put oko svijeta." Servadac mu nije odgovorio, ostavi neko vrijeme zadubljen u svoje misli. Nakon dugotrajne utnje, poee se dogovarati oko odabira smjera plovidbe. Sloili su se da prije svega istrae koliko je afrike obale jo ostalo i da u Alir donesu vijesti o vlastitim iskustvima. Za sluaj da je juna obala potpuno nestala, zaputit e se sjeverno i stupiti u kontakt sa stanovnitvom europskih obala. Prije polaska, bilo je nuno popraviti 'Dobrvnin' stroj: plovidba samo jedrima, uz vjetar i po nemirnom moru, bila bi previe opasna i teka. Zalihe ugljena na brodu dostaja-le su za dva mjeseca plovidbe. Stoga je bilo razborito prije toga potraiti luku u kojoj bi se zalihe mogle obnoviti.

Pokazalo se da oteenja stroja nisu velika i 'Dobrvna' je tri dana nakon pristajanja ponovno bila spremna za plovidbu. Servadac je to vrijeme iskoristio da upozna grofa sa svime to je znao o svojem novom posjedu. Obili su cijeli otok i sloili se da uzroke proteklih udnovatih dogaaja treba potraiti izvan njegovih granica. Popravci kune dovreni su posljednjeg dana sijenja. Lagani pad vrlo visokih temperatura koje su vladale proteklih nekoliko tjedana bila je jedina uoljiva promjena u opem stanju stvari, ali trebalo je priekati jo nekoliko dana da bi se to moglo pripisati novim promjenama Zemlji- 70 PUTOVANJE NA KOMETU ne putanje. Vrijeme je ostalo lijepo i, premda se pojavilo neto oblaka koji su mogli proizvesti neznatan pad barometra, oni nisu izazvali ozbiljnija oklijevanja u vezi s 'Do-brvninim' polaskom. Pojavile su se dvojbe koje su izazvale raspravu o tome treba li Ben Zoof pratiti svojeg gospodara ili ne. Bilo je vie razloga zbog kojih je trebao ostati na otoku, meu kojima nije najmanje vaan bio taj to 'Dobrvna' nije imala prostora za smjetaj konja. Ben Zoof se teko mogao rastati od Zephira, a jo tee od svoje omiljene Galette. Pored toga, bilo je preporuljivo ostaviti nekog da doeka strance koji bi u meuvremenu mogli pristii i da pripazi na stada stoke koja bi mogla ostati jedinim izvorom hrane preivjelima u katastrofi. Sve u svemu, zakljuivi da hrabri momak nee biti izloen nikakvoj opasnosti ako ostane sam, kapetan je teka srca odluio ostaviti ga na otoku, nadajui se svojem skorom povratku. Tako su 31. sijenja Ben Zoofu bile 'predate sve guver-nerske ovlasti' i on je ispratio svojeg gospodara na put uz zamolbu da, ako ga put nanese blizu Montmartrea, provjeri je li njegova voljena "planina" ostala netaknuta. Napokon se 'Dobrvna' oprezno provukla kroz uski ulaz u zaljev i uskoro zaplovila otvorenim morem. 71PUTOVANJE NA KOMETU 10. poglavlje U POTRAZI ZA ALIROM 'Dobryna', snaan brod od 200 tona nosivosti, izgraena je u uvenom brodogradilitu na otoku Wight. Plovidbene osobine bile su joj odline; bila je sposobna podnijeti kruno putovanje oko svijeta. Grof Timascheff sam nije bio mornar, ali s punim je povjerenjem upravljanje brodom povjerio poruniku Procopeu, ovjeku starom oko trideset godina i odlinom pomorcu. Roen na grofovu posjedu kao sin kmeta koji je postao slobodnim seljakom mnogo prije ukaza cara Aleksandra, Procope je bio iskreno odan slubenik. Bilo je to dijelom iz zahvalnosti, a dijelom zbog razvijenog osjeaja odgovornosti i istodobne osobne privrenosti grofu. Nakon naukovanja na trgovakom brodu pristupio je u carsku mornaricu i ve dostigao in porunika, kad gaje grof imenovao zapovjednikom svoje pri-vatne jahte, na kojoj je obiavao provoditi veinu svojeg vremena, zimi uglavnom krstarei Mediteranom, a ljeti posjeujui sjevernija mora. Brod se nije mogao nai u boljim rukama. Porunik je posjedovao mnoga znanja i iz oblasti izvan svoje profesije i njegova postignua bila su pouzdana kao i ona njegovog liberalnog prijatelja koji ga je poduavao. Imao je odlinu posadu koja se sastojala od strojara Tiglewa, etiri mornara po imenu Niegoch, Tolstoy, Etkef i Panofka, i kuhara Mochela. Svi ti ljudi su bez iznimke bili djeca grofovih nadniara, pa su se i na moru ponaali sukladno starini obiaji- 73Jules Verne

ma sluenja, ne brinui se ni za to sve dok su u svemu dijelili sudbinu svojeg gospodara. Ipak, posljednji su dogaaji ozbiljno uzdrmali Procopea, tim prije to je znao da i grof potajno dijeli njegov nemir. Punom parom i razvijenih jedara, kuna se zaputila na istok. Uz povoljan vjetar mogla je dostii brzinu od jedanaest vorova na sat, ako je pri tom ne bi ometali visoki valovi. Iako je puhao tek lagani povjetarac, more je bilo uzburkano, stoje trebalo pripisati smanjenju Zemljine privlane sile. Poznato je da se to posebno osjea kod t