Krantz Judit - Ljubavnici(462 stranice)

Glava 1

U Los Angelesu nema vozača koji nije na oprezu zbog otkačenjaka koji voze male Volkswagene. Svi ih znaju kao agresivne i neustrašive, slobodna duha oni smatraju pitanjem časti strelovito i ratoborno izletjeti pred bilo koji Rolls Roys ili Mercedes, automatski i bezočno svojataju pravo prvenstva na velikim raskršćima i bez isprike ulijeću u parking koji je očito namijenjen većim ali manje pokretnim vozilima.Gigi Orsini je kupila vatrenocrveni Volkswagen kabriolet s friziranim motorom, čim je odlučila prihvatiti posao tekstopisca u FrostRourkeBernheimu, reklamnoj agenciji koja ju je snubila mjesecima.Godinama je uredno vozila skupocjeni ali dosadni Volvo, dar koji je dobila od Billy Ikehorn, svoje maćehe, ali sad, u ova tri dana produženog vikenda koji si je priuštila između starog i novog posla, Gigi je pljunula svežanj dugo skupljanog novca za auto s kojim bi se sprijateljila. Spusti mu krov i pogladi njegove blistave bokove ta luda mašina, živahna i vedra, bila je ono pravo za njenu novu zrelost, njenu novu karijeru, njen novi status. Bio je to žustar i britak auto koji je odgovarao Giginu optimizmu te 1983. godine, godine u kojoj je Barbara Streisand filmsku industriju natjerala da vidi Yentl, prvi film u kom se odvažila biti zvijezda, redatelj i producent, godine u kojoj se L. A. spremao biti domaćinom Ljetnim olimpijskim igrama, godine u kojoj je kraljica Elizabeta, ljupkapod svojom maramom, hrabro posjetila brdski ranč predsjednika Reagana usred jake oluje. Ta je godina bila svjedokom milijun i pol teškog ugovora koji je potpisao Kareem Abdul Jabbar na vrhuncu snage to je bila godina u kojoj je završna epizoda MASHA utisnula priličnu notu tuge u inače tako uspješne živote milijuna Amerikanaca.Tog optimističnog kasnojesenjeg jutra te optimistične godine ranih optimističnih osamdesetih Gigi Orsini, napetih živaca, škrgućući zubima od strepnje i opreza i ne osjećajući ništa od arogantne bezbrižnosti kakvu se očekuje od jedne vlasnice VW kabrioleta, polako je kružila parkingom iza starinske ogromne zgrade u španjolskom stilu na Sunset Boulevardu u blizini La Cienege, gdje su se nalazili uredi agencije FrostRourkeBernheim. To je bio njen prvi dan na novom poslu nije se osjećala tako sramežljivo još od početka srednje škole, razdoblju u kom je bila najstidljivija u cijelom svom životu.Kad samo ne bi imala tu ugrađenu potrebu da uzburka status quo, da osujeti planove da se barem, Gigi zadrhti od nervoze, bila kadra sretno skrasiti u sigurnom i bučnom naručju Skrupula 2, modnog kataloga kog je smatrala obiteljskim poslom, ne bi sad tražila parking u stanju nejasnog nemira, pripremajući se da učini svoj prvi korak u svijet reklame. Archie Rourke, pisac tekstova, i Byron Berenson Bernheim IH. umjetnički direktor, bili su dvojica od trojice partnera, koji su otvorili firmu u Los Angelesu prije šest mjeseci, stigavši novi novcati ravno iz New Yorka. Ubacivši se poduzetno kraj elegantnog Porshea, Gigi se sjeti riječi koje je Archie upotrijebio kad ju je pokušavao nagovoriti da dođe raditi za njih.Oglašavanje je najznačajniji oblik umjetnosti druge polovine dvadesetog stoljeća, govorio je. Kad neki kustos muzeja za tristo godina bude želio vjerno prikazati našu eru, materijali će se prvenstveno sastojati od TV reklama i

oglasa u novinama. Svoju odluku nije temeljila na tim riječima, ali je primijetila njegovo istinsko uvjerenje u ono što govori, kao da su kazalište, literatura, glazba i fotografija postojale samo zato da budu dio Velike Reklame. Te su riječi pobudile u njoj želju za avanturom i probudile znatiželju koja ju je i dovela do ovog paralizirajućeg trenutka.Gigi odsutno uključi alarmni uređaj i poravna suknju pomalo drhtavim rukama. U najmanju ruku, bila je prikladno odjevena. Kad god je ručala s Archiejem i Bvronom, oni su nosili kalifornijsku verziju otmjenog, sportskog Armani odijela s Istočne obale i fine, prugaste košulje te sjajne kravate. Oglašavanje je, shvatila je to iz Archiejevih riječi i načina na koji su se on i Byron odijevali u prijestolnici ležernosti, posao koji samog sebe doživljava ozbiljno. Obojica su izgledala tako da su mogli biti i posrednici, a posrednici su najukočenije odjeveni ljudi u Kaliforniji.Archie je, svakako, bio uglađena jezika i uvjerljiv kao isvaki posrednik, čovjek kojeg bi mogla, sa skrivenim podsmijeliefr, opisati kao naočitu beštiju njegov je razbludni izgled, ta neodoljiva kombinacija tamnoirske kovrčave kose i policijski plavih očiju, bio kao stvoren zato da prohuji stranicama nekog ljubavnog romana iz 19. stoljeća.Riđokosi Byron bio je prava suprotnost Archieju visok, elegantan muškarac blagih i pomalo nezgrapnih pokreta, u čijem je ponašanju bilo ponešto pritajena ruganja. Njegov je svijet, mislila je Gigi idući duž redova parkiranih automobila, izgleda bio ispunjen samo njemu razumljivim šalama, a njegove bi se oči često raširile i bljesnule smiješkom dok bi na stolnjaku crtao svoje začudne grafičke ideje. Zabavljalo ju je promatrati kako se to dvoje ljudi nadopunjuje. Bili su tim tako dugo da su ponekad zvučali kao dvije strane iste prilično neodoljive osobe.Ono što ju je najviše mučilo, shvatila je Gigi nerado nastavljajući preko parkinga prema Sunset Boulevardu i ulazu u zgradu, bio je prokleti članak koji je pročitala sinoć. Kakva joj je zla sreća na put nanijela taj korisni članak u brižnom ženskom časopisu, članak koji joj je otkrio sve što mora znati o prvom danu na novom poslu?Nadala se da ju neće odvući na uobičajeni godišnji skup zaposlenih, jedan od načina upoznavanja s kolegama koji su u tom člankuK MKBtoplo preporučivali. Možda bi se mogla izvući s nenametljivim promatranjem atmosfere prije nego što učini kakav aktivniji korak prema onom što je pisac zvao politikom radnog mjesta. Članak je ozbiljno upozoravao na opasnosti sklapanja prijateljstava s prvim ljubaznim kolegama koje sretnete budući da su oni vjerojatno uredski gubitnici savjetovao je vedrinu, ali ne i veselu prpošnost, jer bi se prpošnost mogla tumačiti kao očajničko prikrivanje nelagode smijeh koji bi ukazivao na toplinu ali ne i na neprofesionalnu nametljivost skiciranje plana sjedenja kolega kako bi se lakše i brže zapamtila njihova imena. A sve to kako bi se mirno dokazala tijekom prvih šest mjeseci koje treba strpljivo i mirno izdržati bez i najmanje natruhe kobne revnosti i tako ostaviti povoljan dojam na kolektivnu podsvijest korporacije, ideju za koju je pisac članka tvrdio da je neprijeporna, premda nije priznata.Bit će mi dobro, promrmlja Gigi besmrtne riječi kraljice Viktorije nakon što je saznala da će naslijediti prijestolje.Oho! zastane Gigi iznenada prošavši pokraj vozila za dostavu. Naježena, na rubu živaca, puna informacija, odjednom je osjetila potrebu da obavi posljednju kontrolu. Nosila je svoj sivi flanelski kostim, dar poznatog njujorškog dizajnera Princea, klasično i savršeno krojen. Porub suknje, smjerne ali ne i

staromodne, sezao je do pola koljena ispod sakoa nosila je besprijekornu bijelu bluzu. Bila je visoka 160 cm, ali se doimala višom u jednostavnim crnim lakiranim cipelama s visokim potpeticama i sivocrnim hulahupkama. Jedini nakit bile su jednostavne biserne naušnice i Cartierov sat Bathtub s remenom od krokodilske kože, koji je dobila od Billy kao oproštajni dar na zabavi koju je priredila kad je Gigi napuštala Skrupule 2 sat koji je bio isto tako skup, koliko i neupadljiv.Je li ikad itko bio tako savršen, pitala se Gigi, je li itko mogao ostaviti bolji dojam? Ali apsolutno pokoravanje konvencijama nije bilo u Giginoj prirodi. Ona je oduvijek imala sklonosti prema nekonvencionalnom, neočekivanom. Premda je ovaj skok u svijet reklame iziskivao novu garderobu, stari ju je impuls natjerao da naglavu nabije svoj omiljeni šešir, koji je sama preuredila tako da je bio preplavljen gomilama crvenihnarančastihžutihzlatnih nevena.Bio je to dubok kasnoedvardijanski šešir od prekrasno izblijedjelog lana cvjetnog uzorka. Vrpca je bila od teškog grimiznog tafta dvostruke širine, sprijeda pričvršćena s dvije crvene trešnje, velikom crvenom baršunastom ružom i nekoliko baršunastih zelenih listova. Široki obod bio je sprijeda odignut i zakvačen za vrpcu onom ružom.To je bio šešir koji je nosila neka djevojka ispraćajući svog zaručnika u građanski rat, zamišljala je Gigi. Hrabar, koketan šešir koji je djevojčinu licu davao sjaj. Bila je sigurna da se zaručnik vratio zašto bi inače šešir bio tako dobro očuvan, pažljivo stavljen na kalup i omotan tkaninom, spremljen u kutiju s imenom londonske kitničarke, koju je Gigi otkrila tražeći starinsko žensko rublje? Sve do danas Gigi je taj šešir držala kao ukras u svojoj spavaćoj sobi, a sad je on razbijao ozbiljnost njena kostima daškom davno iščezlog šarma. Pažljivo ga namjesti. Stari šešir koji je brižljivo čuvala već osam godina bio je ono pravo, a sve drugo što je nosila osjećala je kao strano i nametnuto. Gigi zabaci ramena, uzdigne bradu i izađe iz zaklona koji joj je pružao kamion, ubrza korak i pucnuvši prstima kad je zašla iza ugla, uđe u zgradu onim svojim neposlušnim plesnim jazz korakom i brzo se popne uza stepenice koje su vodile prema uredima FrostRourkeBernheima.Gospodin Rourke poručuje da mu je strašno žao, ali on i gospodin Bernheim morali su otići na hitan sastanak s klijentom, reče joj službenica na prijemnom odjelu kad joj se Gigi predstavila. Nije bio siguran kad će se vratiti.Oh, Gigi pogleda u nju blijedo.Ja sam Polly. Ostavio je upute da vas pustimo u privremeni ured, dok čekate. Službenica ju je pomno istraživala pogledom izgledala je zbunjeno, onako kako se Gigi osjećala. Zamolili su je da dođe u pola deset, nakon što se radni dan već zahukta, kako bi jeArchie ili Byron mogli provesti po uredu, upoznati je s ljudima i smjestiti je.Kako god vi kažete, odgovori Gigi povukavši šešir dublje, preko, šiški i istaknutih obrva. Bila je silno znatiželjna da vidi ured u kom su radili Archie i Byron. Slijedila je Polly kroz labirint hodnika i usput zavirivala u velike prostorije visokih stropova u kojima je radio mali broj ljudi, čudno raštrkan po sobama s malo namještaja. U usporedbi s ovim u FBR kancelarije u Skrupulama 2 bile su sobičci, primijetila je Gigi. Nekolicina zaposlenih pogledala ju je u prolazu bez imalo znatiželje i zatim se vratila svojim pisaćim strojevima, kompjuterima ili crtaćim daskama, smjesta prepoznajući njenu sabranu, elegantnu osobnost kao nešto što ne spada u njihov zadatak.Ovo nalikuje na posjet filmskom setu, pomisli Gigi dok su joj oči ispod šiški skakutale lijevodesno a da nisu uhvatile ni jedan zainteresirani pogled.

Smjesta su shvatili da nije ni potencijalna zvijezda ni član ekipe, te su je bez oklijevanja zanemarili kao nešto što nije vrijedno pažnje. Možda oglašavanje i jest umjetnost druge polovine dvadesetog stoljeća, primijetila je, ali su oni malobrojni praktičari te umjetnosti koje je vidjela izgledali silno zbrčkano i nemarno odjeveni, kao baletani u najstarijoj i najotrcanijoj odjeći za probe. Jedan ili dvojica odudarali su svojim svijetlim perjem zagasitih boja i čudnih oblika. Ovdje je previše kontrasta da to ne bi imalo neko značenje, zaključi, ali koje?Tu smo, reče Polly kad su napokon ušli u majušnu sobu u kojoj su sa stropa neonske cijevi bacale neprivlačno svjetlo. Premala je za dvoje, pa je nitko ne koristi.Zar nitko nema svoj vlastiti ured, upita Gigi.Nikako. Nitko ne voli biti sam, to ih nervira. Gospođica Frost jedina ima vlastite prostorije. Kreativni timovi se udružuju... vidjet ćete i sami. Da vam donesem kavu?Hvala, ne, odgovori Gigi. Bit će mi sasvim dobro, Polly. Uputi službenici smiješak za koji se nadala da je topao, ali ne i depresivan, ili pretjeran ili neprofesionalan. U sobici nije bilo ničegaosim bezličnog stola prekrivenog gomilom časopisa sva svjetska izdanja Voguea i Bazaara, nekoliko godina stari Ellovi, Town and Countrv, te nekoliko časopisa visoke mode iz Francuske i Italije, koje je jedva prepoznala. Provuče se kraj stola, pomno zatvori vrata i utone u začuđujuće udoban, izlizan stari naslonjač koji je tu našla skriven.Dakle, upoznala je Polly i saznala gdje su je smjestili. Bio je to početak. Mogla je, naravno, početi listati časopise za koje je pretpostavljala da su tu kao moguća inspiracija, ali ju ta ideja nije privlačila, posebno nakon šoka što je nitko nije dočekao. Na stolu je bio i telefon, ali joj je na pamet padao samo broj 911.Nekako sam, pomisli Gigi, udahnuvši duboko da zaustavi nervoznu zadihanost, gadno pogriješila u vezi s kolektivnom podsvijesti. Ni slučajno se nije željela upoznavati s onim tamo ljudima u ovom svom pretjerano elegantnom izdanju. Zašto je Archie i Byron nisu upozorili? Zašto su je prevarili svojim osobnim stilom? Kad je krenula u srednju školu u najmanju je ruku točno znala što će nositi ostali klinci, a to joj je omogućilo da prebrodi užasni prvi školski dan, do prvog ljudskog kontakta. Naravno, da je zaista, stvarno puna samopouzdanja, to ne bi ništa značilo imala bi unutrašnju sigurnost i ne bi se bojala sresti bilo koga odjevena u bilo što, ne bi se bojala narušiti norme korporacije bez ikakvog oklijevanja. Bila bi Anna Magnani, bila bi Lauren Hutton, bila bi Marta Graham. Ne, Bella Abzug. Još bolje, Barbara Jordan. Kako je to moguće da su joj ruke ledene, a čelo joj se znoji? Kako je moguće da se ona, Graziella Giovanna Orsini, svede na to da se ponaša kao prava glupača samo zato što nije znala za kodeks odijevanja? S druge strane, čak je i Ralph Waldo Emerson priznao kako je zadivljen gospođom koja je izjavila da osjećaj za savršeno prikladno odijevanje daje unutrašnju sigurnost koju ne može pružiti ni religija.Dok je o tome razmišljala, vrata su se bez kucanja otvorila i u sobu je provirila jedna glava.U Sjedinjenim Američkim Državama broj Hitne pomoći op. prev.Gdje ste?, upitao je glas nepoznatog muškarca.Radim, promrmlja Gigi, kliznuvši nadolje sve dok se iza časopisa nije vidio samo vrh šešira. Pojava je iščezla.Ih. Već? Mislio sam da bismo mogli slistiti nekoliko kifli i prepričavati priče svog života, reče neznanac ušavši u sobu.

Možda kasnije, odgovori Gigi ne podižući pogled znatno kasnije. Upravo se uvodim u posao.Ja sam David, reče. Imala je osjećaj da je taj netko promatra s velike visine.Gigi, prizna, primičući svoj stolac najvišoj hrpi časopisa i sklanjajući se iza stola tako da joj je zaklon od žurnala gotovo dodirivao nos.Polly mi je rekla da ste ovdje. Sigurno nećete kiflu? Baš imam sasvim svježe. A ima i ukusnih kineskih stvari od jučer. Radili smo čitavu noć i dosta je ostalo. Mogao bih to gurnuti u mikrovalnu. U svojoj kancelariji imam kutiju kolačića od smokava i mašinu za espresso. Dođite, napravit ću vam kapučino. Glas mu je bio žustar i pun znatiželje dok se primicao stolu pokušavajući ga zaobići ne bi li je uspio vidjeti.Ne! Apsolutno ne! Ne želim ništa! Gigi se pretvorila u najmanju moguću površinu, podigla koljena pod bradu a noge na sjedalo. Vidjele su se samo cipele, šešir, ruke, noge i najmanji dijelovi sivog flanela s obje strane bokova. Obratila mu se glasom koji nije trpio pogovora.Ništa?, ponovi on ne vjerujući.Hrana je posljednje što imam na pameti, reče Gigi hladno otpuštajući ga. Kažem vam da sam zaposlena. Zatvorite vrata na izlasku.Naravno, reče on razočarano. Uhvatit ću Vas kasnije. Možda za ručak? Sjajan šešir.Za manje od jedne minute ponovo se materijalizirao u vidu ogromne ruke koja je držala jabuku.Shvatio sam! Vi ste za zdravu hranu. Ovo je najbolje od gospođe Gooch. Garantirano. Što ste vi po horoskopu? Ja sam Lav.Ne vjerujem baš u astrologiju, ali čovjek je ne može ni isključiti. Recite mi nešto o tome kad ste prvi put otišli u krevet s dečkom. Koliko vas je to razočaralo? Jeste li u školi često varali? S kolikim se dugom na kreditnim karticama još uvijek osjećate dobro? Jeste li udani, neudani, razvedeni iliVAN! vrisnu Gigi tresnuvši jabuku o pod.Moj prvi uredski gubitnik, pomisli, kad je začula da se vrata zatvaraju. Bio je gori od onih na koje su upozoravali u časopisu. Tamo su tvrdili da su gubitnici sumnjivo prijateljski raspoloženi jer nemaju s kim razgovarati. Nisu spominjali manijakalna intimna pitanja. Članak je naglašavao kako treba paziti na uredske izrode koji se hvataju za svakog pridošlicu. Bilo bi fatalno dati se vezati uz njih. To bi se odmah pročulo po čitavoj organizaciji mnogo je bolje ručati sam nego s krivim ljudima. Njen znak! Svašta!Činjenica da se oslobodila te uši dala joj je osjećaj kontrole. Njen je um opet proradio, shvatila je. Skoči i jednim, pa onda drugim ramenom pritisne vrata kako nitko ne bi mogao ući i brzo se izvuče iz suknje i sakoa. Zatim poravna jednostavnu bijelu bluzu, koja je dosezala do polovice bedara. Zasuče rukave do lakta, otkopča gumb i tako je otvori sve do svojih malih, visoko uzdignutih grudi, koje nisu bile sputane nikakvim grudnjakom, te podigne ovratnik do ušiju. Mogla je taj fini bijeli materijal pustiti da pada kao kuta, ali ona zapravo nije bila osoba koja bi nosila kutu. Sa žaljenjem, ali odlučno, skine šešir i strgne vrpcu. Ovije je dva puta oko struka, kao priljubljeni svileni pojas. Uvjeravala se da sive hulahupke mogu lako proći kao tajice dodirne naušnice. Ali biserna ogrlica neće valjati. Spremi je u torbicu, na jedno uho objesi dvije trešnje, a crvenu baršunastu ružu zakvači na sredinu pojasa. K vragu, da bar ima zrcalo, promrmljala je zabacujući zanjihanu svilenu kacigu od kose. Pažljivo složi suknju i sako, te ih sakrije u jednu od praznih ladica zajedno s onim što je ostalo od šešira.

Sad, spremna na sve, na brzinu prelista primjerak talijanskog Voguea. FRB je bio pozvan da promovira tvrtku Indigo Seas, poznatog i dobrostojećeg proizvođača kupaćih kostima za punije dame izSan Francisca, a ta je promocija bila i prva kampanja na kojoj je Gigi trebala raditi. Okrećući stranice, toliko neshvatljivo avangardnije od američkog Voguea, nije vidjela ništa osim sićušnih dvodijelnih kostima na djevojkama čija tijela zrele žene ne bi mogle sanjati ni u najluđim snovima. Vraga će joj, shvati Gigi, pomoći to što gleda časopise koji nemaju veze sa stvarnosti ona treba samoću svoje sobe, kompjuter i maštu. Ili bi morala biti u prodavaonici, razgovarati sa živim bićima, sa ženama koje pate jer se usred zime muče s kupovinom kupaćih kostima koje će nositi idućeg ljeta u nekom kupališnom mjestu. Osim toga umirala je od gladi. Kineska kuhinja...rezanci, rebarca, aromatični svici s povrćem, kiseloslatki umak. Da je bar netko drugi, a ne onaj uredski gubitnik, došao s tom ponudom, mislila je čeznutljivo. Čudno kako podgrijana hrana prija bolje nego ona koju čovjek pojede odmah. A bila je previše nervozna da bi doručkovala. Zašto je taj napasni luđak morao spomenuti kinesku hranu počela ju je silno željeti.Nestrpljivo zaklopi časopis i ushoda se po sobi. Ne samo da je ovo nalikovalo na kazneni ostanak u školi, nego je bilo i bezobrazno. Archie i Byron žestoko su je progonili, zavodeći je ručkovima, telefonskim pozivima, visokoparnim razgovorima i obećanjima prekrasne budućnosti u svijetu reklame. Prije nego što je konačno rekla da nebrojeno im je puta rekla ne, a ipak je ovdje, zavedena i napuštena, u uredu u kom nikad prije nije bila, zatvorena u ćeliju što se zračila kroz prozore koji su nudili samo bijedan pogled na parking, i nije imala nikakve ideje kako da pobjegne i nikakvog podatka o tome kad će se njih dvojica vratiti. Sto će biti ako njihov sastanak potraje čitav dan? Na brzinu bojažljivo proviri u prazni hodnik i shvati kako nema nikakve volje da se baci u avanturu i pokuša pronaći nekoga tko će je uputiti do Pollvne prijemne kancelarije.Gigi se vrati naslonjaču, zavali se na izlizane jastučiće, metne noge na stol i izgubi se u sumornoj kontemplaciji o svojim novim cipelama. Moram priznati, uza svu dužnu skromnost, da imam stvarno fantastične noge, reče samoj sebi, opuštajući se i spuštajućidražesne školjke svojih kapaka. Duge trepavice, na koje je nanijela tri sloja maškare, tvorile su četkastu granicu prema njenim zjenicama, zelenim kao bakine jabuke. Savršeno božanstvene noge... noge koje su mogle začarati... noge koje su mogle srušiti carstvo... noge... noge...Gigi je spavala dubokim snom kad su nakon jednog sata Archie i Byron upali u njenu kancelariju ispričavajući se praznoj sobi.Do vraga! Otišla je, viknu Byron.Smiri se, reče Archie. Kamo bi otišla?Natrag u Skrupule 2... čekaj, vidiš ove cipele?I više, Archie će slavodobitno zaobilazaći stol. Vidiš ove noge?Dvojica su muškaraca buljila u Gigi, oduševljeni što su leptira, kog su lovili mjesecima, konačno uhvatili u mrežu.Ona je bila rijetkost, prava kolekcionarska poslastica i sam Bog zna da su je očajnički trebali. Moćnici u Indigo Seas bili su oduševljeni njenim radom za Skrupule 2, ona bi mogla biti ključ za dobivanje tog vitalno važnog posla. I ne samo to njih su se dvojica specijalizirala za područje hrane i dosad nisu uspjeli naći istinski talentiranog pisca modnih poruka, a akvizicija zvana Gigi mogla bi otvoriti vrata novim potencijalnim klijentima.Kaniš li samo stajati i diviti joj se? raspitivao se Byron.

Zatečen i vraćen u realnost, Archie prekine razmišljanje i promrmlja u svom najboljem izdanju Milog Mede Tko je to spavao u mom naslonjaču?Kretenu, preplašit ćeš je, prosikta Byron.Pa onda pokušaj ti.Gigi? Ah, Gigi... jesi li budna? prošapta Arhie, ali nešto glasnije. Daj, probudi se. Gigi je i dalje spavala.Možda bismo je trebali pustiti da spava, predloži Byron. Možda je umorna.Ona je od danas na plaći, reče oštro Archie. A svi su u ovom poslu stalno umorni. Ako nisu, znači da ne rade dovoljno. Brzim pokretom skine Gigi cipele i peticama otkuca neki ritam po stolu.Gigine se oči otvore. Što se zbiva?... Vratite to natrag!Vidiš, reče Archie, zadovoljan samim sobom. To pali svaki put. Žene imaju duboko ukorijenjenu zaštitu kad se tiče sklada. Muškarac bi to mogao prespavati, aliReci bok, Gigi, žao nam je što kasnimo, prekine ga Byron, lupnuvši ga po ramenu.Gdje ti je dobar odgoj?, uputi Archie pitanje nebesima. Gigi! Kuća Frost, Rourke i Berheim očarana je i oduševljena što si došla u njen kolektiv. U ime svojih partnera i svoje želim izraziti iskreno žaljenje što nismo bili ovdje da te jutros pozdravimo, ali nažalost...Moje cipele, zahtijevala je Gigi zbacivši noge sa stola.On joj ih vrati uz naklon. Gigi ih obuje i skoči, osjećajući se osokoljenom čim se našla u vertikali.Očekivala sam zvuk ključa u bravi i svoj kruh i vodu svakog trenutka, reče strogo. Ovdje je kao na Vražjem otoku, samo nema pogleda na ocean.Zar vas nitko nije ponudio kavom ili kiflom?, zapita Archie.Došla sam prije dva i pol sata, odgovori, zaboravivši svog čudnog posjetioca i svoj sat. Čini se da je vrijeme ručka i da ste me, momci, koliko se sjećam, namjeravali izvesti na objed. To je zamišljeno kao mala dobrodošlica.K vragu! Ne valja. Oprosti, Gigi, nenadana promjena plana, reče Archie.Morat ćemo odgoditi taj ručak, objasni Byron. Bilo mi je nelagodno. Upravo smo u škripcu s rokom za potpuno novu kampanju za tjesteninu Bugattini. Momak iz financijskog se sinoć vratio iz Italije i predomislio se oko materijala koje je odobrio prije puta.Takve su nagle promjene bile normalne u poslovima agencije, premda ova nije mogla pasti u gore vrijeme, mrmljao je sam za sebe. Klijenti uvijek imaju prednost, posebno ako je to Bugattini, najcjenjeniji od onih nekoliko naručilaca koje su imali. Morat će je naprosto na nekoliko sati prepustiti njenim časopisima dok oni raspravljaju o novim planovima.Čekaj malo, Byron, reče Gigi indignirano zaboravimo ručak.Mogu i sama naći put do najbližeg sendviča od tune. Ali vas dvojica ste mi obećali da ćete me provesti po uredu, upoznati me sa svima i pomoći mi da se smjestim. U ovoj sobi ne provodim više ni minute! Osjećam se kao da me je netko narkotizirao i strpao na brod za Macao. Ovo ne sluti na dobro. A kad riba smrdi, smrdi od glave. Dosad su bili sve sami ručkovi, obećanja a bez rezultata. Vas ste dvojica jurila za mnom, sjećate se? Nikad nisam ni sanjala o poslu u reklami dok me vi, momci, niste na to nagovorili. Moj me stari posao čeka i mislim da ću mu se vratiti.Gledala je u njih s pravim bijesom, šake na bokovima, a njen ih je gotovo prćast nosić, kao i bijele mrlje ljutnje koje su joj se iznenada pojavile na obrazima, optuživao. Raspaljena Gigi Orsini bila je sjajna kombinacija vatrenih predaka svoje majke, pravih Iraca i svog oca, Talijana iz Firence. Žustro je

odmahnula glavom nezadovoljna tom dvojicom muškaraca. Dug čuperak šiški uzleti od istaknutih obrva svaka crta njena savršeno oblikovanog ovalnog lica uspijevala je izraziti osjećaj uvrijeđenosti koji ju je pratio otkako je stigla ovamo.Ali, Gigi...Gigi, nemamo izbora...Mi smo Bugattinijev kreativni tim, nas dvojica, to je naš najveći novi posao...Budi razumna...Zaboravi razum. Odlazim, reče Gigi dostojanstveno, uzevši svoju torbicu.Dakle, tako to izgleda, javi se poznati glas s vrata.Davide, gdje si do vraga, uzviknu Byron.Za sve ovo si ti kriv, optuži ga Archie. Sad Gigi želi otići jer se nisi za nju pobrinuo kako smo te molili.Ovo je i dalje naopako, reče Gigi prezrivo, pomičući se prema vratima. Povrh toga što su je zapustili, isplanirali su joj zakvačiti uredskog luzera, mislila je mračno, dodirujući u prolazu, a da mu nije uputila ni jedan pogled, nespretnog visokog i mršavog muškarca koji se naslonio na dovratak. On ispruži svoju dugu ruku,obujmi je oko struka, zavrti je i vrati u sobu, gdje je čvrsto zadrži s rukama još uvijek oko njena struka.Pustite me! Ne! Pustite me!Neću. Za danas ste me dovoljno odbijali. Zapravo ste me uvrijedili. Zvučalo je kao da se zabavlja još gore bio je potpuno ravnodušan na njene riječi i žestoke pokušaje da se oslobodi tog stiska.Davide, prste k sebi, zapovjedi Archie, pokušavajući Gigi spasiti Davidova zagrljaja.Prestanite obojica uključi se i Byron u ratnu situaciju, praveći tako od dvoboja troboj, zgrabi Gigi za ramena i povuče je prema sebi.To i nije bilo sasvim neugodno, pomisli Gigi. Skrupule 2, u kojima su bile zaposlene mahom žene, nisu nikada pokazale tako laskav interes za njeno tijelo. No ti su joj sirovi, neiskreni kreteni vjerojatno ostavljali masnice.GORI vrisnu najglasnije što je mogla i bi nagrađena slobodom jer su je sva trojica pustila da istrči u hodnik. Nakon što su se razletjeti a da nisu našli nikakav trag dima, ona popravi svoje očerupano perje. Ti su krelci očekivali od nje da bude razumna. Oni su to uzimali zdravo za gotovo, iako riječ razuman nikad nije bila spomenuta u diskusijama o uvjetima rada na novom mjestu. Ona i jest bila razumna najveći dio svog života i nije zaključila s prošlošću zato da bi nastavila istim putem. Ako im samo jednom dopusti da o njoj misle kao o razumnoj, tako će i ostati zatim će postati pouzdana i skromna, a sve će to završiti u nedopustivoj predvidljivosti. Pouzdala se u svoj instinkt. Ili ručak ili zbogom. Ako tjestenina Bugattini može zasjeniti njen dolazak, onda je došla na krivo mjesto.Kad su se njih trojica vratila u sobu, Gigi je uspravno sjedila za stolom, prekriženih ruku i nogu, a svijetla joj je glava bila prijeteći nagnuta.Sad kad ste poradili na svom apetitu, gdje ručamo?, upita Archieja.Dome? uzdahnu Archie, predajući se. Još jedan skupi ručak. Valjda će ga biti vrijedna.Zašto ne? nasmiješi se Gigi odobravajući.Davide, uzmi sako i kravatu, reče Byron.I on ide s nama?, namršti se Gigi. David nije na nju obraćao nikakvu pažnju jer je bio zauzet traženjem naočala s okvirom od kornjačevine koje je izgubio u koškanju, te bezuspješnim pokušajima da dovede u red svoju predugačku smeđu

kosu koja mu je, uz kljunast nos, davala izgled neurednog, neobično zabavnog mladog orla.Naravno, reče Archie.On me zgrabio. Ja to ne dopuštam.Morao sam, reče David lijeno, s olakšanjem namještajući naočale. Vi ste moj partner. Morao sam vas spriječiti da napravite strašnu pogrešku. Zato u timu i postoje partneri.Partner?, vrisnu Gigi, poskočivši bijesno. Sad su je zbilja izgubili.Ti i David ste novi kreativni tim za Indigo Seas, reče Archie. Hoćeš reći da te o tome nije obavijestio?On je naš najbolji umjetnički direktor, doda Byron. Nakon mene.Nije ni spomenuo reče Gigi indignirano.Mladi David Melville ponekad ima problema s izravnošću, složi se Byron popustljivo.Postavljao je pitanja o kojima ni u snu ne bih razgovarala s nepoznatom osobom, plane Gigi.Ma da. Najbolje je čitavu osobnu prtljagu maknuti s puta jednim udarcem. Mi u kreativnim timovima to podržavamo, reče joj Byron. To nas čuva od neugodnih iznenađenja i teških trenutaka.Otići ću po sako, reče David uljudno dok se Gigi ne obuče. Ne možemo je voditi u Dome u prozirnoj spavaćici i hulahupkama, premda izgleda prilično izazovno. Ne bi bilo u redu.A što je ovo?, upita hladnim i jasnim glasom žena koja je ulazila u prijemni ured upravo kad su Gigi, Byron, Archie i David, sad svečano raspoložena, vesela grupa, izlazili na ručak.Viktorija! Nismo te očekivali do sutra, reče Archie. Gigi, to je Frost FRB. Viktorija Frost Gigi Orsini.Čemu takav masovni egzodus? upita Archieja Viktorija Frost, ne pozdravljajući Gigi.Ručak kod Domea, odgovori Archie potanko. Pođi s nama, slavimo.Gigi je smijeh zamro na ustima dok ih je promatrala. Tamo, odakle je došla ljudi su jedan drugom govorili Zdravo, rukovali se pri upoznavanju i pritom gledali jedan u drugog. Čak se i smiješili. Zapravo, uvijek su se smiješili, jer je bilo nezamislivo da nekog pozdravite, a da vam se kutovi usana automatski ne podignu, makar malo, čak i na sprovodu. Ozbiljno, lijepo lice Viktorije Frost ostalo je bezizražajno, osim što su se njene tanke obrve podigle iskazujući iznenađenje.Zaista? A što slavite?, upita mirnim glasom, konačno pogledavši prema Gigi procjenjujući je kao nitko dotad zaključila je sve o njoj jednim pogledom i odbacila je na temelju viđenog.Prvi dan mog novog posla, reče Gigi odlučno. Nije ona provela pola svoje mladosti u domu Billy Ikehorn, koja nije imala premca u svijetu dobro odjevenih žena, da bi se dala uplašiti od pogleda bilo koje žene, premda je shvatila da Viktorija, odjevena u jednostavnu haljinu od fine smeđe vune, ne pristaje na manje od jednostavnog, dakle savršenog izgleda, kao što ni olimpijski gimnastičar ne pristaje na manje od desetke.Vašeg, što?, hladno se iznenadi Viktorija.Viktorija, upadne Byron vjerojatno smo ti zaboravili reći, toliko se toga dogodilo dok te nije bilo, ali moraš se sjetiti da smo pokušavali Gigi preoteti Skrupulama 2.Kad sam zadnji put o tome nešto čula, ona nije bila zainteresirana, vrati mu Viktorija. Što ju je natjeralo da promijeni mišljenje, Bvrone?

Sumnjam da to Byron zna, odgovori Gigi. Imala sam razloga.Sigurna sam da su vrlo dobri. No ta je ponuda stara, ako se ne varam. I nekoliko puta odbijena. Kad nas je točno Gigi odlučila počastiti svojim pristankom?Gigi uskoči. Oh, mislim da je to bilo da vidim, točno, faktično, sasvim precizno u devet četrdeset i pet, prošlog utorka uvečer, nakon previše vina na prazan želudac. No možda je bilo i pet minuta kasnije. Di ranije. Nisam pogledala na sat. Zašto pitate, Viktorija? Da li ta ponuda još uvijek vrijedi? Zar više nisam dobrodošla?Viktorija reče Archie, upozoravajući.Gigi! upadne Byron u istom trenu.Gigi ih je ignorirala obraćajući se izravno visokoj, mršavoj, mladoj ženi stroge smeđe frizure i strogog smeđeg pogleda.Ako bilo kome nisam dobrodošla, sendvič od tune me još uvijek čeka na mom radnom stolu u Skrupulama 2.Ne bih željela zvučati nezahvalno...To vam sjajno uspijeva, prekine je Gigi.Partneri i ja smo se dogovorili da se uvijek savjetujemo oko pitanja zapošljavanja i otpuštanja, nastavi Viktorija kao da Gigi nije ni progovorila. Ja osobno ne poznajem vaš rad. Koliko shvaćam, vi baš i nemate iskustva na području promidžbe i nisam sigurna da je ovo pravi trenutak da...Viktorija, daj bogamu prestani, reče Archie uhvativši je za lakat i odvodeći je niz hodnik prema uredu.Gle, gle, gle, javi se Gigi polako, naglašavajući svaki slog. Sad vidim zašto nisam gospođicu Frost upoznala ranije. Ona je tvoja strašna mala tajna, Bvrone. Zbogom zauvijek. Do viđenja, Davide, oh, pozdravite i Archieja. Gurne torbicu pod ruku i krene prema vratima.Čekaj! Daj, Gigi, prestani! Byron joj stane na put. Viktorija nema ništa s kreativnom stranom posla, Gigi. Ona se strogo drži vođenja poslova i držanja klijenata u sreći i veselju. Nikad, nikadnećeš morati s njom surađivati, obećajem ti! Jednostavno se iznenadila što se to dogodilo dok nje nije bilo ovdje.Ako tako reagira na iznenađenje, kako li reagira kad je izazvana?, upita Gigi pokušavajući zaobići Bvrona i shvaćajući da to nije moguće.Nikad nisam vidio da je dopustila da je nešto isprovocira, odgovori Byron pomičući se brzo zdesna nalijevo. Nikad je nisam vidio ovakvu. Mora da je put bio katastrofalan. Molim te, Gigi, nemoj otići. Znaš da te jako trebamo, da obožavamo tvoj rad i, Bog mi je svjedok, da smo svi zaljubljeni u tebe. Spavaš kao anđeoska beba, a budiš se kao cvijet.Sve je to dobro i krasno, reče Gigi nastojeći da je ne smekšaju njegove riječi ali mila gospođica Vicky.Nemoj je nikad zvati Vicky, reče David pokušavajući se bezuspješno othrvati smijehu.Mila, puna takta i smisla za suradnju gospodična Vicky nije naprosto moj tip. Znaš da me ne možeš prisiliti da tu radim, zato mi se, molim te, makni s puta ili ću te morati koljenom među noge.Udari mene, reče David postavljajući se ispred Bvrona raširenih ruku kako bi pokazao da se ne namjerava braniti. U kući vlada hijerarhija, a ja sam plaćen da preuzimam bolne udarce.O, Bože. Gigi zahvati neobuzdan smijeh. Nikad se u čitavom svom životu, nisam morala nositi s toliko šašavih muškaraca u jedno jutro. Jesmo li konačno postali klapa?

Još ste tu? Sjajno, Bvrone, odlično, Davide, reče Archie dotrčavši. Viktoriji je žao što ne može s nama na ručak, Gigi, i moli te da primiš njenu iskrenu ispriku zbog nedopustivog ponašanja. Ima strašnu migrenu, PMS sindrom i još je k tome bilo hladno na putu. Napad alergije, peludne ili kakve, nešto je u zraku, no zapravo je oduševljena što si preuzela taj posao.Baš šteta što ne može s nama, reče Gigi lepršavo, znajući da je srela neprijatelja. Možda bi simptomima gospođice Vicky pomoglo da otvori karte.4 lavaanje od tjedan dana prije prelaska u Frost RourkeBernheim, u srijedu ujutro, u studenom 1983. stigla je u Skrupule 2 s čvrstom nakanom da otpusti svoju tajnicu Sally Lou Evans, koja nikad nije dovršila ni jedan posao koji joj je Gigi povjerila, ali je imala ludo velik repertoar isprika koje je nekako uvijek uspijevala isfrfljati. Zgodna Sally Lou bila je omiljena među drugim uredskim tajnicama, uvijek spremna ponuditi domaće kekse, savjet kako spasiti puknuti nokat ili dati laskavo mišljenje o novoj frizuri. Bila je veseljak, izgovor za okupljanja i ljenčarenja, uredski ekvivalent fontani u rodnom gradu ili najomiljenijoj krčmi vozača kamiona na dugim relacijama. Gigi u čitavom svom životu nije nikad nikog otpustila, ali kad joj je Josie Spielberg, šefica ureda kojoj se potužila, ponudila da to učini umjesto nje, odlučila je taj zadatak obaviti sama.Daj, Gigi, teško je nekoga otpustiti. Ja za taj posao primam plaču, rekla joj je Josie naglašavajući svoju ulogu nezamjenjive osobe i ostavljajući dojam da se radi o samo još jednom od njenih brojnih zadataka koje obavlja u svojstvu predsjednice Odbora zaduženog za zdravstvo. Taj je službeni naziv dobila kao nagradu, nakon što je odbila L.L. Beana koji ju je pokušao preoteti Skrupulama 2.Ja sam je zaposlila, ja ću je i otpustiti, inzistirala je Gigi. Takav je red.Ja sam uvijek davala otkaze u ime gospođe Ikehorn mislim gospođe Elliot, reče Josie. Još se nije navikla na novo Billvno prezime budući da je za nju dugo radila još dok je Billy bila besramno bogata udovica Ellisa Ikehorna. Za vrijeme drugog braka, kad je bila udana za Gigina oca Vitu Orsinija, Josie ju je zvala gospoda O što je bilo najviše na što je bila spremna pristati. Kako se pokazalo, bila je vizionarka jer je brak potrajao manje od godine dana, ostavljajući Billy kao jedino smisleno i stvarno nasljedstvo Gigi. Josie je upotrebljavala prezime Elliot kad god ga se mogla sjetiti, budući da se smatrala instrumentom poticanja Billvna brzog trećeg braka.Ni govora. Hvala, Josie. Odlučila sam sa Sally Lou biti otvorena. Ona naprosto ne obavlja posao.Mogu ti nešto predložiti? Postoji sjajan način otpuštanja koji sve čini lakšim. Počneš suosjećajno Sally Lou, vidim da ovdje niste sretni. Zatim bez obzira na to što ona kaže nastavite Ne, Sally, znam da vam se ured dopada, ali niste sretni. Shvaćam da vam treba posao, ali vi ovdje niste sretni. Bili biste zadovoljniji negdje drugdje.Josie, njoj se ovdje sviđa. Ona je miljenica ureda, kraljica ženskog kluba. Zvučat ću kao kreten.To nije važno. Samo je otpusti na fin način. Ti si zabrinuta za nju, to je poruka.I jesam, na neki način, reče Gigi iskreno. Hvala, Josie. Ali kako ću ti ikad išta više vjerovati sad kad znam kako radi tvoj mozak!Onda, kako je bilo? upita Josie kad je srela Gigi u uredskom kafiću u vrijeme stanke za ručak.Sjedi da ti ispričam, pozove je Gigi zbunjeno.

Bilo je teško? Može biti grozno, ali se neće ponoviti, suosjećajno ju je tješila Josie. Nije lako otpuštati. To treba učiniti obzirno. Muškarci s tim nemaju problema.Sally Lou mi je zahvaljivala.Dakle, mora da si bila sjajna, zadivljeno će Josie.Zahvalila mi je na tome što sam uopće primijetila da nije zadovoljna. Rekla je kako joj se previše sviđam da bi mi to sama spomenula, ali da se osjeća bijedno radeći za Skrupule 2. Pokušavala je raditi što je bolje znala.Gle, mala nezahvalnica! Kakva drskost, nakon svega što si prošla.Josie, ona je naprosto bila iskrena. Laknulo joj je da ne mora dati otkaz... ima fobiju od davanja otkaza.Ne shvaćam.Sally Lou mi je onim svojim glasom Betty Daviš rekla, citiram To je dosadan ured. Dosadan, dosadan, dosadan. Nema ni jednog jedinog neoženjenog muškarca s kojim bi se moglo koketirati, nikoga osim velike količine žena, dragih žena, ali žena. Štoviše, očekivala je nešto glamurozno zbog reputacije butika Skrupule 2, ali joj posao oko kataloga izgleda dosadan i uvijek isti. Moje pisanje smatra zgodnim, ali neumjesnim, to ipak nije Draga Marta, a upravo je postalo slobodno mjesto tajnice u Agenciji kreativnih umjetnika. Izgleda da tamo ured vrvi muškarcima tko zna što se sve može dogoditi? Veli da ovdje nije bila iskorištena njena vještina komunikacije s ljudima. Onda me je poljubila sa zahvalnošću, pokupila svoju plaću i otišla. Sad mi treba nova tajnica.Zašto je nisi primorala da ostane dok joj ne nađeš zamjenu? upita Josie.Nisam je imala srca držati u ovoj tamnici ni trenutak duže. Željela je smjesta otperjati u AKU.Znala sam da to treba prepustiti meni, reče Josie glasom pravednika.Možeš mi naći novu tajnicu, Josie? Možda bolje tajnika? Možda se njemu dopadne ovdašnji društveni život.Te je večeri poslije posla Gigi samački ispijala čašu vina, koju si je priuštila prije večere. Bila je sama već više od tri tjedna jer je Zack Nevsky otputovao na lokaciju zbog pretprodukcije filma u Montani i neće se vratiti daljnja tri tjedna. Prije godinu dana unajmili su staru kuću na Holivudskim brežuljcima, u Laurel Lane, jednoj od mnogih tajanstvenih i nepoznatih uličica koje su se protezale sve od Dvorca Marmont. Bila je to šarmantna ruševina, manjeviše španjolskotalijanskofrancuskoprovansalska kuća građena 1927 dvokatnica, s pogledom na Los Angeles sa svakog jugozapadnog prozora.Kuća se iznajmljivala s nekoliko osnovnih komada pokućstva, a u godinu dana Gigi je popunila njen interijer romantičnim i maštovitim stvarčicama s buvljaka i rasprodaja. Te je raznorodne ekstravagantne komade uspjela ujediniti pomoću stotina metara pomalo izblijedjele tkanine cvjetnog uzorka kojom je obložila zidove, zastiranjem svakog prozora lelujavom rijekom čipke i bojanjem drvenog poda vodootpornom zelenom pokrivnom bojom, tako da je svaka soba imala otvorenu vedrinu i atmosferu ljetnikovca. Između dvoja vrata koja su vodila na balkon, čija je trula ograda od kovanog željeza bila skrivena grmovima jasmina koji je upravo cvao, postavila je okrugli stol. Jasmin je mirisao, snažno budeći nostalgičnost. Na drugoj strani Bulevara sumraka, duboko ispod nje, svjetla Los Angelesa izvodila su svoj tradicionalni magični show pun obećanja koja nude svjetla velegrada gledana s uzvisine na bilo kom dijelu svijeta agent prodaje nekretnina imao je pravo. Za sunčanog dana stvarno se mogla vidjeti Catalina. Pa što onda?Osjećala se osamljeno i bijedno, shvatila je. Nekako tužno. Zapravo potpuno depresivno. Počelo ju je smetati Zackovo izbivanje i to se pogoršavalo iz dana

u dan. Posljednji put kad se vratio sa snimanja na udaljenoj lokaciji a to nije bilo tako davno obećao je da će pokušati prihvatiti samo one poslove koji ga neće voditi iz L. A.a bio je veoma tražen redatelj, pa je mogao birati. Ali ga je ubrzo tako primamila ponuda da režira film prema romanu koji je dobioPulitzerovu nagradu, a bavio se životom u Kalispellu, u Montani, prije sto godina, da mu nije imala srca reći da odbije. Kako je mogla odbiti da se uda za njega, a očekivati da on ne prihvati projekt koji je odgovarao njegovim ambicijama i zamislima? Da je ona spremna odreći se posla i postati njegovom ženom, te ga slijediti sa snimanja na snimanje, mogli bi stalno biti zajedno, podsjetila se Gigi. No kakav bi to zapravo život bio? Peripatetički?Priznala je da zna odgovor. Čak i kad su oboje bili kod kuće, rijetko su bili sami. Potpuno zajedništvo postojalo je samo sat, dva. To nije bilo za Zacka Nevskog, osim ako nije spavao.Sjećala se dana kad su ona i njena najbolja prijateljica Sasha Nevsky dijelile stan i radile u New Yorku. Tada je srela Sashinog brata, redatelja s OffBroadwaya, i bila dovoljno budalasta da se dade šarmirati načinom života koji je izgledao kao neprestana zabava. Zack je imao stotine prijatelja u kazalištu i svi bi, prije ili poslije, svratili do njega, nepozvani stizali su gotovo svaku noć po blagu, toplu, revitalizirajuću potporu koju bi nalazili u blještavilu njegovog uvjerenja u neprijepornu važnost glumaca u svijetu. Skupljali su se kako bi liječili svoje nesigurnosti slušajući njegov pun, nesuzdržan, uvjerljiv smijeh, te kako bi, uz pomoć njegovih savjeta i njegove sirove snage, stekli hrabrosti za profesionalne bitke. Visinom i težinom nalik na lučkog radnika, nije na prvi pogled odavao čovjeka koji se umije tako mudro, inteligentno i plemenito nositi s problemima s kojima su mu dolazili ti ljudi.Zack je bio prokleta teatarska institucija, reče Gigi samoj sebi u naletu iznenadnog bijesa. Jebena institucija, gigantska sauna koju je trebalo pretvoriti u betonski neboder, a ne čovjek od krvi i mesa. Tada bi svi ti ljudi kojima je trebala pomoć mogli ušetati i skloniti se unutar njegovih zidova, a ona bi bila pošteđena iluzije da ga može voljeti kao običnog čovjeka. Djevojka koja je bila tako silno glupa da se zaljubi u Instituciju Koja Hoda Kao Čovjek mogla je kriviti samo sebe.Gigi ustane kako bi otišla u kuhinju nešto pripremiti za večeru, ali zastane shvaćajući da nije gladna i da je, osim toga, previše bi27jesna da bi mogla gutati. U tom se stanju duha bojala bilo što metnuti u usta ako uz nju nije bio netko tko bi znao izvesti Heimlichov zahvat. Vino je bilo u redu, klizilo je niz grlo, a možda je i razgali, nadala se puneći drugu čašu, pa se vrati pogledu koji je u uobičajenim okolnostima noć pretvarao u muziku danas je, međutim, bio dosadan upravo onoliko koliko je dosadnima Sally Lou smatrala Skrupule 2. No ta su svjetla tamo dolje barem sjala sada, u ovom trenutku, za razliku od zvijezda i uznemirujuće činjenice da svjetlost s njih putuje beskrajno dugo prije nego što stigne do njenih očiju. Kakva svinjarija, gledati sjaj zvijezda koje su odavno mrtve, mumljala je Gigi ispijajući svoje piće malim gutljajima.Odlučno, osnažena kratkotrajnom meditacijom o nezadovoljavajućoj prirodi Mliječne staze i nestabilnosti ljudskog postojanja, Gigi pokuša svoju ljutnju na Zacka prebaciti na gnjavažu sa Sally Lou, ali shvatila je kako prema svojoj bivšoj tajnici osjeća samo simpatije. Naravno da je djevojci bilo dosadno. Čak je i Gigi postajalo dugočasno baviti se tim poslom, a kamoli da se njime moraš baviti iz druge ruke, kao što je to radila Sally Lou. Zar je to shvatila tek danas? Je li bila tako zaokupljena izbjegavanjem onoga što je sve više ličilo

na uklet i nerješiv problem sa Zackom da nije bila svjesna rastućeg nezadovoljstva svojim poslom?Ovo je noć mračnih istina, pomisli Gigi otvarajući francuska vrata i pokušavajući izbjeći tu spoznaju dok je izlazila na balkon. S malo sreće mogla bi naići na zao vjetar Santa Anu ili pun mjesec, te njih proglasiti odgovornima za svoje neraspoloženje. Baci pogled prema nebu i sretne nedužni mladi Mjesec, vedro nebo i tihu noć. Poželjela je da je pušač. Vidjela je sebe naslonjenu na ogradu balkona koja joj se činila kao ograda prekooceanskog broda koji se otiskuje, kako pušta dimove sa smirenim, hrabrim i odlučnim izrazom lica, jer je svojoj prošlosti okrenula leđa i plovi u izazovnu, romantičnu budućnost. U doba srednje škole, kad su ona i Mazie Goldsmith gledale klasične filmove u projekcijskoj dvorani njena oca, holivudske zvijezde igrale su s cigaretom u ustima. Možda upravo to ne va28lja u današnjim filmovima. Nema cigareta, nema posebno izražajnog cigaršpica.Iznenada zadrhtavši od hlada jesenje večeri, Gigi se morala vratiti u sobu, gdje se sklupčala na kauču i pomislila na to da upali vatru i pusti neku glazbu. AH, za Boga miloga, ne Nat King Cola, koji će joj natjerati suze na oči. Hi Patsy Gline, koja bi je nagnala u glasan plač i ridanje. Ni bilo koga tko bi pjevao o ljubavniku koji je daleko1 razumio njenu osamljenost i jad.Dakle, što učiniti sa Skrupulama 2? Gigi rastjera jalove misli o osobnim problemima i usredotoči se na jedan u vezi s kojim bi mogla nešto poduzeti. Prije gotovo tri godine, kad se pojavila s idejom o katalogu koji bi se zvao kao i svjetski poznate Scrupule, butik koji je zamislila i utemeljila Billy, zamolila ju je da joj dopusti da ga nazove Skrupule 2. Katalog bi nudio značajno jeftiniju odjeću i bio okrenut zaposlenoj ženi, supruzi i majci, koja nema ni novaca ni vremena na bacanje. Istini za volju, Pauk Elliot je konačno nagovorio Billy da se složi i investira i potreban novac i energiju u izdavanje tog kataloga, ali je Gigi smislila koncepciju i napisala tekst ispod svih fotografija. Smatrala se zaslužnom za uspjeh tog kataloga koliko i Prince, dizajner kojeg je Billy angažirala, i Pauk koji je bio jedan od investitora i koji je oblikovao katalog sve do biranja posljednjeg modela koji je u njemu objavljen.Princeov je posao stalno rastao, postavljajući pred njega nove probleme svake sezone i pri svakom povećanju naklade. Pauk je sad, dok je Billy bila kod kuće s njihovim blizancima, vodio cijelu kompaniju i suočavao se sa svakodnevnim izazovima svakog dana. Osim marketinških odluka koje je donosio zajedno s braćom Jones bio je zadužen za održavanje grafičkog izgleda svakog broja na razini novog i primamljivog, posebno otkad su se i druge kompanije žestoko uključile u nadmetanje za tržište koje je katalog Skrupule2 prvi definirao. Katalog je predstavljao solidan uspjeh zahvaljujućistručnom vođenju i briljantnom izvršnom timu. Bio je dio američkog modnog establišmenta čak je i Vogue prenosio neke njihovestvari, shvativši da mnoge od njihovih vjernih čitateljica kupuju putem kataloške narudžbe.Svi su, shvati Gigi, imali neki novi zadatak. Sasha, sad gospođa Hillman, majka male Nellie, vratila se s porodiljnog dopusta i počela užurbano jurcati okolo ne bi li, uz Princeovu stalnu kolekciju, prodala neke nove stvari. A Gigi je svedena na pisanje obaveznog teksta u svakom broju, što je mogla raditi i spavajući. Sad kad je ona uspostavila stil kuće, mogli su angažirati bilo kojeg dobrog tekstopisca nju više nisu trebali. K vragu, Skrupule 2 su već odavno

prestale biti zabavne, ali to nije primijetila sve dok joj Sally Lou na to nije obratila pažnju.Gigi, vidim da ovdje nisi sretna. Izgovorila je te riječi naglas i znala da je to istina. Točna i konačna.Ali za razliku od nerješive ljutnje na Zacka, ovo je nezadovoljstvo mogla promijeniti, shvati Gigi ustajući. Nikad nije Archieija Rourkea i Bvrona Bernheima odbila na način koji bi bio definitivan, koji bi značio nikad više i ni u kakvim okolnostima, zbogom i ne zovi me više. Pustila ih je da je pokušavaju nagovoriti da se pridruži njihovoj agenciji, uživajući u tome da ih pušta da se trude oko nje, premda nije namjeravala prihvatiti njihovu ponudu. Zapravo, o njoj nije ozbiljno ni razmislila. Zašto i bi, kad je smatrala da je sasvim dobro uklopljena u poznat posao. Zašto bi se zalijetala u nešto što nikad nije radila, nešto što je smatrala problematičnim, nepredvidljivim i opasnim?Zato što mi je dosadnojezivo dosadno, užasno dosadno! objavi u tišini sobe idući prema kuhinji da nađe za jelo nešto što stvarno deblja.Sljedećeg se jutra probudila nakon nekoliko sati lošeg sna s osjećajem da se prošla večer iskristalizirala u nepogrešivu odluku da promijeni posao. U jednoj je noći katalog Skrupule 2 postao dio prošlosti, omiljen kao i dosad, ali polje na kojem je njen posao bio nedvojbeno završen. FrostRourkeBernheim javio joj se kao privlačna nepoznata budućnost. Danas je najbolji trenutak da do30nese odluku i provede je u djelo, zaključi progutavši doručak i žurno se odijevajući. Njen je posao na novom broju kataloga bio gotov, a prošli ju je tjedan Archie Rourke žarko želio uvesti u posao reklamiranja.Znala je da je dobro što odlazi, ali još uvijek je postojao taj mali problem trebalo je novost priopćiti Billy, Pauku i Sashi. Oni su joj bili obitelj nije joj se mililo da im to kaže.Zašto li je Josie rekla da je teško otpuštati? Mnogo je gore dati otkaz, mislila je Gigi nećkajući se da ude u Paukov ured i sjećajući se noći kad je napisala uvodnik za prvi broj Skrupula 2. Jedini tekstovi koje je dotad napisala odnosili su se na napomene na etiketama kojima je obilježavala primjerke svoje zbirke antiknog donjeg rublja. Tu je mogla brljati kako je htjela, imati punu slobodu i ne misliti na publiku. Bila je tako nervozna prije nego što mu je pročitala taj uvodnik da je, kad je izjavio da mu se sviđa ne, da ga obožava osjetila takav ponos kao nikad u životu. Nikad neće zaboraviti uznositost tog trenutka. Udahnuvši duboko, otvori vrata Spiderova ureda i ude.Pauk je bio sam i proučavao brojke. Njegovo je dugačko i žilavo tijelo bilo savijeno na čudan način budući da još nije izmišljen radni stolac koji bi njemu bio udoban. Kao i uvijek, podsjetio je Gigi na velikog svjetlokosog barbara koji se nekako prerušio u biznismena a da nije izgubio ništa od svog slobodoumog, vedrog, zapravo senzualnog šarma. Bila je oduševljena što ga je zatekla samog. Ne bi mu mogla ništa reći pred nekim drugim, a nije se željela najaviti, jer bi to djelovalo krajnje čudno.Bok, imaš tren vremena?, upita Gigi, živo se sjećajući dana kad ga je prvi put srela. Imala je šesnaest godina i u Kaliforniju je stigla tek noć prije toga tražeći, nakon majčine smrti, svog oca. Već je idućeg popodneva bila kao nova, vedra i vesela, uzbuđena Billynom ponudom prijateljstva dopunjenom novom frizurom i odjećom ušla je u ured Skrupula i našla, na veliko iznenađenje Billy, Pauka i Valentine spetljane u uzajamnom zagrljaju. Prva riječ koju mu je Gigi rekla bila je Čestitam jer im je objasnio da su se Valentina i onupravo vjenčali. A prvo što je on njoj rekao bila je da izgleda otmjenije od Billy. Taj Viking od čovjeka koji je postao njen junak onog trenutka kad ga je

ugledala, taj veličanstveni momak koji ni jednu ženu, ma kako bila zaljubljena u nekog drugog, nije ostavljao indiferentnom, bio je prema njoj tako zaštitnički raspoložen od samog početka.Oh, Pauče Elliote, do vraga, stvarno ćeš mi nedostajati, izlane Gigi glasom punim žaljenja.Što ti je?, skoči Pauk zabrinuto. Jesi li bolesna?Nisam, naravno da nisam.Udaješ se za Zacka i kaniš se odseliti?To nije zapisano u zvijezdama.Zašto si me onda, k vragu, tako uplašila? Zvučala si točno kao Ali Me Graw u Love Stotj.Oprosti... ja... ja sam... oh... zastane Gigi. Jedina rečenica koja joj je padala na pamet bila je Spider, ti ovdje nisi sretan.Gigi, reče Pauk nježno, uzimljući njene hladne ruke u svoje to što govoriš nema smisla. Sjedi ovamo i pričaj mi. Što god da je, siguran sam da sam čuo i luđih priča.Napuštam Skrupule 2 zbog posla u reklamnoj agenciji. Te je riječi izrekla najbrže što je mogla.Vraga! Paukov pogled potraži njen i, kao i uvijek, pronicavo shvati ženski um brzinom kojom bi shvatio i bilo koji muški. Stvarno, napuštaš. Tja, stvarno nas napuštaš i nema ničega što bih mogao učiniti da te spriječim. Uvijek sam mislio da si oprezna. To će me naučiti da žene ne uzimam zdravo za gotovo. Promijenila si se, a nisi me upozorila. Ili gubim taj talent.Ni sama nisam znala do danas. Otpustila sam Sally Lou, a onda i sebe...Možeš li mi to podrobnije objasniti? Kad bi joj se Pauk tako nasmijao, gotovo zatvarajući svoje plave oči, u čijim bi se uglovima zatim pojavile pojačane bore, Gigi je imala osjećaj da čuje i pljesak njegovih velikih ruku. Prožme je olakšanje kad mu je ispričala sve što joj je prolazilo glavom prošle noći.A ta agencija, kako se ono zove, Frost i dečki, sigurna si da je to društvo u kojem bi bila sretna? Konačno, ima mnogo drugih agencija u L. A.u.Archie i Byron su sjajan tim. Pametni dečki. Vidjela sam što rade i to mi se sviđa. Koliko ja kužim, mogu samo napredovati. Vrijede oko trideset milijuna godišnje nakon jedva šest mjeseci u L. A.u, a kako je čitava ekonomija poludjela, reklama je dobar posao. Zamolila sam Princeova pomoćnika upravitelja da malo pogleda kako stoje na Madison aveniji i on misli da su Archie i Byron san snova. Njima se čini pametnim da me pridobiju za svoj program kupaćih kostima, pisanje je moja jaka strana. A konačno, reče s iznenadnim osjećajem stida mislim da bi to moglo biti zanimljivo.Pauk ustane i počne koračati uredom pogledavajući Gigi, sjećajući se drhtavog, okruglastog, lopti nalik lika koji je nenadano ušao u njihove živote dotad nepoznate kćeri iz Vitine prošlosti. Billyn hir je zatim jednu pretvorio u zakonsku skrbiteljicu, a drugu u pokćerku. Gigi, bez koje bi se svi odavno razišli Gigi na čiji su talent naučili računati Gigi koja ih je prerasla. Ma k vragu sve, on će najviše izgubiti. Izgubit će više nego što joj je želio priznati jer to ne bi bilo pošteno, više nego što ona zna ili bi trebala znati. Nije bilo načina da predvidi koliko će daleko stići ta mlada žena, koja nikad nije primijetila da je u njegovu životu zavodnika bila jedina koja ga odbila, spriječivši ga jedne noći u pokušaju da je zavede.Kad kaniš otići? upita je konačno.Mislim da bih... trebala otići odmah, odgovori Gigi iskreno bez dvotjednog otkaznog roka. Do sljedećeg broja imaš više od šest tjedana, a to je dosta da

nađeš i obučiš drugog pisca tekstova. A Archie treba dovršiti projekt Indigo Seas što je brže moguće.Njen se glas nije ispričavao, niti su njene riječi bile nejasne, primijetio je Pauk. Na prvom mjestu su već bile nečije tuđe potrebe. Archie! Stvarno, Archie! Kakvo je to ime? Da nije imao batlera imenom Jeeves?Sve sam smislila za vrijeme doručka, nastavi Gigi brzo pa buMattfe Oupcdudi da odlazim, morala bih to javiti danas, otići odavde... sutra... da bih tamo počela sljedećeg ponedjeljka.Gospode, baš si praska bez srca. A velika oproštajna zabava i zlatni sat za dvije i po godine vjernog služenja? Možda više voliš srebrni servis za čaj?Baš sam se nadala da ću to izbjeći. Molim te, bez gužve. Josie će mi nabiti takav osjećaj krivnje da će mi pući srce.To bih mogao i ja da hoću. Mogao bih ti nabiti takav osjećaj krivnje od kojeg se nikad ne bi oporavila.Znam da nećeš. Zato sam tebi rekla prije svih. Imam li tvoj blagoslov? Gigina bezočna usta, čija se gornja usnica prirodno svijala u naznaku smiješka, otvoreno su mu se smijala. Kao i njene velike, prekrasno oblikovane zelene oči koje su ga tako snažno podsjetile na Valentinine.Imaš moj blagoslov. Od sveg srca. Pomiješan s isto tako jakom željom da ostaneš. Ali imaš pravo pokušati nešto drugo, pametno si odabrala vrijeme da to učiniš i, premda te nitko neće moći doista zamijeniti, bit ćemo uzorni vojnici i nastaviti bez tebe znam da u uređivanju kataloga nema prave karijere. A reklamna agencija je nešto sasvim drugo.Oh, Pauk, hvala ti!Želiš li da ja kažem Billy?Ne, sama ću. Idem k njoj. Bojim se da neće biti tako tolerantna kao ti, ali ne bih se dobro osjećala da joj to sama ne kažem.Hrabra mala Gigi. Nikad ne znaš. I Billy je u svoje doba riskirala, i ona je život hvatala objema rukama i mijenjala ga nekoliko puta. Možda te razumije, unatoč činjenici da na tebe računa.Možda, reče Gigi neuvjereno. Billy je, unatoč blagotvornom utjecaju svog braka s Paukom, bila najzahtjevnija žena koju je ikad imala prilike upoznatLOsim toga, imala je nekoliko savršeno dobrih razloga da misli kako je ona osobno izmislila Gigi. Napuštanje Skrupula 2 bilo bi znatno manje traumatično da to nije istovremeno značilo iznevjeriti Billy.Pauk se nagne, dohvati je za ramena i živahno se s njom rukuje.Zatim nježno uzme u ruke njeno lice. Sjećaš li se što si rekla kad si me prvi put vidjela, onda davno?Naravno. Čestitam.Čestitam ja tebi, reče poljubivši je u obraz. I sa srećom, draga Gigi.Gospođa Elliot je u dnevnoj sobi. Rekla je da se popneš, reče Gigi Burgo OSullivan. Hej, mala, imaš izraz lica kao onda kad sam ti rekao da kod mene klinke ne mogu igrati poker.Eh, tada sam imala šesnaest i tek sam pošla u srednju školu, pa su mi, prirodno, i tvoji tjedni pokeraški sastanci izgledali bolji od nepoznatih klinaca.Britko, britko kao i uvijek. Dakle, jesi li slupala auto? Zavela još jednog kuhara meni ispred nosa, kao onog jadnog Engleza?Burgo, kad ćeš se prema meni početi ponašati kao prema odrasloj osobi? nasmiješi se Gigi mudrom Burgi, koji je radio nebrojene nedefinirane ali neodložne poslove u velikoj kući na Holmby Hillsu.

Razmislit ću, odgovori i obavijestiti te. Hoćeš li čaj? Možda to smiri tvoje uzdrmane živce. Izgledaš kao što si izgledala kad sam te učio kako izvesti skretanje udesno usred prometne gužve.Burgo, čini ti se. Moram razgovarati s Billy.Mora da je hitno. Ti nikad ne odbijaš svratiti u kuhinju.Tako nekako. Svratit ću poslije i sve ću ti ispričati.Je li to dar za mene?, upita Burgo sa zanimanjem gledajući bijelu kutiju s plavom satenskom vrpcom koju je Gigi imala u ruci.Nije, to je za Billy. Dar rodilji. Nije u redu da se darovi donose djeci koja to i ne razumiju, a ne majkama koje su obavile sav posao.Shvaćam, mito.Burgo, nemoguće si sumnjičav. Trebalo bi te biti stid. Vidimo se poslije. Zašto on vidi što ona misli, čudila se Gigi. Poklon koji je donijela iz svoje dragocjene zbirke starinskog donjeg rublja možda bi mogao umekšati Billvnu reakciju. Ali mito? Nikad.. Možda..pakUnatoč potrebi da požuri, kako je rekla Burgu, Gigi se vukla preko prostranih soba, koje su treperile bojom i svježinom i u kojima je svaki kutak izazivao posjetioca da zastane i promotri začuđujuću količinu predmeta, antikviteta i cvijeća. Stjecao se dojam da je sve proizvod sretnog slučaja, premda se Billy neprestano bavila aranžiranjem svoga blaga.Na katu, na kraju dugačkog hodnika, vrata Billvne dnevne sobe bila su otvorena.Tu sam, tiho zazove Billvn glas. Gigi ju je našla kako leži na kauču s izrazom potpune iscrpljenosti. Crni, teški uvojci u neredu su joj pali na lice, kapci spušteni, koža blijeda i bez šminke. Nosila je jednu od Paukovih starih košulja preko hlača s naramenicama i u tom trenutku nije bilo moguće povjerovati da je ta spodoba veličanstvena Billy Ikehorn, utjelovljenje njegovanosti, ekskluzivno odjevene i prekrasno dotjerane žene, kakvih je u svijetu možda stotinjak, a samo su dvije, tri tako poznate kao ona.Pauk mi nije rekao da se osjećaš loše, reče Gigi zabrinuto. Ne bih došla da sam znala da će te to smetati.O čemu ti to govoriš? Ja sam sjajno, reče Billy tako tiho da nije zvučalo čak ni indignirajuće. Upravo sam spremila dečke na spavanje, to je sve. Ovo je najbolji tren da se vidimo. Sjedi tu na kauč.Zar te dadilja napustila? upita Gigi zabrinuto, odloživši kutiju na stol. Nakon poroda blizanaca Maxa i Hala nije vidjela Billy u domaćoj atmosferi više od pet, šest puta, a i to vikendima. Tad se obitelj pravila važna s bebama, a Pauk je stručno igrao ulogu oca dok je iskusna dadilja stajala u pozadini.Naravno da nije. Tu je negdje, vjerojatno je zauzeta rubljem.Ne shvaćam. Mislila sam da nećeš morati toliko raditi uz dadilju koja je zaposlena puno radno vrijeme i koja stanuje u kući. Pogledaj se... Zašto ne uzmeš drugu ako ova to ne može svladati?Može, Gigi, može. Elizabeth je najbolja na cijeloj Zapadnoj obali i bojim se da je ne izludim jer joj ne dam da radi baš sve. Ali ako ne budem hranila dečke, mijenjala im pelene i stavljala ihu krevet, mislit će da je ona njihova mama. To je najvažnije razdoblje njihova života, ključni period, Gigi, i ako to propustim, nikad ga neću nadoknaditi. Znaš li da bi ljudi, kad bi rasli brzinom kojom rastu bebe u prvoj godini života, bili visoki 50 metara. Shvaćaš... Billyn glas se izgubi pri pomisli o veličini i važnosti njena zadatka.Ali, Billy, blizanci... nije li normalno da ti netko pomaže kad imaš blizance?

Teoretski jest, naravno, ali ljudi koji se na to odluče stalno misle o tome je li jedna beba dobila majčinske pažnje koliko i druga. Ja to ne mogu riskirati. Oni imaju četiri mjeseca, vrlo osjetljiva dob.Osobno se, reče Gigi sustežući smijeh ne sjećam ničega iz doba kad sam imala četiri mjeseca.Misliš da se ne sjećaš, ali je sve što radiš s tim u vezi. Sve, vjeruj mi.Vjerujem, ali sad je kasno. Slušaj, Billy, nešto bih ti htjela reći...Gigi, važnije je da me saslušaš. Nešto svakako moraš znati prije nego što budeš imala djecu.Nemam ih u planu, vjeruj mi. Gigi si dopusti hihot na tu bizarnu ideju.Nikad se ne zna. Ali ako ti sad tu istinu ne utuvim u glavu, moguće je da zaboravim. Jer ljudi zaboravljaju prve mjesece života svoje djece, kao što zaboravljaju i porod... zapanjujuća je već i sama činjenica da ih imaš. Billy je govorila glasom na kojem bi joj zavidio svaki propovjednik. Slušaj me pažljivo. Bebe su pametnije nego što to itko shvaća.Dobro, dobro, sigurno jesu, naročito Max i Hal. Ali ja sam došla daGigi, što misliš kako te bebe kontroliraju?Molim?Kontroliraju. Ne mogu hodati, ne mogu govoriti, a ipak te kontroliraju. Kladim se da nemaš pojma kako to rade!Ne želiš ih ostaviti i ne daš dadilji da se brine, pa misliš da tekontroliraju, reče Gigi pokušavajući uspostaviti racionalno mišljenje.Krivo! Billy se uspravi. To svi kažu, jer nemaju pojma, pojma. Snizila je glas tako da se Gigi morala nagnuti da je čuje. Kontroliraju te očima, da, samo očimaNaravno, Billy, smjesta se složi Gigi. Pa jasno. Hal i Max kao ljubičasti stanovnici drugih planeta, kao svemirski putnici koji stižu u posjet usred noći nadgledaju neopreznu, impulzivnu milijunašicu Billy Ikehorn svojim začuđenim dječjim očima. Možda bih se trebala nekako iskrasti i telefonirati Pauku, pitala se. Zar on ne vidi kako je Billy postala opsesivna, naprosto opsesivna, ili možda stvarno luda? Ili mu njena mahnita vezanost uz bebe izgleda normalna, budući da su blizanci i njegova djeca?Vidim da mi ne vjeruješ, reče Billy provlačeći ruku kroz kosu pokretom koji je pokazivao više umora nego nestrpljivosti. Donesi mi plavu knjigu s mog stola. Zove se Odnosi djece sa svijetom. Slušaj. Govori o prva četiri mjeseca djetetova života, a blizanci imaju upravo toliko. Pratiš li što ti govorim?Da, Billy.Billy je strogo pogleda da bi se u to uvjerila. Dakle... evo. Novorođenče preuzima kontrolu nad početkom i završetkom izravnog vizualnog kontakta u društvenim aktivnostima. Sto sam ti rekla? Ima još. Citiram Vizualna motorika je... znatno zrelija... Jesi to čula, Gigi, zrelija! Dalje se kaže da gledati majku i dijete u toj životnoj dobi znači gledati dvoje ljudi ljudi, Gigi koji gotovo jednakom lakoćom mogu pratiti isti društveni događaj. Dakle! Sto sam ti rekla? Jednakom lakoćom Imaš nekog od četiri mjeseca, a ja imam četrdeset godina i mi smo jednaki! A ima i gorih stvari, reče skršeno Billy i nastavi čitati. Bebe mogu svratiti pogled, zažmiriti, buljiti, imati staklast pogled. Upotrebom takvog namjernog pogleda namjernog, Gigi mogu izraziti odbijanje, distanciranje, mogu se braniti od majke. Nije li to strašno! Bože sačuvaj, zavapi Billy oni me mogu odbaciti. Duboko uzdahne i zatrese tužno svojom izmučenom glavom.Ali to ne čine! gotovo povika Gigi.

Pa, o tome oni odlučuju, Gigi. Slušaj, reče Billy nastavljajući čitati. Djeca, ako to žele, mogu ponovo uspostaviti kontakt pogledom, smiješkom i glasanjem. To je jedino što me drži, to ponovno uspostavljanje kontakta. Billy padne na jastučiće.Tko je napisao tu knjigu?, zapita Gigi sumnjičavo, uzimajući je u ruke.Poznati psihijatar za ranu dječju dob, Danici Stern. To mi je Biblija. Rado bih shvatila sve što tu piše, ali neki su dijelovi pretjerano komplicirani. Ipak, vidiš da imam pravo. Hal i Max me kontroliraju, tu se ništa ne može.Gigi se nagne nad stranicu koju je Billy pročitala. Čekaj, Bily, tu kaže da majka djetetu omogućuje kontrolu to si ispustila. Ne moraš im prepustiti kontrolu.Moraš. Gledaj. Pokušaj natjerati bebu da te pogleda kad ona to neće. Apsolutno je sigurno da to ne možeš postići. Bi ih pokušaj natjerati da skrenu pogled kad te gledaju onim suznim, neopisivim, krajnje patničkim pogledom jer su nesretna. Oh, Gigi, ja ih obožavam, ali oni su stvarno monstrumi, posvemašnji monstrumi...Gigi ustane, uzme joj knjigu iz ruke i vrati je na stol. Progovori glasom medicinske sestre na psihijatriji koja se obraća nekome tko je sasvim slomljen i pomućen i kome treba ohrabrenja, a ne objašnjenja. Billy, sigurna sam da će odrasli i postati savršeno draga djeca. A ne monstrumi. To je, kako da kažem, samo faza. Da promijenimo temu, napuštam Scrupule 2 kako bih radila u reklamnoj agenciji kao pisac tekstova. Sutra mi je zadnji dan.Ponovi. Billy se podigne na lakat.Ma daj. Čula si.Oh, Gigi, tako mi je drago! To je sjajno Poljubi me!Nisi... ljuta?Pa jasno da nisam! Misliš da sam sebična? Pitala sam se kad ćeš raširiti krila, pobjeći od ove vrste posla i odletjeti. Bože, Gigi, kad sam ja bila tvojih godina, provela sam sama u Parizu godinu dana, živjela u New Yorku i imala uzbudljiv posao, razne ljubavnike,udala se za Ellisa i bila na službenom ručku u Bijeloj kući u Diorovoj svečanoj haljini. Ellis mi je poklonio dijamante carice Josephine, ranč u Brazilu i posjed na Barbadosu. Već sam tad bila na Popisu najbolje odjevenih žena zaboga, što sve nisam radila i mlađa od tebe! Ti si oduvijek bila kasni cvijet i Zack je tvoja prva prava ljubav. On je stvarno krasan, ali ti zapravo... zapravo nemaš puno iskustva, da tako kažem?Pustimo moje zablude, Billy, upade Gigi. Pričaj mi o svojim ljubavnicima tu sitnicu nisi nikad spominjala. Bi li moglo malo preciznije? Možda neki detalj?Svi su se oni preselili u prošlost, smijala se Billy. To sam ti sad rekla, ali ću ubuduće poricati, reče s obnovljenom, sebi svojstvenom energijom. Bila sam zabrinuta za tebe. Zack je često na putu, a taj posao nije dovoljan za tvoje mogućnosti. No činilo se da si zadovoljna kako stvari teku pa nisam željela poticati buru u tvom malom ljubavnom gnijezdu. Ovo je velika novost, stvarno nevjerojatno! Kakva je to agencija? Ona koja te pokušavala prisvojiti i prije nego što su se blizanci rodili?Da. Ista. Archie Rourke, Byron Berenson Berheim Treći i Victorija Frost.Ah, sjećam se, kći Millicent Caldwell, reče Billy glasom koji je nesvjesno koristila kad bi govorila o ono nekoliko žena koje je smatrala sebi ravnima. Kakva je ta kći?Nisam je još upoznala. Ali dečki su sjajni.Oženjeni? upita Billy britko.Ne, nisu, Bože, što si konvencionalna.

Bit ćeš i ti nakon tri braka. Pazi ih se. Bez uredskih ljubavi, molim te.Nisi li ti bila Ellisova tajnica?To je iznimka. Billy slegne ramenima i porumeni. I dalje to ne preporučam. Zna li Pauk?Zna. Imam njegov blagoslov. Shvatio je odlično čak i to da moram brzo otići.Ali, mila, ne možemo te pustiti bez oproštajne zabave. Josie će to organizirati za jedan sat.Gigi je mrmljala i prigovarala, ali je Billy već bila na telefonu nazivajući Josie i nije na to obraćala pažnju. Slušajući poznati glas kako navodi dug popis detaljnih uputa, Gigi shvati da je ovo trenutak da pobjegne prije nego što bude prisiljena čuti još nešto o moćima zastrašujućih blizanaca. Poljubi Billy u čelo, mahne i nestane niz hodnik zatvorivši vrata. Nađe se na putu divljenja vrijednoj dadilji koja je nosila punu košaru dječje odjeće.Elizabeth, mogu li vas nešto upitati?, zastade Gigi. Izmišljam li ili gospođa Elliot pretjeruje... u bavljenju s dječacima?Sve prvorotkinje koje poznam pretjeruju. Neke se brinu previše, neke premalo. Nisam u dvadeset godina srela nijednu koja je bila umjerena, reče stamena zapadnjakinja smijući se, nimalo iznenađena. Gospođa Elliot se svakako previše brine mislim da je to zbog te knjige ali se ne treba zabrinjavati jaka je kao konj i mislim da će za mjesec, dva biti sasvim normalna. Zabrinem se kad nisu dovoljno zaokupljene. Ne smeta me dodatni posao, ali majke tada tako mnogo gube.Vjerujete li da bebe zaista očima kontroliraju odrasle?Pa, naravno, to svatko zna, Gigi. Da to ne čine očima, činile bi nečim drugim, to je sigurno. Vražičci.Nakon što je Gigi otišla Billy opazi kutiju s plavom satenskom vrpcom. Otvori je znatiželjno. Gigi je, zaključi, bila tako zaokupljena diskusijom o blizancima da joj je zaboravila dati kutiju. Ispod finog papira našla je kućnu haljinu od sjajnog satena posebno razbludne nijanse ružičastog. Dubok izrez bio je vrlo umješno ukrašen valencijskom čipkom, čiji su se umeci vertikalno spuštali čitavom dužinom haljine, gdje se čipka pjenušala sa svakim pokretom tijela. Na rukavima je padala od lakta do zapešća.Billy je zadivljena odnijela haljinu u kupaonicu i prislonila je uza se pred golemim zrcalom, potpuno prekrivši traperice i košulju koje je imala na sebi. U nju je iz zrcala gledala druga žena, žena punazavodljivih tajni, žena kakva je bila, ali je to zaboravila. Piljila je u sebe, začuđena i s jasnim osjećajem straha da prepoznaje potaknutu seksualnost. Gospode Bože, što se to događa, upita se Billy otvarajući pismo koje je Gigi priložila daru.Gabrielle, da, ta Gabrielle, božanstvena ženakoja je izmislila Le Coucher de Gabrielle,uvijek je govorila kako je ovaj peignoirnjezina amajlija, jer ga je nosilana svom prvom nastupu u Folies Bergeru.Njezin prvi nastup odigrao sejedne večeri u proljeće, naravno u Parizu,i u vrijeme kad su sve žene,bez obzira na položaj u društvu,nosile pet slojeva podsuknji,pričvršćenih paklenim sustavom uzica,kukica i gumbića, smišljenim da dugo trajeda se sve to otpetlja. Žene, pogotovo

naša božanska Gabrielle, nisu željeleostavljati dojam da ih bilo koji muškaracmože lako osvojiti. Svaka je od njih znalada muškarci žele samo jednu stvar, a tu stvarone nikako nisu bile spremne dati jer su ih njihovemaman upozorile na opasnosti od muškaracakojima se pušta da rade što hoće,a njihove su maman bile mudre i znale su sve0 ovom pokvarenom svijetu. Gabrielle,koja je živjela s vrlo malo sua, na malom tavanus kojeg se pružao pogled na vrhovekrošnji Montsourisa, bila je sanjar po prirodi.1 dok je promatrala kako u grimiznom sumrakubujaju pupoljci na stablima, mislila je nasve neoženjene muškarce širom Pariza koji se upravo tog trenutka vraćaju u svoje prazne momačke stanove. Oh, Gabrielle meka srca! muškarci, premda opasni i pokvareni, govorila je u sebi, sigurno su osamljeniu svojim praznim sobama. Zalila ih je i to je sažaljenje postajalo sve dublje dok se mladi mjesec dizao na nebu, a Venera joj slala svoj pozdrav. Zar nema ništa što bi jedna milosrdna djevojka mogla učiniti da ih usreći, pitala se. Osim, naravno, da im pokloni onu dragocjenu stvar koja ima toliku cijenu. Iz noći u noć Gabrielle je razmišljala, dok joj nije sinula ideja na kakvu još nitko u povijesti ljudskog roda ili barem u Francuskoj, a to je isto nije nadošao. Kako bi to bilo da žena, tako čedna, pristojna i ljupka kao Gabrielle dopusti tim jadnim neženjama da je gledaju dok se sprema na spavanje? Kako bi to bilo da izađe na pozornicu u kazalištu umotana, razumije se, u svoj peignoir od ružičastog satena i žute čipke, za koji je tri godine štedjela svaki su? I kako bi bilo da onda pusti peignoir da klizne dok pijanist svira neku laku klasičnu glazbu, koju će ona slušati nesvjesna očiju koje je gledaju? I da polako, polako, u ritmu glazbe, počne skidati, nježno otkapčajući kukice i gumbiće, prvi od pet slojeva ljupke donje odjeće koju svaka žena nosi? Pa potom sljedeći, i sljedeći, i sljedeći? Naravno, nikad ne bi skinula zadnji sloj, košulju i gaćice, jer to ne bi samo potaklo muškarce na nepristojne misli, već bi i gendarmerie navelo da zatvori kazalište. Na pozornici bi morao biti paravan, sinulo joj je,tako da kad skine taj zadnji sloj i odjene spavaćicu bijelu spavaćicu s visokim ovratnikom od teškog uškrobljenog platna, u kojoj se nijedna žena ne bi bojala biti viđena to može učiniti iza paravana. Na pozornici bi trebao biti i krevet, jednostavan bijeli krevetić, u koji će se uvući nakon što u samo dva koraka prijeđe od paravana do kreveta.Možda bi se našla publika za takvu pristojnu predstavu jednog događaja iz svakidašnjeg života, mislila je Gabrielle dok je zakazivala rendesvous supraviteljem Folies Bergera. Ah, Gabrielle, ljubimico Pariza, Gabrielle koja siizmislila le striptease iz samilosti prema bližnjim muškarcima, zašto nisi nikad ni jednom od onihkoji su se željeli oženiti i s tobom podijeliti tvoj bijeli krevetić dopustila da te otprati kući?Mogla si se udati za dva kralja, dvadeset pet plemića, dvjesto burzovnih mešetara, jednog ljepšeg od drugog. Da li zato što bi svake večeri, nakon što bi odigrala svoj Le choucher de Gabrielle, odijevala svoj golubljesivi baršunasti kaput i

stavljah svoj šešir sa sivim nojevim perjem, te naredila svom kočijašu, koji je tjerao tvoja četiri sivca,da te što brže može vrati do tvoje velike kuće, koja je sad gledala na krošnje parka Monceau.Je li to bilo zato što si željno čekala da se vratiš kući bez ikakvog kralja, pa ni burzovnog mešetara,da bi stražarila nad snom svoja dva usnula dječaka?Je li to, oh Gabrielle meka srca, bilo zato što si vrlo dobro znala što se događa ženama koje slušaju muškarce i poklone im tu neizmjerno vrijednu stvar koju posjeduju samo ako ju ne posjeduje nitko drugi, jer takva im je sudbina? Da biologiju i ne spominjemo.Gigi, s ljubavljuBilly pročita pismo, nasmije se i malo zaplače, te odluči noćas obući taj penjoar. Jer i ona je razumijevala muškarce i, kao ni Gabrielle, nije zažalila.Čim se Gigi vratila u Skrupule 2, dogovorila se za ručak sa Sashom, koja je bila slobodna. Sasha Nevskv bila je posljednja značajna osoba kojoj je morala reći novosti. Osim Zacka koji uopće nije mario što ona radi ukoliko je time zadovoljna.I, naravno, svog oca. Vito Orsini je bio u Europi, no čim se vrati večerat će s njim i porazgovarati o tom pitanju. Njihov je odnos postao blizak i topao posljednjih godina. Često bi je Vito, kad je bilasama, izvodio u različite restorane i inzistirao na tome da naručuje najskuplje stvari s jelovnika, razgovarao o najrazličitijim stvarima s bliskošću za koju nije vjerovala da postoji između oca i kćeri koja je normalno rasla.Izgledaš silno zadovoljna sobom da ti nije netko poklonio doživotno potrebnu količinu hulahupki?, upita Sasha svoju prijateljicu s kojom je stanovala u New Yorku i Zapadnom Hollywoodu, sve dok prije po prilici godinu dana nije srela Josha Hillmana, Bilijuna odvjetnika, i pristala se za njega udati već na prvom sastanku.Tako sam uzbuđena i vesela da ne znam što bih, prizna Gigi vedro. Smrtno sam se bojala reći Billy i Pauku da odlazim, a oni misle da je to sjajna ideja.Odlaziš? Odlaziš iz Los Angelesa? Sasha je bila puna nevjerice.Ma ne, odlazim iz Skrupula 2.Sto?, viknu Sasha. Što ćeš napraviti?Prestani dizati takvu galamu, zaboga, to nimalo neće utjecati na tebe. Dobila sam posao u onoj agenciji o kojoj sam ti govorila. Nije li to krasno?To je najgora vijest koju sam ikad čula! Kako mi to možeš učiniti? Oh, Bože, ne želim u to povjerovati. Priznaj da me samo iskušavaš. Kao da to nije strašno? Zašto si tako okrutna!Dvije krupne suze pojaviše se u Sashinim očima i skotrljaše se niz njene obraze, pojačavajući zapravo njenu edvardijansku ljepotu, taj klasični profil Gibsonove djevojke, tu blještavu lavinu crne kose, crnih očiju i bijele puti koja je, kao dodatak njenu veličanstvenom tijelu i neodoljivom hodu, napravila od nje najbolju manekenku za donje rublje na Sedmoj aveniji prije nego što se pridružila Gigi i Skrupulama 2.Gigi je začuđeno pogleda. Sasha, čuvena uznemirivačica muškog spola tvrda srca Sasha koja je Josha Hillmana, najuvjerenijeg neženju na Beverly Hillsu, dovela do toga da jedne večeri pred njom klekne Sasha, visoka, dominirajuća, sveznajuća Sasha plače! Nikad prije nije vidjela suze u tim očima.Ali, Sasha, uznemirila se Gigi kad je navrlo još suza to tebi

neće značiti nikakvu promjenu. To između nas neće ništa izmijeniti, ti si i tako stalno izvan ureda sa svojim pomoćnicima, zašto, zaboga, plačeš? Prestani ili, u najmanju ruku, uzmi Kleenex, ovo postaje neugodno... ljudi nas gledaju.Neka gledaju, proguta Sasha novu količinu suza koje su kliznule niz obraz i kapnule na stolnjak. Mene nije sram iskrenih emocija.Kad bi mi bar objasnila... Kakve točno emocije? Ne može biti da ću ti nedostajati u Skrupulama 2 jer se tamo jedva i vidimo za vrijeme radnog vremena, ne može biti ni da mi zavidiš na novom poslu jer ti imaš fantastičan... O čemu je riječ? upita Gigi smireno, dodajući joj maramicu. Nije provela cijelo jutro suočavajući se s Paukom i Billy da bi dopustila da joj baš Sasha nabije kompleks krivnje.Nikad... nikad više Skrupule 2 neće biti iste ako odeš, konačno reče Sasha kontrolirajući glas premda su joj suze još tekle.Budi razumna! To je ogroman pogon i svakog se dana povećava. Pa nisam nezamjenjiva.Jasno da se može kopirati tvoj stil pisanja, ali ti i ja, oh Gigi, mi smo bile Skrupule 2 i prije nego što su one postojale... samo nas dvije i moja urnebesna kolekcija starih božičnih kataloga. I ti s idejom o još boljem... Ako odeš, nestat će duh, sama srž čitave stvari.Sasha, reče Gigi nježno taj je duh nestao još odavno, čim su Skrupule 2 postigle uspjeh i čim su dečki iz marketinga počeli donositi odluke koje su donosile velike novce. Ti se sjećaš početaka kad smo Pauk i Billy, ti i ja sve radili sami i bili uvjereni kako smo u pravu. To ti je kao kad bi glumci u predstavi koja već treću godinu uspješno igra na Broadwayju poželjeli da su opet na početku proba.Oh, Gigi, bilo nam je tako zabavno! Sasha je govorila glasom tako punim tuge, da je Gigi pomislila kako je njena prijateljica nepravedna. Imala je ono što svaka žena smatra savršenim životom muža koji je obožava, prekrasnu djevojčicu, posao koji voli i sjajno obavlja i novce kakve samo poželjeti može.Pa zar nam više nije zabavno? upita Gigi, stvarno začuđena.Nije! Sad smo odrasle! Odrasli se nikad ne zabavljaju kao što smo se zabavljale nas dvije, Gigi. Ako to još nisi shvatila, samo pričekaj pa ćeš vidjeti. Činilo se da je Sasha puna neke neprimjerene i čudne tuge.Gospode Bože, imaš dvadeset šest godina, udana si i majka. Da nisi bar malo odrasla, stvarno bi bila u nevolji, reče Gigi pokušavajući ignorirati neuračunljivu žalost svoje prijateljice i spustiti je na zemlju.Misliš da ja to ne znam?, odbrusi Sasha.Pa onda? izazivala je Gigi.Oh, tebi je dobro, reče Sasha. Igraš se obitelji s prevrtljivim genijem od mog brata možeš se muvati okolo i isprobavati sad ovo sad ono nisi ni blizu odrasloj osobi i ne moraš živjeti u skladu sa... sa... stvarima.Govoriš li ti o mom odlasku ili bračnom stanju? upita je Gigi kiselo.Ne znam, odgovori Šaša zbunjeno. Oboje. Objasni mi, Gigi, zamoli je.Objasni ti meni.Oh, Gigi, izleti iz Sashe. Josh je tako odrastao. On je tako realan, solidan ozbiljan i nepromjenjiv. Prvih nekoliko mjeseci nije mi se činilo važno što ima pedeset godina, ali... valjda nisam očekivala da će ga tako zaokupljati stvari do kojih ja uopće ne držim... mislila sam da ćemo, kao i svi drugi tek oženjeni parovi, krenuti zajedno od početka, ali... ah, k vragu!Gledaj, Sasha, budi razumna, reče Gigi. Kad si ga upoznala, Josh je bio stariji partner u jednoj od najznačajnijih odvjetničkih tvrtki u Los Angelesu, stup društva, to si znala, zar ne? Zar si očekivala da ćeš kao žena najznačajnijeg

odvjetnika u firmi Strasberger, Lipkin i Hillman živjeti u kolibici pokraj slapova?.A što misliš o tome da se odjednom nađeš na mjestu žene jednog od vodećih aktivista na području prikupljanja dobrotvornih priloga za Muzički centar, Sinajsku bolnicu, Državni muzej umjet47nosti i još barem deset značajnih organizacija. A o tome da moraš upoznati sve važne supruge u gradu i da moraš uvijek imati vremena za ručak, premda su njihove kćeri mojih godina i sve poznaju Joshovu prvu ženu i dive joj se? A uštirkane dobrotvorne večere triput tjedno, s beskrajnim govorancijama, s kojih se ne možeš iskrasti jer sjediš za stolom punim sumnjičave rulje ili zato što Josha previše cijene? Sto misliš o tome da on potajno misli kako bih trebala sjediti doma i brinuti se za Nellie umjesto da radim, jer je tako svijet napravljen, ali on ima mnogo razumijevanja, očiglednog razumijevanja, pa je spreman na kompromise jer zna da ih i ja radim?To zvuči prilično strašno!Da, šmrknu Sasha rezignirano.Može li Josh preskočiti neke od tih... stvari?On je odustao od polovine onog što je prije radio spomenula sam samo one kojima je tako predan da ih ne želi preskočiti. Ne mogu tražiti da sasvim zatre svoju društvenu svijest... jedna od stvari koje kod njega volim upravo je to da je dobar čovjek, iskreno dobar, stvarno drag... K vragu! željela bih da nije. Ili još bolje, željela bih da jest, ali da nije upetljan u toliko toga... ima li ikakvog smisla ovo što govorim?Pa baš i nema.Zašto je to tako da stvari koje muškarci najbolje rade i koje im pružaju tako veliko zadovoljstvo nisu istovremeno stvari koje bi željele i njihove žene?Pitaj svog prevrtljivog genija od brata, reče Gigi mračno.I ti?I ja.E, pa, u najmanju ruku sam te upozorila, ne možeš reći da nisam, pobjedonosno je podsjeti Sasha. Rekla sam ti da se s njim ne upuštaš.Točno se sjećam. Priznala si da si ljubomorna. Rekla si da je tvoj. I nazvala si me droljom.Vidiš kako nam je bilo zabavno!

Glava 3

amo četiri dana nakon ručka sa Sashom, Gigi se,nakon najbržeg objeda ikad posluženog u LeDommu, našla u uredu s Davidom Melvilleom.Zahvaljujući starinskim proporcijama zgrade, njihova jekancelarija bila nalik sobi znatno više od uobičajenih kutijica u kojima su radili kreativni timovi. Oboje je na stolovima držalo noge, a i cipele. .Reci mi sve svoje tajne misli o kupaćim kostimima, reče David pozivajući je na suradnju.Cijela ta stvar je čista muka za svakog tko je stariji od jedanaest godina, odgovori ona iskreno. Ja bih željela znati sve o Victoriji Frost. Za vrijeme ručka nitko ju nije ni spomenuo. Vi ste dečki klafrali, sve je bilo puno priča o poslovima koji su propali, dobrih viceva kojih ste se sjetili, a nisu

seksistički, od toga mi se skoro povisio testosteron, ali je izgledalo da duh upadljivo odsutne gospođice Vicky sjedi za stolom. Pričaj mi o njoj.Ja sam tu tek šest mjeseci, ali izgleda mi da ona nikad nije u uredu duže od tjedan dana uzastopce, reče David bespomoćno.Mora da nešto znaš, Davy, frajeru daj, reci!Nemam nikakvih podataka o njenu osobnom životu. Časna riječ. Sto se tiče posla, ona je stroga i iskusna, potpuno u menadžmentu. Službeno je osoba koja vedri i oblači, stalno je u potrazi za novim poslovima, kakvu god mi ideju iznesemo potencijalnim klijentima, ona je bitni dio udarnog tima. Izuzetno se dobro snalaziu klijentovoj koži u klijentovoj kulturi, kako mi to kažemo kao da je u nekoj poznatoj stranoj zemlji.Što se događa ako klijentova kultura odbaci vaše ideje?Tad se vraćamo kući, svojoj kulturici, i lupamo glavom o zid sve dok nam na pamet ne padnu nove ideje ili dok ne umremo. Svejedno, što prvo naleti.Ona ne pokušava uvjeriti klijenta da su vaše ideje dobre?To je posao kreativaca. Ona nas stalno podsjeća na to da moramo raditi da bismo zadržali mušteriju. Viktorija se sastoji od kompromisa. I od ulizivanja klijentima. Poznata je po tome da gradi odnose koji ih usrećuju.Tko, dakle, zapravo upravlja agencijom?A? Izgledao je zaprepašten.Viktorija, Archie ili Bvron?Sve troje zajedno. Oni su šefovi, vlasnici agencije i dijele profit, ne znam kako. Arch i By su kreativni direktori Viktorija je izvršni direktor i šef poslovanja.Sto se dogodi kad se ne slože oko nečega? Nadvladaju li kreativni direktori ili gospođica Vicky?Sad si zašla u vode o kojima ništa ne znam, poče se braniti David. Ne idem ja na te sastanke.Imaš li pojma zašto se tako najedila na mene odmah na početku?Ona je u posljednje vrijeme uglavnom napeta, a kad se vrati iz New Yorka, posebno je nepredvidiva. Ali mislim da se radi o tome da ne izgledaš kao neki novoprimljeni kreativac. U toj odjeći izgledaš više kao netko iz uprave, a to je područje koje ona bjesomučno čuva. Upravljanje definitivno pripada Ms Frost.Ali mora da u agenciji ima i drugih menadžera, primijeti Gigi i drugih izvršnih šefova, kao što, uz Archieja i Bvrona, ima još tri kreativna tima.Sve su to dečki i ona je njihov nedvojbeni kapo. Osobno je uposlila svakog od njih. Reklamiranje je u načelu posao muškaraca, a u FRB još i više. Viktorija je jedina žena s istinskom žicom, a sigurnojedina koja se oblači kao da je iz uprave. Sve druge ženske nose nešto šlampavo i ugodno, osim Ziggy i Joan, obje umjetničke direktorice, koje se oblače više bizarno. Arch i By još se ponekad odijevaju njujorški, naročito ako snube, kao što su tebe. Ja sam danas otmjen samo zbog ručka.U najmanju ruku sad znam da to nije bilo osobno, šmrknu Gigi s nevjericom. Nikako nije mogla povjerovati da je način odijevanja novopridošlice mogao uzrokovati tako neprijateljsku reakciju. Vratimo se tebi, momče. Jesi li oženjen, ledičan ili rastavljen? Ima tu još intimnosti koje moramo priznati jedan drugome.Za to sad nemamo vremena, reče David, zaobilazaći njeno prijateljsko pitanje. Kupaći kostimi su imperativ trenutka.U savršenom svijetu nijedna žena ne bi morala svoje tijelo izlagati pogledu pri punom svjetlu, osim onih 25 primjeraka koji su genetski predisponirani da

kratko vrijeme u svojim životima budu manekeni za kupaće kostime, reče Gigi oprezno, politikantski. Možda od sedamnaeste do devetnaeste, dodaj ili oduzmi koju godinu.Imaš li ti ili nemaš namjeru pomoći mi da prodam te kupaće kostime ili, kako bi ih moja majka nazvala, kostime za kupanje? upita David, okomljujući se na nju. Neće se zaljubiti u Gigi, obeća sam sebi. Molim te, Bože, reci da se to nije dogodilo već onda kad ju je prvi put ugledao. Nema on vremena za zaljubljenost reklamiranje znači šesnaestosatni poziv, a ne samo posao, a on je odlučio svoj osobni život odložiti najmanje deset godina.Gdje je taj kapučino koji si mi jutros tako žarko želio napraviti? upita Gigi sa čežnjom, s lakim uzdahom od kog mu se nakostriješila kosa na vratu.Kupaći kostimi imaju veliko tržište, Gigi, ustrajavao je David osjećajući, na svoj užas, da mu i samo izgovaranje njena imena pričinja tajni užitak. Velik broj oglasa u časopisima, uvodnika, mnogo veza u branši. Konačno, žene se nečim moraju pokriti kad plivaju, a ne mogu uvijek imati isti kupaći kostim.Htjele bi da mogu. A ja bih one kolačiće od smokava koje si mi gurao pod nos. Još sam gladna.Istraživanja pokazuju, nastavi David odlučno, zanemarujući svoju žarku želju da joj na koljenima donese svaku mrvicu hrane koja se mogla naći u uredu da su dijelovi na koje se žene najviše žale bokovi, sve širi struk, trbuh, spuštena stražnjica i normalne, postpubertetske i trudnoćom uzrokovane promjene. Majstori od dizajnera u Indigo Seasu iznašli su mnoge načine da smanje te nedostatke. Jesi li već odlutala mislima, Gigi? Gigi! Možda ne znaš, ali i dva druga kreativna tima, Kerry i Joan i John i Lew, rade na istom zadatku. Ovdje postoji snažno unutrašnje nadmetanje. Dok mi tu pričamo, oni sjede u svojim kutijicama i pokušavaju se sjetiti nečeg sjajnog, nečega što bi nas uništilo. Hoćeš li se, za ljubav Božju, malo koncentrirati?Oprosti, Davy, odlutala sam, reče Gigi bez imalo žaljenja. Baš sam pokušavala donijeti odluku o tome da li da ti iznesem detalje oko gubitka nevinosti. Zaključila sam da hoću.Nije obratio pažnju, ali mu je srce lupalo. Zar je zaista bio tako naivan da misli da je još uvijek nevina? Indigo Seas se specijalizirao za kostime u kojima i krupne žene izgledaju O.K. Imamo točno određenu, ciljanu mušteriju posljednja anketa Lou Harrisa pokazuje da je pedeset osam posto Amerikanaca predebeloTako kažu. Gigi slegne ramenima. Usput, moj je znak Ovan.Zašto li su te, bogamu, zaposlili? To bih zaista želio znati. David skine naočale, baci ih na stol i zapilji se u nju. Ovan, njegov fatalni znak. I svemir se urotio protiv njega.Što si zapravo htio reći? Mrziš me jer sam odbila tvoju pišljivu organski othranjenu jabuku?Nemoj, zaboga, sve uzimati tako prokleto osobno. Viktorija se tjednima trudila da nas pozovu da radimo na toj promociji, a ti si dosad bila stopostotno negativno raspoložena prema potencijalnim klijentima. A zaposlili su te da proizvodiš žudnju. Gigi, ti moraš natjerati žene da žude za tim da kupe kupaći kostim koji proizvodi Indigo Seas.Ni jedna žena zdravog razuma ne žudi da kupi bilo čiji kupaći kostim. Ni Coleov, ni Gottexov, ni Pješčanog zamka. A krupne žene za tim čeznu još manje, reče Gigi tvrdoglavo.Zapravo nisam još spremna početi raditi, mislila je buntovno. Archie i Byron još uvijek nisu našli vremena da je upoznaju s ostalima u uredu, ovdje nije bilo ni jednog kupaćeg kostima Indigo Saesa koji bi joj dao neku ideju a nije

bila navikla misliti naprazno uvijek je pisala inspirirana proizvodom ili u najmanju ruku njegovom fotografijom.Mi ih moramo natjerati da čeznu, inzistirao je David.To nije logično. Ne može se natjerati na čežnju. Oria nije stvar volje. Pogledaj u rječnik.To ne vrijedi za FRB, Gigi. To je ključna razlika između pravljenja kataloga i reklame. Mi ovdje izmišljamo žudnju. Radije se baci na posao. Pokaži malo entuzijazma, k vragu!Iznervirana, Gigi ustane i salutira. Ali ja sam puna entuzijazma, sir! Pokažite mi metu, spremna sam je skinuti u hipu! Bacimo bombe, sir! Želio je entuzijazam, dobit će ga.Prestani se zezati.Razumijem sirMislim ozbiljno. Imamo posla.Svakako, siri.Ako još jednom salutiraš, iščupat ću ti ruku.Razumijem, sir.Sjedi, jebi ga!Razumijem, sir.Ako me još jednom nazoveš sir, otkinut ću ti glavu.Kako god ti kažeš, Davy, dragi, mili, ljupki momče, reče Gigi, sjedne i osjeti se bolje. Malo pobune, pa čak i simbolične, osvježilo ju je kao i obično.Baš je čudno raditi u timu... nikad to prije nisam radila... možda me zanijela tvoja superiornost. Gigi zatrepće očima i, samo da bi ga izludila, nagradi ga besramno i beznadno zavodljivim osmijehom, onim kog je potajno zvala stari trooki osmijeh. Je li David biosvjestan da ima začuđujuće velike i zanimljivo svijetleće smeđe oči kad skine naočale? Kratkovidni ljudi i ženske u starinskim filmovima uvijek u nekoj prilici skinu naočale.Zašto mi se tako smješkaš? upita je David, čudeći se kako to da je osobni život odložio za deset godina, kad je sve što želi bilo sjediti upravo tu, u uredu.Zato što vas želim izbezumiti sir.Tebi se stvarno fućka za kupaće kostime, zar ne?Nemam dara za timski rad, sir. To je moj stari problem.Radi se o narudžbi od sedam milijuna dolara malo za neke, ali puno za butik poput našeg. A Indigo Seas je solidna kompanija s rastućim potencijalom.Oho, oho!Imaš rječnik osmogodišnjaka.Sedam milijuna, hej, to je gotovo dovoljno za jedan jeftin film, zadirkivala je Gigi. Jadni dobroćudni momak je naprosto bio pretjerano ozbiljan. Bila ga je dužna nasmijati.Gigi, gubimo vrijeme.Naprotiv, upoznajemo se. Kao što je Archie savjetovao, uklanjamo osobne prepreke. Možda je to bio Byron?Ne želim saznati kako si izgubila nevinost, Gigi. Predomislio sam se. Ne želim to znati.Uh, to me vrijeđa. Ako to ne saznaš sada, morat ćeš poslije. Takav predmet razgovora nećemo moći mimoići. Ali dobro. Zgrabi žuti blok i olovku.Davy, mušterije Indigo Seasa zoveš krupnima. I ti i ja znamo da želiš kazati debele. Slažemo se da riječ debeo neće prodati taj proizvod. Neće valjati ni nezgrapan. Zato predlažem da o tim mušterijama mislimo kao o punašnim. Punina je zgodna, znači mnogo jela i pila, puno svega, i veselja i zabave.

Jasno. Ja sam samo umjetnički direktor. Ali dajem glas za punašan, nikako za krupan ako se mene pita.U Skrupulama 2 prodavali smo na tone odjeće za punašnije dame. Zvali smo ih Dolly Moon.Kako ste se, k vragu, domogli imena Dolly Moon? Pa njen je posljednji film s Dustinom Hoffmanom bio pravi hit! David se uspravio.Dolly je, kao i obično, pokušavala smršaviti, pa je željela biti motivirana time što će postati pretanka za Dooly Moon modele. Zato nam je dopustila da koristimo njeno ime. A pomoglo je i to što je Billvna najbolja prijateljica. Prilično je pomoglo.Nju nikako nećemo pridobiti za Indigo Seas.Jasno. Ali sam željela podvući da u katalogu nismo modele Dolly Moon snimali na mršavim manekenkama, već na normalnim punašnim ženama. Punašne žene prokleto točno znaju da su punašne. S pravom su sumnjičave i pobjesne kad im se pokaže model namijenjen njima. Nije ništa loše u tome da si punašan. Ni u jednom stoljeću u povijesti, pa čak ni na početku ovog, to uopće nije bio problem. Mnogi muškarci, upravo iznenađujuće velika skupina, nemaju nikakve primjedbe na punašnost. Nikad ne treba podcjenjivati šarm punašne žene. Ali kad dođe do kupovine kupaćih kostima, škripe zubima i mrze ih, pa kupovinu odgađaju koliko god mogu. Da bismo ih namamili u trgovinu, moramo kupaći kostim pretvoriti u poželjan predmet ali žudnja ne dolazi u obzir.Slušam te.Agencija Nine Blanchard ima popis manekenki koje su postale pretjerano punašne za taj posao. Tamo smo ih nalazili za Skrupule 2. Zašto ne bismo proizvode prikazivali na najponosnijoj i najljepšoj punašnoj manekenki koja se može naći? I od nje napravili Indigo Seas djevojku?Pa... da... možda, reče David polako. To dosad nitko nije učinio, ali ne znači da ne može uspjeti.Možda bi uz nju išao i neki momak? zapita se Gigi.Ne, vidim je samu, na bazenu, raskošnu Veneru u raskošnoj tirItiznoj vodi... ona... ona ne pluta... iskače iz vode, ravno s dna bazena, kapljice vode pršte u zrak, raskošna ramena, raskošna kosa i raskošan osmijeh, sjajni zubi sve što se vidi je senzacionalni par bujnih sisa velike sise nisu bile na popisu pritužbi.A slogan je Jeste li dovoljno ženstveni za Indigo Seas?I to je sve?To je sve što nam treba.D.ovoljno ženstveni... ne bi li to proširila? Dodala nešto osebujno? Nešto o dizajnerima koji shvaćaju što treba smanjiti?Ne bih, reče Gigi odrješito. Kad žene dovoljno zaintrigiramo pitanjem jesu li dovoljno ženstvene, kad ih toliko zainteresiramo da se upuste u avanturu posjeta odjelu kupaćih kostima, same će to otkriti. Najteži dio posla je uopće ih tamo dovući.O. K. Da vidimo. David uze marker i list posebnog crtaćeg papira, nacrta nešto i doda joj skicu. Gigi na brzinu pogleda. Stvarno si dobar, reče.Aha. Zato mi i dopuštaju da radim s tobom. To je nagrada dođe ti umjesto povišice.Koliko nam još ideja treba?Koliko ih imaš?Zasad ne znam. Tek počinjem. Dovoljno ženstveni može i ovako Za kompletnu ženu Indigo Seas. Ili da punašna kažemo talijanski abbondanzal da slogan bude Imate li abbondanzu? A zatim slijede rečenice poput Pa, da, učite plesati tango,

kuhate prema receptima na 4 strana jezika, sviđate se svoj djeci u susjedstvu, zviždite za zidarima, dobivate nagrade za najbolji roštilj, imate pet prekrasnih crvenih haljina, pjevate kao Dolly Parton, dobro pušite a onda kažemo Indigo Seas, kupaći kostimi za žene pune abbondanze! i nagovorimo Sofiju Loren da pozira u Indigo Seas kostimu. Ona reklamira okvire za naočale, sva se prostire, ona je utjelovljenje abbondanze, zašto je ne bismo pokušali pozvati?Dobro pušite to ne možeš staviti u slogan!Zaboga, Davy... Mislim da sam te sablaznila. Porumenio si! Gigi zakoluta očima zločesto uživajući. Samo sam htjela da me sluV Vsas.Slušao sam. Mora da je imao nekoncentriran pogled dok je zamišljao Gigi kako skida mali malecki Indigo Seas kostim.Iskušavam način ohkvragusve, ne uzimajmopretjerano56ozbiljnotekupaćekostime. S druge strane, žene vole ispunjavati upitnike, ja ga ispunim čim ga vidim. Prokletstvo! Baš sam shvatila da nemam abbondanzu. Ne zviždim za zidarima.Nemoj mijenjati temu kad ti tako dobro ide, kumio je David. Trebaju nam najmanje četiri ideje za koje mislimo da će upaliti, plus one u koje nemamo povjerenja kako bi ih Arch i By mogli popljuvati. Ne samo to. Kad dođe do sastanka, moramo pokazati da smo iskušali različite pristupe, brojne alternative. Ali ne prebrojne nikad ne treba zbuniti klijenta.Sad vidim što si mislio onim udarati glavom o zid. Da nisam žensko i da ne poznam Dolly Moon i njene osjećaje prema vlastitom tijelu, mogla bih se samo bespomoćno pitati što da radim, reče Gigi zamišljeno. Ustane odlučno i iznenada.Morali bismo pogledati neke prave, stvarne kupaće kostime, Davy. Dođi, hajdemo u Nordstrom, u njihov sportski odjel na uviđaj, na dubinsko istraživanje. A zatim skočimo do odjela za izdavanje vozačkih dozvola i razgovarajmo s damama koje čekaju na pregled vida. Moj je stari otac uvijek govorio da su one najbolje fokusirana grupa. Ne plaćaš ih, a vole govoriti.Slušaj, Gigi, ispričavam se što sam rekao da nisi ozbiljna, da ti se fućka za kupaće kostime.Znaš ChiatDavov motto Ne radi svoj posao ozbiljno, radi ga strasno! Tome stremim korak po korak. Hej, Davy, stani! Da se nisi usudio tražiti svoje ključeve. Vozim te svojim novim malim crvenim kolima.Jesi li znao da imam rođaka koji je tajkun trgovačkih centara, gotovo milijarder? upita Billy Pauka kad su, napokon sami prije večere sjedili pri piću ispred kamina. Blizanci su bili spremljeni u svoje kolijevke.Nisam. Kako se zove?Winthrop, Ben Winthrop. Zapravo Benjamin Wareen Saltonstall Winthrop, ni manje ni više. Prisjećaš se?Jasno i glasno. On je, prema Forbesu, jedan od najagresivnijihbiznismena osamdesetih, a Forbes ima pristojan rječnik. Nisam znao da ste u rodu. Njegovo je sjedište u New Yorku, a ne u Bostonu.Možda, ali on je iz onog užasnog plemena zločestih rođaka koji su me proganjali kad sam odrastala u Bostonu. Bilo ih je na desetke, sve same zvijeri. Ne sjećam se nikog tko se zvao Ben, ali je danas poslije podne telefonirao i uvjerljivo se predstavio. Warrenovi su dio obiteljskog stabla koji je stigao Mayflowerom.Čini mi se da se njegova krv, usprkos genealogiji, nije nimalo razrijedila.Rekao je da je tu poslom i da bi volio navratiti. Nisam bila u Bostonu još otkad je Ellis umro i nisam vidjela rođake od pogreba tete Cornelije, kad mi je bilo dvadest i četiri. Svakako se ne sjećam Bena Winthropa.

Jesi li ga pozvala?Pa, naravno, dragi. Bih li ja propustila zgodu da se s tobom pravim važna pred bilo kim iz tog snobovskog, samodopadnog klana koji mi je život učinio paklom kad sam bila mala siromašna djevojčica? Bih li ja propustila priliku da se pravim važna s blizancima?Mislim da si naglavačke okrenula razloge za ponos, reče Pauk, koji je bio voljan privremeno zauzimati drugo mjesto na ljestvici prioriteta.Pa i nisam. No, on će sutra doći na večeru. Pozovimo i Gigi ona je sama, a ja umirem od znatiželje da čujem kako joj je na novom poslu.Tamo je samo dva dana.Točno, ali važnost prvog dojma? Ti si prvog trena shvatio da sam hladna guja.Pa zar nisi bila?Pa jasno da jesam. Na to sam ponosna. Bar mi je to ostalo sad kad sam ispranog mozga, bosa, vezana uz kuhinjsku peć i trudna.Opet?To se tako kaže.Kakvo olakšanje.Zar ne želiš više djece? upita Billy tužno. Ne želiš djevojčicu?Pa jasno da želim, ali ne baš sad, draga, ne dok te Max i Hal ne prestanu kontrolirati očima i ne počnu verbalno komunicirati. Možda ih s vremenom u tome i pobijediš.Vodi li njegova rođakinja tjelesne čuvare kamo god ide, upitao se Ben Winthrop. Začudio se kad ga je na ulazu u Billvno imanje Holmbv Hills zaustavio čuvar, a on se nagnuo kroz prozor da mu kaže svoje ime. Ovo je gotovo kao u Houstonu, tom velikom gradu koji je naglo procvao, i u kojem je jedan od njegovih najbogatijih prijatelja na vrhu kuće sagradio stražarnicu na kojoj momci dvadeset i četiri sata dnevno patroliraju s mitraljezima. U New Yorku i Bostonu stvarno bogati ljudi, pa i oni koji imaju toliko gotovo toliko kao i Billy Ikehorn, šetaju ulicama, voze se taksijima, čak i podzemnom. Ovo tu je vjerojatno pretjerivanje. A možda i nije? On je, na koncu, ipak znao premalo o zakučastim lokalnim običajima bogatuna Los Angelesa, premda je namjeravao brzopotezno postati stručnjak za to područje.Los Angeles je Benjamina Winthropa fascinirao godinama. To je bio zadnji grad na američkoj granici prema Havajima koji je imao u planu osvojiti. Sad u trideset petoj, bio je tinejdžer ranih šezdesetih, što bi na stranputicu odvuklo nekog dječaka manje usmjerene ambicije. Ali Ben je zumirao preko tih izazovnih, živahnih godina bez i najmanje osjećaja da se odupire napasti, uvlačenju ili prihvaćanju filozofije djece cvijeća. On se osjećao kod kuće u poslovima s nekretninama kao što su se milijuni drugih iz njegove generacije osjećali kod kuće u rocknrollu. Trgovačkim centrima počeo se baviti još kao brucoš na Harvardu, posuđujući na račun novca koji je mogao očekivati kad napuni dvadeset i jednu.Njegov je otac to smatrao vrlo nebostonskim, ne slažući se s onim što je, kako je mislio, toliko odudaralo od pravilnog korištenja zdravog poslovnog smisla. Morao bi se baviti dosadnim obiteljskim prihodima, eventualno prihodima svoje vlastite obitelji, a nezakrčivanjem plodne zemlje ogavnim parkinzima i gadnim fasadama dućana, govorio je suho u knjižnici svoje Bilfinch vile u ulici Mount Vernon. Mozak kao što je tvoj treba koristiti da se sačuva i poveća obiteljski kapital i pomogne javnim institucijama koje ovise o našoj podršci. A ne za nešto tako savršeno ružno i estetički nemoralno kao što su ti odvratni centri. Zato sam odlučio da s tobom ne uđem u tu investiciju.

Otac nije načinjen od materijala koji bi trebao za kapetana broda, reče Ben u sebi, bez obzira na sve brzopotezne pistolerose koji su pomogli u stjecanju obiteljskog imetka. Tim gore po starog momka. Morao je svom vlastitom ocu dati priliku za ulazak u posao, ali sad kad ju je propustio, drugu neće dobiti.Ben Winthrop je odbijanje svog oca doživio kao krajnji dokaz da je njegov plan za buduće operacije u New Vorkusasvim zdrav i dobar. Na financijsku klimu Bostona često je utjecalo moralizatorsko razmišljanje. Ben je smatrao da ga je na to upozorio Lewis Carrol u Alici u zemlji čudesa. Tup, tup, malo dijete, reče Vojvotkinja. Sve ima svoj moral, samo ga moraš naći.Vrlo rano, još kad su mu poklanjali dječje knjige, odlučio je da nema ni minute za gubljenje i da ga moralne pouke ne muče. Nitko se nikad nije obogatio tražeći moralne prilike, a posljednjih je petnaestak godina Ben Winthrop postao osmerostruki milijuner zahvaljujući tim centrima i nekim drugim investicijama sa strane, ponajviše u brodove. Uvijek je bio spreman uočiti priliku, a prilike su ga, primamljene tim udvaranjem, bogato nagrađivale.Premda je brzi uspjeh Bena Winthropa ukazivao na to da je on možda nestrpljiv čovjek, takav bi zaključak bio netočan. Imao je sposobnost da prosudi kad bi se strpljenje, strasno i dosljedno strpljenje, isplatilo i bio je discipliniran u toj umjetnosti čekanja, promatranja i gajenja projekta točno do onog trenutka kad bi dosegao savršenu mjeru zrelosti. Sve što je imao, imao je do kraja. Ideja diobe bila mu je strana i duboko odvratna.Sa ženama koje je želio postupao je kao i sa svojom imovinom, njegujući ih s posebnom pažnjom do točno određenog trenutka.Bio je dovoljno samokritičan da shvati prednosti svoje akademske vanjštine koja nije dala naslutiti njegovo posjedničko ja. Diplomirao je na Harvardu sa summa cum laude, istinski zainteresiran za književnost i povijest, stvarno zaljubljen u ljepotu u svim oblicima. Najveće su mu zadovoljstvo pružali zarađivanje, žene i lijepi predmeti. Kad bi ga neka žena ili neki predmet zatravili izuzetnom vrijednošću, ne bi prezao ni pred čim da ih se dočepa.Ben Winthrop nije imao pojma o opsegu svoje samosvijesti. Začudio bi se da ga netko nazove amoralnim. Povremeno bi, sa skrivenim osmijehom, sam sebi rekao da je ekstramoralan, čovjek na kojeg se ne odnose sitničave moralne prosudbe, budući da se svojim vlastitim snagama uzdigao iznad uskog svijeta morala i dosegao racionalne sfere ekstramoralnosti u kojoj su živjeli senzibilni i bogati, oni kojima su zavidjeli svi koji nisu mogli odskočiti tako visoko.Ben Winthrop je oduvijek bio žarko zainteresiran za pobunjenika velikog klana Billy Ikehorn, čiji su postupci postali dio obiteljske legende. On je bio još dijete kad je ona napustila Boston i sedamnaestogodišnjak kad se udala za Dcehorna, ali se ipak sjećao kako je ženski dio obitelji, na subotnjim ručkovima, ispod glasa raspravljao o kćeri Josiaha Winthropa, što je u Bostonu bilo ravno skandaloznom tračanju. S puno odobravanja čitao je o tome kako Billy gradi Skrupule, jer je gajio poštovanje prema svemu što pokazuje duh poduzetništva, osim prema neuspjeloj pljački banke.Nakon što je Burgu prepustio svoj auto, Ben Winthrop je bacio pogled na ogromnu kuću i diskretno osvijetljene vrtove koji su je okruživali.Kao stručnjak za nekretnine imao je dara prepoznati pravu stvar nije ga smetalo što se tu nije dalo izgraditi trgovački centar. Služavka, s osmijehom osobe koja se uvijek žuri, uvela ga je i dopratila do Billy.Dobro došao, rođače Ben, reče Billy ispitujući njegovu pojavu. Ne mogu reći da mi izgledaš poznat.Vjerojatno zato što se nikad nismo sreli. Ja sam od drugog krila obitelji. Tvoji se nisu baš družili s mojima sve dok nismo odrasli.

Moji se nikad nisu družili sa mnom, reče ona na način čovjeka koji je spreman podnijeti duboke rane djetinjstva.Ben Winthrop djeluje dobro, zaključi Bily upoznavajući ga s Paukom. Imao je usko, čvrsto lice, dugo i čvrsto tijelo, čvrst stisak ruke i mio, uvjerljiv osmijeh koji je imao u sebi iskrenosti čak i u trenutku upoznavanja ostavljao je dojam da nije posljedica automatske grimase, već rezultat unutrašnje odluke.Dadilja Elizabeth siđe i predstavi Maxa i Hala. Billy je pratila kako ih njen novi rođak pomno promatra i ne nudi im svoj prst, pun bacila, koji bi oni dodirnuli i, ne daj Bože, poslije metnuli u usta. Umjesto toga poškakljao ih je po stopalima s višim stupnjem predanosti nego što bi očekivala od jednog neženje.Ja nemam djece, ali taj njihov neopisivi miris na mene nevjerojatno utječe, reče nakon što je dadilja odnijela uspavani par. Imam prilike vidjeti puno djece, svi se moji prijatelji množe kao ludi, ali vaše dvoje ima snažniji pogled od bilo kog koje sam dosad sreo. Čini mi se da su mi skanirali mozak i zaključili da daju prolaznu ocjenu, doduše jedva. Jesu li oni zaista posebno dobri primjerci svoje vrste ili ja griješim?Ma daj, oni su krelci.U tom se slučaju ispravljam.Ovo je pametan momak, pomisli Billy, točnije muškarac. Pogleda ga s probuđenim zanimanjem. Imao je visoko čelo koje mu je davalo gotovo izgled intelektualca, mnogo svojeglave smeđe kose dobro podšišane, povelik, podugačak, nezgrapan i neskladan nos, uočljiv kao na inteligentnom psu, čvrsto oblikovane duge i uske usnice i pristojne obraze. Oči su mu imale neodredivu duboko sivoplavu boju mora zimi, a način na koji su bile smještene ispod obrva davao mu je izgled otvorenosti i iskrenosti, premda je sumnjala da tajkun trgovačkih centara posjeduje te kvalitete. Mora da je bar 10 cm niži od Pauka, možda ima jedva 177 cm, ali se kretao skladno, svjestan prostora. U njemu je bilo nešto pomalo profesorsko, pomisli Billy,nešto od engleskih pjesnika, vjerojatno zahvaljujući produženom utjecaju odrastanja u Bostonu.Kako li izgleda njegov mali kad se uspravi, pitala se. Bože! Oh, Bože! Kako li joj je to samo palo na pamet? Njoj koja je bila tako luda za Paukom da drugi muškarci nisu postojali. Kako li joj je, za ime svijeta, pala na pamet tako nečuveno neumjesna misao?Stvarno zaprepaštena samom sobom, Billy bez riječi popije malo šampanjca dok je Pauk razgovarao s Benom. Konačno zaključi da to samo dokazuje da je stare navike teško iskorijeniti, premda je sad bila vjerna supruga i plemenita majka. A možda je to značilo da Ben Winthrop posjeduje onu vrstu seksepila koja svaku ženu u njegovoj okolini natjera na takve misli? Više joj se svidjelo ovo drugo objašnjenje, premda dani kad je nadolazila na takve misli u vezi s bilo kojim zgodnim muškarcem nisu prošli tako davno.Ima li koga doma?, zazvoni Gigin vedri glas. Bio je to glas pun sigurnosti da je dobrodošla, glas pun nevidljive ali prepoznatljive note osobe koja je, sasvim nedvojbeno, zaslužila da svoj život provede plešući charleston i čiji je vedar, neopterećen, lakoćemo, glavnodajeveselo stav o stvarnosti već odavno ukorijenjen.Svi smo doma, mila, javi se Billy. Tu smo.Gigi uđe u svojim uskim smeđim baršunastim trapericama uguranim u omiljene visoke meke čizme s resama. Svijetlozelenu tuniku podržavao je tanki zlatni pojas, a oko vrata je imala nabrani ovratnik od čipke. Njene male grudi očito je podržavala samo mladost i irski živci. S vodopadima crvenonarančaste kose

nalikovala je na figure s tapiserija, dječake, minstrele, mlade prinčeve ili djevojčice prerušene u dječake.Nakon što je poljubila Billy i Pauka okrenula se Benu Winthropu s uobičajenom otvorenošću, pružajući mu ruku i otvoreno znatiželjan pogled.Gigi, to je moj rođak Ben Winthrop. Ben, ovo je Graziella Giovanna Orsini, moja pokćerka.Tako si službena. Zato što je Ben moj porođak?, reče Gigi. Na kraju krajeva, mog si oca izdržala godinu dana, a mene trpišveć više od sedam. Da je jedna od nas muško, već bi se po građa skim zakonima mogli smatrati oženjenima, pokćerka ili ne. Zašt dakle, tvoj rođak ne bi bio i moj rođak? Ja nemam ni jednog jec nog. Već dugo mi je to uskraćeno. Tražim ovog rođaka!Ima u tome neke sirove pravde, reče Pauk uživajući u Billyn zbunjenosti. Kad razmislim, Ben je i moj rođak stečen ženidbor Zašto ga Gigi ne bi smatrala rođakom koji je dodijeljen, ma šta i značilo?Imam li i ja pravo glasa?, upita Ben Winthrop nesvjesno kor knuvši prema Gigi u želji da vidi kakve su joj nijanse te njene lene oči iza blistajuće ograde od crnih trepavica.Nije ovo demokracija, obavijesti ga Gigi smiješeći se.Oho, ovo večeras ne sluti na dobro, pomisli Pauk, motreći je. je ili zbog tog novog posla ili zato što je Zach već predugo odsutar Ali mala se koristi tim moćnim, srcelomećim štosovima, a svi znam da to nije fer.Sto je onda?, zapita Ben. Monarhija?Dobrohotna diktatura, reče Gigi. Hal i Max određuju pravila a mi ostali se povinjavamo i pokoravamo, je li tako, Pauk?Istina, mala. Kako tvoja nova čvrga?Fantastično, ludo, zbunjujuće, živcirajuće, zanimljivo, strašne manipulirajuće i istovremeno sasvim bezazleno.Ako je proizvod naš, onda je stvarno istinski odličan. A ako nije onda nije vrijedan ni prezira u reklamiranju nema mjesta sivilu. Jž sam, što kažu, novopečena, dakle, svi su sumnjičavi, osim toga sam i kreativka, a kreativci su poznato djetinjasti u želji za pohvalom, pa tako ovog časa ništa što napravim nije ni loše ni dobro. Sasvim je drugačije od Skrupula 2, gdje smo radili racionalno. Reklamiranje sliči na ludnicu križanu s dječjim vrtićem strašno mi se sviđa! Po prilici deset tisuća puta teže od Skrupula 2.Gigi izgleda uzbudljivo neoprezna, pomisli Billy, kao pravi, mali ženski pijevac koji živi blještavo, spreman na rizik, na utapanje, na hvatanje svake šanse. Kako je moguće da prodaja kostima za kupanje debelim ženama potakne takvu promjenu možda se to dogodilozahvaljujući nekom koga je srela na poslu, a možda se jednostavno radi o tome da je izvan sebe. Gigi je bila prekrasno, vidljivo samouvjerena na neki kompliciran način uzbuđena, gotovo preplavljena uzbuđenjem, a ipak tako životna.Za koga radite? upita Ben.Za novi firmu, butigu koja se zove Frost Rourke Bernheim. Radili su sa Caldwellom u New Yorku. Vjerojatno niste za njih čuli.Gigi nije poznavala recentnu povijest propagandne djelatnosti, pomisli zabavljajući se Ben Winthrop. Udružila se s ljudima poznatim po prodornosti i smatrala ih krajnje bezazlenima. Njegova nova dodijeljena mu rođakinja bila je svakako vrijedna pažnje.

Nisu ostali dokasna jer je Billy morala rano ustati da nahrani blizance. Gigi, previše nemirna i uzbuđena da bi otišla kući, pristane na ponudu Bena Winthropa da je izvede na još jedno piće.Kamo biste željeli ići? upita. Šteta što moramo uzeti oboja kola. Osjećam se neuljudnim.Ovdje nema susjedstva... nikakvog lokala na milje daleko. Najbliži je hotel Bel Air, ali ga sami nikad nećete naći, reče ona osjećajući se superiorno zbog poznavanja okoliša. Nekoliko malih oznaka za hotel lako je previdjeti. Slijedite me. Gigi grandioznom kretnjom podigne ruku, pokaže prema vratima, krene i ponosno uskoči u svoj VW.Uskoro, nakon vožnje tamnim, krivudavim ulicama Bel Aira, koje su bile neosvijetljene kako bi se u njima mogli snaći samo stanovnici četvrti, smjestili su se u udaljeni kut polupraznog velikog bara u čijem se kaminu vatra žarila čak i ljeti. Prostorija je bila prekrivena tamnom oplatom a namještaj su činili naslonjači presvučeni zelenom kožom obrubljenom redovima sjajnih čavlića. Sve je bilo napravljeno tako da je čovjek imao osjećaj da se sklonio u stari britanski dvorac.Gdje stanujete? upita Ben Gigi, koja se sklupčala na rubu sofe, s nogama ispod sebe, a jastučićem iza leđa kao da je u svom vlastitom dnevnom boravku.Na Hollywood Hillsu.Stan?Kućica, odgovori, namjerno kratko. Gigi nije imala namjeru ra strubiti precizne informacije o svom životu ni jednom muškarcu, i najmanje onom kog je tek upoznala. Jeste li došli izvršiti nasilj nad ovom krasnom zemljom? Preplaviti je salonima za manikiranje pekarnicama kroasana i kopiraonicama? Ako jeste, moram vam reć da je to već učinjeno.Ja se ne bavim minicentrima, nasmije se. Ja gradim prave stvari, multikorisne kinodvorane, lance trgovina, vrhunske specijalizirane dućane, restoraneDakle, silovati i opljačkati.Točno.Teoretski govoreći, ako to ne učinite vi, učinit će netko drugi.Apsolutno. Osim što inzistiram na tome da budem prvi.Olakšanje je sresti poštena čovjeka, reče Gigi rugajući se.Poštenje je moj nadimak. Zar ne želite o meni saznati nešto više?Ili, kako kaže David, Daj da svršimo s tim osobnim stvarima.Tko je David?Jedan umjetnički direktor. On i ja smo kreativni tim. Možete li zamisliti poslovanje koje u istu sobu zgura dva stranca na čitav dan i očekuje da smisle profitabilnu kampanju samo tjedan prije krajnjeg roka?I? Hoćete li?Oni na to računaju. Imam osjećaj da se to možda... slučajno... može i dogoditi. Čudne se stvari događaju u poslu s reklamama, ili igri... mislim da to zovu igrom.Zvuči znatno zabavnije od problema koje ja moram rješavati.Ben Winthrop pažljivo pogleda Gigi. Za vrijeme večere bio je previše zauzet razgovorom da bi joj obratio posebnu pažnju, ali ni jednog trenutka, ni jedne sekunde nije gubio svijest o njenoj prisutnosti. On je bio tip muškarca koji je, s punim pravom, žene smatrao predmetom svoje stručne analize. Imao je neke od najljepših udržavi onoliko dugo koliko su ga zanimale. Gigi, međutim, nije spadala ni u jednu kategoriju koju je poznavao.

Sve su žene, po mišljenju Bena Winthropa, igrale neku igru, a ona svoju nije otkrila, premda ju je sigurno igrala. Znao je da je cinik, ali svaki muškarac koji u vezi sa ženama nije cinik nešto je gore budala. Nije hvatala na šarm, premda je to mogla s lakoćom, nije se koristila svojim izgledom više od drugih žena njene blistavosti izgledalo je da nema pretenzija prema njemu. I to je, naravno, mogao biti plan, ali je za takvu gnjavažu bila previše mlada i neiskusna.Koji je vaš najnoviji problem?Morat ću blokirati račun svojim prvim zakupcima, obitelji Muller. Moja kompanija iznajmljuje i gradi, i ponekad taj iznajmljivački dio postaje bolan. Dječji raj lanac je dućana s igračkama kojeg će s posla otjerati širenje Igračaka R. Mullerovi ne mogu postići njihovu nisku cijenu, a roba im je zapravo ista. U gotovo svakom od mojih centara imam Dječji raj i prijatelj sam s njihovim upraviteljem, ali oni ne mogu platiti najamninu već nekoliko mjeseci.Koliko takvih Rajeva ima?Stotinu i dva. Ja imam sedamdeset tri centra, a imaju i dućane sa strane.Sedamdest tri! Vi ste gospodar trgovačkih centara.Pokrivam cijelu državu a to nija mala zemlja. Gradim što mogu bliže četvrtima koje su prosperitetne kako bi naši unajmljivači povećali promet, a ja povisio najamninu.Gdje gradite u Los Angelesu? upita Billy. Oči Bena Winthropa djelovale su iskreno i bez obrane. No nisu otkrivale ništa više nego što je želio pokazati, mislila je. Podsjetio ju je na košarkaškog trenera kog je TV kamera uhvatila u gro planu za vrijeme plavoffa. Tad njegovo lice za javnost ne odaje ni najmanji znak uzrujavanja ili odobravanja zbog igre svog tima, pa čak ni kad utakmica završi. Ti se ljudi moraju pretvoriti u šarlatane da bi ostali autentični.Upravo gradimo u Santa Moniki, Culver Citvju i Encinu. A zatim ću se proširiti na sjever i jug, na zemljište koje sam već kupio.Zvuči kao prava invazija, reče Gigi uz tihi zvižduk. Jeste li po67nijeli i maskirne uniforme? Jeste li naklonjeni nama domorocima ili smo mi samo vrsta koju ćete promatrati izdaleka, igračke bogova?Sve ovisi o stanju vaših kreditnih kartica.Vi stižete s planeta Visa?Točno.Glupo!A ja sam mislio da se vi bavite promidžbom.Tek dva dana pobuni se. Nisam učila za biznismena tvrda srca kao vi. Izbacivanje nečeg što se zove Dječji raj. I vi na to pristajete!Rekao sam vam da sam pošten. Biznis je biznis, bez obzira na to kako neke stvari mrzite. Slušajte, morali biste vidjeti planove gradnje mojih centara u Santa Moniki to je zaista krasno. Grad mi je dao dozvolu da kupim zemljište i da gradim jer su arhitektonski izuzetni. Dajte da vam to pokažem i popravim svoju reputaciju.Neću sutra naći vremena. Moram pregledati neke kopije da Vincijevih crteža a zatim natrag k Indigo Seas i Punašnim ženama, čitav dan, možda i noć ako ustreba.To može potrajati samo deset minuta, sada, ne sutra. Imam ih tu... u apartmanu.Pa, dakle, zašto ste dopustili da mislim da ne možete pronaći hotel? zapita Gigi pomirljivo. Želite popraviti svoju reputaciju, tvrdite da ste častan čovjek a ne kažete da ste odsjeli u ovom hotelu? Ha!

Izgledali ste kao da predvodite konjicu u divljini jednostavno sam uživao u pogledu na vas, sviđa mi se vaš stil divim se duhovitim ženama. Zar je to zločin?Ma da, ma da, mrmljala je neuvjerena.Molim?Oh, u redu. Ali samo zato što sam vas proizvela u porođaka. Uviđam da je to bilo pretjerano i čini mi se da vam dugujem još jednu šansu.Stvarno sam impresionirana, reče Gigi nakon što je dugo pregledavala nacrte. Kako stoji s trgovačkim centrima, to je najbolje što se može. Ali mi se čini da tu neće biti trgovina igračkama.Izgleda da neće. Osim ako ne usele Igračke R, a što nije vjerojatno zbog visoke najamnine.Gigi ustane sa stolca pokraj stolića za kavu i ushoda se po velikom salonu Benova apartmana koji je odisao raskoši u dvadeset pet nijansi terakote.Je li se Dječji raj ikad reklamirao?Samo na lokalnoj razini. Ne previše.Hmm. Čujte, Ben, u posljednjih šest mjeseci morala sam biti na pet zabava posvećenih djeci jedna je bila kod Billy, druga kod Sashe, treća kod Paukovih sestara. Gošće su bile dame s mnogo novca, od dobrostojećih do stvarnih bogatašica, one koje stanuju u blizini vašeg centra. I nikad u životu nisam vidjela takve darove!Govoreći, šetala je sve brže klimajući glavom pri pomisli na te dječje zabave.Nisam ni znala da postoji takva prekrasna dječja odjeća, posebna za različite uzraste pa te silne količine stvarno skupih igračaka i predmeta koji se više sviđaju mamama nego što služe djeci za igru, kao antikne kolijevke, antikni dječji stolčići, muzičke kutije, starinski čajni servisi za lutke.Gigi stane i okrene se prema njemu.Slušajte, Ben, želim reći ovo. Kad se darovi otvore, gosti se redovno počnu žaliti da je nemoguće pronaći nešto što bi stvarno odgovaralo tim zabavama puno je teže naći prikladan poklon za dijete nego za vjenčanje. A te su zgode sve češće, toliko žena ima djecu.Zašto mi se čini da me mamite u neku stupicu?Jer je to točno. Slušajte. Uzvanici na tim zabavama osjećaju da se moraju nadmetati jer svatko bulji u dar koji je donio počasni gost. To je upravo strašno! Uzmite, na primjer, mene. Provela sam sate i sate tražeći nešto zaista lijepo za Sashu. Bila sam na rubu očaja. Konačno sam u Valevju pronašla knjižaru specijaliziranu za dječju literaturu... Pokupovala sam sve što su imali. Sve knjige o Ozu, svaku Betrix Potter, svaku Nency Čarter... dalasam Sashi prvo izdanje Dobre Glinde i sad sam mirna za idućih nekoliko godina. A tajim izvor svojih darova da me ne bi netko kopirao.Gigi, vaš je altruizam očit. Ali što je smisao, te priče?Slušate li me pažljivo? U redu. Dakle, živim u društvu u kom se sve radi na veliko, ali čini mi da će se ta manija kupovanja poklona za djecu proširiti i na druge bogate četvrti. Svakako u manjoj mjeri, ali trend uvijek počinje odavde. U Shaker Heightsu? U Oak Forestu? Brooklinu? La Jolli? Shvaćate. To znači da i tamo postoji potreba za dućanom koji prodaje isključivo dječje stvari, recimo djedovima i bakama. Gigi je prestala hodati stala je usred sobe i elokventno raširila ruke.Djedovima i bakama?Bože, vi ste pravi glupi neženja. Djedovi i bake kupuju smiješno skupe poklone jer su se suzdržavali da ne razmaze vlastitu djecu a sad su pametniji. Osim toga, jedan par djedova je uvijek sklon natjecanju s drugim parom.

Još uvijek ne razumijem, reče on skeptično. Neženja ili ne, Ben Winthrop je godišnje trošio mnoge tisuće dolara na prikladne darove novorođenoj djeci koju su njegovi rođaci proizvodili u pravilnim razmacima, kao i djeci kolega s Harvarda kojima je kumovao. Rođendani kao da su padali gotovo svaki tjedan, a Božić je bio prava mora. Jedna od njegovih tajnica bila je zadužena isključivo za problem aktualne ponude darova za djecu i tužila se da je situacija nemoguća.Želim izmijeniti Dječji raj, napraviti od njega Skrupule za djecu. Neka se zove... a... a... Začarani tavan, pa da, to je to! Začarani tavan treba ga preurediti da odgovara imenu, naglavačke okrenuti njihovu politiku nabave robe, dovući službu prekrasnog umatanja poklona ispravno pakiranje je bitno, kutija mora biti znak učiniti od toga mjesto na kom se mogu naći najbolji, najuzbudljiviji i najoriginalniji darovi, Tiffany za igračke, plus dječji antikviteti i odjeća koju druge trgovine nemaju. Pa i odio za manje darove, ne70što kao dječje prstenje kod Tiffanyja, na primjer, za one koji žele potrošiti manje a ipak zadržati status.Oh, nisam baš uvjeren, reče Ben bezizražajno. A znao je, još od trena kad je izrekla Skrupule za djecu da je ta ideja potencijalni zlatni rudnik, upravo investicija za njega, jer su njegovi centri nicali baš u sredinama u kojima bi takav dućan cvjetao.Zašto ne, k vragu? Gigi se podboči s rukama na bokovima i pogleda ga izazovno. Navedite jedan dobar razlog. Pa zar se od vas ne očekuje da budete vizionar?Vi, moja damo, govorite vrlo brzo, ali za to bi trebala prilična infuzija kapitala.Mislim da je kapital manji problem od lokacije. Ako taj Dječji raj ostavite na miru dok se ne promijeni, neće propasti iŠto se to vas tiče? upita.Pa zar to nije jasno? Ti će se ljudi morati reklamirati. To bi bio važan dio dogovora. Začarani tavan bi postao klijent FRB a ja bih u firmu donijela jedan poslić.I to je sve što vi želite? Sigurni ste?Ja više nikad ne bih ponovo u trgovinu, hvala lijepa, ali se kladim da bi Billy to je baš njeno područje možda biBen je zaustavi prije nego što je dovršila misao.Stanite, Gigi. Ja nikad ne radim s partnerima.Molim?Nikad ne radim s partnerima. Volim se tu i tamo kockati, dakle ja ću sam uložiti kapital, odustati od zatvaranja, pričekati s najamninom koliko bude potrebno i angažirati stručnjaka za trgovanje na malo da pouči ljude iz Dječjeg raja...Oho... oho... oho..Zašto tako kukate?Polako! Samo polako! Samo minutu, dovraga! Niste ni riječ spomenuli o budžetu za reklamu. Nema reklame, nema ni Začaranog tavana.Koliki budžet imate na pameti? Da nije čitav život vježbao za71državati bezizražajnu facu, sad bi se morao nasmijati njenoj naivnosti.Hmmmmm... imamo sedam milijuna dolara samo za prodaju jedne marke kupaćih kostima nekim ženama...ne svima koje se namjeravaju kupati... a ovdje govorimo o eksploziji djece... djece dobrostojećih roditelja... o djeci u predtinejdžerskoj dobi, koja sva imaju rođendane i Božice... da razmislim... da pokrijemo lanac od sto i dvije trgovine... mislim, reče Gigi grozničavo

razmišljajući, trebat će vam mnogo više od samog tiskanja štampanja oglasa da bi se utvrdio identitet firme. Konačno, Indigo Seas već ima identitet, a Začarani tavan nema. Oh, svakako vam treba više. Trebat će vam oglasi u boljim časopisima i lokalnim novinama, a ne možete zaobići ni časopise namijenjene roditeljima, kao ni ženske časopise... o televiziji još i ne mislim... recimo dvanaest milijuna u prvoj godini, reče i zaustavi dah.Ja mislim... osam. Dok se pretvorba ne dovrši, i oglasi će biti više nego dovoljni.Ali, Ben, reklamiranje se isplati.Ponovo ću izvršiti procjenu na kraju prve godine.Pa ne znam, reče Gigi i zastane.Hajde, recite što mislite, potakne je, smijući se. Kao da ne biste...Ne znam, kako ono kaže stara izreka, da li da se smijem ili da plačem. JUPHHII! Pade na sofu, od oduševljenja grleći samu sebe. Čekajte trenutak, reče usred euforije. Nećete se valjda predomisliti? Je li ovo zaključen posao ili nije? Da se rukujemo, odlučno će.Dogovoreno. Amo ruku! Još je uvijek mogla tražiti postotak od zarade budući da je to bila njena ideja, pomislio je Ben Winthrop, ili bi je na to mogli upozoriti Billy i Pauk, i on bi morao pristati. Ali zašto sada brinuti? Na kraju krajeva, mogao se i prevariti pa da se Začarani tavan ne razgrana. U najgorem slučaju imat će gubitak koji će prijaviti kao poreznu olakšicu...Popijmo nešto da proslavimo, predloži.Oh. Ne bih, zaista moram kući. Nisam imala pojma da je tako kasno.Otpratit ću vas.Benov je apartman bio prilično daleko od ulaza u hotel pa su dosta hodali prigušeno osvijetljenim puteljcima oivičenim prekrasnim bokorima cvijeća, po čemu je hotel bio poznat, a koji su okruživali male tamne vrtove s fontanama. Kad ušli u posljednji vrt, oboje zamišljeni, Ben stane i privuče Gigi. Ona začuđeno digne pogled i primijeti ga kako se on smiješi.Ljupka porođakinjo, ti si zaista otkriće, reče, nagne se i poljubi je. U tom kratkom trenu njegova su usta bila posesivna, a usnice izražavale nedvojbenu strast. Čitavo se Gigino tijelo ukočilo u trenutku otpora. On je odmah pusti te se nije morala povući. Pogreška, pomisli ljut na sebe, gadna pogreška. Sto li ga je spopalo da tako loše i brzopleto prosudi? Ona ga je večeras oduševila, ali to nije bila isprika za glupost. On nikad nije bio brz na revolveru, dovraga! To se više neće ponoviti, obeća sam sebi s hladnim ponosom.Rado bih vidio agenciju, reče Ben glasom kao da se ništa nije dogodilo. Kad bi bilo zgodno?Moram ih prvo obavijestiti. Gigi preuzme njegov poslovan ton. Nisam tako dalekovidno mislila.Hoćeš li me sutra nazvati i reći mi? Vratit ću se do šest. Apsolutno, reče Gigi odmičući brzo prema svjetlima predvorja.Nakon što se Gigi odvezla, Ben se polako vraćao u svoj apartman, neprestano misleći na njenu reakciju na poljubac. Jest, odabrao je loš trenutak, ali je ipak njena reakcija bila pretjerana. Da nije bila posebno stidljiva? Možda zauzeta? U jednu je stvar bio siguran, a to je da se nije radilo ni o čemu osobnom. Bio je siguran da joj se sviđa, inače je nikad ne bi dotaknuo. Bila je zagonetka, ta gospođica Gigi Orsini, i jednog će je dana on riješiti, obeća sam sebi. Ali će to napraviti tako strpljivo, tako lukavo i s toliko nevidljivog planiranja da će mu doći sama svojom voljom. Dugovao je tosebi zbog njena otpora, ukočenosti na dodk njegovih usana. Ni jedna žena nikad nije tako reagirala.

Jedan jedini poljubac, mislila je Gigi vozeći kući, jedan sasvim nedužan poljubac čovjeka koji ništa ne zna o Zacku, a ti se ponašaš kao tinejdžerka. Zašto li se osjećala tako... potresena... kriva... ne, kao da je upravo izbjegla... opasnost? Nije si željela dopustiti iracionalnost. Trčeći uz stube do spavaće sobe odluči da će, da bi postigla protutežu osjećaju potpune konfuzije, nazvati Davyja i priopćiti mu nevjerojatnu novost. Premda je kasno, premda možda spava, on je njen timski partner i mora biti prvi.

Glava 4

h, Gigi, draga, pa to i nije neki život. Glas Zacka Nevskog bio je pun onog srdačnog uvjeravanja koje omogućuje glumcima da dosegnu neslućene uspjehe. Ljubav prema njoj dodala je tim riječima izraženim emocijama neodoljivu težinu, a glas je dosegao nevjerojatne dubine inzistiranja.Gigi osjeti neočekivanu oštricu zabrinutosti dok su tako ispruženi ležali na krevetu. Nosom zabijenim u njegova prsa udisala je miris zadovoljene muškosti koja je bila tako tipična za Zacka. Bio je tako potpuno zadovoljan da se i ona osjećala bez težine, lebdeći i pretvarajući se, stanicu po stanicu u aromatični raj sve dok te njegove riječi nisu narušile čaroliju.Ona je i prije čula slične riječi, čula je i taj ton. Dopustila je da je Zack odvede na vrh planine kad je jedva znala skijati, a sve zbog njegove sposobnosti da je nagovori na to da ga uvijek slijedi. S vrha su je snijeli u suzama i strašno uplašenu ali sretnu da je prošla samo sa slomljenom nogom. Ako je itko imun na to pasje uvjerenje da veliki Zack Nevsky najbolje zna što je za vas najbolje, ona je.Zack, dragi, odgovori, pokušavajući biti razumna koliko je to mogla biti tako zarobljena u njegovu zagrljaju, opuštena, zahvalna, divno ranjiva, opsjednuta od glave do pete. Tek sam počela u FRB... prošla su samo tri dana. Kako bih mogla tražiti slobodne dane? Osim... pa, mislim da bih mogla putovati u petak nakon posla i vratiti se u nedjelju navečer. To je moguće ako letovi budu u redu.Zack se nenadano vratio u L. A kasno po podne dan nakon večete kod Billy. Našla ga je u kući kad se vratila iz ureda. U toj fazi priprema za snimanje njegovog epa o Kalispellu pojavili su se prilični novčani problemi, pa je Zack doletio s nekim svojim suradnicima da sa šefovima studija sredi stvari prije nego što se otmu kontroli. Sutra se, nakon čitavog dana raznih sastanaka, namjeravao vratiti u Montanu s riješenim problemima i s torbom punom novčane infuzije.Ne govorim o vikendu, Gigi ne podnosim život kad nismo zajedno, reče joj Zack. Kad si večeras ušla i kad sam vidio tvoje lišće, znao sam točno, duboko do srži, da moraš napustiti taj svoj novi posao i udati se za mene, biti sa mnom, da budemo zajedno, samo nas dvoje, bez ovih gluposti tipa pričekaj-vidjet ćemo. To je pitanje preživljavanja, Gigi. Činimo nešto kažnjivo nerazumno, draga, tratimo vrijeme koje bismo morali provesti zajedno, gubimo nešto nenadoknadivo.Budući da je ona nepokretno ležala, on se nagne nad nju sa svom sviješću o svojoj muškosti. Gigi podigne pogled i upre ga u tu dominirajuću glavu usađenu na jaki vrat, u oholi i istaknuti nos slomljenog korijena koji je tako dobro pristajao odlučnosti njegovih zahtjevnih usana smišljala je što bi rekla.Zack, o tome smo već razgovarali, reče. Što se promijenilo?Kad sam pošao u Montanu, bio sam tako pun tog novog filma da sam zaboravio na količinu vremena koje ću mu posvetiti, zaboravio na snimanje koje će trajati tri i pol mjeseca. Nisam si mogao priznati da ćemo biti odvojeni tjedne i

tjedne ali sad k vragu, to što smo rastavljeni odnosi pola veselja oko snimanja tog filma.Na to si trebao misliti prije. Plan snimanja se nije promijenio, a sam Bog zna da smo o tome satima razgovarali. Gigi je pokušavala sakriti ljutnju u glasu ali se odmakla i plahtom prekrila noge.Znam da jesmo, draga, i da je sve moja pogreška. Potpuno i isključivo moja pogreška. Bio je tako skršen, da je Gigi postala još uznemirenija. Nije bilo u redu da inzistira da sve bude po njegovu, bez obzira na to što priznaje pogreške.Posljednji film snimao si na lokacijama u New Yorku i Teksasu, reče hladno i s tim sam se jedva mogla nositi. Sretali smo se vikendima kad je to bilo moguće, što je bilo gotovo nikad, jer si ti morao skoro stalno raditi. Imao si prilike režirati tri filma tu u Hollywoodu, ali si odlučio napraviti baš taj.Zašto, do vraga, nisi inzistirala da ga odbijem?Proklet da si, Zack! Sad mene kriviš za to što si učinio ono što si htio! Gigi se potpuno odmakne i podboči laktom.Imaš pravo biti ljuta na mene! I ja sam ljut na sebe! Ljut ko sam vrag, draga. Ali sve bismo mogli imati samo da se udaš za mene. Zar ti to ne vidiš, zar to nije očigledno?Ja vidim da bi ti sve mogao imati, Zack, a ja bi se mogla pretvoriti u povlaštenog sljedbenika. Kad god ti posao dopusti, ja bih bila tu... ako u međuvremenu ne bih sasvim poludjela.Daj, anđele, ne govori gluposti. Pa tamo bi ti život bio krasan to je najljepši dio zemlje mogla bi se šetkati, sprijateljiti se s novim ljudima. Bit će tamo i producentova supruga, draga žena. Upoznala bi možda nekog iz Kalispella, a mogla bi dolaziti i na snimanje. Možda bih ti čak mogao namjestiti posao u garderobi, premda nisi član sindikata. Mora postojati način da se dogovorimo.Začepi, Zack Nevsky! Sjela je tako brzo da je morao odskočiti da ga ne bi glavom udarila u obraz. Sve su to uvredljivi prijedlozi i ti to znaš! Šetkati se, kao da sam školarka. Upravo me zaprepašćuje kako previđaš da ovdje imam posao.O, pa da! Reklame. Jaka stvar! Zack sjedne na krevet govoreći s prezirom kojeg se nije ni trudio sakriti. Sjajan posao. Znaš dobro kao i ja da je reklamiranje zapravo legalizirani oblik prevare. Bože, pa nitko stvarno ne treba robu koja se reklamira, mogli bi slobodno voziti ista kola još pet godina, piti dobar scotch umjesto Cutty Sark, koristiti toaletni papir koji se može naći u svakom samoposluživanju, jesti jeftiniju vrstu gotove hrane sve su one jednako lošei, daj mi mira, da li stvarno jedna vrsta baterija traje duže od druge?Zvučiš kao bistri dvanaestogodišnjak koji je upravo otkrio marksizam, reče Gigi odrješito. Nije željela ovu svađu, nije ju potakla, ali mu neće dopustiti da je pregazi.Tri dana u reklamama i već si obraćenik. O, Bože, pa ti to zaista braniš, reče smješkajući se njenu tvrdoglavom pogledu. Taj tip Archie ima nevjerojatan način da te uvjeri da se radi o umjetnosti. I ti ga nisi odbila zbog dobrog filma? Zack joj se rugao sa svog Olimpa, siguran u to da su film i kazalište jedine trajne umjetnosti dvadesetog stoljeća. Trebala si mu reći što je rekao George Orwell Reklamiranje je zveketanje štapića u ispranom vjedru.Daj, Zack, nemojmo ulaziti u tu diskusiju o pitanjima umjetnosti baš sad, reče Gigi jedva se svladavajući. Nije imala ni trena da mu išta kaže o Indigo Seas ili o Začaranom tavanu, jer su se srušili u krevet svladani pohotom čim su se vidjeli. Pogledaj koliko je sati. Za nekoliko minuta će nam pozvoniti petero

ljudi a nijedno od nas ne može otvoriti golo. Umjetnost je vječna, a život je kratak, dakle, obuci hlače, dragi.Riječi idu Život je kratak, umjetnost je vječna, prilike promiču, iskustvo nas vara, prosudba je teška, zato obuci, hlače, dragi. Zack se cerio. Kladim se da ne znaš tko je to rekao?Pobijedio si, odgovori Gigi misleći na to da je Zacka moguće i ne voljeti. Čovjek s fenomenalnim pamćenjem uvijek nade načina da pokaže da je u pravu.Hipokrat. S priredbe koju sam režirao u srednjoj školi.Prosudba teška, da. Toga se sjećam. Što bih obukla večeras? Gdje ćemo jesti?Pa... čuj, zapravo ovdje.Nisi valjda? zine ne vjerujući.Mila... pa to je samo par ljudi, a moramo razgovarati privatno... restoran nije dobar... jednostavna tjestenina kako si spretna to ti neće oduzeti više od pet minuta...Zack, dolaziš neočekivano, baciš me u krevet na jedan sat, vodimo ljubav dva tri puta, započneš velediskusiju o našoj budućnosti i sad još hoćeš da počnem kuhati tjesteninu za gomilu ljudi... Da nisam nešto zaboravila?Samo dva puta. Ali imaš pravo, izaći ćemo. Oprosti, mila, ali ti tako rado kuhaš... i... nije važno, kamo ćemo?Gigi je blenula u njega kimajući glavom. Zack je doista izgledao skršeno njegovo lijepo nago mišićavo tijelo sjedilo je shrvano na rubu kreveta. Oh, do vraga, pomisli, a zašto ne? Malo tjestenine, čaša vina... Obožavala je hraniti ljude i ni za koga nije kuhala već danima. Zack vjerojatno za sutra ima naporan ratni plan. Sakupio je tim producenta, agenta, glavnog asistenta, scenarista i montažera. Večeras je dogovorio hitan sastanak prije nego što sutra krenu u okršaj sa studijem i trupe, bez ikakve sumnje, treba nahraniti.Napravit ću nešto, reče mu ne smeta mi, zapravo se veselim.Mislila je kako ima deset minuta da se istušira i uskoči u neke hlače i majicu prije nego što pozvone. Dok se brisala nakon tuširanja detaljno isplanira obrok za sedmero od zaliha koje je imala kući. Kad je kockice leda i svu silu boca s pićima i čaša postavila na stolić u dnevnoj sobi, već je smislila makarone prelivene sosom od tunjevine, graška, kapara, inćuna, maslinova ulja, češnjaka, kosanog peršina i vlasca. U kući je uvijek bio komad parmezana koji se mogao naribati preko bilo čega, kruščića talijana i sladoleda bilo je i salate. Neće pokazati baš najbolje što umije, razmišljala je iskusno sjeckajući peršin i otvarajući konzerve otvaračem koji bi uvijek porazio Zacka u naporima da pomaže u kuhinji, ali će ipak prehraniti sedmero ljudi.Slađana, dodaj mi još tjestenine!Mila, ima li još tog sosa?Dušo, kamo da stavim taj kruh?Draga, imaš li malo češnjaka?Dijete, kamo ću s tim sirom?Alergičan sam na inćune. Ima li još rajčice?Mila, donesi nam još jednu bocu.Imamo li čokoladne kreme?Smijem li pogledati ima li u hladnjaku sladoleda od jagoda?Dušo, ima li još salate?Molim te čisti tanjur, mila.Nema sladoleda od jagoda?Draga, molim te dohvati brandy! I par čaša!Hvala, Gigi, večera je bila odlična premda si zaboravila češnjak i premda nije bilo sladoleda od jagoda. Bilo je krasno što si donosila, odnosila, servirala i

natakala dok su odrasli bili zauzeti razgovorima koji su za tebe prekomplicirani. Krasno je kako ti nije smetalo da te tretiramo kao nesposobnu konobaricu i hostesu. Tako je ljupko da nisi ni primijetila da nitko nije zapamtio ni tvoje ime, draga, mila, dušo. Sjajno je da se nisi obazirala na to da smo previše zauzeti ozbiljnim poslom da bi rekli molim ili hvala, mrmljala je Gigi idući od dnevnog boravka do kuhinje, pokušavajući uspostaviti red.Govoriš meni?, upita Zack potpuno budan i previše uzbuđen zbog početka bojnog pohoda da bi se smirio.Ne, pravim društvo sama sebi.Bože, kakva sjajna grupa! Slažeš se da su sjajni? Izraz mu je bio pun entuzijazma, tamne oči, pune usnice i put, sve je prštalo od energije.Sjajni odgovori.Neće tako biti stalno, mila, nećemo stalno gubiti vrijeme na novčane probleme, premda ih nikada ne možeš potpuno zanemariti, ali to sjajno raspoloženje, taj izvorni zajednički duh ljudi koji skupa rade, sva ta strast, to će ti se svidjeti! To ćeš obožavati!Gigi stane s rukama punim prljavih tanjura, okrene se i pogledaGa. Gdje ću ja to obožavati?Daj, mila, reče Zack nestrpljivo u Montani. Znaš i sama da ideš sa mnom, zašto si tako prokleto tvrdoglava? Ponekad na trenutak možeš biti baš glupa, znaš li to?Nisi mi dao prilike ni da ti kažem što se događa na mom poslu, reče Gigi, još uvijek držeći tanjure.Dobro, što se događa? Bilo je jasno da je rezigniran.Zaboravi. Ne želim da me slušaš pod. prijetnjom smrti.Nije točno da me to ne zanima, protestirao je Zack. Siguran sam da sve što radiš oprosti u reklami radiš sjajno, ali, Gigi, draga Gigi, to nije važno, zar ne vidiš? Oh, zlato, blistavo je jasno da si sretnija kad si sa mnom, kao i ja s tobom, reče svojim najlaskavijim i najuvjerljivijim glasom. Gledaj, mila, zar ti večerašnja sjedeljka nije otvorila oči? Tako bi moglo biti svaki dan, mogla bi gledati kako radim, mogla bi biti na lokaciji svaki dan, svaki tren, kad god poželiš, mogla bi sudjelovati u svakoj diskusiji, kao večeras, vidjeti kako rješavam stvariDa li bih smjela... sjediti do tvojih nogu? Glas joj je bio tih, pitanje postavljeno s mirom koji je bio samo malo pretjerano naglašen.Pa... zapravo... morala bi se većinom držati po strani, postoji takozvana zona koncentracije oko režisera i glumaca, ali bih se trudio da dobiješ pristupSjediNe mogu. Previše sam nemiran, prosvjedovao je Zack, koračajući uokolo kao ratnik, kraljević, gazda, tako zaokupljen svojom živahnošću da nije primijetio neobičnu boju njena glasa.Gigi izmakne ruke i pusti da gomila tanjura padne na pod. Sjedni!Gospode, kakav nered! Daj da ti pomognem.Jebi ga, sjedi već jednom, Zack, pusti tu prokletu tjesteninu, prokleti sos i te proklete tanjure!Gigi, dijete, ti si premorena, reče podjednako raspoloženo i zabrinuto. Dođi, draga, smjestit ću te u krevet, kako i treba. Podigne je s lakoćom i odnese je u spavaću sobu, ne obazirući se na njeno vrištanje, udaranje i laktanje kojim ga je željela natjerati da je pusti. Položi je na krevet, a ona ga udari najjače što je mogla, zarobljena u snažnom zagrljaju. Poljubi je u usta ne dopuštajući joj da izgovori ni jednu jedinu riječ, premda je bijesno pokušavala okrenuti uglavu u stranu. Jednom ju je rukom držao na krevetu a drugom je

pokrio njenu dojku, milujući je ritmično, kao da želi smiriti uzbuđenu životinjicu. Dah mu je postao ubrzaniji čim je osjetio njenu put. Gigi se odupirala sve jače, žestoko nastojeći osloboditi dojku, ali je Zack, u rastućem uzbuđenju, kliznuo rukom pod majicu i uhvatio je još čvršće. Stisak je postao jači i svrsishodniji kad je pronašao svilenkastu bradavicu. Promrmlja, ukočen od želje, izvije se te se pruži preko njena propinjućeg tijela. Nemilosrdno pritisne penis uz njeno bedro i ona osjeti brz pokret ruke koja je ostavila bradavicu da bi otkopčala šlic. Pokušala je viknuti kad je ušao u nju, ali su joj usta bila puna njegova jezika.Gigi ga ugrize za jezik što je jače mogla.K vragu! To boli! vikne iznenađen i ljut, povlačeći se, s kapljicom krvi u kutu usana, još uvijek je držeći na krevetu.Makni se s mene vrištala je Gigi.Zašto si me ugrizla? vikao je ljuto.Zato što me siluješ, kretenu glupi! prštala je od bijesa.Silujem? Nemoj se zavaravati i ti si to željela! Jako! Treba ti još jedna dobra ševa da se riješiš te loše volje! Želiš da na tebe obratim pažnju. Misliš da ne znam zašto si imala crve u guzici cijelu večer. Morao sam biti na tom sastanku, a ti si mi to čitavo vrijeme zamjerala. Pusti je i ustane, piljeći u nju.Bože, pa ti me stvarno ni malo ne poznaš, reče Gigi srdito kad shvati rezultat dugo odgađanog obračuna, rezultat koji je bio manje iznenađenje a više tuga, bol i bijes. Sve što vidiš si ti. Velik si kao Sunce i dvaput blistaviji. Sve na svijetu je tu samo zbog Zacka Nevskog. Ja, ono što me zanima i kako se osjećam, sve to postoji samo u funkciji Zacka Nevskog. Sve što jesam i što bih mogla biti je samo odsjaj tvoje veličine.To nije istina! Mi se volimo, to je ono važno!To je bilo važno, reče Gigi, gotovo za sebe. U njenu se glasu osjećala mukla oluja, a oči su joj bile polustisnute kao da zadržavaju munje. Pokušala sam od toga napraviti najvažniju stvar u svom životu, i neko vrijeme uspijevala... dobro je išlo... ali... više ne ide. Moj život se ne može odrediti samo u vezi s tobom, kako to ne vidiš? Neću dopustiti da mi se to dogodi. Sto smo duže zajedno, to je gore. Ovo što si sad učinio, što si rekao ne, Zack, sve si uništio.Za Boga miloga, Gigi, ti si melodramatična, reče Zack, a izraz straha mu preleti licem. Od jedne traljave večeri, jednog sitnog događaja praviš veliki problem. Slušaj, što bi željela da učinim? Samo reci. Prestat ću tražiti da daš otkaz na tom prokletom poslu... Shvaćat ću ga ozbiljno, tako mi Boga, pa makar me ubilo... Pazit ću na to što ti treba... bit ću nježan i pažljiv i sva ta sranja, kunem se Gigi. Promijenit ću se!Ne vjerujem ti. Nemam povjerenja. Obećavaš zapravo, da ćeš postati lažljivac i licemjer, a ni to ti ne vjerujem. Gigi ustane iz kreveta i ode do ormara. Želim da odeš odavde i da se ne vratiš, nikad više, reče odrješito, muklim ali odlučnim glasom, i dobaci mu pulover i jaknu. Nemoj se truditi da poneseš ključeve. Promijenit ću brave. Prođe spavaćom sobom, prijeđe dnevnu i zaustavi se pri kraju stepenica čekajući da ode.Ne budi krajnje blesava, Gigi. Nismo završili razgovor, prodere se Zack.Ona se okrene i pogleda ga tako prodorno i čvrsto da je taj pogled pao među njih kao željezna pregrada. Ti više ovdje ne stanuješ, reče.Kretenska mala glupačo... kako možeš biti tako glupa... promrmlja oklijevajući pri dnu stepenica. Samo zato što si morala skuhati jednu posranu večeru...Izađi. Izađi prije nego što postane još gore.Ne može biti gore, reče dopuštajući da se vidi kako moljaka.

Jednostavno otiđi. Idi!Tek kad je otišao oblile su je suze bijesa, ali ni jednog trenutka nije dovela u pitanje odluku na koju ju je prisilio.

Odvjetnički poslovi su Josha Hillmana rijetko vodili u New York.No kad je bio na Manhattenu uvijek je, kako bi pojačao dugu komunikaciju samo putem telefona i pisama, dogovarao ručkove s odvjetnicima s kojima je inače poslovao na daljinu.Danas, baš kad su Gigi i David Archieju, Bvronu i Viktoriji, prezentirali svoje ideje za Indigo Seas, upravo istog dana kad je Zack Nevskv pokušavao iskamčiti još novca od nesklonih šefova studija, dana kad je Sasha Hillman bila na zabavi priređenoj u čast zaruka kćeri jednog od njegovih partnera, Josh Hillmann je sjedio na ručku u blagovaonici za šefove firme Westcott, Rosenthal, Kelly i King. Na Joshov prijedlog bilo je pozvano i nekoliko mlađih partnera. Želio ih je upoznati jer je bilo lako moguće da će ubuduće poslovati s nekima od njih.Razgovor je tekao ugodno i opušteno. Josh je procjenjivao mlađe odvjetnike ne uzimajući im mjeru pravničkog uma da ti mladi ljudi nisu bili izuzetni ne bi se ni našli u toj ogromnoj, visokoj, opločenoj prostoriji. Procjenjivao je njihov karakter. U nadolazećim godinama trebat će mu znanje o pristojnosti svakog od tih momaka.Konverzacija se kretala od ribolova do tropskih otoka, od Ronalda Reagana do spore izgradnje Trumpova tornja, od odgoja kućnih ljubimaca do odgoja djece, od stanja na burzi do stanja zaljubljenosti tih mladih ljudi. Josh je živahno sudjelovao u razgovoru, ne otkrivajući o sebi ništa intimnije od svoje sklonosti prema terijerima. On je ovdje bio da bira, sluša, pamti i uči.Kent Rosenthal i Bili Westcott čestitali su na zarukama Tomu Ungeru, jednom od mlađih odvjetnika.Bili smo uvjereni da se Tom neće nikad oženiti, reče Kent Joshu.Pokušao sam ga upoznati s nećakinjom moje žene, ali je rekao da ga to ne zanima, da mu je srce slomljeno, primijetio je Mike Kelly žaleći se. A onda nađe Helen.I bilo je slomljeno, u najmanju ruku ozbiljno oštećeno, prosvjedovao je Tom Unger. Nakon što je Sasha nestala nisam se ni sa kim sastajao najmanje godinu dana.I vi to zovete dosljednošću? zapita Kent Rosenthal.To je najduže što sam izdržao bez spoja nakon sedamnaeste. Tom je naš službeni neizlječivi romantik, doda Bili Westcott sa smiješkom. Svaka advokatska tvrtka treba jednog takvog. Ali samo jednog.Koja Sasha?, upita Josh. Njegovo je srce poskočilo u znak opasnosti. Sasha Nevsky. Ungar tužno kimne glavom. Helen, moja zaručnica, je fantastična cura i bit će predivna supruga, ali bih prvi priznao da nije kao Sasha. Sasha je bila izuzetna. Po čemu? raspitivao se Josh nenapadno. Pa... nije važno, to je bilo davno.Daj, Tom. Svi smo mi slušali o izuzetnoj Sashi. Pa reci i Joshu, smijući se Tomovu oklijevanju reče Mike Kelly. On živi u Hollywoodu, njega nije lako šokirati.Pa, dobro, sad se to, uz Helen, čini nevjerojatnim, ali ta prekrasna osoba, Sasha, me potpuno opčarala, reče Tom. Problem je bio u tome da je uz mene imala uvijek još po dva momka i to nije krila. Nikad nije ni pokušala sakriti. Samu sebe je prozvala Velikom Droljom s tim se hvalila, stvarno se ne šalim, naprosto se smijala i izazivala vas. A bilo je nešto gotovo... čisto... u svemu tome to poštenje.

I vi niste prigovarali? upita Josh znatiželjno. Naravno da jesam, mrzio sam tu situaciju, ali sam preko nje i prelazio. I oni drugi također. Sasha je imala način da muškarce natjera da zaborave svoja teritorijalna prava. A način na koji je zahtijevala tu vrstu slobode na koji bi to radio i svaki muškarac onemogućavao vam je da se prepirete. Sam Bog zna da sam pokušavao. Bezuspješno. Mislim da bih se mogao pozvati na privremenu neuračunljivost. S druge strane, još uvijek se pitam nije li imala pravo. Možda žena koja nije ni za koga vezana ima pravo na potpunu slobodu. Momci koji ovdje sjede preveliki su šovinisti da bi to spoznali.Tom je naša uzdanica za problem građanskih sloboda, reče Mike Kelly srdačno se smijući. Niste li se željeli njome oženiti? pokuša Josh.Brak je nije zanimao... što se sad pokazalo dobrim, sad kad imam Helen.Što se s njom dogodilo?To i jest ono čudno. Jednog je dana nestala i to je posljednje što o njoj znam. Ni pisma, ni pozdrava. Nadam se da je sretna, ma gdje bila. Bila je... stvarno izuzetna.Rekao sam vam da je beznadni romantik, reče Bili Westcott. Želite li brandy, Josh?Ne, hvala. Zapravo, gospodo, bilo je krasno, ali je bolje da se vratim.

Gigi, izgledaš kao da si probdjela tri noći zaredom. Jesi li sigurna da možeš na prezentaciju? David Melville se zabrinuo kad ju je ugledao odjevenu u crnu dolčevitu uguranu u crne samterice, oboje očigledno staro kao i crne čizme. Izgleda kao neka vrsta siročeta iz osamnaestog stoljeća koje su dali u nauk dimnjačaru, pomislio je, s izuzetkom pomodnih sunčanih naočala. Lice joj je bilo blijedo, nije ni pokušala dotjerati kosu koja je plesala oko njene glave kao da se ujutro nije udostojala ni počešljati. A nije nosila ni uobičajenu vrećicu iz Bagel Centrala, restorana sa samoposluživanjem, u kom su se svi službenici agencije sretali tijekom cijelog dana, često nailazeći na neke od najboljih ideja dok bi stajali okolo čavrljajući i tračajući uz meke krafne ili svježe voće.Jako sam loše spavala. Valjda zbog nečeg što sam pojela. Umorna sam, to je sve.To su živci, samo nećeš priznati. Imali smo previše vremena pa smo zamišljali kako će to ispasti i brinuli se. Da smo bar jučer mogli imati tu prezentaciju, kad je stvar još bila vruća i tek sišla s crtaće daske, ali ne, jučer su svi bili previše zauzeti radeći s drugim kreativcima. K vragu!Nisam zabrinuta, reče Gigi turobno. Uopće mi nije stalo. Ako im se sviđa, u redu, ako im se ne sviđa, isto. Život teče dalje.Ma prekrasno! Dakle, ti si tip koji utočište nalazi u stavu baš me briga. Glas mu je bio pomalo optužujući. Toliko o Miss Istinske Petlje 1983.Neka ti bude.Bi li ti pomogao valium?Kako bi mi pomogao?Smanjio ti tu tjeskobu, za Boga miloga! reče i nastavi prstima prolaziti kroz svoju tamnu, već zamršenu kosu.Ti ga popij, Davy, tebi treba. Ona svoju kosu poravna.Već sam ga uzeo. Daj, Gigi, stići će svake sekunde. Nećeš valjda za vrijeme cijele prezentacije nositi te sunčane naočale?Imam neku gadnu infekciju oka. Izgledam strašno.Oh, jadno dijete, napetost ti izlazi na oči? Ja dobivam osip slušaj, čak i da im se ne dopadne rješenje za Indigo Seas, što je nemoguće, skakat će od veselja zbog Začaranog tavana.

Aha, pa da, reče turobno.Naprijed marš zapovjedi vojničkim glasom.O. K.K vragu, osjećao bih se bolje da si samo salutirala.O. K. Salutira i promrmlja Sir, kao da se naknadno sjetila.Volio bih da nisam ništa rekao.

Djeco, to ste pogodili, skoči Archie uzbuđeno one sekunde kad su David i Gigi stigli do kraja šeste ideje za Indigo Seas.Ako nam taj materijal ne donese posao, ni jedan neće, složi se Byron, suzdržano oduševljen. Čestitam.Žao mi je što moram pustiti kišu po toj vašoj paradi, reče hladno Viktorija Frost ali u želji da natjerate debele žene da misle kako ima nešto glamurozno u njihovoj gojaznosti nekako ste uspjeli potpuno zaboraviti istaknute točke prodaje, stvarne razloge zbog kojih te žene kupuju kostime našeg klijenta njihove poznate pojačane umetke, patentirane krojeve grudnjaka, materijale i velik raspon izvanserijskih brojeva. To prodaju u Indigo Seas, a ne neku jeftinu imitaciju Sofije Loren.Kakvom se drskom lakrdijašicom pokazala ta njihova mala gospođica Orsini, mislila je Viktorija s ogorčenim osvetoljubivim prezirom. Archie i Byron su srcem odlučili uposliti potpuno neprikladnu osobu, što je ona uočila isti tren kad ju je ugledala. Nije imala ništa protiv privlačnih kreativki, ali je instinktivno od prve osjetila prema Gigi nešto odbojno, nešto što je proizlazilo iz njena stava punog sigurnosti, pomanjkanja strahopoštovanja prema Viktorijinoj snazi i položaju, njenom nezasluženom samopuzdanju koje se temeljilo samo na besmislenoj mladosti, toj potpunoj i još nepomućenoj mladosti s tom idiotskom iluzijom da je cijeli svijet pred njom. Naučit će ona svašta, a zasad ju treba malo obuzdali. Nije mnogo pomoglo što je Gigi bila dovoljno pametna da zna da su sva trojica budala, Byron, Archie i David bar malo u nju zaljubljena.Sve mi to znamo, Viktorija, reče David prekidajući kratku tišinu nastalu nakon Viktorijine primjedbe. Ali smo ovdje željeli nešto drugo zapaliti ženske da idu u trgovinu neopterećeno i radoznalo, dovoljno navijene da potraže etiketu Indigo Seas a etiketa će sadržavati sve tehničke informacije. Nismo željeli oglas za modni proizvod opterećivati dugim tekstom.Imaš krivo, Davide, reče Viktorija. Daš se zavesti mogućnošću da dobiješ lijepu fotografiju, pokušavaš prodati miris pečenja umjesto pečenog odreska. Indigo kostimi nisu modni proizvod, to su više steznici u kojima se pliva. Ovaj se rad ne može prikazati na sastanku s klijentima. Indigo Seas traži novog marketinškog partnera a ne Francisa Ford Coppolu.Oprostite, reče Gigi ali u oglasu koji već postoji i koji se koristi svi su detalji koje ste spomenuli. Zašto Indigo Seas traži drugu agenciju ako je zadovoljan?Kad budete u poslu tako dugo kao ja, Gigi, naučit ćete da se klijenta nikad ne pita zašto se odlučio posao dati nekom drugom. Često razlog nema apsolutno nikakve veze s tekućom kampanjom. To je često unutrašnje pitanje kompanije, politika. Ali ipak treba koristiti nešto zdravog razuma. Sigurno nećete namjerno propustiti spomenuti jake strane proizvoda svog klijenta.Viktorija, reče Archie ovaj je Davidov i Gigin materijal takoI t,PW cn1 h, i1, s ttyf. l

Nisam dovršila, reče Gigi ustajući uspravna u svojim čizmama. I nisam dijete da me se pošalje od stola.Gigi, započne Archie.Neću otići, Archie. Davy i ja ćemo učiniti izmjene u oglasu za Indigo Seas.Hoćete? upita Archie začuđen zbog brzine kojom se predala.Ništa strašno, reče Gigi svladavajući se. Za neke bitke ima vremena. A što god FRB redaljka značila, nije joj dobro zvučalo. Ima još nešto prije nego što dovršimo. Prije dva dana sam dogovorila novi posao s Benom Winthropom, graditeljem trgovačkih centara. Uspjela sam da mi obeća osam milijuna dolara za osmišljavanje reklamne kampanje za lanac dućana s igračkama koji bi se zvao Začarani tavan.Ti si dogovorila posao?, upita Viktorija udahnuvši duboko i poblijedjevši. Tko ti je dao ovlasti da to učiniš, smijem li pitati?Sama sebi, gđice Vicky.Davidova se usta razjape. Arhie i Byron se ukoče na Gigin neoprezan i agresivan ton.I ako vam to smeta gospođice Vickv, nastavi Gigi ja ću taj posao od osam milijuna dolara za Začarani tavan ponijeti sobom, u svom džepiću, i naći neku agenciju koja će htjeti i njega i moj rad. To je moj posao, ja sam ga našla i ide sa mnom.Stvarno? Kako poduzetno. Čudim se da nikad nismo čuli za taj lanac dućana, reče Viktorija u pravcu zaprepaštenih partnera koji su se pretvarali u atome zraka. Nije li to nešto što si izmislila u hipu?Zapravo jest, reče Gigi s rukama na bokovima.Gospode, kako li se od dimnjačara pretvorila u gusara u roku od jedne sekunde, čudio se David.Nikad niste za to čuli, nastavi Gigi jer i ne postoji osim kao dvadeset i dva propala dućana koja se zovu Dječji raj, većinom smještena unutar centara Bena Winthropa. On će investirati u taj posao, zadržat će lokaciju, potpuno promijeniti tržište, preurediti ih od poda do stropa i reklamirati kao ekvivalent Skrupulama križanim s Odjelom dječjih darova kod Tiffanvja kao mjesto na kom se mogu naći ekskluzivne stvari za djecu do tinejdžerske dobi od igračaka do odjeće.Dakle, Začaram tavan zapravo ne postoji, zar ne?, naglasi Viktorija. Još manje postoji posao od osam milijuna dolara. Sve je to ako, zar ne? Prije nego što počnu oglašavati moraju sve potpuno preurediti, reorganizirati, investirati čitavo bogatstvo, a nemaš garancije da će se to dogoditi, zar ne? Pa i ako se dogodi, tu će proći mnogi mjeseci, godina, možda i više. Nitko iskusan ne bi o tome govoriokao o novom poslu.Imam suglasnost Bena Winthropa. Gigi je zvučala sigurnije nego ikad.Koliko točno to vrijedi? Može li se to odnijeti na banku?Ako ti to nije dovoljno solidno, samo reci, plamtjela je Gigi. Meni je pravo.Ben Winthrop, razvuče Viktorija. On je u rodu s tvojom maćehom, zar ne? Tu priliku imaš zahvaliti čistom nepotizmu. Ako to uopće bude neka prilika, u što nekako sumnjam.Sigurna sam da o nepotizmu znate beskrajno više od mene, odgovori Gigi ili mi je bar Ben tako rekao kad me obavijestio o vašem porijeklu, gospođice Frost. Gigi se odjednom osjećala svježe kao da se dobro naspavala.Žao mi je prekinuti tako prisan razgovor, moje dame, ali biste li to odložile za neko drugo vrijeme? Nemamo li mi ovdje nekog posla? upita očajno Archie.Ja sam zasad gotova, reče Gigi netaknuta konsternacijom koja je zavladala u sobi. Dođi, Davy, zovem te na ručak.

Koliko ćemo vremena dobiti?, upita Gigi Davida nakon nekoliko dana kad su ostavili auto na plaćenom parkiralištu na aveniji Beverly Wilshire. Indigo Seas je tamo zakupio dvije prostorije za sastanke, jednu za prezentacije a drugu za svoje izvršne direktore, kako bi mogli razgovarati na miru. Stariji članovi prezentacijskog tima, Viktorija, Archie i Byron, stali su iza njih.U Indigu su rekli najviše sat i pol. Ali nastupamo odmah poslije ručka. To znači da su već odslušali dvije prezentacije, pojeli ručak, i još se nisu stigli umoriti. To je idealno vrijeme.Dakle, sve u svemu su četiri prezentacije, još jedna poslije naše?Ne znam. Možda su za sutra naručili još četiri različite agencije. Hi za jučer. Možda su sve zgurali danas popodne... nikad ti to ne kažu.Sliči li to na prijem u neko bratstvo? Gigi je željela na brzinu saznati detalje tog novog iskustva, kako bi se smirila.Izgledam li ti ja kao netko tko se želi pridružiti nekom bratstvu?Ne. A izgledam li ja kao netko tko bi rado ušao u žensku studentsku organizaciju? Gigi se odlučila za imidž koji će, nadala se, odavati kreativni naboj, uz dužno poštovanje prema klijentu, zapravo značenju cjelokupne industrije kupaćih kostima. Odjenula je nekoliko Princeovih komada iz Skrupulovih kataloga usku zelenu vunenu suknju koja se širila prema rubu, zelenobijelu bluzu na uske pruge sa širokim rukavima, zlatnim gumbima i ovratnikom koji je vukao na tirolski, dopunjenu malom crvenom vesticom koja je, ležerno raskopčana, jedva prekrivala njen starinski, masivni, srebrni Santa Fe pojas. U posljednji je trenutak dodala par šašavih crvenih kaubojskih čizama od krokodilske kože u kojima je izgledala viša.Izgledaš kao križanac između Sound of Mušica i Shanea.Oh, Bože, na to nisam ni pomislila, reče Gigi zaprepašteno.Ma, ne, odlično je. Sjajno! Svi vole Sound of Music. To je definitivno fantastično. Sublimna kombinacija. Čak ni Viktorija nije ništa rekla protiv onoga što si nosila na probi. Misliš li da je moje jedino odijelo dosta dobro?Izgledaš kao Gregorv Peck u Prazniku u Rimu. Apsolutno si prekrasan.I ti, Gigi, draga. Prekrasna si. Blagi Bože, mislio je David, pristao bi ići na prezentacije svaki dan kad bi mu to dalo priliku da joj legalno kaže kako je lijepa i da je zove draga, a da njene đavolski istaknute obrve ne poskoče iznenađeno.Kad će nam reći rezultat? upita Gigi deseti put tog tjedna.To je još jedna od stvari koju ne možemo predvidjeti, Gigi, draga, odgovori kao i deset puta dotad znajući da je previše uzbuđena da primijeti kako ju je već drugi put oslovio s draga. Objavit će tko je dobio posao kad to njima bude odgovaralo. Danas, sutra, za dva tjedna. Tkogod da ga dobije, vijest će se proširiti brzinom munje.Nešto je stvarno mračno u svemu tome, reče Gigi.Ne možeš zgrabiti posao od sedam milijuna dolara bez patnje, to je cijena te igre. To je sadistički, ali se kladim da svaka industrija ima svoje male surove rituale.Skrupule 2 nemaju.To je više obitelj.Da se pomolimo?Ja sam kongregacionalist. Mi se ne molimo za poslove. Barem mislim da ne.Sto je to kongregacionalist?Umjereni liberalni protestant. Volimo svakoga, Gigi, naročito tebe, reče David gorljivo.

Vozi li taj lift ili ne vozi?, nestrpljivo upita Gigi kad su im se u predvorju pridružili Archie, Byron i Viktorija. Archie i Byron u svojim Armani odijelima, Viktorija u jednostavnom mornarskiplavom kostimu koji je mogao svojeručno skrojiti sam Balenciaga da nije odustao od pravljenja odjeće na vrhuncu svoje popularnosti, kad je umrla i posljednja žena koju je smatrao dostojnom svog talenta.Prezentacijski tim, ne zamarajući se time da ostavi dojam kako vodi konverzaciju, nađe sobu na trećem katu u kojoj su se imali pokazati. Viktoriju na vratima pozdravi dostojanstvena gospođa srednjh godina koja se predstavi kao Jane Fairbrother, izvršna tajnica predsjednika Indigo Seasa gospodina Georga Collinsa.Izvolite se raskomotiti, reče Jane Fairbrother s ugodnim i potpuno bezličnim smiješkom. Sefovi malo kasne. Da vam donesem čaj ili kavu? Ne? Na stolu su vrčevi s vodom, obavijestite me ako vam je ponestane.Gigi prijeđe pogledom preko sobe. Na jednom je kraju stajalo nekoliko stolaca za slušače, a na drugom jednostavan stol s pet stolaca i nogarima sa strane.Popij samo gutljaj, šapne joj Archie. Bez obzira na to koliko piješ, stalno imaš suha usta, a barem nećeš morati piškiti usred predstave.Viktorija sjedne u sredinu, Archie i Byron je okruže, a Gigi i David, noseći velike kožne mape pune pažljivo izvedenih oglasa, sjednu svaki s jednog kraja.Nakon kraćeg čekanja grupa ljudi uđe iz pokrajnje prostorije. Viktorija ustane da bi ih predstavila jedne drugima.Najprije su na red došla tri brata Collinsa, vlasnici Indigo Seasa Henry, John i George, koji je bio najstariji i očito najvažniji od sve trojice. Zatim direktor marketinga i njegov pomoćnik, pa direktor odjela za oglašavanje i njegov pomoćnik. Čim su tri brata zauzela svoja mjesta u drugom redu i sjela, tri trezveno odjevene, debeljuškaste starije žene sjedoše u posljednji red. Mora da su to tajnice braće Collins jer svaka je držala stenogramski blok i olovku. Viktorija im ljubazno kimne glavom, ali je bilo vidljivo da ih sreće prvi put, a braća ih nisu predstavila FBR timu.Ili braća Collins upošljavaju te tajnice zbog njihove velike efikasnosti ili im ih biraju njihove žene zbog svoje vlastite sigurnosti. Koliko je ona mogla procijeniti, braća su bila u ranim do srednjih tridesetih, i svaki je, unatoč velikoj obiteljskoj sličnosti, bio na osobit način tamnokos i naočit. I ravnodušan. Nikad nije vidjela takvu odsutnost izraza, ni prijateljskog ni neprijateljskog, ni dosade ni interesa potpuna praznina. Ničega osim mirne pažnje u tamnim očima ispod tamnih obrva.Njihova su lica ostala prazna i za Viktorijina govora o tome kako je FrostBernheimRourke, zahvaljujući svojim domišljatim istraživačima i odjelima koji se bave umjetnošću, jedinstveno kvalificiran da oblikuje i izvede oglase za Indigo Seas, kako će usko surađivati sa kompanijom u San Francisku, kako je svatko od njih u FRBu spreman sjesti na avion u bilo kom trenutku i preraditi bilo koji sitni detalj, ukratko, kako je FRB najbolji izbor za kompaniju kakva je Indigo Seas.Bila je uvjerljiva, usmjerena, odlučna i pitko je govorila, pomisli Gigi. Nije još vidjela tu stranu Viktorije Frost i zaželjela joj je zapljeskati kad je sjela. George joj je zahvalio najkraćim riječima.Archie i Byron bili su drugi i treći govornik, iznoseći druge vidove FRBa, uključujući i godine njujorškog iskustva, naglašavajući mladost i snagu agencije, inovacije u tretiranju zadataka koje su pokrenuli prošle godine i spremnost da budu na usluzi braći Collins i njihovim vlastitim kreativnim kapacitetima. Spomenuli su Gigin rad na kreiranju kataloga Skrupule 2 i

Davidove tri Belding Bowl nagrade za crteže. Svaki je od njih bio uvjerljiv kao i Viktorija, a njihove su različite osobnosti smiješale tako dopadljivu i poželjnu cjelinu da se Gigi čudila kako im nije prešla čim su joj to ponudili. Očigledno su nju vrbovali manjim intenzitetom nego što to rade s potencijalnim klijentima. Kad je čula da Byron završava, Gigi gutne vode čeznući za kockicom leda koju bi cuclala. Usne su joj bile slijepljene i u ustima nije imala nimalo sline. Da su bar ona i Davy sjedili jedno do drugoga on bi je ispod stola držao za znojnu ruku.Gigi se trudila usredotočiti isključivo na klijente, promatrajući braću u potrazi za nekim znakom, bilo čim što bi otkrilo da su bar malo impresionirani, a ne samo izuzetno pristojni pa ne govore, bezizražajne mumije. Ali nije našla ništa osim dostojanstvene, ozbiljne i nepokretne pažnje. Dotjeranošću su nadmašivali čak i Archieja i Byja. Njihova odijela, košulje, kravate, cipele, frizura, pa čak i nokti bili su više nego savršeni, ako takvo nešto uopće postoji, mislila je Gigi. Bili su dotjeraniji više čak i od njena elegantnog i kultiviranog oca Vita Orsinija.Bella figura. Čim se u njenoj glavi pojavio taj izraz, smjesta je znala da su braća Collins porijeklom Talijani. Ni jedan američki biznismen ne bi rasipao vrijeme, novac i pažnju koja je bila potrebnada bi se postigao njihov izgled. Pokazati svijetu hellu figuru bez obzira na unutarnje stanje bila je talijanska tradicija još iz vremena plemstva. Vidjela je ona kako njen otac održava svoju bellu figuru i onda kad je bio predmetom ismijavanja čitavog Hollywooda, kad je dugovao svima i kad je jedva na kredit vezao kraj s krajem... Archie ju je munuo u rebra i ona shvati da je Byron upravo rekao A sad će vam Gigi Orsini i David Melville, naš kreativni tim, pokazati kakve su oglase pripremili.Gigi ustane s osjećajem lakoće kao strijela koja je upravo odapeta s luka. David će podizati teške kartone sa skicama, a ona će o njima govoriti klijentima, budući da je njegov dio umjetnost, a njen pisanje tekstova. Ali za početak, pomisli, malo nacionalog ponosa. Ta su braća bila tri mlada Vita Orsinija i nije ih se nimalo bojala. Ni picolo djelić.Moje je ime, reče polako i ponosno, gledajući Georgea Collinsa ravno u oči, Graziella Giovanna Orsini. George Collins trepne. John Collins trepne. Henry Collins trepne.Čak su i tajnice, Gigi primijeti, razmijenile brze poglede. David je začuđeno pogleda, ali što jedan kongregacionalist zna o značenju činjenice da je netko Talijan?U sljedećih im je petnaest minuta pokazala tuce oglasa koji su bili tako dizajnirani da su uključivali sve ono o čemu je govorila Viktorija bili su napisani Gigi svojstvenim stilom i popraćeni Davidovim crtežom žene koja, premda nije bila baš kost i koža, nije imala više od pet kilograma preko idealne težine, kakva bi bila prihvatljiva Viktoriji Frost.Bili su to dobri oglasi. To su znali i Gigi i David. Bili su znatno bolji od postojećih za Indigo Seas, ali nisu pogodili srž. Kad je završila, pogleda braću Collins i ugleda kako se Georgeova ramena dižu gotovo neprimjetno. Eh! mogla je čuti kako misli. Gigi je znala smjesta očitati talijanski govor tijela i znala je da oglase nije procijenio kao izuzetne. Dobre, ali ne i izuzetne.Gigi pogleda u Davida i da mu znak kako su se i dogovorili. On se okrene i otvori drugu mapu. Jedan po jedan Gigi je publici prikazala oglase koje su ona i David načinili sasvim na početku, ne okrećući se da vidi stol iza svojih leđa gdje je sjedio ostatak prezentacijskog tima.

Svaki oglas imao je i fotografiju prekrasne bivše manekenke koja je imala više abbondanze nego što je ijedan od Collinsa zamišljao. Bila je neosporno predebela, predebela čak i za standarde prosječne žene, ali su na njoj nekako ti kilogrami izgledali dobro čvrsto, formasto i tajanstveno umjesno. Punašno. Posljednja dva oglasa bila su nova. Jedan je prikazivao zamašnu, vedru i blistavu manekenku kako izlazi iz bazena uz pomoć naočitog, potpuno odjevenog i očito fasciniranog kauboja. Slogan je glasio Dođi voda je abbondanzastična. Na posljednjem su i manekenka i kauboj bili u bazenu do ramena, grleći se i gledajući u oči, dok je slogan govorio Jesi li sretan zbog mene ili moje punašnosti?Žagor preleti sobom, kad je Gigi dovršila. George Collins joj zahvali.Ispričajte nas, vijećat ćemo u drugoj sobi, doda obraćajući se Gigi.Prego, reče Gigi. Prego, jedna od malog broja riječi koje ju je naučio otac, riječ koju ne možeš krivo upotrijebiti, tako korisna u svim situacijama, a znači svašta, od molim vas, budite moj gost do svakako, oprostite, izvolite, dakako.Više je osjetila nego vidjela da iza njenih leđa Viktorija odašilje ubojite zrake.O tome ćemo negdje drugdje, reče Archie tiho. Archie, Byron i Viktorija sjedili su u potpunoj tišini. Gigi i David su izveli nepotrebno dugu predstavu stavljanja skica u mape ne usuđujući se pogledati jedan drugom u oči bojali su se da će prasnuti u smijeh budući da ništa više nisu mogli izgubiti.Vrata koja su spajala prostorije otvore se i svi iz Indigo Seasa vrate se i zauzmu svoja mjesta, osim jedne tajnice koja sjedne uz Georga Collinsa.George Collins sa širokim smiješkom pokaže na nju. Želim vam predstaviti svoju majku, signoru Eleonoru Colonna objavi. Mi svi radimo za nju. Mama?Sviđa mi se kako radite, reče signora Colonna odobravajući, ustajući i prelazeći pogledom FRB tim. Čim je progovorila, postalo je jasno da posjeduje snažnu osobnost. Mojim dvjema mlađim sestrama se također sviđa vaš rad, reče pokazujući na dvije žene koje su još uvijek sjedile u stražnjem redu. I mojim se sinovima sviđa vaš rad. Ja sam pokretač i posjednik patenta na kroj grudnjaka i čvrste umetke. Moram reći da ste vi jedina agencija koja je shvatila da ni jedna mršava žena to ne bi nosila. Nema potrebe da se čeka s obavijesti da ste dobili taj posao. Dobro došli u Indigo Seas.Grazie mille, reče Gigi, budući da su svi ostali, izgleda, izgubili moć govora. To su bile još dvije riječi koje je znala na talijanskom.Prego, Graziella Giovanna, reče smiješeći joj se izravno. Znali ste da smo mi Talijani? Možda ste to saznali preko vašeg poznatog istraživačkog odjela?Ne, nisam sve dok nisam uočila la bellu figuru vaših sinova, odgovori Gigi.A zašto ste odjenuli boje talijanske zastave, Graziella Giovanna?Ja sam... praznovjerna. Moj je otac uvijek govorio da su to sretne boje.A vaša majka? Da li je i ona Talijanka?Nije. Irkinja. Također zelena i bijela u zastavi, ali s narančastim.Ah to objašnjava boju vaše kose.Ne, signora Colonna. Peroksid.Dođite u San Francisco. U tim uredima ima previše muškaraca. Imam dobre dečke Giorgio, Enrico i Gianni sve sami krasni dečki, ali sam trebala imati i kćer. Moje sestre i ja ćemo vam pokazati naše nove kreacije. Vi imate stila. Nemate abbondanzu, ali imate stila.Grazie, signora Colonna. Sa zadovoljstvom.

Prego, Graziella Giovanna. Uze Gigine ruke u svoje. Veselim se vašoj posjeti. Nazvat ću vas sutra da dogovorimo datum. Možda biste mogli prenoćiti i upoznati moje unuke. Također sve sami dječaci što se može?Oko njih su se ljudi iz Indigo Seasa rukovali s Archijem, Byronom, Viktorijom i Davidom smijući se i govoreći bučno nakon napetosti koju su osjećali još do malo prije. Ali je oko signore Colonne i Gigi nastao nevidljivi krug poštovanja koje su svi instinktivno odavali glavi klana i osobi koju je ona očigledno izdvojila iz grupe FrostRourkeBernheim.

Glava 5

rvi dan Gigina posla u FRB Viktorija je sjedila u svojoj kancelariji ne namjeravajući pojesti voćnu salatu koju joj je donijela Polly. Još je uvijek bila bijesna na pomisao na Archieja, Bvrona, Gigi i skupi ručak koji su nesumnjivo konzumirali upravo ovog trena. Kako li su se usudili zaposliti novog pisca tekstova kojeg nije ona provjerila? Kako su se usudili odvesti je na ručak kao da je sve ovo jedna velika zabava i kao da nema nikakvog prešnog posla?Ona je rekla Archieju, nakon što su dva kreativna tima gotovo uništila posao za Indigo Seas, da bi trebao dići ruke od svega, posebno od iscrpljujućeg društvenog života, i sam se baciti na taj posao nitko nikad nije rekao da pisac tekstova za kupaće kostime mora biti žensko.On se izvlačio iz posla za koji se nije osjećao sposobnim i tako pružio priliku Gigi da se ona ubaci. Ona čak nije bila ni žensko, bila je klinka, balavica, derište puno sebe koje je mislilo da se, zato što je imala neki mali uspjeh s poslovima oko kataloga, može prebaciti na reklame bez ikakvog predznanja. Njeni su partneri, to je sad sasvim jasno, potpuno izgubili moć rasuđivanja.Cura je imala onu vrstu zgođušnosti koju je Viktorija osobno najviše prezirala, a koju su muškarci, te predvidljive budale, nalazile uzbudljivom. Zar oni ne vide da je sve tu umjetno ta očigledno obojena crvena kosa, namjerno pretjerana maškara, seksi tjelešce i animalan duh. Jedino što joj na Gigi nije izazivalo odbojnost bio je kostim. Uvijek možeš prepoznati Princeov kroj i materijal, ali su oni uzalud potrošeni na takve povodljive kreature koje bi se bolje osjećale u nečem lažnog sjaja. Bilo je skoro nevjerojatno da je tu djevojku, manje ili više, praktički odgojila Billy Ikehorn koja je, ako ništa drugo, imala ukusa. Kad je Viktorija živjela u New Yorku i kad su Skrupule bile tek otvorene, uvijek je mogla tamo naći točno onu vrstu odjeće koju bi tražila, a isto tako i njena majka, koja je bila sasvim drugi tip žene, premda jednako izbirljiva.Da, ona i njena majka Millicent Frost Caldwell bile su potpuno različite, ali ni za jednu od njih nije se moglo reći da ju je lako zadovoljiti.Premda je dijete bilo posljednje što je željela, Millicent Frost je u dvadeset prvoj bila odveć iskusan pisac tekstova da ne bi svojoj kćeri dala takvo ime koje ima poželjnu notu kraljevskog i povijesnog, što je njena majka zanemarila imenujući je jednostavno po najmilijoj tetki. Nazvala ju je Viktorija, s prešutnim odobrenjem svog muža Dana Frosta, kojem je novorođenče zapravo predstavljalo nepogodu kao i njoj.Frostovi su se vjenčali vrlo brzo, kako se to običavalo u konzervativnoj klimi pedesetih, a Viktorija se rodila zastrašujuće skoro, nakon jedva godinu dana, prisiljavajući svoju razdraženu majku da uzme deset dana odmora u dobro uhodanoj agenciji Jack Abbot partneri, gdje su je već smatrali najzanimljivijim i najoriginalnijim mladim umom. Bila je zlatna djevojka i bez ikakvog je napora, s lakoćom zračeći čistom kinetičkom energijom i unutrašnjim šarmom,

koji je skrivao ono što je Millicent je bila dovoljno pametna da to shvati bila neviđena količina ambicije. Bila je vitka, živahna plavuša, lijepa na neki osobit način, a posjedovala je neprocjenjiv dar da i kod muškaraca i kod žena stvori dojam osobe koja ih ne ugrožava. Millicent Frost ostala je karizmatična sve do poroda, čak i onda kad je razgovarala s potencijalnim dadiljama, a dvostruko više kad se trijumfalno vratila na posao, ostavljajući Viktorijuna brizi odlučne i pouzdane mlade žene iz Zuricha, koja se zvala Lori Shaefer.Lori je odgojila Viktoriju u urednu, poslušnu, zdravu djevojčicu koja je služila na čast svojoj dadilji kad bi je roditelji na trenutak došli pogledati prije nego što bi odlepršali na neki koktel ili večeru. Dan Frost tada je bio mlađi izvršni producent u velikoj agenciji i opis njegova posla uključivao je velikim dijelom i društvene obaveze.U vrijeme kad je Viktoriji bilo dvije godine Frostovi su već bili razvedeni. Dan je odletio u Chicago, zatim u Mihvaukee, njegovi su čekovi za alimentaciju bivali sve rjeđi dok konačno nisu sasvim prestali stizati, a Millicent se našla u potpunosti financijski odgovorna za svoju kćer. Na sreću njezin joj je, nagli uspon kod Abbotta, gdje je, u dobi od dvadeset četiri godine postala zamjenik predsjednika zaduženog za čitav odjel pisaca tekstova, omogućavao i Lori i čistačicu, privatni vrtić za Viktoriju i tjedni posjet frizeru.Lori je ostala kod Millicent Frost dok se njen uspjeh povećavao iz mjeseca u mjesec. Jednog dana, zaprepastivši svoju poslodavku gotovo koliko i sebe, Lori je svoje prilično veliko krilo preselila natrag u Švicarsku, kako bi tamo potražila muža kog je sasvim sigurno i zaslužila.Svidjet će ti se u internatu, mila, uvjeravala je Millicent Viktoriju, koja još uvijek nije mogla vjerovati da ju je Lori zaista napustila.Zašto ne bih mogla ostati ovdje? upitala je molećivo. Volim ovu svoju školu. Bila je visoka za desetogodišnjakinju, gotovo kao i njena vitka majka, i mršava, pravilne građe i duge tamnosmeđe kose. Ne baš Ijepuškasta, znala je to Millicent, ali svakako ni neugledna. Ni slatka, ni dražesna, jednostavno obična desetogodišnjakinja pristojnog ponašanja premda je možda imala neko posebno dostojanstvo normalnih mogućnosti kao i bilo koja druga desetogodišnja djevojčica, mogućnosti koje je imala zadatak maksimalno razviti.Viktorija, ovdje nikad nećeš steći prave prijatelje, ovdje ne možeš naučiti ni jahati, ni dobro govoriti francuski, Central Park već godinama nije pristojno mjesto za igru, vikendi ti nisu organizirani kao onda kad je s nama bila Lori, nema nikoga tko te može nadzirati oh, zaboga, Viktorija ne možeš si pomoći ako ne odeš u neku prvoklasnu školu. Pomoći?Mila, bit će ti krasno. Da sam bar ja imala takvu priliku, reče Millicent Frost nepopustljivo.Odlučeno je, dakle, da Viktorija, razumjela to ona ili ne ide u skupi internat u Novoj Engleskoj u koji ju je Millicent ugurala s puno teškoća. Djevojčica je bila prestara da je zavoli neka druga dadilja i da joj pruži osjećaj da je voljena, kao što je to Lori, zapravo, godinama radila, a ipak premlada da bude sama, samo s nekom dvorkinjom koja bi dolazila svaki dan, kad bi se takva uopće mogla naći u ovim okolnostima kad je izvor žena iz Europe presušio.Millicent nije imala ograničeno radno vrijeme. Kad je Viktorija imala šest godina napustila je Abbott u korist Doyla, Dana i Bernbacha, najživlje agencije u tom poslu, gdje je bila jedan od mnogih potpredsjednika. Njen intenzivan društveni život bio je uglavnom povezan s klijentima i apsolutno obavezan na takvom radnom mjestu. Njeno radno vrijeme naprosto nije bilo dovoljno elastično da bi uključilo pomaganje oko zadaća, dogovaranja za spavanje kod prijateljica,

brigu o čistoj odjeći u kojoj se sutra ide u školu. Millicent se takva mogućnost činila potpuno nakaradnom.Viktorija Frost bila je poslana u internat u blizini Bostona i u najbolji ljetni kamp u Mainu. Za vrijeme ostalih praznika ili između kraja škole i početka ljetovanja u kampu Millicent je, ako Viktorija ne bi bila pozvana nekoj od svojih prijateljica, nalazila Ijubezne mlade apsolventice koje su trebale honorarni posao i da provode vrijeme s njenom kćeri.Millicent Frost strogo je pazila da bude prisutna takozvanim roditeljskim vikendima u školi i kampu, nikad nije propustila dati u zadatak svojoj sekretarici da pošalje prekrasan poklon u školu za Viktorijin rođendan i postala je poznata po tome da je za proslave Dana zahvalnosti i Božić priređivala zakuske na koje je pozivala sve svoje daljnje prijatelje, zabave na kojima je njena kći bila ugodan, premda šutljiv, svjedok. Druge žene kod Doyla i Dana voljele bi da su i one znale tako dobro kombinirati majčinstvo i karijeru kao što je to očigledno znala Millicent Frost sudeći po visokoj mladoj Viktoriji koja je tako dobro naučila skrivati mržnju prema svojoj majci da o tome nitko osim nje nije ništa znao.Dok Lori nije otišla u Švicarsku, Viktorija je bila zadovoljna bliskošću sa svojom dadiljom i nije postavljala previše pitanja o svojoj prekrasnoj majci, što je Lori naročito isticala videći kako slatka mala gospoda Frost, naporno radi bez muškarca koji bi se za nju brinuo. Jedno je vrijeme bila previše zauzeta prilagodavanjem svojoj dobroj školi da bi mislila na majku, ali je uskoro postala svjesna količine pažnje kojom majke obasiplju njene nove prijatelje, čestih pisama i dugih telefonskih razgovora.I ona bi povremeno od majke primila kratko i šturo pismo, koje bi Millicent diktirala sekretarici, odgovarajući na njezina obavezna dva pisma tjedno, koliko je škola tražila od svojih učenika. Ali posjećujući svoje školske prijatelje i gledajući na njihov život u obitelji gladnim očima, shvatila je da je, premda nadgledana više od ikoga, čitavu godinu najzapostavljenija. I to od osobe koju se nije moglo angažirati da bude majka.Nije postojao baš nitko s kim bi Viktorija podijelila to svoje zapažanje. Usvajala ga je polagano, te je postalo bitni dio njezina bića kako se bližila pubertetu i kasnije, u ranim tinejdžerskim godinama. Njena je majka bila izvor svega što je imala, svake skupe svečane haljine i školske uniforme, svake karte za balet i ružičastozelenog jastuka u novouređenoj spavaćoj sobi. Svaki skupocjeni detalj njena privilegiranog odrastanja platila je njena majka svojim neprestanim briljantnim uspjesima.Naravno, znala je da to nije dostatno. Djetetu koje je lišeno iskazivanja majčinske ljubavi i majčine želje da s njom provodi vrijeme, ništa ne može biti dostatno. To je bilo neoprostivo, sasvim neoprostivo, i sad i zauvijek.U jesen 1968 ubrzo nakon Viktorijina šesnaestog rođendana, kad je djevojčica bila u drugom razredu srednje škole, Millicent Frost, koja u trideset sedmoj nije izgledala ni malo starija nego prije deset godina, iznenadila je sebe i svakog tko ju je poznavao istinski se zaljubivši u čovjeka devet godina mlađeg od sebe, u Angusa Caldwella, zvijezdu agencije BBBDO u usponu. U svojoj dvadeset osmoj Angus je bio poznat kao najzavodljiviji u tom poslu u kojem nijedan muškarac, a naročito onaj koji radi s klijentima, nije mogao preživjeti bez jako izraženog zavodničkog dara. Angus Caldwell bio je muškarac velikog i nesumnjivog šarma. Visok, skladan, sin generacija i generacija Škota, uzgajivača ovaca, koji su se s lakoćom kretali svojim brojnim hektarima, crvenokos od glave do pete, kome je svilenkasta kosa padala na čelo, čovjek čije su tamnosive oči imale zavodljivost koje izgleda nije bio svjestan i čiji

se šarm dijelom skrivao u oklijevajućem osmijehu, istovremeno stidljivom i melankoličnom, a dijelom u izgledu pretjerano izraslog školarca. Angus Caldwell bio je ambiciozan kao i Millicent Frost. Čovjek koji se izgradio sam i koji od roditelja nije naslijedio ništa osim pristojnog uma, ljubavi za knjige i sposobnosti da u svakome koga sretne pobudi povjerenje. Millicent je ljubav uzvraćena i, premda su se poznavali samo nekoliko mjeseci, odlučili su se oženiti što je brže moguće.Millicent bi više voljela Viktoriju držati podalje od vjenčanja po njenu je mišljenju ona izrasla u prilično zgodnu djevojku, premda su je u ranoj mladosti zvali naočitom imala je pristojnu visinu, uspravnu figuru, nezamućenu čistoću baršunaste kože, sjajnu gustu smeđu kosu i blistave dobro smještene smeđe oči s iznenađujuće dugim, tamnim trepavicama ispod tamnih obrva. Novac koji je potrošila na Viktoriju dao je vidljive rezultate, čestitala je sama sebi. Proizvela je aristokratkinju.Međutim, bila je uznemirujuće zrela za svojih šesnaest godina ona dostojanstvenost koja je u desetogodišnjakinje bila šarmantna sad ju je činila zrelijom nego što bi to Millicent željela u tom posebno romantičnom trenutku svog života. Viktorija već godinama nije izgledala kao zaista mlada djevojka preskočivši u jednom skoku nezgrapne godine, to joj nije bilo potrebno. Niti je, prema mišljenju svoje majke, bila posebno ljupka. Istovremeno s visinom razvila je hladnoću i povučenost, samosvojnost kojoj je potpuno nedostajala dražest za koju je Millicent osjećala da ima pravo priželjkivati od tako skupocjeno kultiviranog cvijeta. Aristokratkinja ili ne, Viktorija jednostavno nije imala šarma, reče samoj sebi Millicent. I s uzdahom razočaranja zaključi kako se dobar ten i sjajna kosa ne mogu po vrijednosti nositi s malo šarma. Nije koristila čak ni tih prednosti svojih nevjerojatnih trepavica, već je više voljela gledati u ljude bez treptaja, ako je bilo moguće.No Viktorija je ipak morala biti pozvana, premda je bilo usred polugodišta, jer bi se ljudi čudili zašto ne stoji uz majku na crkvenoj ceremoniji, koja je bila pažljivo, premda na brzinu, planirana tako da uključi sve koji su bili od ikakva značenja na Madison aveniji. Na sreću, među Viktorijinim svečanim haljinama, kupljenim za zabave pred početak škole, bila je jedna koja je sasvim odgovarala, tamnozelena baršunasta minica s kratim, lepršavim ogrtačem.Viktorija je imala ispit u subotu ujutro, što joj je ostavljalo taman toliko vremena da se presvuče, uhvati avion za Boston i stigne u New York na vrijeme na ceremoniju. Millicent je dogovorila da je vozač dočeka na aerodromu i doveze u crkvu sv. Bartolomea u Park aveniji kako bi mogla upoznati Angusa prije nego što vjenčanje počne.Avion je kasnio pola sata i Viktorija se pojavila, zbunjena i ispričavajući se, tek kad je već bilo vrijeme da krene prema oltaru ispred svoje majke, koja je odgađala početak koliko god je mogla. Angus Caldwell ih je čekao mirno, uredno očetkane crvenkaste kose, očiju punih nježnosti, premda pun očekivanja. Okrenuo se prema Viktoriji, naklonio se i uzeo njene nervozne prste u svoje velike i tople ruke. Držao ih je čvrsto, gledajući ljubazno i s pažnjom u njene uplašene oči, podigao je obrvu s odobravanjem, nasmiješio se stidljivo i jedva primjetno namignuo.Zatim se okrenuo svojoj mladenki. Za vrijeme ceremonije Viktorija nije ni na trenutak mogla skrenuti pogled s lica Angusa Caldwdla. Smjesta se i potpuno zaljubila u njega, svoju prvu ljubav, ljubav za koju je svom svojom osamljenom dušom znala da je za cijeli život.Angus i Millicent Frost dali su otkaze u svojim cijenjenim agencijama čim su se vratili s kratkog medenog mjeseca i osnovali svoju vlastitu Caldwell Caldwell.

Odmah sutradan po objavi partnerstva, Angusa je nazvao stari prijatelj Joe Devane, vlasnik Oak Hill Foodsa, kompanije srednje veličine koja je osnovana prije deset godina. Do tada se smatralo da je Oak Ffill sigurni klijent Ogilvv Mathersa, ali je sada, kad je Angus i sam otvorio agenciju, Devane namjeravao prijeći, imajući Angusovu riječ da će te poslove raditi osobno, bez obzira na to koliko će se poduzeće Caldwell Caldwell razgranati.Od prvog su dana Millicent i Angus, gotovo bez napora, nizali same uspjehe. Zapanjujući broj kreativnih ljudi iz svih velikih agencija naprosto ih je preplavio mapama s najboljim radovima u utrci za članstvom u Caldwellovu timu. Veliki su im poslovi padali u krilo sami od sebe, po skraćenom postupku, bez salijetanja, preplavljujući ih izazovnim problemima koje su njihova ambicija i talent bili više nego sposobni prihvatiti. Bio je to pravi stampedo, uspjeh kakav je viđen samo kod Wellsa, Richa i Greena prije nekoliko godina.Kad je, godinu i pol dana kasnije Viktorija maturirala, agencija je godišnje ostvarivala sedamdeset milijuna dolara i zapošljavala više od sto ljudi. Viktorija se prijavila na tri poznata sveučilišta i prošla na dva. Kao maturalni poklon Millicent Caldwell ju je namjeravala poslati na ljetovanje u Italiju, ali je ona odbila napustiti New York.Jedino što želim ovog ljeta, to je posao u agenciji.Ali to nije dar, Viktorija. Djeca kojoj dajemo taj posao spremna su vraški puno raditi čitavo ljeto, i vikendima ako je potrebno.I ja sam. Molim te, iskušaj me. Nikad ništa nisam tako jako željela.Apsolutno neću. To ne bi bilo fer prema onima koji zaista trebaju posao.A iduće godine?, molila je Viktorija.Gledaj, mila, hvale je vrijedno što želiš raditi, ali imala si napornu zadnju godinu u školi i vrijeme je da se malo zabaviš. Kad sam ja bila tvojih godina, dala bih sve za takvu vrstu ljetovanja. Djevojke kao ti morale bi ljeto provesti tako da obogate svoj život, društveno i kulturno. I ne samo to. Ako bih ti dala posao, optužili bi me da favoriziram svoju kćer, a ja si to ne mogu dopustiti.A ne mogu si dopustiti ni to, mislila je Millicent Caldwell, da mi se osamnaestogodišnja kći zakopa u stanu na tri mjeseca, točno iznad Angusa i mene. Oh, Bože, pa oni su ipak praktično tek vjenčani! Zar Viktorija nema toliko senzibilnosti da shvati kako bi njena majka voljela biti sama sa svojim mužem, bez traljave tinejdžerke koja bi sve pokvarila? Nema, naravno da nema. Ma koliko stara, djeca nikad ne misle na taj način o svojim roditeljima.Sljedeće je ljeto Viktorija poslana na selo u Englesku, nekoj obitelji koja je voljela jahanje, a ljeto iza toga provela je u Grčkoj. Nakon toga ju je Millicent poslala u Francusku na prvu godinu Sorbonne i pobrinula se da to ljeto provede putujući Italijom. Pod krovom svoje majke nikad nije provela više od dva, tri dana odjednom. Došla bi kući za Dan zahvalnosti i Božić, ali je sve ostale praznike provodila kod prijatelja, koji su je dočekivali s više topline nego njena vlastita majka.Nakon diplome uspjela je dobiti ljetni staž kod Hill Associates, male reklamne tvrtke, gdje se na njene veze s agencijom Caldwell Caldwell gledalo kao na blistavi plus.Tamo je Viktorija bila potrkalo, kuhala kavu i dostavljala poštu pratila je, slušala i upijala svaki detalj koji je primijetila. Razgovarala je sa svima koji su imali vremena za nju. Nije bilo iznenađujuće koliko ih je bilo i kako su bili razgovorljivi čim bi saznali čija je kći detalj koji bi ona spomenula na najskromniji mogući način. Krajem tog ljeta ponovo je majku zamolila za posao.

Viktorija, nemoj biti sasvim nemoguća, reče Millicent Frost Caldwell. Nemaš nikakvog posebnog umjetničkog dara i nikad nisi pokazivala volju za pisanjem. Bila si dobra učenica, ali reklame pa, to iziskuje neke posebne vještine, poseban osjećaj za... nešto posebno. Da to imaš, već bi se nekako pokazalo, čak i kod Hilla. Oni bi ti poslije ljeta ponudili stalan posao.Oni nisu dovoljno velika firma da bi me uzeli. Gledaj, mama, ja znam da nikad neću biti pisac tekstova ili umjetnički direktor. Ja sam svjesna svojih manjkavosti.To je stvarno olakšanje. Pa što onda želiš ovdje raditi? Znam da s vremenom mogu postati izvršni producent. Stvarno?Imam sve potrebne sposobnosti, reče Viktorija s onom vrstom samopouzdanja koja ne treba potporu tona da bi bila uvjerljiva. Ja nisam kreativna, ali se dobro slažem s kreativnim ljudima. Cijenim to što rade i poštujem ih. Ali, Viktorija.Molim te, mama, nemoj me prekidati, saslušaj me. Svatko tko razumije kreativce može naučiti biti producent. To iziskuje da osoba zna saslušati klijentove želje, da ih zna inteligentno analizirati i jasno objasniti kreativcima. Istovremeno im ne smije dopustiti da se uzrujaju ako budu odbačene neke od njihovih najmilijih ideja. Njena majka iznenađeno podigne kovrčavu plavu glavu. Viktorija je posve točno uočila poslove producenta.Treba vremena da čovjek postane pouzdan, organiziran, detalju sklon posrednik s kojim se svi slažu. Trebat će mi prakse i truda, ali znam da je to ono što želim raditi, a to je već pola uspjeha. Mlada sam, ali ne izgledam naročito mladoliko i s vremenom bih uskoro mogla početi kao pomoćna snaga na nečem manjem. Uvijek si govorila da je reklamiranje posao mladih u mojim godinama ti si već pisala tekstove i imala dijete. Zapravo, kako ja sad imam dvadest dvije godine, ti si me u tim godinama već izdržavala svojim radom! Čitav svoj život radim ono što ti hoćeš, mama. Sad mi moraš dati šansu. Želim zarađivati, želim svoj stan, želim živjeti svoj život. Kako, zaboga, posao producenta može biti ono za čim čezneš?Millicent je bila razočarana i obeshrabrena odlukom svoje kćeri. Bože! Pogledaj kakvo sam ti obrazovanje priuštila, pogledaj na kakvim si sve prekrasnim mjestima bila, na kakvim putovanjima, ljetovanjima! Pogledaj s kakvim si se sve idejama susrela, s kakvim ljudima zašto, Viktorija, zašto?Oh, mama, ti si mi dala tu ideju. Kako drugačije? reče Viktorija s neobično velikodušnim smiješkom koji ju je na trenutak učinio neočekivano lijepom. Znala je da je pobijedila, kao što je i bio red nakon toliko pokornih godina učenja i putovanja u kojima ni jedan jedini put nije posustala u svojoj savršeno skrivenoj, beskrajnoj, rastućoj ljubavi prema Angusu Caldwellu.Viktorija Frost nije nikad osjetila neki stvarni interes ni za jednog mladića koje je sretala, a od kojih je poneki bio privučen njenom zaista zanimljivom neobičnom ozbiljnošću i zdravim, pouzdano postojanim izgledom, tihim sjajem što su joj ga davali zdravlje i vitalnost.Viktorija Frost bila je tako temeljito nedostupna da su je mnogi progonili, uvrijeđeni i fascinirani, jer nisu mogli vjerovati da njihove prednosti, bogatstvo, obiteljska situacija, neosporan status dobre prilike može previdjeti djevojka koja konačno nije, kad se bolje pogleda, baš zastravljujuća ljepotica. O, imala je ona dobro tijelo, sjajno tijelo, ali ni trunke seksi pristupa, onog što je zavodljivije od samih oblina, kojih ima napretek. Viktorija je bila nekako čudno... aristokratska, da, baš aristokratska, to je za nju prava riječ. Bila je sigurna da je onakva kakva želi biti, tako potpuno prisutna, bez ijednog ženskog trika kojim bi nešto pokušala utržiti. Pripadala je samoj sebi na neki način koji je pobuđivao bijes, kao da je bolja od drugih. Viktorija je

uspijevala kod drugih probuditi želju da na nju ostave dojam, natjeraju je da ih primijeti i da nešto poduzmu kako bi ih odobrovoljila ali i najmanje nade u to bile su osuđene na propast. Naravno dopustila bi da je dečko poljubi, ali koliko je bilo poznato, to je bila njena granica, i to 1970 kad je izgledalo da granica više nema i kad su već i cure iz najboljih obitelji posvuda s koječim eksperimentirale.Godine 1978. Viktoriji je bilo dvadeset šest. Tek četiri godine od diplome, a već je postala supervizor u agenciji Caldwell Caldwell, gdje je bila odgovorna za četiri projekta kao izvršni producent koji radi na različitim poslovima vezanim uz Oak Hill Food. Ta je kompanija, koja se bavila hranom, silno izrasla u ovih posljednjih deset godina, otkako je postala prvi klijent Angusa Caldwella, i sad im je donosila poslove od gotovo stotinu milijuna dolara godišnje.Nisam zadovoljna s Viktorijom, rekla je njena majka svom mužu.Zašto? Sjajno radi. Joe Devane misli o njoj sve najbolje. Kako možeš biti tako glup, Anguse? Ima i drugih stvari u životu osim posla. Viktorija ni sa kim ne hoda, djevojke s kojima je išla u školu stalno su je upoznavale s novim dečkima sve su se one poudale, neke i razvele i ponovo udale a moja kći je, koliko ja znam... celibatna, za Boga miloga! Ako to nije dosta da me zabrine, ne znam što bi bilo?Prvo i prvo, nemaš nikakvog dokaza, to je samo tvoja slutnja, reče Angus, podižući obrvu. Nisam sigurna da bi ti Viktorija svakako rekla da je zaljubljena. Očekivao bih upravo suprotno. Vas se dvije jedva i vidite, a još manje razgovarate o bilo čemu intimnijem. Ja se jedva prisjetim da ste majka i kći. Drugo, ja nisam dobio takav dojam, ako pod celibatna misliš aseksualna. Po mom mišljenju Viktorija je izuzetno diskretna oduvijek je bila... zagonetka. Ali slutim da tu ima neka vrsta duboke, blistave topline, neka njena neizražena emotivna strana, nešto vrlo osobno, vrlo pozitivno. Siguran sam da se radi samo o pronalaženju onog pravog muškarca. Ona je gotovo staromodna, Millicent, a to je dijelom zbog načina na koji si je odgojila.Dala sam joj sve ono za čim sam ja čeznula, a nisam imala, reče Millicent Caldwell braneći se.Nisam mislio ništa zlo. Viktorija ima visoke kriterije, osjećaj vrijednosti, sabrana je kao ni jedna druga djevojka njenih godina, bar od onih koje sam ja sreo. Ona je znatno zrelija od svojih godina. Angus Caldvvell je umorno pogledao svoju ženu, ne dijeleći s njome još jednu od njenih čestih i smiješnih iritacija. Millicent je sad imala već gotovo četrdeset osam godina i otkad je ušla u ranu menopauzu, prije šest godina, postala je razdražljiva, svadljiva, nervozna i teška, premda ništa od toga nije utjecalo na njen posao. Njene su majka i tetka umrle od raka dojke i zato joj liječnik, na njeno veliko razočaranje, nije pristao dati terapiju estrogena.Millicent je u četrdeset petoj dala napraviti face lifting, ali to nije promijenilo činjenicu da se žena kojom se oženio kad je imao jedva dvadeset osam godina, izmijenila iznad svakog očekivanja, premda je još uvijek tvrdila da je u trideset sedmoj. Samo što nije ušla u pedesetu, a on je bio muškarac još uvijek u tridesetima, na vrhuncu snage. Devetogodišnja razlika u godinama, koja je nekoć izgledala tako nevažna, sada mu je često bila na pameti.Millicent je, doduše, još uvijek bila vrlo plava i još uvijek zgodnaon je do detalja znao što prolazi svakoga dana da bi takva i ostalai bila je živahnija nego ikad. Ipak, u izuzetno ženstvenoj odjeći imračno skupocjenom nakitu koji je stalno nosila, praveći od kolekcije dragulja zaštitni znak svog stila i uspjeha, izgledala je kao blještava ptičica, koja

leti okolo s pretjeranom energijom, blistajući i trepereći i postajući sve suša i svake minute sve više umjetna, trudeći se da zadrži zlatnu auru kojom je jednoć s takvom lakoćom zračila. Kolibrić, pomisli, koji se ne može zaustaviti i smiriti, kolibrić uvijek u pokretu, mali, napirlitani ali čudesno neuvjerljiv kolibrić.Gotovo da je to, reče samom sebi, pitanje kože. Millicent je izgubila neki važan sok koji je njenu finu kožu činio tako primamljivom. Mreža sitnih bora okruživala je njene oči koža ispod brade malo je olabavjela, pa su se žile jasno vidjele imala je previše okomitih bora između obrva. Ni najspretniji kirurg nije mogao ukloniti sve znakove starenja, te premda je puno polagala na vitkost svoje figure trudeći se da po jedan sat dnevno vježba, i premda je još uvijek nosila broj tridesetosam, ipak je osjećao manjak čvrstoće i svježine kad bi je dotaknuo a to je želio sve manje i manje.Što je agencija više rasla, to su novine bile njome sve više fascinirane. Milicent Frost Caldwell bila je glavna zvijezda establishmenta, netko kog se citiralo kao autoritet, kao starosjedioca reklamne zajednice. I Angus je bio dio establishmenta, ali je Milicent, kao žena, bila privlačnija, naročito otkad je sustavno kreirala samu sebe kao da je proizvod koji treba osvojiti tržište. Nije ju nikad zamarao posao odabiranja i nošenja najprofinjenijih primjeraka američke visoke mode. Bila je odgovorna za kupnju i nadzor nad uređivanjem tri sjajna, potpuno namještena posjeda koja su imali u Southamptonu, na Jamaici i Cap Ferratu, te za njihov, često fotografirani dvoetažni stan u Petoj aveniji.Oboje su Caldwella često putovali posjećujući urede koje su imali u Kanadi, Japanu i Njemačkoj. Učestalo su putovali odvojeno ne htijuđ agenciju ostaviti bez nadzora jednoga od njih. Od početka partnerstva, jedan je posao, Oak Hill Food, nedvojbeno pripadao Angusu, a kozmetički se odjel pokazao kao Millicentina domena. No velik dio svog ogromnog uspjeha imali su zahvaliti činjenici da su njihovi najveći naručitelji u agenciji Caldwellovih mogli računati na britak um muža i žene koji zajedno rade. Većina oglašivača konačno je prihvatila činjenicu da u obitelji žene donose najveći broj odluka o kupovini, a da kompanije gotovo uvijek vode muškarci koji su se osjećali sigurnijima, surađujući s Angusom.U posljednjih su se deset godina Caldwellovi temeljito utkali u život Istočne obale, poslovne i kulturne elite. Mudro su svoje klijente pretvorili u osobne prijatelje, te su gotovo svaku večer posvećivali društvenom životu. Angus se učlanio u klubove u Chicagu, Detroitu i New Yorku kojima su pripadali i njegovi klijenti, jedrio je s njima u njujorškom Yacht klubu, igrao golf i tenis, te se pridružio Cavendish klubu, gdje je dominirao bridž. Millicent i on pozivali su klijente na svoje posjede, gdje je domaćica briljantno kreirala jednostavne ali bjelosvjetske sadržaje, pozivajući klijente i svoje prijatelje iz međunarodnog društva. Supruge njihovih najboljih klijenata bile su potpuno odane ljubaznoj i velikodušnoj Millicent, Millicent koja je bila velik i snažan magnet njihovih života. Caldwellovi su bili blistav bračni par čiji su privatni život, društveni život i poslovni uspjeh bili neraskidivo povezani.Posljednjih je pet godina Angus Caldwell bio povremeno nevjeran, ali previše je bio pametan da se upusti s bilo kojom ženom koja bi mu mogla postavljati zahtjeve. Te je dogodovštine pažljivo držao u tajnosti nikad to nije radio u New Yorku i od samog početka je stvari vodio tako da je bilo jasno da su to susreti koji ne mogu potrajati. Bilo je nekog prljavog erotičnog zanosa u toj tajnovitosti, priznavao je sam sebi, ali ga te avanture nisu zadovoljavale osim u smislu fizičkog olakšanja koje su nudile. Poslovni život u zajednici sa ženom, razmišljao je Angus, značio je da novac ostaje u obitelji, ali ga je i

obavezivao da se ponaša kao muška verzija Cezarove nesretne žene, što znači da se na njega nije smjelo ni posumnjati u vezi s nevjerom. Što je Millicent više starjela, to je njen status kraljice bivao sve veći, kao i njeno nezadovoljstvo, stalni oprez i ljubomora na sve mlađe žene na poslu.Nikakvih ljubavnih veza, zarekao se ozbiljno Angus, i sve češće osjećao da je zauvijek izgubio iskustvo koje je imao samo jednom, sa ženom koja ga više nije privlačila iskustvo koje bi rado obnovio samo kad bi mogao i kad to ne bi značilo rasap svega što je sagradio u svojoj karijeri.Čim je Viktorija dobila prvi posao izvršnog producenta, nakon manje od pola godine u agenciji Caldwell, provela je mnoge sate tražeći prazan stan kako bi se mogla iseliti iz svoje namještene garsonijere. Točno je znala što želi i to je našla u pokrajnjoj ulici između Treće i Četvrte, u Istočnoj osamdeset petoj. Zgrada je bila stara, predvorje daleko od elegantnog, dizala su modernizirana za jeftine novce kako bi se ukinula potreba za liftbojem. Stan je nuđen kao takav kakav jest bez ikakvih popusta na rasklimanost.No zgrada je imala kvalitetu solidnosti koja joj je bila važnija od svega i obećavala je skrovitost, jer je bila smještena previše istočno i predaleko od središta da bi joj često navraćali njeni prijatelji. Viktorija je podmitila kućepazitelja s tri tisuće dolara u gotovini da njeno ime metne na popis unajmljivača. Premda kuhinja i tri sobe nisu ni pipnute u zadnjih dvadeset pet godina, vidjela je da su zidovi debeli, strop ugodne visine, a sobe lijepe veličine i udobnih dimenzija.Od trenutka kad je sama stala u taj prostor, između zidova koji su se trusili i praznih prozora, Viktorija ga je zamišljala onakvim kakav će biti, kakvim će ga napraviti, vođena strašću i instinktom, sve dok ne postane točno onakvo mjesto na kom će se Angus Caldwell osjećati sretno. Znala je, premda joj to nitko nikad nije rekao, da bi on više volio znatno skromnije uređen stan od bilo kojeg koji je njena majka smatrala pogodnim za stanovanje.Svaka promjena koja je izvedena u stanu uvijek je u primisli imala Angusa svaka je promjena izvedena u skladu s tim visokim, privlačnim muškarcem i nudila je neku vrstu skrovite, uočljivo nenametljive udobnosti kakvu bi vrlo malo žena priuštilo samima sebi. Dnevna soba bila je obložena policama za knjige od poda do stropa u čitavom je stanu drvenina bila obojena toplom terakotom, s više smeđe nego ružičaste svi su prozori bili uokvireni teškim podstavljenim zavjesama do poda, malo tamnije boje terakote. Podovi su bili u boji meda a duboke fotelje i kauči veliki, jednostavna oblika, presvučeni toplom smeđom kožom i čvrstom tkaninom u nijansama tamnocrvene i hrđave s dva, tri naglaska zelenog i žutog, pa je izgledalo da je u stan ušla rana jesen. Drvene je stolove Viktorija odabrala u seoskom stilu, fino patinirane stolne lampe bile su jednostavne i pažljivo razmještene, a nekoliko je izblijedjelih ali lijepih tepiha zastiralo sjajni pod.Subotama je polako punila police za knjige pažljivo odabranim djelima, knjigama za koje je znala da ih Angus ima, a nalazila ih je u staretinarnicama diljem grada. Stare mahagonijske knjižničarske ljestve stajale su na počasnom mjestu usred dnevne sobe. Viktorija nije trošila ni centa na umjetničke predmete, a sasvim malo na ukrasne sitnice, ostavljajući prostorije nedovršenima i nenatrpanima. Tu i tamo je postavila svijetle zdjele pune jabuka i oraha, a uz prozor je stavila i nekoliko većih, dobro održavanih zelenih biljki. Sumorna kuhinja ponovo je oličena blještavo bijelo i dodan joj je pod od meksičke cigle i nova radna površina. Svaki komad posuđa bio je od plavobijelog kineskog porculana ili keramike s umjetničkim šarama. Viktorija je našla za shodno da ima bakreno posuđe i počastila se prvorazrednom kuhinjskom opremom, jer je,

unatoč svom visokom obrazovanju, postala izvrsna kuharica jednostavnih jela. Tu je stajao još i veliki, izlizani, dobro izribani kuhinjski stol, oko njega seljački stolci ispod toga bila je prostrta krpara, a metalna svjetiljka bacala je ugodno svjetlo.Bio je to domaćinski stan kakav bi svaki muškarac poželio.U manje od godine dana Viktorija je počela raditi isključivo na Oak Hill Foodu. Učila je o prehrani sve od druge godine fakulteta i sad je već znala toliko da nije bilo značajnije kampanje u povijesti reklamiranja vezane uz hranu za koju ona nije znala, ni časopisa koji se bavio prehranom, a da ga ona nije već godinama pratila, nikad nikom ne spominjući taj svoj interes.Kad bi Millicent bila na putu, a Angus u gradu, postalo je potpuno prirodno da ga s vremena na vrijeme Viktorija pozove na večeru.Kuhala je u pravilu za sebe, rekla mu je, ali uvijek ima dovoljno za dvoje. Ima li išta jednostavnije od toga da metne još jedan tanjur na stol, otvori bocu vina i ležerno provede večer razgovarajući o dućanima, knjigama, politici i glazbi ili bilo kojoj drugoj temi o kojoj dvoje inteligentnih ljudi koji zajedno rade mogu razgovarati?Viktorija si nije dopustila da pokaže i najmanji znak bilo kakve druge emocije osim impersonalnog prijateljstva za vrijeme svih tih večeri. Pazila je da joj pola čaše vina traje čitavu večer kako bi mogla sobom vladati u svakom trenutku. Nikad ju nije uhvatio da ga gleda predugim pogledom ili da koristi neke poznate, tipično ženske, tehnike zavođenja, čak ni u najmanjoj mjeri. Nije se mogla pretvoriti ni u što drugo nego što jest žensko, ali se Angusu nije prikazivala ni kao žena, ni kao bilo tko povezan s njegovom suprugom. Millicent Frost Caldwell bi za nju prestajala postojati dok bi plela drevnu čaroliju pretvaranja u pažljivu slušateljicu i zainteresiranu sugovornicu, nekog kome je duhovni život važniji od svega.Za tih dugih večeri Viktorija je uvijek sjedila na razdaljini koja je poticala razgovor, ali nije bila takva da bi dopustila.uspostavljanje bilo kakve veće prisnosti. Kad bi došlo vrijeme da Angus ide, ona bi uvijek uspjela biti zauzeta nečim u dnevnoj sobi što joj je baš tad palo u oči, tako da mu je mogla samo mahnuti na izlazu. Čak i kad bi sjedili za kuhinjskim stolom i večerali, zadržala bi takvo mjesto s kog bi mu samo dodavala zdjelu, tanjur ili vrč preko velikog stola, nikad se ne naginjući da bi mu servirala hranu ili napunila čašu. Nikad ga nije pozvala da pogleda njenu spavaću sobu, čak ni na onaj način na koji se ljudi u New Yorku obično prave važni sa svojim novim stanovima postupno je shvatio kako nikad i neće.Viktorija se uvijek presvlačila prije nego što bi Angus došao na večeru. Skinula bi tamnu, strogu, za svoje godine pretjerano ozbiljnu odjeću kakvu je u uredu nosila od prvog dana, i oblačila nešto ležernije stare, isprane, prevelike traperice i jednako iznošenu majicu ili pulover. Odabirala ih je u boji breskve ili mutnoružičaste, svakako pastelne ali ne i napadne, kako bi se istakla toplina njena tena. Ispod majice je uvijek nosila grudnjak, pa su njene pune dojke bile podržavane, ali nije nikad nosila gaćice, jer je voljela osjećati grubu tkaninu kako joj se trlja o tijelo, neprestano je podsjećajući na ulogu koju je morala igrati. Kosu bi pustila do pola leđa, dobro očetkanu i slobodnu, nije se šminkala ni nanosila maškaru na bistre oči. Izgledala je nevjerojatno mlada, i bezbrižna, i nevina.A zapravo je bila mlada, beskrajno oprezna i potpuno bez nevinosti, ukoliko se ne računa ona isključivo fizička. Viktorija Frost je vrlo dobro znala da Angusa Caldwella polako izluđuje, ali nije učinila ni jedan potez, nije uputila ni jedan znak, ni jednu riječ. Sve, ponavljala je samoj sebi, mora doći s njegove

strane. Ona neće učiniti ništa čime bi ga ohrabrila, ništa što bi mu dalo naslutiti kako žudi za njim svakim djelićem svoje puti, svakom ćelijom svoga mozga. Njena pobjeda mora biti potpuna.

Postupno je Agnus Caldwell, čak i kad je mogao imati neku ženu tako da ne ostavi traga ni da to postane obaveza, uočio kako nema volje zaroniti u neko nepoznato tijelo, makar i vezano uz nepoznat um. Ono što mu se nekoć činilo kao neophodno opuštanje, kratka avantura, počelo mu je izgledati otrcano otkad je Viktorija ušla u njegov svijet. Vidio ju je tako živo u zamamnom miru njena stana, nalik na čistinu u šumi ugodnih boja, s onom njenom posebno blistavom mirnoćom, njenim ljupkim i odsutnim smiješkom, njenim brzim shvaćanjem njegovih misli prisjećao se njena pažljivog slušanja, njena zanimljivog načina razmišljanja.U svemu tome postojala je, mislio je Angus kad se sve više počeo veseliti večerama s Viktorijom, samo jedna neobična nota. Ni jedno od njih nije nikad spomenulo Millicent da se sastaju dok nje nema. Nikad nisu razgovarali o tom previdu. Od samog početka, od prvog puta kad ju je posjetio, bez riječi je bilo jasno da Millicent ne bi smatrala umjesnim tih nekoliko sati koje su tako bezazleno provodili. Je li to bio još jedan primjer Viktorijina takta, koji je tako uspješno upotrebljavala u odnosu prema klijentima, ili zato što je on, na kraju krajeva, bio njen šef, ili je to bila neka reakcija na stalnu skrivenu nelagodu koju je oduvijek osjećao između majke i kćeri kad bi, tako rijetko, bile zajedno? Bilo je sad prekasno upitati Viktoriju o tome, a on joj je, na svaki način, bio zahvalan na toj šutnji, jer je Millicentina ljubomora postajala sve veća sad je već uključivala i desetke žena s kojima je radio i ne bi prezala pokazati se ljubomornom ni prema kćeri, unatoč činjenici da joj Viktorija nije davala povoda.Nikakva povoda. Viktorija mu nije dala nikakva povoda da o njoj misli s gotovo besadržajnom rastućom žudnjom, a upravo je požuda bila ono što ga je izjedalo. Gorio je, danju i noću, od strasti za djevojkom koja je upravo navršila dvadeset sedmu, djevojkom koja od njega nije željela ništa više od mirne večere s vremena na vrijeme, djevojkom koja se nije trudila čak ni našminkati zbog njega, koja mu se nikad nije približila, nikad pružila nikakvu informaciju o svojoj osobi ili o svom životu koja bi mu pothranila maštu, djevojkom koja ga je u svoj život primila kao prijatelja, ništa više.Kad bi je Agnus vidio u uredu na sastancima, odjevenu u gotovo redovnički crno, što je voljelas kosom grubo ukroćenom, stavom tako hladnim, kompetentnim, kontroliranim, da bi se pomislilo da je dobro prešla tridesetu, nije mogao misliti ni na što osim na to kako je izgledala posljednji put kad su zajedno večerali. A kad bi konačno imao prilike biti s njom nasamo u njenu stanu, mislio je samo na to kako bi izgledala ispružena i naga, bez onih prokletih traperica i vrećaste majice, gola, rastvorenih nogu i zatvorenih očiju, čekajući ga, spremna, vapeći za njim... Kriste Bože! To mora prestati, mislio je Agnus Caldwell dok se oblačio za još jednu večeru u dobrotvorne svrhe, smoking obvezatan, u Institutu za kostimografiju Metropolitan muzeja.O čemu li je Viktorija mislila kad je mislila na njega, pitao se nagnut naprijed, promatrajući svoj odraz u zrcalu u svojoj garderobi. I da li je uopće mislila o njemu? Nije li možda sanjarila o jednom od dvojice mladih ljudi koje je nedavno primamila iz Grevjove agencije i s kojima je sad provodila toliko uredskog vremena? Archie Rourke i Byron Bernheim, visoko poželjan kreativni tim, unajmljen je da radi na tri niskokalorična proizvoda koje je Oak Hill planirao izbaciti na tržište. Obojica su bila Viktorijinih godina i prije

Greya, provela su tri godine u BBD Ou, radeći na uspostavljanju svoje reputacije.Rourke je bio tip kog bi svaka mlađa ženska smatrala uznemirujuće privlačnim, pomislio je Angus mračno. Zgodan na irski crnomanjast način, tako predvidivo razvratan, tako upadljivo zgodan da je to upravo smiješno, s tom irski bijelom puti i irski plavim očima i tamnom kosom koja je u kovrčicama rasla preduboko po vratu pa i s tim irskim načinom ophodnje sa ženama. Da se talentirani gad nije bavio reklamom, mogao se kandidirati za bilo koju javnu službu i pobijediti na izborima zahvaljujući samo glasovima žena, mislio je Angus bijesno. Pa da, kršni Archie Rourke, čija je majka podučavala engleski u srednjoj školi u okolici Chicaga i čijije otac bio trener nogometnog kluba kočoperni, glupi Archie Rourke, čija je blagoglagoljivost bila isto tako velika kao i njegova ambicija, mogao je natjerati svaku djevojku da o njemu razmisli.Što se tiče Bvrona Berensona Bernheima Trećeg, umjetničkog direktora, on je bio više Viktorijin tip, primijetio je Angus, čija su razmišljanja postajala sve luđa iz minute u minutu. Bernheim je proizašao iz jedne imućne obitelji iz San Franciska, visokokultiviranog klana s majkom intelektualkom koja je podupirala svaku instituciju u gradu i ocem bankarom čija je kolekcija slika bila poznata čak i u New Yorku.Bio je viši od Archieja, i vitkiji, crvenkaste kose, elegantne figure bez onih nakupina koje su bile vidljive ispod Archiejeva sakoa imao je živo, zanimljivo lice i izgledao kao da bilo koju bitku može voditi sam.K vragu s obojicom! K vragu i svi drugi muškarci s kojima je Viktorija radila i svi nepoznati muškarci s kojima je morala izlaziti, premda nikad nikoga nije spomenula, a k vragu i muzej, udaljen samo tri bloka, kamo su Millicent i on mogli komotno stići pješke kad ona ne bi nosila tamnoplavu Scassijevu večernju haljinu, koja joj je prekrivala ramena domišljatim dvostrukim volanom od sifona smišljenim da sakrije mlohavo tkivo mesa na koščatom tijelu jer nikakva količina vježbi nije mogla ukinuti učinke sile teže. Haljina je bila sašivena i zato da tvori pozadinu za njene tri milijuna dolara vrijedne dijamante. Millicent se, tako šarmantno počešljana i dotjerana, a stručnjak vizažist se pojavio u kući prije dva sata, nije usudila hodati dalje od predvorja njihove kuće pa do vrata limuzine, od straha da je ne orobe na Petoj aveniji.

Glava 6

ekoliko tjedana kasnije Millicent je spakirala sebe, svoj kovčežić s nakitom, tri putne torbe i svoju osobnu sluškinju za let Concordeom u London kamo je odlazila na nekoliko dana jer je otkrila da se Saatchi i Saatchi spremio preoteti joj konkurentske poslove British Airwaya. Angus se ponudio Viktoriji za večeru.Danas ili sutra?, začudila se.Večeras bi bilo bolje, odgovori mirno ako ti to ne predstavlja teškoću.Kakva bi to teškoća bila prigrijati ostatak gulaša? nasmije se Viktorija i brzo ode niz hodnik prema svojoj kancelariji da kaže tajnici neka otkaže sve njene večerašnje sastanke.Donio sam ti vrpcu s Vivaldijem koju nemaš, rekao joj je kad je otvorila vrata.Vivaldi i goveđi gulaš... je li to skladno društvo?, upita ona smijući se.Bolje muziku sačuvati za poslije večere, predloži Angus. Cesto joj je donosio nove vrpce jednostavno zato što je muziku slušala pažljivo, zatvorenih očiju, i

što mu je to davalo priliku da je gleda milostivo dugo i nemilosrdno nanoseći sebi muke a da ona toga ne bude svjesna.Večeras je, kad su završili s jelom i pustili vrpcu, Angus sjeo opušteno u jedan od kožnih naslonjača, spustivši vjeđe kako bi prikriopogled uprt u Viktoriju, koja je sjedila zavaljena na kauču. Njene su bijele traperice bile tako stare da su joj visjele oko struka a tamna joj se kosa slijevala preko pulovera boje breskve koji je na laktovima bio već proziran. Izgledala je tako raščupano i opušteno kao da je na jedrilici bila je tako puna nesmotrene i prštave mladosti da mu je srce skakalo. Bolno je zamišljao kako bi bilo milovati to meko lice, ljubiti je u dnu glatkog, dugog vrata. Činilo mu se da zrak u sobi odiše njegovom čežnjom da je dotakne, ali nije se činilo da je ikakva svijest o tome pomutila njenu usredotočenost na muziku.Kad je Vivaldi ispunio sobu, Viktorija je ispod svojih začuđujuće dugih trepavica motrila Angusa, a znala je, jer je to vježbala pred zrcalom, da to može raditi a da pritom izgleda kao da žmiri. Njegovo lice nije ništa otkrivalo, pomisli osjetivši bolnu potrebu da dotakne njegovu grubu seljačku kožu, da dodirne tu kosu usnama. Promeškolji se na kauču. Nekoliko sekundi nakon što je promijenila položaj ugleda kako je, s gotovo Ijutitim izrazom lica, prebacio jednu nogu preko druge na način koji za njega nije bio karakterističan. Duboko udahne, počeka i ponovo se premjesti, zabacujući ruke iznad glave kao da ju je uhvatio grč u leđima. Gledajući ga još uvijek kroz trepavice, primijeti kako je zagrizao u donju usnu i skupio noge čvršće nego ikad dosad. Oh, da, oh, da, pomisli, da, to mora biti sada, taj čas o kom je sanjala i koji je pripremala godinama sada je bio čas, zadnji čas i ako se ništa ne dogodi sada, noćas, kad je napokon vidjela njegovo uzbuđenje i odmjerila koliko mu je izmaklo kontroli, neće se dogoditi nikada on nakon ovog možda nikad više neće doći na večeru. Ali i dalje je Vivaldi svirao, a Angus je i dalje sjedio.Prostor između njih, koji je sama zadala i koji nikad nije bio narušen činio joj se čvrst, nepropustan. Oboje su bili sleđeni od navika koje je ona tako pažljivo i postojano njegovala, godinu po godinu, shvati Viktorija.On nikad neće učiniti taj prvi potez. Odjednom više nije mogla podnijeti odmjerenu formalnost glazbe.Obuze je agonija nestrpljivosti i ona naglo odustane od svojih od122luka, zbacujući godine samokontrole ustane mrmljajući nešto o drugoj vrpci i popne se na treću prečku knjižničarskih Ijestava. Nešto poče tražiti okrenuta Angusu leđima, s očima punim suza od ljutnje i razočaranja. Čula je njegove korake i iznenada se njegove ruke sklope oko njena struka. Ukoči se osjetivši kako on pokušava napipati zatvarač njenih traperica. Nije se pomakla ni progovorila kad je na svom golom trbuhu osjetila tople, drhtave prste kako se pomiču prema samom rubu tršavih vlasi među nogama, već se samo naslonila na prečku Ijestava da ne padne. Neka radi što god hoće, mislila je, o molim te, radi što god hoćeš. I kad ju je okrenuo prema sebi i utisnuo svoje žedne usne, pune strasne darežljivosti i sasvim nezaštićene na njene tople, tople usne, tišina je progovorila umjesto nje.Tako su stajali, preplavljeni i svladani osjećajima, a on je zaronio glavu u njen trbuh i pohlepnim je, suhim usnama i palucavim jezikom istraživao. Njen je bezglasni pristanak bio snažniji od ikakvih riječi. I dalje ju je čvrsto držao, i onda kad su njene ruke stale mrsiti njegovu kosu i kad se naslonila na njega tako da se bojao da će mu iskliznuli u blaženstvo koje neće moći s njom podijeliti. Podigao ju je i odnio u spavaću sobu koju nikad prije nije vidio i položio je na krevet koji je tako često zamišljao, te njeno lice i usne prekrio

divljim, ludim, nestrpljivim poljupcima trgajući svoju odjeću, svlačeći njen pulover i oslobađajući dojke iz grudnjaka, brzo i gladno poput lopova. Obuhvaćao ju je grubo i nemilosrdno, izgubljen za svaku nježnost, a ona je odgovarala sirovom spremnošću da ga primi tako brutalnog. Posljednja mu je misao bila da će kasnije biti vremena za milovanja, razgovor, poljupce. A onda je zgrabio buzdovan svoga penisa i zakopao ga u nju žestinom kakvom nije znao da je sposoban osjetiti. Nadolazio je opet i opet, škrgućući zubima, nespretno, silovito, divlje, bacajući se na nju kao što se izgladnjela životinja ustremljuje na komad mesa dok se nije našao tijesno obgrljen njenom toplinom.Da! Bila je to prva riječ koju je progovorila ta mala riječ dovela ga je do najuzbudljivijeg orgazma u životu. Kad je to konačnozavršilo bacio se na leđa, srce mu je snažno kucalo, gotovo obesviješten od olakšanja, dok se, nakon nekog vremena, nije ponovo sabrao i shvatio da Viktorija leži nepomično, još uvijek ustreptala od napetosti.Ti nisi...Ne, prošaptala je i Angus se nagnuo nad nju da je sisanjem brzo dovede do vrhunca koji je gotovo dosegla u dnevnoj sobi. Kad joj je raširio noge, sada puno nježnije, ugledao je kapljice krvi na plahti. Ozlijedio sam te! uzviknu, odjednom svjestan svoje brutalnosti, sebične bezdušnosti.Ja sam to željela. Zvučala je ranjeno i prekrasno živo sva od puti.Krvariš.Da.To...to je bilo prvi put? Bio je potpuno zbunjen.Naravno.Viktorija, nisi valjda, nisi valjda čekala. Dirala sam se sama... i mislila na tebe.Nasmijala se iz dubine grla, pravim ženskim smijehom, a njega su ponijeli osjećaji neopisiva zahvalnost, snažno zadovoljstvo polaskane taštine, začudna ljubav i nepodnošljiva radoznalost temeljni i duboki osjećaji, gotovo prejaki da bi se mogli podnijeti želio ju je ugristi do krvi, udariti je da zavrišti, ljubiti je dok joj usne ne utrnu, vezati je za krevet, sjediniti se s njom, slijepo, dok oboje ne budu prazne ljuske. Dirala sam se sama i mislila na tebe. Opet se ukrutio sad je svoj penis uvodio nježno, s pažljivom sporošću u njeno tijelo koje ga je željelo, pozdravljalo, očekivalo prstima, koji su odjednom postali vrlo senzitivni, doticao je nabore i udubine njenih donjih usana koje su natekle od navale spremnosti posljednjeg sata. Ispunio ju je postojanim, čvrstim penisom, krućim u svojoj drugoj ukrućenosti koja je trajala mnogo duže zadržao ga je tamo, potpuno je ispunjujući dok se igrao malom gorućom, osjetljivom rozetom, ključem njena užitka. Kad god bi osjetio da je blizu, maknuo je prste, vraćajući ih tek kad bi se prisilila da se smiri, s njim u sebi, usanaotvorenih u neizrečenoj molbi. Ona ga je čekala, sad mora čekati da je on odluči osloboditi. Nikad nije poznavao ženu koja je tako bez riječi razumjela njegove želje, nikad nije nikoga tako potpuno imao u svojoj vlasti, nikad nije tako želio ubiti u trenutku zanosa, ubiti u karnalnom smislu potpunog posjedovanja. I kad je konačno ponovo eksplodirao u njoj, gotovo nehotično, omogućio joj je divne plodove zadovoljenja, strasnog i trijumfalnog zadovoljstva koje je tako dugo čekala.U četiri dana koliko je Millicent bila u Londonu sastajali su se svaku večer u njenu stanu što su ranije mogli napuštali su ured odvojeno, uzimali zasebne taksije, koristili vlastite ključeve i, čim bi stigli, odlazili ravno u spavaću sobu, padali jedno drugom u gromovit zagrljaj takve strasti koja nije

popuštala, nije im dozvoljavala da se povuku, prestanu, razmotre situaciju. Bili su previše zaneseni da bi mislili, previše omamljeni stalno novim otkrićima o svojim tijelima da bi vrijeme gubili na razgovore.Nakon nekog vremena, Angus bi se ipak morao odvući kući da prespava koji sat, da se obrije, presvuče i pojede doručak kao da je sve kao i obično. Dani su im prolazili u grozničavim snovima dok su obavljali uobičajene sastanke i prezentacije, okruženi svojim suradnicima. Viktorijino je tijelo bilo skriveno pouzdanom strogom elegancijom njene odjeće i da je itko pažljivije zagledao njeno rumeno lice, mogao je zaključiti samo to da je dobro spavala ili da je nekako uspjela nabaciti sunčanje. Angus je ustanovio kako kompaniju može nekoliko dana prebaciti na automatskog pilota. Kad bi se dogodilo da su oboje na istom sastanku, nisu se usuđivali gledati jedno u drugo kad su morali ručati s grupom izvršnih direktora Oak Hilla, jedva su uspjeli progutati hranu, premda nitko za stolom nije primijetio da su Viktorija Frost i Angus Caldwell imalo drugačiji bili su učinkoviti, poslovni i dobro raspoloženi kao i uvijek.Što će se sad dogoditi? pitala je Viktorija noć prije povratka svoje majke.Zasad jedino mogu misliti na to kako da budemo zajedno. Ne možemo... sjediti i čekati da otputuje to ne dolazi u obzir.Ali vas dvoje imate društvenih obaveza gotovo svaku večer. Ne možeš izmisliti nikakvu ispriku.Jednostavno ne znam što treba učiniti. Uspravio se u krevetu i zario glavu u dlanove.Kao što se i bojala, Angus još nije bio spreman prekrojiti svoj život, pomisli Viktorija. On si nije dopustio da shvati kako se sve mora srušiti prije nego što se opet izgradi, s njom. Bilo je još prerano da se suoči sa stvarnošću, da shvati kako mora svemu što je uzimao zdravo za gotovo okrenuti leđa, prerano da shvati kako ona mora zauzeti mjesto svoje majke, svoje neprirodne majke koja nije voljela, nije davala, koju je kazna dugo stizala. Ali Angus je imao tek trideset devet godina, imao je vremena, a ona će čekati. Čekati i čekati. Sad kad je u njega bila sigurna, bit će mnogo lakše. Nije li ga čekala od svoje šesnaeste godine, izdržala sve te beskrajne, gorke godine podržavana samo svojom voljom i ljubavlju? Nije sad mogla riskirati krivi potez, sad kad je postigla pobjedu koja joj, uostalom nikad nije izgledala nedostižna. Znala je da s vremenom mora pobijediti svoju majku i pridobiti Angusa. On joj je pripadao od onog trenutka kad ga je prvi put ugledala.Mogli bismo naći stan blizu ureda, reče Viktorija oklijevajući, kao da o tome nije dugo razmišljala. Tamo bismo se mogli sastajati tu i tamo... za ručak ili krajem popodneva, prije nego što moraš kući mogao bi svratiti na piće s klijentom ili na partiju bridža mogli bismo izvući tu i tamo po jedan sat.O, Bože, draga! Zario je lice u njeno rame. Jedan sat! Jedan sat nije ništa!A kakva je alternativa? upita.Nikakva, promrmlja nikakva.U roku od nekoliko dana Angus je unajmio namještenu garsonijeru koja je bila samo pet minuta udaljena od tvrtke Caldwell Caldwell i dogovorio redovito čišćenje. Tamo su se sastajali kad god su mogli, ponekad nakon detaljnog planiranja zajedničkog iz126bjegavanja poslovnih ručkova, a ponekad oko pet popodne. No njihov popunjeni raspored, koji je ovisio o zadovoljavanju zahtjeva tolikih mnogih ljudi, njihove je susrete činio rijetkim, kratkim i izlučtujuće nepredvidljivim.Vikende, koje su Caldwellovi obično od proljeća do jeseni provodili u Southamptonu, bilo je najteže izdržati. Kratka putovanja Millicent Caldwell ostala su i dalje jedino vrijeme njihove stvarne slobode.

Prošla je gotovo godina dana, a njihova je pomahnitala želja jačala sa svakim neočekivanim odgađanjem sastanka, svaki put kad su se nakon, samo jednog sata morali izvući iz svog toplog kreveta i navući svoje službene maske. Neutažena želja, želja koja je postajala sve jača, opsjedala ih je kad god nisu bili zajedno nagrizajuća podsvjesna stalna glad, postojana ovisnost, ovisnost koju su voljeli u svim njenim oblicima.Ne mogu ni taknuti Millicent, priznao je Angus pri kraju te godine. Nisam je ni pipnuo od našeg prvog puta.Je li nešto rekla?, upita Viktorija, vrišteći u sebi neka joj kaže, o, za ime Božje, neka njenoj majci kaže istinu.Nije, pušta da stvari teku kako teku. Jasno je da je odlučila zažmiriti, očito ne želi znati, reče Angus, a Viktorija s hladnim užasom u njegovu glasu prepozna olakšanje.Nedugo zatim, u ranu zimu 1981 ubrzo nakon promocije u višeg supervizora na poslovima Oak Hilla, Viktorija se suoči s činjenicom da je Angusu pretjerano udobno ima ljubavnicu koja zajedno s njim radi i koja će učiniti sve kako bi bila s njim kad on uspije otrgnuti malo vremena za nju, i ženu koja je odlučila ne postavljati pitanja. Možda bi ga trebala izazvati da se pokrene.Majko, mislila sam doći za Božić na Jamaiku na tjedan dana... to jest, ako za mene ima mjesta?Mi bismo oboje to voljeli, reče Millicent, krijući iznenađenje. Pretpostavljam da ćeš dovesti i pratioca?Nisam na to mislila, ali imaš pravo, hoću. Nije to nitko poseban,bar ne zasad, nemoj se odmah ponadali, ali pristajat će u društvo. Hvala, majko.Nije mogla vjerovati da se toga nije sama sjetila, mislila je telefonirajući. Možeš računati na Millicent Frost, živu ili mrtvu, kad treba smisliti neku dobru ideju.Kako bi imala što raditi za mnogih praznih večeri, nije se nikad prestala viđati s nekolicinom mladih ljudi čija je poželjnost bila u porastu oni bi se s njom upoznali i s vremenom nestajali, razočarani svojim neuspjehom da zainteresiraju tu mladu, ponešto tajnovitu ženu koja je, izgleda, nekako uspijevala izbjeći i potrebe koje su inače sretali kod većine mladih neudanih žena od karijere. Viktorija Frost vodila je velike poslove, postajala sve poželjnija iz godine u godinu, nikad ni s kim nije ozbiljno izlazila... kako to da nije nemirna, da ne traži pravog muškarca kako bi napokon zauzela mjesto koje joj pripada? Nije moguće da joj je sudbina ostati zauvijek neudana, premda je njoj, izgleda, takav aranžman odgovarao. Takav se život jednostavno ne događa djevojkama kao što je ona pametnim ko sam vrag, bogatim ko sam vrag, i, istina je, lijepim. Viktorija je u ovih godinu i pol postala ljepotica. Svi su se složili da je napokon odrasla.Viktorija je odabrala najnaočitijeg od aspiranata Armory Hopkinsa, tridesetpetogodišnjeg razvedenog brokera, prilično bogatog, nesputanog djecom, visokog, dobrog izgleda, dobrog ponašanja i s ugodnim, tihim smislom za humor. Imao je neophodne vještine u pogledu sporta, plesao je prihvatljivo, odijevao se vrlo prihvatljivo i svakako je izgledao kao netko tko bi mogao ševiti više nego prihvatljivo, mislila je Viktorija nakon što je on prihvatio poziv s velikim zadovoljstvom. Njena će majka nad njim tajno sliniti. A Angus... što više agonije osjeti, to bolje.U tih tjedan dana na imanju u blizini Zaljeva Montego Viktorija je koristila sva oružja. Među njih se nije ubrajalo koketiranje u vrtu to je bilo umijeće

koje nikad nije prakticirala je, sjedeći i pažljivo slušajući Armorvja Hopkinsa u razgovoru koji je sama potaklai koji se odvijao podalje od ostalog društva, zadala Angusu tako duboku ranu, kakvu mu ne bi uspjela zadati nikakvim koketiranjem. Kad god se začuo njen duboki smijeh, kad god je živnula i nagnula se prema Armorvju da bi naglasila nešto od razgovora, vrteći pritom prstima kosu, Angus se tresao od ljubomore. Viktorija je odustala od svog uobičajenog stila nosila je tanke pamučne ljetne haljine, a ispod njih ništa kako bi oslobodila pune uzbibane dojke, bikinije koji su otkrivali njene glatke bogate bokove i čvrstu liniju struka, kratke večernje haljine koje su njene duge noge pretvarale u škare koje paraju srce.Bila je dražesno ljupka prema majci. Bila je dražesno ljupka i prema svim gostima. Bila je posebno dražesno ljupka prema Angusu, ljupka kao da je on nekakav stari očuh s kojim je vežu godine i godine naklonosti. Kad bi se našla sama u svojoj sobi, čestitala bi samoj sebi na izobrazbi za izvršnog producenta što joj je omogućilo primjenu automatskog repertoara šarmiranja, nečeg što je za nju postalo kao druga koža. Ni jedan izvršni producent ne bi naprosto mogao preživjeti u propagandnoj agenciji bez ljupkosti i bez šarma, ni na vrhu ni na dnu.Armory Hopkins bi o Virginijnu šarmu mislio i bolje da mu je dopustila da s njom vodi ljubav. Ali nije, premda je pokazao što želi. Dopustila mu je da je ljubi, da joj miluje vrat i ramena, i jednom, kad su bili kod bazena, da joj uljem namaze leđa, posvuda kamo je dosegao, ali je inzistirala na tome da je u kući njene majke pristojno da spava sama.Jednom, samo jednom, uspjela se dogovoriti s Angusom nasamo, u kućici kraj bazena, kasno popodne. Čekao je da uđe, bolno se uzbudivši u tih nekoliko minuta dok je smišljao kako će je ljubiti sve dok ne počne drhtati, kako će je odvesti u jednu od kabina, zaključati vrata, zadići joj haljinu i uzeti je bez imalo obzira prema njenu zadovoljstvu. To je zaslužila zbog načina na koji ga je mučila. Znao je da će biti tako ustreptala zbog tog susreta da će joj svog malog uvaliti bez imalo predigre. Obećao je sam sebi da će je iskoristiti, brzo, sebično i bez milosti, tako da neće imati vremena doseći orgazam, a onda će ga jednostavno izvući i otići, ostavljajući je da tamo leži izluđena od ponižavajuće želje. Neka pati, uvjeravao se Angus, neka osjeti nešto od onog mučenja koje je on trpio cijeli tjedan zbog rastuće čežnje, a nije mogao učiniti ništa da je zadovolji. Neka se dira sama i misli na njega, kao prije, mislio je škripeći zubima, rastrzan zamišljenim slikama.Viktorija je ušla u kućicu i uletjela u njegov zagrljaj. Poljubio ju je samo jednom prije nego što je s obje ruke ušla u njegove kupaće gaćice, zgrabila njegov ukrućeni penis i počela upotrebljavati prste onako kako je najviše volio, jednom rukom gnječeći mu jaja, a drugom sigurno gladeći koplje, goredolje, polako pojačavajući pritisak i brzinu. Angus je stajao skamenjen, zaprepašten, shvaćajući da će svršiti a da neće provesti svoj naum. Odjednom Viktorija poskoči, zatečena, kao da je nekog čula na vratima. Smjesta izvuče ruke iz njegovih gaćica, okrene se na peti i istrči iz kućice kraj bazena, brzo kao što je i došla.Oh, znala je kako on pati. Jer patila je i ona isto toliko. Dala bi gotovo sve da ga je mogla osjetiti u sebi, sve osim pobjede koju je upravo izvojevala.Misliš da ne znam da si to namjerno učinila? bjesnio je Angus kad su se prvi put sastali u njujorškom stanu blizu ureda, ubrzo nakon Nove godine kojom su ušli u 1982. Bila si bezočna!T imaš svoj život, a ja ga nemam, rekla je Viktorija mirno njegov bijes nije na nju djelovao.

Mi imamo svoj život.To nije dosta. Odbijam pristati na tako malo. Govorila je uobičajenim tonom.Gospode Bože, imamo koliko možemo, to moraš razumjeti.Ne. Odmahnula je glavom s izrazom konačnosti, sjedeći na rubu stolca s rukavicama u ruci. Kao dama koja čeka čaj. Očekivao je da će biti požudna kao i on, ali ona nikad nije izgledala dalje od pomisli na seks. Još se uvijek s njim poigravala, mislio je kad joj je prišao, sagnuo se i podigao je prema sebi, ljubeći je u usta, skidajući ukosnice koje su joj podržavale kosu, otkapčajući gumbe na kostimu i bluzi, naginjući se da sisa njene bradavice, snažno, onako kako ju je najviše uzbuđivalo. Pustila je sve i da je gurne na kauč, da je svuče, da je jezikom ovlaži koliko je htio, da joj raširi noge, da ude u nju, ali ona nije odgovarala. Uzeo ju je s više uzbuđenja nego ikad. Što se više suzdržavala, to je on postajao mahnitiji. Kad je sve završilo, pitao je jedino Je li ti to dosta? Vraga, nije! Je li tebi?To je sve što ti mogu dati, reče neumoljivo. Moram ići. Večeras je bal u Lighthousu i moram otići kući i presvući se.Nemoćan da se pokrene, da imalo suvislo misli, gledao je Viktoriju kako skuplja odjeću i na brzinu se oblači. Bilo je tek pola šest i nije bilo potrebe da se tako žuri, još su uvijek imah jedan sat, pa čak i sat i pol. Kako ga je mogla napustiti, uzbuđena i nezadovoIjena, kad je živjela za to da je ševi, a prošli su tjedni i tjedni a da nijednom nije imala orgazam? Bar koliko on zna. Prezirao je sam sebe kad ju je upitao Tko tebe prati na bal?Nije Armory. Ne poznaš ga. Otišla je ostavivši ga potpuno očajnog.Dugo je sjedio na kauču, nije smogao snage ni da se odjene, ogrnut kućnim kaputićem, tresući se od hladnoće u toploj sobi i pokušavajući shvatiti što se to dogodilo. Razdirala ga je ljubomora na nekog nepoznatog mladog muškarca koji će s njom noćas plesati, gledati je u oči i kom će se ona smiješiti, kao i činjenica da je osjećao snažnu glad za njenim tijelom, tako jaku da ga je boljelo, tako jaku da bi sad, ovog trena, dao sve da je može imati.Ti imaš svoj život, rekla mu je. Stvarno ga je imao. Imao je život koji je bio ispunjen od trenutka kad otvori oči do spavanja. Život u kom je bio odgovoran za imetak čitave jedne goleme kompanije život u kom je morao voditi računa o svakoj minuti kako bi bio na raspolaganju svojim klijentima, od kojih je svaki očekivao njegov osobni pristup i rukovanje, bez obzira na to kakvog im stručnjaka za propagandu dodijelili. Život u kom su ti isti stručnjaci, producenti i njihovi kreativni timovi od Millicent i njega očekivali posljednje odobrenje za svaku kampanju koju su planirali život u kom je morao biti dobar u sportu, jer su kroz sport ljudi kao on utvrđivali svoje poslovne odnose život u kom se od njega očekivalo da zabavlja i dopusti da ga zabavljaju u nevjerojatnim količinama, da putuje kako bi bio u kontaktu s međunarodnim područnim uredima i klijentima život koji bi mogao eksplodirati od obaveza koje idu uz poziciju i uspjehe koje je postigao, uspjehe jednog od najznačajnijih ljudi u svijetu reklame.Ono malo vremena koje je mogao ukrasti za Viktoriju nije, razumno gledajući, moglo biti više od nekoliko sati u velikim razmacima, shvatio je Angus Caldwell. Što bi joj više mogao dati?Zamisli, reče sam sebi, da ti Millicent da razvod. Zamisli da agencija bude bačena u pometnju i da njen mehanizam glatkog funkcioniranja ode nakratko k vragu, zamisli zbrku koja bi nastala. No unatoč tome, klijenti i kreativci vjerojatno bi ostali s tobom, i mogao bi početi iznova, vlastitom agencijom doduše u manjem opsegu, i biti zadovoljan za početak, a možda bi s vremenom došlo i do rasta. Da, takav je scenarij bio sasvim moguć. Brojne agencije koje

su imale dva ili više partnera izdržale su kad su ti ljudi odlučili krenuti svaki svojim putem i osnovati vlastite firme.Sigurno da je imao pravo razvesti se od svoje žene, briljantne, popularne Millicent, i oženiti neku drugu, pa čak i dvadeset godina mlađu, a da time ne riskira više od gubitka nekoliko poslova i mnogo prijatelja. Vjerojatno bi se pričalo kako je bez srca, imajući u vidu Millicentine godine i njenu ulogu u njegovu uspjehu, ali ljudi, općenito govoreći, priznaju da ne znaju kako neki brak izgleda iznutra i dopuštaju mnogo. Mrsko im je kad se moraju odlučiti za neku stranu.Ali treba zamisliti da nakon razvoda oženi Viktoriju. Angus je tek sad shvatio, definitivno i kristalno jasno, da je Viktorijin plan vjenčanje. Kako je samo mogao biti tako glup i nadati se da će biti zadovoljna dosadašnjim aranžmanom?Da, zamisli da oženiš jedinu kćer svoje bivše supruge, mladu ženu koju ljudi, koji te najbolje poznaju, već trinaest godina smatraju tvojom pastorkom, sve otkad su je vidjeli kako kao visoka, rumena, lijepa tinejdžerka u zagasitozelenoj minici s nervoznim dostojanstvom hoda niz središnji prolaz crkve na tvome vjenčanju, kao jedina majčina srodnica.Ne! Nikad! On, Angus Caldwell znao je da to nije incest. Viktorija i on nisu imali krvnih veza. On je nikad nije posvojio, nije o tome ni mislio. On je znao da je bila zrela šesnaestogodišnjakinja kad ju je prvi put vidio. Znao je da nisu proveli ni jednu noć u istoj kući kad je bila u osjetljivim godinama, osim možda sporadično, između aviona i vlaka. On je znao kako je daleka bila svojoj majci, kako ju je rijetko viđao u tih šest godina prije mature. On je znao da je nikad u tih dvanaest godina nije smatrao pastorkom. Ne jednom, za vrijeme onih nedužnih večeri kad se još nisu ni taknuli, poštedio ju je priča o tome kakva je njezina majka. A poslije... nikad. Pogotovo joj o tome nije govorio poslije.O, sve je on to znao, a opet ništa od toga nije bilo važno. Ni jedna jedina činjenica. Ni jedna se ne može javno objasniti tako kako je on to uvjerljivo objasnio sam sebi. Činjenice su bile irelevantne. Ništa od toga ništa ne bi imalo težinu dokaza kad skandal ugleda svjetlo dana, kad ljudi o tome čuju i kad počnu kružiti nagađanja koja nikad neće prestati, čak ni nakon smrti. Svatko koga zna, svaki muškarac u svakom klubu, svaki klijent koji je u njega imao povjerenja, mislit će o njemu kao o čovjeku koji je počinio zločin protiv prirode. Čovjeku koji je ševio svoju pastorku. Čovjeku koji ju je ševio sam Bog zna kako dugo. Čovjeku koji je svoju ženu iznevjerio na najgori način. Čovjeku kojeg treba izbaciti iz društva. Čovjeku kojeg bi se trebala kloniti svaka pristojna osoba.Mora odustati od Viktorije, Angus je to jasno vidio. Mora se izvući iz te strašne opasnosti o kojoj do danas nije mislio jer je bio previše zaluđen i zaslijepljen seksom. Uhvatio se u zamku najveće pogreške svog života. Ali mora se izvući, pažljivo, s najvećim oprezom, tako da nitko, nitko nikad ne sazna. Viktorija mu je mogla upropastiti život, razoriti sve što mu je bio važno. Mogla je biti njegova propast.U sljedećih nekoliko mjeseci Angus Caldwell se, kad god bi se sreli, prisiljavao postaviti pitanje njihove zajedničke budućnosti. Shvatio je, govorio je Viktoriji, da ne mogu dalje tako, da je bio sebičan, ni on ne može više tako, protiv svih je ljudskih mjerila što nisu skupa, što nisu vjenčani. Ali, Bože, moraju biti strpljivi, još malo, mora to razumjeti, moraju pronaći način da budu skupa, a da naprave najmanju moguću zbrku, to vidi i sama, zar ne, njegova pametna mala? Ne, on shvaća da ona mora izlaziti i s drugim muškarcima, izgledalo bi čudno da ne izlazi, ali ne može si pomoći ljubomoran

je, premda zna da ona s njima ne spava, mora mu oprostiti tu ljubomoru, mora mu obećati da je oni ne diraju, ne diraju njegovu dragu.Ma da, on joj vjeruje, on zna koliko ga je ona čekala, sve što traži to je da mu malo olakša dok ne nađe neki izlaz, najbolji izlaz, sve što traži to je da mu ne uskrati svoju ljubav, poljupce, da sebi ne uskrati užitak... to ne bi mogao još jednom podnijeti. Naravno da zna da to traje čitavu vječnost, ali ne može položiti kamen temeljac za njihovu zajedničku budućnost u nekoliko tjedana, pa ni mjeseci. Shvaća da će joj idući rođendan biti dvadeset deveti, ali obećaje da će do tada imati plan, provediv plan. Ne, ne može sad ustati kad je on tako uzbuđen, ne, sad ga mora pustiti da je još jednom uzme, to je sve što traži.Angus je na taj način dobio gotovo još godinu dana za traženje izlaza.Los Angeles. Valjda ne misliš ozbiljno! Zašto želiš da odem tamo? vrisnula je Viktorija.Želim da mi odemo tamo.Ali.Draga, zaveži i pusti me da pričam. L. A. je odgovor, ne znam kako se toga nisam prije sjetio. To je prilika da se počne nanovo, da se izgradi novi život, da imamo jedno drugo i svoj posao iAli zašto bih ja morala ići prva, sama, bez tebe?Zato što se nešto tako veliko radi u nekoliko koraka. Slušaj me pažljivo, Viktorija. Sve dok si namještena u tvrtki Caldwell i Caldwell ti si zatočenik kompanije. Ali ako otvoriš svoju firmu, ako proglasiš neovisnost, ja ću doći za tobom čim razvod bude gotov.Stvarno misliš da bih pristala pokrenuti malu agenciju, u gradu koji jedva poznam, tri tisuće milja od središta svake akcije? Angus, to ne dolazi u obzir.A da se tvoja agencija otvori s poslom od dvadesetak milijuna dolara? Ne bi li takav početak omogućio da prekupiš nekoliko vrhunskih kreativaca, pa da oni odu s tobom? Osim toga, bila bi glavna u svojoj vlastitoj firmi. A da ja donesem još nekoliko milijuna u poslovima kad dođem? Da postanemo moćna tvrtka? Ne bi li to bilo bolje nego da ostanemo u istom gradu s Millicent?Dvadeset milijuna? Gdje da nađem dvadeset milijuna?Morat ćeš taj dio ostaviti meni. Znam kako ću uspjeti. Bez toga, draga moja, ne ideš nikamo, a ja počinjem raditi na planu B.Sljedećeg je dana Angus Caldwell ručao sa svojim starim odanim prijateljem i prvim klijentom Joeom Devaneom, koji mu je imao zahvaliti veličanstven uspjeh Oak Hill Fooda.Joe, trebam veliku uslugu.Može.Nemoj to reći tako brzo. Razumjet ću ako mi ne budeš mogao pomoći. Ali Viktorija i njena majka imaju hrpu ozbiljnih problema.To je stvarno gadno, Angus. Žao mi je.One nikad nisu bile bliske, Joe. Trudio sam se i trudio popraviti taj odnos, ali kad sam oženio Millicent, mora da je već bilo prekasno da se riješe njihove nevolje, kakve god bile.Stvarno gadno, Angus, stvarno šteta. Nisam to nikad primijetio.Nadali smo se da će to ostati u krugu obitelji, ali sad, dakle, ti to prvi saznaješ, Viktorija je odlučila napustiti agenciju.K vragu! To je zbilja loša vijest! Znaš kako računam na tu djevojku. Ona mi je najbolja! To je prokleta šteta da odlazi, prokleta šteta! Ali što ja tu mogu? Hoćeš li da s njom razgovaram? K vragu, Angus, ako je ti ne možeš zadržati, kako ću ja?

O tome upravo želim s tobom razgovarati, Joe. Kad napusti agenciju, Viktorija se želi preseliti u L. A. Znam da kani povesti neke od najkreativnijih ljudi i otvoriti vlastitu firmu. A mi ne možemo ništa učiniti da bismo je spriječili.Sranje! Kakva glupa situacija! Ne zavidim ti, ali mi je žao sebe, da ti pravo kažem. Ja trebam tu malu, dobili smo tolike nagrade za ono što je ona radila, prodala nam je toliko robe.Misliš da ja to ne znam? Ovo je usluga, Joe. Bi li joj prepustio neke od svojih poslova? Mislio sam na neke manjeDa tebi uzmem svoje poslove? Želiš da dvadeset milijuna dolara u poslovima uzmem tebi i dam ih drugoj agenciji? Ti to zoveš uslugom? Jesi li poludio, Angus?Naprotiv. Kad Viktorija ode, ionako je samo pitanje vremena kad će potpuno preuzeti sve poslove za tvoju kompaniju. To je logičan korak. Radila je ekskluzivno na poslovima za tebe otkad je došla u agenciju, gotovo osam godina, srasla je s tim poslom, i sad se dečki iz tvog marketinga i naše agencije sjajno slažu.Tim veća šteta.Joe, postoji mogućnost da se i ti želiš maknuti i otići drugamo, ali to iz lojalnosti nećeš učiniti.Imaš pravo da neću. Mora da sam s tobom inkasirao stotinu milijuna.Tako nešto, Joe, vrlo blizu. Imam predosjećaj da bi Viktorija, kad bi uspjela čisto prekinuti i ponijeti sa sobom neke poslove za koje osjeća da je neosporno vezana, one u koje je bila intimno upletena, imala osjećaj da je dobila kompenzaciju za tolike godine koje je teško odradila. Nadam se da u tom slučaju neće više biti tako puna gorčine kao što je sada, a kao krajnji ishod bit će mnogo manje te obiteljske netrpeljivosti između nje i Millicent.Ma šta ne kažeš! Zanimljivo, Angus, jako zanimljivo. Želiš preduhitriti rascjep. Neka vrsta preventivnog poteza.Točno.Millicent se slaže?Kad bi Millicent znala da je to moja ideja... zaboravi, Joe, moj život ne bi vrijedio ni hračka. Stvari su kod kuće stvarno napete. Moja žena i Viktorija ne razgovaraju. Ja pokušavam situaciju održati bar podnošljivom. Naravno, računam da to, ma kako odlučio, nikad nećeš spomenuti.Vraga, pa poznaješ me. Gledaj, Angus, daj mi dan, dva da razmislim. Ima puno toga što treba prevariti, ali, k vragu, nema zapravo nikakvog razloga da to ne uspije. Zadržali bismo Viktoriju i još uvijek imali Caldwella. Ipak, daj mi da razmislim. Jesi li siguran da se nećeš predomisliti? Dvadeset milijuna je velik zalogaj, čak i za tako golemu agenciju.Ni o čem drugom ne razmišljam već mjesecima.Tako je loše, ha?Još gore, Joe. Još gore.

Koliko mi uopće išta znamo o Viktoriji Frost, Archie, osim činjenice da je zmaj od producenta i da je vjerojatna nasljednica CC? upitao je Byron.A što ti još treba?Pa, zanimalo bi me zašto izgleda tako prokleto neranjiva, reče Byron. Tu je negdje oko tridesete, kao i mi, ali što je duže poznam, to mi se ta ženska sve više čini kao tvrđava. To nije normalno. To nije šik.To svakako nije šik, Bvrone. Upravo suprotno.

Kako to da nema nikakav ljubavni život? Da ima, uza sve te tračeve u agenciji, sigurno bismo to znali. To me stalno muči, premda to ne bih nikome priznao, samo tebi.Možda je lezbijka. To dečki uvijek misle o ženskama koje za njih ne pokazuju interes. Jedno je sigurno kad bolje razmisliš nitko nije aseksualan. Archie je nastavio umovati. Aseksualno znači odsutnost seksa, kao biljka bez cvijeta koja se sama razmnaža... Viktorija ne može biti aseksualna.Možda je to dimna zavjesa. Možda vodi dvostruki život kao prostitutka u bordelu, kao Catherine Deneuve u Ljepotici dana? nagađao je Byron glasom punim nade.Byrone, rekao sam ti da prestaneš gledati te francuske filmove.Kažu da ti nakon četiri Bunuela počne rasti dlaka, na dlanovima primijeti Byron.Četiri?, uzvikne Archie. Ti očito ne obraćaš pažnju na ta upozorenja. Jednom filozof, dvaput pervert.Tko je to rekao?Jean Cocteau, odgovori Archie brzo, računajući da Byron neće provjeravati. Ali pogledaj to ovako naša šefica, Viktorija Frost, koju nikad ne smiješ zvati Vicky, sreće se s mnogo muškaraca pred kojima mora održati svoju poziciju autoriteta, naročito u Oak Hillu. Možda je njena izvanjska slika samo zaštita, jednostavno dimna zavjesa, instrument? Jedan od mnogih načina koje su legije žena izmislile kako bi mogle opstati u poslu s muškarcima?Ne Arch. Tu ima još nečega, reče Byron koji se, nakon sedam godina rada s Viktorijom, osjećao osobno uvrijeđenim tim njenim držanjem, tako odmjerenim, uglađenim i profesionalnim kao nekog dostojanstvenog diplomata od karijere na posljednjoj dužnosti prije odlaska u mirovinu, na mjestu koje je, po tradiciji, uvijek najprestižnije.Viktorijino ponašanje u posljednjih nekoliko godina nije samo postalo bez greške, gotovo uznemirujuće uglađeno, već je usavršila i svoje rane sklonosti prema strogo avangardnoj, besprijekornoj, skupo jednostavnoj vanjštini pomodne opatice. Kad bi odustala od svog crnog i smeđeg i prešla na nešto tako slobodno kao smeđastosivo ili bijelo, to je izgledalo napadno kao što bi na drugoj ženi izgledalo narančasto i cinober. Nijedan joj čuperak nikad nije pobjegao iz njene punđe, a boju na čistoj bjelokosti svoje kože svela je na otvorenocrveni ruž. Njena je pojava bila istodobno klasična i tajanstvena, jer se pažljivom muškom oku nije dala zatajiti činjenica da je nešto važno namjerno ostavljeno neiskazanim. To joj je davalo kvalitetu koja je bila više od ljepote i činila je predmetom beskrajnih nagađanja onih koji su s njom radili.Bilo je tu strasti, to su Archie i Byron već odavno osjećali, ali strasti koja je bila skrivena iza oklopa koji nije dopuštao čak ni nagađanje.Jednog je dana kasnog ljeta 1982 netom prije svog tridesetog rođendana, Viktorija Frost pozvala njih dvojicu na večeru svojoj kući. Po prvi put su bili tako počašćeni, premda je u posljednje dvije godine obično prihvaćala poziv na veće zabave koje su Archie i Byron, udruživši snage, ponekad priređivali. Tada se pojavljivala i odlazila sama, bez imalo nelagode.Začudio ih je njen stan kao i činjenica da su se nevjerojatno lako i brzo počeli osjećati ugodno u toj sobi. Obojica su znali da takva nevidljiva pobjeda nije jeftina, premda stan nije izgledao onako kako su očekivali.Bvron i Archie izmijeniše zapanjene poglede kad ih je Viktorija pozdravila u tijesnim tamnocrvenim hlačama, prevelikoj košulji muškog kroja i veličanstvenim jantarnim naušnicama. Raspustila je kosu i četkom je odmakla od lica. Nije stvar bila samo u tome da je izgledala deset godina mlađa, već je to bila druga

žena, opuštena i pristupačna tu kvalitetu inače nikad nije dostigla unatoč svom opsesivnom profesionalizmu.Za vrijeme večere, koju im je u maloj blagovaonici, po atmosferi nalik dnevnoj sobi, poslužila služavka, njih troje nije govorilo ni o čemu ozbiljnijem od uredskih tračeva. Prešli su zatim u dnevnu sobu na kavu i konjak. Kod konjaka im je Viktorija mirno rekla kako je odlučila napustiti Caldwellovu agenciju i otvoreno im izložila svoj plan.Nemojte od mene tražiti objašnjenje zašto to činim, rekla je, a njezino fino oblikovano lice postalo je napeto, jasni glas iznenada tvrd. Očito je da vam moram reći kako se radi o dubokoukorijenjenim i nerješivim problemima između mene i moje majke, ali ne želim ulaziti u detalje, ni sad, a vjerojatno nikad. Kad odem, ponijet ću tri posla Oak Hilla. Vas ste dvojica radili te kampanje. Znate da vas smatram najtalentiranijim timom u agenciji i voljela bih da mi se pridružite.Zastala je na trenutak da ih pogleda u lice, ukočeno od iznenađenja. Ponovo je počela, sad nešto nježnije Gledajte, dečki, ako me odbijete, bit ću razočarana, bit ću jako razočarana, jer vas Joe Devane jako cijeni, ali pristao je prihvatiti i neki drugi tim ako vas ne uspijem nagovoriti. Drugim riječima, ovaj korak ne ovisi o vama, premda bih voljela da mi se pridružite. Ali to će se dogoditi i bez vas selim se. Mogu odabrati bilo koga, koji god tim želim, iz bilo koje agencije u gradu samo ako pristanu preuzeti rizik i postati moji partneri. Nije zanemarivo da ta tri posla teže dvadeset milijuna dolara. Ako kažete da, nas troje ćemo postati ravnopravnim partnerima u novoj agenciji.Čekaj čas, Viktorija, reče Bvron zatečen prijedlogom i perspektivama koje je ona nudila. Jedna je stvar napustiti agenciju i osnovati novu, ali odnijeti sa sobom Caldwellov posao, to je nešto sasvim drugo. Naročito kad se radi o obitelji. Gospode Bože!To se događalo s vremena na vrijeme, kao što i sam znaš. Naravno, takav znalac nije baš mirna igra kriketa, ali su neke od najvećih agencija osnovane baš tako. Razmisli malo. To je povijesna činjenica.Točno je, to se već događalo, reče polako Archie. Ali ti znaš zašto to činiš, a mi ne znamo. Možeš li nam barem reći zašto je Joe Devane odlučio otići s tobom? Caldwell je oduvijek vodio njegove poslove. Da nije bilo Caldwella, on bi bio samo jedan od bezbroj proizvođača hrane.Ne, Archie, ne mogu. Ni ako se odlučite da odemo zajedno. Ali vam mogu reći da nikad ne bih tražila da ostavite svoj posao kad ne bih bila apsolutno sigurna da je situacija povoljna i da će dobro funkcionirati. I ja napuštam posao, sigurnu budućnost... kakvu biste veću garanciju željeli?Možeš li nam reći kako će se to odigrati? Barem nam to moraš reći, reče Bvron. On i Archie su odavno sanjali o vlastitoj agenciji ali im nikad nije ni na pamet pao takav piratski scenarij.Vrlo jednostavno i vrlo brzo, odgovori Viktorija. Nas ćemo troje zajedno podnijeti ostavke i osnovati novu agenciju, Frost, Rourke, Bernheim ili Frost, Bernheim, Rourke kraj ostavljam vama glavno da je moje ime prvo... napokon, ideja je moja. Po prilici za tjedan dana Oak Hill će tri svoja proizvoda dati na ponovni natječaj Juhu Odgovor, Tamni i mršavi kruh i Poslasticu za mršavljenje. Natjecat će se R, Ogilvv majka i, naravno, Caldwell. I naša nova agencija. Nakon uobičajene procedure, odabrat će nas da radimo na sva tri proizvoda. To je prozirno i nikog ne može prevariti, ali nije protuzakonito. Viktorija, Byron i ja moramo o tome porazgovarati. Naravno, odgovori ona ustajući. Ali moram znati odgovor za dvadeset četiri sata. Da ili ne. Još uvijek mislim da ste vas dvojica najbolji.

Pristat će, mislila je dok se svlačila, neće odoljeti. Prvo ih treba primamiti. Zatim će im reći, toj dvojici neženja, da će se preseliti na Zapadnu obalu. Frost, Rourke, Bernheim Frost, Bernheim, Rourke? Svejedno. I tako će na kraju to biti Caldvvell Frost, prije nego što protekne godina dana od osnutka nove agencije.Ona može puno više izgubiti nego dobiti, reče Byron.Ma da, ali će napustiti Caldwell u svakom slučaju.Mi jedva i poznamo Caldwellove. Oni nas u redu za policijsku identifikaciju ne bi ni prepoznali, naglasi Byron. Nisam ih ni vidio od lanjske božične zabave.Ipak, to je pitanje integriteta.Rekla je da su problemi nerješivi.Mi s njima nemamo nikakvih problema, suprotstavio se Archie.Mi nismo partneri u njihovoj agenciji. Ovo je životna prilika.Stvarno jest, reče Archie kroz zube. Kolika je cijena da ostanemo čisti?Previsoka. Želiš li sjediti i gledati kako neki drugi tim preuzimaposlove koje smo mi započeli? U tim su nam kompanijama tri godine života i neke od naših najboljih ideja.Ti, dakle, to želiš? upita Archie.Pitaš me ili me obavještavaš?Mi smo tim, naglasi Archie.I pitaš i obavještavaš. Umireš od želje da to napraviš.I ti, reče Archie hitro.Obojica to želimo i obojica mislimo da je to naopako, zamumIja Byron.Ali će se to dogoditi, s nama ili bez nas. Ne možemo to spriječiti, dakle, zašto ne bismo sudjelovali?Ne pada mi na pamet ni jedan razlog osim etičkog.Da smo tako ogrezli u cijepanje etičke dlake, bavili bismo se religijom a ne reklamom, riješi Archie i zaključi to pitanje.Sve se odigralo upravo onako kako je Viktorija rekla, premda Archie i Byron nisu očekivali da će to pobuditi toliki interes na stranicama Adweeka, Advertising Agea i Wall Street Journala, kao i u poslovnim novinskim dodacima u čitavoj zemlji. Prenošenje tri manja posla iz jedne agencije u drugu u normalnim bi okolnostima izgledalo kao mala vijest, ali je ovdje postojao taj kut gledanja na odnos majka kći. Deseci novinara bili su fascinirani napuklinom u onome što je dotad izgledalo kao dinamičan obiteljski odnos. Razlaz majke i kćeri, o čemu, potpuno suludo, nije u javnosti prodrla ni najmanja pojedinost, bio je predmetom enormne količine članaka.Ne smeta me spekuliranje u poslu, komentirao je Archie s Byronom ali sam očekivao da će se Viktorija prema nama držati manje kao Gospa od Prevrtljivosti nakon one večere u njenu stanu.Misliš li da je onaj njezin izgled bio samo dio nagovaranja? Jednokratna pojava? Ponuda koja se više neće ponoviti?Moglo bi biti, uske crvene hlače i ostalo. Ali ne radi se o odjeći, već o načinu. Vratila se svojoj uobičajenoj nedodirljivosti. Premda smo partneri, ona se i dalje ponaša kao da nam je izravno nadređena. To me izluđuje.Zvučiš kao netko tko za nju čuva svoju slatku malu stvar.Slatku malu stvar, Byron? Nije nikakvo čudo da ne možeš napisati ni retka. Nije čudo da si samo umjetnički direktor.Žar, želja da joj ga uvališ.Slušaj, Archie, priznajem da se ne bih opirao da joj ga uvalim, a ne bi ni ti, ali dovoljno sam razuman da se bojim kako mi ga ne bi vratila da ga jednom dobije.

Da ti velim istinu, nije ona moj tip, By. Ali želim da me tretira kao ravnopravnog, jer smo se tako dogovorili i to smo potpisali.Ti si pristao da se preselimo u L. A podsjeti ga Byron.To ima smisla. Ti si pristao da se zovemo Frost Rourke Bernheim ili FRB, ovisi o tome kako brzo izgovaraš, pa zato nisi izdajica.Daj, to je zvučalo bolje, lakše se izgovaralo. Ljudi će to zvati FRB, ali to je i dalje neprikladno ime. A L. A. ima smisla. Ovdje nema ničega što me veže, zbog čega bih ostao, a moji su u San Francisku... novi početak, nova obala.Uskoro nakon dolaska u L. A. FRB je dobila neke manje poslove odličnog proizvođača vina iz Napa Vallevja, gurmansku tjesteninu Bugattini, Udruženje kalifornijskih proizvođača artičoke, kompaniju za proizvodnju čajeva i suhog bilja iz okolice Bayja, uvoznika skupog octa i maslinova ulja i još ponekog sve frustrirajuće vezano uz hranu. Počeli su kao agencija koja lijepo pakira hranu i izgledalo je da će tako i ostati ako ne uspiju iskočiti iz kalupa. Njihov je novi račun iznosio deset milijuna dolara, upravo dovoljno da imaju osjećaj da napreduju, ali taj je napredak bio manji od sjajnog za one koji su navikli na uzbuđenja velike agencije i golemih računa.FRB je nekoliko skučenih mjeseci proveo u prostorijama u podnajmu. Uskoro, odlučno očekujući dodatni rast i kako bi mogla smjestiti sve ljude koje je zaposlila, Viktorija je dugoročno zakupila urede koji su bili i veći nego što im je zapravo trebalo, te uzela dekoratera da ih preuredi na način koji će impresionirati buduće klijente. Premda je nastavila raditi kao supervizor za Oak Hill, Viktorija je većinu vremena provodila putujući i nabavljajući poslove nekreativni posao novog poslovnog koordinatora sačuvala je čvrsto i potpuno samo za sebe, ostavljajući Bvronu i Archieju da se usredotoče na ono što najbolje rade.Usprkos svim tim putovanjima uspijevala je vidjeti Angusa znatno manje nego što je računala. MUicent je otežavala situaciju više nego što se očekivalo, objašnjavao je, a požurivanjem bi je samo razbjesnio i sve bi postalo neizvedivo. Uspio je već toliko postići, treba im još samo malo strpljenja, samo malo vremena...Vremena, mislila je Viktorija bijesno odgurnuvši voćnu salatu koju joj je Polly stavila na stol. Strpljenja. Kao da mu već nije poklonila strpljenja i strpljenja, sve dok nije pomislila da će umrijeti od tolikog iskrvarenog strpljenja. Kad je bila u New Yorku, nisu se uspjeli nasamo vidjeti ni minute, ni jedne jedine minute. Nije mogao pobjeći, a njeno srce i tijelo osjećali su takvo razdiranje, kao da joj deru kožu nepatvoreno je mrzila svoju majku i Angusa zbog toga što se nije uspio izvući od svojih mnogobrojnih obaveza.A kad se vratila, što je našla? Archie i Byron, jedino dvoje ljudi na koje je mogla računati, jedino dvoje koje je znalo tko je ona zapravo, koje ju je poznavalo prije njenih samačkih dana u Kaliforniji, to dvoje je zbijalo šalu, lakrdijalo i gubilo vrijeme s Gigi Orsini, koja je bila pretjerano dobro odjevena i koja očito nije znala ništa, baš ništa o propagandnom poslu. S djevojkom koja ju je, iz njoj neshvatljivog razloga, podsjećala na njenu majku u doba kad je bila mlada.

Glava 7

ad sam bio u New Yorku, sreo sam čovjeka koji se zove Tom Unger, iznenada je Josh rekao Sashi, nakon ručka koji je prošao tiho i u neobičnoj napetosti i za vrijeme kojeg je Sasha neuspješno pokušavala samu sebe uvjeriti kako je zaokupljen nekim teškim slučajem. Skratio je njihovo uobičajeno hodočašće

uspavanoj Nellie u kolijevci i odveo je u knjižnicu. ,Hvala Bogu uzviknu Sasha s olakšanjem pomiješanim s ljutnjom. Dakle, to je to! Da mi to više nikad nisi napravio mislila sam da si otkrio kako imaš neku smrtnu bolest i da mi to pokušavaš reći. Nemaš pojma na što sličiš otkad si se jučer vratio iz New Yorka mrkli mrak. Poludjela sam od brige... a nisam se usudila ništa pitati jer sam se bojala odgovora.Tom je... bio tvoj ljubavnik. Josh je riječi izgovarao teško, s uzdahom koji nije mogao prikriti.Pa naravno da je bio, odgovorila je smjesta, tresući dugom crnom kosom. Jesi li zbog toga tako uzrujan? Ono što tu smatram odvratnim je činjenica da ti je Tom to sad rekao, kad zna da smo vjenčani. U kakvog se bijednika pretvorio! A ti me tako mučiš zbog te svoje smiješne retrospektivne ljubomore. Ljudi moji! Zgadili ste mi se!Ustane sa stolice na kojoj je sjedila i počne bijesno juriti po sobi amotamo, gledajući u Josha kao da ga nikad prije nije vidjela. Njegova pametna usta, njegov slavenski oblik lica, njegova dostojanstvena glava i kratka sijeda kosa, fine i podrugljive, ali i ljupke crte lica odjednom su joj se činile strane zbog izraza patnje u očima.Misliš li reći da si očekivao da budem djevica kad me oženiš? konačno prasne, budući da joj nije uputio ni jednu jedinu riječ. Misliš li ti da žena od skoro dvadeset četiri godine provodi vrijeme zaključana u pojas nevinosti i čeka da ti naiđeš?Ne. Pretpostavljao sam da si imala ljubavi, kao što sam i ja... imao ljubavnih zgoda, veza ili kako god želiš da ih zovem. To sam pretpostavio i zaboravio.Pa zašto si sad iznio na vidjelo Toma Ungera? Trebam li se možda ispričati? I što si mu, dovraga, rekao kad je istrčao s tom malom, slatkom, staron ljubavnom pričicom? Jesi li se dostojanstveno okrenuo na peti ili si lupio frajera?On nije znao da sam tobom oženjen.Molim? Hoćeš reći da Tom Unger naprosto hoda okolo i ljubazno se razbacuje mojim imenom kao jednim od svojih bivših uspjeha? Oh, znate, usput budi rečeno, imao sam ljubavnu vezu sa Sashom Nevsky? Nazvat ću ga, tog smrdljivog, ljigavog gada i prirediti mu takvu scenu da se neće sjetiti kako se zove, a kamoli kako se ja zovem. On je bolestan i bijedan! Kad samo pomislim da mi se stvarno sviđao.Nije bilo tako.Onda mi reci kako je bilo, i to odmah, riječ po riječ. Neću se pomiriti s tom svinjarijom. Neću dopustiti da me tu optužuješ svakom porom svog tijela za Bog zna što. Biti zaljubljen u Toma Ungera nije zločin premda se izgleda pridružio zločincima.Brižljivo, do najmanjih detalja, Josh joj je ispričao sve što se dogodilo za vrijeme ručka u New Yorku, ne izostavljajući ni jednu prokletu riječ koja mu je još uvijek zvonila u glavi, još od trenutka kad je napustio ured Wescotta, Rosenthala, Kellvja i Kinga.Kad je dovršio, Sasha je ostala sjediti gledala je u tepih i cupkala krajeve svoje ešarpe nikakav drugi pokret nije napravila. Tišina se odužila. Konačno digne glavu i pogleda ga samilosno.Oprosti, dragi. Jasno mi je da si uzrujan. Žao mi je što ti tosama nisam rekla. Da sam samo sanjala da ćeš to čuti tako odvratno javno... trebala sam znati, trebala sam ti reciTebi je žao zbog načina na koji sam čuo da si imala tri ljubavnika istovremeno? Misliš da je način na koji sam to saznao, put kojim sam došao do te informacije da je to važno?

Pa zar nije? Ona ustane premjeravajući ga odozdo prema gore, do očiju, kao da je kakav prljavi stranac koji je zakucao na njena vrata i zamolio da telefonira. Zar nije? ponovi glasom na rubu oštrine.Nije, zaboga, nije! Pa što je onda? Sto je važnije, Josh?Ti, za Boga miloga, ti! Ti si radila... te stvari! Nikad ih nisi ni pokušala sakriti. Unger je rekao da je svaki od njih znao za druge, da si ti mislila da je to tvoje pravo, da to još uvijek misliš, vrisne pun tjeskobe.A, ne. Ne mislim. Sasha ga pogleda ozbiljno. Skupi ruke i otvori ih poput rascvala cvijeta. Visoko joj je čelo bilo jasno i vedro. Uvijek sam znala, od prvog dana kad sam počela spavati s muškarcima, da će onog dana kad se udam taj dio mog života biti završen. Apsolutno gotov. Imam dvostruka mjerila u vezi sa seksom. Ti nemaš? A drugi muškarci? Zar i drugi nemaju dvostruka mjerila o nečem što smatraju važnim, pa ako i nije seks? Ja mislim da ono što je sasvim u redu za neudanu djevojku nikako nije prihvatljivo udanoj ženi. To bi moglo ugroziti brak.Oh, Bože, kako te ne mogu natjerati da shvatiš? Tri muškarca tri ljubavnika tri čovjeka koja imaju pravo da ti... rade... one stvari a ti, kao žongler koji u zraku održava tri naranče u tome nema nikakvog višeg smisla! Jedan za jedan dan, drugi za drugi... oh, Bože... Zarije lice u ruke.To je tako bilo, Josh. Ja se zbog toga ne kanim ispričavati. Imala sam pravo sobom raspolagati kako sam željela. Ako očekuješ da ću se posramiti, čekat ćeš vječno. Sasha nije bila prkosna, jednostavno bila je svjesna umjesnosti onoga što je radila, vjerna svojim uvjerenjima.Ti to zaista ne razumiješ, shvati on s najdubljim očajanjem. Jednostavno ne želiš razumjeti.Razumijem da sam bila Velika Drolja, kako sam samu sebe zvala, pa što onda? Nisam nikoga povrijedila. Neću nikad zažaliti što sam koristila slobodu koja mi je pripadala. Nisam nikad spavala ni sa kim tko mi se nije stvarno sviđao. Nikad nisam spavala s nekim da bih od njega nešto dobila osim zadovoljstva. Nisam ih nikad varala. Ono što sam izbjegavala bila je ekskluzivnost. I još bih uvijek to radila da nisam srela tebe i zaljubila se.Zastala je očekujući da je on pogleda, želeći vidjeti njegov izraz lica, ali on je ukočeno sjedio u stolcu, skrivajući se.Pokušaj mi navesti i jedan razlog zbog koga nisam trebala živjeti onako kako jesam. Ustrajala je Sasha, odlučna da prodre do njega. Sto je to oduzelo tebi, načinu na koji tebe volim? Ja sam ista ona osoba u koju si se zaljubio, isto biće koje si oženio. Moji su dani Velike Drolje prošli, nikad se neće ponoviti, ali to sam ja, ista Sasha. Reci mi zašto misliš da me sad imaš pravo za nešto kriviti?Koliko... koliko... ih je bilo? Govorio je kao da riječi izvlači iz utrobe kliještima.Ne znam. Sashin je glas zazvonio ogorčenjem. Nisam brojila. Želiš me poniziti, a zapravo ponizuješ sebe. Trebala bi ti se gaditi takva pitanja. To je ispod tvog nivoa.Ali nije bilo ispod tvog da ideš od muškarca do muškarca?, viknuo je.Ne, nije. Bila sam vjerna samoj sebi.Sashina jednostavnost oduzela mu je dah. Josh je zatresao glavom pokušavajući razbistriti misli, vidjeti nešto bilo što iz njene perspektive, ali kao da su živjeli na dvije suprotne strane široke provalije i pokušavali nešto vrlo delikatno doviknuti jedno drugom u jakom vjetru.Josh, za Boga miloga, prestani tu sjediti kao Job. Makni ruke s lica! To s nama sad nema nikakve veze. To je smiješno.

Podigao je glavu i ona ugleda njegovo iskrivljeno lice, njegove oči koje se nisu mogle prisiliti da je pogledaju. S iznenadnom boli u srcu Sasha uvidi kako je to daleko od smiješnog. U nju uđe spoznaja o tome da se bliskost, bez obzira na to kako velika, može promijeniti zbog činjenice koja je značajna samo jednom od dvoje.Josh! vrisnu. Josh! Njen se svijet neće srušiti, obeća sama sebi jurnuvši prema njemu i pokušavši obujmiti njegovu glavu. Trebalo joj je vremena. Pravedan čovjek mora naprosto to shvatiti, a Josh je bio pravedan.

Oh, Dave, uspjeli smo, stvarno smo uspjeli! uzvikivala je Gigi u dnevnom boravku svoje kuće, kamo ga je dovela s namjerom da popiju nešto u znak proslave prije nego što odu na večeru. Bila je krajnje euforična, leteći sve više i više na krilima slave zbog pobjede, čiste pobjede, blistave pobjede, ogromne ne, gigantske pobjede, pobjede koja je jednom i za svagda riješila to pitanje je li ili nije sposobna za posao propagande.Nakon što su napustili prezentaciju, ona i David su odlučili da je potpuno nezamislivo i naopako vratiti se u ured, naročito jer jedan od starijih partnera ne bi bio baš sretan da ih vidi kako zlobno uživaju.Ti si uspjela, mumljao je gledajući je kako skakuće okolo po kauču, ne uspijevajući se smiriti od uzbuđenja.Mi smo uspjeli. I prestani meni pripisivati svu zaslugu ili ću te lupiti, Davy Melville. U zdravlje! Podigne čašu. Dolje vladajuća klasa, noge gore, majko Brown, činčin i sve ostalo čime se nazdravlja. Jesi li čuo kako je Viktorija rekla Odmah u ponedjeljak ćemo početi razrađivati detalje je i ti se činilo da će se zadaviti vlastitim riječima?Mislio sam da će se onesvijestiti, a ne zadaviti. Davidu je bilo teško da se zanese kao Gigi. I on je bio najmanje upola sretan kao i ona jer su dobili taj posao, ali u propagandnom, kao i u svakom drugom poslu, ni jedna pobjeda nije slatka kao prva. David se još uvijek sjećao svog prvog uspjeha, prije otprilike pet godina radilo se o poslu od pola milijuna dolara. Nije se spuštao na zemlju tri dana i tri noći.Tog je zimskog popodneva njegovo zadovoljstvo bilo prilično čudno Znao je da je to, zapravo, u osnovi Gigin uspjeh, ali tim pobjeđuje ili gubi kao cjelina, dakle i on je pobijedio to se nije moglo postići samo riječima. I njegove su fotografije bile važne. Ali uvidio je kako mu svaki snažniji izraz veselja ograničava jači osjećaj, osjećaj da ga sve više i više, upravo alarmantno uzbuđuje njezina blizina, kao sad kad je zbacila čizme, otkopčala gornji gumb svoje bluze i izvela seriju bacakanja po jastučićima na svom širokom, pamučnom tkaninom presvučenom kauču.To je bilo prvi put da je David zaista bio sam s Gigi. Nije uopće mogao pretpostaviti koliko će mu drugačija izgledati tu, u svojoj kući, koliko silno, dražesna, kako besramno slobodna i jednostavna. Da je namjerno koreografirala svaki svoj pokret kako bi ga primorala da je zamisli nagu, ne bi uspjela postići toliko koliko je uspjela svojom nesvjesnom familijarnošću. Kad se nagnula da im natoči piće, učinilo mu se da joj je vidio grudi kako se pomiču ispod bluze. Kad mu je donijela piće, mogao se zakleti da je čuo kako joj bedra stružu jedno o drugo ispod suknje. Kad je podigla čašu s osmijehom, jasno je zamislio kako podiže ruke da ga zagrli oko vrata i privuče mu glavu na grudi.Počeo je stvarno ludjeti.Kako to da imaš tako velik stan? upita David. Budući da je uletjela i upalila samo dvije svjetiljke uz kauč, soba je izgledala ogromna u zimsko veče koje se ubrzano spuštalo.

Naprosto sreća. To je iznajmljeno... Oh, Davy, je i da je signora Eleonora Colonna bajna?Božanstvena. Ti, dakle, lunjaš po ovom stanu sama samcata?Baš je čudno kako se čovjek privikne na više mjesta nego što mu treba. Giorgio... Gianni... Enrico... Ljubim ih! Ma zar nisu prvorazredni?Top topova. Slušaj, Gigi, hodaš li s kim? Mislim, hoće li sad netko ušetati i reći Tko je taj frajer koji sjedi na mom kauču i pije s mojom damom?Ne hodam ni s kim kako ti to kažeš, zijevne Gigi počevši osjećati umor jer je adrenalin počeo opadati. Nisam ja ničija dama, hvala ti na tome. Ja sam samo svoja ženska, Davy, dragi momče. I da me više nisi zvao damom. Mrzim tu riječ. Ženska, žena, cura, djevojka, čak i riba, ali ne i dama. Nisam ja. Zamišljao sam da to netko drugi kaže. Nitko se ne bi usudio, reče ona i izgovarajući te riječi shvati da je njena sloboda stvarna kao prazna kuća, stvarna kao prazan krevet u kom spava, stvarna kao samačke večere koje jede, stvarna kao manjak muškog dodira na koži. Jedino su je uzbuđenje i zaposlenost oko kampanje za Indigo Seas držali da ne misli na Zacka, samo joj je stvarno težak rad omogućavao da zaboravi na činjenicu da ga više ne čeka da joj se vrati i da joj uporno secira svaku misao. Gigi se dobro protegne, podigne ruke iznad glave, desnom rukom podigne lijevu koliko god je više mogla, zatim ponovi protezanje drugom rukom pokušavajući tako odagnati napetost koja se u njoj skupila za čitavog dana. Zadovoljno zamumlja. Ono što joj je zaista trebalo bilo je masiranje leđa, pomisli lijeno. Davy, zapovjedi, dođi ovamo i predaleko si. Skini naočale. Ako skinem naočale, neću ništa vidjeti. Baš me briga, želim te pogledati u oči, inzistirala je. Kako se smirila i kako ju je napustila energija koju je potpuno usredotočila na Indigo Seas, željela je pažnju posvetiti Davidu Melvilleu, koji je s njom podijelio svaku minutu. Bilo je nečeg čarobnog i ugodnog u tome što tu s njime sjedi. Nečeg zgodnog, prisnog, toplog.Ali što je na njemu, zapravo što u meni stvara takav osjećaj ugode, pitala se s neočekivanom znatiželjom. Odjednom joj se učinilo, premda je mislila da pozna Davvja, kako ga uopće ne poznaje. A takvo neznanje, takvo zdravozagotovo stanje nije dobro među kreativnim partnerima, zar ne? Možda bih ga, da ga bolje poznajem, zamolila da mi izmasira leđa, reče Gigi sama sebi.U sobi je sad bilo tako tamno da se morala prilično nagnuti kako bi ga vidjela. Hmmmm kao što sam i mislila, tvoje su šarenice zbilja neobične, točkasto smeđe, kao ona smeđa jaja koja se tako teško nabave, kosa ti je duboko, tamnosmeđa, kao čokolada Godiva, u njoj nema ni jednog jedinog svijetlog pramena, a koža bi ti prošla pod tučeno vrhnje. Pa, Davy, reče, a u očima joj je vidio dražestan podsmjeh od tebe bih mogla napraviti suffle od čokolade!A ja bih od tebe napravio čitav obrok, odgovori joj on, zgrabivši je svojim dugim rukama, izazvan preko granica izdržljivog. Pojest ću te, Gigi Orsini, od tebe neće ostati ništa osim crvene kose i prazne tube maškare!Davy!Sama si kriva, promrmljao je i poljubio je strasno i s ljubavlju koju je potiskivao od dana kad su se sreli.Davy, kog vraga radiš? upita Gigi pokušavajući zvučati začuđeno. Da li je zaista imala na pameti samo kratku masažu leđa, pitala se s onoliko poštenja koliko joj je preostalo. Mljaac, kako ukusne i čvrste usne. Uopće nisu bile nalik suffleu.Samo šuti i skoncentriraj se. Nastavio ju je ljubiti, a Gigi se osjeti ugodno malaksalom. Davy je bio doista zlatan, ali tko bi se nadao da se tako dobro ljubi? Tko bi očekivao da točno zna kako blizu voli da ju se privuče? Tko bi

pomislio da će ležeći tako uz nju kako li se to dogodilo taj Davy djelovati tako umirujuće i sigurno i lijepo kao kakva stijena koja se grijala na suncu? Tko bi vjerovao da možeš tjednima raditi u istoj sobi s nekim i ne shvatiti da ima tako lijepu liniju usana da je naprosto nemoguće ne uzvratiti mu na isti način na koji i on tebe ljubi? Tko bi pomislio da će te divlje uzbuditi ako ti taj čovjek zadigne kosu i počne ti ljubiti vrat, polako i ustrajno, goredolje zatiljkom, pomalo grickajući?Kad su joj te misli proletjele glavom, Gigi je shvatila da je najveća lažljivica na svijetu. Nije se začudila, uopće ne, uopće ne, uopće ne.Oh, Davy... uplovila mu je u naručje, stišćući se uz tog božanskog, oklijevajućeg čovjeka.Molim te, Gigi, molim te. Tako sam zaljubljen u tebe da sam gotovo lud...Prego... prošaptala je.Misliš... David nije bio sasvim siguran što prego znači, a nije želio učiniti ni jedan krivi pokret, sad kad je konačno u zagrljaju imao to blago i kad je napokon priznao da je voli. Prego znači daj, molim te... svakako... bilo što... Uključuje li i ovo? upita pokušavajući otkopčati bluzu svojim spretnim artističkim prstima, koji su počeli tako drhtati da su postali nespretni.I to... promrmlja i zažmiri kako bi što potpunije osjetila prvi dodir njegovih usana na svojim grudima. Kad je do toga konačno došlo, povila se kao što se grane drveta povijaju pod kapima kiše. Oh, da, to...Davy je kleknuo i obje joj dojke obujmio spretnim senzibilnim prstima. Milovao ih je čudeći se i diveći živoj ružičastosti nježnih bradavica, koje su bujale i postajale sve uspravljenije, diveći se rumenilu bijele kože, koje je njenu put činilo tako da je sličila na kakav rijetki ornament dvije dojke bile su obećanja koja su mu mogla slomiti srce. U tišini punoj poštovanja klizio je kožom do ruba bradavica dok nije vidio kako se izvila prema njemu, a usta su joj oblikovala nečujan pristanak. Žedno, drhtavo, pun strahopoštovanja, približio se nježno nabreklim pupoljcima od vrućeg meda i meke svile i polako uzeo, jednu po jednu, u usta.Klečeći, pijan od okusa njene puti, David je teško disao, uhvaćen u slatku uzburkanost snova koji su postali stvarnost. Kad je osjetila kako u njoj raste žudnja, Gigi je uzdahnula i uspjela se iskobeljati iz odjeće ne prekidajući ga u njegovoj delikatnoj raboti. David je bio je čas pun čežnje, čas zapovjedan, čas vješt, čas požudan, neprestano joj udvarajući, naslađujući se.Ostao je na koljenima, opijen i zanesen, sve dok nije u kosi osjetio njene ruke koje su nedvojbeno prenosile poruku napola pitanje, napola poziv. Na to skine svu svoju odjeću, i svaki dio zapečati poljupcem jezikom je duboko prodirao u njena otvorena usta. Gigi vješto počne istraživati njegovo tijelo, dio po dio. U udubini ispod vrata, tamo gdje se sastaju ključne kosti, naiđe na kožu meku poput rukavice i puls koji je udarao kao jedro na mirnom moru. U sjaju svjetiljke ugledala je njegova ramena i laktove i šake, isto tako prekrasno oblikovane kao i usta dlake na prsima i rukama bile su tamne kao gavranovo pero na baršunastoj koži, mišići dugi, vitki i čvrsti. Kad je ustao, reče mu kraljevski zapovjedno i neočekivano Stani...Da stanem? vikne pun nevjerice.Da... želim te vidjeti. Gigi se tiho i vedro nasmije puštajući da njome ovlada drski erotični duh. Veličanstvena u svojoj nagosti, sjedila je uspravljena na kauču, na petama i uzela u ruke njegov penis. Vidio je kako joj s lica nestaje smiješak, zagrizla je donju usnu i začudila se kad mu je premjerila dužinu brzim, lakim prstima njen je dodir bio lepršav, dolazio je i odlazio, namjerno ga izluđujući. Stajao je miran, nepokretan, osjećajući stegna, gurajući

naprijed karlicu stisnutih šaka prepustio se njoj i njenoj igri, čekajući da ona bude spremna. Obožavao je zadirkivanje i kaznu koju mu je namijenila, znajući da neće dugo potrajati dok ona neizdrživa znatiželja koja ga je natjerala da skine naočale ne ubere ono najbolje od nje.Gigi je bila rastrzana između sladokusnog trenutka fascinirajućeg otkrića, produžavanja veličanstvenog, slatkog čuđenja i rastuće želje koju je mogao razriješiti jedino osjećaj da je osvojena, ispunjena, posjedovana. Usta su joj postala suha, a srce nestrpljivo lupalo dok se napokon, nesposobna da se makar i jedan jedini trenutak duže suzdržava, nije predala dugo žuđenoj opojnosti, pala nauznak na kauč i ponudila mu se nestrpljivo, kao što se suha zemlja nudi olujnom daždu.Tad je David postao ozbiljan odmjerio je ulaz preciznošću olimpijskog ronioca pružajući joj zadovoljstvo znalca. Susretao ju je s iskusnim strpljenjem, polako kližući, duboko, koliko god se može, zatim trzajući, oštro i brzo ulazeći samo malo, odgađajući svoje zadovoljstvo zbog njena, osluškujući joj kožu, mjereći uzdahe, procjenjujući disanje i znoj, sve dok nije podigao koprenu čiste strasti, i uveo je u zonu bezvremena u kojoj je Gigi izgubila sebičnu žudnju za ispunjenjem i prepustila se postojanju, postojanju u njegovu zagrljaju, njegovu dahu, njegovim otkucajima srca i uzdizanju i padanju njegovog tijela ponad nje.Tek kad je postao siguran da su dostigli bezvremenost i počeli učiti osjećati svoje tijelo, obratio je pažnju na njeno uzbuđenje, usredotočio se odlučno, snažno i ozbiljno na žareći biser skriven duboko među njenim nogama. Uskoro je uzdisala, konačno dosegavši niz besramnih, nekontroliranih drhtavih jecaja. David se tad po prvi put nasmijao i sad zaronio slobodno, opet i opet, ronilac oslobođen sudaca, prepustio se njenim živim dubinama dok ubrzo nije zaronio u vlastito predivno olakšanje.

Ubrzo po dolasku u Kaliforniju Viktorija Frost je unajmila stan u bloku kuća s vrtom, pomalo regency stila, što su nedavno bile sagrađene na zemljištu koje je pripadalo Twenty Century Foxu. Dobro čuvani stanovi nudili su prednost sigurnosti, podzemne garaže, i visok stupanj anonimnosti. Mogla je ravno iz auta otići do dizala koje bi je odvelo do četvrtog, posljednjeg kata gdje se, uz još tri, nalazio i njen stan, a da je pritom nitko ne vidi osim susjeda s kojima nije razgovarala, a koji su svi bili stariji od nje. Dala je da joj se pošalje sve njeno pokućstvo i knjige iz New Yorka, te je u tom izuzetno dobro dimenzioniranom stanu visokih stropova ponovila gotovo do detalja stan u kom je i prije živjela.Nakon prezentacije tvrtke Indigo Seas provela je ostatak popodneva u uredu, zaposlena razgovorima s drugim kreativnim timovima, pazeći da je Archie i Byron ne uvuku u zamku slatkih detalja i beskrajnih ponavljanja strategije i trijumfa koji je uslijedio nakon pobjede. Znala je da je napravila taktičku pogrešku i nije željela slušati kako je pokušavaju izvući s pristojnom količinom takta.Kad se omotala haljinom od ljubičaste svile i smiješala si piće, Viktorija je razmislila o događajima toga dana. Kad je zauzela stav o kampanji koju su Gigi i David kreirali, nije si ostavila prostora da se izvuče u slučaju da krene lijevo umjesto desno tu pogrešku nikad dosad nije napravila, tako amatersku i pritom potpuno nepotrebnu.Ben Winthrop i njegov Začarani tavan još se nisu pojavili kao čvrsta stvarnost, premda je Gigi objasnila da će biti u New Yorku sljedećih nekoliko tjedana. Taj će se izgovor nesumnjivo pokazati stvarnim koliko i uspjeh kampanje za Indigo Seas, mislila je Viktorija, nesvjesna da je stisla usnice i oči u grimasu koja

joj je lice učinila natmurenim. Ta je mala droljica vodila očaravajući život otkad je došla u agenciju činilo se kao da ne može učiniti krivi korak.Zašto je, mislila je, osjećala takvu instinktivnu mržnju prema Gigi? Ta crvenokosa drolja sjajno je radila svoj posao, a ipak je Viktorija osjećala svaki Gigin uspjeh kao svoj poraz. Kad ju je opisala Angusu, rekao je da zvuči kao Millicent Frost na početku karijere, mlada, živahna šarmerica, zlatna cura prštavih ideja i energije, ali koja sigurno nije razumna. To nije imalo smisla. Nitko razuman ne bi uspoređivao dvadesettrogodišnjakinju bez ikakva spomena vrijednog iskustva u propagandnom poslu koja je imala jednu sretnu priliku, potencijalno dvije s moćnom ženom koja će uskoro navršiti šezdeset i koja o propagandnom poslu zna više nego ijedna žena na svijetu. Ne, to ne može biti to, zaključi Viktorija odrješito Angusovo intuitivno nagađaje o Gigi jednostavno je krivo, pogrešno kao i njen prvi dojam, kao njeno sjećanje na majku kao mladu ženu.Hodajući svojom dnevnom sobom, ljuta zbog novog poraza, upalila je svjetlo i upitala se u čemu je još Angus mogao pogriješiti. Prošla je gotovo godina dana otkad ju je nagovorio da napusti Caldwell Caldwell i čime se mogla pohvaliti? Jedna trećina partnerstva u maloj agenciji prihvatljiv adekvat za male, majušne igrače, ali mrvica na radarskom ekranu standarda Madison avenije neželjeni izgon iz grada u kom je rođena i nasilni prekid sa svim udvaračima koji su u New Yorku oblijetali oko nje. Što se tiče Angusa i vjenčanja koje je obećao od toga nije bilo ništa. Nije mogla otkriti ni jedan vidljiv znak stvarne promjene unatoč tome što ju je on stalno uvjeravao kako je predaleko da bi mogla suditi, kako nikad nije prestao planirati ženidbu, kako polaže neophodne temelje, ali kako bi, ako oboje ne bude strpljivi, mogli izgubiti sve.Njegove su joj riječi poput čavala kožu pogađale, razdirale osjetljive živce, uzrokovale krvarenje svaki je telefonski razgovor budio u njoj želju da vrišti, da na njega divljački urla dok ne učini što je željela. A ipak bio je tako uvjerljiv, tako logičan, da je bila prisiljena s njim se složiti i svladati osjećaj panike.U posljednjih su godinu dana, sve u svemu, bili zajedno četrnaest puta. Za njenih posjeta New Yorku Angus se u devet popodneva uspio iskrasti na samo nekoliko sati, stižući u njen hotel sat, dva prije nego što su ga očekivali kod kuće. Ostalih pet puta bili su zajedno ovdje u L. A.u, u njenu stanu, tijekom njegovih kratkih posjeta Zapadnoj obali.Dugi vikendi koje je obećavao prije nego što je otišla, izleti na obalu, u Ventanu, u Lagunu, izleti u pustinju ni jedan se nije ostvario jer nije bilo dovoljno vremena, nije mogao biti izvan dosega svog ureda, nije imao isprike da dođe u Kaliforniju ukoliko nije imao dan pretrpan sastancima, nije imao isprike da nestane preko vikenda i ostavi ženu kod kuće.Njegova i Millicentina tajnica već su se odavno dogovorile da će u svakom trenutku znati kako mogu doprijeti do njega. Njegov bi obraz pretrpio gadan udarac da je izmakao mreži na više od nekoliko savršeno objašnjivih sati. Mogao je isto tako sjediti u nekom strogo čuvanom zatvoru, mislila je Viktorija zlobno.Čak je i telefonske pozive, koji bi bili duži od nekoliko minuta, bilo teško organizirati. Ona ga nije mogla zvati ni kući, ni na posao. Vremenska razlika, po kojoj je New York bio tri sata ispred L. A.a značila je da je u njegovu uredu, kamo bi ga tajnica rutinski prespojila kad dođe na posao, u L. A.u tek 6.30 prerano za telefoniranje. U 5.30 popodne, kad je bio oslobođen nadzora svoje tajnice, u Kaliforniji je bilo rano popodne, nakon ručka, onaj dio dana

koji je Viktoriji oduzimao posao. U doba kad je njen radni dan završavao, Angus je već bio kod kuće ili na nekoj večernjoj zabavi.U svakom slučaju, mislila je zajedljivo Viktorija, zar Angus zamišlja da je telefonski poziv u tri, usred zbrke u uredu i uz još masu telefona koji zvone, nekakva zamjena za njegove poljupce? Zar je vjerovao da je ono nekoliko poziva u rano jutro, prije nego što bi stigla njegova sekretarica, bilo dovoljno za emotivnu satisfakciju?Hvala lijepo, ona če se pobrinuti za sebe. I neće to učiniti nevoljko, mislila je sjedeći u svom omiljenom kutu i gledajući vatru koju je potpalila u kaminu. Nikako nevoljko.Stigla je u L. A. s toplim pismima preporuka za brojne dame koje su bile uključene u buran društveni život što ga je ostavila za sobom u New Yorku. Sve su to bile žene s vrha društvene ljestvice Los Angelesa, članice kolegija, fonda koji je skupljao novce u korist mentalno retardirane djece, članice uprave dječjeg muzeja, Planiranog roditeljstva i Centra za pomoć žrtvama silovanja u Santa Moniki. Radile su u upravnim odborima Zoološkog vrta, Prijatelja Joffrevjeva baleta, Bolnice sv. Ivana, u predsjedništvu Državnog muzeja umjetnosti u Los Angelesu, Centru za žene u Donjem gradu i Odboru za doček na Olimpijskim igrama. Viktorija je svakoj od tih utjecajnih i čovjekoljubivih žena pristupila kao da je budući perspektivni član s računom od pedeset milijuna dolara. Igrala je onu neodoljivu igru kupca koju je naučila bolje od ikoga svojih godina prije kraja prvog sastanka spomenula bi svoju želju da bude korisna svojoj novoj zajednici. Ubrzo su je počele pozivati da se pridruži kompliciranom plesanju oko drugih, na što su te žene trošile tako puno vremena.Napokon, zašto i ne bi? Imala im je što ponuditi, razmišljala je Viktorija. Uskoro je postalo važno da je privole da radi i to tako efikasno u nečiju korist. Ne samo da je njena agencija mogla kreirati, napraviti i dostaviti pozivnice za njihove programe i zabave, već je Viktorija Frost posjedovala privlačnost osobe koja je bila upletena u čuveni obiteljski rascjep bez trunke skandala o kojem je nagađala čitava nacija. Nju su, to je bila činjenica, smatrali najbogatijom nasljednicom, o čemu je svjedočila svaka vlas na njenoj glavi, a ipak je izgledala tako bezopasno aseksualno u svojoj ustrajnoj jednostavnosti nikad nije dopustila da se nasluti makar i tračak njezine brižljivo kontrolirane čežnje dok je šarmirala te žene, u čije je skupine brzo ušla, a u koje su mnoge dame Los Angelesa godinama bezuspješno pokušavale prodrijeti.Malom broju svojih novih prijateljica, uvijek najutjecajnijoj uodređenom dobrotvornom društvu, Viktorija bi povjerila kako ima sporazum s jednim muškarcem iz Londona. S malo riječi uvjerila bi ih kako dotični ima titulu, kako je posjednik, ali na žalost nesretno oženjen, te kako njena ljubav ima neke nade. To je objašnjavalo, govorile su jedna drugoj jer su se sve poznavale, sve se sretale na raskrižju mnogih gradskih dobročinstava onu vrstu čistunstva i dostojanstva, pa i lagane tuge koja je tako rijetka u mladih žena koje se još nisu udale. To je objašnjavalo zašto ne izlazi s neoženjenim mlađim muškarcima, to je bio razlog zbog kojeg su pozivali kao savršenu dodatnu žensku u društvu koja neće očijukati s njihovim muževima, oženjenim sinovima ili zetovima. Bila je tako sjajan dodatak njihovim zabavama.Nisu nikad posumnjale da je ona poput kauboja koji jaše ravno usred stada i jedno grlo odvodi na žigosanje, mislila je Viktorija dok se vatra rasplamsavala. Nisu nikad pogodile da ona za vrijeme teniskih mečeva u njihovu losangeleskom Teniskom klubu, na balu u Prirodoslovnom muzeju pa čak i za

vrijeme sporadičnih posjeta crkvi Svih svetih u Pasadeni samo traži prilike. Muškarac kog bi odabrala bio je uvijek mlad i oženjen, dobro oženjen ženom koja je miljenica društva, muškarac koji bi sve izgubio kad bi se svojim uspjehom kod Viktorije pravio važan pred bilo kime. Nisu ni slutile da bi, nađe muškarca koji joj se sviđa, kog je odabrala s posebnom pažnjom prema fizičkim zavodljivostima i procjenjujući njegove sposobnosti, strpljivo čekala priliku da mu za vrijeme velike zabave u uho šapne nekoliko riječi.Biste se šokirah da vam priznam kako umirem od želje da se poševimo? Bi li se ijedna žena tako lako uzbudila i bila tako polaskana kad bi joj muškarac, koji sjedi do nje za tim dosadnim, konvencionalnim okruglim stolovima za deset ili dvanaest ljudi, jasno i tako da to nitko osim nje ne čuje, kaže te riječi? Kad bi ih izrekao muškarac, zvučale bi kao nespretno nabacivanje, jeftino i grubo. Svaka bi se žena uvrijedila. Kad ih kaže žena, muškarci to smatraju neodoljivim. Bože, kakve su to samodopadne budale!Kako ih je lako izbaciti iz kolotečine!Dogovori su bili jednostavno provedivi. Njihove žene nisu bile Millicent Frost Caldwell. To su sve bili mladi, dobrostojeći poslovni ljudi koji su bilo koje popodne mogli otići na partiju golfa ili poslovni ručak bez Angusovih vremenskih ograničenja. Što se tiče Viktorije, ona je jednostavno mogla reći da ide na sastanak s klijentom i mogla je bez pitanja nestati iz FRBa.Mnoge je ručkove, mnoga popodneva Viktorija provodila s najprivlačnijim oženjenim muškarcima Los Angelesa. Iskorištavala ih je bez milosti. Ako nisu bili seksualni talenti, ako su svršavali prebrzo ili ga nisu mogli ukrutiti više od jednom po sastanku, davala im je još samo jednu šansu prije nego što bi ih poslala natrag njihovim ženama.Ako su se pak pokazali dostojnima njenih standarda, natjerala bi ih da priznaju sve svoje najtajnije seksualne želje i potrebe, bez obzira na to kako bile sramotne, sva maštanja koja nisu mogli priznati svojim ženama. Sama činjenica da su o tome govorili, da su upotrebljavali proste riječi dok ih je ona pažljivo slušala poluotvorenih usta, a tijelo joj bliještalo prekriveno samo prozirnom tkaninom, i dok je rukom kao da se ne može zaustaviti polako mazila predio između nogu dovodila ih je do izluđenosti od želje. Nakon što bi dopustila da se s njom poigraju svojih zabranjenih igara, Viktorija ih je učila drugim stvarima, koje njihove žene nikad ne bi dopustile niti bi na njih pristale. Prevorila se u majstora erotične prakse. Nije postojalo ništa što si ne bi dopustila, osim da bude povrijeđena, fizički ili emocionalno. Puštala bi da takve avanture traju dok ne bi u njima razvila apetite koje više nikad neće moći zadovoljiti, a onda bi ih otpuštala uživajući u njihovim budućim frustracijama čak i više nego što je uživala u njihovim tijelima i lakovjernom divljenju.Viktorija je tražila da ti muškarci koje je odabrala prvo zadovolje nju, a tek onda sebe i inzistirala je na tome da šute dok je ona jezdila sve brže i brže prema svom urnebesnom orgazmu, čvrsto sklopljenih očiju, zamišljajući kako to Angus puni njeno tijelo. Imala je nezajažljiv apetit za nove muškarce, svježe muškarce, nepoznate muškarce više je voljela potjeru i hvatanje nego ponavljanje i bliskost. Nikad nije bila toliko divlja kao nakon sastanka s Angusom, nakon što bi otišla od njega s još živom žudnjom za njim poput ovisnika za drogom.Svakog muškarca kojeg bi uzela, samo dvaput ili na nekoliko uzbudljivih popodneva, otpuštala je istim riječima, riječima za koje je znala da će ga učinili njezinim prijateljem za čitav život. Da nisam tako luda za tvojom prekrasnom ženom, nikad se ne bih mogla prestati viđati s tobom. Ali strašno se

bojim da ne sazna za nas. Razvela bi se taj čas, znaš da bi, ne smijemo učiniti ništa što bi je povrijedilo, ugrozilo vaš brak... ali nikad te neću zaboraviti, dragi. Ti si naprosto krasan... oh, da... tako dobar... najbolji kog znam.Tjedan dana nakon prezentacije kampanje za Indigo Seas Sasha i Gigi su se dogovorile za ručak. Često su razgovarale telefonom otkad je Gigi napustila Skrupule 2, ali zbog njena posla i Sashina burnog društvenog života sad su prvi put uspjele odvojiti dovoljno vremena da se vide. Odabrale su mjesto na pola puta od svojih ureda, bistro Vrtovi na Beverlv Hillsu, u kom su sad sjedile na kožnatim sofama gledajući prema najomiljenijem dijelu duge dvorane i francuskim vratima koja su se otvarala prema prepunoj, cvijećem ukrašenoj terasi. Ovdje su za velikim stolovima, pažljivo dotjerane žene, poneke sa šeširima na glavi, bile zauzete naručivanjem pilećih burgera sa sosom, slaveći rođendane i godišnjice okružene gomilom malih, prekrasno zamotanih darova.Kakvo mjesto za borbu s hranom, reče Gigi gledajući te žene od kojih su neke velikim korakom išle prema nečem što sliči na punjenu životinju. Zašto zamišljam kako bacaju kao šaka velika zrna kavijara s jednog stola na drugi? A onda jedna po drugoj pljuskaju velike količine votke sve dok se ne smoče do kože i dok im se ne pokvari frizura?Platila bih kesom da to vidim, složi se Sasha sarkastičnim glasom koji nije bio u skladu s njezinim upadljivim samopuzdanjem.Gigi se okrene da pogleda svoju prijateljicu. Bilo je nečeg čudnog na Sashi, pomisli, premda je znala za njena obijesna, pretjerana i namjerna svraćanja pažnje na sebe, na svoju sjajnu pojavu tipa Lillie Langtrv koju je danas nosila s toliko sjaja. Bila je uglađena i živahna, kosa joj je bila začešljana iznad visokog čela, ruž sjajan djelovao je kao zastava nedvojbenog uspjeha. Suprotstavila se masi žena s prijateljskom nezainteresiranošću, mahnuvši amo, osmjehnuvši se tamo, s nekom vrstom društvenog umijeća što je Gigi zapazila kao nešto novo.Izgledaš još... edvardijanskije... nego inače, osmjeli se. A ti izgledaš više kao Lijeva obala.Je li to kompliment? upita Gigi sumnjičavo. Bistro Vrtovi bio je duhovno udaljen od pariške Lijeve obale kao Lijeva obala od piramida.Apsolutno. A je li edvardijanski.To je bilo najbolje razdoblje. Razmisli. Kad je posljednji put u povijesti ženama bilo dopušteno da budu potpuno ženstvene, da se pokazuju u glorificiranom izdanju? Tanak struk, dubok dekolte, veličanstven ulazak i izlazak u šuštavim suknjama, napuhanim rukavima, sa suncobranima od čipke, zadivljujućim šeširima punim perja a tad je došao prvi rat i suknje su se skratile, pa je došla Chanel i grudi su postale plosnatije, a sad... samo pogledaj oko sebe. Razuzdana skupa respektabilnost. Svi su danas uglađeni i čisti, gumbi su zamijenili nabore. Žene se odijevaju zbog žena. Nema ničeg seksi u svemu tome.Ne osjećam se edvardijanski, reče Sasha i ne osjećam se seksi.Ni Billy... to je zato što imate djecu, odgovori Gigi s uvjerenjem analitičara koji je samo promatrač, a ne sudionik. Premda si se vratila na posao, ima nešto u tome, dijete u kući ubija seksualnost... ali to ne može potrajati kako bi inače itko imao drugo dijete?Pojma nemam, reče Sasha tonom tako stvarnog dubokog očaja da ju je Gigi bolje pogledala. Izgledala je veličanstveno, a zvučala tako bijedno, ali sad kad je bila potaknuta, Gigi primijeti da je tu bilo nečeg... nesretnog?... neke krivnje?... u njenim očima. Je li s Nellie sve u redu? upita preplašeno.

Naravno. Ne bih bila ovdje da nije. Pa dobro, što se zbiva? Nećeš mi vjerovati, reče Sasha.Vjerovat ću, reče Gigi gorljivo, misleći na prošli tjedan kad su se ona i Davy pretrgavali da razrade detalje oglasa za Indigo Seas i odlučnost da izdrže podržavali poljupcima ukradenim unatoč uredskom pravilu o otvorenim vratima, ne igrajući se s vatrom, već trčeći kroz nju sve dok ne bi došlo do kraja dana kad je bilo pristojno povući se i otrčati do njezine kuće. Josh je otkrio sve o mojoj veličanstvenoj karijeri Velike Drolje. Oh, k vragu!Još i gore. Sjećaš se Toma Ungera? Kad je zadnji put bio u New Yorku, Josh ga je sreo i ta mala prljava smrdljiva gnjida nekako je uspjela ispričati čitavu priču pred grupom muškaraca koji pojma nemaju da smo Josh i ja vjenčani.To ti naprosto ne vjerujem! Nikad dosad Gigi nije osjetila granice engleskog jezika. Morala je postojati neka jača riječ za takvu katastrofu.Drage dame, danas je na našem jelovniku specijalitet ODLAZITE! PUSTITE NAS NA MIRU! I što je Josh rekao? promuca Gigi. Pa naravno da je povjerovao. Čuj, konačno, to je... kako da kažem...bila... istina. Mogao je birati. Kao da su dvije Sashe Nevskv.Mogao je odlučiti da to nema nikakve veze, reče Sasha tmurno.I ponijeti svoje znanje u grob?Točno. Nije morao dojuriti kući optužujući me kao da je smak svijeta. Mogao se ponašati kao da se ništa nije dogodilo.Čuj, ti znaš da sam u svemu zauvijek i potpuno na tvojoj strani, ali da li ti se to čini realno? Možda očekuješ previše?Ja mislim da ne očekujem previše samo o tome mislim otkad se to dogodilo. Gledaj, Gigi, da su mene obavijestili da je Josh ševio svaku živu žensku u gradu nakon što se rastao, a prije nego što je mene sreo, ja to nikad ne bih spomenula. Nikad. Prihvatila bih to kao nešto što je imao potpuno pravo činiti. On je odrastao čovjek. Pazila bih kao sokol da se više ne mota okolo, ali to bi bilo sve. Gotovo i zaključeno. Dio prošlosti.Ali...Ali što?Sasha, on je muškarac.Oh, Bože, Gigi, i ti! Shvaćaš li što si rekla? U redu je ako on švrlja jer je muško, ali nije u redu da to radim ja jer sam žensko. Priznaj da si to rekla!Jesam, složi se Gigi, postiđena. Ne vjerujem da sam to rekla, ali jesam.Dakle imaš dvostruka mjerila u vezi sa seksom, jedno za žene i drugo za muškarce.Ja...nisam sigurna. Kako bih mogla?Izgleda da možeš, Sasha će neumoljivo. Samo to nisi shvatila. I to nakon svih godina diskusija u New Yorku, nakon svih lekcija o tome kako postati Velika Drolja... nikad se, zapravo, nisi oslobodila tih ucijepljenih dvostrukih mjerila. Točno si znala što radim, ali nisi vjerovala da stvarno spavam s tri razna muškarca tri noći zaredom, je li tako? Ti si mislila da je to kao nekakav moj štos?Da, reče Gigi polako mora da je bilo tako. Nikad ih nisam vidjela, takve smo stvari držali podalje od stana, o tome smo se sporazumjele... to je bilo... koprcala se. Ne baš štos, ne, to nije točno... to je bila... više fantazija. Znala sam sasvim točno što radiš, ali nisam vjerovala. Duboko u sebi, mislila sam da to nije tako. Znati nešto... ne znači i vjerovati. Ali kad ja nisam mogla vjerovati da je to istina, kako bi to mogao Josh?Oh, on je nešto sasvim drugo. Kod njega je to potpuno različito. Ne samo da vjeruje, nego ne može prestati misliti o tome. On to stalno vidi u glavi. Ide

od scene do scene, vidim mu to na licu. Sasvim je time opsjednut. Ne želi o tome razgovarati, ali vidim da ga to ubija... samo je na korak do ubojstva ili samoubojstva.Pokušavamo razgovarati o djetetu, zabaviti se s prijateljima da ne bismo morali biti nasamo, čitamo ili gledamo televiziju, on vodi poslovne razgovore telefonomZar ga ne možeš natjerati da o tome razgovara? Da ventilira cijelu tu priču? Malo svježeg zraka bi pomoglo, zavapi Gigi.Veli da mu razgovor sve samo pogoršava. Jednostavno odbija o tome diskutirati izašao je iz sobe oba puta kad sam potegla to pitanje. Jedanput sam otišla za njim, a on je pobjegao iz kuće i nije se vratio satima.Oh, Sasha, tako mi je strašno žao! Zašto mi to ranije nisi rekla?Mislila sam da če se stvari promijeniti, reče sumorno. Mislila sam da će, ako mu dam vremena da apsorbira šok, naći snage da... shvati, bar intelektualno, kako sam imala puno pravo živjeti onako kako mi se sviđa. Sad znam da intelekt s tim nema veze. On bi emocionalno više volio da sam nekog ubila. Josh je dvadeset pet godina stariji od mene ali to nije pitanje različitih generacija, u pitanju su svjetlosne godine. I ne radi se samo o generacijskom jazu. Radi se o spolu. Bi li Zack mislio da je to u redu?Pokušavam to zamisliti, reče Gigi skoncentrirano. Pokušavam se zamisliti na tvom mjestu.Zamisli da u tvom životu nema Zacka, da ne postoji, da ga nisi nikad srela, još manje da si se zaljubila, možeš li to zamisliti? Bez problema, reče Gigi smjesta.Dakle, ima troje ljudi koji te obožavaju, tri vrlo privlačna, slobodna muškarca koji su ludi za tobom, i premda ti nisi zaljubljena ni u jednog od njih, sva ti se trojica jako sviđaju. Svaki od njih zna za one druge i žele i dalje nastaviti. Ti ne želiš birati, želiš svu trojicu, i dopuštaš si da spavaš sa svakim od njih. Možeš si to utuviti u glavu?Gigi se usredotoči, oči joj gotovo pobjegnu u križ od koncentracije. Moram zamisliti ljude koje znam da bi mi to izgledalo stvarno, reče. Samo na primjer, da vidimo... Archie... i Byron... i... mislim, oh, Ben Winthrop. To bi značilo Archie u ponedjeljak, Byron u utorak, Ben u srijedu, Archie u četvrtak, Byron u petak, Ben u subotu, u nedjelju nitko. U nedjelju bi samo ti i ja kuhale ručak, onako kako smo običavale.Gigi zastane i zažmiri kako bi zamislila tu sliku. Naposlijetku otvori oči i zakima glavom. Jupi, vidim, zapravo... zapravo mislim da bih mogla... uživati kad si u glavi to dopustim i uhvatim ritam. Opa, pa da! Mljac! Postojao bi faktor umora šest večeri izgleda mi malo previše ali sve dok ni u jednog od njih nisi zaljubljena, zašto ne?Oh, Gigi, pa ti razumiješ! Sasha je uhvati za ruku i čvrsto je stisne.Čim sam zamislila... tri određena muškarca... Gigi je bila začuđena samom sobom. S Davvjem bi ih bilo četvero. Nisu joj se tako složile karte, nije joj bilo suđeno, ali nije bilo nezamislivo.Ne znaš koliko mi to znači naročito što si tako uznapredovala u vezi sa seksom. Ali, Gigi, nemoj to nikad raditi! Za Boga miloga, obećaj da nećeš! Upropastit ćeš si život!Glupačo, naravno da obećavam. Ali što ćeš ti s Joshom?Čekati. Mogu jedino držati glavu iznad vode i čekati da vidim što će se dogoditi. Otkad sam mu rekla, nije mi ni prišao, nije me ni taknuo, čak ni poljubio u usta... i ako tako ostane, i još uvijek ne bude htio o tome razgovarati, ako ne pristane otići terapeutu, i ne učini ništa osim da trpi u

ime Bog zna čega... možda zbog male, možda zato što misli da nije fer kazniti me retrogradno, ili iz nekog drugog glupog razloga ostavit ću ga. Što bih drugo mogla? Ne mogu tako živjeti čitav život.Oh, Sasha! Ne!Možeš li se sjetiti neke alternative tome?Ako se s vremenom ne pretvori u starog Josha... oh, Sasha, ja ti ne mogu ništa savjetovati, to naprosto nije moje područje, reče Gigi oprezno. Učini što misliš da je najbolje. Ja sam uvijek na tvojoj strani.Dosta o meni, do daljnjega. Vratimo se tebi, reče Sasha hitro, mijenjajući temu s olakšanjem.Meni? Gigi je, misleći o Sashinim problemima, gotovo zaboravila na sebe. Sto je sa mnom?Kako to da nisi Davvja stavila na svoj popis? Što njemu fali? Kad god razgovaramo, pričaš o tome kako je mio, a odjednom se neki lijevi Ben Winthrop pojavi na popisu. A Davy ne.Bože moj, pa što onda? I tako razgovaramo samo hipo hipohipotetički. Mucaš. Ne mucam. Dakle?Sasha, znaš da ne podnosim kad kažeš dakle na taj način! Pocrvenjela si. Mucaš i crveniš. Pa jesi li stvarno mislila da mi to možeš zatajiti? Ti i Davy. Stvarno, jako zanimljivo, reče Sasha, odjednom izgledajući superiorno kao i uvijek. Nisi ti tako zaostala kako sam mislila. Kako li se samo to dogodilo?Nakon što sam tu izbezumljujuće egocentričnu, egomaničnu, nepostojanu životinju od tvog brata izbacila iz kuće! On u svom životu ne želi stvarnu ženu, on želi robinju bez mozga, nešto što dobiješ ako nazoveš 1800 SUPRUGA. Htjela sam ti rećiUvijek sam se čudila kako izdržiš s njim. Ne znači da ne vidim njegove mane samo zato što sam mu sestra. Naročito kad si ti u pitanju.Zvučiš kao netko tko tvrdi da se u tom restoranu ne samo loše jede, nego da su i porcije male.To je savršen opis Zacka. Bože, umirem od gladi. Konobar! Gdje je, dovraga pogledaj, restoran se skoro sasvim ispraznio. A mi nismo ručale. Konobar! Možemo li naručiti? Onesvijesti! ćemo se od gladi!

Glava 8

ilo je popodne jednog petka u veljači u Kalispellu, Montana, i kad kn je prije koju minutu nestalo svjetla na 15 Celzijevih stupnjeva, Zack Nevsky i njegov producent Roger Rowan smjesta su se povukli u udobne, dobro grijane urede u Outlaw Innu, najvećem motelu u gradu, gdje je bio smješten štab ekipe filma Kronika Kalispella, sad već sedmi od četrnaest tjedana predviđenih za snimanje.Kalispell, živahni gradić od nekih trinaest tisuća stanovnika, mogao se pohvaliti s priličnim brojem šarmantnih viktorijanskih kuća i drvoreda, kao i desecima autentičnih lokacija s kraja stoljeća, uključujući i vilu s dvadeset i šest soba. Tu su 1980. snimljena Nebeska vrata, koja su prijaznoj lokalnoj zajednici donijela milijune, a riječ Kalispell pretvorila u sinonim za budžetski promašaj i propalu karijeru. No autor Kronike radnju svoje knjige smjestio je u Kalispell i tako ga proglasio jedinim mjestom gdje se film mogao pošteno snimiti unatoč Ciminovu prokletstvu.Tko je ono rekao, upita Zack sjedajući za svoj stol Pokaži mi velikog glumca a ja ću ti pokazati traljavog muža. Pokaži mi veliku glumcu i vidio si đavla.

Rekao bih, Bernard Shaw, pokušao je pogoditi Rowan, ali on ne bi upotrijebio riječ traljav u tom kontekstu. Možda Billy Wilder? Hitchcock? Nije? Dobro, predajem se, kao i obično.W. C. Fields, reče Zack a on je bio odavno mrtav kad je Melanie Adams postala vodeća zvijezda na planetu Zemlja. Čovjek je stvarno bio prorok.Prorok? Vraga, samo je imao iskustva. Radio je s mnogim velikim glumicama svog vremenna ništa se nije promijenilo. Tko li nas je prokleo i nju stavio u ovaj film? Ti si na njoj inzistirao, reče Rowan s glumljenom dosadom. Ja sam je želio, studio ju je želio, pisac ju je želio, publika obožava do po kom hoda, već sama vrijednost njena imena na plakatuRetoričko pitanje, Rog. Kad se samo sjetim kako smo se naradili da je dobijemo, tisuću i jednog uvjeta koje je njen novi agent postavio nakon što je taj Wells Ćope prestao upravljati njenim životom...Gledaj to s vedrije strane, Zack. Njen je rad nevjerojatan. Dobivaš sve čemu si se nadao, pa i više.Režiseri uvijek ogovaraju zvijezde, mislio je iskusni producent umorno, kao da i oni sami nisu nepodnošljive primadone. Mrzio je režisere. Mrzio je glumce. Kad bi mogao raditi filmove bez glumaca i režisera, bio bi sretan čovjek.Angažirao je Zacka Nevskog jer je bio relativno manji megaloman od devedeset i sedam posto drugih vrhunskih režisera današnjice. Režiseri su u ovo doba u povijesti filmske industrije a Roger Rowan je producirao filmove već petnaest godina imali više nepodijeljene moći nego ikad prije, a ta ih je moć pretvorila u kraljevske tirane sa svom grandioznom samodopadnošću i osjećajem važnosti koju je kraljevanje pretpostavljalo. No Zack Nevsky je, odmah uz Normana Jewisona i Richarda Lestera, imao reputaciju čovjeka koji dovršava filmove na vrijeme i unutar budžeta, a samo to bi bilo dostatno da mu povjeri režiju. Nije bio nestabilan, nerazuman, držao je stvari na oku. Ako ga je, dakle, taj momak danju i noću želio ispitivati otkud potječu razni citati, nije to bila neka naročito visoka cijena.Zar bih se ja borio da dobijem neku glumicu koja ne bi bila dobra? reče Zack odgovarajući na Rowanovu primjedbu o Melanie. Gledaj, Roger, nisam ja nerealan momak. Ostavljajući po strani neke plemenite i poznate iznimke, ja očekujem da tako velika glumica kao Melanie bude stvarno i temeljito narcisoidna na način na koji to nisu druge žene. Očekujem da bude nemoguće tvrdoglava, prilično pohlepna, odvratno i beskrajno manipulativna, izluđujuće nepredvidiva da to nije, pitao bih se kako stoji u Udruženju filmskih glumaca. Ali ovo s mikromanima ševiti se s dva mikromana to je neprofesionalno! Ševa s glumcima, to je u redu, to je dio tog posla, posebno na terenu, ali čovjek bi od nje očekivao da zna granice. Ne postavlja li se tu pitanje statusa, u najmanju ruku?Moja žena kaže da je to vrlo jednostavno.Sto Norma misli o tome? bio je znatiželjan Zack. Norma Rowan bila je jedna od onih žena bez djece koje su praćenje muževa na apsolutno sva snimanja pretvorile u posao i pol brinule su se za svaku i najmanju njihovu želju istovremeno pazeći da se nedopušeno ne zabavljaju, što je nedvojbeno objašnjavalo dugotrajnost takvih brakova.Norma kaže da nije neobično da se glumica zapali za scenca. Za razliku od glumaca, članovi ekipe nisu sami sebi glavni izvor divljenja. Budući da ne očekuju da glavna glumica padne na njih, zahvalni su za svaki zalogaj koji uhvate. Neki od njih su krupni, fizikalci, dečki navikli na manualni rad, kako to ona kaže. Norma ti može pričati o jednom od snimanja na kojima je glavna glumica pofukala svakog i zadnjeg mikromana i osvjetljivača u ekipi, plus

kaskadere, kamermane i četvoricu šofera proglasili su je počasnim članom Udruge radnika u filmskim ekipama, prije nego što joj je karijera otišla k vragu, a bila je to duga i blistava karijera. Dobro podmazana zvijezda nije nužno loša stvar ukoliko se ne radi o alkoholu koji je podmazuje. Dakle, zašto se tako uzrujavaš? Jesi li s Melanie imao neke druge planove?Roger, prvo pravilo režiranja Zacka Nevskog glasi ne ševi glavnu glumicu. Ne, mene uznemiruje to kako im ona smješta i kako ih podbada jednog protiv drugog. Allen Henrick je sa mnom i prije radio, on je senzibilan dečko sa ženom i djecom, on neće dopustiti da ga smota on nikad ne ide do kraja aliSid White je nepoznat element... mlad, nepredvidiv, strašan, intenzivan tip. Sanjar, podložan raspoloženjima, malo trknut. Nije uobičajeni dobroćudni mikroman.Mikroman se može zamijeniti, Zack. Ali i sam znaš da će Mellanie, pošaljemo li Sida u L. A smatrati krivim nas dvojicu i navaliti, još nasrtljivije, na nekog drugog, upozori Rowan. Svakako, ovo je Sidov prvi posao, uzeli smo ga jer je to zamolio Lou Cavona, a s Lou Cavonom, mikromanom nad mikromanima, nema igranja. On je više od naše djevojke za sve u ovom filmu, on je pokretačka snaga Sindikata filmskih radnika i ako on želi u sindikat ubaciti mlađeg brata svoje žene, to nije samo njegovo pravo, to je praktički tradicija. Cavone su mikromani još od Mačka Sennetta.Ne znam, zamišljeno će Zack. Moglo bi ipak biti pametno riješiti se Sida bez obzira na teškoće. Zadao sam si zadatak da ga promatram čitav prošli tjedan kao da nemam drugog posla. Kao da ne moram praviti film i on je potpuno i ludo zaljubljen u Melanie, to ti je prava punokrvna romantična ljubav, Rog, s velikim LJ. Ako, stil Romea i Julije nemoj me tako cinično gledati, nisam zabadava proveo godine i godine režirajući Shakespearea znam kako izgleda strasna ljubav. Sid je ljubomoran na Allena, mislim, stvarno bolesno ljubomoran, a Melanie to ne samo podržava, već radi sve što može da poveća plamen. Gora je od piromana. Zasad samo još nekoliko drugih tonaca zna što se događa ali to je samo zato što je tu tako prokleto hladno, previše da bi se novinari ovuda motali.Zack, reče Roger umorno kako bi bilo da nagovorimo, pazi to je samo ideja, Wellsa Copea da s njom razgovara? Mora da je u sedam godina naučio kako treba postupati s tom ženskom. Znam da mu nerado dajem tu satisfakciju, ali bi možda vrijedilo pokušati?Ja to ne bih učinio, Rog smjesta odgovori Zack. Onog trenutka kad se budem morao obratiti nekom drugom da mi kaže što moram poduzeti s Melanie, ja sam izgubio kontrolu nad filmom. Ne, ja ću to s njom istjerati na čistac prije nego što se produži ma i za jedan dan. Sutra snimamo, a nedjelja je njen slobodan dan, dakle, idem k njoj još večeras.Čuj, poštujem tvoje stajalište ustrajavao je Roger ali kad smo odlučili snimati u Kalispellu, desetak me je ljudi pitalo kako to da smo se odlučili za mjesto katastrofe Nebeskih vrata. Objašnjavao sam im kako nam je to omogućilo da točno vidimo što ne smijemo raditi. I dosad smo izbjegli zbrku koju su UA imali s Ciminom. Ja sam stalno ovdje i nadgledam dućan, a Cimino nije imao jakog producenta. Kad je film jednom krenuo, pa, slušaj, ti si kapetan, a mi svi, pa, k vragu, i ja, samo smo putnici, ali jesi li siguran da imaš pravo? Melanie Adams je navikla na tretman u rukavicama.Rog, ona je ipak samo glumica. Najskuplja, najobožavanija, najljepša glumica na svijetu, ali ipak samo glumica.Zack je odmahivao glavom zbog tvrdokorno opreznog producenta, zabrinutog kao svi producenti i više zainteresiranog za to da zaštiti produkciju nego da

napravi najbolji mogući film. Rowan je bio iskusan profesionalac, ali rođeni cinik, bez ijedne iskre strasti, bez note vizionarstva njemu je film bio isključivo proizvod, kao i izvršnim direktorima studija. S takvim odnosom prema poslu, on bi, kao i oni, bio sasvim umjestan i u mesarskom poslu. Rowan, koji još nikad nije bio producent tako značajnog filma kao što je Kronika, bio je pažljivo odabran favorit šefova studija. Dovoljan razlog za sumnjičavost. Kad bi režiser mogao nesmetano raditi s glumcima, a da mu se u posao ne petljaju producenti i studio, mislio je Zack, bio bi sretan čovjek.Glumica je reče Zack podgrijavajući temu žena koja ima neke snage, talenta i fizičke opreme tako kombinirane da je to čini sposobnom udahnuti život nekim drugim ženama. Zovi to virtuoznom osobnošću, nečim što je osvjetljava i vitalizira iznutra na onaj poseban način koji publiku tjera u oduševljenje, ali joj nikad, nikad nemoj dopustiti da osjeti kako ima kontrolu u svojini rukama. Ja nikad ne zaboravljam da su one bazično ipak samo žene. A kontroliranje glumica je moj posao. Zbog toga si me, između ostalog, i zaposlio. Ja sam prokleti krotitelj diva, to si već dosad trebao naučiti.Zašto nisi ostao u kazalištu, upita ga Roger mrko. Kazališni scenski radnici ne mogu biti takva gnjavaža kao oni iz filmskih ekipa za početak su stari. A mora biti lakše kontrolirati glumice na OffBroadwayju.Da znaš da mi fali, zapravo i više nego što sam očekivao, ali to nije spektakularno, Rog, nema tu dobrog showa, kako kažu u baseballu.Show. Roger je bio maksimalno sarkastičan i mračan. Budžet od dvadeset i pet milijuna dolara, knjiga koja je dobila Pulitzerovu nagradu i koja je bila ogroman komercijalni hit, dvije stotine i pedeset statista, dvije najveće muške zvijezde a producent i režiser sjede i pokušavaju dokučiti što da učine u vezi s politikom široko otvorenih vratnica gospođice Adams. Želio bih da mogu producirati western isključivo muški glumci, nikakve ljubavne priče, samo cure iz mjesnog saloona na njih se nitko ne obazire. Ah, k vragu!Zna li o Melanie Adams išta što bi mu dalo dodatnu polugu koju bi mogao upotrijebiti, razmišljao je Zack Nevsky nakon što je Roger otišao. Jer ako je ikad postojala glumica na koju režiseri nisu imali utjecaja i koja se od njih nije dala vrijeđati, to je bila ta žena, koja je prije sedam godina postala međunarodna zvijezda sa svojim prvim filmom. Morao bi biti budala pa da ne upotrijebi svako oružje do kog je mogao doći.Znao je da je 1976. Melanie Adams, tada curetak od šesnaest godina, napustila Louisville i stigla u New York, gdje ju je Pauk Elliot lansirao kao fotomodel. Vrlo brzo postala je štićenicom Wellsa Copea, koji je bio producent njena prvog filma. Njegova karijera izuzetno bogatog nezavisnog producenta učinila ga je jednim od najuspješnijih ljudi u čitavoj filmskoj industriji, a kad je jednom postao agent Melanie Adams, vinuo se u stratosferu.Njen drugi film Legenda postavio ju je pred težak ispit glume bila je to uloga temeljena na ranim holivudskim iskustvima s Marlene Dietrich i Gretom Garbo. Ona je, međutim, bila dorasla izazovu njena ljepota i talent podjednako su zadovoljili ogromne zahtjeve te uloge. Paukova prva žena Valentine ONeill dizajnirala je sve kostime koje je Melanie nosila u tom filmu.Otad je Melanie Adams snimila još tri filma, svaki značajniji i uspješniji od prethodnog, a sve je producirao Wells Ćope, sad u kasnim četrdesetim, miran, duhovit, duboko tajanstven i sjajan čovjek koji se uspijevao držati po strani od holivudskih tračeva. Prepredeno je iskorištavao Hollywood, ali po vlastitom izboru nikad nije postao punopravni član filmaške zajednice.Copeov odnos s Melanie nisu potpuno razumjeli čak ni oni koji su razumijevanje takvih stvari učinili svojim životnim pozivom. Ni jedan novinar nije mogao

prodrijeti u tajnu njihove bliskosti, nisu se vjenčali, ni jedno s drugim ni s bilo kime, a ako su i imali neku ljubavnu priču, nitko u to nije bio siguran. Bilo kako bilo, on je bio impresario s velikom tradicijom, čovjek koji je vodio svaki njen korak pristajanje na ulogu u Kronici, filmu sa samo jednom ključnom ženskom ulogom, bio je njen prvi samostalni potez otkako je ostavila Copea čim joj je istekao ugovor.Pauk Elliot, pomisli Zack. On bi mogao nešto znati o Melanie Adams, a u ovom bi mu osjetljivom trenutku svaka informacija bila korisna, premda je rekao Rogeru neka to nikom ne spominje. Kao da bi on zvao Wellsa Copea! Pauk je bio nešto drugo. Pogleda na sat i reče svojoj tajnici neka pokuša doći do Pauka u Skrupulama 2, pokušavajući se ne sjetiti koliko je puta tamo zvao Gigi.Pauk, bok, ovdje Zack Nevsky.Zack! kako si? Kako je u Montani? Pričaj.Ja sam dobro, Montana je krasna, ali volio bih da se Kronika odigrava ljeti. Nisam znao što je to faktor bure dok nisam došao ovamo. Ja sam pravi Njujorčanin, mislio sam da je Montana na Divljem zapadu. Sad sam otkrio da je to donja Kanada. Nanosi snijega ovdje su dva puta viši od mene. Dosta o meni. Kako su Billy i blizanci?Svi su sjajno, cvatu, hvala na pitanju. Kako ide s tvojim filmom?Ide, uglavnom držimo se budžeta, materijal izgleda sjajno, ali ima jedno pitanje o kom sam htio s tobom razgovarati.Reci.Znaš da je Melanie u podjeli?Daj, Zack, to zna cijeli svijet.Teška je. Sve teža i teža. Navikla da sve bude po njenu i razmažena. Razmazio ju je Wells Ćope. Upravo se kanim s njom raspraviti, pa sam se sjetio da bi mi ti mogao reći neku pametnu jer je poznaš duže od bilo koga.Neku pametnu? Ja sam posljednji na kugli zemaljskoj koji bi mogao imati bilo kakav inteligentan uvid u to kako postupati s Melanie Adams. To bolje znaš ti nego ja, dragi moj. Pomogao bih ti da mogu, ali nisam još nikad vidio da je zadovoljila bilo koga osim sebe. Nisam je vidio ni s njom razgovarao već, možda, šest godina, nekako od njena prvog filma.Ma dobro, ali prema onome što se priča, zaključujem da si ti muškarac koji o ženama zna sve.Takvo mišljenje o meni je pretjerano nitko uopće o ženama ne zna sve, nego sasvim malo. Moja reputacija ima se zahvaliti upravo tome što to razumijem. U svakom slučaju, nikad nisam uspio shvatiti njen mehanizam ona je zaista izvanserijska.Ti si slovio kao zaslužan za fotografije koje su joj pribavile zanimanje Hollywooda, usprotivio se Zack.Ja sam shvatio kako je treba osvijetliti, Zack, to je sve. Nije to bilo teško. Upalio sam svjetlo i pritisnuo okidač na kameri. Za sve ostalo zaslužno je njeno lice. Nije bilo načina da s njom napraviš lošu sliku. Nikakvog ušljivog načina. Slušaj, možda ti ovo pomogne. Prije nego što je Valentine upoznala Melanie, rekla mi je, sudeći po njenu ponašanju, kako mora da je prazna. A nakon što ju je upoznala, mislila je da je Melanie zapravo u osnovi tužna. Sažalijevala ju je, Bog zna zašto, jer ju nije voljela. Tužna i prazna, Zack,i to od žene čiji su instinkti uvijek bili točni. Možda ti to pomogne.Hoće, Pauk. I hvala ti, stvarno ti hvala.Uvijek si dobrodošao. Volio bih da sam ti mogao reći nešto više.Pozdravi Billy. I poljubi djecu.Hoću. Samo polako, momče. I gledaj ostati na toplom. Bok.

Kad je spustio slušalicu, Zack je znao dvije stvari koje mu Pauk nije rekao. Pauk Elliot je bio nezaboravno zaljubljen u Melanie Adams to se čulo u njegovu glasu dok je o njoj govorio. Pauk je također znao da je između njega i Gigi sve gotovo. Nije ju ni jednom spomenuo... pas koji ne laje. Kog je vraga i očekivao, pitao se Zack. Da Gigi neće razglasiti da ga je izbacila da mjesecima tjera kao da je sve u redu, samo zato što... što, za Boga miloga? Gotovo je gotovo. Ali, Isuse, bilo je teško ne pitati Pauka o njoj. Silno je želio reći samo Kako je Gigi ali nije imao povjerenja u vlastiti glas. Ako je on mogao preko telefona razotkriti Pauka, mogao je i Pauk njega.Pauk Elliot spusti slušalicu i digne noge na stol. Duboko ga je uznemirio Zackov poziv. U sedam godina njena eksplozivnog lansiranja među zvijezde, uspio je izbjeći svaki njen film. Ozlijedila je samu srž njegova bića kad je naprasno nestala iz njegova života ostavljajući samo pokvareno pismo puno laži umjesto objašnjenja. Bila je njegova prva ljubav, prva prava ljubav. Nije važno što se sve otada dogodilo, on se, kao što se ne bi ni bilo tko drugi kome bi prva ljubav ponovo na takav način doletjela u život, nikad nije potpuno oporavio od uspomena na njenu olaku surovost. Samo ga je Valentine mogla spasiti u toj emocionalnoj krizi u koju ga je Melanie bacila.Izbacio je Melanie iz svog života, čak i kad ga je pokušala ponovo osvojiti koristeći sav svoj ulagivački talent nakon toga otkrio je ljubav prema Valentini, potpuno različitu ljubav, zrelu ljubav, obostranu ljubav. Zatim je, nakon nepune godine dana Melanie ponovo ušla u njegov život. Valentine je umrla radeći dokasno vođena teškom odgovornošću trebalo je završiti kostime za Melanie u Legendi.Nije Melanie doslovno ubila Valentinu, to je shvaćao, s tim se pomirio, ali ostaje činjenica da bi Valentina bila živa da Melanie nije postojala.A da je Valentine živa, on sad ne bi bio oženjen s Billy. Pauk uzdahne nad začudnim preokretima u svom životu, u kom je Melanie Adams bila stalna prijetnja sudbine. Sve što je u životu postigao, sve za čim je žalio i sve što je cijenio postojalo je bilo zbog nje ili uprkos njoj, ali je svakako na neki način bilo njome određeno. Da je Melanie bila djevojka normalnih osjećaja, Pauk je bio siguran da bi već odavno bili vjenčani i da bi još uvijek bili u braku. On bi vjerojatno bio uspješan modni fotograf to je bilo polje njegova najvećeg talenta a ona bi još uvijek bila model ih bi se, što je vjerojatnije, povukla zbog djece.Volio bi da Zack Nevsky nije prisiljen s njom imati posla, pomislio je kad je ustao i kroz veliki prozor svog velikog ureda u Skrupulama 2 pogledao na posljednje crvenilo zimskog sunca koje se utapalo u sivom rubu Tihog oceana. Volio bi da ga Zack Nevsky nije nazvao i da nije probudio stare uspomene. Sviđao mu se Zack, oduvijek, bez obzira na razloge zbog kojih se razišao s Gigi. Volio ga je zbog razloga koji ni Billy nisu bili sasvim jasni. Gigi Orsini mogla se sama brinuti za sebe, mislio je Pauk. Zack Nevsky sa svom svojom moći nije joj bio dorastao... toliko je ipak znao o ženama.Melanie Adams je znala da Zack nije zakazao taj sastanak s njom nasamo da bi porazgovorili o njenoj koncepciji lika Lydije Lacy. Ona je postala najbolji kritičar svog rada, a uloga vrlo mlade i živahne učiteljice glazbe, koja postaje uzrokom krvavog neprijateljstva između dva najmoćnija čovjeka u gradiću u Montani, bila je po mjeri nekolicine drugih glumica, ali ju je ona prihvatila iz dva raloga igrala je s Clint Eastwoodom i Paul Newmanom i to je bila prva glavna uloga koju su joj ponudili nakon što je konačno istekao njen ugovor s Wells Copeom.

Dok je još bila nepoznata i neoprezna, dok još nije imala povjerenja u vlastite mogućnosti, Wells je uvidio snagu njene ljepote i doveo je iz New Yorka u Hollywood, dao joj obrazovanje, iskušao je i čim je ubrao prve plodove njena prvog filma potpisao je s njom ugovor za sljedeća četiri.Ona je tada bila nestrpljiva da stavi potpis na dogovor koji će je štititi od blještavih prijetnji i nepoznatih privatnih dogodovština koje mogu zadesiti mladu djevojku u gradu, naročito ako je taj grad Hollywood. Wells joj je obećao da će je otkriti i svojom je britkom inteligencijom, neospornom moći u studijima i sposobnosti da kontrolira njenu bjesomučnu nestrpljivost i odabere joj prave role, bio zaslužan za karijeru u kojoj nije napravljen ni jedan pogrešan korak.Melanie Adams očajnički je trebao mentor, a u Wellsu je našla ne samo mentora već i jedinog muškarca koji se zadovoljavao time da s njom ima ljupku i izuzetnu ljubavnu vezu u kojoj ništa ne traži zauzvrat, jedinog muškarca koji je bio kadar mirno uroniti u njenu ljepotu i posjedovati je smireno, nikad ne postavljajući pitanje da li ga voli.Sve što je Wells želio zauzvrat bilo je pravo posjeda. Kad je zapravo shvatila da je njegova svojina, pitala se. Koliko joj je dugo trebalo da uvidi kako je njen povodac, premda rastezljiv, svilen i nevidljiv i premda joj je dopuštao da reži, ipak od čelika i čvrsto obavijen oko njena vrata? Kad se, napokon, počela buniti i kad je shvatila da će ga, ukoliko sebe ne dovede do samouništenja, za što uopće nije imala talenta, pobijediti samo na malim stvarima?Mogla je potrošiti koliko god je htjela, ali nije smjela sama odabrati haljinu za dodjelu Akademijine nagrade. Smjela je živjeti gdje god je htjela, mogla si je kupiti kućučamac u Kašmirskom zaljevu, ali se morala javiti na posao onog dana koji joj je Wells odredio, u ulozi koju joj je on odabrao između stotina scenarija, koje njoj nitko nije dao na čitanje.Mogla je, a to je i učinila, odbiti seks s Wellsom kad joj je dosadio, ali kad je posegnula za drugim muškarcem i uzela ga, on nije bio iznenađen, niti ga je, činilo joj se, to zanimalo.S druge strane, Wells ju je osuđivao na duga razdoblja dokolice način života najvećih zvijezda dokolice koja je nju užasavala, premda ju je ispunjavala stalnim satovima glume sve dok ne bi pronašao projekt koji je smatrao dovoljno vrijednim za nju. Mogla se udati, ali što bi to bilo osim još jedne vrste vlasništva? Koji muž ne bi nešto očekivao od svoje žene, pa bila ona i Melanie Adams?Mogla se zaljubiti, mislila je i slegnula ramenma. Wells to nije mogao spriječiti. Ali ona nikad nije bila zaljubljena, ma što to značilo, i sad je već znala da joj to nije bilo suđeno. Čitavog su je života obožavali, od najranijeg djetinjstva govorili su joj kako je vole, ljubav se prelijevala preko nje u beskrajnim, zahtjevnim, gušećim valovima iz svim smjerova. To joj je bilo odbojno, bespomoćno se borila da to odbaci, činilo joj se kao da je nasilu hrane neiscrpnim količinama topljene čokolade. Ne. Ljubav to ne.Gluma je bila jedino što joj je doista išlo od ruke morala je glumiti ili njen život ne bi imao nikakvog smisla. Ta ju je spoznaja natjerala da odustane od traženja objekta ljubavi. To je bila cijena koju je morala platiti.Djeca? Melanie Adams strese ramenima. Ako postoji nešto gore od situacije u kojoj Wels Ćope upravlja tvojim životom, onda je to zasigurno situacija u kojoj tvojim životom upravljaju djeca, čije je rođenje nezaboravan događaj u životu svake žene. Pravnom ugovoru ipak jednom dođe kraj, a nezamislive spone majčinstva traju čitav život dijete je jedina osoba u životu koju ne možeš zamijeniti za onu koja ti više odgovara. Nikad nije mogla razumjeti, nije čak

ni pokušala shvatiti, kako ijedna žena može biti tako nemaštovita i u tolikoj mjeri lišena instinkta da poželi dijete. Naravno, njihovu ropskom mentalitetu nema kraja. Imaju potrebu da budu potrebne.Čak su i lijepe žene željele djecu. To je jednostavno bilo neshvatljivo.Ona u životu jedino traži da bude slobodna, reče samoj sebi da nitko nema prava na nju, da ne mora odgovarati na pitanja i, što je najvažnije od svega, da ima neki krajnji dokaz da postoji, stvarno i istinski postoji, izvan neprihvatljive, nezaobilazne potrebe drugih ljudi za njom.U Kalispellu su četiri najudobnije kuće bile iznajmljene za Melanie Adams, Eastvrooda, Newmana i Rowanove. Ostatak ekipe, scenski radnici i članovi produkcijskog osoblja bio je smješten u raznim hotelčićima najveći dio statista angažiran je među mjesnim stanovnicima.U šest navečer Zack se vozio od svog apartmana u Outlaw Innu dobro očišćenim ulicama rezidencijalne četvrti, s čijih su ga tratina promatrali lijepo napravljeni snjegovići, i parkirao ispred raskošne viktorijanske građevine u kojoj je stanovala Melanie sa svojom osobnom frizerkom, ženom koja se zvala Rose Greenway i koja se brinula o njenoj kosi od samog početka njene karijere.Rose je postala nezaobilazna pomoćnica za mnoga pitanja, njena osoba od povjerenja i, koliko je Melanie za to bila sposobna, njena prijateljica. Kad je napustila Wellsa Copea, povela je sa sobom i Rose.Pomoću gospođice Greenway Roger je dogovorio sve podrobnosti u vezi sa smještajem Melanie za vrijeme snimanja, što je uključivalo vegetarijanskog kuhara, masera s punim radnim vremenom, osobnog izvještača smještena u L. A.u, koji je prepuštao zvijezdi međunarodno novinstvo, i osobnog garderobijera koji je vodio brigu o njenim kostimima. Svom tom raskoši okruživao ju je Wells Ćope, a Melanie se naučila zaista dobro brinuti o sebi.Uđite, gospodine Nevskv, reče Rose i preuzme njegovu parku i šubaru. Gospođica Adams je rekla da krenete ravno k njoj očekuje vas. Vrata su otvorena. Samo ih ne zaboravite zatvoriti za sobom da se ne gubi para iz ovlaživača zraka. Ovaj je planinski zrak, doda nezadovoljno zaista presuh za kožu gospođice Adams.Znam, gospođice Greenway, odgovori Zack na poznato prigovaranje, popne se stepenicama i uđe u veliku, spavaću sobu s izbečenim prozorima, dio drugog kata koji je Melanie Adams pretvorila u svoj stambeni kutak. Bilo je to prvi put da se našao na drugom katu i očekivao je da će biti uređen na isti raskošan način kao i čuvena robna kuća Sears i pretrpan bezličnim pokućstvom koje je ispunjavalo donje prostorije. No Melanie Adams je sobu preuredila pomoću desetak tankih orijentalnih šalova u najrazličitijim veličinama i bojama, najrazličitijih uzoraka koji su neočekivano pristajali jedan drugome. Njima je prekrila svaku površinu, sofe, stolce, stolove, čak i uzglavlje dvostrukog kreveta. Svaka je svjetiljka imala šal prebačen preko sjenila, šalovima su bili prekriveni prozori, a na podu je od zida do zida bio prostrt krzneni bijeli tepih, dok se na otkrivenom krevetu vidjela posteljina ukrašena talijanskom čipkom. Poplun je, mislio je Zack muvajući se po praznoj sobi, sigurno punjen najfinijim perjem od deset tisuća pataka. U kaminu je gorjela vatra, a biljaka je u obilju bilo posvuda. Mirisave svijeće u fenjerima stvarale su tu i tamo točke svjetla, a aludirajuća slatkoća mirisa Pokošeno sijeno dizala se iz četiri zelene Rigaud svijeće.Uđi, pozove ga Melanie Adams kroz otvorena vrata kupaonice. Voda je krasna. Slatko, pomisli Zack.Hvala. Čekat ću da završiš s kupanjem, odgovori i sjedne na najveću sofu. Zatvori oči i duboko udahne zrak pun raskošnih mirisa u kom se toplina vatre i isparavanje znoja miješalo s mirisom decentno mirisavih svijeća. Sve što je čuo

iz kupaonice bio je zvuk spužve koja se cijedi i prigušen pljusak vode u kadi, te curkanje vode koju je dodavala kupki.Je li ovo posjet vrtovima Alhambre, upita se. Prodor u sultanov harem? Najelegantniji bordel u Perziji? Što god bilo, dobit će upalu pluća kad izađe ako odmah ne skine džemper i flanelsku košulju, pomisli, svuče ih i ostane u trapericama i majici. Zanimljivu igricu igra Melanie, mislio je. Zbuni i iznenadi, to je dobar način da se izbjegne sukob. S druge strane, ona nikad nije imala posla ni sa kim osim s Wellsom, koji je živio na visokoj nozi, dakle mora da je sve ovo zbog njena ličnog užitka... užitka...Kad je Melanie procijenila kako ga je dovoljno dugo pustila da je čeka i izašla iz kupaonice, kose umotane ručnikom i bez imalo šminke u bijeloj svilenoj haljini koja joj se, pažljivo stegnuta oko struka, lijepila za mokro tijelo, on je već duboko spavao.Pogledala ga je razočarano njen je nastup bio čisti gubitak vremena. U drugu ruku, bio je to dobar trenutak da ga uhvati nespremnog i promotri ga izbliza što nije mogla kad bi na terenu diskutirali o ulozi i kad je bila svjesna kako je njegove oči procjenjuju svojom blistavom inteligencijom. Čak i ovako nesvjestan, kad je sigurnost u samog sebe bila odnesena snom, Zack je nekako ostajao prisutan, mislila je Melanie. Bilo bi nemoguće ignorirati njegovu prisutnost u sobi, teško bi mu bilo čak i okrenuti leđa bez obzira na to kako mirno spavao, Zack je zračio čistom fizičkom energijom. To je uglavnom proizlazilo iz njegove veličine, dječačke nezgrapnosti položaja u kojem je zaspao, živosti crne kose, širine vrata, arogancije glave, oštrih crta lica i naglašenih jagodica, nosa koji je izgledao kao da je slomljen mnogo puta. San nije ukrotio Zacka Nevskog.Točno, željela ga je. Željela ga je od samog početka, ali otkako ona i Wells više nisu bili ljubavnici, on je inzistirao na tome da se Melanie ne upušta s režiserima svojih filmova. Kao glavni razlog navodio je da bi tako izgubila prednost koju joj daje činjenica da je svaki režiser neizbježno, bolno želi. A ta bol, poput vode uhvaćene u santu leda, radi u njenu korist, daje režiseru motivaciju kojom dostiže vrhunce koje nikad ne bi dosegao s drugom glumicom, postaje blistavo maštovit i inventivan, neprestano misli na scene u kojima ona igra, popravlja ih, tjera je da nadigra samu sebe.Nije nikakav slučaj da je Melanie Adams bila čuvena kao erotski san svakog režisera.No, Wells Ćope i njegove upute sad su bile prošlost, mislila jeMelanie s dubokim zadovoljstvom. Sad je bila sama iack Nevskv će joj dati priliku da iskuša Wellsovu teoriju. Zašto bi Wells imao pravo? Sto ako joj veza s režiserom pruži više prednosti od suzdržavanja?Zack se probudi i otvorivši oči ugleda je kako ga proučava pogledom koji je prepoznao i shvatio. Prijalo ti je kupanje? upita smjesta se razbudivši. Jako, hvala, reče protegavši se. Ne znaš što si propustio. Više volim tuširanje.To je tako smiješno, ali stvarno, ne poznajem muškarca koji se kupa. Čitav rod propušta jedno od najvećih uživanja.Melanie nikad nije vježbala dikciju i nikad nije izgubila onaj luizijanski naglasak, slutnju slatkoće koja stvara posebnu atmosferu, polutropsku atmosferu mamljenja, daleke muzike i poziva na nježni dodir.Melanie je sjela na niski stolac uz kauč i prekrižila noge, puštajući da joj haljina otkrije bedra. Odmota turban i protrese dugu kovrčavu kosu koju je upravo iščetkala, slap blistave kose boje prženog šećera s crvenim odsjajem, kosu koja se mijenjala sa svakim osvjetljenjem, sa svakim pokretom, kosu čiju boju nitko nije uspio nazvati pravim imenom, premda je bilo tisuće pokušaja.

Jako je mirno, reče Zack odjednom svjestan da sjede u dubokoj tišini koju je remetio samo zvuk vatre.Rose ih je sve odvela na pizzu i u kino, reče Melanie. To radi svakog petka, čak i kad smo na terenu. Hoćeš li nešto popiti? Neću, hvala.Ja ću malo serija... sigurno nećeš?Glas joj je bio nedužan, razoružavajući, s malom dozom humora. Ustane i ode do stola gdje su stajale boce i nekoliko čaša. Zack ju je gledao kako se kreće. Bila je svjesna svakog svog koraka, izuzetnog oblika svog zapešća, ruku i prstiju kad je uzimala čašu za vino, čudesnog drhtaja grla i brade kad je gutnula, čarobno napućenih usana kad ih je prislonila uz rub čaše, nježnih krugova bradavica koje su se uzdizale i spuštale na uzbibalim grudima, sjene bedara koja je vodila do uzbuđujućeg trokuta, što se nije dalo izbjeći budući da je imala bijelu haljinu i stajala tako da joj vatra, najjači izvor svjetla u sobi, bude iza leđa.Znala je sve o osvjetljenju, kao i sve glumice na svijetu, mislio je. Pa zar misli da me tako lako može smotati?Dobivaš ulogu, reče Zack odjednom.Koju ulogu?Kovrčave Afrodite.To je stvarno kompliment... ili nije? Naposljetku, nisam na audiciji.To ti i ne treba. Afrodita ima laskavu uvjerljivost koja krade um čak i mudracima tako bar kaže Homer.Melanie prijeđe sobu i sjedne na naslon kauča, do Zacka, suhih usta ali kontrolirajući uzbuđenje, precizno odmjeravajući otklon svoje kičme kako bi oslobodila grudi, znajući do u milimetar točno kako će se ponašati mišićje bedara kad ih nasloni na rub sofe.Melanie, već duže želim s tobom biti na trenutak sam, reče Zack iskreno, okrene se prema njoj i pogleda je otvoreno. Nitko nema tako prekrasno prozirnu put, takvu strasnu blistavost, put koja je daleko ljepša bez šminke nego štp je ikad izgledala na ekranu.Zaista? Nije si dopustila smiješak koji joj je navirao na usnice.Ne znam shvaćaš li da sam pristao raditi ovaj film samo zato što si ti u podjeli. Mislim znam da si najbolja glumica svoje generacije, reče, a doista je tako mislio.Pa, hvala, odluči se Melanie na skromno prihvaćanje nečega u što je godinama bila uvjerena. Nekako nije očekivala da će ovo početi s uobičajenim komplimentima.Lydija Lacy, reče Zack, konačno sklanjajući oči s njena lica učiteljica glazbe, ima samo osamnaest godina i potpuno je, upravo bolno nevina.To mi nije nikakva novost, Zack, reče Melanie glasom u kom se osjećala zabrinutost.Ono što ne znaš to je da je Ackerman, taj kriminalac, bio dovoljno glup da postavi pitanje možeš li ti uvjerljivo odigrati osamnaestogodišnju djevojku. Ackerman! Mora da ima sto dvadeset godina... ali on je ipak gazda studija. Morao sam se sastati s tom drhtavom, gnjavatorskom, starom gnjidom, a on je stalno ponavljao kako ti imaš skoro dvadeset i osam godina i zašto ne bismo našli neku mladu curu za tu ulogu kao da postoji neka mlada cura koja može to odigrati tako briljantno kao ti tupio je o tome kako je priča pravljena na pretpostavci da Eastwood i Newman, ta dva stara momka, jedan drugom čine sve, baš sve jer su dovedeni do ludila njenom apsolutnom mladošću. Ubili bi samo da se dočepaju te mladosti, tako čistog cvijeta.

I ti si noćas, dva mjeseca nakon početka snimanja, došao da mi to kažeš? Imaš čudam smisao za vrijeme. Nevjerojatno, reče Melanie, te suzdržavajući ljutnju ustade i prekriži ruke na grudima.Iskreno govoreći, mislio sam da to nikad nećeš morati saznati. Zašto bi se gnjavila slušajući o tome kako je išao taj proces kod Ackermana? Bio sam bijesan... ali čovjek ne može urlati na Ackermana ako mu je život mio. U prva dva tjedna, kad smo slali materijal u L. A. da se razvije i kad su nam ga vratili, pokazalo se da je prokleto lud. Znam da je tvoje pravilo da nikad ne gledaš sirovi snimljeni materijal, ali bila bi oduševljena. Izgledaš više kao da ti je sedamnaest, a ne osamnaest. Zack zastane izgledao je kao da mu je nelagodno.Sto mi zapravo želiš reći?Tada je nazvao Ackerman. Znaš da studijske glavešine gledaju sirovi materijal prije nego što ga pošalju nazad, nama? No, Ackerman je telefonirao i rekao kako je primijetio neke znakove... ne mogu vjerovati da se usudio... ali stari je senilni kučkin sin to nazvao iznurenošću i iznucanošću. Praktički me osudio da te tjeram da previše radiš, da ti ne dam vremena da se naspavaš, jer moraš biti na snimanju u šest ujutro. On je u tom poslu već stoljećima, pa sam mu, s dužnim poštovanjem, rekao kako možda nešto nije u redu s njegovim vidom. Odvratio je da se i drugi dečki s njim slažu. A ja sam mu rekao da ne snimaš noću, na što je on počeo nešto mrmljati o kolagenu... Zack se prekine i zagleda se u krzneni tepih najbliži kauču.Kolagen! Što je točno rekao?Njegov je zet dermatolog, stručnjak za ubrizgavanje kolagena, znaš, one stvari pod kožu koja čini tako zgodnim dječje turove, one ugodne, nedužne materije koja naprosto nestaje iz godine u godinu. Bog zna kamo, i to bez obzira na to kako je nečiji organizam sačuvan...Znam što je kolagen, za Boga miloga! Što je rekao?Hoćeš točno njegove riječi? Ackerman je rekao, citiram To je pitanje kolagena. Premda nema ni jednog znaka lošeg tena, to ne znači da je razina kolagena ista kao prije. Čak je i trogodišnje dijete već izgubilo nešto kolagena. Gotov citat. Rekao je da njegov zet inzistira na tome da se noću naspavaš... posebno zbog tvoje suhe kože. Rekao je da će ti poslati najnovije bezopasne pilule za spavanje koje mu prepisuje njegov liječnik ako ih trebaš. I facijalnog specijalista po tvom izboru. Rekao mi je da te ne osvjetljavamo kako treba, i kad su se ti materijali vratili, a ja i kamerman se bacili na njih... shvatili smo o čemu Ackerman govori. Osvjetljavali smo te da sakrijemo podočnjake...Ja nemam podočnjake.Naoko nemaš. Ali kamera ih vidi. Vrlo, vrlo, slabe, ali ipak podočnjake ili... teško je to definirati... sasvim na rubovima... možda, a možda i ne, neku sjenku, kako bi Ackerman rekao, iznurenosti i iznucanosti. Lvdija Lacy, osamnaest godina stara nevina učiteljica glazbe, ne bi tako izgledala, čak ni da je probdjela čitavu noć zbog nečega što bi nevina učiteljica glazbe iz Montane mogla raditi noću u ono doba.Zack se zaustavi kao da je rekao sve što je želio o tom pitanju i počne svoju flanelsku košulju gurati u traperice.To mi govoriš samo zato da prestanem sa Sidom i Allenom, reče Melanie bez ikakvog traga emocije u glasu.I zato, da. Osim ako ih ne znaš obojicu podmiriti i još uvijek biti na snimanju točno u šest ujutro, nakon pristojnog noćnog sna, svake noći svih šest dana u tjednu. A ako želiš i doručkovati, znači da moraš biti u krevetu oko devet... sama.

Da je Wells tu, iščupao bi ti srce, ti opaki, bijedni, mali kretenu.Slušaj, Melanie, ja sebi predbacujem zbog ovoga, reče Zack bez samilosti i gledajući je u oči. Da je Wells ovdje, kladim se da ti ne bi na pamet palo da se upuštaš s s bilo kime. On je utvrdio red, vodio je tvoj život, organizirao te na način za koji ja ne mogu biti zamjena...Ne želim zamjenu za Wellsa, odgovori bijesno. K vragu, Zack, ovo je prvi put da se osjećam kao slobodna žena otkad sam ga upoznala. Možeš li zamisliti kako mi je bilo? Nikad ni minute koju bih mogla nazvati svojom. Di sam radila s Wellsom, ili sam čekala da radim s Wellsom. Pet velikih filmova! Red! Robijanje! Dolazak ovamo i rad sa stranim ljudima, bez ikoga tko bi me pratio, nadgledao, posjedovao, bez ikoga koga bih morala slušati i poslušati to je najuzbudljiviji doživljaj u mom životu od vremena snimanja prvog filma.Sid i Allen su način na koji nadoknađuješ izgubljeno?Da! Oh, ne znaš čega želiš da se odreknem! Nemaš pojma! Ja nisam nikad... prije radila ništa slično. Oni su... eksperiment, svakako, priznajem da na njih trošim dosta vremena, ali... vrijedi. Nasmiješila mu se tajanstvenom mješavinom želje i povlačenja, koju je publika tako željno čekala suzdržavajući dah.Učini mi uslugu i prestani.Zack je govorio nježno, ali čak ni Wells Ćope nije nikad zvučao tako siguran u to što je za nju dobro svaka stanica u Melanie Adams obrambeno je odgovorila.Smatraj to riješenim, reče brzo, zaključujući razgovor o tom pitanju.Dobro. Slušaj, Melanie, ja ću razgovarati sa Sidom i Allenom, nema razloga, da se ti s time gnjaviš.Zack, da se nisi usudio! Melanie porumeni od rastućeg bijesa.Upravo bi to i Wells rekao. Učinit ću što kažeš, ali to ne znači da to ne znam sama izvesti. Goni se!Oprosti. Kad se radi o mojoj zvijezdi, ne mogu a da joj ne pokušavam olakšati život. Opraštaš?Jasno. Hoćeš li sad nešto popiti?Hvala, ali moram natrag, očekujem poziv iz L. A.a.Ackerman? zapita sumnjičavo.Ni govora. Ackerman neće nikad saznati da smo razgovarali. Misliš da bi tom kurvinom sinu dao tu zadovoljštinu? Moja zaručnica.Dobro, reče Melanie umirena. Čestitam. Nisam znala da si zaručen. Poznam li je?Ne vjerujem. Ona nije u ovom poslu. Zack se nagne nad njenu ruku, podigne je i lako poljubi. Laku noć, Melanie. Do sutra.Laku noć, Zack.Dok je vozio nazad, čestitajući sam sebi, Zack je razmišljao o tome kako ovim razgovorom nije samo u korijenu sasjekao problem, već je i Melanienu budućnost romantične heroine produžio za barem dvadeset godina. Na ekranu je sad izgledala kao da ima šesnaest... snimljena najgoreg dana u svom životu. Dakle, za dvadeset godina izgledat će kao da joj je najviše trideset i pet, sve dok se bude držala razumnog rasporeda u svom seksualnom životu. Od večera je oduvijek znala odustati.Melanie Adams je sada njegov dužnik o tome ona, doduše, nema pojma. Znao je da njen ego neće dopustiti da ikome na svijetu ponovi ono što joj je rekao, da se neće usuditi provjeravati kamermana, ali će on ipak s njim porazgovarati za svaki slučaj. Najbolje još prije kraja ove večeri.U svakom slučaju, one riječi koje je Valentine upotrijebila kako bi opisala Melanie Adams, tužna i prazna, nisu više bile točne. Bila je na vrhuncu i, koliko je on mogao vidjeti, uživala je u svakom trenutku otkad navidiku nije više bilo Wellsa. Iscijedit će i posljednju kap iz oproštajne scene s dvojicom

mikromana, to joj je jasno vidio u očima. Veselila se drami i oproštajnoj ševi koja će zasladiti zadnji poljubac.Zaručnica. Otkud mu, čudio se Zack, ta laž baš ta od tisuću drugih koje je mogao odabrati između svih laži koje je. večeras izgovorio? No, ona je nudila krasan izgovor, izgovor koji će ga držati podalje od nevolja s Melanie jer bilo je jasno da se ta nevolja spremala, a on si nije mogao priuštiti takvu vrstu nepogode, to mu nije trebalo. Pa i da mu je bilo potrebno, ne bi je želio. Kako to da je nije želio? Nije želio Afroditu? Je li s njim sve u redu?

Rose Greenway se u subotu uveče povukla u svoje odaje kasnije nego što je to željela. Morala je čekati Sida Whita i otpratiti ga do Melanie, u apartman. Bila je iscrpljena, kao i krajem svakog tjedna, od ustajanja u pet ujutro kako bi se obukla i doručkovala prije nego što Melaniein vozač stigne po njih. Obje su se javljale točno u šest frizeru i šminkeru na to se nije navikla sve ove godine otkad radi za Melanie, premda je shvaćala da rade samo manji broj dana u godini. Sutra će dugo spavati, mislila je Rose Greenway i već osjećala grižnju savjesti.Dva sata kasnije naglo se probudila s osjećajem da je čula neku buku. Naćulila je uši, ali je tišina kuće izgledala nepomućena. Ipak ju je neko iskustvo stečeno tijekom dugih godina brige za Melanie, natjeralo da se izvuče iz kreveta, obuče toplu kućnu haljinu i ode je pogledati, iracionalno, onako kako bi majka otišla pogledati svoje uspavano dijete. Osluškivala je trenutak stojeći ispred vrata Melanieine sobe. Zraka mekog svjetla, koja se iskrala ispod vrata, padala je na pod predvorja. Očigledno su svijeće još gorjele, a ovlaživač zraka puštao je sitan zvuk. Sve je izledalo normalno vjerojatno spavaju, pomisli Rose. Ipak se nije mogla odlučiti otići u krevet. No, s druge strane, kako bi mogla ući u sobu? Melanie joj ne bi bila zahvalna ni za najtiši, najdiskretniji prekid u ovo doba, čak i da je bila sama.Oklijevala je i naposljetku prislonila uho na vrata. Unutra je vladala takva tišina ni najmanji zvuk lakog hrkanja, pa čak ni normalnog disanja da je otvorila vrata, najtiše što je mogla, i pogledala na jastuke na dvostrukom krevetu. Posteljina je bila razbacana, ali u krevetu nije bilo nikoga. Otvori vrata malo šire i ugleda užas koji je bio prevelik da bi kriknula. Sid White je gol ležao uz krevet, zgrčen, licem okrenut podu. Ispod njega je vidjela nešto Melanieine kose i rub njene spavaćice. Rose poleti i odgurne Sidovo tijelo s Melanie svom snagom, zapazivši djelićem svijesti da mu je tjeme razneseno. Zatetura vidjevši vitku ženu oblivenu krvlju kao da je netko prolio vjedro krvi po njoj. Suzdržavajući vrisak, skine kućnu haljinu i prebaci je preko Melanie, otrči do telefona i pozove policiju. Baci slušalicu i ponovo otrči do Melanie, zatim opet zgrabi telefon. Producenta, nikad ne treba zaboraviti pozvati producenta.Iako je već bila prošla ponoć Roger Rowan i Zack su kod Rowana i sastavljali raspored snimanja za idući tjedan kad je zazvonio telefon. Rowan diže slušalicu, ljut zbog neočekivanog poziva.Da? Rose? Molim! O, Isuse Kriste, ne! Stižemo! Spusti slušalicu. Netko je pucao u Melanie. Idemo. K vragu, k vragu, k vragu! Naprosto ne mogu povjerovati!Je li živa? vikao je Zack trčeći prema kolima.Ne znam. Ona histerična krava nazvala me gospodine Ćope i spustila slušalicu.

Glava 9

Norma Rowan ushodala se po čekaonici, donoseći mužu kavu i čokoladice iz automata, a on je sjedio na plastičnoj stolici brinući se o klauzuli o višoj sili u polici osiguranja. ,Neće biti nikakvog problema s novcima, izgovorio je naglas po deseti put. Jasno piše ako se snimanje filma prekine zbog smrti, bolesti, ozljede ili nesposobnosti bilo kojeg glumca, neće biti problema s osiguranjem. Platit će, makar snimanje morali zauvijek prekinuti.Rose Greenway, skrivena u Zackovu zaštitničkom zagrljaju, nastavila je jecati u nepravilnim razmacima šok i tugu polako je počeo nadvladavati umor. Zack, uvrijeđen više nego što je mogao podnijeti, reče tihim prijetećim glasom Zaveži Rog, zaveži već jednom. Zasad ne znamo ništa. Melanie je u operacijskoj dvorani već više od dva sata, a ti samo govoriš o osiguranju.To je jedino svijetlo mjesto!Morao bi biti sretan što Roger misli na film, Zacharv, svađalački će Norma. Gdje bi ti bio da on ne misli unaprijed, to bih baš voljela znati?On je govno, ma što ti govorila, obrecne se Rowen optužujući.Tko nije htio da se zove Wells Ćope? Tko je inzistirao da razgovara s Melanie? Tko ju je, za Boga miloga, pustio da razgovara sa Sidom Whiteom? Tko čitavu stvar nije mogao pustiti na miru? Nevsky, naš genijalni režiser, eto tko, i svi to znaju. Sva ova jebena zbrka ide tebi na dušu.Tko je od vas glavni? Pitanje je postavio zadihani pridošlica, mlad čovjek raščupane kose, kao da je nedavno izbačen iz kreveta.Tko ste, dovraga, vi? upita Zack.Oliver Brady, Kalispellske dnevne novine, čuli smo da se dogodila nesreća.Nemamo vam što reći, frkne Rowan.Melanie Adams leži u bolnici, a vi nemate što izjaviti?, uzbuđeno je navaljivao reporter.Nosite se odavde! vrisne Rowan.Ja ću ga se riješiti, reče Zack, uzme Bradyja pod ruku i izađe s njim u hodnik. Ja sam Zack Nevsky, režiser Kronika. Tko vam je javio? Netko od medicinskog osoblja? Mora da jest.Šalite se? Ne mislite, valjda, da ću vam odati svoj izvor informacija? Znam da je ranjena, nekoliko rana, znam da je gol i mrtav muškarac nađen pokraj nje, vjerojatno samoubojstvo, policija istražuje to su eksplozivne novosti, a ja sam osoba koja sve to zna. Ne idem nikamo dok ne saznam nešto detaljnije. Novine imaju pravo na informaciju. Tko je onaj idiot u čekaonici?Roger Rowan, producent filma. Razumljivo je da je uzrujan, ispričavam se zbog njegova reagiranja. Nisam vas vidio ni na jednoj od naših press konferencija, reče Zack oprezno. Novi ste?Jesam. Ovdje je moja novinarska iskaznica, ako mi ne vjerujete. Inače sam u sportskoj redakciji, ali ovo je sad moja priča i nitko mi je neće oduzeti.Nitko i ne pokušava, smirujuće će Zack. Nikad nije sreo reportera koji je bio istovremeno tako drzak i tako nervozan. Oliver Brady je očigledno bio omamljen prilikom koja mu se pružala ali opet ne toliko impresioniran da ne bi čvrsto stajao na zemlji. Zasad ne znamo ništa o stanju gospođice Adams, nastavi Zack. Liječnici nam nisu ništa rekli, zato i čekamo.A tko je poginuli momak? Zašto je usred noći bio gol u njenoj spavaonici? ZaVb je pucao? Bijes? Ljubavna svađa? Seks na brzaka?Tko, gdje, kada, što, zašto... sve znate osim zašto. Zack je govorio polako, a mozak mu je radio jasno i brzo pokušavajući izvesti najbolji mogući zaokret u priči koja će se pročuti po cijelom svijetu. Strašno je mnogo ovisilo o tom prvom izvjestitelju. Brady, uvjeravao ga je Zack već sutra će ljudi iz medija i

osiguranja studija bauljati okolo mlažnjak kompanije je već na putu amo. Svaka veća novinska agencija poslat će svoje dečke. Vi se nećete moći probili ni na dvjesto metara od bolnice. Vaše će novine vjerojatno poslati najboljeg reportera, a ne mladca iz sportske redakcije. Sve će pokrivati pool. Ali vi ste pametan i poduzetan mladić i zaslužujete ekskluzivnu priču. Pa ja je već imam, nadoveže se Brady samouvjereno. Naravno. Jednu desetinu. A to je velik zalogaj. Veliki dečki će vam preoteti materijal, ponovo ga napisati i vas nitko neće ni spomenuti?Slušajte, Nevsky, da mi ne odgovorite ni na jedno pitanje, ja imam više nego dosta. Nemojte me pokušavati prijeći.Zack zastane i razmisli o tome promatrajući mladog reportera, uzdahne i na kraju reče Brady, imate pravo. Imate magnetofon? U redu, samo ga pustite, neka radi. I zapamtite, ovo nije za upotrebu. Ja vam ne bih smio reći te detalje. Zack duboku udahne. Ovo će biti teško, kao što bi bilo naporno zaplet u Uzaludnom ljubavnom trudu objasnili desetogodišnjacima.Melanie Adams je žrtva zločina počinjenog iz strasti, prizna Zack uzdahnuvši. Imala je vrlo intenzivnu ljubavnu vezu s mladićem po imenu Sid White. Sid White je mrtav. Samoubojstvo. Gospođica Adams i Sid White tajili su svoju vezu, ali to već dugo traje. Ovo je bio prvi filmski posao Sida Whitea. On je bio je majstor svjetla koji je pristao radili kao mikroman kako bi bio blizu gospođice Adams. No, ona je nedavno shvatila da to mora prekinuti. Sid White je postao emocionalni teret, iracionalno ljubomoran i opsesivno posesivan. Bila je zabrinuta za njegovu mentalnu stabilnost,on je inzistirao na vjenčanju, a ona se nije željela vezati, premda ga je voljela.Voljela je momka? Zajebavate me?Apsolutno ne. Melanie Adams je istinski bila zaljubljena... ali postala je svjesna da je Sid White ipak nije čovjek za nju. Oni su imali baš pravu staromodnu romansu, Brady. Gospođica Adams je oduvijek bila romantična, pa to se, dovraga, vidi po njenu izboru filmova.Ja nikad nisam gledao nijedan njezin film.Onda, zaboga, pitajte svog filmskog kritičara! Bilo kako bilo, ja sam je posjetio u petak popodne da vidim kako stvari stoje. Savjetovao sam joj da pusti mene da to obavim, da se ja pobrinem za to umjesto nje, ali ona nije htjela ni čuti da se ja u to miješam, naljutila se kad sam joj to predložio. Jako je meka srca, previše romantična da bi poslušala moj savjet. Ustrajala je na tome da sama razgovara sa Sidom... rekla je da je to jedino ispravno. To su njene riječi, Brady Jedino ispravno... k vragu, da samo nije bila tako romantična, tako staromodna! Tako je Sid noćas otišao do nje, sigurno su se dogovorili jer ga inače Rose, njena pomoćnica, frizerka i prijateljica s kojom stanuje ne bi pustila u kuću. U čekaonici je bila gospođica Greenway, druga je žena supruga Rogera Rowana.I što se onda dogodilo? Kako to da je imao revolver.Sam Bog zna. Koliko ljudi danas nosi pištolje o kojima nitko ništa ne zna? I kao što sam rekao, Melanie je inače bila zabrinuta zbog njegove nestabilnosti, posesivnosti, iracionalne ljubomore. Jedino mogu pretpostaviti da je Sid, kad mu je Melanie rekla kako se ne želi više viđati s njim, potpuno poludio. Pucao je u nju, vjerojatno je mislio da je mrtva, i zatim počinio samoubojstvo. Kao u Mayerlingu... sjećate se Mayerlinga? Ne? To je dvorac u Austriji gdje je prijestolonasljednik Rudolf ubio ženu koju je luđački volio Mariju Večeru a zatim i sebe. Taj se zločin iz strasti odigrao u devetnaestom stoljeću, Brady.

Žena kao Melanie Adams inspirira tu vrstu strasti, Brady, to je njena nesretna sudbina... Mayerling u Montani... osjećam kao da se povijest noćas ponavlja.Mayerling u Kalispellu... Majerling u Montani. Zvuči bolje. Bilo je mnogih interpretacija o tome što se te noći dogodilo u tom zamku izvan Beča, nastavio je Zack znajući da je riba zagrizla. Je li Marija Večera pristala na ubojstvosamoubojstvo ili nije? Ali ta priča nije zaboravljena. Ni vaša priča, Brady, neće biti zaboravljena. Ona će od vas stvoriti ime! No nemojte se prenagliti. Ono što se ovdje dogodilo nije bio sporazuman čin. Melanie Adams je bježala od Sida kad ju je pokušao ubiti. Rose Greenway je nazvala Rogera Rowana, producenta, kad je otkrila tijela, i zajedno smo odjurili u tu kuću. Vidio sam kako gospođica Adams tamo leži, pa mogu slobodno reći da se pokušavala zaštititi. Jedna joj je ruka bila na licu, kao da ga tjera.Još bih uvijek želio znati zašto je bila odjevena samo u spavaćicu i zašto je on bio gol? Zašto ga nije otpustila propisno odjevena? Isuse, Brady, gdje vam je osjećaj za ljubav? napadne ga Zack. Radije si smjesta nađite nekoga u koga ćete se zaljubiti ili ćete izvještavati o baseballu čitav život. Dovraga, što mislite zašto? Ja ću vam reći! Melanie Adams je tom šašavom momku dopustila da s njom vodi ljubav posljednji put jer joj ga je bilo žao. Zato! Nju se može okriviti samo zbog loše procjene, pretjerano meka srca, pretjerane romantičnosti, pretjerane staromodnosti. Najgora pogreška! Nije ju mogao imati sam, pa ju je želio oduzeti i svijetu. Tipičan zločin iz strasti, sebične, bolesne strasti. Kriste! Vi pišete o Melanie Adams, a ne o nekoj prosječnoj osobi. Ona je tu, u operacijskoj dvorani, žrtva zločina iz strasti, zbog ljubavi, Brady, to nemojte zaboraviti! Sad idem natrag u čekaonicu.Hoćete li mi javiti u redakciju čim saznate kako je? upita Brady nezajažljivo.A ne, to nikako ne mogu. Dao sam vam priču, a sad tražite previše. Nemam nikakve moći da to učinim, Bradv.Gledajte, Nevsky, ako mi telefonirate i kažete točno kako stvari stoje, što su vam sve liječnici rekli, pročitat ću vam svaku riječ prije nego što je objavim. Obećavam. Želio bih da ta priča bude moj pun pogodak.To je fer. I, Brady, bude li vaša priča poštena, ako ne budete dodavali i spekulirali o ovom što sam vam rekao, bude li objavljena točno onako kako mi pročitate, a to je veliki ako, ja ću vas držati u toku. Javit ću vam kad se nešto dogodi. To je priča koja neće tako skoro splasnuti i za naše je zajedničko dobro da bude točno ispričana. No ako ikome kažete odakle vam informacije, za mene ste mrtvi, Brady. Evo vam moj izravni broj u uredu možete me zvati u svako doba drugi će novinari čekati priopćenja. Ako budem na terenu, moja će mi tajnica poručiti da se ja javim vama. Budem li u bolnici, reći ću im da me spoje. Dajte mi svoj kućni broj i broj na poslu. Tabloidi su tako puni lažljivog smeća da je pravo olakšanje raditi s nekim tko još uvijek drži do pravili novinarskih vrijednosti, premda niste romantični.Kako se piše Nevskv?Rekao sam vam da to nije za objavljivanje. Zovite me dobro obaviješten izvor, za Boga miloga, reče Zack zdvojno.Ipak bih morao znati kako se to piše. Vi i producent bili ste prvi na mjestu zločina iz strasti, Maverlinga u Montani.Ovo je bila njegova premijera u ulozi doušnika Duboko Grlo, mislio je Zacharv žureći u čekaonicu. Ne bi bio tako siguran i jasan oko onoga što je rekao Bradvju a što izostavio da se nije naslušao priča o katastrofama na snimanjima od onog prepredenog lišća Vita Orsinija. Gigin je otac spadao u onu vrstu producenata koji je gajio istinsku strast i poštovanje prema poslu pravljenja filmova, što je nedostajalo Rogeru Rowanu, i imao je majstorsku ruku za

predstavnike medija. Otkad ga je doveo s Broadwayja da režira Fair play, film koji je čekao Vitu, film koji je bio Vitin veliki uspjeh nakon niza sušnih godina, film koji je od njega, Zacka, napravio najpoželjnijeg novog režisera u Holywoodu, njih su dvojica bili vezani čvrstim prijateljstvom.Shvatio je, međutim, da je to samo prvi korak, da je samo zadao okvir koji će priča poprimiti u početku. Ako kojim čudom Melanie i mogne nastaviti snimati, produkcija se komplicirala na sto značajnih i nepredvidljivih načina. Vito je već bio u takvim, i gorim, situacijama u svojoj dugoj i nestabilnoj karijeri i nikad nije pristao na kompromis, nikad nije pokušavao okriviti režisera. A Rowan je pokazivao sve znakove da će učiniti oboje. Njemu ovdje treba saveznik, netko tko će preduhitriti svaki korak Rowana i Ackermana, shvatio je Zack. Trebao mu je Vito Orsini.Prošlo je još pola sata u tišini čekaonice dok se nisu pojavila dva kirurga iz obližnje operacijske dvorane.Bit će u redu, reče stariji. Morali smo joj dati obilnu transfuziju, bilo je drž ne daj, ali će se izvući. Sad je na intenzivnoj njezi. A njeno lice, vrisnu Rowan što je s njenim licem? Hvala Bogu, nedirnuto, reče kirurg. Metak je prošao kroz arteriju zgloba i izazvao veliko krvarenje. Slomljene su neke kosti ruke i ima brojne rane na ramenu. Učinili smo što smo mogli, ali trebat će joj posebna njega i eventualno rehabilitacija ruke, možda i poseban kirurg šake najbolje da nekoga pozovete da doleti ovamo još sutra. Cura ima sreće. Da je stigla samo deset minuta kasnije, vrlo vjerojatno bi umrla od krvarenja. Rijetko sam koga vidio u tako dubokom šoku.Kad možemo ponovo početi snimati? upita Rowan. Snimati! Mlađi je kirurg bio zaprepašten. Ovo je filmski svijet, Joe, nemoj se čuditi, s gnušanjem reče stariji kirurg. Ne znam. Ovisi o mogućim komplikacijama koje ne mogu predvidjeti, o njenoj fizičkoj i emocionalnoj snazi, reakciji na transfuziju, o milijun faktora, ali dok ne izađe s intenzivne, ne mogu vam dati nikakav odgovor.Pokušajte prognozirati, samo vas to molim, ustrajavao je Rowan.Da se radi o meni. dao bih si šest mjeseci da se vratim u normalno stanje, reče liječnik a onda bih promijenio posao.Kad su njih dvojica otišla, Zack i Rowan požuriše do telefona u hodniku Zack da se javi Bradvju, Rowan svom agentu osiguranja. Zack se ubrzo vratio i s Rose Greenway čekao da Rowan završi razgovor. Producent napokon izađe iz telefonske kabine i pridruži se svojoj ženi.Roger, želio bih s tobom razgovarati, reče mu Zack mirno. Nasamo. Prošetajmo malo hodnikom.Što je sad?AUen Henrick, onaj drugi mikroman s kojim se ševila Melanie. Njegova priča ne smije izaći na vidjelo, shvaćaš?Daaa.Trebalo bi pozvati Lou Cavonu što je prije moguće. On će srediti Allena. Osim toga, on je Sidov šogor, a ne zna da je Sid mrtav.Nazvat ću Ackermana prije nego što bilo što poduzmem. Odgovoran sam Ackermanu.Roger, imat ćeš me prilike optužiti za što god hoćeš čim se Ackerman probudi. Zašto da ga smetaš usred noći? Lou Cavona je važan odmah, dok je sve još samo među nama, u obiteljiU obitelji! To će biti vijest na prvim stranicama svih novina u svijetu! Svaka radiostanica, svaka televizijska stanica... to je samo pitanje vremena. Sam Bog zna što će napisati onaj mladi panker.Nadajmo se da je obožavatelj Melanie Adams.

Stići do udaljenog Kalispella u veljači nije najjednostavnija stvar na svijetu, ali je krajem sljedećeg dana nakon objavljivanja priče Olivera Bradvja, priče koja je telefonski obigrala čitav svijet, parking na mjesnom aerodromu bio pun privatnih aviona, od studijskih mlažnjaka do manjih čartera, neki od njih bili su toliko stari da ih je trebalo povući iz prometa prije desetak godina. Uprava Međunarodne zračne luke u Glacier parku, svjesna da je to samo početak najezde, organizirala je da ralica očisti dva obližnja polja i unajmila posade koje će pomagati pri slijetanju desetaka aviona.U gradu je svaki motel i hotel uz cestu 93 ubrzano zapošljavao ljude da očiste sobe koje nisu bile korištene još od kraja turističke sezone, koja je ovdje završavala u ranu jesen, sa službenim zatvaranjem ceste do obližnjeg Nacionalnog Glacier parka. Vlasnici restorana su se pokušavali opskrbiti zalihama hrane telefonirajući uokolo veletrgovcima, sve do San Franciska. Bili su spremni platiti povećane cijene avionske dopreme hrane, budući da su znali da će moći dobro naplatiti obroke.Prve pridošlice stigle su velikim mlaznim avionima Joe Irving, glavni šef studija, sa svojim pomoćnikom i tajnicama spustio se dovodeći desetak stručnjaka za osiguranje. Za njima je ubrzo uslijedio ostatak studijskih umova gotovo čitav Odjel za odnose s javnošću, šef sigurnosti i njegovi pomoćnici, šef poslovanja i njegovi pomoćnici, velika grupa studijskih advokata, agent i advokat Melanie Adams, Rowanov agent i advokat. Izgleda da je samo Ackerman ostao čuvati tvrđavu u Holywoodu, pomisli Zack, dok je čitav njegov Odjel produkcije dobio zadatak da iznađe najbolji smještaj za pridošlice prije nego što novinari, razni dopisnici i njihove ekipe ne zauzmu sve raspoložive sobe. A ta se invazija odnosila samo na američke medije. Zrakoplovi s novinarima iz Japana, Njemačke, Francuske, Britanije, iz svakog dijela svijeta u kojem igraju američki filmovi, iz svake zemlje u kojoj su poznata imena Clinta Eastwooda, Paula Newmana i Melanie Adams tek su bili na putu.Vito Orsini, kog je Zack nazvao usred noći, bio je jedan od prvih koji su stigli u Kalispell, zajedno s ljudima iz osiguranja sad je dijelio stan sa Zackom u Outlaw Innu.Znaš li što bih napravio da imam kuću u Kalispellu? reče Vito, a u očima mu se vidio smiješak. Organizirao bih aukciju između Nijemaca i Japanaca za minimalno tri mjeseca najma i odveo ženu i djecu nekamo na Floridu dok ovo ne prođe. Platio bih djeci školovanje bez ikakvih problema, a dobili bi i krasnu boju. K vragu, i garaža s grijanjem će vrijediti pravo bogatstvo kad stignu Enquire i Sun.Drago mi je da se tako dobro zabavljaš, Vito, promrmlja Zack potišteno.Drago mi je da to nije moj film, odgovori Vito.Moralno govoreći, jest, inzistirao je Zack. Moj je, ali kako si ti tu da me držiš za ruku, onda je i tvoj.Hvala ti na toj plemenitosti, sinko. Drago mi je da na moja leđa još nitko nije navalio moralno pravo. Dakle, kakva je to priča?Lou Cavona je stvarno pravi dragulj. Rekao je da su tri generacije u njegovoj obitelji mikromana ponosne na to da su preživjele orkane, potrese, epidemije, pješčane oluje, zmijske ujede, ružičaste slonove i tajfune, da se i ne govori o ludilu režisera, producenata i glumaca. Sve su to oni već vidjeli i nikad nisu ni trepnuli. Ali su svi oni bili Cavone. Sid White je brat njegove žene, genetski on nije mikroman Lou predbacuje sebi što je momku našao posao. Osjeća se strašno zbog svoje žene i njene obitelji, ali to je posljednja takva usluga koju joj čini. Razumije nevolje u koje smo upali, kao i Ackerman.A drugi mikroman?

Lou se brine za Allena Henricka nisam ga pitao kako i siguran sam da to ne moram ni znati. Henrick je na putu za L. A. gdje ga čeka posao na novom filmu. Kako je oženjen i želi to i ostati, šutjet će, vjerojatno će reći ženi da je dobio ozebline na osjetljivom mjestu. Lou kaže da drugi mikromani neće ni na mukama razgovarati s novinarima kako ne bi bili izbačeni iz sindikata. On to može srediti.Ali ostatak ekipe i osoblja? K vragu, kad novinari počnu čeprkati, dovoljna je jedna pronicava konobarica pa da počnu ogovaranja.Znam, Vito. Ali to će biti samo glasine, neće postati priča, onakva kakvu su dosad svi čuli i progutali kao istinitu. To je najviše čemu se možemo nadati.To si dobro obavio, mali. Maverling u Montani! Zaboga!To je kombinacija režiranja školskih predstava i inspiracije potekle iz jedne od horor priča koje si mi ti ispričao.Jesam li ti ikad ispričao o svojoj meksičkoj mori Spori čamac iz 1975 prije gotovo devet godina? Nisam? To je bio škripac iz kojeg mi je izlaz pokazala Maggie MacGregor. Taj je izlaz oblikovao njenu karijeru. Štoviše, ubojica i dalje naporno radi i povremeno diže pokojeg Oscara. Ne pitaj me! Hoće li se Maggie pridružiti ovom cirkusu?Kao da bi ona to propustila?Nisam je vidio od prve zatvorene pretpremijere WASPa reče Vito, sjećajući se kako je Maggie MacGregor, najmoćnija televizijska novinarka u državi, napustila njegov krevet bez ijedne riječi oproštaja čim je shvatila veličinu njegove svjetske katastrofe, filma koji je prije nekoliko godina dao novu dimenziju riječi pljus. Imaš li na nju ikakva utjecaja?Možda imam, možda nemam, odgovori Vito. Ovisi o tome ima li savjesti ili nema. A to je sklisko pitanje, mali. Ako te žena koju si ševio do srži napuca samo zato što si napravio loš film, misli li ona da si ti povrijedio nju ili da je ona povrijedila tebe?Mislim da to ovisi o tome kako je to samoj sebi objasnila, odgovori Zack pokušavajući ne pokazati da se čudi Vitinim uspomenama, budući da je WASP napravljen još dok je Vito bio oženjen za Billy Ikehorn Orsini Elliott. Može biti oboje. Sto je s mjesnom policijom?Zasad im liječnici nisu dopustili da razgovaraju s Melanie. Ali ona je tako dobro primila transfuziju, da su rekli kako će je prebaciti iz intenzivne u zasebnu sobu, a tada nećemo moći zaustaviti šefa policije da je ispita. Moraš je poučiti prije toga. Još noćas. Kao da ja to ne znam? Zack uzdahne. Pokušavam odlučiti koliko smije reći.Dovoljna je jedna rečenica. Pročitaj joj značajne dijelove Bradyjeve priče i reci joj da mora reći kako se ničeg ne sjeća. Nada. Ničeg od čitavog tog dana. Šok. Jedna jedina rečenica Ne sjećam se. Možda dvije, ako joj je baš stalo. Sto ja ovdje radim? klasično, oduvijek mi se sviđala ta rečenica. To je to. Dvije rečenice. Sad me, molim te, ostavi nasamo s tim scenarijem. Moram ga ponovo pročitati.Vito, čak i da nekim čudom Melanie počne raditi za deset dana, ona će, zaboga, nositi gips na ruci i zavoj. Nitko tu i ne sanja da bi mogla biti na nogama za deset dana. Ali Eastwood i Newman imaju dogovorene datume, što znači da ćemo ih izgubiti ako ne bude mogla snimiti scenu bračne ponude s Newmanom i veliku scenu svađe s Eastvvoodom prije nego što istekne tih deset dana. Dvije ključne emotivne scene! Morat ćemo prekinuti snimanje premda osiguranje neće platiti ni sto centi po dolaru. Joe Irving i ostatak producentske grupe upravo pregledavaju sirovi materijal i znam da će im se svidjeti. Tim gore.

Vito zakima glavom s nježnošću i superiornošću. Slušaj, bježi odavde da mogu misliti. Okay, okay, daj me već jednom pitaj za ono što stvarno želiš znati.Ah, k vragu, Vito. Zack ga je gledao s neizrečenim divljenjem.Gigi je dobro, mali. Karijera ide dobro, neki novi poslovi, samo dvije prometne kazne prošli mjesec.Vito...Da, ima neki momak. A što si očekivao, ti patetični idiote?Kakav momak?Netko s kim radi, to je sve što znam. Gigi nije imala vremena za razgovor o sebi otkad ste se razišli. Pretpostavljam da mi zapravo ništa ne želi reći jer zna da smo prijatelji. Vito slegne ramenima. Mislim da ti sa ženama znaš još manje od mene. Dobro došao u klub.Je li Melanie Adams razumjela išta od onoga što joj je jučer govorio, pitao se Zack idući prema njenoj sobi sa šefom kalispellske policije i liječnikom. Nije rekla ni riječ kad joj je čitao dijelove članka i govorio joj o tome što treba reći, ležala je sklopljenih očiju i bez ikakva izraza na licu koje je pobuđivalo sućut. Bila je svjesna njegove prisutnosti prošaptala je njegovo ime kad su im konačno dopustili tri minute nasamo i lako je kimnula kad je odlazio ali je sve drugo vrijeme bila potpuno tiha i blijeda, kao mrtva. Koliko li je sedativa primila? Hoće li se sjetiti kako je važno da ništa ne govori šefu policije?Zack se naslonio na zid bolničke sobe, a kirurg i policajac sjeli su na stolce s obje strane kreveta.Samo nekoliko minuta, reče liječnik a ako budem mislio da je i to previše, morat ću vas zamoliti da prestanete.U redu, doktore. Gospođice Adams, žao mi je, ali imam nekoliko pitanja koje vam moram postaviti, reče policajac tihim glasom i uključi magnetofon. Melanie ga pogleda svojim prekrasnim očima punim čuđenja. On zine i nikakav glas se ne začuje. Pribere se i počne ponovo.Gospođice Adams, je li one noći kad ste ranjeni Sid White išta rekao prije nego što je potegao revolver?Sid... kako mu je? Gdje je?, upita Melanie zainteresirano. Zack se ispravi, kosa na zatiljku mu se nakostriješi od užasa. Ona se uopće ne sjeća jučerašnjeg dana.On je... pa, znate... on je... Policajac stane. Nije želio toj jadnoj ženi reći da je Sid počinio samoubojstvo. Oduzeo si je život, gospođice Adams, reče liječnik pažljivo. Ne! Ne! Oh, Bože... jadni dragi Sid... jadni izgubljeni Sid, tako sam se bojala za njega, promrmlja srceparajućim glasom bio je tako impulzivan, tako izmučen, nije bio dovoljno snažan za ovaj svijet... ne kao... ostali. Ostali?Zack zažmiri i gotovo se onesvijesti.Ostali, drugi... ljudi s filma. Bio je nježna duša i ja sam ga voljela.Gospođice Adams, on je u vas pucao, inzistirao je policajac. Sigurno nije znao... što radi, prošapta Melanie. On me nikad ne bi ozlijedio. Mora da je poludio. A sad... nema ga. To dokazuje njegovu ljubav... sve te mjesece... govorila sam mu da nema razloga za ljubomoru... ali mi nikad nije vjerovao... oh, Sid, da si mi bar vjerovao...Jeste li mu rekli da je među vama sve svršeno? Je li to bio motiv?, upita policajac.Mora da jest. Što bi drugo moglo biti? Trebala sam poslušati Zacka... on se želio riješili Sida... a ja sam bila luda... tako sam ga voljela da sam slušala samo svoje srce. U očima joj se pojave suze.

Šefe, zaboga, sad je morate ostaviti na miru, reče liječnik ljutilo.Šef policije ustane i izađe, oprostivši se dugim pogledom od najveće ljepotice koju je ikad vidio. Liječnik joj izmjeri puls i nagne se da joj stetoskopom posluša srce dovoljno da Melanie pogleda Zacka ravno u oči i značajno mu namigne.Ona je to izvela, uspjela je! Vito, da je doktor nije zaustavio, to bi trajalo satima!Vidiš, zato ja volim glumice!Gotovo sam umro. A ona je to znala. Ona me je do toga dovela!Čovjek ih stvarno mora voljeti.Ali ovu? Ova je sasvim druga zvjerka. Glumice su moja specijalnost, ali znam kad dobijem po prstima i kad me pošalju u kut.Zato ćeš dovršiti ovaj film, mali. Ako je danas odigrala Eleonoru Duše, onda će bez problema odigrati scene s Eastwoodom i Newmanom i za manje od deset dana.Paul joj nudi brak za vrijeme vožnje sanjkama, a scena tučnjave se odigrava pred Clintovom vilom.Više ne. Vidiš ovdje, stranica dvadeset i osam, tu gdje sam označio, tu će je zbaciti konj naravno, kaskadera i bit će ozlijeđena. I bračna ponuda i tučnjava odigrat će se u bolnici ona je u krevetu. Frizura, šminka, spavaćica, gips i udlaga. A kad ustane, što će po mom mišljenju biti brže nego što se itko nada, možeš je popeti na konja, ne mislim stvarno, samo prividno. A onda si gotov, ona igra u ostatku filma s gipsom, udlagama ili bilo čime. Jedini su ti problem novi kostimi.Ali, Vito!Što, ali?Melanie je učiteljica glazbe! To je u knjizi važno.Imaš snimke kako daje satove glazbe, zar ne? Odlično, dakle, odsad će poučavati pjevanje može pjevati, je li tako? ako ne može, dublirat ćeš je. Nemoj biti tako doslovan. One godine kad sam osvojio Oscara sa Zrcalima svi se najbolje sjećaju kako je Doly Moon pukao vodenjak u trenutku kad je proglašena za najbolju epizodnu glumicu. Ljudi ne čitaju knjige snimanja i ne uspoređuju ih kadar po kadar sa snimljenim filmom devedeset i pet posto knjige Prohujalo s vihorom nije u filmu. Razveseli se, Zack, ni jedna knjiga nije svetinja. Tko je lani dobio Pulitzera? Vidiš, nemaš pojma. Zašto ovdje danas nema tvog scenarista? Sutra ga dovedi, može spavati na podu.Vito, za ljubav Božju, kako bismo mogli snimati u bolničkoj sobi? Melanie ima najveću u čitavoj bolnici, ali kamere, ekipa, svjetla, kablovi to je nemoguće.Koliko bi koštalo iznajmljivanje operacijske dvorane na nekoliko dana? Zapravo, zašto studio ne bi bolnici dogradio novo krilo? I pomogao sebi čineći dobro? Mogao bi postaviti scenu u operacijskoj dvorani, dogurati Melanie zajedno s krevetom samo za te kadrove. Zaboravi srednji plan. Snimaj samo groplan. Ja sam to jednom radio na Siciliji, još kad sam snimao špagetwesterne. Jesam li ti ikad rekao kako te volim? Višemanje, jesi. Hajde, platit ću ti piće!Šank je u Outlaw Innu bio tako pun da su Zack i Vito morali potražiti stol. Budući da je snimanje prekinuto do daljnjega, svi su imali vremena napretek i nisu znali što bi s njim osim da ga provedu družeći se, tračajući i razmišljajući o honorarima koji rastu.Zauzmi onaj separe, reče Zack kad su četvorica iz ekipe garderobijera ustala. Ugurali su se spretno kao što su se oni izvukli, s nenadmašnom spretnošću ljudi koji su mladost proveli u New Yorku i svakodnevno se vozili podzemnom.Što ćeš? upita Vito Zacka.

Negroni, dragi, a što drugo? reče poznati ženski glas Maggie MacGregor koja je upravo stigla. Ti si mi ponudio moj prvi ne205groni, sjećaš se? Rim 1974 Osteria dellOrso. To neću nikada zaboraviti. Nagne se i poljubi Vita. Ako u Montani nemaju campari, bit ću stvarno razočarana. Sto ti dovraga ovdje radiš?Znao sam da ćeš se pojaviti, pa sam se ukopao tu čekajući te, reče Vito smijući se. Bio je začuđujuće sretan što je vidi, a kako je počela sa sjećanjem na prvi intervju koji joj je dao za Cosmo, kad je bila nepoznata novinarka, intervju poslije kojeg je uslijedilo dva tjedna ljubavi i prijateljskog poštovanja, znači da su se sve neugodnosti, koje su se u međuvremenu nataložile, mogle smatrati zaboravljenima.Ti, kao i uvijek, izgledaš kao najbolji križanac između Johna Hustona i Vittorija de Sice, reče Maggie zadovoljno pregledavajući Vita i zapažajući da njegova figura, ten, čvrstoća stasa i brončana boja nisu propale ni zbog nekoliko godina, ni zbog hladnoće koja je vladala. Njegova je kovrčava kosa bila točno onakva kakvu je pamtila, a njegov aristokratski talijanski nos, naravno, i puna usta ponosni kao uvijek. U tebe se može imati povjerenja. Ti ćeš obući tvid i kašmir tu gdje su svi odjeveni kao drvosječe. Jesi li ponio i svoj astrahanski kaput? Tko je ovaj gospodin?, upita pokazujući na Zacka.Maggie, dopusti da ti predstavim Zacharvja Nevskog, režisera KronikaSviđao mi se Fair play, Zack. Maggie uposli svu snagu svojih okruglih tamnih Betty Boop očiju, koje su prosuđivale i odmjeravale i koje su pola show biznisa natjerale da prizna, u najjavnijoj od svih medija, u njenim TV razgovorima, ono što nikad javno nisu ni pomislili priznati. Bila je u trideset drugoj, u najboljim od najboljih godina, božanstveno popunjena na pravim mjestima, kraljevskog držanja, poput droge za dvije trećine svih Amerikanaca koji su gledali vijesti u najgledanijem večernjem terminu.Hvala, Maggie, reče Zack s poštovanjem.Sto Vito stvarno ovdje radi? upita ga.Ah... Vito... paDošao sam nagovoriti Zacka da režira moj novi film, Maggie. Akad je počeo vatromet, odlučio sam ostati i promatrati što se zbiva.Kakav novi film?, zapita odrješito.To je vrhunska tajna, prerano da se najavi, čak i tebi, ljubavi ali Zack je obećao, zar ne, Zack?Svakako, jesam, reče Zack znajući da je sad pristao vezati se za film za koji nikad nije čuo tako čvrsto kao da je potpisao ugovor. To je bio krasan odgovor na brzinu kojom je Vito uskočio u avion i stigao u Montanu. No takva je razmjena usluga bila najmanje što je dugovao Vitu za Kronike.Dakle, opet ćete zajedno raditi. To je sjajno obavještavaj me. Reci, Vito, sjećaš li se kad smo večerali u Boutique La Scala na Beverly Hillsu? Jesam li ja luda ili je Billy bila bijesna te večeri zato što smo se ti i ja prisjećali onog meksičkog intervjua? To me stalno kopka... nisam joj se sviđala, a ne sviđam joj se ni sad, ali sam, Bože moj, mislila da ću to izgladiti kad sam te nazvala i rekla da ćeš dobiti Oscara dan prije dodjele. Oh, znaš, Billy je...Pa zar nije shvatila da se tada ništa nije dogodilo? Slušajte, ja moram otići, reče Zack naglo ustajući. Moram li i ja znati zašto? automatski će Maggie ne skidajući očiju s Vita.Na tečaj reanimacije, ne bih smio na to zakasniti, reče Zack i ode hitro prije nego što ga je spopao histeričan smijeh. Sladak je, stvarno je sladak, reče Maggie. Zauzet, Maggie. Kako zauzet? Moja kći. On je u obitelji.

Pa... onda... u tom slučaju... iskra interesa odmah iščezne. Ovdje je tako bučno da te jedva čujem, požali se Vito. Zašto ne bismo popili nešto na nekom mirnom mjestu, kao na primjer u tvojoj sobi? Imamo mnogo toga nadoknaditi. Ja sam kod Zacka, inače bih te pozvao k sebi.Hajdemo k meni. Možemo skinuti čizme, naručiti večeru i naprosto se opustiti. Noćas se ništa uzbudljivo neće dogoditi.Imaš tu stan?Pa jasno, Vito reče začuđeno. Imam predsjednički apartman moj urednik zna kako treba s djevojkama.Kad im je poslužena večera, Vito je već uspio uvjeriti Maggie da je ideja o polusatnoj emisiji, posebno izdanje o Kronici Kalispella, njena.Čudno, nisam toliko zaintrigiran filmom koliko ljudskim odnosima, rekao je dok su prepleteni ležali ostavljajući pitanje prehrane za neki drugi put.Pokušaj ubojstva i samoubojstvo. Vito, o toj priči svi pišu. O tome će se toliko pisati da će ljudima pozliti za deset dana. Ja sam gotovo odbila doći, ali je Programski odjel inzistirao.Slažem se, sve je to već viđeno. Pokušaj ubojstva, samoubojstvo. Pa čak i Melanie kao žrtva, sve je već rečeno. Ali mene zanima što će se dalje događati. Imaš glumicu koja je u čitavoj povijesti filma najlakše uspjela. Nikad joj se ništa loše nije dogodilo. Naravno da je velik talent, naravno da je izuzetna, ali oboje znamo da se s tim rodila. A u tome je nešto tako temeljito nefer. Vodila je tako lagodan život. Ti nisi rođena za to, ja nisam rođen za to, a ni većina ljudi.Slušam te.Dakle, želim znati kako će na nju utjecati ta trauma. Ne može jednostavno nastaviti kao da se ništa nije dogodilo, to nije ljudski moguće. Jedne je noći iskusila krajnju noćnu moru ubojica s revolverom, ruši je, puca joj u lice, gotpvo je ubija. To neće preboljeti, nikad. Ne može pobjeći spoznaji koliko je bila blizu smrti ili, u najmanju ruku, gubitku karijere. Kako ju je to iskustvo promijenilo? Mislim da nitko neće doći do te priče.Oh, šuti. Melanie će unajmiti danonoćne čuvare kao i većina ljudi, nabaviti njemačkog ovčara i, ako ima imalo pameti, u što sumnjam, postati puno pažljivija oko toga koga noću pušta usobu. Možda krene na terapiju, kao i ostale zvijezde, ali sve to nije priča.Maggie, čudim ti se. Vito se omota krevetskom presvlakom i dohvati telefon da naruči večeru. Tako ju je dobro poznavao da nije morao pitati što želi jesti.Rekli su za pola sata, obavijesti je. Hoćeš li orah ili komad ovog divnog voća? Uh, hmm. Zašto mi se čudiš?Zato što možeš imati priču koju ne može imati nitko drugi i povećati svoju legendarnu moć, da citiram naslovnice o tebi u Timeu i Newsweeku. A ti ležiš, izgledaš više seksi nego ikad i pričaš o očiglednim stvarima.Vraga! Ponos joj je bio uzdrman.Upravo to radiš. Zauzela si gledište prosječne domaćice koja o tome čita. Dakle, Melanie Adams je zamalo poginula od metka ljubomornog ljubavnika. Zijev, zijev. Trebala bi biti sretna što se izvukla, ali pogledajte kako izgleda, bogata i lijepa kao i uvijek. Zijev, zijev. Hmm. Što to znači?Kad kažem hmmm umjesto sranje, znači da možda imaš pravo. Reci mi kako to možda imaš pravo. Ja sam preumorna da se sama dosjetim. Ti s godinama nisi postao umjereniji. Koliko imaš, Vito? Devetnaest?Četrdeset i osam. Malo sam umjereniji, ali ti si mi poticajna, Maggie.Još ima nade za ljudski rod. Dakle, reci mi. To je vječno pitanje sindroma prije i poslije. Znamo, ili mislimo da znamo, kakva je Melanie bila prije.

Nikad nećemo znati kakva će biti poslije. Nikad s njom nećemo razgovarati oči u oči znat ćemo samo ono što nam kažu ljudi iz Odjela za odnose s javnošću... osim ako je se ti ne dočepaš. Nikad nećemo saznati što je mislila jedna od najslavnijih i najčuvanijih žena svijeta kad se stvarno srozala na nekog tko moli za svoj život. Hoće li se ikad više osjećati jakom?Hoće li svi tjelesni čuvari svijeta odagnati taj osjećaj ranjivosti? To je tvoja vrsta pitanja, Maggie. Čujem kako ih postavljaš. Čujem kako je pitaš po čemu bi željela da je pamte, kako bi željela da glasi njen epitaf.Slušam te, ali još uvijek nisam osjetila onaj klik.Ima li još uvijek hrabrosti? Ne hrabrosti glumca, već čovjeka. To bih volio saznati. A to se ne može iskazati, to se mora pokazati.Kako?Zack je smislio kako Melanie može za devet dana snimiti dvije najveće i najduže emotivne scene, jednu s Paul Newmanom a drugu s Clint Eastvraodom, ležeći u bolničkom krevetu. Samo ako pristane i ako mu liječnici dopuste, naravno, a to neće znati do zadnje minute. Te bi scene bile teške i u najboljim okolnostima i za glumicu u najboljem zdravlju. Sad, Melanie apsolutno ne mora pristati na taj napor. Nitko to od nje ne očekuje. Nitko je neće okrivljavati ako svu energiju usmjeri na to da se oporavi. Nitko ne računa da će dovršiti film otkad je ranjena. A ona sve to zna. Hoće li pokušati? Hoće li željeti dati od sebe sve najbolje?Ne znam, reče Maggie zamišljeno. Ja možda bih, a možda i ne bih. Ali ja nisam Melanie Adams. Imaš pravo, Vito, to je zanimljivo.Bit će jako teško to organizirati, nastavio je Vito kao da je nije čuo. Ekipa bi morala napraviti čudo da sve bude na vrijeme. Zack misli iskoristiti operacijsku dvoranu kao scenu i tamo snimati. Kad bi Melanie imala petlje i dovoljno snažnu volju da to napravi, spasila bi film. Ako to učini onda je stvarno nešto posebno. Čak i ako samo pokuša i slomi se pod pritiskom što sam sklon vjerovati, pa otpuštena je s intenzivne prije samo jedan dan i to je zanimljivo. Ne tako herojski, ali ljudski. U svakom slučaju, nemoj mi reći da ne bi željela imati sve te zakulisne događaje na televiziji.A zašto bi, misliš, pustili moju ekipu da uđe i snima? Naročito ako je to tako teško kako se čini? Maggie je bila razapeta između nepovjerenja i želje.Zato što je Zack režiser, a režisera se sluša.Zašto bi mu trebala sva ta dodatna gnjavaža, televizijska ekipa koja je svima na putu, postavlja nezgodna pitanja, upire svjetlo u sve što se kreće? Imat će posla preko glave da sve bude kako treba i bez toga.Zato što će ga to lijepo zamoliti njegov budući punac.Gluposti! Što ti time dobivaš, ljubavi?Bit će kandidat za nominaciju za Oscara za najbolju režiju, tko zna, možda i za Oscara. To je za moj novi film dobro. Jako dobro. Plus, rekao sam ti, Zack je u obitelji. Ako to još jednom izgovorim, pomisli Vito, i sam ću u to povjerovati.Vidiš da me ne možeš dugo zavaravati, reče Maggie oduševljeno. Znala sam da i ti nešto dobivaš. Ali to je sjajna ideja, ljubavnice. Ako je možeš provesti, učinit ću to i ići će u najgledanije vrijeme.Pozabavit ću se tim slučajem poslije večere, obeća joj Vito. Ako večera ikad stigne.O čemu li je, pitao se, taj njegov sljedeći film? Upravo je zagarantirao Zacku i Kronikama dragocjen publicitet, praktički angažirao potencijalnog oskarovca, a nije imao ni jedan jedini scenarij. Nešto će se valjda nalijepiti, mislio je vraćajući se krevetu. Zašto da energiju trati na razmišljanje o tome kad Maggie tako slatko guguče kao da zna što on misli? On i Sušan Arvey su se dogovorili

kad je Curt Arvey iznenada umro i ona je postala šef Arvey studija. Sporazumjeli su se da je njihov poslovni odnos previše važan da bi ga kvarili seksom, i to je otada poštovano.Rekli su najmanje pola sata, podsjetio se Vito, što je značilo još najmanje toliko do večere. Maggie je povukla nekoliko briljantnih poteza otkad su prekinuli nakon WASPa. Da li je toliko zbog svježeg zraka, predsjedničkog apartmana ili ga je jednostavno Maggie činila tako žestokim?Većina ljudi iz raznih medija otišla je, kao što je Maggie i predvidjela, nakon malo više od tjedan dana frenetičnog kopanja po detaljima, beskrajnih intervjua sa svakim u ekipi, sa strpljivom RoseGreenway, mrzovoljno nestrpljivim Rogerom Rowanom, napuhanom Normom Rowan i svim liječnicima i medicinskim sestrama u bolnici u Kalispellu. Glasine o Allenu Henricku isplivale su na površinu i tamo plutale nekoliko dana, ali su opet potonule pod težinom nedostatka bilo kakvih dokaza. Nitko nije bio pušten Melanie Adams bliže od bolničkog prozora, Newman i Eastwood su odbili bilo kakav razgovor, a Zack Nevsky bio je previše zauzet da bi davao intervjue bilo kojem novinaru.Maggie MacGregor nije bila manje zauzeta od Zacka, ali je njena odana ekipa imala taj talent da se pravi nevidljiva i tiha. U šubari nabijenoj do ovratnika svog krznenog kaputa, u vodootpornim čizmama i sunčanim naočalama Maggie je tumarala okolo gotovo neprepoznatljiva ostalim novinarima, koji su njenu prisutnost smatrali znakom važnosti priče na kojoj i sami rade.Sva je televizijska oprema prebačena u bolnicu tijekom noći, malopomalo i tamo sklonjena.Zack je planirao jednu veliku scenu snimati u petak, a drugu u subotu, čekao je posljednji trenutak prije nego što bude morao otpustiti Newmana i Eastvvooda. Melanie će to učiniti ili neće, ali je, prosudio je, previše riskantno tražiti od nje da radi dok to ne bude apsolutno nužno.Dok je radio na beskrajno mnogo detalja koji su stalno iskrsavali u tijeku posla, postao je svjestan da je Wells Ćope u Kalispellu i da je odsjeo u kući koju je nekako uspio unajmiti. Na molbu Melanie bilo mu je dopušteno da je posjećuje na nekoliko minuta svakog dana. Ćope se držao podalje od Zacka, nikad ne zalazeći u njegovo područje, nikad na piću u Outlaw Innu, ali su ga ovdjeondje vidjeli članovi ekipe.Što li smišlja, daj pogodi?, upita Zack Vitu.Svakako ne štiti svoju investiciju, Melanie mu više ništa ne duguje. Budući da je to jedini motiv koji mogu zamisliti u vezi s Copeom, morat ću priznati da je sentimentalniji nego što sam mislio. Možda je došao naprosto posjetiti staru prijateljicu. Hej, možda je voli. Jesi li ikad na to pomislio?Daj mi mira, Vito.I mene čudi kao i tebe. Sve dok se drži po strani, nemamo mu što prigovoriti. Veliš da ne uzrujava Melanie?Ne. Kao da i nije tu, što se nje tiče. Donosi cvijeće, pita kako je, priča o vremenu i odlazi.To je stvarno opasno, reče Vito nakon prilične stanke.Daj se uozbilji.Ozbiljan sam, mali. On zna za naš plan, pretpostavljam.Pa naravno, ona to nije tajila. On misli da je to odlična ideja, daje mi podršku, kaže da bi i sam to učinio.To je još opasnije nego što sam mislio.

Dan nakon što je Melanie trijumfalno dovršila drugu veliku scenu, koju je sjajno režirao Zack Nevsky, dala je Maggie dugačak intervju za koji se Maggie dugo pripremala.Onda? upitao je Vito kad je Maggie istrčala iz bolničke sobe nakon što je njena ekipa pokupila posljednje tragove svoje prisutnosti.Svi će plakati. Čak je i mene rasplakala. Maggie obriše nos. Kakva hrabrost! Imao si pravo, Vito. Drago mi je da sam te poslušala. I ne brini, imam sjajnog materijala o njoj i Nevskom, sve je bilo sjajno.Samo se ti drži mene, mala.Ponekad... gotovo poželim... da sam te se držala. Ali sad je kasno, zar ne, Vito?Bojim se da jest. Ali pomisli na to koliko ćemo se još puta sresti. Na raznim čudnim mjestima.Nevskv, imate li trenutak vremena? upitao je Wells Ćope prilazeći Nevskom ispred Melanijine sobe. Sad imam, reče Zack nervozno. Uživate li u Kalispellu? Više nego što mislite. Ali vam imam prigovoriti.Sada?Da. Čim ste saznali o mikromanima trebali ste se obojice riješiti. Smjesta! Istog trena kad ste saznali tko su. To je bilo kriminalno glupo od vas, Nevskv.Kriste! To je sad, naknadno, lako reći, Ćope. Baš imate dobre živce.Naknadno? Ja sam to morao učiniti u četiri filma, Nevsky, i očekivao sam da ćete i vi imati toliko pameti.Mislite... njoj je... to navika..Oh, Bože, pa niste joj valjda povjerovali kad vam je rekla da je to prvi put?, upita ga gledajući ga pomno. Oh, Svemogući, jeste, pali ste na taj štos. Stvarno, kakvim nevinašcima danas daju praviti filmove! Ona se pali, kako to fino kažu, na ljubomoru, Nevskv.Rekla je...Rekla je da želi biti slobodna, zar ne? Da bude samo svoja? Uvijek to kaže. Misli da ne želi da je vole i trebaju, ali to je samo način da vam kaže kako je najsebičnija žena na svijetu. Melanie treba ljubav... a onda je želi ubiti, pretvoriti u prašinu, gledati kako umire, slušati posljednji krik nesnosnog bola. A onda kad je to više ne zanima, mora ponoviti čitav proces. Uvijek iznova. Vrlo opasan način uživanja. To sam joj često govorio, ali nije htjela prestati, a ja je nisam mogao prisiliti. Tako bih otjerao mikromane uvijek su mikromani, hvala Bogu, nikad glumci i nastavljao ih tjerati sve dok film ne bi bio gotov. Mora da sam platio vikendice polovici članova Sindikata filmskih radnika.Wells? Glas Melanie Adams dozivao je iz sobe. Uđi i dovedi Zacka.Melanie je sjedila na krevetu još uvijek dotjerana za intervju s Maggie. Jesi li Zacku rekao novosti, Wells? upita.Još nisam. Baš sam htio.Kad ovo završimo, opet ću snimati s Wellsom, reče svojom poznatom kadencom, čuvenim glasom atmosfere zavođenja. On je jedina osoba na cijelom svijetu koja shvaća kakvo sam ja strašno čudovište, a ja sam jedina koja zna kakva je on uvrnuta zvijer dakle,mogli bismo zajedno raditi. O tome sam često mislila dok sam se oporavljala oh, ne gledaj me kao da si hipnotiziran, Zack.Misli da sam neka vrsta Svengalija, draga.Ja trebam Wellsa, a on treba mene. Ali odsad će pravila biti drugačija. Film po film, nema više ugovora o paralelnim snimanjima. Wells će mi dati da biram

scenarij koji želim, dat će da odlučim kad želim snimati i nikad mi više neće reći što moram obući na dodjeli Oscara.Izgleda kao najbolji od svih mogućih svjetova, Zack izlane s nevjericom.I sve to imam zahvaliti tebi. To sam rekla Maggie, u kameru. Znala sam da će Wells poludjeti od ljubomore. Pravi se da mu nije stalo, ali ga ja previše dobro poznam.Zack pogleda u Wellsa Copea i uhvati tren boli u njegovim očima, brzo potisnut, kao da ga je misao ubola. Gotovo ga žalim, pomisli. Gotovo.Oboma treba čestitati. Nadam se da ćete imati dug i sretan život.Hvala ti, Zack. Ti si božanstven. Šteta što više nisam u prometu... imala sam s tobom tako krasne planove.Samo mikromani, Wells? upita Zack. Jeste li sasvim sigurni?.

Glava 10

osljednjeg tjedna u travnju, čim su fotografi završili posao i ekipa se spakirala i napustila Kalispell, emitiran je posebni program novosti Maggie MacGregor, koji je postigao takvu razinu gleda. nosti da je Maggie i sama bik začuđena.Na Gigino iznenađenje, umjesto da joj ponudi izlazak u restoran Vito se u petak pozvao k njoj na večeru. Nakon večere objavio je da mu se ona i Davy moraju pridružiti pred televizorom, odlučno odbijajući njene lepršave primjedbe. Navukao je bio onu facu pokeraša što je Gigi, osjetljivija na njega od bilo kog drugog na svijetu, prepoznala kao osobnu zainteresiranost. Njen je otac bio nepopravljiv slučaj, shvatila je s tim svojim načinom svojatanja svjetala pozornice gdje god bi se pojavio. Čovjek bi mogao pomisliti da je ta posebna emisija njegova, mislila je s onim osjećajem koji je Vito oduvijek budio u njoj kombinacijom nezahtjevne vedre ljubavi i akutno jasnog uvida u stvari.Otkako je prerasla onu djevojčicu od šesnaest godina, koja je jedva poznavala oca, i stasala do mlade žene koja ga je sve pažljivije promatrala u mnogim njegovim inkarnacijama tijekom godina, obično za vrijeme zajedničkih obroka, Gigi je postala nešto kao stručnjak za Vitu Orsinija, za predmet koji vjerojatno nitko nikad neće diplomirati, ali ga je korisno poznavati ako si njegovo jedino dijete.Tata, zašto te to zanima više nego što bi trebalo? napadne ga naslijepo dok su čekali da emisija počne. Zack će za mene ljetos režirati Dugi vikend. Nisam nikad čula da spominješ išta što se zove Dugi vikend, reče Gigi ignorirajući Zackovo ime. Gdje se odigrava u Kongu, Australiji, Patagoniji?U Malibuu. Četrdeset pet minuta brze vožnje odavde, a možda i tri sata, ovisno o prometu. Nikad ne treba voziti za Malibu poslije četvrtka uveče i ne treba se vraćati prije ponedjeljka popodne to je smisao naslova scenarija i objašnjenje koje sam dao Zacku kad me pitao.Zack Nevsky? zapita radoznalo David. Kako je s njim raditi? Vito hitro pogleda Gigi i s njenog ozbiljnog lica ne uspije pročitati nikakvu poruku. Ona je još gora od mene, pomisli uplašeno, ona je strahota. Ne bi je trebalo puštati samu i bez znaka upozorenja opasnost! oko vrata. A bila je tako drago dijete. Upropastio ju je život s Billy svih ovih godina, pomisli u trenutku roditeljskog ganuća. Ovaj jadni momak nema pojma. Pa zar ne vidi da joj nikako ne odgovara, previše je normalan, previše dobar? Jednog će joj dana a to će biti uskoro dosaditi, kao što je dosadan i meni unatoč stanovitom smislu za

humor, unatoč dobrohotnosti. Tako nepodvojeno obožavanje, čak i kad se odnosi na moju vlastitu kćer, postaje naporno. To je nezdravo, za Boga miloga.Imajući u vidu čime se bavi, obavijesti Davida Vito Zack je vraški dobar momak. Mogu razumjeti da su se Gigi i on namjeravali vjenčati, premda su prekinuli zbog neke glupe sitnice prije otprilike šest mjeseci. TATA!Što je? upita Vito tonom uvrijeđene nedužnosti. Hoćeš reći da David nije znao za njega? Pa što onda? Vi ste, djeco, tako skloni sve svrstavati u odjeljke hej, a život je gruda snijega koja se kotrlja i sve što pokupiš na putu čini te onim što jesi.Zvučiš kao loša imitacija lažnog gurua New Agea, spusti mu Gigi bijesno. Di kao Derhovitz koji brani serijske ubojice.Smiri se, mala. Počinje Maggiena emisija. Ne želim propustiti niriječ. xOh, k vragu i Maggie! bjesnjela je Gigi.Dajdaj, mala, Maggie je dosta često odlazila k vragu, nemoj se ljutiti, reče Vito umirujući je, što samo još više naljuti Gigi.Kad si me to počeo zvati mala, čudovište jedno? obruši se na oca.Pst, reče on s prstom na ustima. Daj malo tiše.Sljedeći su sat pažljivo gledali, hipnotizirani, i razgovarali samo za vrijeme reklama.Uh, reče Davy kad je emisija završila ako je film tako dobar kao ovo, bit će to hit godine.Oh, molim te otpovrne Gigi, Melanie je prežvakavala stare scene.Gigi, ti si luda, reče Vito bila je fantastična, čak joj se i ja klanjam. Imala je svaki djelić snage i strasti koju takve scene iziskuju. Pridružujem se Davidovu uhu. Sigurno će biti nominirana za Oscara, s dobrim izgledima da pobijedi.Nisam mislila na scene iz filma, pokajnički će Gigi. One su... uvjerljive ali poštedi me onog slatkog dijela, u kojem je otcvrkutala Maggie kako sve duguje Zacku mislim, da li mu je stvarno morala tako visjeti oko vrata i gledati ga s toliko obožavanja? On je samo režiser, za Boga miloga, nije on stvorio njen talent.Mislim da nije pretjerivala, usprotivio se Davy. Iskreno je mislila svaku riječ koju je rekla.Oh, sranje, tjera me na povraćanje. A Zack koji gleda u nju kao da je upravo rodila Isusa Krista, a on je Tri kralja i sve životinje zajedno... to je bilo lažno, to je sve. Sad znamo da zna igrati ležeći kao i stojeći, i što onda? Pa to svaka žena mora naučiti, prije ili poslije! Mislim da je taj dio intervjua bio prvorazredna lažna patetika. Čudim se Maggie da joj nije postavila škakljivija pitanja. I još se na kraju rasplakala? Trebalo bi je biti stid.No, reče Vito ustajući i isključujući televizor. Samo mi jedrago da sam Zacka na vrijeme uhvatio da mi režira. Dovičtenja,djeco, odlazim. Hvala na večeri, Gigi. Daj, poljubi me za laku noć. Koga si to vraga smislio, pokvareno staro brbljalo? šapne mu uuho Gigi dok ga je ljubila u obraz. Ja? Samo sam htio jesti domaću hranu, mala. To ti je posljednje što si dobio u mojoj kući, antipatična starausidjelice!Kako to da mi nikad nisi ispričala za Zacka?, želio je znati David čim su se vrata zatvorila iza Vite. Oči su mu se suzile u dva upitnika, a lijepa usta stisnula i nekako ostarjela. To se nikog ne tiče. Naročito ne mog prokletog oca. Ja sam ti rekao da sam dva puta bio zaljubljen, ali ne ozbiljno nikad ne

bih mogao zatajiti neku vezu koja je dovela gotovo do braka. Proizveo je zvuk smijeha, koji je bio daleko od veselja.Ja o tome imam drugačiji stav, Davy, reče Gigi obuhvativši ga dugim, pomnim, realističnim pogledom.Što je prošlo, prošlo je. Počeli smo kao novi, bez prtljage. Nisam ja tražila da mi pričaš o svojim bivšim ljubavima, ti si inzistirao.Inzistirao? Oklijevao je a zatim tvrdoglavo odmahnuo glavom. Nije inzistiranje ako nekom želiš povjeriti o sebi neke značajne stvari.Nisam nikad tražila detalje, nikad. Ali ti si bio znatiželjan od prvog trena, sjećaš se? Zapitkivao si me sva ona osobna pitanja.To je bila Archiejeva i Bvronova ideja, šala, i ti to dobro znaš.Svakako si se požurio da to iskoristiš, Gigi se pušila od srdžbe.Vratimo se Nevskom, reče Davy tvrdoglavo, s izrazom nekogatko u sebi nešto preračunava. fKoliko je vremena prošlo otkako ste prekinuli?To apsolutno ni s čim nema veze.Jeste li ovdje stanovali? Zato imaš tako velik stan?Davy! Prestani! Odbijam se dati mučiti takvim pitanjima.No Davida je uhvatilo gadno raspoloženje i nije se mogao svla219dati. Nemoj se zavaravati da sam povjerovao tvojoj priči o tome kako ti treba privatnost znao sam da ima nešto što ne želiš podijeliti sa mnom.Podijeliti? E, to je riječ koju doista mrzim i prezirem! Da pozovemo susjede i svi sjednemo na pod, oblikujemo krug i podijelimo naše dječje traume, Davy? To bi htio?Prestani izbjegavati odgovor. Glas mu je bio načet panikom i mržnjom ljubomornog ljubavnika. Ja samo želim znati zašto mi nikad nisi rekla za Nevskog. Zašto sam to morao čuti od tvog oca? Osjećam kao da je dio... svega... ukraden, uništen, otuđen... jer mi to nisi željela reći po svom slobodnom izboru.I još uvijek ne želim! Zar se ne možeš s tim pomiriti?Gigi! Nemoj to raditi! Sutra počinješ raditi na Začaranom tavanu i znaš kako se ja osjećam u vezi s tim barem mi ispričaj o Nevskom, to je najmanje što možeš učiniti. Postajao je sve bjedniji i zahtjevniji i nije se mogao obuzdati.Davy, reče Gigi ovo postaje smiješno i apsurdno oboje nas ponižava. Bio si ljut na Archieja i Byja na uredskoj božičnoj zabavi jer su me poljubili ispod imele... A ljubili su sve, čak i tebe! Kad god sam išla u San Francisco zbog Indigo Seas, sumnjao si na braću Collins, najodanije obiteljske ljude koje sam srela. Bio si ljubomoran na Bena od prvog trena kad je došao u agenciju da se dogovori a otada postaješ sve Ijubomorniji i posesivniji, premda znaš da je to moj posao jer je to bila i moja ideja.Pa zar ne pripadaš meni? Bar malo? Imajući u vidu...Imajući u vidu da se želiš sa mnom oženiti? Rekla sam ti i ponavljala kako se nemam namjere udati. Nisam spremna! Možda nikad i ne budem! Ne pripadam nikome. To ne mogu podnijeti. Nemoj postavljati takva pitanja! Gigi je drhtala od potrebe za slobodom, od potrebe za oslobođenjem od pripadnosti koju nikako nije željela.Ne mogu si pomoći, molio je ne mogu odlučiti da ne osjećam to što osjećam, shvaćaš?Ne želim ti značiti tako mnogo! Nisam se smjela u to upustiti!Točno, nisi smjela, prebaci joj David optužujućim glasom.Oh! poviče Gigi zaprepašteno. Misliš da sam sve ovo unaprijed smislila, da je sve bila moja ideja? Ti s tim nisi imao ništa, ti si samo bio ljubazan?

Ja sam pao na tebe prvog trena kad sam te ugledao. Nisam ni znao da mogu tako voljeti ali ti si koketirala kao luda, i sama znaš da jesi, ohrabrivala si me od početka. Dopustila si mi da spavam s tobom zbog uspomene, zar ne, Gigi? Zbog uspomene na Nevskog. Zato se sve i dogodilo tako brzo. Ne moraš ni odgovoriti, znam da imam pravo.Davidovo lice bilo je iskrivljeno od takve patnje, takve uronjenosti u vlastitu mračnu viziju, takve koncentracije na vlastitu bol i patnju da Gigi nije mogla ostati u istoj sobi s njime ni minute dulje. To se nije dalo trpjeti. Da je zmija, stala bi na nju bez oklijevanja. Upustiti se u brak značilo bi, samoj sebi staviti lisice.David Melville je trenutak ostao stajati neodlučno u sredini dnevne sobe, a zatim, bojeći se njene reakcije ako ponovo uđe i nađe ga još uvijek tamo, siđe i odveze se kući.Sad je znao zašto nikad nije željela da se doseli k njoj ili da se ona doseli k njemu sad je znao zašto mu nikad nije dopustila da ostane cijelu noć i da se uz nju budi znao je zašto je inzistirala da odlazi kući spavati, sad je znao zašto je pristajala voditi ljubav samo na sofi u dnevnoj sobi sad je znao milijun stvari koje nikad nije želio saznati, a bojao se samog sebe upitati zašto.Gigi je bila previše ljuta da bi spavala. Punila je kovčege ljutim pokretima a zatim bi ponovo izbacivala sadržaj na pod, bijesna, znajući da za New York sprema loše odabranu odjeću. Rovala je po garderobi, očajna, nalazila neku drugu odjeću, koja također nije odgovarala svrsi. Pokušala je nezainteresirano sastaviti neke kombinacije od svoje stare odjeće, pretvarajući haljine iz Kalifornije u haljine s Manhattana, i na kraju je potrpala u kovčeg sve po principu slučajnog izbora, zaključivši da ionako nije važno kako će izgledati na tom isključivo službenom putovanju, koje namjeravaskratiti koliko god više može.Bila je toliko bijesna kad se spremala za spavanje da su joj se ruke tresle dok je prala zube. Morala je znati da njen otac nešto smjera kad se. dao pozvati na večeru k njoj umjesto da idu u restoran to inače nikad nije radio, premda ga je ona često pozivala. Znao je on dobro da ona ne želi gledati tu glupu Maggienu emisiju, ali toliko je bio uporan da se na kraju uhvatila u zamku.Ali da Davidu kaže za Zacka! Nije to bila nikakva tajna, zašto bi bila, ali tko je od njega tražio da se u to miješa! Što li je smislio? Kakvo on ima pravo išta smišljati? No Vito nikad ništa nije rekao bez razloga. Sigurno nije znao za Davidovu bolesnu ljubomoru, ali je o njoj i Zacku govorio kao da su djeca. Neki smiješni nesporazum, stvarno! Oceubojstvo joj se nikad nije činilo razumljivijim i poželjnijim činom.Sto se Davida tiče, to je bilo gotovo. Noćas je bio kraj. Nikako ne želi još jednom doživjeti neku od tih scena. Postalo joj je nemoguće sjetiti se onog Davida s kojim je bilo tako zabavno prvih nekoliko mjeseci u FRBu. Kad god je zastala u kantini, zapravo velikom stolu s hranom u središnjem hodniku, da razmijeni tračeve s grupom koja se tu skupljala, on bi naišao, kao slučajno, i kad bi je našao u razgovoru s bilo kojim muškim, od zadnjeg potrkala do samog Archieja, pridružio bi se koristeći prikrivene ali nepogrešive znakove jezika tijela kako bi svima pokazao da njih veže nešto više od suradnje u kreativnom timu.Ljuta na sebe isto toliko koliko i na Davida, priznala je nakon nekoliko sati bezuspješnih pokušaja da se smiri. Nikako se nije smjela upustiti u tako prisan odnos s bilo kime iz agencije. Sad će morati naći nove partnere. Nakon današnje večeri više neće moći raditi na onaj stari laki način. To znači da će morati otići u upravu i objasniti dovoljno jasno kako bi uvjerila Archieja i Byja da

trebaju rasturiti velik broj postojećih timova. Ali bolje da joj bude neugodno nego da se muči, mislila je, bolje da o njoj misle kao o neposlovnoj, nego da ima posla s ljubomornim čovjekom. Preboljet će on nju i sam je priznao da je već dvaput bio zaljubljen.Bilo kako bilo, kako je uopće mogla pomisliti da postoji tako odan muškarac? Možda Abelard, ali tko zna što bi se dogodilo s njegovom ljubavi za Heloise da nije kastriran? Sigurno bi je odbacio zbog nekog novog lijepog lica, prije ili poslije. Već bi se tu našla neka lokalna verzija Melanie Adams i Heloise bi ostala na suhom. Ne bi postala povijest... samo fusnota.Gigi zaškripi zubima od gađenja sjetivši se Melanie kako leži u krevetu igrajući se sružom, hrabra, krhka, prelijepa kraljica svih Sara Bernhart, dok Zack saginje pred njom svoju muževnu tamnokosu glavu u stavu Tri kralja koji se klanjaju Djetešcu. MadaaajjiZnala je da Maggie ima redateljskog dara, ali ovo je ipak bilo previše, preko svake mjere, premda publika u cijelom svijetu na to pada jer ne poznaje igrače tako dobro kao ona.Da li ih zaista poznaje? Čula je ona od Zacka i suviše često podrugljiva mišljenja o glumicama i znala ih je napamet. AH je uvijek ostavljao prostora za neke iznimke. Što ako je Melanie jedna od njih? Wells Ćope ju je okružio tolikom tajanstvenošću da je njena osoba postala prava zagonetka. Što ako je Melanie Adams doista onakva kakvom se prikazuje?Na tu misao Gigi upali svjetlo, ustane iz kreveta i potraži nešto na polici za knjige. Trebalo joj je nešto za čitanje, nešto solidno, nešto što će je zaokupiti do jutra. Jane Austin? Da, Jane će biti odlična, prenijet će je u svijet u kom se seks nije spominjao, zapravo nije ni postojao, a o propagandi i pravljenju filma sanjalo se koliko i o disku, mini suknjama, ili o čitavoj državi Kaliforniji. Otrcana knjiga ispala joj je ruke i otvorila se na prvim rečenicama tog njenog omiljenog romana. Svima je poznata istina da neženja, koji posjeduje pristojan imetak, ima potrebu da se oženi.I ti, Jane! Gigi baci knjigu kao da se opekla, ode u kuhinju i pojede žitne pahuljice s mlijekom, žvačući tako snažno kao da su ljuske kokosova oraha.

Ben Winthrop joj je poslao limuzinu koja će je odvesti na aerodrom Burbank. I on putuje privatnim mlažnjakom na Istočnu obalu, rekao joj je, ima nekog posla u Philadelphiji, pa je može povesti do New Yorka budući da oboje putuju u subotu. Tako će imati slobodnu nedjelju da svlada poremetnju izazvanu letenjem, prije nego što u ponedjeljak otpočne serija sastanaka koji će trajati cijeli tjedan.Gigi je postala vrlo vezana za razvoj prototipa Začaranog tavana jer je Ben zapravo rekvirirao njene usluge. Viktorija to nije mogla odbiti budući da se brzo složio oko propagandne kampanje imidža još nepostojećeg lanca trgovina u svim prestižnim časopisima. Prema Benovim informacijama, Millerovi, obitelj koja je imala Dječji raj, odlučila se povući u Sarasotu, a poslovni interes ostavila je na brigu Jacku Tavloru, ambicioznom trgovačkom menadžeru. Taylor, ambiciozan čovjek srednjih godina, učinio se Gigi kao netko tko nema mnogo mašte, ali je to nadoknadio opskrbljujući je mnoštvom razrađenih detalja. Ben joj je dao slobodne ruke u oblikovanju novih dućana i premda ju je to često odvlačilo od pisanja tekstova, nije mogla odoljeti prilici da svoju ideju razradi do kraja.U New Yorku se, u nekoliko sljedećih tjedana, planirala sastati s tri unutrašnja arhitekta od kojih je svaki predlagao drugačiju sliku Začaranog tavana. Jack Tavlor je uspostavio kontakte s proizvođačima neobičnih igračaka i

rukom izrađenih lutki diljem Europe i Sjedinjenih Država, pa su se i oni trebali pojaviti da joj pokažu svoju robu. Zlatari specijalizirani za izradu filigrana i majstori drugih zanata trebali su donijeti svoje prijedloge za poklone rađene posebno za taj dućan, a isto tako i dizajneri papira za umatanje poklona i vrpci.U vrijeme oko Valentinova Gigi je otkrila kako bi Začarani tavan mogao prodavati i drugu robu, stvari namijenjene muškarcima koji traže romantičan poklon u bilo koje doba godine. Žene gotovo svih godina nisu indiferentne na izuzetne verzije poklona za djevojčice, pa je odlučila ponuditi i takve stvari, od pomnih kopija viktorijanskih lutaka do neobičnih plišanih životinja. Ideju da Začarani tavan bude organiziran tako da se i muškarci osjećaju dobrodošlima, Gigi je preuzela od Skrupula, a kako bi izbjegla pogrešan stav samoposluživanja koji je vladao u Igračkama R, objavila je da će svaki prodavač morati proći izobrazbu o tome kakav poklon odgovara kojem uzrastu i tipu djeteta. Nitko ne smije biti prepušten sam sebi, da bespomoćno luta između redova polica pitajući se može li neki poklon kupiti petogodišnjem djetetu ili je ono još premaleno za nj.Međutim, trenutačno joj se živo fućka hoće li se Začarani tavan ikad otvoriti ili neće, pomislila je. Konačno je uspjela odspavati petnaest minuta kad je telefon počeo zvoniti. Sasha i Billy sa savjetima u posljednjem trenutku, o stvarima koje ne smije zaboraviti učiniti, kupiti ili vidjeti kad je već u New Yorku. Billy je inzistirala na tome da se ne našminka i da svaki čas upotrijebi ovlaživač i sjajilo za usne protiv suhoće zraka. Kao da ima snage misliti na šminku, mislila je Gigi oblačeći sivi pulover i hlače koje su pristajale uz njega, a koje su bile najudobnije od svih koje je imala.Premda je to bilo njeno prvo putovanje privatnim mlažnjakom, Gigi uđe u avion s blaziranim izrazom nekog tko nikako drugačije i ne putuje. Spusti se u naslonjač i nezainteresirano upravi pogled kroz prozor dok se Ben, koji je u svom Vale džemperu izgledao nevjerojatno nalik nekom studentu, smjestio na drugi kraj velike kabine, otvorio kompjuter i potpuno je ignorirao. Gigi je bila svjesna diskretne raskoši, mirnih nezahtjevnih boja, stjuarda koji joj je donio čaj, kolačiće i voće, ali ako se nju pita, privatni mlažnjak je ipak samo duga uska soba na nebu.Izgledaš pospano, reče Ben pogledavši je. Želiš li leći? Sofe se mogu izvući u krevete. Možda bi mogla malo pridrijemati?Oh, rado, reče Gigi zahvalno. To je već bilo nešto sasvim drugo. Zadrijemati. To joj treba. Najskuplje drijemanje na svijetu. Koliko to košta po minuti, pitala se dok se svlačila i uvlačila u svilenu pidžamu koju joj je stjuard priredio kao i papuče. Koliko po minuti? Koga to briga, sve dok je krevet u horizontali.Gigi je još uvijek spavala kad je mlažnjak sletio, napunio gorivo i ponovo poletio. Probudila se tri sata kasnije, umila se i oprala zube, obukla kupaći ogrtač koji je našla u ormaru i krenula u kabinu.Moj Bože, prespavala sam gotovo čitav put do New Yorka. Koliko je sati, Ben?Po losandeleskom vremenu?Imaš pravo, to je smiješno pitanje. Kad slijećemo?Nekako popodne, ovisi o vjetru. Njegov je smiješak izgledao još dobrostiviji nego inače i dodao je težinu Giginu osjećaju njegove prisutnosti činilo se kao da su njih dvoje odjednom sasvim sami u čvrsto zavarenoj kapsuli, izvan koje se prostire nezmisliva praznina svemira.Ben, malo sam zbrkana, reče s blagom sjenom nestrpljivosti. Nemam naviku spavati usred dana, dakle nemoj mi se obraćati u zagonetkama.

Ja sam ozbiljan.Oh, prestani!Ti si kidnapirana.Gigi pažljivo pogleda Bena Winthropa. Dobro ga je upoznala u ovih nekoliko mjeseci što su zajedno radili zadirkivanje nije bio njegov stil. Imao je smisla za humor, ali nije pravio glupe šale. U mnogim je pitanjima njegova osobnost imala vrhunske kvalitete.U redu, kidnapirana sam, reče veselo, sjedajući u stolac do njegova. Zašto ne, na kraju krajeva? Vikend je, ljudi se zabavljaju raznim rekreacijama. Ja bih ipak voljela znati kamo idemo ili možda letimo u krugu?Venecija, reče. Bore se na njegovu čelu sasvim malo prodube, a njegove plave oči pogledaju niz aristokratski bostonski nos pa u nju s iskrom rijetkog i dragocjenog veselja. Nikad nije izgledao tako sličan maštariji svake školarke o mladom, seksi nastavniku književnosti koji je poziva u kabinet da joj objasni kako može poboljšati ocjenu na stolu, pomisli Gigi. Možda bi ispod stola bilo udobnije?Plaža Venecija? upita. Možemo ručati u Kineskoj četvrti.Venecija, Italija.Venecija Italija? Njen je glas bio tako uzbuđen da se spustio za oktavu niže.Učinilo mi se da bi za tvoje prvo kidnapiranje trebalo odabrali cilj koji je toga dostojan.Venecija! Iskre nevjerojatne radosti, prasak vatrometa ispuni njene oči.Dakle, nemaš primjedbi? Zvučao je zabrinutije nego ikad.Nemam što obući! Gigi zakuka. Oh, k vragu, zašto me nisi upozorio.To onda ne bi bila otmica, reče Ben razložno.Zašto nisi? upita ga shvaćajući da njena prva reakcija, premda normalna, možda i nije najvažnije pitanje. Zašto ti se činilo da me moraš prevariti?Bi li pristala da sam ti rekao Hajdemo u Veneciju?Možda... ne znam. Zašto ne, na kraju krajeva?Nekako nisam bio siguran. Imala bi previše vremena za razmišljanje. Trebalo bi obavijestiti agenciju, Billy bi ti objasnila u kakve se opasnosti upuštaš putujući s muškarcemKakve opasnosti? upita Gigi, obrve joj se podignu do korijena kose, a vršak nosa gotovo zašilji od pomisli na takvu nemogućnost. Zaboga Billy ne bi nikad rekla nešto tako dosadno i konvencionalno. Ti je uopće ne poznaš.Gigi se jasno sjećala kako je onaj jedan poljubac onog dana kad su se upoznali, taj jedan jedini poljubac, bio na nekakav apsurdan način opasan. On to nikad nije pokušao ponoviti, ni jednom prilikom tijekom njihova zajedničkog posla na Začaranom tavanu i dosad je vjerojatno, zaboravio tu neobičnu priču. Osjećala se potpuno sigurnom.Opasnosti, molim te. Pa ovo je dvadeseto stoljeće.Osim ako nisi u opasnom raspoloženju.Uopće ne znam u kakvom sam raspoloženju, reče Gigi, uzdigavši kutove usana u pristojan smiješak koji je postajao sve jači osim da sam gladna, ali to nije raspoloženje.Možemo večerati kad god zaželiš. Čekao sam da se probudiš.Oh, Ben, osjećam se tako božanstveno, prekrasno, potpuno slobodno! Ništa osim neba i Venecije, koja tamo negdje čeka... što bi jedna djevojka još mogla poželjeti?Oh... možda... putovnicu?Bože! Gigina ruka poleti do usta. Ona nikad nije imala putovnicu.

Bit će na aerodromu u Italiji... stari prijatelj iz State Departmenta će to srediti.Kako dobro planirana otmica, rugala mu se. Da nisi CIA?Nisam, ali taj prijatelj vjerojano jest. Išao je na Yale umjesto na Harvard, što se oduvijek smatralo sumnjivim.Zašto si zadaješ toliko muke zbog mene? Zašto si tako božanstven? Lice joj je bilo živahno od radosti.Zato što to želim. Zato što je to zabavno. Zato što ti je potreban odmor. Meni također.Sjajan odgovor. Smatraj ga prihvaćenim. Gigi zijevne, istegne se tako da su joj leda samo ramenima dodirivala naslonjač, ispruži gole noge na tepihu koliko je dalje mogla. Glavu je zabacila, a ruke opustila.Malo šampanjca ne bi bilo na odmet, najavi vedro i zapovjedno. Ja sam na odmoru.Čim se avion spustio na aerodrom Marko Polo, jedan je službenik ambasade Sjedinjenih Američkih Država iz Rima Gigi dao putovnicu. Carinici su se požurili propustti Gigi i Bena, te se oni spuste drvenim dokom do palube dugačkog, vitkog glisera s mnogo sjajnog drveta boje meda, koji ih je tamo čekao. Ben se rukuje s kapetanom i nazove ga Giuseppe, a momak s palube ubaci njihovu prtljagu u kabinu.Gigi je s puno ozbiljnosti gledala oko sebe. Nije bilo ničega osim običnog neba, vrlo velike površine zelenkaste vode prošarane s nekoliko otočića i crte nekakvih ljudskih nastambi u daljini. Zrak je mirisao na sol, ali ne kao morski zrak.Gdje je Venecija? upita Bena.Tamo, odgovori pokazujući na zgrade u daljini. Trebali smo doći čamcem, to je klasičan grandomanski stil, ali su aerodrom podigli ovdje, u zaljevu nazvanom Laguna morta.Trebao si me kidnapirati i dovesti jahtom. Želim da moj prvi dojam bude klasičan i grandomanski.Pričekaj! Samo pričekaj!Gliser nenadano krene i Gigi gotovo izgubi ravnotežu.Želiš li ući u kabinu? Vjetrovito je. upita Ben.Ostajem ovdje, Bene Winthrope, dok se Venecija ne pojavi. Vidjela sam dovoljno fotografija i slika da ću je prepoznati čim je ugledam, reče Gigi dok je vjetar šibao njenom kosom. Stavila je sunčane naočale koje je uvijek imala u torbici i držala se za ogradu, a Ben je stajao iza nje. Vožnja širokom lagunom bila je kratka, ali je kapetan usporio kad su stigli dovoljno blizu da ugledaju prve kuće.To je zato da ne pravimo valove, objasni Ben. Moramo nastaviti smanjenim gasom kad se približimo Veneciji. Jedan je od razloga zbog kojih grad tone i to što je voda slobodno udarala o zidove.Oronule kuće postupno su postajale sve veće i čisto oprano rublje koje se sušilo na užetu bio je prvi vidljivi detalj Serenissime, najdostojanstvenije, Mladenke Adrijatika. Uskoro gliser uđe u uski kanal i Gigi se nestrpljivo okrene na jednu, pa na drugu stranu, tražeći slikovite detalje, a nalazeći samo mačke, nekoliko nezanimljivih kamenih mostova i čopore vrišteće djece. Okrenuše u veći kanal i Gigi se, skakućući od nestrpljenja, zaprepasti vidjevši da je prepun širokih transportnih čamaca, punih boca soka i mineralne vode, koji su zatvarali kanal gotovo od obale do obale.Nemoj ništa reći, reče Ben. Trebali smo uzeti helikopter. Kako se toga nisam sjetio? Valjda zato što ih nema.

Moramo li ići tim putem?Moramo.Zar nema prečice?Ben se nasmije kad njihov motoscafo još više uspori. Kad su gradili kanale, radili su ih za širinu gondola. U Veneciji se ne možeš žuriti. Možeš trčati po planinama u Nepalu, možeš pretrčati Kineski zid, pa čak pokušati ubrzati ih na Place de la Concorde, ali ovuda ne možeš brže od najsporijeg čamca ispred sebe. Dakle, sjedi i čekaj.Škripeći zubima Gigi ga posluša. Nastavljali su metar po metar. Zažmiri. To bi moglo trajati čitavu vječnost.Otvori oči, reče Ben ohrabrujući je.Je li čamac otišao?Časna riječ, reče veselo.Gigi otvori oči i nađe se u Kanalu Grande. To je bio najuzbudljiviji trenutak u njenu životu. Bila je zbunjena i opčinjena, ispunjena nevjericom zbog prizmi svih boja, kompozicije vode i odsjaja nenadmašenih u svemiru po vedrini i šarmu, ali iznad svega zbog činjenice da to jednostavno postoji. Bila je do srži potresena stvarnim postojanjem Kanala Grande. Gledala je oko sebe bez riječi, osjećajući se kao da plovi na oblaku, zbunjena i oduševljena palačama, i crkvama, i snagom vode, sve u skladu koji zrači, u kupki svjetla na srebrnoj, ružičastoj školjci prekrasnog neba.Shvaćani, reče Ben i obavije je rukom preko ramena. Čovjek se nikad na to ne može naviknuti, bez obzka na to koliko puta dolazio.Nije mu mogla odgovoriti. Dojmovi su bili previše jaki. Suze joj se pojave u očima i kliznu niz obraze. On joj dade svoju maramicu. Motoscafo se ljuljao, polako se približavajući središtu najšireg dijela Kanala, skrenuo desno i nastavio sve do pristaništa nekakve sasvim male, uske palače s mnogo prozora, oronule, s fasadom od ružičastog i bijelog kamena. Velika široka gondola sa zelenim baršunastim jastučićima stajala je privezana za zeleno, bijelo i crno obojeni stup.Gigi protrlja oči i pogleda prema gore. Je li ovo hotel?Baš i nije.Pristajemo ovdje?Da.Idemo nekome u posjet?Ne.Tu ćemo prenoćiti?Da.To, onda, mora biti tvoj skromni dom.Tako je.Znaš, Ben, nakon svega počinjem se pitati što bi Billy stvarno rekla.Zar ti je žao što je nisi pitala?Gigi razmisli minutu. Konačno reče, ne odgovarajući izravno na njegovo pitanje Nekako mi se sad još više čini da sam na odmoru nego prije.Otkad imaš ovaj svoj palazzetto? upita Gigi dok su ona i Ben promatrali zalazak sunca s balkona na gornjem katu. Unutrašnjost je snažno odavala duh Venecije, ali nije bilo uzaludnih pokušaja da se on ponovo stvori. To je, u najboljem smislu riječi, bio gospodski hir. Sobe, visoke i uske i samo po dvije na svakom katu, bile su pažljivo uređene, ulašteni podovi ostavljeni nepokriveni, tkanine zastora jednostavne kako bi omogućile neometan pogled na Kanal Grande, koji se vidio sa svakog prozora. Ipak je ovdjeondje poneko zrcalo i nekoliko komada izuzetnog namještaja, većina optočena sedefom ili inspirirana oblikom školjki,

podsjećalo na mnogo raskošnija i ekscentričnija stoljeća u kojima su Venecijanci svoje domove punili svakojakim dragocjenostima, sa svih strana svijeta.Benova soba i kupaonica zauzimale su gornji kat, dok se gostinski apartman nalazio kat ispod prvi kat s najvišim stropom bio je pretvoren u salonknjižnicu s vrtne strane i u blagovaonicu sa strane Kanala. Smočnica, kuhinja i dio za poslugu bili su u prizemlju. Svi prozori na stražnjem dijelu palače gledali su na pravi san od vrta pun lijeha minijaturnih bijelih oleandara oblikovanih u kugle i obrubljenih ružičastim geranijima.Uska kuća, koju, kako joj je Ben rekao, Venecijanci zovu palazzo,iako je samo palazzetto, kod Gigi je budila osjećaj da se radi o kazališnoj scenografiji koja ima sve pogodnosti za život, o suvremenoj skici temeljenoj na stoljećima povijesti.Prije, otprilike deset godina, reče Ben. Od jednog prijatelja, člana Komiteta za spas Venecije dobio sam mig da će vjerojatno biti na prodaju i kupio sam je naslijepo još istog dana... istog sata. Bila je u lošem stanju, trebalo ju je tri godine popravljati kako bi se moglo u njoj stanovati. Dolazio sam vikendima u kontrolu, i svaki put nalazio još veću zbrku, sve je bilo zastrto zelenim platnom a arhitekt i izvođač su stalno vikali jedan na drugog. Nisam znao što sam kupio. A onda sam jednog dana došao i vidio da su skele maknute, po prvi put sam vidio kamen, nigdje nije bilo vlažne mrlje, bilo je postavljeno dizalo, zidovi i pod restaurirani, čak je i kuhinjska peć funkcionirala.Koliko si dugo ostao?Morao sam u New York već idućeg dana, reče Ben tužno.Misliš reći da si ovdje ostao samo jednu noć? Gigi nije vjerovala.Čak ni toliko. Sve je bilo prazno, nije bilo ni vreće za spavanje ni boce vina. Spavao sam tu prekoputa, kod Grittija. Bio sam budan do jutra, visio sam na prozoru i čeznutljivo gledao svoj prazni palazzo poput razočaranog ljubavnika.Sto si zatim učinio? Uzbudilo ju je otkriće ovog novog Bena Winthropa za kog nije znala da postoji.Idućeg jutra unajmio sam unutrašnjeg arhitekta, pazikuću i njegovu ženu, dogovorio da se usele u vlastiti stan u prvom katu i kad sam idući put dolazio, javio sam im dan unaprijed, te ostao cijeli tjedan. Tada sam kupio motorni čamac i unajmio Giuseppea, kapetana. To nije jedini način da se preživi, ali je apsolutno najugodniji.Koliko vremena ovdje provodiš godišnje?Gotovo mjesec dana, tu i tamo, u kratkim posjetama, kad god imam vremena.To jednostavno ne razumijem, reče Gigi odmahujući glavom i čudeći se. Zašto održavaš čitav pogon kad dolaziš tako rijetko?Meni to ne treba. Zaista mi ne treba, ali to želim. A i vrijedi, jer je dio Venecije. Imam dio koji me čini najsretnijim čovjekom na svijetu. Da mogu, kupio bih cijelu Veneciju.Dakle, kad bi ovdje boravio u hotelu to te ne bi zadovoljilo?Nikako, reče Ben gledajući preko Kanala na svjetla koja su osvjetljavala bizantsku katedralu, staru devet stotina godina, crkvu Svetog Marka. Nikako.Potom se okrene Gigi i reče pažljivo Ušlo je u modu govoriti kako Venecija nije ono što je prije bila, kako je sve to jedan ogromni, dekadentni muzej, puka klopka za turiste. Već stotinama godina pisci lamentiraju o tome kako propada slava Venecije. Kukaju kako više nema duždeva, prigovaraju da je Napoleon posjekao stabla na San Marku, osobno su uvrijeđeni što Byron i Casanova ne bauljaju ulicama. To je jednako glupo kao i željeti da živiš u dobrim starim danima kraljice Elizabete I. Zašto ti pisci nisu koristili oči zaboga, i nisu

šetali, pili kavu u Florianu i vino u Qudriju, smijali se golubovima i uživali kao što to Venecijanci oduvijek rade? Zašto nisu mogli zaboraviti da je to Venecija, sa svim nemogućim romantičnim očekivanjima koja ta riječ potiče, i zašto je nisu naprosto voljeli zbog nje same, njene jedinstvenosti i nesavršenosti? Danas su svi oni mrtvi, a Venecija, neosporna veličina zapadne civilizacije još je tu, još uvijek je živa.Gigi ga začuđeno pogleda. Ben se promijenio, duboko se uzbudio. Nije ostalo ni traga od poslovnog čovjeka koji promatra kvadrate zelene ledine i hektare šuma kao predložak za sjajnu lokaciju trgovačkog centra.Signor Ben, začuje se ženski glas. Pojavila se pazikućina žena. Gondolijer želi znati da li ćete ga večeras trebati.Zamoli ga neka pričeka, Marija.Pretpostavljam da se gondolijer pred vratima, s punim radnim vremenom, podrazumijeva?Nemoj se zanositi, nasmije se Ben. Mogu birati stan u New Yorku, skijaška kućica u Klosteru, stanić u Veneciji ili gondolijer s punim radnim vremenom.Misliš i ti moraš negdje imati granice?Ne govorimo o granicama, već o jednom ili drugom... svemu drugom. Gondolijeri rade po satu.To nikad ne bih pomislila, reče Gigi ne želeći prestali gledati ta čuda koja je počeo otkrivati mrak kako je mrak padao, a mjesec se dizao, Venecija je postajala sve mlađa.Njegov taksimetar otkucava.Nije imala pravu predodžbu o tome koliko je Ben bogat, mislila je Gigi unatoč mlažnjaku, palazzama, trgovačkim centrima, sve dok nije spomenuo gondolijera. Nije se šalio u vezi s gondolijerom koji je plaćen po satu. Čovjek mora biti uistinu bogat, kao Billy, da umije cijeniti sitne beznačajne uštede. Billy je inzistirala na tome da osoblje u kuhinji mora potrošiti role papirnatih ubrusa do zadnjeg listića. To me čini stvarnom razboritom, opuštajuće normalnom priznala je jednom.Pokušavajući se požuriti, Gigi je shvatila kako je vjerojatno upala u stanje neke vrste fuge, kako bi rekli psihići ili, popularno govoreći, bila je izvan sebe. Među stvarima koje je ponijela nije bilo ničega što se moglo iskombinirati osim crnog pulovera i crne suknje do poda, širokog bijelog pojasa i para visećih naušnica. Ona to obuče i pogleda rezultat s neodobravanjem. Njenaprva noć u Veneciji, a ona izgleda kao da se spremila za sprovod.Rujući po kovčezima s očajničkim beznađem naleti na mali paket koji joj je Billy dala. Izvadi mnogo puta presavijeni materijal. Nastavi odmatati i nakon sedmog pokreta raširi na krevetu ogroman trokut crne mreže s tisućama zlatnih perlica upletenih u male kvadrate i na tri strane obrubljen s osam prsta širokom zlatnom čipkom. Bio je to šal večernje haljine koju je kreirao Geoffry Beene i koju je Billy nosila nekoliko puta. Na čitavoj prekrasnoj površini nije bilo ni jednog nabora.Uzbuđena, Gigi počne isprobavati. Mogao se nositi kao kaputić,kao sarong, kao bluza. S odgovarajućim rubljem i kao večernja haljina. Ali najbolje je stajao onako kako ga je Geoffrey Beene i zamislio kao šal koji jednostavno visi ogrnut oko ramena.Gigi doda još dva namaza, maškare, nanese svježe sjenilo, prebaci šal preko pulovera i krene ususret Veneciji na vršcima crnih papučica, jer je zaboravila ponijeti čak i večernje cipele.Što će biti sa svim onim ljudima koji me čekaju u New Yorku? upita Gigi Bena sljedećeg jutra dok su sjedili na žutozelenim pletenim stolcima na suncu ispred

Floriana i slušali zvuke starih melodija koje je izvodio orkestar ispred susjedne kavane.Odgodio sam sve sastanke. Nitko te neće prihvatiti kao šeficu ako se ne postaviš kao šefica.A agencija? Sto će se dogoditi ako me nazovu u hotel u kom sam trebala odsjesti?Moja će tajnica preuzeti sve pozive i poslati nam teleks, jedan je aparat u mojoj sobi. Možeš odavde nazvati izravno u Kaliforniju i nitko neće znati da ne zoveš iz New Yorka.Dakle, ako me baciš u kanal i ako se utopim i nestanem, bit će to još jedna od nerazriješenih misterija.Apsolutno obožavam vedar način na koji radi tvoj mozak. Nasmiješi joj se. Nosila je nešto od nove odjeće koju je kupila kod Versacea, Valentina i Krizie, a do nogu joj je stajala još jedna vrećica s kupovinom. Samo središte Venecije je, osim svega, i najljepši trgovački centar, a ljudi koji su ga osnovali bili su najveći trgovci koje je svijet znao.Ima jedan zastrašujući engleski film.. Gigin glas postane tiši. Film o jednoj drugačijoj Veneciji, mračnoj, a ne o ovom čudu okupanom travanjskim suncem, s djecom koja trče okolo po mramornim pločnicima, s golubovima koji jedu iz ruke i bojama koje zaigrano lelujaju po pročelju Svetog Marka, a četiri brončana konja se propinju posvuda krilati lavovi i zvuk zvona u zraku.Koliko ostajemo?Koliko želiš. Tek je travanj... a sezona ne završava prije sredinelistopada, neki više vole Veneciju izvan sezone. Kažu da je zima doba kad je možeš upoznati kao pravi Venecijanac.Uozbilji se. Kao da ne znam koliko si zaokupljen poslom.Nemoj tražiti da danas budem ozbiljan, reče Ben previše sam sretan.Zato što si u Veneciji?Zato što sam u Veneciji, zato što orkestar u kavani svira uvijek istu muziku koja mi se sviđa, zato što poslije ručka kod Danielija idemo u Accademiju vidjeti samo jednu sliku, mog najmilijeg Giorgionea možeš ga gledati koliko hoćeš, satima ako želiš, ali onda izlazimo jer se ponašam u skladu s pravilom br. i o životu u Veneciji svaki dan treba vidjeti jedno umjetničko djelo, samo jedno, provesti najmanje jedan sat na vodi, jesti bar jedan dobar obrok i kupiti jednu stvar, nije važno što. Sretan sam što sam tu s prijateljicom koja je potpuno u mojoj vlasti jer bi se bez mene izgubila i zato što se na Lidu danas popodne igra polo i zato što nije bilo nikakvih teleksa i zato što su počeli svirati Priče iz bečke šume što me uvijek natjera da zaplešemBen uhvati Gigi za obje ruke, podigne je na noge i provede je, plešući valcer, preko Piazze San Marco plašeći golubove i veseleći djecu, na zabavu konobarima i sablazan turistima, uvjerivši glazbenike da je konačno počela nova sezona.Iduća tri dana proveli su slijedeći Benovo pravilo broj l, a kad su ta tri dana prošla, Gigi je osjećala da pozna grad bolje nego da je pokorno svaku minutu provela u skladu s preporukama velikog Vodiča po Veneciji, koji kaže što sve u gradu treba vidjeti. Osjetila je do srži stvarni ritam grada i znala je da će je oduševljenje Venecijom držati zauvijek, da će ga uvijek moći dozvati bez obzira na to gdje se nalazila i koliko imala godina.Kad je svog četvrtog dana u Veneciji sjela za doručak, našla se neočekivano sama u blagovaonici na prvom katu palazza. Pila je sok od naranče, polako, slušajući pravilnost prometa na vodi, koji je već počinjala prepoznavati, čak i anticipirati. Dovrši sok i odloži

čašu, te iznenada shvati da se njen osjećaj sve veće bliskosti s Venecijom podudara s osjećajem zbunjenosti vezanim uz Bena Wintropa. Odjeven danju u živopisne talijanske džempere i komotne hlače, a noću u večernje odijelo, koje je nosio s takvom otmjenom jednostavnošću, ničim nije podsjećao na svoj uobičajeni izgled njegov lagani bostonski, profesorskoposlovni stil nestao je tako potpuno da se pitala je li ga ikad i bilo. Njegova podulja kosa još je uvijek uporno odbijala rasti u smjeru koji joj je odredio frizer, ali je u sivim očima sada bilo mnogo više plavetnila nego što je ranije primijetila, možda od stalnog odsjaja mora i neba. No promjena u njegovu izgledu bila je samo malenkost u odnosu na promjenu u njegovim stavovima.Nije se radilo samo o tome da ga je uhvatilo nekakvo bašmebriga raspoloženje ili da se jednostavno ponašao kao poslovan čovjek koji pokušava pronaći način kako da uživa u svakoj minuti rijetkih praznika bilo je tu nešto dublje. Možda zato što je izgubio ono pokeraško lice, onu prisilu da sebe doživljava kao poslovnog čovjeka? Otkako su stigli u Veneciju ni jednom ga nije doživjela kao zakopčanog, kako ga je prosudila pri prvom susretu, kao svrsishodnog i namjerno bezizražajnog čovjeka koji na sve gleda promišljeno i čije oči sve važu i procjenjuju.Ovdje, u Veneciji, Ben je postao dječak, vitak i snažan dječak lice mu je svakog dana sve više tamnjelo dječak u pretpubertetu, negdje između devete i trinaeste godine, sa znanjem i poštovanjem prema umjetnosti koje nadilazi njegove godine, dječak pun entuzijazma, nepredvidiv dječak koji nije svjestan svog postojanja i, što je najvažnije, dječak koji se i prema njoj na dječački način odnosi. Nije pokazao ni najmanju namjeru da je opet poljubi ruka, koju joj je pružao pri silasku i ukrcaju na motoscafo ili gondolu, bila je ruka dječaka kad je zaštitnički stajao iza nje na polaganom ali ćudljivom ferry boatu ili vaporettu, koji je bio krcat kao i podzemna, to tijelo koje ju je štitilo bilo je tijelo dječaka. Kad bi se nakon večere vraćali u palazzo, dopratio bi je do vrata njenih soba i ostavio je s dječačkim poljupcem u vrh glave kad bi se pojavila odjevena u nove haljine, pozdravljao bi je dječački nedužnom zadivljenošću.Kako je moguće pomiriti tog prijatelja, druga, tog otmjenog dječaka i odraslog muškarca čiji ju je poljubac, tako posesivan i odlučan, uplašio prije samo nekoliko mjeseci?Dok je Gigi razmišljala o Benu, on se prestao oblačiti da bi koju minutu posvetio razmišljanju na temu Gigi, da bi procijenio situaciju prije nego što započnu novi dan.Čestitao je sam sebi što je od trenutka kad su krenuli zrakoplovom u Veneciju uspio zadržati tu fasadu prijatelja i drugarskog suputnika. Nijednom si nije dopustio da iskoristi Gigine trenutke emocionalnog uzbuđenja, pa čak ni trenutke blistave radosti u kojima bi prihvatila svaki detalj romantike i ljepote koja ih je okruživala. Dao joj je Veneciju, reče sam sebi, Veneciju u najboljem izdanju, a zauzvrat nije tražio ništa. Ponašao se kako je i zamislio kao najbolji prokleti brat ili ujak kog neka djevojka može poželjeti.Nije si ni jedan jedini put dopustio da reagira na blizinu ili toplinu njene čudesne animalne prisutnosti, ponašao se prema njoj tisuću puta bezličnije nego što bi se ponašao prema nekoj veličanstvenoj životinji, kad bi je imao, premda su mu ruke bridjele svaki put kad bi je dotaknuo i obuzimala ga je, sto puta na dan, želja da je zgrabi za onu sjajnu kosu, privuče i prekrije poljupcima. Svaki je dan morao ustrajavati u odluci da svoje usne okrene od nje, a ona je bila mirna, ni o čemu se nije pitala nalazeći, koliko je on mogao zaključiti, da je njegovo ponašanje potpuno normalno.

Koja bi žena odoljela izazovu koji joj je namjestio, pitao se, poprilično nezadovoljan sobom. Isplanirao je ovaj izlet u Veneciju pazeći na svaki detalj tako pomno kao da je u pitanju kakav važan poslovni ugovor, puštajući da prođu mjeseci u kojima su Gigi i on učinkovito surađivali, uljuljkujući svaku primisao na skrivene motive koje je mogla zamišljati zahvaljujući onom nesretnom poljupcu s kojim je tako pobrzao, poljupcu na koji je tako loše reagirala, onog poljupca koji je uzdrmao njegov ponos.Gigi je činjenicu da ju je uvukao u zamku izleta u Veneciju primila s određenom razmetljivošću, bez straha. Ali kad su već jednom bili ovdje, koja se žena na kugli zemaljskoj ne bi osjećala barem malo razdražena prividnom ravnodušnošću koja mu se ogledala na licu, znajući, jer morala je to znati, da je čarobna.Da je Gigi bila ona vrsta žene koja igra sofisticirane igre, on bi se divio njenu umijeću, ali Gigi je bila ono što se i činilo da jest, u to bi se mogao okladiti. A kad bi i pokušala takvu igru, ne bi mogla prevariti nekog tako iskusnog muškarca kao što je on. Njene su reakcije bile čiste, otkrivala bi osjećaje čim bi se pojavili. Kako je to moguće da se, u najmanju ruku, uopće ne trudi zamisliti što on za nju osjeća? Da ga ne pokušava prodrmati, narušiti njegov mir, uzdrmati njegovu stabilnost. Da ga ne pokušava natjerati da učini prvi korak? Sve provjere, sve zamke koje joj je postavio propale su jer ih ona nije ni primijetila, već je i dalje bila zabavljena uživanjem u svakom planu koji je smislio, tako da je svaki novi dan bio još jedno savršenstvo. Ipak, mislio je Ben, udica je tako dobro bačena da je naprosto nezamislivo da se ribica ne uhvati.I baš se sad pojavio taj teleks koji ga je vratio u stvarnost nakon nekoliko dana blažene tišine. Samo mi je to trebalo, uzviknu Ben ljutilo i izvuče papir iz mašine takvom silinom da se poderao.Sto bi ti zapravo htjela, upita se Gigi mljackajući drugi prepečenac. Željela si slobodu i imaš je u velikim količinama mrziš posesivnost, a ovdje nema nikoga tko bi te pokušao posjedovati željela si pobjeći od stalne danonoćne seksualne napetosti i sad si u društvu čovjeka koji se ponaša najkorektnije na svijetu i koji je najbolji turistički vodič kog možeš zamisliti gadi ti se da budeš predmet ljubomore i ovdje imaš momka koji te tretira kao da si Huck Finn zar ti to ne bi trebalo savršeno odgovarati, glupačo jedna, smiješna i naopaka? Koliko je žena doživjelo da ih odvuku u Veneciju bez ikakvih obaveza? Ili možda... Venecija bez... malo... romantike... nije takva kakva bi trebala biti, nije potpuna? Da li je to sama priroda grada zahtijevala neku koketeriju, kao što je zahtijevala i plimuSii oseku, bez kojih se more u kanalima ne bi izmjenjivalo?Gigi je bila svjesna da joj je zavođenje u krvi, ali sebi ni jedne sekunde nije dopustila koketiranje s Benom Winthropom. Ne koketira se s otmičarem.koji je u isti mah i jedan od većih klijenata, čovjek čiju gostoljubivost iskorištavaš u okolnostima koje su, nije joj trebala Billy da joj to kaže, vrlo kompromitirajuće, i povrh svega s čovjekom koji te je već jednom poljubio, nezaboravno, opasno, strasno. Koketiranje s njim stvarno bi značilo izazivati nevolje. Ben je imao svoje pravilo broj 1 imala je i ona svoje nema koketiranja s Benom Winthropom.A ipak, a ipak... kad su bili na dugoj vožnji vaporettom po Kanalu Grande, ona se, svaki put kad bi vaporetto stao i udario o obalu, a Ben je pridržao da ne padne, naslonila na njega, okrenula glavu, ugnijezdila se na njegovim grudima i tako ostala duže nego što je stvarno bilo potrebno. Svaki put kad su pili cappuccino, čeznula je za tim da ga uhvati za ruku. Kad ih je iznenadni pljusak natjerao da se sklone u portal crkve, jedva je odoljela želji da glavu ne gurne

pod njegovu jaknu kad bi oborio pogled i spustio kapke, mislila je samo na to kako bi ih rado dodirnula prstima ali to nije bio flert, uvjeravala se, već prirodna potreba za taktilnim kontaktom s predstavnikom suprotnog spola, nešto što bi svaka žena osjetila u ovom prelijepom gradu u kom se romansa čini obaveznom. Nezamislivo je da se muškarac i žena nađu zajedno u Veneciji, a izostane ljubavna priča. A s obzirom na njeno talijansko porijeklo to čak ne bi bilo ni domoljubno.Jedini muškarci s kojima je koketirala i koji su uzvraćali istom mjerom bili su konobari, svi odreda, zatim Giuseppe, kapetan tnotoscafa, Guido, gondolijer i najzapaženiji Arrigo Cipriani.Jučer, prije ručka, i ona i Ben osjetili su naglu i neodoljivu žudnju za pravim američkim hamburgerom. Odšetali su u Harrvs bar, jedino mjesto u Europi na kom su ih propisno pripravljali. Tamo je upoznala vlasnika, Benova prijatelja i jednog od najvećih, najrafiniranijih rođenih šarmera na svijetu, unatoč njegovu dostojanstvenom izrazu lica. Pri kraju ručka poklonio joj je svoju crvenu kravatu,znak raspoznavanja koji je uvijek nosio, samo zato što je bila skladan dodatak njenu mornarskoplavom kaputiću i bijeloj košulji koju je nosila uz traperice. Iz džepa je smjesta izvukao novu. Jutros je opet zavezala kravatu jer joj se dopadala njena živopisnost danas ju je nosila uz nebeskoplavu platnenu košulju ispod novog, jučer kupljenog Burberry pulovera.Hvala Bogu da je ponijela svoje kreditne kartice mislila je Gigi doručkujući po četvrti put u Veneciji. U smislu napasti, ovo je bilo kao Beverly Hills, dolar je bio dva puta jači od lire, a većina butika otvorena svih sedam dana u tjednu. Prije dva dana bila je dovoljno neoprezna da zaviri u izlog Nardija, najpoznatijeg venecijanskog draguljara, i Ben ju je odvukao unutra da isproba ogromne smaragdne viseće naušnice optočene dijamantima, koje su joj privukle pogled.Kad mu je objasnila kako ne može dopustiti da joj ih on kupi, te kako otmica, pa ni ona najluksuznija, jednostavno ne uključuje poklone u obliku skupocjenog nakita, on je očigledno bio utučen, ali se kasnije ipak razveselio, kad je dopustila da joj pokloni mali putni komplet za manikiranje, proizveden u Švicarskoj. Jednako intenzivno kao što je bio razočaran jer nije smio potrošiti bogatstvo na naušnice. Pa zar on nema nikakvog osjećaja za vrijednost novca?K vragu! Ben uđe u blagovaonicu i sjedne do nje. Sinoć je stigao teleks. Trebao sam tu spravu iščupati iz zida.Moramo li se vratiti?A ne, ništa slično, to se ne može dogoditi. Osim da eksplodira trgovački centar ostavio sam im sve upute. Radi se o nečem drugom. Ja se, naime, bavim i brodovima i iznenada se pojavila mogućnost da otkupim tri teretnjaka ako jutros odem u Mestre. Vlasnik se prekomjerno zadužio i mora ih brzo prodati po cijeni metalnog otpada. Ako ih jutros ne dignem ja, popodne će netko drugi.Ne, Ben nije izgubio osjećaj za vrijednost novca, pomisli Gigi, jedino taj osjećaj nije od iste vrste kao njen. Metalni otpad kakav razlog za izgubljeni dan u Veneciji!litiOstavit ću ti Guida kao pratioca i vratiti se za nekoliko sati, nastavi Ben.Koliko su daleko Mestre? raspitivala se.Najviše sat i pol, prema unutrašnjosti. Do željezničke stanice otići ću gliserom, dogovoriti da me u Mestrima čeka auto s vozačem, pogledati brodove i vratiti se na vrijeme za aperitiv prije ručka.Mogu li ja ići s tobom?

U Mestre? To je odvratan, siv, gadan industrijski grad. Na njega ne bi trebala potratiti ni minute.Rado bih išla, ustrajavala je Gigi. Imam potrebu vidjeti za promjenu nešto odvratno.Onda dođi, to me veseli. Ali nemoj poslije reći da te nisam upozorio.Na ulasku u brodogradilište Gigi i Bena čekao je vodič koji im je dao bicikle, kacige i par sigurnosnih cipela, koje su sličile na holandske klompe sa željeznim vrhovima i gumenim potplatima. Morali su ih obuti na svoje cipele prije nego što su ušli u brodogradilište. Teretnjaci su bili na suhom doku udaljenom po prilici petsto metara, pa su sjeli na bicikle i provezli se ogromnim radilištem pokraj niza velikih metalnih brodova s kojih je odjekivala stalna zaglušna buka.Zaustavili su se na suhom doku i ugledali teretnjake na samom doku, tik uz razinu vode tri jednaka, neobojena, siva željezna broda. Izgledaju tužno, pomisli Gigi, ne samo zato što su stajali na suhom, pa se vidio dio trupa koji je inače pod vodom, već zato što će biti rasječeni i sprešani. A vidjela je da su im pramac i krma elegantno, čak poetično oblikovani bilo je nešeg uzbuđujuće ugodnog oku u protežnosti linije, nečeg snažnog i ljupkog što je njihovu tužnu sudbinu činilo još dirljivijom.Gdje je taj vlasnik, Severini? upita Ben nestrpljivo. Želim završiti taj posao i vratiti se u Veneciju do podne.Malo kasnije dvojica muškaraca stigoše biciklima i hitro sjahaše.Bilo je očito da su to otac i sin, oba izuzetno skladna, dobro odjevena i jednako kruta.Oprostite, gospodine Winthrop, imao sam međugradski razgovor i na svoj užas otkrio da su svi bicikli nestali. Dopustite da predstavim svog sina, Fabio. On je inženjer brodogradnje. Ove smo bicikle morali rekvirirati inače bismo još uvijek stajali na ulazu.Drago mi je da sam vas upoznao, reče Ben. Ovo je gospođica Orsini, beznadežno znatiželjan turist.Čovjek mora biti znatiželjan da dođe u Mestre, reče stariji gospodin Severini.Rukujući se, Gigi osjeti njegovu bol, strah, paniku i pristojnost. Bio je to čovjek u gadnoj financijskoj neprilici bez obzira na to što je dobro odjeven. Ona i Fabio Severini se odmaknu kako bi se mogao obaviti poslovni razgovor.Inženjer brodogradnje? reče. Drugim riječima, vi odlučujete o obliku broda?Da, odgovori Fabio. Ta tri broda bili su prva narudžba koju sam dobio. Nakon studija sam imao sreće, pa sam dobio stipendiju za šegrtovanje kod velikog Giuseppea de Jorija u Genovi. Naravno, ne bih nikada dobio tako veliku narudžbu, da ih nije gradio moj otac. Možda sam za početak trebao napraviti mali sportski čamac ili jahtu za kakvog bogataša. Neću to nikada saznati.Naslonio se na ogradu i nastavio govoriti kao da nje nema, kao da nije tu, ne skidajući očiju s osuđenih brodova. Posvetio sam najveći dio života jedinom poslu do kog mi je stalo. Neki, kao moj otac misle kako je biti brodovlasnik nešto najbolje na svijetu. Mi smo brodovlasnička obitelj već stotinama godina, neki su naši brodovi bili ponos Venecije. Ali, po mom mišljenju jednako je dobro biti i inženjer brodogradnje.Naravno, promrmlja Gigi ne znajući što bi drugo rekla.Konstruirao sam novi teretni brod, ponosne i neobične linije. Zašto i teretnjak ne bi bio lijep kao i svaki drugi brod koji plovi oceanima? To je bila moja misao vodilja. Proveo sam deset mjeseci nadgledajući ljude koji su sastavljali trup, ovdje na suhom doku, ploču po ploču, gledao kako brod raste, paluba po paluba a sad? Tri plutajuće kutije. Tri kutije prekrasno oblikovane, kutije

koje potpuno odgovaraju moru a koje će uskoro prestati plutati i biti svedene na metalni otpad. Brodski strojevi, napravljeni u Švicarskoj, još su u Trstu. Molimo Boga da nađu kupca. Za svaki od njih platili smo trećinu cijene broda, to je uobičajen odnos. Ako ih ne prodamo, naš će obiteljski posao potpuno propasti. Otac ne okrivljuje mene nego sebe, jer je gradio sva tri odjednom. Problem nije u njihovu obliku, već u krivoj procjeni tržišta.Kutije? Ne razumijem. Jesu li iznutra prazni?, upita Gigi. Premda joj nije bilo do odgovora, smetala ju je tišina koja je pala između nje i tog nepodnošljivo tužnog mladog Venecijanca.Da, prazni su. Unutrašnjost se uvijek posljednja dovršava. Ti su brodovi gotovo dovršeni, ali su svejedno beskorisni. U brodogradilištima su važne dvije proslave, jedna kad se postavlja prva ploča, druga kad ga ljudi, koji su brod gradili, predaju vlasniku. Te druge svečanosti neće biti.Zar ih se ne može prilagoditi nekoj drugoj upotrebi?, upita Gigi gledajući preko ramena da vidi je li Ben blizu sklapanju posla. Kad bismo imali vremena, moglo bi se, odgovori Fabio. Brod je kao produžena limuzina, kako vi u Americi to zovete. Može se lako promijeniti, čak i povećati. Brodovi se grade od različitih elemenata, jedne veličine za tanker, druge za putnički brod, treće za teretni, ovisno o namjeni. Ali adaptacija je skupa. Jako skupa. Nedavno su Mariotovi oni su u ovom poslu oduvijek adaptirali jedan veliki brod kontejner, koji je godinama plovio, u putnički brod za osam stotina ljudi. Ogulili su mu ljusku, ostavili samo strojeve i trup, dodali palube, društvene prostorije, kabine. Čak i bazen. I uz sav taj posao bili su gotovi upola brže nego da su gradili novi. Ah, pogledajte, otac nam maše.Kad su Gigi i Fabio prišli, vidjela je kako se rukuju vjerojatno u potvrdu dogovora koji su postigli. Stariji Severini je pogleda i nasmiješi se s izrazom istovremenog olakšanja i očajanja.Doviđenja, gospodine Severini i gospodine Severini, reče Ben.Mi moramo požuriti. Dok su oprezno vozili natrag preko raznih rupa i kablova, Gigi se okrene vidjela je oca i sina kako naslonjeni na ogradu bez riječi gledaju tri teretna broda. Otac je prebacio sinu ruku preko ramena. Ben je imao pravo, pomisli, nije trebala inzistirati na dolasku u Mestre.

Glava 11

Tog dana, kad su Gigi i Ben posjetili Mestre, zalaz sunca je bio tako izuzetno lijep, čak i za Veneciju, da je Ben naložio Guidu neka izveze gondolu do najpogodnijeg mjesta u sredini lagune i neka ostane tako koliko god to bude moguće. .Sad će se iskazati, objasni Ben. Relativno je lako izbjegavati najgore valove koje dižu veća plovila dok se brod kreće, ali gondola se ne da usidriti, a u ovo je doba dana priličan promet. Bilo bi dobro da imamo sigurnosne pojasove, ali bi to u Veneciji izazvalo nezapamćen skandal.Hoćeš reći da on za nas misli da smo šašavi Amerikanci? Nešto još gore. Drži se!Gigi i Ben poskoče kad je brazda vaporetta koji je žurio na Lido udarila o gondolu. Gigi pogleda Guida koji je stajao iznad njihovih glava i osvrtao se na sve strane, usredotočen na izbjegavanje potencijalne opasnosti, naročito one koja je dolazila od policijskih motoscafa oni su bilo jedini koji su stalno kršili propise o ograničenju brzine.Oh, uzdahne Gigi znam da ne voliš usporedbe s prošlošću, ali, Ben, zar ne bi bilo veličanstveno da u Veneciji nema ni jednog jedinog motornog čamca, da su

svi brodovi gondole? Bar samo jedan dan? Zvuk njena glasa bio je tako pun, tako obojen čežnjom za nečim nemogućim, da je Ben smjesta procijenio kako je to trenutak koji je čekao, trenutak kad će Gigi biti spremna da mu odgovori, čak ako toga i nije svjesna.Ja bih se radije vratio na jedan drugi dan, odgovori. Ne čak ni dan, već na određenu noć i određenu minutu.Kada? raspitivala se gledajući oblake boje lavande pomiješane s ružičastim i zlatnim i pokušavajući se, prije nego što oblaci otplove, dosjetiti kako bi se zvao zalaz sunca takve boje koja blijedi.On joj obujmi obraze objema rukama i okrene je prema sebi. Prvu noć kad sam te poljubio, reče, nagne se prema njoj i poljubi je najnježnijim poljupcem koji je ikad primila. Noć kad sam te poljubio prerano, reče Ben i poljubi je ponovo, još nježnije. Noć kad sam te uzrujao, doda i poljubi je po treći put tako nježno da su im se usnice jedva dodirnule. Imaš okus boje oblaka, reče joj, iznenađen svojim osjećajima, zatečen riječima koje je izgovorio. Odonda se pokušavam sjetiti kakvog si bila okusa te noći i sad znam... najljepšeg travanjskog zalaska sunca.U Veneciji? promuca Gigi potpuno nemoćna da nađe riječi koje ne bi koketno zazvučale.Na cijelom bijelom svijetu.Oh!Bi li me mogla poljubiti? ponizno doda.Gigi se nagne da ga poljubi, nježno kao što je i on nju, kad val zapljusne gondolu i to je baci naprijed Ben je uhvati u zagrljaj i ona se nađe nosom u njegovoj usnoj školjci. Iznad njih se čuo Guidin glas koji se ispričavao.Gigi prasne u smijeh. Imala sam prijateljske namjere, prošapće izvlačeći se malo, ali ostajući u njegovu zagrljaju ali je gondola previše... prevrtljiva. Hoće li ovo izgledati kao koketiranje, pomisli?Guido, vozi nas nazad u palazzo, najbrže što možeš, viknu Ben.Nikad vožnja gondolom nije bila tako burna ni put tako dug. Guido je rukovao veslom najvećom brzinom. Ben je snažno držao Gigi u zagrljaju, lica uronjena u njenu kosu, ljubeći je neprestano, jer se tako dugo sustezao. Ona je jedva mogla misliti. Ljuljana kao malo dijete, čitava je vibrirala, kao da je sva od žica i treptaja. Uspeli su se stepenicama u palazzo praćeni Guidovim pogledom. Gigi stane kod unutrašnjih vrata i okrene se prema Benu s iznenadnim osjećajem stida. Definitivno je otišla predaleko da bi se mogla vratiti na početne pozicije, mislila je s onim što je ostalo od njene racionalne moći, ali što se dogodilo s njenim odlukama? Benove oči su nježne i zapovjedne, pomisli pogledavši ga, oči koje ne poznam, to nisu oči dječaka.Sto je sad?, upita Ben odlučno.Ja... ja... ja nisam... sigurna, odgovori Gigi, očajnički želeći da je još uvijek u modi da žena padne u nesvijest i tako na lak način odgovori na tako drsko pitanje.Ja... ja ne... oh, Gigi, ne želim s tobom voditi ljubav ako me ni malo ne voliš... ne znam kakve bi mogle biti posljedice...Morat ćeš preuzeti taj rizik, promrmlja Gigi najtajanstvenije što je mogla, budući da nije uspjela odvratiti pogled s njegovih očiju. Ništa ne garantiram.Prekršio si vlastito pravilo, reče umiljato kad su ušli u Benovu spavaću sobu, gdje je krevet stajao na podiju i gledao u tri gotička prozora uokvirena kamenom čipkom. Pravilo broj 1 jedan poljubac

Ali danas nismo vidjeli ni jedno umjetničko djelo to treba nadoknaditi osim toga, pravilo ništa ne govori o poljupcima, odgovori Ben napuklim glasom koji je i sam jedva prepoznao tamo nema ništa o jednom poljupcu na dan.Odvede je do srednjeg prozora i okrene je tako da je gledala u njega, leđima okrenuta Kanalu Grande. Želim te poljubiti baš tu, otvorenih očiju, kako bih istovremeno doživio dvostruki užitak.Ali razvodnjen, prigovori Gigi dubokim glasom i rugajući se. Možeš doživjeti osjet dodira ili vida, ali ne i oba istoremeno osim ako ne ljubiš kip... Približi mu se, zagrli ga i utisne usne na njegove poljupcem lakim i lepršavim, poljupcem koji ga je natjerao da zatvori oči i potraži njene usne s takvim žarom da je uskoro osjetila kako su napravljene od materijala koji nije dotad poznavala od ruža u plamenu.Oh, Ben.. uzdahnu. Nisam smjela s tobom tako koketirati.Imaš pravo, složi se glasom dršćućim od nestrpljenja i povede je prema krevetu. To je i previše i premalo... preskočimo udvaranje. To možemo poslije.Poslije? čudila se Gigi. Poslije...Opet koketiraš, promrmlja svlačeći je. Gospode Bože, kako si lijepa... oh, beskrajno... bez greške... nezaboravno... tako lijepa... toliko ljepša nego što sam zamišljao...Zamišljao si? Gigi je disala isprekidano, posljednjim zalihama zraka. To si, znači, radio. Usudio si se zamišljati me ovakvu?Ništa drugo nisam ni radio. Tako sam malo vidio od Venecije da sam cijelo vrijeme mogao biti i u Mestrima... oh, Gigi...Njegove su usne tražile njene grudi tako izravno kao što su uzimale njene usne i ubrzo, tako ubrzo da su oboje bili zatečeni, uzele je čitavu, potpuno. Potakao ju je i ona uze njega. Bili su tako obuzeti željom da bi zanemarili ciklon, tako laki od želje da su mogli lebdjeti na gotičkom prozoru, tako puni želje da su jedno drugo grizli kako bi bili bliži, tako jedno drugom privučeni da su drhtali pri svakom novom koraku tog najstarijeg plesa na svijetu.Nakon jednog sata, kad je sunce već odavno zašlo, Gigi progovori. Glas joj je i samoj zvučao čudno, kao da je rastavljen pa opet sastavljen ali sad na bolji, zanimljiviji način. Sad kad znaš posljedice spavanja sa mnom, je i ti žao što si riskirao?Nisam siguran da sam sto posto iskoristio priliku, reče Ben Winthrop majstorskim pokretom prelazeći preko njenih nemirnih bedara. Morat ću taj rizik preuzeti još jednom... da bih bio potpuno siguran.Ne bismo li morali početi s gondolom... kao i prije?Ne moramo, osim ako to baš ne želiš. Poljubi je nježno kao u gondoli. Možemo se samo pretvarati. Riba je zagrizla, pomisli Ben, i uhvatila ribiča.Zašto pretvarati? zavapi Gigi kad je ponovo ušao u nju. Oh, Ben, ovo je stvarnost, zar ne?Nekoliko sati kasnije, zračeći tajnom, sjedili su u polukružnom separeu najotmjenijeg hotela u Italiji hotela Cipriani. Njegov je restoran imao šarma kao ni jedan drugi restoran na svijetu iz njega je pogled pucao na more i nebo s kupolom i tornjem katedrale San Giorgio Maggiore u pozadini.Ovdje je točno kao na brodu, reče Gigi prekidajući tišinu u kojoj su se našli zatočeni, sretni zatvorenici, jer su previše toga imali reći jedno drugom, a nisu znali kako bi počeli, ni treba li uopće početi govoriti.Aha, složi se Ben gledajući netremice u nju, a ne kroz visoki prozor, koji je sezao od poda do stropa.Stvarno, jest. Pogledaj, pa ćeš i sam vidjeti što mislim.

Znam, ovo je jedno od mojih najmilijih mjesta, objasni i dalje promatrajući Giginu glavu kao da je jedinstven i rijedak cvijet kojem manjka peteljka. Da li je to to? Je li zaljubljen? Nikad se prije nije tako osjećao. Neka mu Bog pomogne, mislio je Ben zbunjen intenzivnom srećom i jednako intenzivnom zabrinutošću. Obično je bio tako škrt na osjećajima, te je stoga prema njima gajio duboko nepovjerenje.Ben posegne u džep svoje jakne i izvuče crnu baršunastu kutijicu. Potpuno sam zaboravio. Nisam im mogao odoljeti. Kako mi nisi dala da ti ih kupim, nosi ih zbog mene, samo večeras.Ovisi, reče Gigi ne uzimajući skupocjeni nakit. Čak ga i ne pogleda gledala je oko sebe kao da tamo očekuje odgovor. O čemu li to ovisi, pitala se pokušavajući dobiti na vremenu. Od onog trenutka u gondoli, kad ju je Ben poljubio nije se više mogla pouzdati u svoju pamet. Gdje je sad ona djevojka koja je još jutros tako pametno umovala o razlozima zbog kojih se ne smije upuštati s Benom Winthropom? Kako li se samo tako brzo našla upravo u onoj situaciji koju je tako pažljivo izbjegavala od trenutka kad se obrela u avionu za Veneciju? Imala je šanse da se spasi i nakon što ju je poljubio, imala je neke šanse sve dok nije otišla u njegovu sobu. Je li to ljubav? Sa Zackom si nikad nije postavila to pitanje. Sa Zackom je to bila ljubav od prvog časa. S Davvjem je znala da nije. S Benom je znala samo to da ne zna.O čemu ovisi? ponovi Ben jer je ona zašutjela.Gigi se prene i sjeti se nečeg što je zaboravila. O tome hoćeš li pogledati kroz prozor ili nećeš. Mislim, zaista pogledati, i to ne samo kroz prozor, nego i na stolove oko nas i kroz prozor. Pogledati, a ne preletjeti pogledom. Pogledati kao da sve to vidiš po prvi put, pogledati cjelinu.Kako dugo moram gledati?Tri minute.Evo. Preda joj svoj sat. Štopaj mi vrijeme na sekundu, možeš pratiti i Mjesečeve mijene, točno vrijeme u različitim zonama, znakove Zodijaka vidi se gotovo sve osim pobjede Celtika.Ja vjerujem u Zodijak, reče Gigi gledajući kako Ben pažljivo promatra dvoranu. Uvijek mi je dobar horoskop. I to u raznim časopisima.Ja imam dobru karmu u vezi s parkiralištem, reče on prenijevši pogled s konobara i dobro odjevenog vlasnika na tamno nebo i more. Mogu li ti dati nešto od moje parkirališne karme ili je to nedopustivo?Mislim da karmu ne možeš pokloniti.Tko kaže? Zapravo, karma automatski ide s naušnicama čim ih staviš.A ne, neću. Osim ako bez riječi protivljenja ne pristaneš da ti ih krajem večeri vratim.Strašno držiš do forme, prigovarao je znajući da ga je pročitala.Oblik je izraz sadržaja.Mislim da si zapravo htjela reći Oblik je izraz funkcije, što nije točno. Jesu li prošle tri minute?Uskoro. Ja ti, zapravo pokušavam reći da ću te naušnice samo posuditi na nekoliko sati. Jasno?Potpuno. Mogu li sad prestati gledati okolo i pogledati tebe?Gigi pogleda na sat, pričeka dvije sekunde i reče Vrijeme je isteklo.Ben okrene pogled od prozora i ispruži dlan. Polaganim pokretima Gigi skine naušnice koje je nosila, spusti ih u torbicu, uzme teške smaragde iz njegove ruke i pričvrsti ih na uske.Kad bi zvijezde mogle plesati... reče Ben ne mogavši skinuti oka s nje ni dovršiti rečenicu. Zar se ne želiš pogledati? reče umjesto toga.

Dobro se sjećam kako su mi pristajale kad sam ih probala, odgovori primaknuvši mu se bliže. Ovog se časa osjećam puna sebe i bez gledanja u zrcalo. Zar ne želiš znati zašto sam htjela da promatraš ovo mjesto kao da ga nikad prije nisi vidio?Da to nije neki ritual?Na putu iz Mestra pala mi je na pamet jedna ideja, možda najbolja dosad baš sam ti je mislila ispričati kad... baš strašno... potpuno je isparila. A kad si izvukao naušnice, opet se pojavila, sasvim jasna.Sasvim jasna, ponovi Ben mehanički, potpuno prožet osjećajem povlaštenosti i svojine dok ju je milovao pogledom.Uopće ne obraćaš pažnju na ono što govorim, uzviknu ona i odmakne se.Ako obećam da hoću, vratit ćeš se?Prvo slušaj, reče odlučno. To je ozbiljno. Ona tri teretnjaka koja si danas kupio ne moraju biti bačena i prodana kao otpad. To su izuzetno lijepi brodovi, elegantnog trupa. Prave ljepotice. Mogli bi se preurediti u potpuno nove brodove za kružna putovanjaMolim! Koga uopće zanimaju brodovi za kružna putovanja? prekine je, začuđen i gotovo uvrijeđen što mu o tome govori sada, u najnepogodnije vrijeme.Tebe, Bene Winthrope.Draga, za Boga miloga, istina je da sam ti rekao da me zanimajubrodovi, ali nikad nisam spominjao brodove za kružna putovanja. To je potpuno druga stvar. Zašto uopće o tome razgovaramo?Oh, znam da te to ne zanima, reče blago, ignorirajući njegove primjedbe ali trebalo bi te zanimati. Zamisli brod za kružna putovanja koji je ekvivalent restoranu Cipriani elegantan ali ne prevelik, ekskluzivan, ludo skup i savršen do u detalje. Brod koji bi ti stalno davao osjećaj da si u ovom restoranu. Oni teretnjaci koje smo danas vidjeli mogli bi postati takvi brodovi samo jedna klasa, samo jedna vrsta smještaja apartmani superluksuzni apartmani za sasvim određenu vrstu ljudi, sve u najvećem stilu i po najvišoj cijeni.Kako, zapita Ben i prebaci se u drugu brzinu, te obrati potpuno drugu vrstu pozornosti onome što je govorila odakle znaš da uopće postoji nekakva potreba za takvom vrstom brodova?Od Collinsovih, vlasnika Indigo Seasa oni obožavaju obiteljska kružna putovanja i tako putuju dva puta godišnje, a djecu ostavljaju kod kuće. Stalno se žale na male kabine prvog razreda i činjenicu da veliki brodovi imaju po tri kategorije putnika. Ljudi plaćaju vrlo različite cijene karata, ali jednom kad su se ukrcali, svi su na istom putovanju i koriste iste restorane i ostale društvene prostorije.Trebaju im tri klase da bi mogli poslovati s profitom, kao i avioni.Ja mislim da pravi problem leži u tome što su to ogromni brodovi s golemim troškovima koji vlasnike tjeraju na to da popune što više kabina, reče Gigi. Ben, znam da zvuči nedemokratski, ali se danas možda više nego ikad ljudi s dovoljno novca za takva zaista skupa putovanja žele družiti samo s onima koji imaju sličnu količinu para. To je nalik situaciji u ovom restoranu svi gledaju jedni druge oduševljeni što vide da su svi bogati.Kako znaš?Otkad sam stavila ove naušnice, desetak ljudi me pogledalo s dubokim odobravanjem. To su oni isti koji su me prije pogledali bez ikakva većeg zanimanja, kao svaku drugu djevojku. No, dobro, prizna Gigi pokušavajući biti sasvim poštena s nešto većim, ali ne znatno većim zanimanjem. Međutim sad, otkad nosim smaragde, sad sam i više nego prihvatljiva, sad sam jedna od njih i oduševljeni su tom spoznajom.

Pretpostavimo da imaš pravo nastavi Ben ostaje činjenica da teretni brodovi naprosto nisu brodovi za kružna putovanja.Ti teretnjaci nisu nužno teretnjaci. Fabio Severini mi je rekao da su to zapravo prazne ploveće kutije, nije se dala Gigi. Prema tome, lako mogu postati brodovi za kružna putovanja. Rekao mi je da treba upola manje vremena i novca da bi se dotjerao gotov brod, koji već ima trup i strojeve.U Trstu su tri stroja posebno napravljena za te brodoveSigurna si? Benov je glas postao uobičajeniji čim je počeo obraćati pozornost na njene informacije.Sigurna. Njegov ih otac pokušava prodatiTo je beznadno. Takvi se strojevi rade za određeni brod i trebalo bi godinama čekati da se ponovo sagradi baš takav brod.Oh ne! Onda su Severini propali. Gigi je bila iznenađena osjećajem gubitka. Toga se zapravo stalno bojala. Jedan od najjačih razloga zbog kojeg je pokušala spasiti te brodove bila je pomisao na propast obitelji Severini, čiji je posao brodovlasnika propadao. Kad bi mogli namiriti novac koji su uložili u strojeve, imali bi kapitala za daljnji rad. Teretnjaci ne bi značili potpuni gubitak.Ben, kad bi kupio strojeve a već imaš brodove mogao bi ih preurediti u prave male dragulje! Zaposli najbolje inženjere brodogradnje! Jednini potezom dobio bi vlastitu flotu brodova za kružna putovanja! Zašto ne? Reci mi jedan valjan razlog protiv te ideje. Gigi je gorjela onom posebnom vrstom entuzijazma kojoj odgovaraju čizme od sedam milja.Hej, smiri se, draga. Puno je kompliciranije održavati flotu nego naprosto imati brodove.Isto je tako teže graditi trgovački centar, nego jednostavno imati zemljište!AH o tome već sve znam. Glas mu je bio čudno prazan ako se ima u vidu sjajna nova ideja, pomisli Gigi.Zar te ne privlači novi izazov, Bene? pokuša još jednom, želeći raspaliti njegovu maštu. On ne odgovori. Nije čak čuo ni pitanje. Ben je imao dar da prepozna trenutak u kom neka nova ideja pada na dobro do u pravo i pogodno vrijeme. Gigi je naletjela na takvu ideju. I on ju je već usvojio. Dok je tako sjedio, naizgled odsutna duha, mozak mu je već prebirao po imenima stručnjaka koji bi mu mogli reći koga treba angažirati za takav projekt zabilježio je u glavi desetak pitanja o desetak problema vezanih uz kružna putovanja o kojima se mora odmah raspitati. Treba raditi brzo. Ben je vrlo dobro znao da te, 1984 godine bogati imaju i troše više novca nego ikad.Industrija brodova za kružna putovanja još nije odgovorila toj lavini besramnog trošenja novca. Veliko je bogatstvo čekalo da bude pokupljeno i nije bio vremena za gubljenje.Ben, ne slušaš što ti govorim, podvikne Gigi uvrijeđeno. Zamisli mogao bi flotu nazvati Winthrop Une.Pretpostavljam da bi ti prvi brod nazvala Winthropov smaragd? odgovori automatski.Pa to bi bilo nekako sladunjavo... ali moglo bi doći u obzir. Što misliš o tome? Kad bih ga mogla nagovoriti da misli na ime broda, reče samoj sebi vedro, možda bi o cijeloj ideji počeo ozbiljno razmišljati.Meni se sviđa, reče on odjednom okrenuvši se prema njoj i kliznuvši u potpuno drugu vrstu pozornosti. Lako se pamti i podsjećat će me na to kako večeras izgledaš. Kad budeš krstila brod, možda mi dopustiš da ti za tu zgodu opet posudim naušnice.Misliš napravit ćeš to! Hoćeš? Vidim ti po očima! Ne šališ se!

Naravno da se ne šalim, reče Ben začuđeno. Nikad se ne bih šalio s poslovima. Gigi, to je sjajna ideja, samo je čekala da je se netko sjeti. Ali, molim te, nemojmo razgovarati o reklami prije nego što naučim nešto više o tom poslu koji mi je još uvijek zagonetka.Gigi zine. Nije navijala za brodove kako bi sebi pribavila novi posao, to joj nije ni palo na pamet. S druge strane, fer je fer, ideja je ipak njena. Bila je daleko manje profesionalka nego što je on to mislio.Ima jedan problem, reče Ben s uzdahom žaljenja. Ta je situacija identična eksploziji trgovačkog centra. Da bar to nisi spomenula večeras... da si se samo toga sjetila nekoliko dana poslije. Morat ćemo odmah sutra ujutro krenuti natrag kako bih se mogao baciti na posao.Ja bih i tako morala krenuti, složi se Gigi tugaljivo. Nisam to željela priznati ni samoj sebi, ali ja sam vremenski ograničena. Zna se koliko sam trebala ostati u New Yorku. Archie se vjerojatno pjeni dok mi tu sjedimo.Ako krenemo sutra, na dobitku smo šest sati do New Yorka. Ti i Jack Tavlor možete raditi na Začaranom tavanu čitav vikend, pa ću te vratiti u L. A. u nedjelju na vrijeme da se naspavaš prije nego što odeš u ured. Poslat ću teleks svojoj tajnici čim se vratimo kući i ona će se za sve pobrinuti. Prodavačima ne smeta gužva.Oh, Ben, ne znam bih li se smijala ili plakala. Osjećam se tako iscrpljenih. Uzbuđena sam Winthropovim smaragdom i žalosna što napuštam Veneciju.Draga, draga zar ne shvaćaš da ćemo se ovamo vraćati još mnogo puta? Veneciji nikad nećeš morati reći zbogom.

Jesi li nešto čula o Gigi?, upita Sasha Billy dok su sjedile u dječjoj sobi promatrajući svoju djecu kako se po prvi put zajedno igraju. Bio je tako topao dan da je sve troje djece nosilo samo pelene i pamučne potkošuljice. Svi su bili u fazi puzanja bili su na mekom tepihu, u ograđenom prostoru. Hal i Max, Billvni devetomjesečni blizanci, bili su oduševljeni malom Nellie koja je od njih bila starija dva tjedna. Premda su njih dvojica bila teža od nje bar dva kilograma, bilo je očito da nježna djevojčica dominira s punim pravom svoje ženstvenosti.Nešto, odgovori Billy, nazvala sam hotel, a telefonist mi je rekao da je izašla. Zatim mi je tajnica Bena Winthropa poručila da će se javiti sutra oko osam.Pa je li zvala?Jest, ali nije imala vremena razgovarati, odgovori Billy jetko. Mislila sam da će htjeti pričati o tome što je napravila, ali samo je rekla da je to previše komplicirano i da ćemo razgovarati kad se vrati. Kad se samo sjetim o kakvim smo sve kompliciranim stvarima razgovarale telefonom! Ha! Začarani tavan nije ni sluga tome, vjeruj mi. Imala sam osjećaj da ne može dočekati da prekine razgovor.I sa mnom je slično razgovarala. Kratko i bezvezno. Ili postaje radoholik ili se glupira u New Yorku, pa to ne želi priznati.Oh, Sasha, znaš i sama da Gigi nije tip za glupiranje, primijeti Billy. Potpuno je obuzeta tim projektom, potpuno je obuzeta svim svojim vražjim projektima. Prvo je izumila starinsko donje rublje, zatim Skrupule 2, onda je to ostavila i postala pisac tekstova i praktički izumila novi kupaći kostim, pa je onda morala izmisliti i novu vrstu dućana s igračkama. Pogledaj djecu... zar ti se čini da im treba još igračaka?Billy je nabavila tri kutije žarkih boja kako bi se djeca njima igrala znajući da svako dijete više zanima kutija nego njen sadržaj. Nakon što su ih žvakali i

zaslinili, te istražili njihovu unutrašnjost, prešli su na nešto drugo. Bilo je tu još cipela i čipke za žvakanje, to je njene blizance, kojima su izbijali zubi, umirivalo na nekoliko minuta. Kad bi se zamorili od cipela, dala bi im tri para nesalomljivih plastičnih sunčanih naočala jer su ih njene skupocjene opasno privlačile. Posljednja ponuda zdjela puna leda sa tri dobro oprana srebrna dolara bila je čuvana za posebne užitke.Uopće se ne igraju kutijama, reče Sasha igraju se s Nellie, zar ne primjećuješ? Istražuju je. Misle li da je i ona igračka? Neka vrsta lutke?Nikad još nisu bili tako blizu drugog djeteta. No, Nellie je dovoljno pametna da se čuva.Jasno da jest, reče Sasha pametna je rođena. To je takva priroda.Ona je djevojčica, primijeti Billy bez ljutnje. Što si ti očekivala?Oh, Billy, djevojčice možda i počnu kao pametne, ali ne ostaju takvima! reče Sasha i udari u plač.Bože, Sasha, jadnice! Što ne valja, reci mi, molila je Billy držeći je za ramena. Ali dugo je trebalo da se Sasha toliko oporavi da je mogla reći ijednu riječ. Konačno obriše suze i ispuše nos, te se sabere i progovori.Mi se razvodimo.Oh, Isuse. Sasha, žao mi je, tako mi je žao.Ali nisi iznenađena, zar ne?Nisam... ne, nisam, bar ne sasvim. Osjećala sam da nešto... nisam znala što, ali oboje vas dobro poznam... nadala sam se...I ja sam se nadala i nadala sve dok nisam skoro sasvim poludjela od nadanja. To je stvarno i istinski beznadno, Billiv. To traje mjesecima i stalno se pogoršava umjesto da se poboljšava izdržala sam dok nisam postala sigurna. Zatražila sam razvod prije tri mjeseca. Tada se Josh iselio. Zar ti Gigi nije rekla što se zbiva?Ni riječi, ni slutnje. Ali kad smo vas Pauk i ja zadnji put vidjeli, oboje smo primijetili da Josh nije... oh, ti si se dobro držala, ali Josh nije, on je izgledao tako izmučeno, tako... žalosno... i uvijek kad bismo vas nazvali bili ste tako zaposleni, da smo se pitali kako to.Billy, on je bolestan, smrtno bolestan od ljubomore na muškarce s kojima sam spavala prije nego što sam ga upoznala. A ima i razloga.Kako to možeš reći, zaboga? zapita Billy s nevjericom. Je li on lud?U vezi s tim, jest.O čemu govoriš, Sasha? To mi moraš objasniti.Što je brže mogla i ne štedeći sebe, Sasha ispriča Billy o Joshovu posjetu New Yorku i otkriću njene prošlosti. Glas joj je bio ravan, iznosila je činjenice, ali nije ni jednom pogledala Billy i stalno je odmahivala glavom, nesvjesno osuđujući vlastite postupke.Billy je mirno slušala i promatrala Sashu. Kad je dovršila, uzme je za ruke i stisne ih.Sad me slušaj, mala. Josh ti je nanio gadnu nepravdu. Natjerao te da misliš kako si bila loša cura. Čujem kako sve opravdavaš zdravim razumom, ali vidim da te je nekako uspio navući da na to gledaš na njegov posrani način! Josh je stvarno guzica, i da je tu, zadavila bih ga vlastitim rukama pred djecom ako treba i nijedna me porota na svijetu ne bi osudila.Trebala si vidjeti kakva sam ja bila prije nego što sam srela Vita. Josh bi mislio da je to tisuću puta gore od svega što si ti napravila. Odabirala sam muškarce Ellisove bolničare i zapošljavala ih samo s jednom mišlju da se s njima ševim. Nikad ih nisam poželjela bolje upoznati, nije bilo važno čak ni da mi se sviđaju. Glavno da su me fizički privlačili. Smisao svega bila je ševa.

Čista ševa. Ti si sa svojim ljubavnicima izlazila, bila si s njima u nekakvom odnosu, ručkovi, plesovi, šale, ljubavi ja se sa svojima ne bih dala vidjeti u javnosti ni mrtva. A to i nisu bili ljubavnici, mi nikad nismo razgovarali, to su samo bila tijela s dodatkom malog. I to je tako trajalo godinama.No, konačno sam te natjerala da se nasmiješ. Hi je to šok? Svejedno, svakako je poboljšanje. Znaš što, Sasha, nisi ti nikad bila Velika Drolja, ti si bila Velika Razvratnica. Pauk je u svoje doba ševio gotovo sve modele u New Yorku, sve dok nije sreo Valentine. On je bio Veliki Razvratnik. Kao i ti. Ni ja nisam bila drolja... trebao mi je seks kao što mi treba voda i našla sam jedini način kako da dođem do njega dok je Ellis ležao umirući. A prije Ellisa, kad sam stanovala s Jessicom u New Yorku, i ja sam imala razdoblje Velike Razvratnice, vjeruj mi. Dakle, nemojmo dalje o toj gluposti da je ljubomora zbog onog što su ljudi radili prije nego što su se sreli nešto posve razumljivo. To nije razumljivo i ako to Josh ne može pojmiti, nema druge nego da se razvedeš. Sto prije, to bolje. Ako mene pitaš, on je previše star da bi se promijenio, previše star i previše ukopan u stroge granice tradicionalnih vrijednosti.Radi se o nečem gorem, Billy. To čak i nije najgore, ta ljubomora. Možda bi se s njom jednog dana i mogla izmiriti. Odlučila sam se na to zbog stida. Josh više nikamo nije htio ići sa mnom jer se bojao da ćemo sresti nekog tko poznaje moju prošlost. On se stidio što je mnome oženjen.Dovraga! Da si mu bar to rekla prije udaje!Onda nikakve udaje ne bi ni bilo.To i mislim. Mogla si se poštedjeti sve ove gnjavaže. Tko treba takvo smeće? Oh, Sasha, kako ti mogu pomoći?Šališ se. Upravo si mi pomogla. Sasha se počne smijati i plakati istovremeno sve dok joj se Billy, potaknuta njenim stanjem, nije pridružila. Kad su se oporavile, obratiše pažnju na svoju zaboravljenu djecu koja su utihnula dok je trajao drugarski izljev emocija.Vidiš li ti što i ja? upita Billy.Kako su samo uspjeli skinuti pelene?Blizanci skinu jedan drugog kad god mogu... mrze pelene i sami su shvatili kako se to radi, bez obzira na to kako su jake ljepljive trake. Pauk tvrdi da su tehnički talenti.Ali Nellie to ne zna.Ili je upravo naučila ili su je oni skinuli. Ona je puno zanimljivija od kutija. Baš nas briga! Još su premladi da bi se igrali doktora.Da li je itko ikada toliko mlad?Jest, Sasha, apsolutno sigurno, garantirano. Pokazat ću ti knjigu u kojoj to piše.

Gigi se osjećala kao da se njena odsutnost zbila u nekom vremenu koje se nije dalo predočiti u danima i satima onako kako se to računalo u Južnoj Kaliforniji. Parkirala je na svom mjestu iza zgrade FrostRourkeBernheima i pokušala se vratiti u rutinu posla idući prema ulazu u agenciju prvog ponedjeljka u svibnju.Vratila se kući sinoć, nepunih osam dana nakon odlaska, i imala je vremena odspavati tek koji sat.Mora da je zakasnila, shvati, kad je pozdravila Polly i zauzvrat dobila suučesnički pogled. Osjećala se nesigurno zbog dvije promjene vremenskih zona, zbog glave pune uspomena i srca koje je poskakivalo od pitanja bez odgovora, ali je ipak bila sigurna da joj na čelu ne piše Venecija. Jedino objašnjenje tog pogleda znamjaštosiradila bilo je Polly je urođeno sumnjičava. Gigi

užurbano proslijedi do svog ureda. Prođe kroz gomilu koja je čavrljala u hodniku u kantini, s pristojnim osmjehom na licu, koji je pokazivo da će svatko tko je pokuša zaustaviti to smjesta požaliti. Namjeravala je prekinuti tu priču s Davidom Melvilleom premda je još bila u punom zamahu.Ured je bio prazan. Nestalo je svakog znaka da je Davy nekoć ovdje radio. Od fotografskih povećanja na zidovima do aparata za espreso, od njegova crtaćeg stola do zdjele za voće. Gigi je stajala usred sobe s osjećajem olakšanja što je David bio dovoljno pametan da si nađe drugog partnera prije njezina povratka. Zazvoni interfon na njenu stolu.Gigi? Archie. Možeš li na trenutak doći u moj ured?Odmah, reče i oštrim korakom proslijedi niz hodnik. Što je to s njim? Ni Dobrodošla, Gigi, ni Je i ti drago što si se vratila?Odlično si to obavila, Gigi, reče Archie gledajući je iz svoje stolice.Hvala. Kako li je samo znao da je obavila dobar posao, upita se Gigi. U uredu su se širile glasine koje su rasle brzo i naočigled poput pitonovih usta kad se sprema progutati poveliki plijen, ali bio je tek ponedjeljak i ona još ni s kim nije razgovarala.Da, svaka čast. Davy je bio Bvronova desna ruka i lijevo jaje dok nije tebe upoznao. Sad to isto radi za Jayja Chiata, koji će ga vjerojatno toliko kritizirati i plašiti, da će raditi i bolje nego što je radio za nas.Oh, k vragu, dao je otkaz. Gigi zabezeknuto klone u stolac.Aha, prije tjedan dana. Došao je i rekao Bvronu, Viktoriji i menida su vaši odnosi dosegli tako bolnu točku da više ne može raditi s tobom, i ne može više ostati tu gdje će te viđati svaki dan. Mi smo zaključili da si se... ovaj... recimo... poigrala s njegovim osjećajima.Pusti me na miru, Arch. Davy je emocionalno ugrožen. Sto bih ja trebala raditi? Udati se za nekog koga ne volim kako vi ne bi izgubili ključnog kreativca?Od tebe se očekuje lojalnost, ali ne baš do te mjere. Predlažem da se kao član kreativnog tima suzdržiš od fizičkog kontakta koji bi nadilazio ono što se smatra prihvatljivim uredskim ponašanjem.Sjajno, Arch. Jesi li kad razmišljao o tome da postaneš tekstopisac? Na primjer za priručnike izobrazbe Američke mornarice? Njima bi dobro došao. Tako ti lako teku riječi. Pogriješila sam, u redu, nisam smjela dopustiti da se to s Davvjem razvije do takve mjere, to dobro znam i sama. I predobro. Žao mi je što se tako osjećao da je morao dati otkaz. Ubuduće molim ženskog člana tima da ga ne bi zanijela moja nekontrolirana žudnja, moji raspušteni osjećaji i moje divlje seksualne želje kojima Davy, očito, nije imao snage odoljeti, premda se strašno trudio.Ali on je rekaoNikad nije saznao stvarnu istinu, jadni momak. Davy je bio moj seksualni rob, Arch. Natjerala sam ga da me zavoli začaravši ga kombinacijom magije i otrova poznatog pod imenom Orsinijeva kletva. To je počelo u Italiji i Savanarola je bio prva žrtva. Je li time ova nesretna epizoda zaključena? Ili bi me želio smjestiti u gajbu pokraj kantine gdje bi svatko mogao vidjeti kako sam kažnjena za svoje grijehe, premda i ne znaju točno koje rasprava o tome bila bi prestrašna. To ne bih preživjela. Sad znam zašto me Polly tako pogledala.Dosta se pričalo o tome, prizna Archie i popusti svom uobičajenom izrazu šarmantnog umjetnika u čavrljanju bio je oduševljen što je više ne mora grditi. On i Byron su bacali novčić da odluče tko će preuzeti zadatak koji ni jedan od njih nije želio, premda ga je svakako trebalo obaviti.Zašto se u ovom uredu ništa ne može dogoditi, gunđala je Gigi a da odmah svi u tome ne vide nešto loše?

To je jedna od životnih tajni. Ja mislim da je stvar u sendvičima koje služe u našoj kantini. Kako je bilo u New Yorku?Sve smo dogovorili. Prvih dvadeset i pet Začaranih tavana bit će otvoreno za dva mjeseca, još sedamdeset ili osamdeset ljetos, a posljednji na jesen. Benovi ljudi će s Viktorijom dogovoriti kupovanje putem medija. Usput, ne znam koliko bi to moglo biti veliko, ali čini mi se da sam nam našla još jedan posao.Molim? Gigi, to je fantastično.Nadam se da će to nadoknaditi gubitak Davea, reče Gigi oklijevajući.Kakav posao? upita nestrpljivo Archie.Winthrop Cruise Line.Sto je to?Ovog časa samo tri prazna broda na suhom doku izvan Venecije i tri brodska stroja u Trstu.Oh, reče Archie s vidljivim razočaranjem u glasu. Kad si rekla Winthrop Cruise Line, očekivao sam nešto veliko i uzbudljivo. Mislio sam da je Ben možda preuzeo neke velike brodove.Za godinu dana, Archie, prijatelju moj, morima će ploviti brod ko dragulj, a zatim će uslijediti dva nova. Ti će brodovi postaviti kriterije sjaja, luksuza i skupoće svaki za po stotinjak bogataša koji imaju dovoljno novca da ga potroše na još jedan dom, ali im se ne da s tim gnjaviti. Je li ti to dovoljno uzbudljivo?Hej, čuj ovo! reče Archie črčkajući nešto. Vaš drugi dom na sedam mora što kažeš na takav slogan?Sviđao mi se kad sam ga se jučer sjetila u avionu. Evo ti popis s dvanaest ideja ta je na samom vrhu.GigiMolim, Archie?Imam problem. Ne znam da li da te na koljenima molim da ne budeš tako vraški pametna i divljenja vrijedna ili da te pozovem na večeru, budući da više nisi, takoreći, zauzeta.Glasam za večeru, Archie, budući da sam nakon ovog razgovora uvjerena da nemaš namjere potaknuti bilo kakav odnos među kolegama, ni emocionalni ni fizički, koji bi bilo koja stranka u rečenom odnosu mogla krivo protumačiti.Kad bolje razmislim, zašto to ne bi bio ručak da proslavimo taj novi posao? Nazvat ću Bvrona da vidim je li slobodan da ide s nama, reče Archie bespomoćno se smijući. Nemam povjerenja u samog sebe i bojim se da neću moći biti na visini tvojih moralnih načela. Oh, još nešto. Kad te Byron pozove da izađete, a znam da hulja to ima u planu, hoćeš li mu, molim te, reći to isto?Oh, nadam se da ću se sjetiti, reče Gigi ozbiljno. Ali ako slučajno bude pun mjesec e, onda se dogovor ukida. Ta Orsinijeva kletva o kojoj sam ti pričala, reče idući prema vratima to je jače od čovjeka, i doda, već iz hodnika i žene u našoj obitelji samo su bespomoćne žrtve vlastite moći. To se može dogoditi Bvronu a može se dogoditi i tebi, dragi.Viktorija Frost bacila se na čitanje Adiueeka, Advertising Agea, Neu York Timesa i Wall Street Journala koji su ležali pred njom. Svi su donijeli priču o projektu Winthrop Cruise Linea o kojem je Ben Winthrop govorio na konferenciji za tisak. I premda ni jedan nije spominjao Gigi kao začetnicu ideje o brodovima za kružna putovanja, u onom dijelu priče koja se odnosila na činjenicu da je agencija FrostRourkeBernheim dobila posao promidžbe spomenuta je kao tvorac ideja. Naveden je i njen udio u Začaranom tavanu, Indigo Seasu i malom ali obećavajućem butiku za kozmetiku Beverly Hills Beauty Bar, donedavnom poslu kojim su se bavili Gigi i David, kao i u oblikovanju nove linije parfema.

Sve do sada nju su smatrali tvorcem ideja u FRBu, mislila je Viktorija, ali odsad će u svijesti svih koji se bave propagandom to mjesto biti prisiljena dijeliti s Gigi. Posao za Winthrop Cruise Line vrijedio je petnaest milijuna dolara prvi promotivni oglasi pojavit će se na stražnjoj ili unutrašnjoj strani korica svih prestižnih američkih i evropskih časopisa i magazina što je prije moguće.Ben Winthrop je izjavio kako namjerava od Winthrop Linea, a počinje s Winthropovim smaragdom, napraviti flotu brodova koji će biti ekvivalent hotelima s pet zvjezdica.Otkad je Gigi stupila na scenu, agencija je dodala svom budžetu preko trideset i tri milijuna dolara, procijenila je Viktorija. Archie i Byron nisu čekali da prođe uobičajena godina dana pa da joj dignu plaću, već su odmah sjeli i odlučili da joj daju novčanu nagradu i utrostruče primanja. Kad su Viktoriji rekli što misle da bi FRB morao učiniti za Gigi, odmah je pristala znala je da ne može pobijediti u bici oko novca koji duguju Gigi. Nisu si mogli dopustiti da je izgube, ali nikakvi razlozi zdravog razuma nisu mogli promijeniti Viktorijinu ogorčenost, koju je teško skrivala unatoč discipliniranom skrivanju emocija.Kakvu samo sreću ima taj stvor! Začarani tavan i Winthrop Cruise Line samo su posljedice Winthropove strasti za malom, u to nitko nije sumnjao. A manji poslovi parfem Indigo Seas i Beauty Bar samo su dokazivali da se ljudi uvijek pale na zgodno lišće i slatko držanje. Gigin poslovni uspjeh proizlazi iz njene spremnosti da zaigra seksi igru, a to se vrlo brzo može okrenuti protiv nje. Mačka je češće bila izvan ureda trošeći Winthropov novac nego što je u uredu radila ono zbog čega su je zaposlili, mislila je bijesno Viktorija. Winthrop joj je omogućio da opravda izostanke tvrdeći kako je treba zbog hitnih odluka, ali jasno je bilo kako želi da mu bude lakše dostupna i onda kad nije poslom bio u Los Angelesu. Viktorijina netrpeljivost prema Gigi rasla je sa svakim njenim uspjehom, ali se prisiljavala da se prema toj djevojci ponaša korektno, ne pokazujući neprijateljstvo.Viktorija je malopomalo shvatila da je Angus Caldwell a ne Gigi problem koji ju je doveo u ovo stanje gotovo nepodnošljive nestrpljivosti. Nije to bila Gigi. Gigi je samo spretno koristila svoje prednosti da od Bena Winthropa izmuze milijune.Prošla je gotovo godina i pol kako ju je Angus uvjerio kako se treba preseliti u Kaliforniju, ali je sam još uvijek oklijevao, i pronalazio razloge zbog kojih ni jedan trenutak nije bio dobar za definitivan razlaz s New Yorkom. Ipak ju je, bez obzira na to kako se kratko vidjeli, svaki put uspijevao uvjeriti da je bilo koji muškarac s kojim ima veze samo trećerazredan, pogodan samo za minimalno fizičko olakšanje.Ponekad se uhvatila kako priželjkuje da Angus umre. Voljela ga je tako dugo, tako potpuno i s takvom usredotočenošću, da je znala kako je samo smrt može natjerati da od njega odustane. Da je mrtav, ona bi vjerojatno nastavila živjeti kao i dosad, ali dok je živ i oženjen njenom majkom, neće imati ni trenutka sreće. Da Angus umre, njena ljubav bi ostala živjeti, ali bi postala mirna i ne bi boljela, ne bi više bila izvor svakodnevnih rana izazvanih ljubomorom i glađu, već bi bila izvor sjećanja i nježnosti. Možda bi s vremenom našla mjesto na kom bi mogla osjećati blagost.Oh, kad bi se bar mogla ponovo roditi! Bogamu, odabrala bi najbogatijeg momka i udala se za njega. Ljubav s tim ne bi imala ništa jedino bi joj bilo važno da dominira. Danas bi bila najmlađa rado viđena osoba u najboljim društvima, mlada matrona koja trijumfira i čiji je najveći problem preuređenje pete kuće,

odabiranje imena trećem djetetu i pronalaženje novog ljubavnika. Vodila bi život kakav joj je namijenila njena majka s takvim stilom da bi ih sve nadmašila i uzdigla se iznad zavisti ili imitiranja. Ne bi ni znala kako je sretna što se nikad nije zaljubila, beznadno i zauvijek zaljubila u čovjeka koji se zove Angus Caldwell.Ali nije mogla početi iznova. Imala je trideset i dvije godine i nije imala ništa.Na stolu je ležala uobičajena količina časopisa koje je njena tajnica jedanput tjedno mijenjala. Ponekad bi Viktorija poželjela kontrolirati kako su tiskani oglasi, za slučaj da netko od naručitelja bude nezadovoljan ili da ima kakvu primjedbu. Otvori najnoviji Cosmopolitan i naleti na stranicu s kvizom. Primijetila je da urednici Cosma vole kvizove. A možda ih vole i njihovi čitatelji? Čitajući pitanja, počne ih automatski rješavati u glavi.Kako zamišljate savršenu sreću? Biti s Angusom javno i zauvijek.Čega se najviše bojite? Da Angus nikad neće napustiti moju majku.Kojoj se osobi najviše divite? Nikomu.Koju svoju karakteristiku ne odobravate? Tvrdoglavost.Tko je najveća ljubav u vašem životu? Angus.Kojom zgodom lažete? Kad kažem Angusu da se ne ševim s drugima.Kad i gdje se odigrao najljepši trenutak u vašem životu? Prvi put kad smo Angus i ja vodili ljubav.Koju karakteristiku ne odobravate kod drugih? Odustajanje.Koga najviše prezirete? Sebe.Kad biste kod sebe mogli promijeniti jednu karakteristiku, koja bi to bila? Ljubav prema Angusu.Sto smatrate svojim najvećim uspjehom? Pripadanje Angusu.Kakvo je vaše trenutačno stanje duha? Pakao.

Glava 12

Početkom rujna 1984. Zack je dovršio poslove oko Kronike Kalispella i odmah započeo Vitin novi film Dugi vikend. Trebao se snimati u Malibuu. Najveći dio radnje u dvanaest tjedana snimanja odigravat će se u tri odvojene kuće u Koloniji Malibu, privatnoj enklavi bogataša nad bogatašima.Za te smo novce mogli kupiti te tri kuće umjesto da ih iznajmljujemo, prigovarao je Zack Viti čim su stigli na mjesto snimanja.Ovo nije Kolonija. To je trebalo napraviti prije tri godine. Sad moraš platiti pet ili šest milijuna za kuću ili komadić zemlje. Ovo je najskuplja plaža na svijetu.Ovdje nema mira, komentirao je Zack. Čovjek bi mislio da ti ljudi žele osamu. A ovdje svatko može doći i napraviti piknik ili puštati zmaja pred tvojom kućom sve dok se drži podalje od znaka zabrane.Obala pripada državi Kaliforniji, a i javnost ima svoja prava. Meni se čini najsmješnije što možeš vidjeti susjede u sobama kroz gotovo sve prozore na većini kuća. A tko su ti susjedi? Isti kreteni s kojima si poslovao čitav tjedan. Bogamu, mrzim ovo mjesto, reče Vito sretno.Pronaći namještenu kuću za iznajmljivanje bilo je ravno noćnoj mori jedva su uspjeli, i to samo zato što je sezona završila. Kuće oko kojih su pregovarali bile su prilično prostrane, a ako je štogod od namještaja nedostajalo, scenografi su to mogli dodati. Vito se osjećao opušteno u vezi sa snimanjem ovog filma sjećao se tih stanja pred početak snimanja, kad su živci napeti od čekanja, kad je sve već obavljeno, a još se ništa ne događa. Taj varljivi mir

mir oko filma u kom još ništa nije krenulo naopako, mir bitke u kojoj još nije ispaljen prvi hitac bio je za svakog tko je imao mašte pravo razdiranje živaca. Ipak se tog zlatnog rujanskog jutra prepustio radosti što se nalazi na rubu američkog kontinenta, koji se sprema pretvoriti u zbrku kablova i reflektora, kamiona i prikolica.Volio je taj apsurdni, odvratni posao, razmišljao je Vito sjedeći na klupi i izdaleka promatrajući Zacka koji je nešto radio s ekipom od šesnaest ljudi s kojima će prvog dana snimati scenu zabave u kojoj ne sudjeluje ni jedan od glavnih glumaca. Uspio se barem za danas suzdržati od toga da se mota u izluđujućoj blizini mjesta snimanja, što ga je činilo neomiljenim među režiserima, koji su više voljeli da se producent ne vidi i ne čuje. Vitina je energija bila tako velika da mu je bilo fizički nemoguće ne gurati nos u svaki kutak. Znao je sve što se događa, brinuo je o tome je li vegetarijanski ručak za zvijezdu skuhan kako treba, je li boja vlasulje odgovarajuća, koliko je stranica knjige snimanja snimljeno.Vito je znao da režisere dovodi do ludila, ali zbog toga se nikad nije brinuo. Ako ne vole njegov producentski stil, ne moraju raditi s njim. Ali u slučaju Dugog vikenda odlučio se držati podalje od Zacka, koliko god to bude mogao. Kad je Zack tek došao iz Holywooda, bio mu je za petama cijelo vrijeme snimanja Fair playa. Sad je Zack postao tako siguran i briljantan profesionalac, da je Vito osjećao da je to pitanje poštovanja, da mu poštovanje prema Zacku kao potvrđenom režiseru nalaže da luta okolo bos po pijesku kao da nema nikakvih briga i kao da nije producent, onaj na kom leži krajnja odgovornost koji je zajedno sa Zackom sudjelovao u pronalaženju terena i izvora financiranja, ugovorio ekipu i odabrao glumce.Dakle, ako je doista tako siguran u Zackove sposobosti, kako to da u posljednjih pola sata nije skinuo oka s njega, upitao se Vito.Namjerno i s osjećajem fizičkog lišavanja okrenuo je leđa sceni koja se snimala i prisilio se motriti horizont.Tihi ocean je u Malibuu, bez djece čija bi igra unijela nešto živosti bio kao i obično, dosadan i ravan. Mora da su se svi vratili u školu, mislio je prateći očima jedinu osobu koja je s njim dijelila plažu i gledala glumce. Kao da ne znaš, mislio je, da filmski radnici ne mogu raditi ni nekoliko sati a da ne privuku nečiju pažnju. Sutra će ovdje biti čitava grupa ljudi, a do srijede gomila koju će trebati zadržavati nekom vrstom barijere. Pogledao je na sat. Još malo do pauze za ručak, kad je naumio nešto prezalogajiti sa Zackom i saznati kako je proteklo prvo jutro.Vito ustane i krene u smjeru usamljenog promatrača. Ako ne bude s nekim razgovarao, znao je da se neće moći uzdržati od prikradanja mjestu snimanja, a želio je da bar jedno jutro prođe bez uplitanja, na čemu bi čestitao samome sebi. Smeta li vas da sjednem? upita ženu koja je, kao i on, sjedila na pijesku odjevena, kao i on, u traperice i izblijedjelu jaknu.Ovo je javna plaža, reče ona, prilično prijazno, i ne pogledaši ga. I dalje je pažljivo promatrala ekipu.Vito sjedne i pogleda je, brzo odvrati pogled i tada, oprezno, pogleda ponovo. Može li se čovjek zaljubiti u profil, upita se u čudu i uplašen.Danas je lijep dan, začu sebe kako govori. Možda se okrene, pa će joj vidjeti čitavo lice i bit će gotovo, ta iluzija, trik svjetla i kuta gledanja. Ili je ona zaista djevojka koju traži cijeli život i ne znajući što traži.Zaista jest. Nije se okrenula, ni za centimetar. Imala je tamnu kosu koju je nemarno začešljala unatrag i vezala je komadićem žute vrpce jedna obrva i oko, ono koje je vidio bili su također tamni usnice bez šminke žarko ružičaste. Koža

joj je bila vrlo svijetla, baršunasta poput gardenije, a tamo gdje ju je sunce dohvatilo, na jagodicama i nosu, blago rumena. U čitavom svom životu nije bio tako dirnut nekim profilom. U njemu ima otmjenosti, čistoće i tuge kojase odslikava u svakom detalju, mislio je Vito. Koja li ju je životinja rastužila, pitao se preplavljen iracionalnim osjećajem zaštitništva.Izgorjet ćete, reče ako ne pripazite.Maloprije sam se namazala kremom protiv sunca, odgovori ne pomičući se ali hvala što na to mislite.Nasmiješila se pritom, još uvijek gledajući glumce, i Vitino srce poskoči. Kao da je zaista skoknulo, pomisli opčinjen. Nadao se da je to fizički nemoguće.Izgleda da vas jako zanima snimanje, uspio je izgovoriti.Ovo snimanje. Iz nekog razloga nikad prije nisam vidjela Zacka kako radi.Zack, reče Vito mlako. Bio je izlučten, potpuno izluđen.On je režiser, vidite onog visokog, zgodnog momka širokih ramena u bijeloj majici, to je Zack, onaj koji nešto govori kamermanu. Pogledajte kako je dinamičan, na sve stiže, potpuno u svom elementu. Naprosto je krasan, volim ga gledati, reče gorljivo.Aha.Znate li koliko je sati? upita.Oko jedanaest i trideset, reče Vito. Jedanaest i trideset onoga dana kad se svijet rodio i nestao u dvije minute razgovora.Došla sam rano da bih gledala, ali izgleda da vrijeme stoji kad gledate kako se radi film. Zack me na to upozorio. Umrijet ću od gladi prije nego što on stigne ručati.Ručate s... režiserom filma?Da. rekao mi je da će to vjerojatno biti izvedivo prvi dan. Kasnije će, rekao je, biti previše zaposlen diskusijama o poslu, pa neće biti zgodno da dolazim.Govoreći okrenula se prema Vitu, a on je shvatio da je očaj koji je osjetio maloprije prava sreća u usporedbi s ovim. Njen je profil samo upozoravao na njeno lice fini usjek koji je vodio od nosnica do ruba živahne gornje usne bio je najljepše oblikovan dio ljudskog tijela koji je ikad vidio, pa i zamišljao. A oči. Isuse, nije smio pogledati u oba oka. Trebao je ustati i otići da se nikad više ne vrati. Još nije izmišljena krinka koja bi sakrila izraz očiju, a ove su bile tako žive, tako duhovite, tako obijesne unatoč određenoj tuzi da su mu govorile kako će umrijeti zbog ove žene koja očito pripada Zacku. Ne umrijeti da bi je imao, već umrijeti da bi je branio, držao je podalje od svake nevolje.Potpuno nemoćan da se pomakne, premda je želio otrčati da spasi vlastiti život, Vito je gledao kako Zack daje upute kamermanu i kreće prema njima ogrnuvši džemper.Bok, viknu izdaleka, a žena ustane i potrči prema njemu. On je zagrli, podigne i poljubi u obraze na način koji je kazivao o mnogim izmijenjenim poljupcima, mnogim tajnama, mnogim satima zajedničke sreće. Zack i žena priđu Viti smijući se i Zack s puno osjećaja zagrli i Vita.Ranije smo završili, reče Zack a znao sam da moja mala umire od gladi. Hajdemo jesti. Ima jedno mjesto tamo dolje, na plaži, za koje kažu da ima sjajne hamburgere.Ne bih, hvala, promrmlja Vito. Moram natrag u ured.O, za Boga miloga, zar misliš da ne znam kako si bio na mukama čitavo jutro? reče Zack smijući se. Učini mi uslugu i danas ne idi tamo. Pola mene radi a druga polovica se pita hoćeš li eksplodirati od nemiješanja u moj film. Poludjet ću zbog tebe, ovako ili onako.

Svratit ću sutra. Ti i... tvoja prijateljica... pa, ne bih se želio nametati.Ha? Zack je izgledao zbunjeno.Imaš dogovor za ručak, Zack.Pa, onda? Zašto nam se ne bi pridružio? upita Zack.Ova dama ima s tobom dogovor za ručak, reče Vito, jedva jedvice. Dvoje tvori društvo, Zack. Zar nismo snimili film s takvim naslovom?Vito, što je tebi? Sunčanica?Vito? Vito Orsini? vrisnu Sasha zaprepašteno.Sasha, i ti si poludjela?Sasha tvoja sestra? upita Vito i ponada se da nije zaboravio moliti.Ne, Sasha moja baka. Kog si vraga mislio? Nije moguće da se vas dvoje niste... sreli... prije... ili? Mislim, kako je to moguće? To je nemoguće. Sasvim nemoguće. Gigi vas je upoznala prije sto godina.Nije, zar ne, Vito? reče Sasha pocrvenjevši, možda po prvi put u životu. Piljila je u pijesak i nije ga mogla pogledati u oči. Nije, nekako je propustila tu priliku. Zločesta Gigi. Popodne ću je izbaciti iz oporuke. Čujte, djeco, idite vas dvoje na ručak ili što god hoćete, reče Zack dižući ruke. I nemojte se vraćati!U autu je Sasha bacala na Vita brze skrivene poglede i nervozno čavrljala, budući da on nije bio u stanju reći više od dvije, tri riječi.Vi ste nešto kao mitska figura, rekla je. Slušam o vama tako dugo da sam mislila da ste nešto poput kakva talijanskoameričkog Zeusa koji se nikad ne pojavljuje pred smrtnicima, već samo svrati da odabere jednog ili dva labuda.Zašto je, mislila je Sasha gledajući Vitov snažni profil, njegov urođeni stav autoriteta, izgled koji ju je podsjećao na vođu hrabrih razbojnika, čovjeka pokraj kojeg se i njen superiorno vitalni Zack činio mlakim, zašto je Gigi nikad nije upoznala s tim veličanstvenim ljudskim bićem? Ljubomora je bila jedini odgovor. Gigi, ta kuga i kolera, i previše je dobro poznavala njen ukus što se tiče muškaraca da ne bi znala da je Vito naprosto izmišljen za nju.Zamislite koliko smo puta mogli naletjeti jedno na drugo, nastavi Sasha nakon kraće stanke u sve one godine kad sam s Gigi stanovala u New Yorku... no vi ste tada radili u Europi... i kasnije, kad smo zajedno živjele ovdje, prije nego što sam se udala...Ali Gigi je reklaSad sam rastavljena.Dobro.Dobro? Većina ljudi kaže Oh, baš mi je žao.Vraga. Josh vam nije odgovarao. Drag momak, ali nije odgovarao.Kako to da ga poznate?Kad sam bio oženjen s Billy, on nam je sastavio predbračni ugovor i vodio rastavu.Oh. OH! Na to sam zaboravila. Bilo je. to davno, prije nego što sam srela Gigi. Dakle, to je stvarno čudno, sve izgleda drugačije. Tu su Gigi, Josh, Pauk, Billy...Je li Billy poludjela? Pustila je tog veličanstvenog pirata, tog konkvistadora, tog blistavog muškarca nad muškarcima da joj rrobjegne? Kako može biti zadovoljna s Paukom, milim Paukom, koji je ipak samo još jedan primjerak sveameričkog slatkog dečka, kad je bila udana za Vita? Njoj je to bilo nezamislivo, neshvatljivo. Ali taj je brak trajao samo godinu dana, dakle jasno je da nisu odgovarali jedno drugom. Doduše, Billy može biti tako slijepa, glupo tvrdoglava... mora da je Vito bio za nju previše snažna ličnost, odveć često u

pravu i nimalo voljan povlađivati njezinim hirovima bogate žene. Mora da su bili strašno nesretni, mislila je puna iskrenog veselja.Je li Zack rekao niz plažu? upita Vito.Ne sjećam se, ali mi vozimo prema gore, uz plažu. Upravo smo prošli Trancas.A da ostanemo ovdje? Znam da umirete od gladi.Izgleda zgodno. Umire od gladi? Sasha se čudila. Zašto bi bila gladna?Stali su pokraj jednostavnog, pomalo oronulog hotela na plaži s restoranom koji je gledao prema moru. Vito se pobrinuo za okrugli stol u kutu natkrivene terase. Oboje su pomno proučavali jelovnik.Jeste li našli što zanimljivo? upita Vito.Bilo što... salatu od piletine. I tako će samo prčkati, neće moći progutati ni zalogaj, shvati Sasha.A da prvo nešto popijemo?Jako rado. Sto je dobro prije ručka?Šampanjac, suhi sherrv, Tio Pepe ili La Ina, Lillet, Negroni, Bloody Mary, Cinzano... Možda je u prijašnjem životu bio barmen, čudio se Vito, ali ona je postavila pitanje i on joj je odgovarao. Sve što bude htjela znati on će joj reći. Sve.Cinzano, molim, s ledom, reče Sasha odsutno, tek da nešto kaže.Konobar, dva Cinzana s ledom i salatu od piletine za gospođuZašto ne bismo pričekali s narudžbom za jelo? Osim ako ste gladni.Nisam. Bio sam ali više nisam.Ni ja. Fantomska glad, reče Sasha pitajući se što je time mislila reći.Izgleda. To se događa kad... Vito stane skupljajući hrabrost. Sad ili nikad, a ako bude nikad, bolje sad nego kad postane dublje, premda dublje od ovoga ne može postojati.Kad.. upita Sasha zadržavajući dah.Kad... se dvoje ljudi sretne i otkrije kako nehotično imaju nekakav odnos, reče i podiže glavu te je pogleda u oči, koje su bile tamne koliko i njegove.Za razliku od... hotimičnog?Za razliku od postojećih, drugih odnosa, besmislenih odnosa koje nisu slobodno birali za razliku od uobičajenog društvenog života ili bilo čega na što ih tjera civilizirano ponašanje. Nehotično jer je taj odnos stvaran i apsolutan, postoji sam po sebi i ne da se izbjeći. Zato što je tako suđeno.Oh, Sasha je jedva disala i nije se mogla oteti njegovu pogledu.Nije bilo suđeno da vas sretnem... do danas, reče Vito odlučno. Nije bilo suđeno da me sretnete... do danas. A ja nisam od tih, nisam budist ili sljedbenik neke tibetanske priče o reinkarnaciji. Ali ovo je sasvim nešto drugo, zar ne?Jest, da, jest. Daj mi ruku.Vito je zgrabi za obje ruke i tako su sjedili u tišini, drhteći, povremeno gledajući jedno drugo, pa opet u stolnjak sve dok se nisu osjetili dovoljno smirenima da nastave.Moram ti odmah nešto reći, reče Sasha s izrazom bolne odlučnosti, prisjećajući se svog zavjeta.Nisi valjda, ne može biti, pa čak i da jesi, to ne mijenja ono što osjećamO čemu ti, zaboga, govoriš?, upita Sasha začuđena neobičnim izrazom strašne tjeskobe na njegovu licu.Bolesna si, nešto nije u redu to si mi htjela reći, je li tako?Oh, Vito, nikad se u životu nisam bolje osjećala!Hvala Bogu! Ništa drugo nije važno. Ništa!Ali meni je važno. U mojoj prošlosti bilo je mnogo muškaraca.

Jednom sam razgovarao s Billy, reče Vito prije ženidbe, i rekao sam joj da ne želim znati ni jednu jedinu stvar iz njene prošlosti jer znam biti ljubomoran. Odonda sam postao mudriji i puno manje ljubomoran, ali i dalje mislim da to nije moja stvar što god da si radila.Sasha ga je slušala i nije tome obraćala nikakvu pažnju. Imala sam po tri ljubavnika odjednom, ali nikad više od toga, sa svakim sam provodila po jednu noć, dvaput tjedno, nikad nedjeljom, nastavila je tvrdoglavo.Nadam se da su shvaćali koliko su sretni. Jedino što bih htio znati...Znala sam da ćeš imati pitanja, jednostavno sam znala, zakuka Sasha.Da li je ijedan bio tako star kao ja? Četrdeset osam.Većina je bila u četrdesetim, nekoliko u tridesetim. Nikad me nisu privlačili mlađi muškarci.Dakle, to je to. Vito odahne. Želiš li ti znati nešto o mojoj prošlosti?Ne. Ni jednu riječ. Ne bi mi ništa značilo.Dobro. Bilo bi mu vraški krivo da joj mora pričati o Sušan Arvery i Maggie MacGregor, mislio je Vito, ali bi to ipak učinio da je zatražila. Ne bi od nje nikad skrivao istinu. Pa ni o drugima, kojima je već i imena zaboravio, sve do prve djevojke u srednjoj školi. Dao bi se hipnotizirati da je trebalo.Oh, Isuse, reče sjetivši se nečeg važnog.Sto je?Ja sam užasan otac.Ali, Gigi te obožava, usprotivila se Sasha.Zato što je ona anđeo. Gadno sam je zanemarivao dok je bila dijete. Njena majka i ja razveli smo se kad je bila beba i ja se nisam potrudio da shvatim kako njoj treba otac. Bio sam previše zauzet svojom karijerom da bih se posvetio njoj. Mislio sam da dajem svoj obol plaćajući za dijete. Bio sam stvarno gnus i pol kao otac i tu nema isprike, ma koliko bila maštovita i ma koliko vjerodostojna.A sad ti je žao?Naravno da mi je žao! To je velika tuga mog života. Sad je vodim na ručak kad sam u gradu i kad ona ima vremena. I dugo razgovaramo kao odrasli ali zamisli koliko bi bilo drugačije da sam bio uz nju dok je odrastala. Što je sve propustila. Što sam ja sve propustio.Imala bi kompleks oca koji joj je uništio život. Misliš?Znam. Pitaj nju ako mi ne vjeruješ.Vjerujem ti. Sve ti vjerujem. Zaista je tako, shvati Vito. Odjednom je uvidio da nikad prije nije zapravo vjerovao ženi.Pa onda.. ona će vedro.Zašto je Sasha imala tu zadirkujuću notu tamnog čarobnog svjetla u očima, pitao se panično, taj osmijeh koji joj tako provokativno oblikuje usne? Zar nije znala kakva je opasnost po njega?Nisi ručala, reče žurno gledajući u stranu.Ni ti.Hoćeš li sa mnom večerati?Neću.Zašto?Jer moram predugo čekati.Vito je intenzivno razmišljao o tome što je rekla. Nije ručala, ali je predugo čekati na večeru. Njegovom ljubavlju oštećenom umu to je značilo samo jedno, ali jednostavno se nije činilo vjerojatnim, ni u ovom ni u nekom drugom, alternativnom svijetu, da je moguće jedno dopodne sresti Sashu Nevskv, onu Sashu koja je bila Zackova sestra i najbolja prijateljica njegove kćeri, i isto

popodne s njom voditi ljubav. A popili su samo jedan Cinzano. To nije bilo moguće. S nekim ženama jest. S većinom. Prije nego što ju je sreo, kad je bio drugi čovjek, on bi dosad već odvagnuo i procijenio tu mogućnost. Ali ne sa Sashom. Ona je bila previše značajna. Ipak... izgledalo je da nema ničeg drugog, razložno govoreći, što bi trebali učiniti. Sporazumjeli su se u svim pitanjima. No ni jedan muškarac ne bi mogao tako nešto tražiti. Ni jedna žena ne bi pristala. Možda bi mogao? A možda bi pristala?Smijemo, reče Sasha. Nitko nas ne može spriječiti. Sami ćemo stvoriti svoja pravila. Sada. Ako se ne varam, tome služe ovi hoteli na plaži.Ti... čitaš mi misli? tTo mi se po prvi put događa. Nikad nisam bila telepat. Oh Vito, u velikoj si nevolji.Misliš da ti nisi?Sashi se činilo kao da se svemir sveo na jedan krevet, a krevet je neka velika bijela ptica na čijim sigurnim i prijateljskim leđima ona i Vito leže u ljubavnoj strasti, ljuljajući se u ritmu tanga i gledajući kako kontinenti mijenjaju boje u zalazu sunca. Zalaz sunca...Zack! Sasha se uspravi u krevetu. Zaboravili smo na Zacka! Mora da je skoro noć! Rekao je da se ne vraćamo. Je li to ozbiljno mislio?Nije, prizna Vito misleći na lepezu osjećaja kakve nikad prije nije iskusio. Kako li je samo mogao misliti da je jako voli prije, kad je jače voli sada? Teško se pridigne kad ga Sasha prodrma.Nema šanse da me Zack ne čeka da pogledam je li sve što je predviđeno snimljeno, kako se ekipa snašla, što sprema za sutra imaš najljepše grudi u galaksiji.Grudi za krojače, reče Sasha zaboravivši na Zacka. Kad sam bila manekenka za donje rublje, na meni su isprobavali nove grudnjake, jer su moje grudi... tako su govorili... savršene.Krojači plaze po tvojim grudima? Mora da su bili muškarci željezne snage volje.Krojačke.Dobro da si na ručku nosila te široke hlače. Bio bih tako zadivljen da ti ne bih mogao reći sve što sam ti morao reći.Znači da si se zaljubio iz razloga čista razuma.Razum s tim nema ništa, čist ili nečist. Ljudi se ne zaljubljuju jer je to razumno. Da je tako, svijet bi bio sasvim drugačiji, mirniji i znatno manje zanimljiv. Tvoje su grudi čisti dobitak, pupak se ne može ni opisati, a sve ostalo je previše savršeno da bi se o tome govorilo, ali čak i da imaš sasvim obično, prosječno tijelo za kojim se nitko ne bi osvrnuo, ja bih te ipak isto toliko volio jer te volim najviše što mogu.Ali voljet ćeš me sve više i više, reče Sasha samopouzdano.Naravno, to znam. Govorim o sadašnjosti, o ovom trenutku.O ovom se trenutku i brinem, uzdahne Sasha i poljubi ga u toplo desno rame. Činilo joj se da je to najčvršće muško rame koje je ikad vidjela, kao da se taj splet mišića i žilja oblikuje izravno pod njenim usnama. Šest mjeseci, koliko je čekala razvod nakon što je Josh otišao u New York, živjela je u celibatu. Sad, nakon munja koje jf rasplamsao Vito, znala je da je nitko u životu nije volio kako valja. On je zaista bio Zeus, njen prvi dojam bio je točan. Osjećala se kao ponovo razdjevičena djevica. Pokušavala je biti praktična. Dragi, što ćemo sa Zackom? A morala bih nazvati i kući da vidim što je s Nellie... Oh, kad se samo sjetim!Čega?

Svih onih ljudi koji su naši zajednički znanci. Kad bismo samo bili stranci bez prokletih zajedničkih prijatelja ili obiteljskih veza. Nemaš pojma kako će to čudno izgledati.Imam pojma, smijao se blago. Drama je moj posao, a čudno je preslaba tiječ. Evo što ćemo učiniti. Vjenčat ćemo se još noćas u Las Vegasu i zatim ćemo im reći. To će skresati devet desetina ogovaranja, jer će biti fait accompli, a zatim će se pokušati s nama saživjeti ili nas pitati znamo li kog vraga radimo ili nešto slično.Da pobjegnemo?Jasno. Milijuni ljudi to rade, a sigurno im to nije potrebnije nego nama.Da nikom ne kažemo? Sjajno.Nikom osim Zacku.Zašto baš njemu?To je pitanje časti. On je tvoj jedini muški rođak. Ne mogu te oteti a da ga ne obavijestim.On je moj veliki brat, a ja sam njegova mala sestrica, on me uvijek hrabrio i bio je jedini koji mi je pomagao da se ne osjećam bespomoćnom kad sam odrastala i kad su svi u našoj talentiranoj obitelji mislili da sam patetični miš ja ga obožavam ubit će meDa vidimo.Vito pogleda na sat, dohvati telefon i nazove broj koji je u Malibuu bio dodijeljen filmskoj ekipi. Začas je dobio Zacka.Zdravo, mali, ja sam. Svejedno mi je jesi li u krpama ili nisi. Svejedno mi je je li naišao plimni val i potopio sve kuće koje smo iznajmili. Svejedno mi je rađa li skripterica trojke Sasha i ja se večeras ženimo i mislio sam da bi ti to morao znati. Uhuhuuuu. Uhuhuuuu. Pa zašto to nisi na vrijeme rekao? Bilo kako bilo, hvatamo let u sedam za Vegas i voljeli bismo da ideš s nama kao svjedok, da provjeriš je li rabin stvarno rabin jji tako nešto. Zašto rabin? Zbog tvoje majke, idiote, bit će joj lakše ako sve bude kosher. Sjajno! Vidimo se na avionu. Vratit ćeš se na vrijeme da sutra počneš snimati kao i obično. Hoću, reći ću joj. Bok.Što ti to nije na vrijeme rekao? pitala je Sasha plamteći od znatiželje i zadivljenja kako je to Vito izložio Zacku.Rekao je da je znao da ćemo se oženiti čim nas je upoznao, samo se pitao brzo. Da je najveći dio životareirao ljubavne priče, pa da je teško od njega nešto sakriti. Između ostalogje spomenuo i Romea i Juliju. Ako me baš pitaš, previše si umišlja, ali kvragu sve, zato je Zack veliki režiser. Nikad ne skida oka s lika, nikad Ve previdi stanje u kom je čovjek. Oh, rekao je da ti kažem da te voli i da radiš pravu stvar. Ako pogledaš u Eklezijaste, vidjet ćeš da nemaništa novo pod kapom nebeskom. I da se ne brineš zbog mame. To sam ti mogao reći i sam.Mama! Zašto me na to podsjetio! Zaboravila sam na mamu! Sasha slegne ramenima. Možda ja i nisam realna, ali ako misliš da će Tatiana Orloff Nevskv, 160 cm čistog moralnog autoriteta, najstarija odpet sestara koje se nje boje isto kao i ja, ta žena koja upravlja našom obitelji strožije nego papa Crkvom, ako misliš da će fZa mamu sam se već pobrinuo, odvrati Vito. Toliko sam slušao od Zacka o njenoj vladavini terora da sam je otišao posjetiti jednog lijepog dana kad sam bio u New Yorku. Mislio sam da bi mi mogla dati neke ideje u vezi s filmom. Od prve smo se sporazumjeli. Da nije tako stara, rekla je, bacila bi oko na mene, a ja sam rekao da bih se složio. Samo se smijala. I rekla kako sam trebao navratiti prije deset godina, pa bi pristala. Ali dopustila je da je podignem kako je

sitna i da je poljubim na rastanku. Zack je mislio da je to ravno dobivanju onog značajnog odlikovanja Croix de Guerre.Sasha zine od čuda. Dopustila ti je daje digneš? Nju nitko, čak ni Zack, ne smije dignuti. Jako je osjetljiva na činjenicu da je najniža u obitelji. Uvjerena je da je viša od mene, pa je dizanje zabranjeno.E, pa tad nisam bio član obitelji. A idući put ću je smjesta dignuti i tako započeti novu OrloffNevsky tradiciju. Tatiana i ja ćemo strašno koketirati, osim ako to tebe ne bude smetalo. Ja sam njen tip.Bolje ti nego ja, reče Sasha iznenađena i vedra. Moram nazvati da vidim kako je Nellie i da kažem dadilji da ću se vratiti tek sutra. Sto da kažem ako me pita zašto?Reci joj da si srela starog prijatelja. Da je pala zabava. A onda jednostavno spusti slušalicu. Vito je nauznak ležao na jastucima i gledao Sashu kako telefonira, njenu dugu crnu kosu koja joj je padala po bijeloj puti ramena, i pitao se kako je dosad uopće živio. Sva ta trka za scenarijima i autorskim pravima, svi sastanci s glumcima, bitke s režiserima, sva ta natezanja, predvidljivi ratovi koje svaki neovisni producent mora voditi sa studijima, Oscar i nominacija za Oscara, svi novci koje je izgubio, premda je, hvala Bogu, imao i nekoliko sjajnih godina nakon katastrofe s WASPom Fair play mu je donio dovoljno za cijeli život o čemu se uopće radilo prije Sashe? Bio je siguran jedino u to da mu se to nekad činilo značajnim. A sad su mu na pameti bile samo dvije stvari. Nešto pojesti i oženiti se. Ako je potrebno, može i obrnutim redom.Sljedećeg je jutra Sasha telefonirala Gigi u agenciju čim je ustala.Gigi, Sasha. Morala bih te vidjeti, stvarno je važno. Možemo li se dogovoriti za večeru?Oh, mila, ne mogu nikako, ne večeras. Ovdje su braća Collins i sve nas izvode na proslavu u Orangerie u čast uspjeha nanovije linije Abbondanza.A za ručak? Gigi, to je nešto što ne može čekati.Htjela sam raditi preko ručka, imam milijun stvari koje moram završiti, ali u redu, može. Sto se dogodilo? Loša frizura? Hi te je napustila dadilja?Ništa od toga. Ništa zabrinjavajuće. Jednostavno nešto o čemu moramo razgovarati.Ne može li to telefonom?Ne može. Čekam te u Domeu u jedan.Dobro. Ali mogu samo nakratko.Sasha spusti slušalicu i okrene se Vitu. Dobre vijesti, neće imati puno vremena. Odmah poslije ručka mora natrag u agenciju.Da si se mogla vidjeti, smijala bi se. Bila si jako uplašena. Tebe neće pojesti. Ja sam smrtno uplašen.Ne izgledaš tako. Vito je obukao svoju producentsku uniformu, jedno od svojih najboljih odijela od očito skupog materijala, kojim se služio kako bi bankare i direktore studija uvjerio u to da imaju posla s kreativcem koji ipak ne predstavlja prevelik rizik. Bio je stručnjak za odijevanje, nikad do te mjere pomodan da bi izgledalo kako previše polaže na odjeću. Unatoč činjenici da je nosio košulje šivane po mjeri kod Charveta i da su njegove kravate i cipelebile prava mala remek djela, nikad nije padao u zamku dendizma niti bi pretjerao do te mjere da djeluje ekscentrično. Ni jedan šef studija ne bi Vita mogao optužiti da se nešto posebno trudi oko odijevanja, premda je jedna lažna nota mogla potaknuti taj dojam budući da je čitava njegova pojava bila izrazito talijanska. Uspijevao je izgledati ležerno, kao da je ta neosporna elegancija puki slučaj, nešto što je jednostavno ispalo iz njegova ormara.

Šteta što nema Zacka da nas brani, ali nije mogao ostaviti snimanje, reče Vito zavezujući kravatu.On ionako ne bi došao, odgovori Sasha. Nije vidio Gigi otkako ga je izbacila.Dakle, moj šogor ne bi ni mrtav bio u istoj sobi s mojom kćeri?Već imamo obiteljsku razmiricu, a nismo oženjeni ni dvadeset četiri sata. To što smo pobjegli nije ništa riješilo. Sasha spusti kutove svojih lijepih usana. I ne samo to. Moram se pažljivo obući ili će Gigi i prije nego što sjednemo za stol znati da nešto nije u redu.Taman da nitko iz moje obitelji ne govori ni s kim iz tvoje obitelji do kraja svijeta, svejedno. Sve dok nam ne stoje na putu.Tko je točno tvoja obitelj? upita Sasha gledajući se u velikom zrcalu. Dotjerala se. Sjajna kosa i šminka blistale su kao nikad, nosila je svoj najelegantniji jesenski kostim i izgledala puna samopouzdanja, kao netko tko je spreman ući u balsku dvoranu znajući da je najljepši.Kraj nje je stajao Vito, visok i uspravan. I on je izgledao siguran u sebe kao svaki dirigent velikog orkestra, koji u svojim rukama drži čaroliju izvedbe simfonije ili pravljenja filma. Nisu se mogli prestati gledati bili su krasan par.Ti i Nellie i Gigi i Zack i tvoja majka i svi tvoji rođaci, reče Vito.Oni su i moja obitelj, kako ne bi razgovarali?Upravo sam shvatio da možda ipak imaš jednu manu.Već? upita Sasha uvrijeđeno.Pametna si.Gigi utrči u Dome s deset minuta zakašnjenja. Uvede je mlada žena koja je radila na recepciji i provede je kroz salu obloženu zrcalima, gdje su stolovi bili postavljeni u zidove i gdje se mogla čuti svaka riječ koju je netko izgovorio. Uz to su se nalazile još dvije manje prostorije krajnja rezervirana za goste koji su željeli razmetljivu poluprivatnost, a srednja za one koji su željeli mirno razgovarati a da ih drugi ne čuju, ali bez želje za nekim otmjenim Sibirom.Vito je odabrao stol u srednjoj dvorani kako bi činjenica da je okružena ljudima za drugim stolovima ublažila Giginu reakciju.Sasha oprosti što kasnim. Tata? Baš mi je drago Izgledaš fantastično. Zapravo oboje izgledate fantastično. Ali, tata... što ti ovdje radiš? Poljubi oboje i sjedne do Sashe.Jesi li mu rekla? prošapće Gigi.Što? Sasha se zbuni.Da moramo razgovarati, ispali Gigi. Stvarno, Sasha! Tata, slušaj, Sasha i ja moramo o nečem razgovarati. Žao mi je, ali molim te otiđi za drugi stol, jer nema mnogo vremena.Zapravo... reče Sasha. Ukipi se i pogleda Vita očajničkim pogledom tražeći pomoć.Gigi, reče Vito Sasha ti je željela reći sama, ali je naglo zanijemjela, pa ću ti ja reći umjesto nje.Mogu li prvo naručiti? Bilo što, moram se vratiti a tri četvrt sata, a ne želim opet jesti sendvič. Gigi se baci na proučavanje jelovnika, jednog od najdužih u čitavom gradu. To je tako teško. Sasha, što ćeš ti?Mi ćemo teletinu i toplu salatu od krumpira, odgovori Vito.Mi? Tko je tebe pozvao? Tata, guraš se u ženski ručak, nemoj to raditi. Gdje ti je dobro ponašanje?Zapravo... zausti Sasha i opet zamukne.Zapravo, i ja sam pozvan.

Sasha, zašto si ga pozvala? Bolesno si pristojna. Kako možemo razgovarati kad nas on sluša? Oprosti, tata, morat ćeš se smatrati nepozvanim. Jako te volim, ali makni se, samo danas. Ja ću te pozvati na ručak neki drugi put, časna riječ.Gigi, Sasha i ja smo se jučer vjenčali.Jako smiješno. Što misliš o kineskoj salati od piletine?Gigi, reče Sasha stvarno smo se vjenčali.Gigi spusti jelovnik i pogleda oboje. Pogleda ih pažljivo, zatim se odmakne i pogleda ih iz najveće razdaljine koju je mogla postići. Nagne glavu i zapilji se u njih kao da su rijetka vrsta životinja. Nalakti se na stol, lice nasloni na ruke i razmisli polako i dugo.Oh, au, reče tiho. Oh, au.Znao sam da će ti trebati vremena da se privikneš upadne Vito u tišinu.Ti i Sasha, pa vas se dvoje i ne poznate! Ja vas nikad nisam upoznala, nikad, niste spomenuli jedno drugo. Zack i ja smo se šalili oko toga. Shvaćate li što to znači? Mora da sam podsvjesno znala da će se to dogoditi. Mislim kako to da vas nikad nisam predstavila jedno drugom? Mora da je postojao neki razlog. Vi ste stvoreni jedno za drugo! Savršeni. To je najbolje što se ikome od vas dogodilo ali zašto vas nisam upoznala prije, to ne razumijem. Bože, mora da sam vas oboje željela zadržati samo za sebe. Kakva sam zla, ljubomorna, odvratna hulja! Mrzim i prezirem ljude poput sebe. Oh!Gigi zaplače i počne ih ljubiti tako je njihov stol postao središtem interesa za desetak znatiželjnih očiju i ušiju.Kad je smogla snage da opet progovori, upita još uvijek jecajućiKoliko se dugo poznajete? Kako ste to uspjeli zatajiti od mene? Nimalo vas ne krivim. Pa ja sam vas dugo držala podalje jedno od drugog. Mora da ste se nekako... diskretno sastajali sve dok se Sasha nije rastala. Ušmrkne nos i obriše oči. Znatiželja je nadvladala suze.Jučer smo se sreli prvi put u životu, reče Vito ponosno.E, sad se stvarno šališ.Na plaži, kraj Malibua. Vito me našao.Nisam uopće znao tko je, doda Vito.Pa kad ste se onda vjenčali?Sinoć smo pobjegli u Vegas, odgovori Sasha.Oh, baš je to tužno. Samo vas dvoje, sami. Stvarno romantično.Vas dvoje i magični trenutak luda ljubav... Zatrese glavom od raznolikih osjećaja koji su je zatekli.Imali smo jednog svjedoka, reče Vito tiše. Jednom će i tako saznati.Koga?Mog... brata, reče Sasha.ZACKA! Pozvali ste Zacka a mene niste? Kako ste to mogli učiniti? vikala je Gigi. Bila sam kod kuće cijelu večer. Trebali ste samo nazvati i ja bih doletjela ko metak uvrijeđena sam, strašno sam uvrijeđena.Zack nas je upoznao bunila se Sasha. On nas je doslovno stjerao sa snimanja i rekao nam da mu se maknemo iz kadra i odemo na ručak tako smo se sreli. Da nije bilo Zacka, ništa od ovoga ne bi se dogodilo bar ne tako brzo. Zack je izravni krivac Gigi, znaš kako to mislim. A onda je Vito počeo s tim talijanskim štosovima da mora moju ruku tražiti od muškog člana obitelji. Osim Zacka nije bilo nikog. A on je smjesta postao strašno staromodan, naprosto se nametnuo. Išao je s nama u Las Vegas da bismo sigurno otišli k rabinu, a ne kakvom sucu ili imitatoru Elvisa Presleva. Zaista je nerazuman, točno si rekla. Još i gori.

Pa... u tom slučaju... razumijem vas... donekle. Ja sesigurno ne bih brinula oko rabina. Ali proslavu ću organizirati ja, a ne Zack, je jasno?Sasvim.Potpuno.Upravo mi je palo na pamet, reče Gigi i poblijedi da sad imam dvije maćehe, tebe i Billy! Tebe čekaju teški dani, draga moja. Očekujem žestoko nadmetanje za moju naklonost. A... oh, Bože... slatka mala Nellie je sad moja sestra, a Zack je oh, zaboga što mi je on? Što god da je, ne želim ga.On je šogor tvoga oca i brat tvoje maćehe nikako ti nije ujak ako te to brine. Bar mi se čini da je tako. Sasha pomisli na svoju majku i na to kako će se ona sigurno sjetiti nekih prikladnih riječi iz Starog zavjeta kojima će objasniti odnos Gigi i Zacka. Jadna je Gigi, ni kriva ni dužna, nepovratno uvučena u krug OrloffNevskvjevih.Pa, hvala Jahvi. Recite, hoćemo li jesti ili ste vas dvoje tako zaljubljeni da živite od zraka?Sad ćemo naručiti, reče Vito. Gigi, nikom ne smiješ reći ni riječi dok ti ne kažemo da možeš. Ja ću to srediti s Billy i Joshom.Jako si talentirana, reče zadivljeno Vito kad je Gigi odlepršala i ostavila ih same. Stvarno znaš s Gigi. Moglo je biti pogubno da nisi tako spretno izvela priču o Zacku.Zato čovjek ima prijatelje. Nisam htjela da se osjeća loše.Mislio sam da sam ti ja najbolji prijatelj.Ti si moje sve.

Želio si me vidjeti, Vito? Josh Hillman ga je gledao hladno. Ako se radi 6 pravnom poslu, ima mnogo firmi koje se bave zakonom o filmu. Mi takve stvari radimo vrlo rijetko.Moj posjet nije ni u kakvoj vezi s poslovima oko filma, Josh, reče Vito gledajući u tog čovjeka koji je još samo prije mjesec dana bio Sashin zakoniti suprug, premda, sudeći po ono malo stvari koje mu je rekla, nije zaslužio da bude oženjen takvom ženom ni minute.Kako ti, dakle, mogu pomoći? upita nevoljko Josh. Osim želje da tako postupi nije imao nikakvog razloga zamolili Vita da napusti ured, a to za tako uštogljenog i preciznog čovjeka želja nije bila dosta.Došao sam ti reći da smo se Sasha i ja jučer vjenčali.Josh osjeti takvu divlju ljutnju kakvu još nikad nije osjetio u čitavom svom konzervativnom životu dobro odgojenog čovjeka. Skoči sa stolca, zaobiđe stol i krene prema Vitu stisnutih šaka.Kako se usuđuješ?Volimo se. Nemaš više nikakvih prava uplitati se u ono što Sasha radi.Prljavi skote! Znam ja sve o tebi, znam tko si i odakle si, ti, moralna nulo, znam kako si se ponašao s Billy, zašto se od tebe razvela i kako si zaboravio da imaš kćer sve dok nije navršila šesnaest godina. Znam kako je Billy financirala Fair play, kako je radila na Zrcalima i kako si je nagradio za svog Oscara. Poznato mi je zašto je tako lako dobila skrbništvo nad Gigi, ti bijedo, krvopijo, smeće jedno. Nemoj misliti da se možeš samo tako izvući. Oženiti se mojom ženom!Sasha nije tvoja žena. Razumijem te, ali ona više nije tvoja žena. Ti si kriv što ste se razveli. Vito je govorio smireno i nije uzmakao ni za korak.Imao sam dobar razlog, Orsini. Vidjet ćeš i sam.Da ne bismo poslije imali problema, odmah mi je rekla sve o svom ljubavnom životu u New Yorku. Slušaj, Josh, Sasha i ja smo sličnih stavova o tome što se

tiče naše prošlosti. Razumijemo da se ljubomora javlja samo ako nekog voliš na svoj je način razumljiva i može se oprostiti. Ali mi smo drukčiji mi mislimo da ljubav koja je mrtva ne može izazvati ljubomoru. To je gotovo, zaključeno i zaboravljeno. Ne izjeda nas poput raka, danomice. Ne ubija novu ljubav. Sasha je sada moja i ja se ne brinem s koliko je muškaraca spavala prije mene. Obećajem ti da ću je usrećiti.Misliš da držim do tvojih obećanja? Misliš da mi možeš držati prodike pune prašnih filozofskih teza? Misliš da ne znam da si se, sigurno tajno, iza mojih leđa, petljao s mojom ženom puno prije nego što sam otkrio kakva je zapravo? Ne misliš valjda da ću dopustiti da moju kćer odgaja netko kao ti? Tražit ću starateljstvo i dobiti presudu u svoju korist. Sasha nije podobna majka, a sam Bog zna da si se ti dokazao kao nepodoban otac oduzet ću joj NellieJosh, zaveži. Urlaš kao luđak. Pozovi tajnicu, u predvorju te čeka netko s kim moraš razgovarati prije nego što se nastaviš sramotiti.Vraga! Ovdje ti ne zapovijedaš!Vito ga zaobiđe, priđe interkomu, pozvoni i rekne Molim, vas, uvedite gospođu.Otvore se vrata i Billy uđe u Joshov ured.Imala si pravo, reče joj Vito. Trebam tvoju pomoć.Znaš li što mi je ova hulja učinila? napadne ga Josh pred Billy. Bio je tako bijesan da se uopće nije začudio njenoj prisutnosti.Znam već nekoliko sati, mirno odgovori Billy i sjedne. I mislim da je to naprosto sjajno.Ti si poludjela zaurla Josh. Vrana ti je popila mozak. Radi se o Vitu, čovjeku za kog si tražila da ga maknem iz tvog života po svaku cijenu.Dobro se sjećam tko je to. Voljela sam ga tako da sam mu ponudila brak. A sjećam se i tebe. Ti si dobar i drag prijatelj, čovjek čiji savjet poštujem i bez kojeg bih bila izgubljena. Ali ovog se trenutka ne ponašaš kao Josh Hillman koga poznajem.Neću ga pustiti ni blizu svoje kćeri! Nastavi urlati Josh kao da Billy nije ni progovorila. Ukrao mi je ženu, a sad hoće i kćer! Nema pojma što ću mu sve prirediti. Dotući ću ga računima. Neću se odreći starateljstva prije Nelliene osamnaeste godineJosh, sjedi i smiri se. Billy Dcehorn mu se već dugo nije obratila takvim tonom. Budući da je godinama radio s tom diktatoricom, da ju je godinama automatski slušao, Josh se pribere i sjedne za svoj radni stol.Ti i Sasha ste rastavljeni, Josh, suosjećajno reče Billy. Kao pravnik, točno znaš što to znači. Zoveš je svojom ženom jer si ovog časa histeričan, pa ne misliš kao Josh Hillman kom vjerujem, koji je stup društva Los Angelesa, kojem svi dolaze po pomoć.Ako misliš da mi je i najmanje stalo do toga kakav dojam ostavljam, ti si luda! Hoću pravdu, hoću da pate zbog ovog što su mi učinili.Bože, Josh, zaista si jadan, reče Billy i dalje mirnim glasom koji je najviše odgovarao glasu sudskog činovnika. Želiš pravdu? Zašto? Kakvu si to nepravdu pretrpio kad te je žena, kojoj nisi mogao oprostiti, koju nisi mogao dodirnuti, niti si je pokušao razumjeti, konačno napustila? Nisi je ni pokušao spriječiti. Kakvu to ti nepravdu trpiš zbog toga što je ona našla nekog tko je bezuvjetno voli?Ti to jednostavno ne razumiješ, upadne Josh sa strašću. Bojim se da razumijem, odgovori Billy. To je stara priča. Ti još uvijek voliš Sashu, ali joj, bez obzira na to koliko pokušavaš, ako uopće pokušavaš, ne možeš oprostiti. Ne želiš da ona bude sretna. Živ si se pojeo od ljubomore jer voli nekog drugog.

Zbog te mračne, gadne, perverzne ljubomore želiš uništiti njenu sreću. Oboje bi ih najradije ubio.Kako baš ti možeš tu cijelu stvar svesti na jednostavnu ljubomoru? Zar se ne sjećaš kakav je bio Vito nakon što je dobio Oscara?Takvo nešto kao jednostavna ljubomora ne postoji, Josh. Ja to dobro znam. Nakon pola života provedenog u Holywoodu došla sam do još jednog zaključka moralo bi postojati nešto kao godina pomilovanja za svakog tko dobije Oscara, to je strašno opasan period. Vito se s tim nije znao nositi, ali se nije ponašao ni upola tako loše kao neki drugi.A Gigi? napadao je i dalje Josh. Sama si mi rekla kako je Vito loš otac. Zašto bih morao dopustiti da se ma i približi mojoj kćeri? Ne očekuješ valjda da i to zaboravim. Ne, Billy, oprosti, ali neću dopustiti da Nellie živi u istoj kući s tom spodobom. Nikad! Borit ću se do kraja!Vito, molim te ostavi me nasamo s Joshom! zamoli Billy.Čim su se za njim zatvorila vrata, Billy se primakne Joshu i progovori tihim i smirenim glasom.Ni ti nisi uvijek bio savršen i pažljiv otac, Josh. I ti si, prije kojih sedam godina, kad si se rastajao od Joanne nakon dvadeset godina braka i slomio srce krasnoj ženi koja to nije ničim zaslužila, ostavio troje tinejdžera na njenoj skrbi.Kakve to veze ima s ovim, k vragu? Josh je bio tako začuđen tim neočekivanim napadom da je čuđenje zamijenilo bijes. Joanne i ja smo došli do točke s koje nije bilo povratka.Dopusti da se nasmijem, kako bi rekli Francuzi. Ti si tad imao četrdeset i dvije godine, bio si zaljubljen u djevojku od dvadeset i šest, bio si spreman zbog nje odustati od svega, uključujući svojih troje krasne djece. Bio si ludo i strasno zaljubljen i fućkalo ti se za roditeljsku ili bilo koju drugu odgovornost. Odlučio si početi iz početka... cijeli svoj život početi nanovo... sve zbog jedne šarmantne crvenokose djevojke...Molim?... Ništa od toga ne možeš dokazati... izmišljaš...Zar nisi znao da smo Valentine i ja bile prijateljice? Bliske intimne prijateljice? Ona mi je o tome pričala, Josh. Sve mi je rekla. Pa i to da si se zaljubio čim si je ugledao, a to je bilo, ako se ne varam, istog onog dana kad je počela raditi za mene. Vito je upoznao Sashu tek nakon vaše rastave. To znam zasigurno. Znam i za onaj tjedan dana koje ste ti i Valentine tajno proveli u Savoyu u Londonu. Znam i za stan u kom ste provodili mnoge zajedničke večeri kad si Joanne tvrdio da rtdiš dokasna, znam i za vikend kad si Valentine odveo u New York na Lacevjevu zabavu čak mi je i Prince o tome nešto natuknuo a bio si još uvijek oženjen. Ne gledaj me kao da si vidio duha! Valentine mi je to ispričala jer je nekom to morala reći, a znala je da ću ja šutjeti. Ispričala mi je to jer te je jako voljela. Znam da bi se i udala za tebe da... nije Pauka voljela još više. Valentine i Pauk. Moj Pauk. Mogla bih se utapati u vlastitoj ljubomori kad bih se na to odlučila. Ali neću.Kriste, Billy ti si to čitavo vrijeme znala i nikad nisi rekla ni riječi...Billy stane iza Josha i metne mu ruke na ramena. Nisi imao sreće u ljubavi, dragi moj, ali još uvijek si najpoželjniji neženja u gradu... za tebe još ima nade. Treća sreća... Joannu nisi nikad tako volio kao Valentine i Sashu, pa nju nećemo ni računati.Billy... ja jednostavno... ne znam što da radim.Prihvati činjenice, Josh. Vito zna kako se ponašao prema Gigi, zna to tako točno i jasno da će biti najbolji očuh kog možeš poželjeti svojoj kćeri. Željet

će nadoknaditi sve što je s Gigi propustio. I više od toga. Jednostavno prihvati činjenice. Dosta si patnje izazvao... i dosta si patio.Josh duboko uzdahne i spusti glavu na ruke. Billy ga pomiluje nježno, kao da je dijete. Napokon Josh digne pogled. Izgleda da imaš pravo. Dovraga, znam da imaš pravo. Ali ti mu to reci. Ne želim ga više vidjeti.

Glava 13

Hoće li se ikad više priviknuti na to da leti komercijalnom linijom, pitala se Gigi dok ju je Benov Gulfstream Dl. nosio u New York. Bila je sredina rujna, a Ben je organizirao da je njegov mlažnjak čitavo ljeto vikendima dovozi k njemu, bez obzira na to gdje se tog trenutka nalazio. Imala je osjećaj da je na stražnja vrata ušla u visoko društvo, slično društvu u doba kraljice Viktorije, kad su svi europski vladari bili povezani rodbinskim odnosima i tvorili posebnu klasu ljudi raznih nacionalnosti, koja je imala vlastite zakone i običaje. Ono što je bogate s vrha piramide američkog bogatstva odvajalo od onih samo malomanje bogatih a zapravo miljama udaljenih bila je mogućnost da posjeduju i održavaju privatne avione na mlazni pogon sa dva pilota umjesto običnog mlažnjaka koji pripada tvrtki. ,Benova kompanija Winthrop Development imala je tri mlažnjaka kako bi stručnjaci tvrtke mogli u svakom trenutku stići do bilo kog od trgovačkih centara širom Amerike. No Gulfstream Dl. bio je Benovo osobno vlasništvo kojim se koristio kao što se dijete koristi svojim biciklom. Brzo se navikla na to da je maze, pomisli Gigi. Više nije osjećala ono uzbuđenje kad bi je limuzina dovezla do kraja piste na Burbanku, a vozač iskočio da njene kovčege ubaci u avionkoji je već čekao i gdje joj je stjuard, s vrha pomičnih stepenica, poželio dobrodošlicu. Osjećala je uzbuđenje, to da, uzbuđenje zbog otmjenosti i luksuza, ali je ono svaki put postajalo sve manje. Razmišljala je o tome kako bi s vremenom moglo potpuno nestati i prijeći u očekivanu udobnost, kao što se dogodilo i Billy prije dvadeset godina.Ovog će se puta zadržati u New Yorku gotovo tjedan dana. Winthropov smaragd je već toliko uznapredovao da je Ben želio da ona vidi što se događa u velikom skladištu koje je kupio i prenamijenio u centar za preuređenje teretnjaka u brodove za kružna putovanja. Ovog je ljeta, kad god su mu dopuštali poslovi oko trgovačkih centara, marljivo učio o svom novom poslu i sad je već bio stručnjak ali je odbijao s njom podijeliti bilo koji sporni detalj preuređenja dok ne bi sam bio potpuno upućen u problem. Ovaj je posjet bio neka vrsta promocije, otkrivanja onog što je napravio. Očekivala je da će, kao u poslu sa Začaranim tavanom, biti znatno uključenija u proces pretvorbe, ali nije se naročito trudila da obrati posebnu pažnju na tu tihu tajnovitost budući da je u agenciji imala mnogo posla.Zapravo, Benov način vođenja poslova oko Winthropova smaragda bio je na neki način identičan njegovu stavu prema njoj, zaključila je grickajući tanki listić sušenog lososa na kriški crnog kruha premazanoj maslacem. I u jednom i u drugom bilo je neke posesivnosti koja je pretpostavljala potpunu kontrolu. Nije ju smetalo da pitanja oko broda drži za sebe, ali svaki put kad bi bili zajedno morala je biti na oprezu kako se ne bi dovela u situaciju da je on povuče u smjeru nečeg što ne želi. Treba zadržati jasnu distancu ako neki čovjek želi za tebe činiti sve, uključujući i to da te oženi, a ti nisi sigurna voliš li ga, mislila je. Tome ju je naučilo bolno iskustvo sa Zackom, premda ga je pokušavala zaboraviti. Sto je ona, međutim, uspješnije postizala tu distancu, to ju je on više nastojao dokinuti. Da je željela privući što bliže tog ženika

nad ženicima, ne bi mogla smisliti lukaviji plan. No nije bila nimalo sigurnija da ga voli nego one noći kad su večerali kod Ciprianija. Kad god je razmišljala o mogućnosti da se uda za Bena, osjećala bi prazninu, gustu kao najgušća magla. Da li su se tako osjećali muškarci kad bi ženama govorili o tome kako još nisu spremni prihvatiti obaveze? Hi je to naprosto bio njen način spašavanja koji ju je često sačuvao od toga da gradi kule u zraku?A možda je to bilo zato što ga je Sasha nazvala gospodin Krasni. Taj je izraz smetao Gigi, premda se nešto u njoj slagalo sa Sashinim mudrim i iskusnim stavom sad potpuno nedosljedno zanemarenim zbog činjenice da je zaljubljena u njena oca kako nijedan muškarac, bez obzira na to kako sjajno djeluje, naprosto nije stvaran.Do vraga, Ben je doista bio krasan! Inteligentan, začuđujuće osjetljiv na zadovoljstva i ljepotu, uvijek tako ugodan i dotjeran bio bi krasan i da je siromašan, premda ga je bilo teško zamisliti odvojenog od aure novca kojim je raspolagao. Koji joj je vrag? Pokušava ga braniti od nevidljive Sashe, a nalazi perverzno zadovoljstvo u tome da mu nalazi mane?Morala bi prema njemu osjećati veću predanost. No dok je avion letio iznad Mississippija, mislila je na ono što se dogodilo prije dva tjedna, na vikend za Dan rada, kad su se ona i Ben pridružili zabavi kod jednog od njegovih prijatelja s Harvarda. Bilo je tamo šest parova koji su bili međusobno tako bliski da je Ben kumovao najstarijem djetetu svakog para. Bilo je mnogo mjesta za sve, djecu i roditelje u toj staroj kolibi na brežuljku iznad mora. Vrijeme je protjecalo u sitnim uživanjima jedrenje, šetnje, razgovori, ručkovi, sve prožeto drugarstvom i zajedništvom. A ipak je stalno imala dojam da je Ben neizabrani ali neupitni vođa grupe, prvi među jednakima. I nije li on to slutio i smatrao prirodnom posljedicom svog uspjeha?Nije se dogodilo ništa na što bi mogla posebno ukazati, ali kao stranac u grupi jasno je uočila kako Benovo mišljenje o bilo kom pitanju ubrzo postaje mišljenje svih, unatoč šaljivo izražavanim neslaganjima. I kako vrlo zgodne tridesetogodišnje žene radije slušaju njegove komplimente nego laskanja svojih muževa, te kako se svi vraćaju na obalu kad Ben izjavi da se umorio od jedrenja. Čim bi Ben izjavio da želi nešto popiti, svi bi se prihvatili svoje čaše i votke s ledom, pomiješane s Doxee sokom od borovnice. Kad bi Benu palo na pamet da odu na jastoga, premda je večera već bila pripremljena, svi bi se složili nakon vrlo kratke diskusije.Radi li se o liderstvu? Ili naprosto o dobrom osjećaju za planiranje vremena? Možda. Ali što misliti o njegovoj navici da organizira planira trenutke vlastitog užitka? Činilo joj se da je to počelo od prvog trenutka kad su vodili ljubav, od onog trena kad ju je poželio poljubiti i istodobno gledati Kanal Grande. Bila je to nedužna i razumljiva želja, svakako neplanirana, za razliku od naušnica koje je kupio unatoč tome i izvadio ih iz džepa na večeri kod Ciprianija. Očigledno nije ozbiljno prihvatio odbijanje smaragda. Ako Ben Winthrop želi nekome pokloniti naušnice, taj će te naušnice, bogami, dobiti. Iako ga je Gigi uspjela natjerati da ih drži kod sebe i da ih ona samo ponekad nosi.Je li ona... na bilo koji način... dio... njegova umjetničkog programa, pitala se Gigi. Netko koga cijeni jer se uklapa u sliku koju je iskonstruirao? Ili je strašno nepravedna pogrešno tumačeći pokazatelje istinske ljubavi kao kontrolu. Možda on jednostavno ne zna kako drugačije pokazati ljubav. Prokleta Sasha, ona je kriva za ta pitanja kojima se sada muči! On je sve što čovjek može tražiti od lubavnika, a ipak... a ipak... uvijek on odabire i mjesto i vrijeme.

Tog su vikenda u obiteljskoj kući na otoku Marthas Vinezard od domaćina ljubazno dobili zasebne sobe, a ipak joj je noću, sat nakon što su svi legli, neočekivano došao, probudio je i bacio se na nju s takvom provalom strasti da nije bilo nikakve šanse da ih ne čuju s druge strane drvenog zida, nikakve vjerojatnosti da prečuju njegov usklik kad je dosegao orgazam. Kad se opet ukrutio, tako čvrsto da ga nije bilo moguće odbiti, natjerala ga je da joj obeća da će biti tih. No ponesen silovitom strašću nije se mogao suzdržati i ponovo je vrisnuo.Doručak s tom grupom gotovo stranih ljudi, koji su se svi ponašali izuzetno uljudno i pravili se da nisu ništa čuli, bio joj je pravo mučenje. Lakše bi podnijela mrmljanje i prigovore. Jedna bi je šala oslobodila te napetosti. Bila je ljuta, a on se kajao nije ga puštala blizu čitavog vikenda i on je tu kaznu prihvatio bez riječi prigovora. Ali mogla je zamisliti što će pričati te žene, to kompaktno društvo tihih i prijateljski raspoloženih mladih žena na povratku u Boston.Ben, dakako, nikad nije vodio brigu o tome što netko misli ili kaže. Ispričavajući joj se rekao je da još nikad nije osjećao tako žestoku fizičku strast i da te žene mogu samo biti zavidne jer njihove muževi s njima ne vode ljubav dvaput u jednoj noći. Ako je boravak u Novoj Engleskoj pretvara u veću Bostonku nego da je tamo rođena, on će poštovati njene osjećaje, čvrsto je obećao na kraju.Gigi ustane da protegne noge i ushoda se po kabini. Mora priznati da su ti nezaboravni zvuči koje je Ben proizveo te noći prigušili njene vlastite uzdahe užitka on je zaista brzo učio o njenim seksualnim tajnama. Unatoč zabrinutosti zbog domaćina u susjednoj sobi, nije mogla spriječiti grcaje zadovoljstva. Nadala se da je Ben patio zbog kazne koju mu je nametnula tog vikenda ni njoj nije bilo lako.Sljedeće popodne, kad je dogovoreno da posjeti središnji ured Winthrop Linea kao predstavnik agencije FrostRourkeBernheim, Gigi pažljivo odjene svoju najbolju odjeću za grad. Kupila je novi kostim Karla Lagerfelda iz Chanelove kolekcije, modne kuće kojoj se nedavno pridružio kako bi obnovio stari sjaj koji je ponešto potamnio nakon smrti gospođice Coco Chanel. Kostim je bio krojen od svijetlog tvida a oba dijela, i suknja i jakna, bila su prošarana smeđim i crnim vlaknima. Ispod toga nosila je crnu svilenu bluzu širokog ovratnika i masivan zlatni lanac na bokovima. Kad se pogledala u zrcalo, vidjela je da je otmjena linija kostima iz 1920ih odlično usklađena s frizurom ošišanom do uha i trepavicama, koje su bile toliko duge da je njima mogla hvatati muhe. Coco Chanel ne bi imala što prigovoriti, zaključi i izađe pokušavajući hodati čvrstim i pomalo nezgrapanim koracima poslovne žene, iako se njen graciozan hod nije mogao pretvoriti u neskladnost.Prva osoba s kojom ju je Ben upoznao u preuređenom skladištu bio je Erik Hansen, muškarac od šezdeset tri godine i ključna figura čitave operacije, šef menadžerskog tima koji je Ben okupio.Hansen, kog je Ben doveo iz Royal Viking Linea, bio je jedan od trojice najboljih izvršnih direktora u svijetu kružnih putovanja. Taj je novi posao prihvatio samo zato što je bio suočen s odlaskom u mirovinu, a imao je previše energije da bi ostavio posao u kojem je bio kralj. Winthrop Line mu je nudila doživotnu financijsku sigurnost i ugovor na deset godina. Hansen je bio čovjek srednje visine i imao je kosu čvrstu poput žice, sijedu i kovrčavu. Iznenadio ju je njegov topao osmijeh kao da joj se nasmiješio njen žičani djed.

Ovo je čovjek, reče joj Ben dok su pili kavu u Hansenovu uredu koji točno zna koga vrijedi ukrasti. I već je sastavio popis. Kad Hansen govori, ostali slušaju.Zar se to tako radi? Krade se? upita Gigi znatiželjno.To je jedini način, odgovori Hansen. Vlasnici brodova za kružna putovanja, kao što je gospodin Winthrop, stalno se natječu kad grade nove brodove. Ima samo nekoliko stvarnih stručnjaka i svi ih žele za sebe. Gospodin Winthrop je stvar pojednostavnio dajući mi slobodne ruke u vezi s plaćama. Kanimo napraviti najudobniji smještaj za časnike i ostalu posadu, s prostorom za rekreaciju na svakom brodu, što će privući najbolje ljude iz posada drugih kompanija, budući da se njihov život odvija na palubi.Svaki izvođač kog unajmimo dovodi svoje ljude, doda Ben tako da smo gotovo kompletirali najviši i srednji sloj rukovođenja. Svi su već ovdje. Na katu već radi naš menadžer hotela Eustace Jones, kao i kapetan, Norvežanin Per Dahl.Zašto su ti već sada potrebni? upita Gigi. Prvo putovanje Smaragda predviđeno je tek za godinu dana.Trebaju nam zbog konzultacija u svim segmentima posla, odgovori Hansen. Problemima nikad kraja. Na primjer, šef inženjera Arnsin Olsen najveći je autoritet što se tiče dizajniranja navigacijskih, električnih i sličnih uređaja. Budući da on odgovara za svoj posao kapetanu Dahlu, i on je tu da bi se lakše sporazumjeli. Dok mi ovdje razgovaramo, chef de cuisine Andre St. Hubert stoji za leđima dizajneru restorana Antoniju Zamboniju kako bi bio siguran da perilica suda neće biti tamo gdje bi trebao biti štednjak. Premda je St. Hubert odgovoran Jonesu, menadžeru hotela, s njegovim se odlukama mora složiti i šef šefova Paul Vuillard maitre dhotel Gianni Fendi.Fendi? Vuillard? St. Hubert? Ni jedan Amerikanac? upita Gigi.Amerikanci su, općenito govoreći, neprikladni za atmosferu elegantnih restorana. Hansen je nagradi žicanim smiješkom. Svi brodovi za kružna putovanja traže osoblje u Italiji konobare, glavne konobare, stručnjake za vino. Oni su jednostavno najbolji. Portugalci su dobri, Francuzi su često previše snobovi da bi radili išta drugo osim kuhali, a Španjolci nemaju tradicije. Stjuardi i sobarice bit će iz Skandinavije, oficiri i kapetani Norvežani, Danci ili Englezi, a bolničko osoblje Švicarci. Casino će držati jedna austrijska tvrtka, a salon za uljepšavanje jedan Englez koji ima koncesije na svim brodovima.Ali zar Smaragd neće ploviti pod američkom zastavom? upita.Pod međunarodnom zastavom, odgovori Ben. To nam daje pravo da zaposlimo koga želimo.Zar nećete zaposliti nijednog Amerikanca?Hoćemo, naravno. U orkestru, kao zabavljače i gimnastičke trenere. Ali razmišljam o Grcima kao corps de gigolo. Oni imaju šarma, volje i izdržljivosti. Namigne u odgovor na njen pogled pun neodobravanja. Hansen se nakašlje i nastavi svoje predavanje o kuhinji. Vidite, gospođice Orsini, glavni inženjer Arnsin Olsen mora blisko surađivati sa šefom kuhinje. Od vitalne su važnosti dimenzije spremišta za meso, spremišta za svježe jastoge, skladište kavijara, pa čak i prostor predviđen za spremište cerealija za doručak razmaženi gosti skloni su samo svojoj uobičajenoj vrsti, a usred Tihog oceana nema trgovine. Iskoristivost svakog pedlja prostora na brodu predmet je ozbiljne rasprave. Svako od tih ljudi stručnjak je za svoje područje i pokušava si osigurati što više prostora, uvijek više od mogućeg. A svi moraju raditi zajedno jer je svaki detalj povezan s onim drugim veličina čaša za vino, na primjer, mora odgovarati policama u perilici za suđe.

Svakako, reče Gigi kimajući glavom s najvećim strpljenjem. Perilice za suđe? Na što će sličiti taj brod? Na ploveće samoposluživanje?Zvuči kao Ujedinjeni narodi u malom, reče. Tko je glavni?Vlasnik, gospodin Winthrop, a ja sam odgovoran njemu. On odlučuje o svim financijama, budući da plaća račune. Bilo bi lakše kad bi mogao tražiti slobodnu godinu i ne baviti se drugim poslovima, te živjeti u Veneciji, ali kako ne može, doveli smo brodogradilište k njemu. Jednom kad se sve isplanira i nabavimo sve što nam treba, sve do čaša za vino o kojima sam govorio, brod će biti dovršen na suhom doku.Mislim da će se gospođica Orsini onesvijestiti ako ne vidi neke nacrte, reče Ben ustajući. Prepoznajem taj pogled.Neću se onesvijestiti, vrištat ću, šapne mu Gigi kad ju je uzeo pod ruku i izveo je iz ureda gospodina Hansena. Prošli su prvom palubom koja je bila namijenjena uredima i računovođama, te se liftom uspeli na drugu, koja je bila velika i prostrana, puna ljudi koji su radili za kompjutorima.Šetali su amotamo s Arnsinom Olsenom koji im je pokazao kako će biti iskorišteno potpalublje broda spremišta za gorivo odvojena dvostrukim dnom od spremišta za pitku vodu, vodu za kupanje i kuhanje. Bio je predviđen i komplicirani sustav desalinacije morske vode koja će se koristiti u sustavu hlađenja, za pranje paluba i rublja.Gigi je gledala u nerazumljive kompjutorske nacrte međupalubnih prostora koji će skrivati sve crpke, električne kabele i telefonske žice.Nisam mislila da je to tako složeno, reče Benu kad im je Olsen okrenuo leđa.Ni ja, odgovori on a nismo još vidjeli ni kabine stjuarda. Sve je ovo ispod razine vode.Zar ne bismo mogliTo bi bilo nepristojno. Olsen je jako ponosan na ovaj dio, odgovori na neizrečeno pitanje. Ti si ovo započela, sad imaj strpljenja. Ogrli je oko struka i uspije ju štipnuti za stražnjicu.Prestani reče tiho, svjesna mnogih očiju koje su ih diskretno gledale, zadovoljne zbog novopridošle gošće. Uštipne je još jednom. Trgovački centri ne plove oceanima puni izbirljivih putnika. Da bi se izgradio brod, treba najmanje pedeset tisuća kompjutorskih nacrta. I to samo da pomogne a ne da zamijeni rad dizajnera. Dakle, zaslužuješ i gore od dva, tri mala štipanja.Gospođice Orsini, biste li željeli vidjeti Sizione Maestra? upita Olsen.Ovisi, reče Gigi oprezno. Zvučalo je kao sustav navodnjavanja.To je glavni presjek, paluba po paluba.Molim vas. Povedite me!Liftom se popnu na treći kat praćeni Olsenom i Hansenom. Tamo je bilo još crtača i još kompjutora. Uđoše u veliki ured u dnu, gdje su Gigi predstavljeni kapetan Dahl, Eustace Jones i treći muškarac, Renzo Montegardini, arhitekt specijaliziran za brodove čiji je zadatak bio praznu školjku teretnjaka pretvoriti u najbolji brod za kružna putovanja ikad sagrađen.Gigi je odmah uočila da je Montegardini, osim Bena koji je potpisivao čekove, najznačajnija osoba za čitav projekt. Čak je i Hansen podložan tom visokom markantnom čovjeku u ranim pedesetim koji je odijelo nosio s istom pažnjom kao i Vito Orsini i bio naglašeno šarmantan. Kad se sagnuo da je poljubi u ruku, imala je osjećaj da se nalazi u društvu viteza.Dakle, konačno sam upoznao mladu damu čija me je genijalna ideja odvojila od moje drage Genove, mog atelijera i svih drugih klijenata.Osjećam se krivom, reče Gigi koristeći trepavice u većoj količini.

Ne trošite na mene svoju sućut, draga i mila gospođice Orsini. Ja sam preobraćenik Novog svijeta. Ja volim New York, moja žena voli New York, čak i mačke moje žene vole New York. A ovo je zaista velik izazov. Uvijek sam na brodu radio od prvog nacrta. Ovdje su problemi fantastični, ali kako je linija broda prekrasna, nema problema koji se ne bi mogao riješiti.Zadovoljni ste, dakle, linijom broda?Apsolutno. Pohvale tvorcu. Sumnjam da bih i sam napravio nešto bolje. A nitko u Italiji o meni ne misli kao o skromnom čovjeku. Osim, možda, moje žene koja pozna moju skrivenu stranu. No sve drugo preba preraditi. Počeo sam s dimnjakom ali kao što znateNe znam ništa! uzviknu Gigi i tek se tada sjeti pristojnog ponašanja. Osim da postoji skladište za gorivo, za vodu, kuhinje...Ah, ti inženjeri. Uvijek počinju s praktične strane. Profesionalna bolest, možda čak i manija. Ali opraštamo im tu opsjednutost budući da brod mora ploviti.Vidite, gospođice Orsini, dimnjak je najvažniji. On određuje silhuetu broda, stil i čaroliju slično kroju vašeg dražesnog kostima koji je odredio prijatelj moje žene Lagerfeld. Okrene se stražnjem zidu, na kom je visjela prekrivena slikaMiruj, srce, šaptala je Gigi Benu.Dimnjak?Renzo, budalo. Nije rekao da je oženjen, zar ne?Ben mirno položi ruku na njenu stražnjicu i zadrži je tamo dok je Montegardini skidao prekrivač sa slike Winthropova smaragda. Gigino je srce lupalo i skakalo u grudima dok se ona pokušavala dosjetiti što je zajedničko tom brodu i onom sivom teretnjaku što ga je vidjela u Mestrima.Da, konfiguracija bokova i krme bila je identična, ali sve je drugo spadalo u jedan drugi svijet. Četiri nove palube uzdizale su se na mjestu jedne stare klizeći od krme u jasnoj crti prema prekrasnim dvostrukim dimnjacima, tako elegantnim da to čovjek na teretnom brodu zaista ne bi očekivao.Čitav je brod bio bijel osim uske smaragdne linije koja se protezala duž čitave ljuske, od pramca do krme. Na svakoj je palubi bio neprekinut niz plavih prozorskih stakala. Nasred najvišeg mjesta gornje palube dizala se visoka struktura koja je bila nalik stubištu,na kom su se vijorile signalne zastavice. Premda je slika prikazivala brod na mirnom moru, činilo se da hrli naprijed kao da je svemirska letjelica, a ne objekt koji mora poštovati zakone gravitacije. No istovremeno je svjedočila o dubokoj povezanosti čovjeka i mora.Gigi odjednom shvati da stoji u sobi punoj tihih ljudi koji zure u sliku Wintropovog smaragda bez ijedne riječi. Okrene se Montegardiniju s gestom očajanja. Ne znam što bih rekla.Već ste rekli, odgovori smješkajući se. Četiri minute šutnje govori mi da sam uspio.Iznad svih očekivanja, složi se Gigi.Gigi, nestrpljivo nastavi Ben znam da ti se sviđa, ali moraš pogledati i Sezione maestra. Podigne folije papira spojene s jedne strane. Dok ovo ne vidiš, nemaš pojmaEcco, Bennito, imam osjećaj da je gospođica Orsini zasad vidjela dovoljno nacrta, reče Renzo Montegardini. Izgleda kao da pati od poznatog zamora od nacrta. Zašto joj ne bi pokazao model apartmana, odio restorana i brodovlasnički apartman, a zatim se vratite amo ako gospođici Orsini još uvijek bude do toga da pogleda glavni plan?

Ne radi se o zamoru od nacrta, to je uzbuđenje, reče Gigi. Ali imate pravo, ne bih željela pokvariti dojam koji je ostavila ova slika razgledavajući tehničke detalje.Kako god vi kažete, reče Ben odlažući nacrt. Idete li s nama, Renzo?Kako da ne. Moram vidjeti hoće li bella signorina biti zadovoljna.Osvojila si ga, promrmlja Ben dok ih je skupina muškaraca pratila do lifta.Kako to da te zove imenom? Nitko te drugi tako ne zove.On svakog zove kako mu drago. On je arhitekt, umjetnik, a mi smo samo trutovi.Jadni dragi trut. Baš te žalim. Ali ipak je tvoje ime na brodskom boku.To mi je dopustio, složi se Ben u malom prepunom dizalu. Nitko od muškaraca koji su bili oko njih, ni Montegardini, ni Olsen, Hansen, Dahl, Jones ni St. Hubert, nije želio propustiti Giginu reakciju kad ugleda modele soba. Benova se ruka sad smjestila na njenu stražnjicu i tamo se, premda to nitko nije mogao zapaziti, polako micala ujednačenim ritmom jače poteze sprečavali su samo napeti mišići i tvid Karla Lagerfelda.Neću izaći iz dizala ako ne prestaneš, reče tiho da je ostali ne bi čuli. Oni su svi pristojni pa će čekati da ja prva izađem. Ako ne prestaneš, ostat ćemo u liftu do idućeg tjedna.Ben povuče ruku kad su stigli do sljedećeg kata. Čim su izašli Gigi na prvi pogled procijeni da će im trebati najmanje jedan sat da detaljno pregledaju ogledne sobe.Reci mi nešto o brodovlasnikovu apartmanu. Nisam znala da će takav postojati.Na svakom će brodu biti po jedan. Dvostruko veći od drugih.Samo za tebe, jadni moj trute?Samo kad budem na brodu. U protivnom za najveće VIPovce.Možemo li najprije to pogledati? Samo nas dvoje?AliPa zar ti nisi onaj koji potpisuje čekove?Gospodo, reče Vito sam ću pokazati vlasnički apartman gospođici Orsini. Pridružit ćemo vam se za čas.Modeli soba bili su napravljeni u točnim omjerima, te su zidovi bili znatno niži od zidova skladišta. Kad je ušla u apartman, čula je kako se za njom zatvaraju vrata sobe, ali je čula i razgovor koji se vodio izvan nje.Konačno sami, reče Benu, zavrti se i zbaci cipele.Dođi draga, prestani se šaliti. Nije li to nevjerojatno? Pogledaj to, zaboga, nikad još nisi vidjela ništa slično. Ovo je spavaća soba. Pričekaj da vidiš salon, kuhinju, blagovaonicu, palubu za sunčanje, kupaonicu i garderobe. Tu ima gotovo sto kvadratnih metara prostora. Svaki je detalj dotjeran i dovršen osim onoga za čim dizajnerski timovi još tragaju po Europi.Gigi se uzvere do sredine golemog kreveta i baci se na nj ispružena poput daske. Sjajan madrac. Sjedni tu i daj mi mali poljubac. Moram prileći na sekundu, vrti mi se u glavi.Sliježući ramenima od nestrpljenja Ben se sagne i ovlaš je poljubi.Oh, daj bolje, prošapće Gigi. Znaš ti puno bolje. Pokušaj me oživjeti, sasvim sam iznurena.Ben se smijući spusti na krevet do nje i zagrli je.Je li te zgromio sustav desalinizacije ili Renzo?Ona se pridigne i skine jaknu. Mislim da se radi o vožnji liftom, promrmlja. Jednim pokretom otkopča i skine suknju te je baci na istu hrpu s jaknom. Ili možda činjenica da sam plava od štipanja. Najbolje da odmah provjerim štetu. Govoreći skine hulahopke i gaćice.

Sto te, dovraga, spopala? prosikće Ben. Odmah iza zida je gomila momaka, mogu te čuti.Neće ako budem tiha, reče Gigi najnježnijim glasom, nagne se nad njega i otkopča mu šlic. Neće ako ne budeš pravio gužvu.Prestani!Opkoračila ga je prije nego što je shvatio što se zbiva i pogledala ga u oči. Znaš li onu pjesmu Povjeruj? Mislim da ide ovako Povjeruj da te volim, povjeruj da me voliš. Nešto slično, mrmljala je tiho. Samo povjeruj da smo sami, dragi, samo povjeruj da me tako želiš...Ti si luda!Jesam... jesam, Ben. U mene je ušao duh velikih mora. Povjerovala sam da zidovi idu sve do stropa i da nas nitko ne može čuti, šaptala je i smiješila se pokvarenim i nemilosrdnim smiješkom dok je u prorez hlača uvlačila prste i zarobila mu penis s obje ruke.Nemoj!Šuti, čut će te, ukori ga istražujući dužinu penisa, milujući ga sve do glavića, pa malo zadržavši ruku, natrag do korijena. Nije gubila vrijeme na rafiniranost. Željela ga je naraslog i ukrućenog, najviše što može, i to odmah i smjesta.Čim je osjetila da pulsira i čim je bila sigurna da je sasvim izvankontrole, te da je ne može odgurnuti i zakopčati se, sagne svoju lijepu glavicu i uzme u usta baršunasti vršak njegova penisa. Sisala je što je bolje znala, koristila pritom jezik, usne, svu energiju koju je imala sve dok nije osjetila da su mu se sva osjetila usredotočila na taj najosjetljiviji dio. Istodobno je osluškivala ritam njegova disanja. Onog trena kad je osjetila da su mu se mišići ukočili a disanje postalo ubrzano, povuče se brzim pokretom na koljena i njegov žarki penis smjesti u sebe, duboko i silovito. Bila je potpuno otvorena sama je zatvorila vrata brodovlasničkog apartmana.Pogleda Bena dok ga je uzjahivala, a grudi joj poskakivale ispod bluze. Kapci su mu bili spušteni bio je u ekstazi. Kako želiš, promrmlja. Kako želiš. O tebi ovisi koliku ćeš buku dići. Nije s njega makla pogled, pratila je kako raste njegovo uzbuđenje i kako se užitak razlijeva čitavim tijelom, sve više i više, sve jači i jači. Pokušao ju je rukama pomaknuti, ali je uspjela zadržati dominaciju i gledati ga do kraja. Vidjela je kako ulaže silan napor da ne vrisne i pojačala je pokrete sve dok nije dosegao neodgodiv vrhunac. Tako je zagrizao donju usnu da se pobojala da će prokrvariti. Tek tada je svojim usnama prekrila njegove i ublažila krik olakšanja koji se probio kroz divlju i neobuzanu strast. Čim ga je osjetila u sebi, i sama je tiho svršila, što on nije ni primijetio, pokušavajući se suzdržati. Otkotrljala se od njega i nedužno gledala u strop.On jedva otvori oči.Zašto?, protisne.Zašto? Mislila sam da to želiš... dizalo... ruka na stražnjici...Ti... si... naprosto... luda.Mora da sam pobrkala signale. Ali zamisli kako si naučio svršiti a da se kuća ne sruši od vriska. Moglo bi se jednog dana pokazati praktičnim.Kujo!Jesam. Nemoj to zaboraviti!Oh, Bože, kako te volim.Oh, hvala, Ben. Oh, Bože, ne mogu naći gaćice.Nije važno. Daj se, zaboga, obuci. K vragu, pokrivač!

Ne mogu izaći iz sobe neurednija nego što sam u nju ušla. što bi ljudi mislili? Gigi je pronašla odjeću upravo tamo kamo ju je i bacila. Brzo se obuče. Ode do toaletnog stolića i pogleda se s negodovanjem.Što je sad? upita Ben dovodeći krevet u red.Svaki vrhunac ima svoje prednosti kosa mi je u redu ali imam taj izgled nekoga tko se upravo poševio.Oh, daj prestani, prestani! Već si se osvetila. A oni neće ni vidjeti razliku!Hoće. Renzo će vidjeti, a i ostali, pa taman da su svi djevci.Onda ostani ovdje i smiri se. Istuširaj se ili nešto takvo. Ja ću im reći da se ne osjećaš dobro i da te boli glava.Ali osjećam se naprosto sjajno, izjavi Gigi šminkajući usnice. Spremna sam za ostatak obilaska. Morat ćeš dati zamijeniti tu presvlaku, ne vjerujem da sperma nestaje u kemijskom čišćenju a ja sam čini se... procurila. Obuje cipele i ode do vrata. Ideš li? upita ga preko ramena i izađe.Gospodo, najavi pogled na brodovlasnički apartman me osvježio. Osjećam se kao nova nastavljamo li?Čim je Gigi krenula u New York, Viktorija je počela provoditi plan koji je sazrijevao već nekoliko mjeseci. Kad su Archie i Byron pokušavali nagovoriti Gigi da prijeđe u njihovu agenciju, obećali su joj da nikad neće nastojati dobiti posao od Scrupula 2. Gigi je oko tog pitanja bila odlučna nije željela da se Pauk i Billy osjećaju obaveznima taj posao od trinaest milijuna dolara godišnje dati FRBu.Taj joj je dogovor bio potreban zbog osjećaja samostalnosti i ukidanja obiteljskih spona, objasnila je Archieju i Byju. Nije željela ni razmatrati njihovu ponudu prije nego što su pristali na taj uvjet. I jedan i drugi su se postarali da i Viktorija bude upoznata s činjenicom da su Skrupule 2 izvan dohvata.Nisu u pravu, odlučila je Viktorija.U prvom redu, tu nije postojao nikakav potencijalni sukob interesa. Da agencija surađuje sa Skrupulama 2, Gigi ne bi radila sama za sebe jer nije dioničar Skrupula i ne sudjeluje u dijeljenju dobiti.U drugom redu, katalog je imao tako sjajan uspjeh uglavnom zahvaljujući tome što je Gigi u njemu radila pisanju. A kao treće njen neprofesionalni zazor od makinacija i staromodna tvrdoglava čestitost nisu imale mjesta u promidžbenom poslu. Archie i By nisu smjeli pristati na taj uvjet, ali su je u to doba previše trebali da bi našli argumente kojima bi je uvjerili kako je pretjerano osjetljiva. Otada je prošlo već dovoljno vremena gotovo godinu dana. Gigi je uspjela više od očekivanja, te bi se sad taj dogovor mogao proglasiti besmislenim, odluči Viktorija. Došlo je vrijeme da ona stvar preuzme u svoje ruke. Već je obavila zadatak u vezi s agencijom Russo i Russo, koja je radila za Skrupule 2. Nije bilo nikakve potrebe da o tome obavještava Archieja i Bvrona sve dok stvar ne uspije, mislila je telefonirajući Pauku Elliotu. Dogovorila se za sastanak sutra, u njegovu uredu.Dobro došli u Skrupule 2, reče Pauk. Ne susrećem svakog dana Giginu šeficu... Istina je da Gigi nikad nije imala šefa u uobičajenom smislu riječi. Malo nas je, znate. Samo dostavljač hrane Emily Gatherum, ja i vi. I moja žena, dakako, ali ona nije bila u uredu otkad su se rodili blizanci.Mnogo sam o njima čula, reče Viktorija vedro. Gigi često priča o njima kad zajedno odemo na ručak da se napričamo, kako to već djevojke rade. Priča o njihovim novim podvizima, čak ini pokazuje i slike. Prava je teta. Mora da ste na njih jako ponosni.

Potpuno sam lud za njima, ali izgleda da je to normalno. Sto želite popiti kavu, čaj, nešto hladno?Ništa, hvala. Gospodine ElliotPauk, molim vas. Nitko me ne zove drugačije.Ja sam Viktorija.Nikad Pauk nije pogledao ženu a da je automatski ne poželi vidjeti odjevenu u nešto drugo. I najsamopouzdanije klijentice su se, u doba kad je vodio Skrupule, rijetko usuđivale odlučiti o kupnji neke haljine bez njegova pristanka. No smjesta je uočio kako Viktoriji Frost ne treba njegov savjet. Postigla je najbolji dojam učinkovitosti i autoriteta svojim svijetlosmeđim kaputom s dva lica. U toj je odjeći mogla biti samo uspješna poslovna žena, ali je bilo još nečeg paradoksalno, no bilo je tu neke dramatičnosti. Čudno kako Gigi nije nikad spomenula da je ljepotica u klasičnom smislu, poput stroge balerine, što mnogi muškarci smatraju zanimljivim.Nakon prvog dojma koji je Pauk ostavio na nju Viktorija je zažalila što je to jedan od rijetkih muškaraca s kojim neće uživati u tajnama svojih popodneva. Svi znakovi i sva znanja koja je imala o ponašanju muškaraca smjesta su joj dostavila poruku da Pauk Elliot neće reagirati na seksualne poticaje. Bio je zauzet. Zauzet koliko to muškarac uopće može biti.Došla sam zbog razgovora o reklamiranju Skrupula 2, objavi Viktorija otvoreno, što je kod sugovornika uvijek nailazilo na odjek, kao što prvi taktovi glazbe utišaju publiku i pripreme je za pažljivo slušanje. Nekoliko mjeseci pažljivo sam proučavala vašu reklamnu kampanju i uvjerena sam da Russo i Russo rade lošije nego što bismo to mogli mi u FRBu.Ma nemojte? Ova ne trati vrijeme, pomisli Pauk.To je tako. Oni naprosto za vas nisu podobni. Daleko su od toga da budu vaš idealni marketinški partner. Kladim se u što hoćete da njihov tim sačinjavaju muškarci.To je točno, ali to su vrlo, vrlo bistri momci. Majstori za grafičko uređenje. Sviđaju mi se.Uz dužno poštovanje, bistrina nije dovoljna. Promidžba je posao u kom po definiciji opstaju samo bistri. A majstor grafičkog oblikovanja je majstor grafičkog oblikovanja. On mora upotrijebiti pravi grafički izraz na pravom mjestu, inače mu ništa ne vrijedi što je odličan grafičar.Uhuhu.Vi prodajete jedan jedini proizvod nastavi Viktorija osjećajući da previše brza prema vrhuncu razgovora a to je katalog koji zanima isključivo žene. Jedini je smisao vaše reklame navesti što više žena da nabave katalog. Ni jedan muškarc na svijetu neće listati Skrupule 2, osim ako nije peder, a vi koristite usluge dvojice momaka koji, naravno, imaju mušku pamet u muškom tijelu. Tu pliva previše testosterona.Vi zaista smatrate da muškarac ne može napisati dobru reklamu za žene? A kako bi bilo obrnuto? Može li žena pisati za muškarce?Ponekad, neka izuzetna žena. Na primjer, moja majka. Ali njeni su dani odavno prošli a i žene su se promijenile. Posebno one koje kupuju putem vašeg kataloga zaposlene žene, mlade zaposlene majke, žene rukovoditelji koje nemaju vremena za kupovanje. To je cijeli novi soj s novim potrebama i željama, novim redoslijedom prioriteta. A najvažnije je od svega nova vrsta maštanja... ženskog maštanja.Zastala je na trenutak da se uvjeri sluša li je Pauk pažljivo. Zatim nastavi.Ne postoji živ muškarac koji zna što se zbiva u glavi tih žena i kako one percipiraju same sebe.

Viktorija, mi znamo sve o tome. Inače katalog ne bi imao takvog uspjeha.Oh, to je točno. Ali koristite izdanje koje je temeljeno na onome što je napravila Gigi. Imam sve brojeve Skrupula 2 i moram reći da se vrlo malo izmijenio otkad je otišla malo ste izmiješali njene riječi i primijenili ih na nove sadržaje.To je istina. Ne samo da je istina, pomisli Pauk, to je točno. To ga brine već mjesecima. Nje volio ponavljanja, ali se pokazalo da nitko ne zna pisati tekstove kao Gigi.Promijenili ste oglase časopisima, nastavlala je Viktorija. Oni, po mom mišljenju, jednostavno promašuju svoju svrhu. To je najbolje što mogu proizvesti kod Russoa i Russoa, ali bolje ne mogu. Oglasima treba novi smjer. I novi plan objavljivanja u medijima. Uopće ne postojite u najboljim časopisima namijenjenim određenim potrošačima. Morali biste se selektivno reklamirati na televiziji. U odnosu na svoj promet ne trošite dovoljno na promidžbu.Sto predlažete?Voljela bih preuzeti taj posao.Malo sam zbunjen. Znači li to da bi Gigi radila kreativni dio posla?Naravno, inače se ne bih ni usudila doći. Gigi je vrlo brzo postala naš najbolji kreativac što se tiče tekstova uz Archieja Rourkea, naravno ona je žensko i dobro je upoznata s tim proizvodom. Očito je da je ona najbolje rješenje, iako imamo još žena kreativaca i sve su talentirane. Mogli bismo sve snage uposliti na tom projektu rado bih vidjela svačije ideje, i muške i ženske, i one između to se od milja zove sudar bandi ali već je sad jasno da će Gigi doći s najboljim rješenjem.Pauk ustane od svog radnog stola, zaobiđe ga i sjedne na nj. Prekriži ruke na prsima i pogleda dolje prema Viktoriji.Zna li Gigi za ovu ideju? upita strogo.Ne zna. Preuzela je posao kod FRBa pod uvjetom da se ne natječemo za vas. Ali od tada je prošlo već dosta vremena. Sad se već dokazala nitko više ne može posumnjati u to da zna opstati i sama, bez ičije pomoći. Zato sam preuzela na sebe da dođem s ovim prijedlogom.Hoće li joj biti neugodno ako pristanemo na prezentaciju, a nakon toga ipak odlučimo ostati kod agencije Russo i Russo?Haha! Gigi? Još nisam vidjela da je njoj neugodno. Ona to neće uzeti osobno. Otkad radi za nas promijenila se. Postala je pravi profesionalac.Sigurni ste? Ona Gigi koju poznam... mogla bi... reagirati emotivno.Jasno da je osjećajna. Ali vas posao u agenciji brzo nauči da emocije treba ostavljati kod kuće.Pa... u redu... sve što ste rekli zvuči razumno. Dopada mi se vaš način razmišljanja. A najviše mi nedostaje Gigina pamet kad mi treba pomoć. A i treba nam katalog novog izgleda. Hoće li se imati vremena tome posvetiti?To ide uz marketinško partnerstvo. Možda ne u agenciji Russo i Russo, ali u agenciji FRB svakako.Viktorija, bit ću otvoren. Sve bih dao da se Gigi vrati Skrupulama 2. Ni sam nisam baš potpuno zadovoljan poslom koji obavljaju Russo i Russo. Ne treba mi nikakav sudar bandi ni bilo što drugo. Znam da su vaši grafički stručnjaci sjajni, naročito Bernheim. Obećajte mi tim Gigi i Bernheima i ja ću vam prepustiti taj posao.Brzo donosite odluke, reče Viktorija, uspješno skrivajući šok i trijumf mirnim osmijehom.Samo kad je ponuda tako primamljiva da se ne može odbiti, reče Pauk i ispruži ruku da rukovanjem potvrde dogovor.

Spuštajući se dizalom na parking, Viktorija Frost je osjećala kako joj raspoloženje raste sa svakim katom silaska. Gigi će propljuvati krv kad sazna... ali više neće moći ništa učiniti... uprava je uprava, a priliku da se uhvati posao vrijedan trinaest milijuna dolara uskoro i znatno više ne treba propustiti zbog osobnih razloga nekog pojedinca. Bože, osjeća se tako dobro, u najboljoj formi! Dvije muhe jednim udarcem! Gigi i Skrupule 2. Da Pauk Elliot nije oženjen tom svojom ženom, mogle su biti i tri muhe odjednom, reče Viktorija sama sebi vedro. No, ne možeš imati baš sve.

Kad bih samo imala s kim porazgovarati, mislila je Billy brčkajući se sasvim sama u svom bazenu. Okolo je radilo šest vrtlara koji su uzdržavali jedanaest hektara vrta. Obećala je Pauku da neće sama plivati, ali ako je uhvati grč, netko će od njih šestorice već čuti zapomaganje, racionalizirala je svoju odluku da još jednom prsno prepliva bazen. Bila je ispunjena samosažaljenjem.Gigi je bila u New Yorku, Sasha je s Vitom otišla u Santa Barbaru na nekoliko dana, jer na pravo bračno putovanje nisu mogli dok se ne završi snimanje Dugog vikenda, Dolly Moon, njena najbolja losangeleska prijateljica snimala je u Maineu komediju o rastavi s Alanom Aldom a Jessica Thorpe Strauss, njena prijateljica još iz onih dana kad nije po2navala Ellisa Ikehorna, otputovala je, zajedno s mužem, na praznike u Europu. A da razgovara s jednom od šest Paukovih sestara, nije imala živaca. Svi do kojih joj je bilo stalo naprosto su je napustili.Blizanci su spavali kao i svako poslijepodne, a Pauk je bio zauzet vođenjem Skrupula 2. Tako je mrtvo popodne, reče Billy sama sebi uranjajući i izranjajući. Mrzila je plivanje, ali morala je vježbati ili se neće moći uvući u svoju garderobu. Smiješni, glupi, beznačajni problemi jadne male bogate djevojke...Ogorčena svojim mislima i samom sobom, naglo izađe iz bazena, trideset zamaha prebrzo, osuši se, umota u frotirnu haljinu, obuje teniske i hitro se uputi prema svom ograđenom vrtu, svom osobnom svetištu u svako doba godine. Ako već mora biti sama, može to biti na onom mjestu koje je za to i predvidjela, mislila je apatično gledajući veličanstvenu raskoš rane jeseni koja je ispunila vrt, posebno oblikovan po nacrtima Russella Pagea u svim nijansama bijelog.Jesen je, čak i ovdje gdje je samo ljepota i mir, ružno doba godine, zaključi Billy. Ljepota i mir imali su svoje mjesto, ali ne u jesen. U jesen je njena krv stanovnice Istočne obale pojačano cirkulirala poticana nehotičnim predviđanjima uzbuđenja nove sezone. U jesen sve galerije imaju otvorenja novih izložbi, u jesen započinje novi ciklus zabava, u jesen se ljudi vraćaju s praznika, kazališta imaju premijere, kupuje se nova garderoba... K vragu i Kalifornija! Ovdje jesen znači sezonu šumskih požara i ničeg novog pod žarkim suncem osim još više mira i ljepote.Mora nešto u vezi sa sobom poduzeti, shvatila je sjedeći na klupi pod drvetom čije je lišće žutjelo, a cvijet odavno nestao. Bila je potpuno obuzeta majčinstvom već duže od deset mjeseci. Hal i Max su, uz Pauka, bili središte njena života. Još dok je bila trudna odlučila je da neće odmah donositi odluku o tome hoće li se potpuno posvetiti majčinstvu ili se vratiti na posao na pola radnog vremena. Odlučila si je dati priliku da tek kad se nađe u toj situaciji odluči što želi, budući da je, kao malo koja žena, imala dovoljno novca da odabere bilo koju stazu svoje budućnosti.Sad je znala da isključivo posvećivanje majčinstvu nije rješenje. Sudeći po samosažaljenju, tom raspoloženju koje ju je obuzimalo tjednima prije nego što se to usudila sebi priznati, to nije bilo rješenje.

Kad bi i željela ostati kod kuće i provoditi vrijeme s blizancima, bila bi frustrirana jer su oni bili obuzeti jedan drugim i otkrivanjem svijeta oko sebe, što se najčešće manifestiralo u razaranju svega što bi se našlo na putu. Trebali su je znatno manje nego prije.Bez sumnje to je znak superiorne inteligencije, umirivala se Billy. Sve do čega su mogli doći rastavili bi da vide od čega se sastoji najnovije otkriće im je bio vodokotlić ali to je nju oduševljavalo znatno manje nego njih. Sad, kad su počeli hodati i postajali uspravniji svakog dana, očito nove olimpijske sprinterske nade, čak je i dadilja Elizabeth zatražila pojačanje, te je dovedena jedna brza pomoćnica.Mogla se, naravno, vatiti u Skrupule 2 na posao koji je dijelila s Paukom, mislila je Billy. Ali je u prošlih godinu dana Pauk proširio svoje polje rada kako bi pokrio njeno radno mjesto. Preuzeo je posao, s tim se treba suočiti, reče sama sebi. Baš preuzeo. Sasvim. Nije ga okrivljavala... zapravo nije... njegove su mogućnosti uvijek bile veće od posla koji je radio, ali nije mogla naprosto ući i uzeti mu svoj stari posao budući da je bio tako isprepleten s njegovim a da on to nije ni primijetio. Začudio bi se da mu kaže kako malo s njom razgovara o katalogu, baš kao tipičan biznismen koji se vraća kući slatkoj ženici.Kako si danas proveo dan, dragi? Oh, uobičajen, mila, znaš, detalji, sve sami detalji, reci mi što su danas radila dječica, što je nova? jedino pitanje koje još nije postavljao bilo je Sto je za večeru?, ali bi i to moglo doći s vremenom.Bila je naivna kad to nije predvidjela, shvatila je. Od prvog dana kad ga je srela prije deset godina, od trenutka kad je s njom obišao Skrupule i kritizirao i najmanju stvar koju je napravila krivo ili naopako u svom obožavanom butiku, on je bio čovjek koji je znao sve odgovore. Uspio ju je nagovoriti da njemu i Valentini da slobodne ruke pretvorili su Skrupule u takav uspjeh da se ni jedan drugi butik nije s njima mogao mjeriti.Nakon toga, Pauk se vratio s puta oko svijeta i nagovorio je da katalogu posudi ime Skrupula, premda se odupirala toj ideji kad su je izložile Gigi i Sasha. I ponovo je imao pravo. Je li uopće išta učinila a da je Pauk na to nije natjerao, pitala se Billy. Zar je moguće da mu dopušta takvu dominaciju već čitavo desetljeće? Zaboga, pa to je točno! Skoči s klupe i ushoda se svojim ograđenim vrtom. Dala se vodati od tog muškarca kao da nema vlastitog mozga u glavi, kao da je glupa bogatašica koja samo zna slušati njegove savjete i daje se voditi njegovim šarmom i tralala argumenatima. Bogata lutka. Ona, Wilhelmina Hunnenwell Winthrop Ikehorn Orsini Elliot, ona je postala obična bogata, glupa ovisna lutka.K vragu s tim! Ima ona ideju, i to dobru ideju. Billy izjuri iz vrta ne zaustavljajući se čak ni da zaključa vrata. Satima je koračala po svojih jedanaest hektara travnjaka i cvijetnjaka razmišljajući usmjereno i brzo kao još nikad u životu.

Glava 14

Izlazimo li mi večeras? Pauk zastane na vratima salona i pogleda Billy zbunjeno.Ne, dragi, zašto pitaš? Okrenula se prema njemu znajući da će mu prva misao biti da je došao kasno baš onda kad su se s prijateljima dogovorili da izađu na večeru.Otmjeno si odjevena i izgledaš kao netko tko ne može dočekati da izađe iz kuće.

Da? Billy je točno znala što ga je tako iznenadilo. Tako je bila uzbuđena zbog svoje nove ideje da se osjećala previše slavljenički za uobičajenu udobnu odjeću na koju je navikla i koju je nosila svakog dana, pa čak i uveče kad bi se ona i Pauk prije večere igrali s djecom. Presvlačila bi se u nove traperice i košulju samo kad bi je Max ili Hal uneredili.Dva sata prije Paukova dolaska kući Billy je prohujala kroz sva četiri krila svog garderobnog ormara, podstavljenog svilom boje lavande, odgurujući jednu za drugom sve vješalice u potrazi za nečim što bi mogla obući, nečim što bi išlo uz njeno povišeno raspoloženje, a ne bi izgledalo smiješno u kući. To nije smjelo biti nešto za dan, nešto za zimu ili proljeće, nije smjelo biti strogo, a nije se osjećala tako da bi ogrnula jednu od svojih dugih kućnih haljina. Zar je moguće, pitala se, da žena koja je s dvadeset i tri godine bila na Popisu najbolje odjevenih žena nema što prikladno obući za večer koju bi kod kuće provela sa svojim mužem? Jesu li djeca dovela do toga?Na kraju je našla savršen komplet zametnut u sanduku sa sportskom odjećom uske hlače i dugu lepršavu tuniku dubokog izreza, od teške svile, u boji koja je bila negdje između šokantno ružičaste i ružičaste. Bio je to gotovo kostim, naročito uz odgovarajuće baršunaste papučice koje je jednom davno, kad joj se činilo važnim imati pripadajuće cipele uz svaki komad odjeće, kupila baš za taj komplet.Nakon što se istuširala i očetkala nemirne, teške i žive kovrčice Billy uoči da boja njena kompleta traži više tuša za očne kapke, više rumenila i više ruža nego što normalno koristi. Kad se našminkala, postalo je vidljivo da još nešto nedostaje, pa je otišla do sefa da nađe neki nakit kojim će dopuniti odjeću.Tako odavno nije nosila ništa što su djeca mogla povući, strgnuti i strpati u usta da se nije odmah sjetila kombinacije za unutrašnja vrata sefa. Teška su se vrata otvorila i Billy zaprepaštena ugleda pladnjeve i pladnjeve prekrivene crnim baršunom i uredno složene u policama. Znala je da ima mnogo nakita, da ga skuplja još otkad ju je Elis Ikehorn počeo obasipati skupocjenostima kao da je kraljica, ali da ga je toliko... zaboravila je koliko ima.Kad li je stigla nositi toliki nakit, pitala se. Izvadi jedan po jedan pladanj, svaki pun dragulja koji čekaju zgodu da budu viđeni. Neće uzeti zlato, ono ne djeluje dobro na ružičastom. Dijamante, naravno, nikako. Odlagala je sve što nije bio prikladno. Ni smaragdi, pa ni rubini, koje je inače voljela nositi uz nešto ljubičasto ili crveno, nisu dolazili u obzir. Biseri, koji su uvijek dobrodošli, nekako su joj večeras izgledali pretjerano konzervativno, šak i crni biseri. Nije joj pristajalo ni poludrago kamenje, ni tirkizi, ni koralji, akvamarini, ni ametisti, ni jantar sve se činilo loše čim bi nakit prislonila uz odjeću i pogledala se u zrcalo. Odlučila se za veliki safir koji bi se jedva mogao zamisliti kao idealna kombinacija uz ružičastu tuniku. Ali je dodala safirske naušnice s nekoliko bisera i dvostrukubisernu baroknu ogrlicu koja je divno pristajala uz izrez na grudima.Zna se da nakit treba nositi na golu kožu jer inače gubi sjaj. Amožda se to odnosi samo na bisere? Nije li točno da ih treba dvaput godišnje okupati u slanoj vodi? Nije važno, glavno da sebi jzgleda kao prije, zar ne?Kritički se promotrila u trokrilnom zrcalu. Nakon što je, kao još mlada djevojka, izgubila nekoliko suvišnih kilograma, Billy je, zahvaljujući visini i mršavosti, mogla odjenuti bilo koju vrstu odjeće. No večeras se, nakon mnogih mjeseci što se nije odijevala osim za kuću, zaista ugodno iznenadila slici koju je vidjela. Oh, izgledala je izgledala je za to nije bilo druge riječi naprosto veličanstveno. Veličanstveno u onom smislu u kojem se to kaže za Lorenza de

Medicija ili sultana Sulejmana Veličanstvenog. Veličanstveno u značenju kraljevskog.Nema ničeg lošeg u tome što je veličanstvena, mislila je čekajući Pauka. Već dugo mu nije priuštila da bude veličanstvena... to joj je lekcija ne treba muža držati zdravo za gotovo. On je nije poznavao u doba njene neprestane veličanstvenosti, kad je bila EUisova žena, a Ellis je želio da bude veličanstvena. Ali ju je svakako viđao u nekim veličanstvenim trenucima. Mora da se čudio što joj se dogodilo, možda se čak i pitao zašto ju je majčinstvo pretvorilo u praktičnu domaćicu i majku i kamo je nestala žena kojom se oženio.Kad je čula Paukove korake na stepenicama salona, Billy je stajala na balkonu i gledala u dugu stazu obrubljenu platanama koja je vodila prema središnjem dijelu vrta. Namjerno se nije okrenula dok nije osjetila da stoji točno iza nje.Moj Bože! Znam što je, reče Pauk držeći je podalje od sebe da je bolje vidi. Mogu se sjetiti samo jednog razloga zbog kog si tako lijepa i uzbuđena.Zar me nećeš poljubiti?, Billy se pokuša nasloniti na njega ali je on zadrži.I pokvariti ti ruž? Neću dok mi ne kažeš imam li pravo opet si u drugom stanju?Oh, budi pametan. Zar je to jedini razlog zbog kog bih mogla lijepo izgledati? uzviknu duboko razočarana.To je najbolji kog se mogu sjetiti, ali nije jedini, reče zabavljajući se.Koji su drugi?Blizanci su napravili nešto novo, na primjer otkrili zašto ljudi upotrebljavaju maramice, našla si novu frizerku ili si jednostavno bila zadovoljna masažom. K vragu, ne znam, možda si djeci kupila psa o kom smo razgovarali...Zaprepaštena sam bujnošću tvoje mašte, reče Billy skrivajući zlovolju. Hoćeš li nešto popiti?Rado. Gdje su djeca?Igraju se u svojoj igraonici sa svoje dvije dadilje i sjajno se zabavljaju istražujući parkete. Nadala sam se da ćemo provesti nekoliko minuta sami umjesto da se stalno borimo s Maxom i Halom koji žele piti iz naših čaša.Dođavola, draga, pa meni to ne smeta. Ako mali kradljivci uspiju nešto popiti, to će im vjerojatno zgaditi piće za cijeli život. Terapija averzijom. Zašto ne zamoliš Elizabeth da ih donese? Ako ih sad ne vidim, neću se s njima moći poigrati. Već će zaspati kad dovršimo večeru.Ponovo u drugom stanju, mislila je ljutilo Billy idući do kućnog telefona da nazove dadilju, ponovo u drugom stanju... kao da blizanci nisu dovoljni, kao da je jedini razlog zbog kog se žena dotjera za svog muža objava da je njen trbuh još uvijek u formi. Zar je ona za Pauka bila maternica na dvije noge, neka vrsta tostera koji izbacuje toplu dječicu? Di, još gore, netko tko pobuđuje pažnju jedino ako je zasluži dobrim držanjem domaćinstva? Novi frizer? Izgleda da je tako, prokleti gad! Potcjenjuje me! Nema pojma u kakve se neprilike uvalio smatrajući je naprosto bogomdanom.Ipak, mora biti pravedna i priznati da je kriva koliko i on, mislila je gledajući kako se blizanci penju po Pauku kao da je gimnastička sprava i potpuno je ignoriraju. Bila je slijepo predana onome što neki viktorijanski pisci nazivaju obožavanjem djeteta više od deset mjeseci, plus još nekoliko mjeseci trudnoće. Bila se potpuno usredotočila na svoju reproduktivnu ulogu, pa je prirodno da je izgubio osjećaj za njenu drugu stranu. Taj je osjećaj izgubila ona sama. Činilo joj se da se probudila nakon duge kome.Ali... ta zaboravljivost možda odgovara tom muškarcu s dobro utvrđenom povijesti kritiziranja svake njene pogreške. Sasvim je utvrdio svoju superiornost. Nije li začuđujućom brzinom i bez ijedne riječi protivljenja

prihvatio da Billy ostane kod kuće? Jesu li ti muški gadovi genetski tako građeni? Jesu li takvi čak i prije rođenja? Svi, pa čak i Pauk Elliott?U redu. Nije ga namjeravala pustiti u uvjerenju da se može ponašati kao muškarci 50ih godina. Odlučila je svoju novu ideju zadržati za sebe do kraja večere bila je previše uzbuđena da bi istovremeno jela i govorila.Zašto je to tako, razmišljala je Billy, da je u svakoj kući, bez obzira na to koliko soba ima, intimna uvijek samo jedna prostorija u koju se povlače svi koji žele razgovarati ili naprosto biti na miru? Nekako se uvijek dogodi da je to ujedno i najmanja soba.Zagrlio ju je čim su se za njima zatvorila vrata salona.U redu, znači nisi trudna, reče Pauk. Ali zašto ti ne bih pomogao da noćas zatrudniš? Zamisli, mogli bismo imati troje djece u manje od dvije godine. Ako bude sreće, i četvero.To je stvarno primamljiva ideja, odgovori Billy tonom koji, smatrala je, sadrži negativan odgovor. No po načinu na koji ju je zagrlio razabrala je da je propustio čuti ironiju. Gadna dugohlača zmija nije imala sluha za nijanse.Naprosto sijaš, reče ljubeći je u vrat.Šija, pomisli Billy, blista, riječ koja je u njoj uvijek budila sliku aristokratkinje koja nosi tijaru, riječ koja je za nju imala samo dva značenja bogata i stara.Odmakne se i stane promatrati starinske japanske glinene lonce u kojima su rasle gomile afričkih ljubičica i raznobojnih gerbera. Večeras su se posebno isticali žuti, što je prekrasno pristajalo uz ružičastu boju njene tunike. Odabere jedan i poigra se laticama. Konačno progovori.Došla sam na jednu ideju i umirem od želje da ti je kažem.Ja imam bolju i umirem od želje da ti je pokažem, odgovori Pauk, uzme joj gerber iz ruke i poljubi je u usta.Mislim ozbiljno.I ja, uznastoji Pauk ne mareći za ono što je rekla i doda svojoj zavodljivosti još jedan element. Ozbiljno sam uspaljen.Billy se hitro izmakne i zauzme obrambeni položaj s druge strane stola. Sjedi i slušaj. Ti si uvijek uspaljen.Samo kad si ti u pitanju.Pa onda će to još malo potrajati, zar ne? Molim te, poslušaj me!Kako će to dugo trajati?Dok ne dovršim. Voljela bih da me stvarno slušaš a ne da samo čekaš da dovršim pa da me zaskočiš.Pauk joj dobaci onaj poznati smiješak koji ju je uvijek natjerao da mu se poželi sklupčati krilu.U tvojoj sam vlasti i pozorno te slušam sve dok se držiš podalje. Sjest ću na stolac, ti sjedi na sofu. Možda bi mogla na glavu nabiti vrećicu... kad bolje razmislim, nemoj se truditi. Onda bih ti gledao u koljena. Dakle, kakvu imaš ideju?Pala mi je na pamet danas poslije podne. Baš sam razmišljala kako moram naći nešto čime bih se bavila jer duže ostajanje kod kuće nije rješenje. Sjetila sam se da bih rado preuredilaZašto ne? Potpuno novo to bi te zabavilo.Razmislila sam o preuređivanju, nastavi Billy prelazaći preko njegovih riječi i shvatila da mi treba posao, a ne nešto čime bih ispunila vrijeme i mijenjala ono čime sam zadovoljna.Ako želiš raditi, što fali tvom starom poslu?

Moj stari posao naprosto više ne postoji. Ja sam se odande jednostavno izblendala. Ne prigovaram konačno, u Skrupulama 2 ne provodim puno radno vrijeme već gotovo godinu i pol dana. Koliko si ljudi zaposlio da rade moj posao?Da vidimo zaposlili smo Dodie iz Bili Balsa da radi s Princeom i Fabijana, Serenu i Tracy da obavljaju kupnju modnih dodataka i pronalaze nove primjerke za Giginu kolekciju starinskog rublja. Mary Ann se brine za odjeću za trudnice, a Sasha je proširila svoj odjel sad ima šest pomoćnika i vratit će se na pola radnog vremena sljedeći tjedanVidiš da za mene nema mjesta.K vragu, draga, mi smo vlasnici te tvrtke, možemo otvoriti radno mjesto kakvo želiš. Zaposlili smo tolike nove ljude samo zato što se posao povećava gotovo brže nego što ga možemo kontrolirati. Joe Jones hoda okolo i govori Koliki inventar, koliki inventar, kao da senikad nije bavio inventarom dok je radio kod L. L. Beana a mora da je njihov inventar složeniji od našegSad mogu pogledati Skrupule 2 i reći samoj sebi Uspjeli smo, prekine ga Billy. Pogledam svaki novi broj i pomislim Pauk i ja smo to uspjeli stvoriti. To je solidno dostignuće u koje sam investirala jako mnogo, onakvo je kakvo sam zamišljala, ja sam ga dijelom oblikovala, to je moje, Gigino i Sashino djelo koje će se nastaviti. Ali to nije dovoljno.Sto bi bilo dovoljno? Pauk je netremice i znatiželjno motrio njeno lice.Želim raditi novi katalog. Svoj vlastiti katalog, nešto u čemu bih sudjelovala od prve skice, nešto čega još nigdje nema... čega nije nikad ni bilo.Kakav katalog?Katalog preuređenja. Nazvala bih ga Skrupule Dom. Htjela bih angažirati malu grupu najboljih dizajnera namještaja da dizajniraju ekskluzivne kolekcije namještaja po umjerenim cijenama. To bi po prilici bilo nešto kao Skrupule 2 za odjeću. Osim toga želimAli gdje ti je tržište? upadne Pauk. Ljudi ne kupuju namještaj putem kataloga. Bar ne naši kupci. Mi imamo kupce koji vole doći i odabrati, isprobati, sjesti na stolacJesi li ti ikad bio u nekom odjelu za najmeštaj u bilo kojoj robnoj kući? upita Billy.Zapravo... mislim da nisam... u New Yorku sam naprosto skupio neko smeće za svoj brlog nekoliko palmi i madraca u L. Au sam pristao na ono što je postojalo u kućama koje sam iznajmljivao, a zatim sam se doselio ovamo... stvarno, nisam nikad tražio namještaj.Imaš sreće. Čovjeka može izludjeti čak i Bloomies u New Yorku koji nudi namještene modele soba. Prava je pouka iz potpune konfuzije pokušaj da dozoveš prodavača i shvatiš nešto od onoga što se prodaje. Ako ustraješ na tome da nešto odabere, nakon nekoliko sati si očajan i iscrpljen i potpuno uvjeren da si napravio nekoliko vrlo skupih pogrešaka. Mušterije Skrupula 2 nemaju vremena za kupovinu, pa kupuju putem našeg kataloga.U redu. Ali čemu služe unutrašnji arhitekti, takozvani dekorateri?Oni nisu za zaposlene majke. Ona si njih ne može priuštiti. Ako ti tako kažeš... Sam Bog zna da unutrašnje uređenje spada u tvoju specijalnost.Izgledao je kao da suspreže želju za podsmijehom na njen račun. Zar ne vidi kako je o tome temeljito razmislila?Smisao kupovanja pomoću kataloga, reče Billy pažljivo ga motreći je povoljnija cijena budući da katalog i nije ništa drugo nego udobno i dobro predstavljeno skladište.

Ja sve to znam, Billy. To je moj dio posla, reče Pauk nestrpljivo. Ali mi još uvijek nisi odgovorila na pitanje.Skrupule Dom će se temeljno sastojati od pet različitih tipova stanovanja tradicionalno urbano stanovanje, moderno stanovanje, američki countrv stil, stil francuske seoske kuće i tipičnog ranca. Nudit će pet savršenih sofa, pet savršenih naslonjača, pet stolova za jelo koje je moguće upotrijebiti za različite svrhe, pet klupica, pet uzglavlja, i tako dalje. Shvaćaš? I svaki će se od tih pojedinačnih komada namještaja moći koristiti samostalno sebe ili u kombinaciji s nekim drugim. To je naš princip uskladi različitosti koji je proslavio Princeovu kolekciju. Billy pogleda Pauka ne bi li uočila neku reakciju, ali je on izgledao jednako začuđen kao i prije.Poslušaj me! Obrati pažnju! Naš kupac će tako moći sam postati svoj dekorater a da zbog toga ne mora napraviti ni koraka izvan kuće. Domaćica će konačno moći nabaviti ono uzglavlje koje je oduvijek željela ali ga nije mogla naći. Moći će naručiti dražesnu salonsku klupicu iz jedne kolekcije i stol na rasklapanje iz druge i tako konačno do kraja urediti svoj dom pretpostavka je da ne stanuje u škrinjici. Ako se tek udala ili počinje stanovati sama u garsonijeri, u Skrupulama Domu može naći sve što joj treba i tome dodati pečat svoje individualnosti pomoću stvarčica koje će naći na buvljaku ili u staretinarnicama. A osnovne komade namještaja naći će kod nas.Čime bi bila presvučena ta salonska klupica? upita Pauk.Mislila sam na muslinsku presvlaku plus navlakeNavlake? Isuse, Billy, to će biti katastrofa što se tiče inventara. Koliko ćeš imati materijala da bi tvoji kupci bili zadovoljni izborom?Mislim da bi za početak bilo dovoljno šest tipskih navlaka. Nekakav neutralan materijal jasne strukture, kao na primjer sedlarsko platno ili gabarden, crnobijelo prugasto platno, obično platno u tri sukladne boje i šareno, cvjetnog desena. Tome kupac može naknadno dodati prekrivač. Kad bude potrebno, mijenjat ću materijale. Billy je bila ponosna. Prekrivači su je najviše veselili. Oni su bili jeftini za proizvodnju, praktični za upotrebu i jako vesele kupce.Dobro, nemojmo zasad razgovarati o prekrivačima, reče Pauk pokušavajući ne misliti na viziju u kojoj Billy na kraju ima tisuće i tisuće prekrivača koje nitko ne želi. Zatim će otvoriti dućan s ostacima. Kakve si cijene imala na umu?Sudeći po onom što sam plaćala i sama kad sam uz pomoć dekoratera uređivala ovu kuću, mislim da bi najniža cijena za pristojan trosjed trebala biti oko šesto dolara, a za solidan stol u farmerskom stilu, za koji stane osmero ljudi, oko četiristo pedeset.Ali ti si preuređivala kuću prije tri godine?Višemanje.Oh Billy, Billy otada su cijene pale i ovo je skupo. Čak i najniže cijene su visoke. Kako si uopće došla do te najniže cijene?Kad sam preuređivala, svuda sam išla s dekoraterom jer nisam htjela da donosi odluke bez mene. Opremali smo zajedno sobe za poslugu.Poslugu! Billy, da nisi pretjerala s tom finoćom? Ti planiraš katalog namještaja za kupce Skrupula 2, žene dobrostojeće srednje klase razvijenog ukusa i s pristojnim primanjima. Takva žena neće namjestiti stan stvarima koje si namijenila svojoj posluzi.Dovraga i ti, zar misliš da bih ja kupila išta što nije udobno i lijepo za te sobe? Zar ti misliš da od ljudi koji rade za mene očekujem da stanuju u ćumezu? Tako ti misliš o meni?

Smiri se, draga, naravno da ne mislim. Mislim da si nepraktična kad čitavu ideju temeljiš na svom ukusu, a ne na ukusu običnih ljudi.Imaš krivo, otpovrnu Billy. Sasvim sam okrenula leđa onome što bih kupila za sebe. Pouzdajem se u svoj ukus, ali ne računam na svoju ekstravaganciju. Naslonjač na kom sjediš stajao je pet tisuća dolara prije nego što je iz Francuske stigao poseban materijal za njegovu presvlaku, što je bilo još dodatnih devet stotina dolara, plus tapetar i carina. I to bez trećine koju bi uzeo dekorater. Vjeruj mi, provjeravala sam svaki račun.Za Boga dragoga, imaj milosti. Stvarno imaš skup ukus.Mogu si to priušiti, odbrusi Billy. Taj je naslonjač nevjerojatno udoban, ručno rađen, presvučen ručno tkanim materijalom, čisti lan, punjen je naskupljim punilom koje se moglo naći u Kaliforniji. Nemam nikakvih iluzija da će naslonjači u Domu biti isti. Oni će samo izgledati isto. Neće biti punjeni stopostotnom vunom, neće biti rađeni ručno. Možeš nabaviti odličnu repliku stare komode za pet stotina dolara ili na dražbi kupiti original za milijunNemoj mi samo reći da je užitak isti.I jedno i drugo pruža zadovoljstvo! Upravo je to problem koji ne razumiješ, ne slušaš. Ako unajmim prave dizajnere, najbolje moguće dizajnere i dam im slobodne ruke da naprave zgodan ali jednostavan namještaj, iako ograničen broj modela, a prodam velik broj komada, onda sam napravila dobar posao.Pauk ustane. Ode do stola i počne črčkati po papiriću. Billy ga je tiho promatrala osjećajući kako u njoj raste bijes sa svakim potezom olovke.Kako sam izračunao, reče konačno tvoja dnevna soba opremljena osnovnim komadima namještaja došla bi četiri tisuće i kusur, i to bez svjetiljke da vidiš što si kupio.Tepisi, svjetiljke, dodaci mislila sam i o tome. To bi zauzimalo poseban dio kataloga, braneći se reče Billy. Ima sva sila zgodnih stvari po pristupačnim cijenama o kojima nemaš pojmaA odakle ti o tome nešto znaš, princezo sa naslonjačem od osam tisuća dolara?Jer sam se pretplatila na najrazličitije časopise, od najjeftinijih do najskupljih, budući da sam oduvijek mislila da sam trebala postati dekoratoricaAha! Sad znam odakle vjetar puše! Dakle, željela si biti dekoratorica to mi nikad nisi rekla. Da mi je znati zašto. Skrupule Dom je nepraktičan kao što su bile i Skrupule prvog dana kad sam u njih ušao. Odmah sam vidio da se tu radi o kopiji Diorova salona u Parizu premještenog na Beverly Hills.Zar ćeš me zauvijek na to podsjećati? Ovo je potpuno drugačije. Sad imam iskustva sa Skrupulama i Skrupulama 2. Ponešto sam naučila o tržištu i kažem ti da za tim postoji potrebaČekaj malo, reče Pauk podižući ruku kao da zaustavlja promet. Skrupule 2 funkcioniraju na principu povrata novca ako se kupcu roba ne dopadne. Bez toga ne bismo mogli poslovati. Je li tako? Dakle, tvoj kupac naruči sve potrebno za blagovaonicu i kad namještaj stigne, ustanovi da mu se ne dopada možda nije prave boje, možda je krivih mjera za njegov stan, možda muž to ne voli i što onda radi pošalje sve nazad?Da. Piljila je u njega. Već ću naći načina da to sredim.Oh, Billy, jesi li uopće razmišljala o dodatnim troškovima prijevoza? Je li ti jasno koliko skladište trebaš? Nešto veliko poput Kentuckvja, ako mene pitaš. Kako, na primjer, tvoj kupac raspakirava stvari? Ako radi, kako uopće možeš biti sigurna da će biti kod kuće kad dostava stigne? Razmisli malo. A sad najgore pitanje Ako se kupcu stvari ne dopadnu, kako će ih zapakirati i poslati natrag? Sve su to veliki problemi trosjed nije nešto što možeš poslati poštom. Nevolje, Billy, sve same nevolje. I što će se dogoditi kad pogriješimo a u

Skrupulama 2 smo dosta griješili, pa ćemo i ovdje i ti se nađeš s dvije tisuće francuskih uzglavlja koje nitko ne želi. Hi obratno svi ih žele i moraš hitro isporučiti dvije tisuće tih uzglavlja?Koliko još kaniš pljuvati po mojoj ideji? Billy se osjećala fizički napadnuta i uvrijeđena tim riječima. Gledala ga je i mrzila.Ne volim biti negativac, ali ti netko ipak mora reći da tvoj plan jednostavno nije dobar. To je zgodna maštarija, dobronamjerna maštarija, ali nije poslovna. Skrupule 2 su od samog početka obećavale dobar posao. Ti to nisi uvidjela, pa sam te morao uvjeravati. Ali ovo... ne, to neće funkcionirati.Hoće! reče Billy uvjereno. Upustit ću se u to sa svojim novcem, pa ćeš vidjeti!Pa, dobro, uvijek ostaje ta mogućnost, zar ne? otegne Pauk glasom koji je odjednom postao sasvim nezainteresiran.Zašto razgovaraš tim tonom?Nemaš pojma o financijskom poslovanju. Nikad se nisi morala brinuti hoće li ti stići plaća i nisi morala posuđivati novce, ali mislim da nema banke koja bi ti za taj prijedlog pristala dati bilo kakav kredit. Ni jedan cent. Ako želiš potrošiti svoj teško stečeni novac, samo izvoli. Ali kad upadneš u neprilike i dođeš mi se požaliti, nemoj reći da te nisam upozorio.To ti obećavam. Billy okrene leđa njegovoj plavoj glavi i izađe na balkon.Zašto mu je, k vragu, išta rekla? Zašto naprosto nije naručila dizajnere, smislila katalog, uredila ga i potakla čitavu stvar? Kad je kupila najbolji ugao na Beverly Hillsu i izgradila Skrupule, nije nikog pitala, nikom nije ništa rekla, ni s kim se savjetovala. Čitav je projekt bio temeljen na ideji koju je imala godinama prije nego što je srela Pauka Elliota, mislila je Billy drhteći od bijesa.Pomoć oko pitanja marketinga, pomoć za koju je bio dobro plaćen, mogao joj je pružiti i netko drugi, netko kog je zaposlila kao što je zaposlila i njega.Billy je osjećala kako od bijesa zabada nokte u dlanove. Sve je ovo neoprostivo. On živi u uvjerenju da je njen gospodar samo zato što se za njega udala. Misli da je sam stvorio Skrupule 2. Ta neznalica, koja otkad je otišla od kuće nije kupila ništa bolje od lončanice s palmom, taj ignorant, koji je bio sasvim zadovoljan životom u iznajmljenom stanu i s tuđim namještajem sve dok se nije doselio u prekrasnu kuću ima petlje postavljati se kao stručnjak za problem pokućstva.Billy se predala mislima koje su joj bubnjale u glavi. Ona može kupiti stotinu najboljih stručnjaka za preuređenje, može unajmiti glavnog urednika iz bilo kog časopisa koji se bavi uređivanjem stana i osnovati telefonsku savjetodavnu službu koja bi kupcima pomagala odabrati boju, izmjeriti zidove, učiniti sve ono što je Pauk tvrdio da je nemoguće... Zašto nije želio pomoći umjesto da temeljito popljuje čitavu ideju?Dok je Billy tako ukočeno stajala na balkonu gledajući u jednu točku, Pauk izađe i zagrli je.Znam da si ljuta, reče. Nisam trebao biti tako siguran u to što sam govorio. Možda to i može uspjeti, tko zna? Zašto ne bi počela s nečim manjim, kao na primjer Skrupule Katalog posteljnog rublja ili Skrupule Kupaonički dodaci. Pa ako to bude radilo dobro, pokušaj nešto veće?Takvi katalozi već postoje. Primam ih na stotine. Osim toga, ja ne počinjem s malim, reče Billy. Bila je tako ljuta da je jedva izgovarala riječi. Kako velikodušno da joj ponudi plahte i sapune. Kako dobrohotno. Kako bezobzirno. Kakvo nepoštovanje. On nju ne poštuje. Nikad je nije poštovao. Možda površno, ali nikad istinski.Umorna sam, reče izvlačeći se iz zagrljaja. Idem u krevet.

Ljutnja je sve više rasla dok je skidala odjeću i šminku. Odjene kućni ogrtač i uzme knjigu te se smjesti na otoman u spavaćoj sobi. Nije željela ući u krevet dok Pauk čvrsto ne zaspi. Dvostruki kreveti su zaista đavolji izum. Kad se Pauk pojavio u pidžami, čitala je već po deset put isti redak.Dobra knjiga? upita pokušavajući prije spavanja stvoriti normalnu atmosferu.Ne osobito.Zašto onda ne dođeš ovamo, ne legneš pokraj mene i ne dopustiš mi da se efikasnije ispričam?Imaš sjajan smisao za humor. Radije ću čitati. Čak i lošu knjigu.Neka ti bude. Pauk se okrene i nešto zapiše u blok koji je stajao na stoliću pokraj kreveta. Jesi li vidjela što piše u mom bloku?Nisam. Zašto? Smišljaš neke nove zbrdazdola ideje za katalog? upita Billy. Ponižava je, dovraga, ponižava je!Od toga sam odustao. Samo se podsjećam da moram nazvati agenciju Russo i Russo. Taj posao ne mogu nikom prepustiti.Koji posao?Zar ti nisam rekao? Odlučio sam unajmiti Frost Rourke Bernheim da vode promidžbene kampanje Skrupula 2, pa moram tu lošu vijest priopćiti dečkima iz agencije Russo.Što si odlučio? Billy ispusti knjigu i poskoči.Upravo sam ti rekao. Mijenjam agenciju. Danas je došla Viktorija Frost i uvjerila me da surađujemo s krivim ljudima. Vrlo impresivna dama.Ja sam unajmila Billa i Eda Russo. Ja sam ih otkrila, vikala je Billy. To su moji prijatelji i ti to znaš. Promidžba je bila moj dio posla. Kako ih se usuđuješ otpustiti a da me nisi pitao?K vragu, Billy, nisi sudjelovala u odlukama još otkad si ostala trudna. Russoovi ne rade dovoljno dobro i to je sve. Pa ne pitam te kako moram zakopčati hlače.Kakav glup i infantilan klišej! Govoriš kao da ti je osam godina.Zar se ne sjećaš da je Gigi jasno rekla da se ni u kakvim okolnostima ne želi natjecati za naše reklamne kampanje?Sjećam se. Viktorija je rekla da Gigi više nema nelagode u vezi s tim.Oh, to ti je Viktorija rekla i ti si povjerovao?Zašto bi lagala?Ne znam, ali sam sigurna da Viktorija Frost nije stručnjak za Gigi. One se jedva podnose.Nisam stekao takav dojam, reče Pauk, mrko gledajući Billy. Zna li ona kako izgleda kad se ponaša kao da joj je novac prvog muža osigurao da o svemu odlučuje?Pao si na Viktorijine štosove i sad si se spreman oboriti na Gigine osjećaje kao što si se oborio i na moje. Slušaj me, Pauk. Skrupule 2 su moje koliko i tvoje. Ne možeš me ignorirati. Ne možeš me strpati u džep i nastaviti svojim putem. Ujutro ćeš zvati Viktoriju Frost. Reći ćeš joj da si se predomislio. I točka. Savjetovat ćeš se sa mnom oko nove agencije. I točka. Nećeš najuriti Russoove dok ne proučim problem i ne odlučim zaslužuju li još jednu šansu. Čuješ li me? To što ne poštuješ Gigi ne znači da možeš ne poštovati ni mene.Pauk ode do nje i uhvati je za ruku, što ju je zaboljele. Nije se mogla odmaknuti.Ni jedan muškarac ne poštuje ženu koja ga proždire.Povuci to.Neću! vikao je. To je istina i ti to znaš. Ti si žderačica muškaraca.

Izlazi iz moje sobe. Spavaj negdje drugdje. Zlo mi je od tebe. I ne zaboravi ni jednu od uputa. Njen je glas bio zapovjedan.Billy, nemoj tako, to sigurno ne želiš.Nemoj mi govoriti što želim. Ti ne znaš što želim. Ti me uopće ne poznaš. Nažalost ja tebe poznam i predobro. Ti si prezira vrijedan.Odlazim, reče Pauk mirnim i staloženim glasom, zbog čega ga Billy poželi ubiti. Odlazim da te ne bih prebacio preko koljena i istukao kako i zaslužuješ.Ujutro je Pauk u svojoj kupaonici našao poruku zataknutu za zrcalo.Odlazim i ne znam kad ću se vratiti.Ti se odlično snalaziš i bez mene, pa nema razloga da ostanem da bih ti vodila kućanstvo. Ne znam zašto me ne poštuješ, ali se to jasno vidi iz svega što kažeš i učiniš. To neću trpjeti.Uskoro ću poslati po djecu.To je bilo sve. Ničeg više, ni potpisa. Pauk odjuri u Billvnu kupaonicu i uoči da je spakirala nešto šminke. Odjeća pobacana po podu svjedočila je o tome da je odabrala dovoljno stvari da napuni kovčeg.Nazove Burga oSullivana.Kad je otišla gospođa Elliot?Limuzina je po nju došla prije sat i pol, gospodine.Hvala, Burgo. Molim vas, recite kuharu da neću doručkovati.Sad mora da je već u avionu za New York, mislio je Pauk. Sigurno ide Jessici to je njeno uobičajeno utočište. Kad se sve uzme u obzir, i nije to tako strašno, premda je poruka upravo smiješno dramatična. Sam Bog zna da je danas nije imao volje sresti.Dok se brijao razmišljao je o tome kako ju Jessica uspijeva natjerati da posluša ono što inače ne bi htjela čuti. Upravo ju je Jessica natjerala da razumije Vita i da ostane s njim u braku duže od nekoliko tjedana. Jessica je bila dovoljno mudra i draga da shvati umijeće kompromisa, za što je Billy bila pretjerano bogata i previše tvrdoglava.Poslat će po djecu? Samo preko njega mrtvog.Ispunjen pravednim gnjevom Pauk odjuri u ured gdje ga je čekao prvi zadatak nazvati braću Russo i obavijestiti ih da više ne vode reklamnu kampanju za Skrupule 2.

Ima tu jedan problem, reče Sasha Vitu dok su hodali pješčanom plažom u Santa Barbari držeći se za ruke. Gigi će morati pozvati i Zacka na prijem u čast našeg vjenčanja i to u kuću u kojoj su zajedno stanovali.On je samo jedan od cijelog čopora gostiju. Gigi ga može samo pozdraviti pri dolasku. Ne mora se od njega ni oprostiti ako ode neprimjetno, a siguran sam da će to učiniti, uvjeravao ju je Vito. Ali ga mora pozvati. On nam je sad rođak. Morali bi doći oboje čak i da Billy organizira prijem svečanost je, na kraju krajeva, zbog nas.Čovjek bi očekivao da će se ljudi ipak nekako slagati kad prekinu. Bilo bi to mnogo lakše i civiliziranije.Pošteno govoreći, ja to ne bih očekivao. Kako se osjećaš zbog Joshova dolaska?Oh, Bože! Neće ga valjda pozvati?Pozna ga oduvijek i pristojnost zahtijeva da ga pozove, uzdahne Vito. Ali sam je upozorio da on nije na našem popisu najdražih gostiju.Baš si pokvaren, Vito. Samo me mučiš.Obožavam te mučiti. Ti se tako zavodljivo mučiš.Ne izazivaj, momče.Pomalo sličiš na Jean Harlow, možda na Mae West.

A ti mene podsjećaš na na Georgea Rafta.E, sad si pretjerala. Izazivaš.I što ćeš sad?Čekati da vidim što će biti.Dokad ćeš čekati, Georgie?Sad ili nikad.Vito, ne, ne na plaži! Prestani!

U uredima FRBa u šest sati ostali su samo Viktorija, Byron i Archie. Ostale su poslali kući i sad su sjedili u Viktorijinu uredu pri drugoj boci šampanjca. Slavili su. Muškarci su bili u košuljama kratkih rukava i već su odavno razvezali kravate. Čak je i Viktorija otkopčala svoju uvijek do grla zakopčanu bijelu bluzu, zavrnula rukave i s nogama na stolu uživala u opuštenoj i vedroj atmosferi.Smiješno je kako ste obojica nedosljedni, reče Viktorija Frost prekidajući ugodnu tišinu koja je zamijenila euforiju. Zabrinuti ste kako će Gigi primiti vijest da sam dobila posao Skrupula 2, a ne muči vas što je Začarani tavan i Winthrop Line dobila spavajući s Benom Winthropom premda je upitno koliko stvarno spavaju.To je njena stvar, reče Archie i počne pjevušiti. To je njena stvar, svi znaju da je to... ta... tatata... njena stvar.Poslovi koji ovise o seksualnoj... vezi, Viktorija je pažljivo birala riječi budući da je popila znatno manje od njih o seksualnoj... napetosti... između klijenta i kreativca su, u najmanju ruku, rizični. Što će se dogoditi kad je se Winthrop zasiti? To će sigurno postati problem, samo je pitanje kada. A on je velik zalogaj. Pauk Elliot je, u to možemo biti sigurni, zainteresiran samo za njen rad.Velik zalogaj? upita Byron. Hoćeš reći da Archie i ja nismo dobri zalogaji? Moram ti reći da ima mnogo žena koje se ne bi složile, je li tako, Archie?Velik zaloga u smislu velikog bogatstva. Bez uvrede, Bvrone, ti si dobro potkovan, ali je to od stvarno velikog bogatstva udaljeno svjetlosne godine. Jednog će dana toj Giginoj priči doći kraj. Viktorija je bila potpuno uvjerena u svoju procjenu.Nije to tako sigurno, inzistirao je Archie. Vidio sam ih skupa i mogu ti reče da je momak zaista propisno zagrizao... ima ozbiljne namjere s našom malom Gigi. To bi moglo završiti brakom.Tad će Gigi postati klijentova supruga, prestat će raditi i sasvim promijeniti život, nastavi Viktorija. Prva stvar koja će joj pasti na pamet kad s vrati s medenog mjeseca bit će da posao da nekom drugom, nekome tko je nije poznavao kad je bila obična zaposlena djevojka. Toj vrsti miješanja u posao žene klijenata se posebno vesele, bez obzira na to što o poslu nemaju pojma. A Gigi će biti sto puta gora... ona o ovom poslu mnogo zna.Sjedili su u tišini i razmišljali o strahotama koje mogu proizvesti žene klijenata. Takve su priče bile sastavni dio svijeta promidžbe. Žene klijenata bile su opće omražene, a Gigi koja bi se ustoličila u klijentovu domu bila bi znatno veći problem od Gigi koja je naprosto klijentova ljubavnica.Oh, pustimo to. Nemojmo sad o tome brinuti, Archie će naglo. Zaboravimo na to. Imamo previše razloga za slavlje. Viktorija, nemoj biti tako zloguk prorok. Radije nam ponovo pričaj o Harrisu Reevesu. Što se točno dogodilo, što je on tebi rekao, a što si ti njemu reklaMisliš li ti ozbiljno? Kao priču za laku noć? Viktorija se tako raskalašeno nasmijala da joj je lice zadobilo neki erotični izraz koji je i Archieja i Byja

podsjetio na njen izgled one večeri kad ih je angažirala u svom stanu u New Yorku.Još mi nije sjela, odgovori Archie. Osjećam se kao dijete koje je za rođendan dobilo čitav cirkus. Pravi cirkus sa slonovima, lavovima, jahačima. Ili možda svoj kasino. Daj, Viktorija, dušo, nemoj da te molim.Da, hajde, moram to ponovo čuti, javio se Byron.Jutros sam u uredu našla poruku da nazovem Harrisa Reevesa u Potrepštine za plažu u New Yorku. Viktorija zastane da bi uživala u nestrpljivom pogledu dvojice muškaraca.Molim te, Viktorija, moljakao je Archie. Na koljenima te molim.I ja. Daj, Viktorija, požuri! zapomagao je Byron. Takve je on sreće raditi s prvorazrednom zafrkanticom.Uzvratila sam poziv, ali je čovjek bio na ručku. Budući da se radi o najvećem proizvođaču opreme za plažu, sjedila sam i grizla nokte čekajući da ga ponovo nazovem i misleći na to koliko jedan ručak može trajati. U jedanaest po kalifornijskom vremenu pričam li vam dovoljno vjerno, draga djeco ponovo sam nazvala i dobila ga. Čini se da je ručak kratko trajao. Rekla sam da uzvraćampoziv i pitala što želi. A on je rekao... on je rekao... čekaj, što je bilo dalje?Viktorija! Zavrnut ću ti tim skupocjenim vratom!Zašto, Archie? Ako to učiniš, završit ćeš u plinskoj komori, smijuljila se.Viktorija!Oh, u redu. Samo vas izazivam. Kakva ste vi djeca! I on je rekao da je izuzetno impresioniran poslom koji smo obavili za Indigo Seas i da prati kako njihova prodaja raste, a ja sam rekla Hvala. On je nastavio kako je zadao svom Istraživačkom odjelu zadatak da se o nama raspita, a oni su saznali sve najbolje, od Joea Devanea i drugih. Ja sam opet rekla Hvala, a on je rekao da je njihova reklamna agencija, koja bez konkurencije radi za njih već deset godina, posustala, da ih je on upozoravao ali da su na to ostali mrtvi hladni, ne mogu se ničeg novog sjetiti. Na to sam rekla Hmmm. A onda je on rekao da želi da preuzmemo posao za Potrepštine za plažu. Jednostavno tako. Telefonom. I dok sam pokušavala smisliti nešto ljubazno, nešto kao Hvala lijepa, Harris Reeves je nastavio kako želi da dođemo u New York da se sastanemo s njegovim ljudima iz Oglasnog. Ja sam rekla da smo oduševljeni idejom i pitala koji mu dan odgovara. Srijeda. Neka računamo da ćemo ostati do kraja tjedna da bismo se stigli sastati sa svima s kojima je potrebno, porazgovarati i te priče, i ja sam ponovo rekla Hvala lijepa. Zatim je rekao da mu se čini da će biti sukoba interesa u vezi s Indigo Seasom, ali sam ja rekla da ćemo im, naravno, otkazati. A on je rekao u redu, zatim smo razmijenili uobičajene pristojnosti kao Baš nam je drago što ćemo surađivati i to je bio kraj. Jeste li zadovoljni, dečki? Da ponovim?Izostavila si najbolji dio, žalio se Archie.To je učinila namjerno. Hoće da joj ližemo pete, dodao je Byron. Skini cipele, Viktorija, stižem.By. Dirnuta sam, ali nemoj, hvala. Možda drugi put.Daj ispričaj najbolji dio, zapomagao je Archie.Posao je težak devedeset milijuna dolara godišnje.Devedeset milijuna, Archie je jedva disao.Devedest milijuna, ponovi Byron. Devedeset prokletih milijuna. Kakva pobjeda!Ne možeš to nazvati pobjedom jer nije bilo konkurencije, usprotivio se Archie. To je više krađa

Nije, reče Viktorija. Nije, djeco, nikome nismo ništa ukrali. To je naprosto zgoditak U tome je ljepota cijele stvari. Nitko još nije dobio zgoditak od devedeset miijuna dolara. Čak ni moja majka!Isuse, drago mi je da si ti s njim razgovarala, Viktorija, reče Archie. Ja bih dobio srčani napad ako se to može dobiti od sreće.Imala sam dojam da čovjek nije sretan s radom svog Reklamnog odjela, reče Viktorija pa je naprosto preuzeo stvar u svoje ruke. To je čovjek koji čvrsto drži konce i ne da nikome da zavlada. Možete zamisliti kako im je bilo u tom Reklamnom kad nas je Reeves nazvao. Osnovao je poduzeće ni iz čega prije trideset godina. Ima pravo, njegove su reklame postale institucionalizirane.Hoćeš li nazvati braću Colins ili misliš da je bolje da to učini Gigi?, raspita se Archie. Ona dobro stoji u njihovu Reklamnom, možda će njoj to biti lakše.Archie, otkazati nekom zbog tvrtke koja je deset puta veća spada isključivo u odgovornost uprave, oštro odgovori Viktorija.Zar su Archie i Byron mislili da bi ikome na svijetu prepustila užitak da Indigo Seasu kaže da za Viktoriju Frost to nije dovoljno velika firma? A kad se Gigi vrati, puna sebe i tog precijenjenog posla oko broda koji gradi njen ljubavnik, kako će lijepo provesti prvi dan na poslu!Viktorija svima natoči šampanjac i nazdravi.Za Frost Rourke Bernheim, agenciju koja razumije poslovnu stvarnost.Za poslovnu stvarnost! Podigli su čaše, kucnuli se i iskapili ih.Otvorit ću još jednu bocu, najavi Viktorija. Vi ste mi, lakomi momci, sve popili.

Glava 15

Cim je Billy kročila u svoje poveliko unutrašnje dvorište popločano bijelim kamenom, u svoj kutak u Rue Vaneau u Parizu, znala je da je došla na jedino mjesto na kom je bilo nade da nađe svoj mir i da se oporavi od fizičke boli oko srca, te da razmisli o ranama koje je zadobio njen duh. Kupnja te kuće u kojoj nikad nije stanovala bila je, čak i po njezinim mjerilima, čisti hir. U to doba, prije četiri godine, bila je spremna podleći bilo kojoj napasti koja joj se našla na putu samo da zaboravi na rastavu od Vita. Kupila ju je u roku od nekoliko dana po bjesomučno visokoj cijeni od osam milijuna dolara, kao čisti akt ludila, znajući od prvog časa da je baš njoj namijenjena. Bila je to vila od sivog kamena, koja je prije nekoliko stotina godina građena za obitelj u čijem je vlasništvu ostala sve dok se ona nije u nju zaljubila.Gospođa će biti zadovoljna održavanjem kuće, uvjeravala ju je MarieJeanne, žena domara Pierrea Dujardina, kad su se pozdravile. Oni su stanovali u dvorišnoj kućici. Svako jutro kažem Pierreu Kako bi bilo da gospođa živi u Parizu? I vjerujte mi, svaku večer kad legnemo, zadovoljni smo jer je od podruma do tavana sve u najboljem redu.Hvala MarieJeanne. Jako sam vam zahvalna. Znam da sam ostavila kuću u dobrim rukama.Dugo vas nismo vidjeli, gospođo.Slažem se, odgovori Billy ali život je tako složen.Naravno, gospođo, uzvrati domareva žena.Zar gospođa Ikehorn ne shvaća da napustiti kuću u najelitnijoj četvrti Pariza i ostaviti podrume pune dragocjenog antiknog namještaja koji je još uvijek u kutijama, nije znak složenosti života već ludosti? No bilo kako bilo, ona i Pierre su redovito dobivali dobru mjesečnu plaću, a njihova je kućica, u kojoj je gospođa Ikehorn provela moderno grijanje kao i u velikoj kući, izazivala

zavist svih ostalih pariških domara. Bila je zaista oduševljena što ponovo vidi gospođu, jer je to značilo da kuću nije prodala.Namjerava li gospođa duže ostati u Parizu? upita.Nisam još sigurna, odgovori Billy. Svakako neko vrijeme. Rado bih prošetala kućom sama, ako vas ne smeta.Čim su se za njom zatvorila dvostruka vrata i ona se našla u okruglom predvorju, Billy zahvati ona neobična atmosfera te kuće neka mješavina kultiviranog života i dražesne lijenosti. Njene dimenzije koje su svjedočile o prošlom vremenu bile su upravo dirljivo humane. Tapete i oslikani zidovi koji su je nagrđivali kad ju je prvi put vidjela sad su bili odstranjeni a propali parketi zamijenjeni novima. Ipak je sve odisalo starinom. Debelo staklo na vratima propuštalo je jutarnje svjetlo boje lavande, koje je titralo po uglačanim podovima i sjajnom kaminu. Stara zrcala u čvrstim okvirima nudila su odslik prošlih, slavnijih vremena. Pod je škripao pod koracima želeći dobrodošlicu i obećavajući mir.Billy prođe kroz svih dvadeset soba u zanosu ponovnog otkrića, što je umanjilo bol njene ispaćene duše. Zastane u novom zimskom vrtu koji je dala nadograditi na stražnji dio kuće kako bi mogla gledati u vrt i park koji je okruživao Hotel Matignon, rezidenciju francuskog predsjednika vlade. Sjedne na klupicu ispod prozora i izgubi se u razmišljanju.Posljednji put je stupila nogom u tu sobu 1981 uoči Božića, kad su sve njene misli bilo usredotočene na useljenje i proslavu Božića sa Samom Jamisonom, kiparom iz San Franciska, koji ju je poznavao kao Honey Winthrop, nastavnicu iz Seattlea.Uspješno ga je držala u toj zabludi gotovo godinu dana kako bi s njom postupao normalno. Većina muškaraca samostalnu i izuzetno bogatu ženu smatra onim čudovištem koje izaziva zavist, nakazom o kojoj se šire tračevi, nižim ljudskim bićem.Ne većina, svi muškarci. Jedini izuzetak bio je Pauk Elliot, onaj isti koji ju je prije samo jednog dana nazvao kraljevnom u naslonjaču od osam tisuća dolara i rugao se njenim teško zarađenim novcima. A savršeno je točno znao da je posljednju plaću primila prije dvadeset i jednu godinu, i to plaću tajnice.Kriste Bože, pa između njih nema razlike! I Sam i Pauk, kad se dobro pogleda, dopustili su da se u njihovu ljubav uvuče njen novac. Pauk je to godinama uspijevao sakriti stavom da je ona vrhnje za šlag koje je dugo morao tući da ga uzdigne. Sam ju je jedne večeri vidio u pariškoj Operi i otkrio njen stvarni identitet. Smjesta se povukao, potpuno je odbacio i nije pokazivao znake razumijevanja čak ni nakon pisma koje je napisala u agoniji odmah sljedeći dan. Bio je uvjeren da je sve organizirala kako bi njeni prijatelji kupili njegove skulpture na njegovoj prvoj samostalnoj izložbi. Nije joj dao ni najmanju šansu, nije pokazao ni tračka dvoumljenja. Ali je bar imao dobar izgovor lagala mu je o sebi punih devet mjeseci.Što je bolje? Sam koji te ostavi jer ga ne tretiraš kao sebi ravna, ili Pauk koji te tretira kao nekoga tko mu ne može biti ravan i čiji bi pokušaji da bilo što postigne bez njegove pomoći bili osuđeni na propast? Pitanje je krivo postavljeno. Nije pravo pitanje što je bolje. Ispravno pitanje glasi što je gore?Nek obojica idu k vragu, zaključi Billy i ode potražiti domara.Gospodine Pierre, odlučila sam prenoćiti. Molim vas, budite dobri i potražite u podrumu neki ormar, stol, zrcalo, neke vaze, svijećnjake i dva stolca, pa sve to postavite u malu spavaću sobu, onu do kupaonice.

Ali, gospođo, u podrumu su samo antikni predmeti. Tamo nema kreveta na kom bi gospođa mogla spavati, prosvjedovao je Pierre vidjevši da će morati odložiti trenutak službenog iskazivanja dobrodošlice.Stići će za sat, dva, reč Billy.U Parizu? To bi zaista bilo čudo. Srdačno se nasmijao na tu ideju o takvoj poslovnoj brzini.Vidjet ćete. I hvala vam, Pierre, kuća izgleda sjajno. Veselim se što sam se vratila.Doviđenja, Pierre, reče Billy i požuri kroz vrata do auta, gdje ju je čekao vozač.Doviđenja, odvratio je. Gospođa nije izgledala krasno. Gospođa je izgledala... može li se to reći za lijepu ženu... gospođa je izgledala obarajuće.U odjelu za namještaj Galeries Lafavette Billy si je osigurala brzu podvorbu jednostavnom metodom novčanice od tisuću franaka, koju je ugurala u ruku prodavačice i zahtijevala brzu uslugu.Što mogu učiniti za vas? pitala je prodavačica nudeći svoj prvi jutrošnji smiješak.Trebam krevet s dobrim madracem, dva jastuka, svjetiljke, žarulje, posteljinu, ručnike, zavjese za dva prozora i tepih oh, posudu za smeće u kupaonici. Ako se još nečeg sjetim, reći ću vam.Ali te se stvari nalaze na različitim odjelima, reče žena skandalizirajući se nad popisom. Ja radim isključivo na odjelu namještaja.Želim nekoga tko će objesiti zavjese, sastaviti krevet i učiniti sve što je potrebno. Stanujem u Rue Vaneau. Sve mora biti dostavljeno odjednom kako bi se još danas čitav posao mogao dovršiti. Kad sve bude gotovo, dobit ćete još dvije tisuće franaka, a nešto će dobiti i nosači i montažer.Naravno, gospođo, bit će mi zadovoljstvo da vas uslužim. Otpratit ću vas do drugih odjela.Shvaćate, zar ne, da sam ja luda Amerikanka. To sve objašnjava, zar ne? reče BiUy savršenim francuskim.Oh, ne, gosođa nije luda. Možda malo impulzivna.To zvuči kao epitaf koji bi mi pristajao, reče Billy. Hajdemo, nemamo vremena za gubljenje.Jureći robnom kućom shvatila je da bi bilo mnogo jednostavnije da je odsjela u Ritzu, gdje bi bila u četverosobnom apartmanu koji je godinama koristila. Ali bi svatko tko bi je tražio najprije telefonirao upravo u Ritz. Prvu je noć provela u hotelu pokraj aerodroma i dogovorila da je ujutro pokupi ista diskretna agencija za iznajmljivanje vozača u autu kojom se koristila u danima Sama Jamisona, kad je morala voditi dvostruki život takve složenosti da se mogao izdržati zahvaljujući isključivo ludoj seksualnoj i emotivnoj strasti.Sto sve nisam radila zbog ljubavi? Postoji pjesma takvog naslova, mislila je iskušavajući madrac. Mora da je pisana za neke žene koje su bile tako ludo zaljubljene kao i ona, ali se sigurno nisu tako često varale u svojim osjećajima. I sigurno ni jedna nije bila Francuskinja.Prije nešto više od četiri godine Billy je naučila živjeti sa dva identiteta. U jednom je bila američka milijunašica Billy Dcehorn, koja stanuje u najboljem apartmanu u Ritzu i dio je društvene kreme koja provodi dane u isprobavanju odjeće i zabavama, a većinu noći tko zna gdje. Njen drugi identitet bila je mlada jednostavna Honey Winthrop, nastavnica iz Seatllea, koja u Parizu provodi dane istražujući nešto o Voltaireu i pet dana u tjednu spava sa Samom Jamisonom u njegovu atelijeru u blizini Plaše des Vosgues, u živopisnom i sasvim nemondenom dijelu Pariza.

U ovom oklopu koji sada nosi ima jedan identitet, jedan život i jedan krevet, nitko je ne očekuje, nema kupovanja, nema dogovora za ručak, nema dogovorenih proba kod Diora i Givenchyja, nema ljubavnika, nema laži, nema auta s vozačem nema ništa osim prazne kuće i domara koji su dovoljno diskretni da je ne pitaju o dolascima i odlascima. Za dva dana Billy se počela kretati i izvan kuće, sigurna da sve vidi a da nije viđena.Kraj oko ulice Vaneau, u srcu Pariza, bio je gotovo crna mrlja. Tu nije bilo ničega što bi privlačilo turiste, pa je noću bilo tiho gotovo kao na selu. Da je pažljivo slušala, čula bi muklu buku grada, pozive na zabavu, vidjela odsjaje svjetala i čula nestrpljive zvuke trube taksija gotovo kao tajni smijeh žena i muškaraca.Ali je u ulici koja je bila najbliža Rue Vaneau, u Rue Varenne, postojani policajac budno čuvao rezidenciju predsjednika i nije dopuštao ni jednom autu da se tu parkira. Tu nije bilo ni trgovina. Jedini su izuzeci bili popravljaonica cipela, u koju je sva aristokracija slala na popravak svoje jahaće čizme, mala prodavaonica sireva, mala cvjećarnica, nekoliko frizera i ovdje, ondje poneki bistro čija su klijentela bili isključivo ljudi iz susjedstva.Bila je sigurna da neće sresti nikog poznatog, zaključila je Billy, sve dok se bude držala dijela grada između svoje kuće i Parka Luxembourg. Nikako nije željela naletjeti na nekog tko bi je pitao što radi u Parizu. Ali to je bilo malo vjerojatno. Turistička sezona je bila pri kraju a ni jedan turist nije imao razloga zalaziti u mirne, sive, uske i poprilično melankolične ulice ovog dijela grada. Najbolji hoteli, trgovine i dućani, poznati muzeji i restorani bili su smješteni na desnoj obali, a mali dućani s antikvitetima, dražesni bistroi i galerijice na lijevoj, ali bliže rijeci. Njena je četvrt bila zapravo vrlo zanimljiva, ali je trebalo poznavati njene tajne tamna pročelja ambasada i velikih zgrada djelovala su na prolaznika neprijateljski i odbojno.Billy je osjećala potrebu za hodanjem. Jedino ju je stalno kretanje odvraćalo od misli s kojima se još nije bila spremna suočiti. Mogla je izbjeći zamke svog uma samo kad bi satima hodala, ali je pločnik više nije zadovoljavao. Stojeći na rubu svoje četvrti, u ulici Guynemer, krajičkom oka gledala je u pravcu Parka Luxembourg čija se primamljiva veličina prostirala iza ograde od kovanog željeza. Nasuprot nje bio je mali bočni ulaz. Da bi se našla u jednom od najvećih parkova Pariza, kojim su šetali samo najljeniji i najznatiželjniji turisti, morala je samo prijeći ulicu.Lišće je već dobilo onu posebnu zlatnu boju koja je postala gohoda, koja ima bankara na drugoj strani rijeke, žena koja mora samo zazviždati pa da se pojavi taksi i odveze je na recepciju Ritza gdje će dobiti što god zaželi, koja se već sutra može vratiti u New York, a zatim za jedan sat leta i u Los Angeles, teško da može reći da je odsječena od svijeta. Park Luxembourg nije Tibet.Ali s druge strane, realno gledajući, bila je sama jer nitko, osim domara i njegove žene, nije znao da je u Parizu. Činjenica da je imala sredstava kojima bi te uvjete mogla brzo izmijeniti nije ništa mijenjala na stvari u bitnom smislu. Bila je, ovdje u središtu civilizacije, napuštena kao da se zakopala u duboku rupu na rubu divljine. Nakon svačte s Paukom otputovala je slijedeći instinkt. Otputovala je na jedino mjesto koje je bilo samo njeno, koje nikad s njim nije dijelila, gdje se osjećala kod kuće tisuću puta više nego u Los Angelesu. Taj bi osjećaj imala čak i da se rodila u Kaliforniji i da je nikad nije napustila. Los Angeles se mogao mijenjati a da je to ne smeta moderne zgrade u središtu Pariza su je boljele.

Koliko će ostati? Možda joj instinkt koji ju je ovamo doveo šapne da tu treba ostati zauvijek, razmišljala je Billy i krenula nazad prema kući u ulici Vaneau. Istuširala se i presvukla u neupadljiv pulover i hlače, te izašla na ručak. Najveći problem koji je tog časa bila spremna razmatrati sastojao se od dileme da li ručak početi s britanskim sardinama u ulju, juhom od povrća ili kriškom svijetlocrvene kuhane šunke. Dovoljno je hodala da može pojesti što god zaželi, premda je izgubila nešto od apetita, što je bilo čudno. Vjerojatno se radi o poremetnji izazvanoj dugini letenjem i promjenom vremenskih zona.Sljedećih je pet dana Billy hodala šest sati dnevno, spavala deset sati bez snova i jela jednostavna jela bez apetita. Živjela je od trenutka do trenutka odbacujući svako udubljivanje u svoju psihu pomoću velike količine kriminalističkih romana, od kojih je jedan uvijek nosila u torbici. Jedina promjena rutine bio je posjet malom frizerskom salonu dvije ulice dalje, što ju je ponovo uvjerilo da je u Parizu nemoguće dobiti lošu frizuru. Tako se ohrabrila, sigurna u svoju anonimnost, da je povremeno sjedila uz bazen u parku i gledala kako plovi minijaturna regata jedrilica. Prisluškivala je razgovore majki i baka koje su plele i uspijevala, zahvaljujući koncentraciji na te male životne drame, izbjeći svaku misao. Jednog je popodneva čak i zadrijemala na listopadskom suncu. Osjećajući se sasvim opušteno, izula je teniske i nastavila kunjati.Kažu da ćeš vidjeti nekog koga poznaš ako dovoljno dugo sjediš u ovom parku, čula je glas Sama Jamisona i zvuk stolca koji se primakao njezinu.Mora da sanjam, reče Billy u sebi. Nije se potrudila ni otvoriti oči.Još se uvijek nazivaš Honey Winthrop? Bio je to njegov glas, podsmješljiv i vedar.Kapke nije otvorila, ničim nije pokazala da ga prepoznaje, ali je znala da je budna.Ovo nije najkraći put do mog atelijera, ako si na to mislila, nastavi Sam. A ti mora da se pitaš što ja radim na Montparnasseu usred popodneva. Hoćeš li mi vjerovati ako ti kažem da idem do uokvirivača koji mi radi postolje za nedavno dovršen rad? Mislio sam otići do njega u subotu, ali je danas tako lijep dan da nisam mogao ostati u kući. Vidim da se sa mnom slažeš inače ne bi bila ovdje. Nisam imao pojma da ćeš se vraćati u Pariz. Ja nisam ni odlazio. No kako bi ti to znala? Osim ukoliko ne čitaš časopise koji se bave umjetnošću. Prošle sam godine imao izložbu u L. A.u ali te nisam pozvao. U tom mi se trenutku to nije činilo dobrcm idejom.Kako se usuđuješ sjesti do mene i brbljati kao lud? upita ga Billy ljutilo, otvorivši oči i okrenuvši se prema njemu. Kako imaš obraza sa mnom uopće razgovarati? Gnjaviš me na javnom mjestu. Hoćeš li otići ti ili ću to učiniti ja?Barem si još uvijek ljuta, odgovori Sam. Pogodilo bi me da si mi se nasmijala.Ne umišljaj si, reče Billy sabravši se. Obuje teniske drhtavim rukama. Stvarno vjeruješ da mi je bilo tako stalo da bih ostala ljuta tri godine? Imaš nevjerojatno pretjerano mišljenje o sebi.Ovisi, reče Sam sporo. Ovisi o tome koliko sam bio glup i pokvaren. Mislim da si mogla ostati ljuta na mene sve te tri godine a da ne budeš ni blizu ljutnji kakvu sam zaslužio.Ako je ovo isprika, nemoj se truditi. Ne zanima me.Billy naglo ustane i krene prema fontani Medici. Lako ju je slijedio budući da se fizički nije ni malo promijenio. Ostao je onaj isti crvenokosi jaki muškarac kojem je dopustila da je zove mala i nagu baci na svoj krevet nakon samo jednog sata poznanstva.

Sam svoju snažnu kiparsku ruku stavi na njeno rame i zaustavi je nasred staze. Molim te, Honey! Nemoj bježati! Ako stvarno više nisi ljuta, posveti mi jednu minutu da ti sve objasnim.Bila je uhvaćena u zamku, shvati. Ako mu ne posveti tu pišljivu minutu, ostatak će života misliti da joj još uvijek nešto znači, a uvećavanje njegova ega bilo je posljednje što je željela.Pogleda na sat. Mogu ti posvetiti minutu, reče. Ali me nemoj zvati Honey to je nadimak koji sam uvijek mrzila.Kako da te zovem?Billy Dcehorn... sjećam se posljednje noći kad si mi rekla tko si. Jesi li još uvijek Billy Ikehorn?Dosta blizu tome, reče britko.Billy, pročitao sam tvoje pismo, ali mu nisam povjerovao.To više nije novost. Billy slegne ramenima. Rekao mi je to Henry nakon što si mi gotovo pljunuo u lice kod Lippa.Ali zar ne razumiješ? moljakao je, premda mu je bilo neugodno. Prodao sam pet velikih komada u jedno popodne. Pet! Više od polovice izložbe, prve u Parizu. A radio sam ih godinama. Prošao sam put od nepoznatog do naglo prepoznatog uspješnog autora. Pa naravno da sam bio uvjeren da ti stojiš iza toga. Bilo tko iz svijeta umjetnosti bi to pomislio, a kamoli ne ja. Otad prodajem gotovo sve što napravim... ali, zaboga, Billy, to je bio sam početak i to odmah nakon što sam saznao kako si bogata. Budi poštena, nikad mi o sebi nisi rekla istinu...U pismu sam ti rekla zašto sam lagala.Imao sam samo minutu da pročitam pismo, a onda su stigli prvi kupci. Ti ljudi su... nisam im vjerovao. Godine i godine truda, a onda odjednom uspjeh. Trijumf. Billy, sa svakom prodanom stvari moje je povjerenje u samog sebe opadalo. Osjećao sam se kao... Isuse... kao čovjek koga žena uzdržava! Kao tvoj žigolo, igračka, kao razmaženo derište koje ništa ne može samo. To je bilo najgore popodne u mom životu. Pronašao sam sve kupce svojih skulptura i inkvizicijski ih ispitivao o vezi s tobom mora da su mislili da sam lud. Konačno sam sebi dokazao da ti s tim nisi imala ništa. Ali si u međuvremenu nestala. Ja si to nikad, nikad nisam oprostio.Jaka stvar reče Billy bez trunke sažaljenja.Bila je zaista jaka stvar, odgovori Sam bespomoćno. Morila me više nego što sam mogao zamisliti.Ako si se osjećao tako kriv zbog načina na koji si se prema meni ponio, zašto mi nisi pisao? Znao si da bi mi iz Ritza poslali pismo.Ja... teško je to objasniti... Porumeni kao i uvijek kad bi bio tronut.Doviđenja, Sam, reče Billy i brzo si okrene. Nije željela znati!Nemoj, čekaj, kriv je opet bio tvoj novac, dovraga! Bio je nagao, gotovo je ostao bez daha. Mislio sam da ću... ako ti pišem nakon što sam ispao takva hulja... tako bezdušan... nakon što sam rekao... sve one stvari... da ćeš pomisliti da je to... oh, k vragu! zbog novca, kao što bi to napravio neki drugi momak. Bojao sam se da ćeš pomisliti da sam... jedan od njih.Ti si jako ponosan, Sam. Kod tebe je to mana a ne vrlina.Misliš da ja to ne znam? Zgrabio ju je s obje ruke. Pogledaj koliko me to stajalo nikad se više nisam mogao zaljubiti. A vjeruj mi, pokušavao sam.Sam, nemoj pretjerivati. To ne sliči na tebe i ništa ne mijenja na stvari.Billy ti si za mene bila jedina žena. Ti jesi jedina.Krasno rečeno, Sam, ali priznaj da je malo prekasno. Primam tvoju ispriku ako je to bila isprika ali to su prazne riječi. Oprostimo se, ovo i tako nije smjer kojim bih trebala ići.

Neću se pozdraviti! Sad kad sam te našao kako spavaš na stolici pokraj dviju starih gospođa. Jedva sam skupio hrabrosti da ti se javim. Gotovo sam pobjegao. Stajao sam tamo dobrih deset minuta i tresao se od glave do pete. Čuj, zar ne bismo mogli sjesti, nešto popiti i razgovarati? Sad znam tko si ti, pa čak i tko sam ja bijedna budala koja nije imala povjerenja u sebe pa ti nije mogla povjerovati. Pa zar ne možemo u ime prošlih dana popiti ni piće? Molim te, Billy, daj da te samo malo gledam, to je sve što tražim.Prvo je bila jedna minuta, sad je već piće.To je rekla prebrzo, pomislila je. Predugo je stajala na toj sjenovitoj stazi, predugo je gledala u njegove lijepe kratkovidne sive oči i crvenkaste obrve, dopustila je da joj pogled klizne do udubljenja na vratu kamo ga je voljela ljubiti i do usana koje su je tako često ljubile. Dopustila je da joj stoji previše blizu i da je dotakne, da otkrije da nije zaboravila kako dobro miriše.Sto ima izgubiti? Zašto ne bi popili piće? Ona je imala vremena, on je imao vremena a bilo je i vrijeme za piće. I ne samo to počinjalo je bivati hladno i uskoro će se park zatvoriti. Stari prijatelji, pa čak ni stari ljubavnici, ne napuštaju se zauvijek zbog jednog nesporazuma, naročito ako su se ispričali tako šarmantno!Bila je već umorna od čitanja kriminalističkih romana.Tišina je odgovor, shvati Sam.Kojim smjerom ideš? upita brzo.Nazad, na drugu stranu bazena s jedrilicama.Nismo daleko od St. Germain des Presa, reče Sam. Želiš li u Flore ili u Deux Magos? A možda su oni puni turista?Mora da sad poznaš Pariz kao i ja. Rekao si da se nikad više nećeš vraćati u Ameriku. A ja sam ponovo u Parizu prvi put od onda.Zapravo ga uopće dobro ne poznam, prizna Sam. Prije nego što smo se sreli, pogledao sam sva važnija turistička mjesta. A kad si pobjegla, konačno sam naučio francuski, preselio se u veći stan nedaleko odavde, baš iza ugla. Još uvijek radim u starom atelijeru prilično se držim kuće i ne putujem osim ako mi moj agent ne dogovori izložbu. Pa i tad prigovaram.Govoriš kao pravi staromodni Parižanin, nasmijala se Billy. Mnogi su od njih živjeli i umrli u istoj četvrti a da nikad nisu prešli Seinu ni vidjeli drugu obalu.Priznajem da sam kriv... Lijeva obala mi se ne dopada. To što sam te našao bila je puka sreća... da nisam išao tom uokvirivaču... u zvijezdama nije pisalo da ćeš me posjetiti u atelijeru.Nimalo vjerojatno, kako kažu u filmovima. Ipak, treba imati povjerenja u slučajnost. Scenaristi u Holywoodu imaju pravo na dvije slučajnosti po filmu. Ako ih je više, ne valja.Požurimo, pobrza Sam. Ako uskoro ne izađemo, bit ćemo u stvarnoj nevolji. Čujem kako policajac govori da je vrijeme za zatvaranje parka.Upravo mi je žao što zatvaraju parkove čim zapadne sunce, odgovori Billy. To ima smisla, ali bih vojela da to ne čine.Da, tako je to s Francuzima. Bije ih glas da su romantični, ali se to ne vidi.Oni su najsenzibilniji narod Europe.Osim Švicaraca.Osim Švicaraca, složi se Billy. šKladim se da si u Ženevi imao izložbu.U Zurichu.Prodajnu?Sve sam prodao.Sjajno.

Hvala kamo idemo? Ja sam izgubljen.Hajdemo ovim smjerom, reče Billy nehajno. Tu bi morao biti kafić.Znala je sasvim točno kamo idu. Morala je Samu pokazati svoju kuću. Njezin doživljaj ne bi bio zaokružen kad mu ne bi pokazala kuću koju im je bila namijenila, konjušnicu koju je mogao pretvoriti u atelijer. Tek će tad shvatiti kako ju je loše procijenio.Sto je ovo? upita Sam kad je Billy otvorila visoka vrata u ulici Vaneau.Moja ludost. Dobar večer, MarieJeanne.Dobar večer, gospođo, dobar večer, gospodine.Dobar večer, reče Sam.MarieJeanne, biste li bili tako ljubazni da mi posudite bocu crnog vina i dvije čaše?Naravno, gospođo. Odmah ću ih donijeti.Hvala, MarieJeanne.Nije ni spomena vrijedno.Kad biste ih ostavili u zimskom vrtu, MarieJeanne.Jasno, gospođo. Odmah.Billy i Sam su prešli dvorište tresući se od sustezanja smijeha koji ih je obuzeo od razmjene uobičajenih francuskih pristojnosti.Imaš sreću što te nisam predstavila. Jer bi to sigurno izazvalo novu lavinu gospode i gospođa, a završilo bi razgovorom o vremenu.Tko je ona?Domarova žena. Čekaj, prije nego što uđemo u kuću, želim ti nešto pokazati. Billy ga je vodila prema jednom krilu zgrade, izvukla poseban ključ i otključala lokot na drvenim vatima iznad kojih je visio prekrasan reljef konja. Na dovratku su stajale dvije stare lanterne.To su prije bile konjušnice, objasni upalivši rasvjetu koja osvijetli svaki pedalj prostora.Izgleda poput ogromnog skladišta, reče Sam žmirkajući.Tu ukupno ima dvanaest boksova za dvanaest konja.Kad je to građeno?Negdje oko 1720. ili 1730.To je... fantastično, promrmlja Sam gledajući u visoki strop.I ja mislim, reče Billy odlučivši da mu još ne kaže zašto je u konjušnicu uvela tako jaku rasvjetu da bi, uvjeravao ju je arhitekt, bila dovoljna i za operacijsku dvoranu. Hajdemo potražiti to vino.Billy i Sam sjedili su u zimskom vrtu i otvorili i drugu bocu vina koju je MarieJeanne ostavila Bordeaux koji je čuvala za posebne prilike, berba 1971. s obronaka Bevchevellesa.Nisam mogao ni zamisliti kako izgleda unutrašnjost jedne ovakve kuće, reče Sam. Čovjek ne vjeruje da takvo što postoji dok to sam ne vidi. Shvaćam zašto si je željela imati.U ono doba nitko to nije razumio, a ja baš i nisam tražila savjet.Sigurno nisi. Ti ne bi tražila savjet.Razmišljao je o tome kako je to sjajna djevojka. I kako je mislio da je pretjerano ljubazna kad mu je poklonila bočicu kupljenu na buvljaku.Ti si divlja ljepota. Tako si suzdržana da sam u početku mislio da ti manjka hrabrosti sve dok nisi zatražila da ti pokažem svoje kipove. A onda je ispalo da želiš mog malog u sebi koliko i ja. Zaprijetila si mi da ćeš mi ga podići u onoj pizzeriji, a ja sam morao jesti da bih te mogao poševiti treći put u nekoliko sati... a mogla si ga pridići samo glasom, riječima. Da te nisam na

vrijeme zaustavio... ne, za nešto tako trivijalno kao kupnja kuće ti ne bi nikako tražila savjet.Vidiš li onu piniju u vrtu, onu najvišu? upita Billy.Da, zašto?Tu sam htjela da objesimo svjećice. Božića 1981.Oh.Isuse, zašto mi to radiš, Honey? Nemoj tražiti da te zovem Billy, usprotivio se. Zar nije dovoljno da si me dovela amo, u ovu praznu kuću, da sjedimo i pijemo vino, a ti se naslanjaš na zid i dovoljno si daleko od mene da te ne mogu dotaknuti, a dovoljno blizu da vidim obrise tvojih bradavica ispod pulovera. I da se sjetim kako su izgledale tvoje grudi kad si jahala na meni, a ja ih obje želio istovremeno strpati u usta. Kako su ružičaste bile tvoje bradavice koje nisam uspijevao sisati odjednom jer su ti grudi bile čvrste i velike. Sjećaš li se kako sam se trudio? Kako sam volio biti ispod tebe, potrbuške, a ti si izmišljala nova mučenja lizala si me od pete do uleknuća pod koljenom, a ja sam mislio da ću poludjeti od želje. A ti nisi rekla ni riječi i nisi prestala sve do trenutka kad si rekla Okreni se. Ušao sam u tebe i svršio i prije nego što sam se smjestio. Sjećaš li se?Svo je drveće u vrtu zimzeleno, obavijesti ga Billy. To je bio moj osobni hommage Kaliforniji imati u vrtu nešto što je stalno zeleno.Lijepo smišljeno.Oh, Honey, vrisnuo je u sebi, što me briga za drveće. Mislim samo na noći u atelijeru kad smo spavali u mom krevetu a ja bih se probudio i otkrio da sam ukrućen, a ti si ruku držala na mom malom. Pravila si se da spavaš, a ležala si na boku, meni okrenuta leđima, s nogama malo raširenim kako bih ti mogao prići straga, polako, polako, malopomalo. Pravio sam se da ne čujem da dišeš sve brže i dalje sam ga nježno gurao sve dok ne bih sasvim nalegao na tebe i tvoju krasnu stražnjicu. Zatim bih te stegao oko bokova i tada bih... Honey... posegao za nabubrelim dugmićem među tvojim nogama, utisnuo prste u tvoju vrelu malu i tamo stao. Gurao sam se sve brže i brže, nikad prebrzo, dok ne bih osjetio da ćeš mi svršiti u ruku... Oh, Kriste Bože, bilo je to tako lijepo... a nismo nikad ništa govorili... ni riječi, čak ni sljedećeg dana. Pravili smo se da se ništa od toga nije dogodilo. A to mi i sada radiš. Praviš se da ne vidiš kako sjedim ukrućen kao nikad i kako samo čekam jedan tvoj mig. To mi radiš... dobro te poznam, Honey.Billy, jesi li se ikad udavala?Jesam.Sretno?Mislila sam da jest, reče.Mislila si da jest? Što to znači?Da nisam... sigurna.To je najtraljaviji odgovor koji sam ikad smislila, pomisli Billy. To je zapravo poziv. Nisam sigurna? Da si sigurna, ne bi sad tu bila s čovjekom koga si jednom voljela, zar ne? Bila bi u nekom bistrou i jela pristojnu večeru čitajući usput svoj roman. Kao što si radila čitav tjedan. Čekala bi da te nešto prosvijetli, da jasno vidiš svoju budućnost. Ne bi sjedila sa Samom Jamisonom u polumraku. Što bi Pauk mislio da me vidi? Što bi učinio da zna da sam u ovoj kući, čije mu postojanje jesam... a možda i nisam spomenula? I što bi učinio da odlučim Samu pokazati drugi kat? Ali još nisam. Ako Sam shvati da sam ga uvela u kuću sa samo jednim krevetom... mojim... on će... tko tu koga vuče za nos? Mogla bih se baciti na njega i imati ga ovaj tren, mogla bih mu otkopčati šlic i izvaditi tu njegovu jaku pritku, tog malog kog tako dobro

poznam, i uroniti ga... oh, Bože, želim njegove usne na svojima, njegovog malog u sebi, mora da sam bila luda kad sam dopustila da budemo sami. Mogla bih strgnuti svoju odjeću i raširiti noge, upravo ovdje, upravo sada, i pustiti ga da me siše, i otvori kao i prije, pustiti ga k sebi.... on to tako želi... zar misli da ja to ne vidim? Mora da zna da je dovoljno svjetla da vidim da je nabubrio, da je spreman i da jedva čeka, ali se neće pomaknuti ako mu ne dam znak. Bio bi dovoljan samo malen znak i budućnost bi postala poznata, a ja bih se spasila bijede i ne bih se ni okrenula da pogledam unatrag. Nikad. Oh, taj me čovjek još uvijek voli, porumenio je. Vidim mu u očima, ne sumnjam u to...Zato si u Parizu sama samcata? upita je Sam. Zato što nisi sigurna?Da.Jesi li došla do nekog zaključka?Još nisam. Zapravo o tome još i ne mogu razmišljati. Bar ne suvislo.Zašto si me dovela?Da ti dokažem da je sve što sam ti u pismu napisala bila istina, da sam ti zaista htjela reći tko sam nakon otvorenja tvoje izložbe, da sam ovu kuću uređivala za nas. Htjela sam ti pokazati da se nisam odbila udati zato što ti nisam vjerovala.A konjušnica?Mislila sam da će to biti tvoj atelijer.Tamo nema dnevnog svjetla.Zavod za zaštitu spomenika ne dopušta veće zahvate na kući jer je proglašena spomenikom kulture. Zato sam uvela tako jaku rasvjetu.Shvaćam, što bi rekla da te zamolim da dođeš sa mnom i da zajedno provedemo noć?Ne bih mogla pristati, Sam.Zašto? Zašto, dovraga, ne bi pristala? Billy, volim te. Zar mi ne možeš pružiti još jednu priliku? Želim te... nemoj se ni truditi da mi kažeš kako ti mene ne želi, jer ti neću povjerovati.Želim te... ali ne mogu.Zaista ne mogu, pomisli Billy s nevjericom. Ludim od same pomisli, ali se ne mogu pokrenuti, k vragu, jer više nisam ona osoba koja sam bila prije... tu sam osobu izgubila... ali sam našla jednu drugu... kome ona uopće treba? Kome treba netko tko zna da je ovo prvi put da sam iskrena? Bih li... mogla... učiniti ono što je radila Honey? Ili bih bila zabrinuta zbog Pauka? Bi li Sam odagnao misli na Pauka? Bih li ga mogla tako snažno voljeti?Ne možeš? Zato što još uvijek voliš muža?Čini se da je tako.Koliko je daleko taj srećković?Deset tisuća kilometara.To je, izgleda, pravi odgovor. Tu smo ti i ja, a on je na drugoj strani oceana. Nikad ne bi saznao, ti mu ne bi rekla... ti si najbolja lažljivica na svijetu... ali ne možeš. Ne možeš drugog razloga nema. Zapravo, ti to ne želiš dovoljno snažno.To je tako.Takve sam ja sreće. Sam ustane.Ispratit ću te, reče Billy. Vrata treba znati otvoriti.Drži se podalje od mene.Sam žao mi je.Oboma nam je žao ali u krivo vrijeme. Oduvijek.

Sam ju je pogledavao dok su prolazili dvorištem. Nikad je neće preboljeti, nikad potpuno, ali je sad bar imao neke šanse. U najmanju je ruku znao da voli muža.Billy, samo nešto. Je li ti ikad palo na pamet da ne mogu raditi bez danjeg svjetla? Da bi oni krasni prostori bili zapravo mračni zatvor? Da volim prostore u kojima je mnogo svjetla i da sam zbog toga spreman hodati satima?Nisam na to mislila... bila sam glupa! Ali si mogao zadržati i stari atelijerZar se ne sjećaš kako sam rano ustajao. Radio sam prije doručka, dok još ima jutarnjeg svjetla? Još uvijek tako radim. Rano ujutro samo preko pidžame prebacim kutu i radim.Previše sam toga uzimala zdravo za gotovo.Ne previše. Samo to. Nije važno.Jest, važno je... bila sam nevjerojatno nerazumna.Nemoj na to gubiti vrijeme do toga nikad nije došlo. Poljubi me za rastanak, Billy. Honev, ljubavi.To nije pametno. Sam, dragi, rekli su mi u životu razne stvari, ali nikad da sam sasvim glupa... bar ne u posljednje vrijeme, u posljednjih tjedan dana. Billy se srdačno smijala i za njim zatvorila vrata.

Glava 16l

Cim je Gulfstream zahvatio potrebnu visinu, Gigi se zavali u stolac, zažmiri i u mislima se vrati na nacrte Winthropova smaragda koje je naučila čitati uz pomoć Renza Montegardinija. Složili su se da mora dobro poznavati cjelinu funkcioniranja broda kako bi mogla izvući ono najvažnije za svoje promidžbene tekstove. ,Najniža paluba koju putnik vidi je takozvana Jarčeva paluba. Na nju se putnici ukrcavaju, obavijestio ju je Montegardini. To je prije preuređenja bila gornja paluba. Sad uglavnom služi za smještaj brodskih časnika, kuhinje i restorana, kako bi se jelo služilo najbliže razini mora. Budući da je to središnja paluba, ona je najstabilnija.Kako će ljudi odlučiti za koji će stol sjesti? upita Gigi.Danju odlučuju sami, ovisno o raspoloženju. Šef sale će izaći u susret svim željama stol za dvoje, stol za dvanaestero a stol za večeru može se rezervirati u svako doba. Večera traje od sedam i trideset do devet i trideset, kako bi se restoran mogao zatvoriti u jedanaest i trideset.Postoji li nešto kao kapetanov stol?Naravno. Gdje bi kapetan jeo da nema kapetanova stola? Svake će večeri za svoj stol pozvati drugu skupinu gostiju. Gledajte, Graziella Giovanna, na drugoj palubi Palubi blizanaca imamo apartmane koji ovaj brod razlikuju od svih drugih brodova. Tu je četrnaest apartmana sa svake strane hodnika, svaki po sedamdeset kvadratnih metara. Apartmani su locirani na tri od pet novih paluba, ukupno ih je osamdeset i četiri plus brodovlasnički apartman. Winthropov smaragd može maksimalno pazite, maksimalno, ukrcati stotinu i sedamdeset putnika i sto i četrdeset članova posade. Običan brod ove veličine ukrcao bi dvostruko više.Ova ga djevojka uznemiruje, priznao je Renzo Montegardini sam sebi s čvrstoćom čovjeka koji je trideset godina stariji od Gigi, uglađen i čije su sposobnosti često bile ponuđene raznim ženama, pa često i prihvaćane, uz uzajamno zadovoljstvo. Ova djevojka, koja se naginjala nad nacrte s tako jakom željom da se da poučiti, s očima koje su blistale iza dražesnih baršunastih umjetnih trepavica, oduzela mu je duševni mir. Crtajući plan apartmana s preciznošću

arhitekta, zamišljao je njeno golo rame, koje mora da je toplo kao što joj je nosić hladan.Svaki se apartman, nastavi pomireno misleći na Bena Winthropa sastoji od dvije sobe. Ulazi se u malo predvorje, sa svake strane je po jedna kupaonica u ružičastom mramoru i garderobni ormar sa sefom. Za prekrivanje zidova koristio sam drvo i tkaninu svijetlih pastelnih boja, a ispod toga je materijal koji osigurava zvučnu izolaciju. Naveliko sam koristio zrcala da bih dobio dojam većeg prostora i omogućio da se more odražava u sobama.Sto je s prozorčićima? upita Gigi.Cara mia, reče zaprepašteni arhitekt, stručnjak za uređenje brodova u odjelu za posadu su okrugli prozorčići, ali u apartmanima su prozori od poda do stopa. Dodirom prsta spuštaju se zavjese kako spavač ne bi bio ometan svjetlima izvana. Prozorčići, svašta!Nisam znala reče milo Gigi. Kako izgleda ostatak apartmana?Pogledajte! Ovdje je središnji zid koji razdvaja sobe. U spavaćoj je sobi dvostruki krevet, koji se može rastaviti u dva ležaja, ugrađeni stolići uz krevete i toaletni stolić prekoputa. Druga je soba višenamjenska. Tu je televizor, recorder, linija sve se to diže iz ovog ormarića na pritisak gumba ugrađeni bar, pisaći stol i okrugli stol koji može služiti kao stol za doručak ili kakvu društvenu igru. Svaki je komad namještaja odabrao dizajnerski tim.Ovaj pregradni zid ovdje prestaje? upita Gigi prstom pokazujući nacrt.Točno. Moguće je spojiti obje sobe i dobiti mjesta za koktel za tridesetero ljudi ili za ludi provod udvoje.U tom apartmanu bi njene usne, mislio je, bile opasno suhe i žedne. Njene su grudi visoke i oble, a dojke razmaknute kao na starinskom linorezu koji ga je mučio još kad je bio dječak. Mora da ima nezaboravne bokove i izluđujuće dječački čuperak među nogama. Uzdahne i pomisli na njene godine. I na svoje.Sto se nalazi na preostalom dijelu ove palube, Renzo? raspitivala se Gigi nestrpljivo.Butici i putnički ured, Graziella Giovanna. Iznad toga su prostorije za društveni život, plesna dvorana, veliki bar, kasino, knjižnica, kozmetički salon, gimnastička dvorana, mali Rickov bar, soba za privatne sastanke i, naravno, bazen, stolice i dovoljno prostora za atletske vježbe.Što radim ako šetam palubom za sunčanje i ogladnim?Paluba za sunčanje, zvana Zodijakova paluba, molim, ima otvoreni bar sa svježim sokovima za one koji luduju za zdravljem. Na pramcu, u Ekvatorijalnom salonu, iznad kapetanskog mosta služe se sendviči i slična hrana dvadeset i četiri sata dnevno. Do toga je i vrlo profinjeno namješten čajni salon. Ako ste još uvijek gladni, poslužit će vas u apartmanu. Ta usluga također radi dan i noć. Vidim da imate odličan apetit, piccola signorina.Radila sam kao šef kuhinje, objasni Gigi. Obožavam misliti na hranu.Dražestan talent, reče, a tuga mu se povećavala svakim trenom. Sto je ljepota bez apetita?Renzo, pogledajte, reče Gigi pokazujući nacrt ove dvije skrivene prostorije, jesu i to temelji dimnjaka?Točno. Jesu. Oni nemaju nikakvu funkciju. A iza njih je još jedna paluba za sunčanje.Kako bi bilo da brod nosi i dva helikoptera? Bi li se ti temelji mogli iskoristiti kao hangari? Može li helikopter sletjeti na palubu?Svakako. Ali nismo imali u planu dva helikoptera. Zašto pitate?Mislila sam... recimo da stojimo na dokovima u Londonu i da grupa žena, umjesto da se divi umjetničkim djelima u londonskim galerijama, želi posjetiti salone

visoke mode u Parizu to bi mogla izvesti helikopterom. I stići nazad na brod još iste večeri. Hi smo, recimo, vezani u Pirejima umjesto da se guše u smogu Akropole, putnici bi mogli helikopterom otići na neki od grčkih otoka ima stotine načina da se upotrijebe helikopteri.Jeste li o tome razgovarali s Benom?Nisam, ali ću sada kad ste mi rekli da bismo ih mogli smjestiti.Našao bih ja mjesta i za četiri helikoptera kad biste vi mene htjeli smjestiti, gospođice, mislio je Montegardini. Ugrize se za usnicu i ponovo pomisli na Bena Winthropa. Posesivan čovjek, veoma posesivan.Renzo? Renzo! Može li se od dvorane za ples oduzeti malo prostora stvarno je ogromna i tamo napraviti skladište kostima i garderoba?Za koju svrhu, draga moja arhitektice na praksi?Za plesove pod maskama. Smatram da se na svakom putovanju mora organizirati tematski ples pod maskama, svaki put u drugim kostimima. Takvi bi se kostimi morali nabaviti unaprijed i prilagoditi putnicima. To znači da treba računati i na neke krojače. A ne vidim ni jedan drugi prostor koji bi se mogao za to iskoristiti.A gdje bi ti krojači spavali? ,Možda... s brodskim časnicima? predloži Gigi tako vedrim i primamljivim glasom da se očajni arhitekt nastojao smiriti prisjećajući se mačaka svoje žene.Pokušat ću, Graziella Giovanna. Na ovom stupnju adaptacije ništa nije nemoguće.Oh, Renzo, vi ste anđeo! Ako ništa nije nemoguće, ne biste li malo smanjili blagovaonicu i dodali manju, intimniju, gdje bi ljudi mogli naručivati posebne večere, jednom kineske, pa talijanske? Mogli bi tu manju blagovaonicu rezervirati za rođendane, godišnjice i razne druge prigode nije li to dobra ideja?Pokušat ću, carissima Gigietta, vidjet ću što se može učiniti, reče uzdahnuvši.A ti si, mala moja djevojčice, veličanstveni nepatvoreni vražić koji kida živce, životinjica koja koristi svoje oružje a da to i ne zna... morat ću te izbaciti iz svog ureda ili ću izgubiti razum.Gigi je nacrte smatrala tako izuzetno zanimljivima da ih je do kraja tjedna smanjila i strpala u svoju mapu zajedno sa Sizione maestra, središnjim presjekom, slikom Winthropova smaragda i kolekcijom fotografija apartmana. Taj je materijal, uz oduševljeno Benovo odobravanje, smislila poslati kao poseban reklamni dodatak časopisima Town and Country, Architectural digest i Vogue. Korištenjem posebnog poštanskog koda bilo je moguće taj materijal poslati u područja gdje je živjela većina potencijalnih putnika Smaragda. Posljednja stranica tog prospekta imala je samo jednu obavijest da je prvo putovanje Winthropova smaragda prodano.Izgleda da ne oklijevate unaprijed prebrojati svoje piliće, piccola Graziella Giovanna, reče Renzo upitno uzdignuvši obrve.Na prvo putovanje će se ukrcavati samo uz pozivnice, umirila ga je Gigi. Ukrcaj u Veneciji, cilj u New Yorku. Zar biste odbili takvu ponudu?Nijednu koja dolazi od vas, draga i cijenjena kolegice.Gigi je u mlažnjaku koji ju je nosio nazad u Kaliforniju sjedila s blokom i olovkom u ruci. Pisala je čestitku koju je željela priložiti daru za gospođu Eleonoru Colonna, koja će idući tjedan napuniti šezdeset i pet godina. U proteklu je godinu dana Gigi često bila u San Francisku zbog suradnje s dizajnerima Indigo Seasa. Odsjedala je kod gospođe Eleonore, u sobi za goste, te je dobro upoznala veliku obitelj od braće i njihovih žena do posljednjeg unuka.

Pet dana, koliko je provela u New Yorku, imala je vremena baciti se na svoju najmiliju lovinu, na traganje za starinskim donjim rubljem tražeći romantičan, bogato ukrašen dio odjeće koji su rukom radile žene još onda kad se znalo da malo otkriti znači izazvati veliku čežnju. U kutiji do njenih nogu nalazio se kupaći kostim iz 1894 stotinu godina stara kreacija neke emancipirane žene koja je to nosila isključivo nakon što je zvono otjeralo muškarce s plaže.Kostim se sastojao od četiri dijela prvi je bio do poda duga široka lanena haljina koja je oko vrata završavala naboranim dvostrukim ovratnikom. Ta je haljina zapravo potpuno skrivala sam kupaći kostim. Vlasnica ju je nosila dok je još bila na suhom. Ispod toga je hrabra kupačica nosila haljinu do koljena, također lanenu, ispod koje su bile hlače od tanjeg materijala, namreškane u visini koljena. I haljine i hlače bile su modre s bijelim prugama. Posljednji dio kostima bila je kapica, također modrobijela, koja se nosila navrh glave s vrpcama za vezanje ispod brade.Deauvilleu je trebalo dvadeset i pet godina da se oporavi od senzacije koju mu je priredila tajanstvena mlada Talijanka koja se jednog dana pojavila na plaži i smjesta zaokupila pažnju sve gospode u gradu. Za nekoliko dana u čitavoj Normandiji nije više bilo moguće nabaviti ni jedni jedini dalekozor. Nitko nije znao kako joj je ime, premda je tu noć čitav kasino, pa čak i poslovično mirni krupje, brujao o njoj. Uskoro se pročulo da se zove Eleonora. No je li bila plesačica ili kći nekog vojvode? Dama plemenita roda ili glumica? Sve što se uspjelo saznati od čuvarica plaže, koje su je brisale nakon kupanja, bilo je da ima tijelo kurtizane, kožu malog djeteta, lice anđela i skromnost časne sestre. I da ima jedva petnaest godina. Izludeni čežnjom, dva mlada kraljevića poslaše joj po čuvaricama darove. edan je poslao dijamant veličine oraha, donedavno vlasništvo jednog maharadže. Drugi je poslao dijamantnu tijaru koja je već pet stoljeća pripadala njegovoj obitelji. Sve što su željeli bilo je da im dopusti da se s njom sretnu na putu prema kočiji koja ju je čekala na kraju plaže. Ali je ona darove vratila bez odgovora. Dva su je kraljevića svaki dan promatrala svojim dalekozorima. Srca im je tako pridobila, da nisu mislili ni na što drugo. Jednog su dana, za mito tako veliko da bi nagovorilo i samog predsjednika Francuske, zamijenili čuvarice prerušeni u njihove haljine i kapuljače. Eleonora, koja nije bila brbljavica, nije ništa primijetila sve dok se nije vratila s kupanja u kabinu da bi je presvukli.Zašto moram čekati ovako mokra? uzviknula je i začuđena sama otišla u kabinu. Zar ne vidite da se ova odjeća lijepi? Dobit ću gripu ako ne požurite. Ali su njeni čuvari bili svladani žudnjom od pogleda na njeno oblo, zamamno tijelo, da se nisu mogli ni pomaknuti. Dobro, morat ču se, dakle, razodjenuti sama, najavi i otkopča svoj kupači kostim sasvim sama, jer je bila spretna i pametna djevojka. U tom se trenutku oba kraljevića bace na koljena postideni, jer su uvidjeli da je Eleonora djevojka koju bi svaki od njih rado oženio njihove su se majke bojale da takve više i ne postoje. Skrivajući oči zbog stida i kajanja, otkriju Eleonori tko su, a ona im odgovori mirno. U tom slučaju, možda bi jedan od vas bio tako ljubazan da mi doda ručnik. Te se noći Eleonora pojavila u kasinu s kraljevićima ispod ruke. Sve je utihnulo, čak i zvuk vrtnje ruleta, dok je prolazila dvoranom u bijeloj haljini, duge crne kose spuštene niz pleća. Jedini ukras koji je nosila bio je narančin cvijet bih je premlada za dijamante. Sljedećeg je dana Eleonora nestala s plaže. Nestao je i kraljević, onaj koji joj je prvi pružio ručnik. Dobro obaviješteni izvori kažu da su dugo i sretno živjeli na obali Kalifomije nakon što su se odrekli titula da bi postali državljani Sjedinjenih Država. Eleonorina mlada kći postala je

majka Eleonore Colonna, još jedne ljepotice koja razumije ljepotu mokrog kupaćeg kostima.S ljubavlju Gigi

Na dnu čestitke Gigi je nacrtala upečatljiv i smiješan crtež Eleonore u onom kratkom trenutku koji su gospoda s dalekozorima tako nestrpljivo čekala, u času kad izlazi iz mora u Deauvilleu i žuri prema čuvaricama koje čekaju da je brzo omotaju.Gigi zadovoljno zatakne čestitku na kutiju s darom i zaveže vrpcu. Pozvoni stjuardu i objavi da je spremna ručati. Imala je još nekoliko sati da napiše karticu koju je htjela priložiti uz viktorijanski vjenčani komplet koji je nabavila za Sashu i edvardijanski Charvetov smoking, koji nikad nije bio nošen, za Vita. Morat će pustiti brkove da mu bude ravan.Gigi se u agenciji u ponedjeljak pojavila tako rano da je bila sigurna da će biti među prvim gladnim ustima u kafiću. Provela je besanu noć jer je bila vrlo uzbuđena, bolje rečeno opsjednuta planovima za Winthropov smaragd. Shvatila je da je pretjerala kad je u tri sata ujutro vidjela da još uvijek smišlja kako nagovoriti Renza da nađe mjesta za pingpong stol na palubi rezerviranoj za naslonjače za sunčanje. Pingpong je bio jedini sport koji je Gigi cijenila i igrala jer je smatrala da jedino tu svatko, ma kako bio atletski antitalent, ima šanse. Nakon još jednog sata grozničave koncentracije na pingpong turniru koji bi mogao trajati koliko i putovanje, sijevne joj da bi se stol mogao složiti i postaviti u dvije minute, te se konačno smiri i utone u san. Naglo se probudila u šest kao da je čula znak za uzbunu.Bok, Polly, reče Gigi uzimajući pladanj i nadajući se da se sendviči sastoje od kompleksnih ugljikohidrata, što se nikad nije odvažila pitati jer se bojala odgovora.Bok, strance. Kako je u New Yorku?Fantastično. Kako je u FRBu?Ludo. Slušaj, Viktorija te želi vidjeti pronto, onog trena kad uđeš u ured.Ona je već tu?Svi su jutros došli rano, reče Polly s izrazom čovjeka koji nešto zna ali ne smije reći.Zato nije ostao ni jedan sendvič, reče Gigi razočarano, uzimajući dvije savijače od cimeta i čaj. Doručak je odnijela u ured u kom tog časa nije bilo Liše Levy, talentirane umjetničke direktorice koja je sad bila njen partner. Odlučila je da ništa što joj Viktorija može kazati nije važnije od doručka. Upravo je imala puna usta kad zazvoni telefon.Ovdje Polly. Viktorija želi znati jesi li stigla.Gigi proguta što je brže mogla. Za gospoda Boga, zadavit ću se. Ne mogu tako brzo pojesti.Ponesi sa sobom. Viktorija je danas i tako raspoložena da grize.Ni govora. Reci gospođici Vicky da ću stići čim završim s transcendentalnom meditacijom i pročitam Dragu Matru. Dan mi se pokvari ako preskočim svoj uobičajeni ritual.Gigi, molim te, učini to zbog mene.Hajde, dobro. Ako Viktorija Frost misli da joj može pokvariti jutro, vara se, mislila je Gigi idući hodnikom prema prostranom uredu u kojem je carevala Viktorija.Izvoli? reče Gigi zastavši na vratima. Archie i Bvron su stajali i izgledali uzrujano, dok je Viktorija proučavala svježinu papra u bočici koja je stajala pokraj pladnja punog sendviča, sira i sušenog lososa.

Da mi nije rođendan? upita veselo kad je Archie i Byron poljube.To je mala zabava u znak dobrodošlice, objasni Archie. Vjerovala ti to ili ne, manjkalo nam je tvoje vedro lišće, pa smo organizirali malu zakusku da bi ti iskazali svoje osjećaje.Sad razumijem zašto je bila takva žurba, reče Gigi Viktoriji osjećajući se sasvim malo postiđenom zbog maloprijašnjih neprijaznih misli. To baš volim!To je moja ideja, reče ponosno Bvron. Archie je predlagao tortu, ali ja znam što ti najviše voliš.Bogami znaš, Bvrone Treći, reče Gigi poslužujući se. Jesi li i ti glasala, Viktorija? upita znatiželjno.Ja sam bila za kilu kavijara i puno Dom Perignona, odgovori Viktorija ali su me nadglasali. Nikad nisam razumjela strast za sendvičima. Želiš li popapriti lososa, Gigi?Samo malo, odgovori Gigi. Ako je Viktorija Frost mislila na mnogo kavijara, šampanjca i Gigi Orsini u isti mah, nešto tu nije bilo čisto.Pričaj nam kako si provela ovaj tjedan, Gigi, reče Archie kad su prestali jesti.Archie, ispričaj Gigi kako smo mi proveli ovaj tjedan ubaci se spretno Viktorija. Nije li bilo dovoljno da je pristala na taj smiješni doručak? Valjda nitko ne očekuje da sluša o tome kako je Gigi oduševljena brodom i o problemima njegova uređenja. Ona je ovaj trenutak čekala još od prošlog utorka, šest dugih dana u kojima je zamišljala kako će Gigi izgledati kad joj konačno dođe do mozga da se za njena izbivanja agencija povećala za prihod od sto milijuna dolara i da se od novog ureda, u kom je bila tretirana i mažena i pažena, pretvorila u agenciju u kojoj će ona biti samo jedan od službenika, premda vrlo zaposlen.Byron i Archie su smislili tu dobrodošlicu. Ona se tome protivila, ali su njih dvojica osjećali neku nelagodu što su preuzeli Skrupule 2 dok Gigi nije bilo. Predlagali su čak da joj se dodijeli naslov pomoćnik kreativnog direktora, ali je Viktorija uložila veto.Gigi može dobiti neku vrstu titule tek na kraju godine, kad se i tako dijele nagrade, objasnila je i čvrsto se držala svoje procjene. Kako su samo dečki požurili nagraditi je naslovom. Već su joj ionako dali znatno preveliku plaću. Ostao im je još samo naslov, ali je bilo jasno da Archie i By nemaju nikakva talenta za rukovođenje, da nikad nisu razumjeli smisao odgođenog nagrađivanja i potrebu za održanjem reda među kreativcima.Malu gospođicu Orsini treba nagraditi, o tome nema zbora, ali ne treba pretjerivati. Bila je puna sebe i prije nego što je prvi dan stupila na posao ušla je plesnim korakom, puna svojih ideja. U to osjetljivo doba prvih koraka agencije nije bilo pametno Gigi nametati strogo poslovan odnos i ona se pretvorila u solista. Ali sada, kad su postali agencija koja posluje s Potrepštinama za plažu, slika se potpuno promijenila i Gigi je trebalo vratiti na njeno mjesto. Nema više čuda od djevojke, nema više velikih nagrada za osrednje poslove, stečene na sumnjiv način. Zar joj nikad nije palo na pamet da je seksualni ekvivalent poslovnog ručka?Reci joj ti, Viktorija odvrati Archie. To je tvoje čedo.Svejedno mi je tko će mi reći, upadne Gigi ako mi uspijete reći što je na stvari. Ja imam mnogo novosti o Smaragdu.Gigi, ovdje si gotovo godinu dana, reče Viktorija zahvaćajući, kako je to već odavno planirala, ton rukovoditelja koji ima svoja prava.

Moraš znati da si dokazala da kao pisac tekstova možeš dobiti i nove poslove, nastavi. Svi znamo kako si se bojala okusa nepotizma i favoriziranja kad si, došavši k nama, tražila da se klonimo Skrupula 2. NoNo? upade Gigi. Ne sviđa mi se zvuk te riječi. Sad je razabrala pravi smisao kavijara i šampanjca.No, nastavi Viktorija s laganim osmijehom, kao da ona i Gigi imaju zajedničku tajnu vjerojatno si shvatila da si dovoljno uspjela zahvaljujući samo sebi da bi i dalje imala te skrupule, koje su, ne nalazim bolje riječi, u odnosu na nas kao tvoje poslodavce potpuno neprofesionalne i nefer.Želiš li reći da sam neprofesionalna, Viktorija?Upravo obratno. Možda dok si bila mlada i zelena, a stvarno si bila mlada i zelena. Ali to više nisi. Svi se slažemo da si postala pravi profi. Viktorijin je smiješak postao srdačniji. Djelovao je kao da je među njima postoji razumijevanje koje drugi ne vide. Prije tvog definitivnog dolaska, prije nego što si uspjela shvatiti prirodu ovog posla, Archie i Byron su pogriješili. Dopustili su da nam podrežeš krila i spriječiš nas da preuzmemo posao za koji smo kvalificirani. Prošli sam tjedan otišla Pauku Eliottu koji je već duže nezadovoljan agencijom Russo i Russo i on je objeručke prihvatio ponudu da mi vodimo posao oko Skrupula 2... Nije želio ni provjeru neke druge, konkurentske agencije.Zašto me niste nazvali u New York prije nego što ste otišli Pauku? upita Gigi.Nazvali u New York? Daj, Gigi, sigurno ti je, kao profesionalcu jasno da upravi ne treba tvoje dopuštenje da bi tražila posao. Smatrali smo da se podrazumijeva da ćeš se složiti.Kad se to dogodilo? zapita Gigi zajapurenih obraza.Prije po prilici tjedan dana. Zašto je to važno?Tjedan dana? Pauk i Billy su znali da sam na putu. Nisu me nazvali da mi to kažu... čovjek bi mislio da u tjedan dana... Gigi se osjećala sasvim zbunjeno kad je vidjela da je vedro gledaju i Archie i Byron unatoč činjenici da su pogazili obećanje.Eliottovi se bez sumnje slažu s nama da si sad odrasla i da te ne treba tetošiti.Potpuno razumijem da ne možeš biti tekstopisac. Ti, Viktorija imaš talent za biranje riječi koje vrijeđaju, odbrusi Gigi.Viktorija se pravila da je ne čuje. Radit ćeš s Bvronom kao umjetnicom dkektorom. Imaš priliku za inovacije u katalogu.Ja sam godinama razvijala taj katalog, hvala na pitanju, reče Gigi ustajući. Jedan od glavnih razloga mog dolaska bio je bijeg od posla oko kataloga.Gigi, to možeš raditi lijevom rukom, nestrpljivo će Viktorija. Zašto ne možeš priznati da si nam stajala na putu do posla koji smo željeli kao što i Skrupule žele nas?Hvala na doručku, reče Gigi. Niste me morali nahraniti da bi vijest lakše probavila.Brzo krene prema vratima da ne bi morala gledati Arhciejevo i Bvronovo izdajničko i prijetvorno lice. Mislila je da su to momci od riječi, ali se prevarila. Iako su bili šarmantni. Nije li upravo šarm standardna oprema svakog umjetničkog direktora? Bila je začuđena i duboko razočarana jer su joj radili iza leđa ili, u najbolju ruku, šurovali s Viktorijom.Da je Viktorija zaista mislila da je profesionalac, sastala bi se s njom da zajednički dogovore najbolji način da dođu do tog posla, a ne bi čekala da Gigi otputuje. Da je do takvog sastanka došlo, Gigi bi se složila s Viktorijom da je fer tražili Skrupule 2.

Ima još novosti. Sjedi! Ne žuri brzo će Viktorija.Kakvih novosti? Gigi se okrene i pogleda sve troje s istim izrazom blistave pobjede i zadovoljstva.Velikih novosti! Nevjerojatnih novosti! reče Archie. Dobili smo Potrepštine za plažuTo jednostavno ne vjerujem, reče Gigi zaprepašteno. Poznavala je industriju opreme za plivanje i znala je što to znači.Bolje da vjeruješ! Archie je bio oduševljen. Vjeruj devedeset milijuna dolara godišnje.Oh, Bože, to je... fantastično... veličanstveno... ali... ali...Ali što? upita Byron. Znaš i sama da s računom od devedeset milijuna dolara nema ali.Ali... to je sukob s Indigo Seasom.Oh zaboga, Gigi, to nije nikakav ali, smijao se Bvron.Svejedno, postoji sukob interesa.Naravno da postoji. Zato smo otkazali Indigo Seasu.Najnevjerojatnije je da se sve dogodilo is. dana i Potrep1 štine za plažu i Skrupule 2 bili smo tako zaprepašteni da smo se svi napili, reče joj Byron. Trebala si biti tu.Kladim se da si ti morao biti ovdje, dometne Gigi mirno gledajući njihova oduševljena i uzbuđena lica. Je li bilo kakvih problema s Collinsima?Ništa što ne bih mogla svladati, zadovoljno odgovori Viktorija.Jesu li pitali da li sam upoznata s tim vijestima?Rekla sam im da si na putu. Sigurna sam da oni to razumiju. Oni vode biznis kao i svi mi.Ne baš svi, polako će Gigi. Mene u to ne računajte.O čemu pričaš?, upita Archie s nevjericom u glasu. Mora da se šališ da te u to ne računamo, što to, do vraga, znači?Trenutak istine, Arch. Upravo sam shvatila da promidžbeni posao nije za mene. Nisam postala profesionalac. Vama odgovara da mi kažete da jesam, aliNisam li te upozorio da će se uzrujati, Viktorija?, naglasi Archie.Ne radi se o Skrupulama 2, Archie, već o dvoličnosti. Radi se o obećanju koje nije održano o obećanju koje ste mi dali ti i Byron o obećanju koje je prekršeno zato što se pojavila prilika za posao, a ti nisi želio riskiratiČekaj, to je Viktorijina ideja, to nijeNije važno tko je smislio. Svi ste za to znali i niste mi rekli ni riječi tjedan dana. A onda ste se nadali da će losos i laskanje to popraviti.Daj, Gigi, zar ti u sebe nemaš nimalo povjerenja? upita Byron.Na tone, Byron, i pomogla bih vam oko Skrupula 2 da ste me pitali.Dakle, to je problem nismo ti ukazali dovoljno povjerenja pokuša Archie u diskusiju uvesti razbor.Ne radi se o mom egu, Archie, već o tome da nisam sposobna za reklamu. Vi ste, dečki, u poslu koji nalaže da sitne ribe budu izbačene iz akvarija kad naiđe velika. A ja sam privržena ljudima koji su sa mnom dobri, kao na primjer Eleonora Colonna i njeni sinovi, i ponosna sam na to kako smo razvili posao s Indigo Seasom. Znam da su mi vjerovali... a vi ste to uništili. Svi ste vi znali kako sam se zbližila s tom obitelji. Razumijem da ste im morali otkazati, ali zar niste mogli, u najmanju ruku, pričekati i meni dati priliku da im to objasnim?To je sniešno, reče bijesno Viktorija. Ti nisi dio uprave.To nije smiješno i ti to znaš. Ta podvojenost uprave i kreativaca je sasvim umjetna, to je način da ti, Viktorija, zadržiš vlast. Zar ti stvarno misliš da

ja mogu sve svoje potencijale staviti u pogon samo tako, jer sam kreativac a pod tim mislim na to da razumijem proizvod, zbližim se s klijentom a onda sve to predam tebi na milost i nemilost kad treba donijeti neku poslovnu odluku?To je tako u ovoj agenciji, bjesnjela je Viktorija. Ona nije tvoja.Zato i odlazim iz nje, gospođice Vicky. Ne mogu živjeti na način na koji stvari funkcioniraju u ovom poslu možda samo u ovoj agenciji. Nemoj se ni truditi da mi pošalješ moju šalicu za kavu.Gigi ode iz ureda, niz hodnik, izađe iz zgrade, sjedne u auto i odveze se kući.

Dakle, moje je jadno dijete bez posla, reče Vito, nježno tresući Giginu ruku dok su večerali još istog dana.Izgleda da je tako, odvrati Gigi smiješeći se. Mogla bih završiti u Nellienoj sobi.Zato čovjek ima obitelj reče Sasha. Znači li to da mogu otpustiti dadilju?Ne bih to učinila na tvom mjestu, posavjetuje je Gigi. Napustila sam ketering, napustila sam reklame, ali nemam hrabrosti upustiti se u bavljenje djecom. Bilo što osim toga. Ali hvala ti da misliš na mene.Možda bi željela režirati? zapita je Vito.Gigi zahihoće. Svatko živ u Hollywoodu, katkad se činilo i na svijetu uključujući i biskupa iz Canterburvja i glavnog rabina u Izraelu želi režirati.Mogla bi mi biti od pomoći, reče Vito, samo se napola šaleći.Sto fali tvom sadašnjem režiseru? upita i shvati da je, kao inače, izbjegla spomenuti Zackovo ime.S njim se događa nešto, reče Vito Sto ne razumijem. Dugi vikend je napisan kao crna komedija o Hollywoodu. Većina likova je daleko od simpatičnih oni su dio filmske industrije, a svi znamo što to znači.To su ljudi poput tebe, tata? podbode ga Gigi vedro, obavljena srećom koja je okruživala njega i Sashu i koje je bilo napretek i za druge u njihovoj blizini.Nemoj se smijati. Neke od njih je režiser vodio u tom pravcu. Ali se originalna crnina komedije pretvara u gorkoslatku, a gorkoslatko u pravu romantiku. Jednom ili dva puta Zack je bio na rubu sentimentalnog... i kad sam podviknuo, rekao mi je da režira točno ono što osjeća. Bože me oslobodi redatelja! Tko je tražio da išta osjeća?Možemo li razgovarati o nečem drugom? upita svađalački Sasha. Konačno, on je moj brat i za njega osjećam odgovornost. Sad mi je jasno zašto kažu da nikad ne treba poslovati s vlastitom obitelji. Razgovarajmo o Benu Winthropu, tom momku milijuneru.Gigi, reče Vito stani malo. Ti si izmislila Začarani tavan i Winthrop Line, je li tako? To, u najmanju ruku, znači da imaš sva prava reći što misliš o njihovu izboru agencije za promidžbu. Valjda nakon ovoga ne namjeravaš te poslove ostaviti u FRBu?Neću ih oteti od njih, reče Gigi. To bi bilo lako izvesti, ali što više o tome mislim, to jasnije vidim da je u to upleten problem koji je važniji od činjenice da FRB ima te poslove.Što bi moglo biti tako važno! Vito ju je začuđeno gledao, duboko povrijeđen u svom osjećaju za pravednu osvetu.Stvari stoje prilično gadno. Gadna je i sama činjenica da imam moć nad tim poslovima. Ne bih željela zamoliti Bena da ode od njih meni za volju.Zašto ne? upita Sasha otvorenih usta.Ne bih mu željela... dugovati. Da ga zamolim, on bi to učinio za minutu, ali bih onda ja... oh, kako da vam to objasnim da razumijete?... Ja bih bila u njegovoj vlasti, više nego dosad.

Čekaj malo, reče Vito. Ti imaš vlast nad poslovima, ali ako ih preseliš u drugu agenciju, bit ćeš u vlasti Bena Winthropa... zato što si koristila svoju vlast? Jesam li to dobro shvatio, zasad?Točno. Ali samo zasad.Ono što tvoja kći pokušava reći je da se Winthropov novac troši na Winthropovu reklamu i da ona ne želi kontrolirati način na koji on troši novac.Ali nije oklijevala da ga nagovori na investiranje u te trgovine i brodove? usprotivio se Vito.Ali, tata, ja sam mu predlagala kako da troši, nudila ideje, a on je mogao odustati ili prihvatiti. Jednom kad je odlučio, agencija u kojoj sam radila dobila je te reklamne poslove, ali ja te odluke nisam kontrolirala.Hmmm. Vito razmisli. Dakle, drugim riječima, ti se ne namjeravaš za njega udati, je li to točno? Nećeš postati klijentova žena.Inače bi te poslove tako brzo preselila drugome da Viktorija Frost ne bi stigla reći ni keks. rSasha, kako ti to podnosiš? upita Gigi smijući se ali ne poričući.Sto duže vježbaš, sve je lakše. Oh, Gigi jesi li sigurna da se nećeš za njega udati? Kako možeš otpustiti čovjeka koji ima sve?Oh, nije to još gotovo. Pokušavam zamisliti idućih pet godina u braku s Benom, pa deset godina u braku s Benom, ali se ne mogu prisiliti ni na jednu sliku, ni jasnu ni nejasnu. Nešto me kao blokira, mašta mi ne radi...Moja radi, zakuka Sasha. Vidim tebe i Bena kako vodite glamurozan život, putujete po cijelom svijetu zar ne bi mogla malo posuditi moju maštu?Jesi li zamišljala brak s tatom kad si ga upoznala?To nije fer! Znaš da je to prva stvar koja padne na pamet neudanoj ženi kad upozna nekog novog muškarca. Je ili nije onaj pravi? A ako nije, da li da ipak s njim spavam?Sasha? Gigi ponovi. Odgovori na pitanje!Namjeravala sam se za njega udati onog trena kad nas je Zack upoznao.Tražim odgodu.Gigi pokušava reći da se porota još nije odlučila, obavijesti Vito. Ne odustaj od nje, draga, možda ti se posreći da jednog dana letiš u Winthropovu mlažnjaku. Samo bih volio da priznaš što ti se na tom momku tako sviđa to samo dokazuje ono što industrija već odavno zna put do ženina srca vodi preko prijevoza. Ako imaš mlazni avion i limuzinu, nije važno kako izgledaš ili kakva si odvratna osoba.A što je s jahtom? upita Gigi. Di brodom za kružna putovanja s helikopterom?Nije naodmet, reče Vito. Ali ako se jedrilica zaboravi. Jedrilice se prevrću. Pravo prijevozno sredstvo mora imati motor.

Pošteno govoreći, Sasha, uzdahne Vito kad su legli ne znam što je ovoj djeci tvom bratu i Gigi. Oboje su tako sentimentalni i osjetljivi ta mlada generacija naprosto ne može podnijeti realni život.Sasha se smijala.Što je tu smiješno? upita Vito.Zack je moj stariji brat.To nikako ne mogu zapamtiti. U tebi ima nešto odraslo. Kladim se da ti nikad one poslove ne bi prepustila Viktoriji Frost.S punim bi je zadovoljstvom odalamila. Slušaj, dragi, što se zapravo događa sa Zackom? Spriječila sam te da o tome govoriš pred Gigi, ali bih željela znati.Odnio me vrag ako to razumijem. Da se radi o bio kom drugom, rekao bih da je otkačio, da mu se ne da ili da mu je slava udarila u glavu. Ali ništa od toga

nije točno što se tiče Zacka. On je predobar redatelj, previše drži do savršenstva. A ovo je film koji zbilja moraš zagristi, a Zack tu s vremena na vrijeme popusti. Ja previše vremena provodim na snimanju pokušavajući dokučiti što mu je, a rezultati su slabi. To mi je prije nego što sam sreo tebe bio normalan način života, ali sad sam našao nešto mnogo zabavnije.Je li moguće da ima krizu srednjih godina?Pa zar nije premlad za to? lNe mora biti. Ponaša li se kao netk tko prolazi težak razvod braka? upita Sasha, sve zabrinutija.Pomalo, a malo i kao netko tko se zaljubio u potpuno krivu osobu, što ne može biti točno jer nije imao spojeve već mjesecima... zapravo se i ne sjećam kad se dogovarao za izlazak.Oh, Bože! reče Sasha i uzrujano se osovi u krevetu. Da nije u depresiji?Svakako ne izgleda kao netko tko se zabavlja. Umjesto da ruča sa mnom, on sluša Elsu Worthy koja igra matronu bila je velika zvijezda prije četrdeset godina i još uvijek ima tog žara i cara ona Zacku redovno servira priče iz svog života, a sve su kao u srcedrapateljnim serijama pa nije se valjda zaljubio u nju?To ne sliči na njega, jedva promuca Sasha jer je bila sve zabrinutija.A onda to zaboravljanje. Zaboravlja! Ne možeš vjerovati da mu je prvi asistent jučer morao reći da završnu scenu snima drugi put. Nije se to dogodilo jedanput. Čim se s lokacije maknem na pet minuta, počinjem se zabrinjavati.Zašto mi to prije nisi rekao? upita.Nisam te želio uznemiriti, draga. Ne volim probleme s posla nosili kući kao što sam to radio prije. Službeno smo još uvijek na bračnom putovanju, koje nikad nismo ni imali. U petak kad je nazvao mamuKAD JE ŠTO?Kad je Zack telefonirao tvojoj mami samo zato da joj se javi, kao svaki dobar sin, što nije bilo prvi put ovaj tjedanOh, Vito! Misliš da zove mamu a da nije u depresiji? Mora da je već hodajući mrtvac. Mama je posljednje utočište mi zovemo mamu samo ako se osjećamo potpuno samoubilački. Oh, Bože, od čega me ti želiš sačuvati od brata koji nema spojeve Zack koji nema curu! Koji se ponaša kao da se razvodi, koji je naglo izgubio pamćenje po kom je bio poznat, koji sluša tužne priče, KOJI ZOVE MAMU? Pa kad si mi mislio to reći? Nakon što si prosvira mozak?Sasha, pretjeruješ, reče strpljivo Vito. I sama si rekla da si oduvijek bila slaba prema Zacku.Znam, ali telefonirati mami? Vito, on je silno depresivan!Kad sad o tome mislim, on stvarno već neko vrijeme nije onaj stari Zack, zamisli se Vito. Kad sam bio u Kalispellu, a tome je deset mjeseci, ta... promjena je već bila počela. Nije utjecala na posao, pa nisam obratio pažnju. A možda smo imali toliko posla oko popravljanja te štete da nisam ni primijetio... ali, čini mi se da imaš pravo on je u depresiji.Deset mjeseci? Ja sam bila tako zauzeta Joshom, razvodom i tobom da sam ga jedva i viđala. Deset mjeseci depresije, sve gore i gore? Zna se kojoj zlobnoj bijednoj vještici to imamo zahvaliti.Kome? začuđeno upita Vito.Tvojoj kćeri, slatkoj maloj Gigi, kome drugom?Hej, pazi što govoriš!Oprosti, ali baš to jest. I što sad radi ta nezahvalna, prezira vrijedna balavica igra se s gospodinom Veličanstvenim koji joj ne predstavlja ništa osim novog skalpa koji će objesiti o svoj pojas. A već je onog jadnog Davida Melvillea stjerala u očaj i izbacila iz ureda

Čekaj, stani! Gigi ide od momka do momka, što nije njen stil, a Zack ne ševi nikog, što nije njegov stil, dakleKako to da tvoja kći ide od momka do momka a moj brat ne ševi?Sasha, draga, nemoj da ti promakne ono bitno. Slušaš me?Kao bez daha.Gigi i Zack se još uvijek vole.U tišini koja je nastupila Sasha je kimnula svojm crnom glavom s puno poštovanja i divljenja.Nikad si neću oprostiti što se toga nisam sjetila prije tebe. A ti ćeš me na to stalno podsjećati, zar ne, Vito? Do kraja života će to biti dokazom tvoje superiornosti.Samo ako se budem morao time koristiti, reče Vito. Sto ćemo sad?To ćemo srediti, to je valjda jasno, reče Sasha s puno povjerenja u sebe.Ako? To traje već gotovo godinu dana?Tim bolje. Ako nisu preboljeli jedno drugo za godinu dana, mora da je ozbiljno. Sasha zažmiri i usredotoči se. Nemojmo se zavaravati. Sredit ćemo to na uobičajen način.Da ih ostavimo na pustom otoku?Oh, dragi, to je tako tipično muško rješenje. Mi tu nećemo učiniti ništa. Ti ćeš nabaciti Zacku da je Gigi još uvijek zaljubljena u njega, a ja ću skrenuti Gigi pažnju na to da je Zack voli. Ali moraš biti oprezan. Oboje su pametni gotovo kao i mi.Mnogo buke ni za što? Nisam pojma imao da je ta drama još uvijek u modi.Bila je u modi tisućama godina prije Shakespearea, a bit će i kad se ljudi presele na Mars.A ako ne bude funkcioniralo?O tome ćemo poslije. Ako bude potrebno. A možda ću nazvati mamu i reći joj da to sredi.

Glava 17

Dva je dana nakon svađe s Billy Pauk proveo u samodokazivanju. Ponavljao je bez prestanka njene posljednje riječi sve dok mu se usta nisu osušila i dobila crtu ogorčenosti. Oči su mu se suzile i njihovo je plavetnilo potamnjelo. Čitava je njegova pojava odavala čovjeka nošena ubojitim bijesom koji je odlučio ne pokazivati. Nitko ga ovog trena, vidjevši ga nagnutog nad radnim stolom, ne bi mogao zamisliti kao slobodnog kalifornijskog surfera, što je jednom davno bio. Bio je tako napadno pristojan prema svom pomoćniku Tommvju Tetheru da je momak zaključio da ga je Pauk odlučio otpustiti. Tri se puta raspitivao kod JosieSpielberg o njenom obožavanom nećaku, što je bilo prvi put da pokazuje bilo kakvo zanimanje za takve stvari.A jednom je krenuo na žuto. ,Provodio je svaki tren prisjećajući se svih strahota koje je Billy učinila otkad je pozna. Od toga da ga je nazvala pimpek bez savjesti, optuživši ga da se nabacuje Gigi na temelju nekoliko nedužnih poljubaca, do toga da je htjela u ugovor, koji su potpisali kad se prvi put kod nje zaposlio, ubaciti članak o obaveznom otkaznom roku od tri tjedna. Oh, da, još je tada, 1977 na prvi pogled utvrdio da je Billy potencijalna proždiračica muškaraca, još je tada rekao Valentini da nema tog uspjeha zbog kog bi pristao raditi za takvu ženu. I stvarno se ništa nije promijenilo. Ni Billy, ni on. Kako je samo mogao biti takva budala da je oženi kad je sve to znao?

Usred treće noći stalnog bijesa Pauk se probudio iz sna. Sanjao je da jedri i još je u ruci osjećao držak kormila i bio svjestan beskrajne veličine oceana. Dok je tako ležao pokušavajući se sjetiti svih detalja sna, preplavila su ga sjećanja na dane provedene na moru.Nakon Valentinine smrti, 1980 Pauk je kupio malu jedrilicu i nestao s posadom od dva mornara prema zapadu. Bacao je sidro na bezbroj otoka u mnogim vodama između Los Angelesa i Grčke, utapajući tugu u svakodnevnoj borbi s prirodnim silama.Za gotovo dvije godine putovanja i tugovanja napisao je samo dva pisma, oba Billy. Svojoj je majci slao razglednicu iz svake luke, ali je Billy bila jedina osoba s kojom je imao potrebu komunicirati, jedina kojoj se osjećao blizak za tog puta pod beskrajem neba, mora i sunca na kom je uspio prihvatiti gubitak i ponovo vidjeti budućnost.Potpuno budan i sasvim pročišćen od ljutnje shvati da ima silno jaku potrebu razgovarati s Billy i pomiriti se. Nije bilo nikog na cijelom svijetu tko bi ga mogao utješiti zbog stvari koje mu je Billy rekla i onoga što je on rekao njoj osim same Billy.U posljednjem pismu koje joj je poslao s tog puta, sjećao se, napisao je da nema smisla da se vraća poslu jer više nikad neće naići na tako zabavnog partnera kao što je ona, nikoga s kim bi se bilo tako zabavno svađati. Pisao joj je s grčkog otoka u Egejskom moru, sjetio se Pauk, i mora da su mu moždane ćelije bile prah i pepeo. Nikad u normalnim okolnostima ne bi napisao nešto slično.Ništa u njegovu životu nije bilo sasvim, potpuno i određeno manje zabavno od svađanja s Billy. Sve što u rječnicima postoji kao definicija zabavnog bilo je upravo suprotno tim svađama.Dok je tako nemiran hodao sobom, mislio je na to kako bi dao sve na svijetu da se može naći usred one depresije kroz koju je prolazio kad su se on i Valentine, davno prije nego što su se oženili, svađali oko njena tajanstvenog ljubavnika. To je bilo zabavno u usporedbi s onim što sad osjeća. To je uzdrmalo sva osjetila, sivilo se razlijevalo čitavim životom, bilo je tu samosažaljenja i svega što čovjeka tjera da preživi.Jedna je takva svađa, sad se prisjetio, bila prva u kojoj je prema nekoj ženi bio namjerno okrutan. I posljednja do ove svađe s Billy.Dakle, sad je stvarno pretjerao. Imao je razloga biti ponosan po prilici koliko i lovac koji je odstrijelio posljednjeg lava ili posljednjeg slavuja na svijetu i skuhao ga za ručak. Te dodatno oglodao kosti.Gdje je, dovraga? Još je prerano da je zove Jessici u New York ili u Maine gdje bi mogla biti s Doly, mislio je Pauk oblačeći se jer je bilo jasno da neće više moći zaspati. Tako poznati ljudi kao Billy ne mogu naprosto nestati, uvjeravao se dok je pekao jaja i uvidio da ih neće ni taknuti. Gutao je kavu za kavom do pet sati, kad je počeo telefonirati. Uskoro je saznao od Jessicine domaćice da je ona u Firenci, a Molly nije ništa čula o Billy već tjedan dana. U devet i trideset je Pauk bio u uredu spreman da podvrgne mukama jadnu Josie Speilberg čim se pojavi. Nije više imalo nikakva smisla da se pravi da je nekamo zametnuo ženu pa je sad traži iz čiste radoznalosti.Da išta znam, kunem se da bih ti rekla. Nisam s njom razgovarala pet, možda i šest dana.Da li bi u Firenci mogla pronaći Jessicu Strauss? Ili bilo koga tko bi mogao nešto znati.

Do kraja dana čuli su se sa svima koji bi nešto mogli znati, od Princea u New Yorku do šefa recepcije u Ritzu i svih njegovih kolega u boljim hotelima Pariza, Londona i New Yorka. Saznalo se da je Billy uzela limuzinu i nestala.Vratit će se, Pauk, ne brini. Ne zaboravi da su blizanci tu, umirivala ga je Josie.U to sam sebe uvjeravam već čitav dan.Dadilja Elizabeth. Kladim se da ona nešto zna! sine Josie i,oni otrčaše kući.Gospodine Eliott, znate i sami da bih vam rekla da išta znam, uvjeravala ga je dadilja ali od nje nije bilo ni najmanjeg znaka. I sama se počinjem brinuti. Premda imam iskustva da takvi... nesporazumi... ne traju dugo ako u kući ima mališana. Vjerojatno joj je bilo potrebno da se na nekoliko dana makne od svega već je godina dana kako je rodila, a to je mnogo svakoj ženi, bez obzira na to koliko joj ljudi pomaže.Trebali smo otići na odmor, reče Pauk. Kako, dovraga, nisam na to mislio?Gospođa Eliott ne bi išla, odgovori dadilja Elizabeth s punim uvjerenjem. Nije bilo nikakvog načina da je odvedete na praznike bez blizanaca. Već sam viđala tako... predanih majki.Je li to nešto loše?Bilo čega previše nije dobro. Uvijek roditeljima savjetujem da otputuju zajedno, barem za vikend. Djeca neće osjetiti, a roditeljima to treba. To sam govorila i gospođi Eliott, ali nije o tome htjela ni čuti.Ona zna biti svojeglava.Ah, da, i svojevoljna. Ona je zaista rijetko tvrdoglava žena, ali mi je jako draga.I meni, reče Pauk. Oh, Bože, i meni.Krajem tjedna Pauk je bio već tako očajan da se nosio mišlju da uključi policiju, ali mu je Josh Hillman savjetovao da to ne radi.Što ti može reći policija L. A.a? Znamo da nije ovdje. Pretražili smo sve hotele u gradu.Možda... da se obratim medijima?Pa ne želiš valjda preko radija i televizije objaviti da si se posvađao s vlastitom ženom? Ne idi medijima ni blizu! Billy bi to mrzila više od ičega.Imaš pravo, Josh, ali stalno zamišljam...Nepotrebno si morbidan. Billy nije samodestruktivna. Jaka je ona. Idi kući, igraj se s djecom i misli na to kako će sve za nekoliko dana biti samo loš san.Ti navijaš za svoj glupi prijedlog? Oprosti, znam da činiš sve što možeš. Idem kući dadilja Elizabeth će se morati pobrinuti i za mene.Pauk je sjedio u dječjoj sobi kao velika i draga igračka po kojoj su se penjali, znajući da se neće pomaknuti sve dok ih ne odnesu na spavanje. Nahranio ih je, obojicu, i okupao. Dodir njihovih malih tijela bila mu je jedina utjeha.Bugu! reče mu Max i pogleda ga milo. Bugu!Bugu, doda Hal. Bugu!Dečki, želite psa? upita Pauk. Vauvau?Stajali su tako držeći mu se za koljena i odlučni da ga prisile na razumijevanje.Bugu!Bougou!Dadiljo Elizabeth, čujte ih! Žele psa! Upravo su rekli svoju prvu riječ! Bougou! Dođite, kupit ćemo psa. Kako je to začudno jučer su znali samo mama i tata, a danas već žele psa! Nije li izuzetno inteligentno kako su naučili izraziti tako apstraktnu misao preko noći?

Nije, ako se uzme u obzir koliko je vremena s njima proveo Burgo. Moram vam reći, premda mi je žao, gospodine Eliott, da su njihove riječi pokušaj da kažu Burgo. On ih je to učio od prvog trenutka. Dječaci kasne s govornim vještinama i to je od Burga bilo zločesto. Rekla sam mu, ali je pogreška već bila učinjena. Dadilja Elizabeth podigne nos ne odobravajući taj Burgov postupak.Burgo? Gad jedan. Ubit ću ga kad ga sretnem!Pauk izjuri iz sobe ostavljajući dadilju u mislima o jadnoj gospođi Elliot koja je sigurno imala dobrih razloga da se drži podalje od čovjeka koji je tako ljubomoran. Konačno, radi se samo o imenu.Burgo! Izlazi iz sobe, kukavico, ili ću razvaliti vrata!Nema potrebe da tako vičete, reče Burgo iz svog stana mirom čovjeka kojem se nema što prigovoriti.Gdje je moja žena, ušljivi gade? Nemoj mi reći da ne znaš, djeca su te odala. Vucao si se oko njih otkad te tako zanimaju djeca, ti bijedni, lažljiviNe znam gdje je, reče Burgo dostojanstveno. Nema potrebe da me vrijeđate.Ima! vrisnu Pauk i uhvati ga za vrat.Ona telefonira meni, a ne ja njoj, propišti Burgo. Pustite me.Zašto mi to nisi rekao? Dobro znaš da sam poludio od brige?Vjerojatno bih vam rekao za dan, dva jer osjećam sućut za kolegu u nevolji, ali je moja odanost uvijek najprije usmjerena na gospođu Elliot, a ona me natjerala da se zakunem majčinim grobom, reče Burgo dostojanstveno. Na sreću je moja majka živa i osjeća se dobro.Što je, dovraga, rekla? Što, za Boga miloga?Svaki je put gospođa pitala za djecu i ja sam je detaljno obavještavao. Pitao sam je kako je, a ona je odgovorila da je dobro zvučala je sasvim u redu i spustila slušalicu.Hvala Bogu! odahne Pauk. Sad kad znam da je dobro, morat ću čekati da se vrati kući. Mogla bi biti bilo gdje.Jednom sam slučajno čuo, doda Burgo da je rekla nešto osobi koju je nazvala Marry John ili tako nekako, neko strano ime.Marry John? Kako znaš da je strano?Gospođa to nije izgovorila kao američko ime. Bilo je rečeno nekako brže.Pauk je telefonirao Joshu Hillmanu i prije kraja te rečenice.Josh, da ti nešto znači ime Marry John? Čija žena? MarieJeanne? Billy ih plaća već godinama? I ti ih se nisi sjetio? Isuse, Josh, pa što onda ako je kuća prazna i nenamještena? Zar bi to zaustavilo Billy? Oh, znam da ti je žao sjajno. Daj mi adresu, kretenska budalo!Odvjetnici! promrmlja Pauk Burgu, utisnu mu poljubac na čelo i odjuri gore da dadilji kaže novosti i zgrabi svoj pasoš.Billy je šetala ulicom Barbet de Jouy klateći svojom praznom košarom. Krenula je do najboljeg prodavača vina da vrati bocu koju je posudila od MarieJeanne i otkrila da je berba 1971. bila izuzetno cijenjena. Prodavač joj je obećao da će joj pronaći čitav sanduk togili vina iste kakvoće.Imate li prikladno spremište, madame, upitao je. Ako je tako, mogao bih pronaći nekoliko sanduka.Imam odličan podrum, monsieur, ali moram se još odlučiti u vezi s tom narudžbom.Kako želite, madame.Možda bih trebala kupiti vino, mislila je. Sanduke i sanduke? Najbolje berbe, rijetka vina, veliko blago? U Parizu ni u napuštenoj kući nije zgodno nemati vina za slučaj da netko navrati. U svakom pravom francuskom hladnjaku uvijek

ima nekoliko boca šampanjca nitko ne oklijeva popiti čašu šampanjca, jer se znalo da će otvorena boca biti brzo ispražnjena i da šampanjac neće biti uzalud potraćen. Uzdahne razočarana lakoćom svoje prazne košare.Danas joj se činilo da je ovo prvi pravi stvarni dan koji je provela u Parizu, mislila je skrećući za ugao prečaca do Rue Vaneau. Jutros je nosila crvenu majicu visokog ovratnika i crne hlače, a iza nje je lepršao dugi vuneni crni šal. Nije bila raspoložena za Park Luxembourg. Osjećala je kao da se probudila iz stanja potpune bezosjećajnosti koje ju je dugo mučilo.Bila je raspoložena da ode u Rue Cambon i kupi svaki kostim iz Chanelove kolekcije koji joj se svidi. Svaki kaput, svaku haljinu, svaki pojas, oh, da i tuce cipela.. Ohoho... neprilika. Nije se mogla pokazati u Rue Cambon, baš iza Ritza. A kod Chanela će naletjeti na najmanje pet žena koje pozna. Naročito sad, kad su svi na probama.A da naruči auto i vozača? Tada bi morala prijeći samo jedan korak i našla bi se iza sivih staklenih vrata dućana imala bi sunčane naočale, maramu koja bi joj skrivala lice... mogla bi telefonirati upravitelju i naručiti se u privatnu garderobu... Da riskira? Osjećala je tako jaku želju da nešto kupi, bilo što, kao onda kad je kupovala kuću. i znala je da je takvo raspoloženje znak opasnog nemira, grozničave potrebe da nešto učini. Bila je poput nekog tko je preživio dugu artičku zimu ili dug oporavak koji je morao provesti u krevetu.Da bar Sam nije poslao onaj ogromni buket jesenskog cvijeća. I posjetnicu na kojoj je pisalo Ako ikad promijeniš mišljenje, ovo je moj novi broj telefona. Uvijek ću te čekati. Voli te Sam.Nije to smio učiniti, mislila je Billy. Nije to poziv na kriket. Odlučila je i tako će i ostati, ali joj nije pomagalo to cvijeće koje je MarieJeanne stavila u veliku sobu u prizemlju i koje je svojim crvenim i zlatnim podsjećalo na Samovu kosu. Bacit će ga skupa s posjetnicom čim se vrati kući, odluči zakrećući za ugao.Naslonjen na zatvorena vrata kuće stajao je visok muškarac u zakopčanom baloneru. Duge noge prekrižio je kao da tu stoji već duže vrijeme. Billy stane kao ukopana. Bio joj je okrenut leđima. Nije ju vidio. Još je uvijek imala vremena da se okrene i povuče iza ugla.Doživi ga u cijelosti u jednom trenu njegovu vanjštinu i unutrašnjost, njegova prisustnost u svijetu u dimenziji vremena i prostora, sa svim manama i vrlinama, čitavom prošlošću i zajedničkim uspomenama. Čitavog Pauka Elliota u pojavi jedne određene osobe za koju je osjećala plimu emocija. Odjednom, bez predomišljaja i namjere, Billy osjeti olakšanje i potrči prema njemu što je brže mogla. Vidjela je da se okrenuo na zvuk njenih potpetica i potrčao prema njoj. Zatim se svijet zauvijek promijenio.Ne, dragi, ne sad. Poslije ćemo razgovarati o tome. Ah, MarieJeanne, ovo je moj muž, gospodin Eliott, Billy se ušmrkne i obriše suzne oči. Mašući ključem i Paukovom rukom koju nije puštala. Oh, gospođo, oprostite! Zvonio je ali ga nisam pustila da čeka u kući. Nisam znala da gospođa očekuje gospodina... MarieJeanne ju je pogledavala očekujući od Billy neki mig dok se rukovala s Paukom.Gospodin EUiot nas je obje iznenadio. Billy se okrene Pauku. Uđi u kuću, jadni moj, izgledaš kao da ćeš pasti. Nisam te nikad vidjela tako iscrpljenog.Nije bilo direktnog leta za Pariz, pa sam letio u New York preko Atlante, možda je to bio Chicago. Zaboravio sam, a ondami je pobjegao Concorde, pa sam morao u New Yorku čekati pet sati... brže bih stigao čamcem na vesla. Treba mi piće srušit ću se od sreće. Želim te ljubiti dva dana. Dva tjedna. Dva mjeseca.

MarieJeanne, da li bi bilo moguće od vas posuditi dvije boce vina i dvije čaše?Naravno, gospođo. Gdje biste željeli da serviram?U velikoj sobi u prizemlju..li, ne, biste li to htjeli donijeti gore i ostaviti ispred vrata moje sobe? Mislim da sam vidjela neko uvelo cvijeće u velikoj sobi.Bacit ću ga, gospođo. I pažljivo sve spremiti.Hvala, MarieJeanne.MarieJeanne požuri u kuću da nađe vino i kaže Pierreu najnovije vijesti. Visoki plavi tip u tenisicama za kog gospođa kaže da joj je muž izgleda, po njenu mišljenju, još bolje od onog crvenokosog od sinoć. Hoće li sutra doći neki crnokosi muškarac s jednom crnom cipelom? Raditi za gospođu Ikehorn bolje je nego ići u kino. A kako se stvari razvijaju, morat će se prisjetiti naručiti još vina.Molim te, pričekajmo do sutra. Tako si umoran da ćeš se raspasti, reče Billy uviđajući kako je smršavio i kako su mu upale oči, što je sad, kad se otuširao, obrijao i obukao u njen kućni haljetak koji mu nije sezao ni do koljena, bilo još vidljivije.Poslije ću se raspasti, najprije moram s tobom raščistiti stvari, reče tvrdoglavo. Samo o tome mislim i to mi treba mnogo više od spavanja.Ja si nisam dopustila misliti ni o čemu što smo onu večer rekli jedno drugome, odgovori Billy. Znam da je to odbijanje da se suočiš s nečim, ali ja bar ne izgledam kao duh. Ja sam jela i spavala i šetala... da sam provela tjedan dana u toplicama, ne bi mi više prijalo.Ja nisam ni jeo ni spavao jer sam znao da sam kriv. Zakazao sam na tisuću i jedan način i nikad to neću zaboraviti ni oprostiti samom sebi. Kad sam se prestao ljutiti, pokušao sam razabrati zašto zašto sam prema tebi bio takav gad, zašto sam odbijao tvomplanu za katalog namještaja posvetiti onoliko pažnje koliko posvećujem svemu što kažeš, zašto sam bio tako mizeran s onom primjedbom o novcima?Jesi li uspio? upita ga Billy hladno osjećajući da je oblijeva rumenilo zbog riječi koje je uspjela izbaciti sjećanja.Jesam, nakon što sam se sjetio da sam još samo jedan jedini put bio okrutan prema ženi. To je bilo onda kad su Valentine i Josh bili ljubavnici.Ti si to znao? upita Billy. Valentine mi je to rekla, ali sam mislila da nitko više za to ne zna.Rekla je i meni nakon što smo se oženili.Ako ni za što drugo, oboje znamo čuvati tajne, reče pomirljivo Billy. Ali kakve veze kratka ljubavna priča dvoje ljudi iz 1977. ima s nama 1984Bio sam ljubomoran na Josha tada nisam ni znao tko je on. Bio je samo neki tajni ljubavnik koji je zaokupljao Valentinu a ja nisam znao da sam ljubomoran zato što nisam znao da je volim. Izjedao me bijes jer nije imala vremena sa mnom raditi kao prije. Pažnja joj nije bila usmjerena na mene, već na nekog drugog.Da? upita Billy potpuno zbunjena.Kad sam došao kući te večeri prije tjedan dana samo tjedan dana našao sam te kako izgledaš kao ona stara Billy, blistava i zanesena novom idejom osjećao sam... ljubomoru zbog mogućnosti da te to odaleči od mene.Daj, to je zaista ludo! Nikad i nisam bila nešto drugo, uvijek sam radila.Otkad su se rodila djeca, ja sam svake večeri dolazio kući i nalazio ženu koja me čekala tamo gdje sam i očekivao da će biti, koja je radila ono što sam i očekivao da će raditi moja voljena žena. Zaboravio sam kako je bilo živjeti sa ženom koja je brza, britka, čija čarobna ruka pretvori sve čega se dotakne u

veliki posao. Sa ženom koja je snažna, koja me ne treba, koja je slobodna i može krenuti za svime što je zanimaPokušavaš li ti meni reći da si baš ti, od svih muškaraca kojepoznam, želio da zauvijek ostanem kod kuće, brinem se o djeci i kao vrhunac dana očekujem tren kad ćeš se konačno pojaviti na večeri?Da. Kakva pljuga! U najdubljoj dubini svog srca to je ono što sam želio. Točno to. Staromodnu gospođu kao što je moja mama. Povratak 1950im. Unatoč svemu u što sam mislio da vjerujem. Kad mi je to jednom palo na pamet, zazvonilo je zvonce i otad ne prestaje. Želio sam da budeš kao i svi drugi. Želio sam ti biti gospodar. Želio sam da budeš slatka mala ženica.Stvarno si jadan, reče Billy. Nikad u životu nisam čula veće gluposti.Ali to je istina.Oh, to znam. Čujem ti u glasu, i meni je u glavi zazvonilo... To je stvarno strašno baš ti.Baš ja, špiljski čovjek u dnu srca. Molim te još vina. Još sam u šoku.Da sam to znala prije nego što smo se oženili...što bi?Svejedno bih se udala za tebe, idiote bijedni! Ti si isti kao i svi drugi, samo si to bolje skrivao. A sad kad znaš tu skrivenu istinu o sebi, sad možeš poraditi na tome da ispužeš iz špilje, isprašiš se po stražnjici i počneš opet glumiti da si prosvijećeno ljudsko biće kakvo i očekujem da budeš.U redu, gospođo, složi se, blijed od zahvalnosti i puneći čašu.I prestani s tim. Nikakve lažne poniznosti. Bolje ti je da sa mnom budeš iskren jer ću te inače podsjetiti da želiš djevojku kakva se udala za tvog dragog starog oca, ti... ti... perverznjakoviću jedanTa priča zvuči podosta bolesno kad prestaneš slušati značenje riječi.Možda ju je napisao netko mnogo prije nego što se pokazalo da je bolesna, reče Billy blagonaklono.Neće bit! Mora da je pisac teksta Freudov nećak. Znao je on što govori. Slušaj, draga, još nisam gotov.Nema valjda nešto još gore.Mislio sam na početke Skrupula! reče Pauk pijuci. Shvatio sam da si uočila potrebu za takvim dućanom na Rodeo Driveu, da si imala ideju i odlučnost da je provedeš a ja sam samo promijenio dekoraciju i uposlio nove prodavače... detalji.Ali upravo to je donijelo uspjeh kao što si često napominjao.Ipak je to tvoje čedo. A Skrupule 2 su moje zapravo, kad smo već pošteni, Gigi je imala ideju, ali sam ja vidio mogućnosti i nagovorio te. Popijmo u to ime! Kad si se jednom složila, bacila si se na posao, nagovorila Princea da napravi posebnu kolekciju, zaposlila prave ljude, dakle, brinula si za tehničku stranu, i to je donijelo uspjeh dakle, može se reći da smo radili zajedno, jednom si ti imala važniju ulogu, a drugi put ja. Bili smo pravi i ravnopravni partneri u svakom pogledu.Hmmmm... pravi i ravnopravni? Da si me pitao, bila bih ti rekla upravo to. Zašto si mislio da je taj moj katalog tako glupa ideja, kad izgleda da ne misliš da sam potpuno izgubljen slučaj?Ne mislim! Mislim da će postići velik uspjeh ali ne želim da ti postane opsesija kao Skrupule koje si bila počela otvarati po čitavqm svijetu. Na tome si odlično zarađivala. Ali si bila zauzeta, dvadeset i četiri sata dnevno. Zaista si taj novac teško zaradila ne gubim to iz vida. Da nisi zatvorila sve dućane kad je Valentine umrla, udvostručila bi bogatstvo koje ti je ostavio

Ellis Ikehorn... a da se to dogodilo, nikad ne bismo imali vremena jedno za drugo. Plaši me tvoj način potpunog uranjanja u stvari.I mene. Da nisi došao, ja bih već bila kupovala kod Chanela. Ne samo odjeću, već cijelu firmu. Ne šalim se. Kladim se da bi to bila dobra investicija, jer su sad zaposlili Lagerfelda... zaista, dragi, trebalo bi o tome ozbiljno porazmisliti.Gledaj, nema ni jednog problema koji sam spomenuo i koji se ne bi mogao riješiti, prekine je Pauk i iskapi čašu.Namještaj će se morati dovoziti i odvoziti sto puta dnevno... ali se to može riješiti. Postoje agencije za selidbe. Možemo kupiti cijelu flotu kamiona... ništa zato što će se neki komadi morati baciti i zamijeniti novima...zato postoje tvornički odjeli ekspedita... Billy, draga, mila, dovitljiva Billy, jesi li ikad pomišljala koje sve mogućnosti nude tvornički odjeli ekspedita?Koliko si popio?Gotovo čitavu bocu. A možda i bocu i pol?Draga moja ljubavi, ti si pijan. Nadam se da ćeš se svega što si rekao sjećati i sutra.Ali Billy... odjele ekspedita... nikad nitko... nije ni istraživao...Pauk se baci na krevet, uvuče među plahte i zaspi.Nakon što je malo promatrala Pauka kako spava, Billy sastavi popis potrebnih namirnica i pošalje MarieJeanne kupiti maslac, kruh, šunku, sir i ostale delikatese koje se nisu morale pripremati, kao na primjer paštetu od piletine, kako bi ga mogla nahraniti čim se probudi. Možda se do onda dovoljno otrijezni da ozbiljno razmisli o kupnji Chanela... nije to bila loša ideja...Kako je on i dalje spavao, Billy sebi pripremi brzu hladnu večeru i uvuče se u krevet. Bila je umorna i tako je brzo zaspala da je imala samo sekundu vremena osjetiti jaku sreću što je opet s njim. Kad se ujutro probudila, on je još uvijek spavao. Sto je dosta, dosta je, pomisli Billy i probudi ga.Gdje sam? upita Pauk.Pariz. Francuska. Kako se zoveš?Pauk nekako.Što si?Spiljski čovjek.Samo pitam, nasmije se Billy.Dođi u moju špilju, naredi Pauk nježno je zgrabivši za kosu. Mi špiljski ljudi možemo podnijeti sve osim odvojenosti od svojih ženki.Je li ova kuća stvarno prazna? upita Pauk kad se nakon nekog vremena odijevao da siđe u kuhinju po doručak.Jest. Osim ove sobe. Većina namještaja stoji zapakirana. Sve bihtzitaMttmfctti pokazala, ali jedva čekam da odem kući vidjeti dečke. Nazovimo Ritz da vidimo kad imamo prvi let.Umirem od gladi! žalio se Pauk. Nazovimo ih poslije doručka.Ali ako propustimo avion?Jedan dan ne igra tako veliku ulogu.Lako je to tebi reći... ti si ih vidio jučer.Gdje je lončić za kavu? upita Pauk čim je stigao u kuhinju.Nema ga. Ima samo nekoliko noževa i otvarača za boce koje su ostavili radnici. I moja šalica. Ali ima kafić u blizini poslat ću MarieJeanne.Sto si ti obično doručkovala?

Pustila bih da topla voda teče sve dok se ne bi napravila para, a onda bih podmetnula vrećicu s čajem.Jadna moja izviđačka. Kako je pametna. Kako dozivaš MarieJeanne, dimnim signalima?Mislim da čujem kako dolazi. MarieJeanne jeste li to vi?, poviče Billy.Jesam, gospođo. Na vratima su neki posjetioci koji pitaju za vas.Neki muškarac?Ne, baš i ne, gospođo.Dakle, neka žena? Nije li rekla kako se zove?Nije, gospođo.Neka uđu, reče Pauk na svom nezaboravnom francuskom.U redu, gospodine. Mislim da su me slijedili, reče MarieJeanne kad Hal i Max protrčaše pokraj dadilje Elizabeth i uletješe u kuhinju, gotovo sruŠivši jedan drugog u žurbi da što prije stignu do Billy. Uspenju se po njenu krilu i snažno je zagrle malim punašnim ručicama.Mama! Eougou, mamalMama! Bougou, tnamalPa oni govore! reče Billy između poljubaca i plača. Oh, propustila sam njihove prve riječi!Žele psa, gospođo Elliot, reče dadilja Elizabeth i nakloni se. Žele vauvau.Koliko ste već tu? Tek ste stigli? upita Billy Elizabeth.O, ni govora. Sjeli smo na prvi izravni avion čim je go.spodim otišao. Dječacima se jako dopadao put. Bilo nam je vrlo udobno u Ritzu, kamo nas je uputio gospodin Elliot.Rekao sam Elizabeth da ih dovede ovamo ako joj se ne javim, objasni Pauk. Ako sve drugo propadne, mislio sam, oni su mi jedina šansa. Igrao sam na tvoje osjećaje prema mojoj ulozi oca.MarieJeanne odustane od nade da će stići muškarac s jednom crnom cipelom. Nije joj bilo žao. Ovaj je gospodin nedvojbeno bio gospođin muž, premda možda ne i pred zakonom, i otac njene djece. Ovo dvoje plavokosih anđela bilo je nalik njemu više nego njoj. A bili su baš u godinama kad bi trebalo početi učiti neki kulturni jezik.Ostavivši djecu na brizi dadilji u Ritzu, kamo su se svi preselil, Pauk i Billy se vrate u Rue Vaneau pozdraviti se sa MarieJeanne i pogledati kuću po posljedni put prije nego što je ponude na prodaju. Nije ju imalo smisla zadržati samo zbog ponekog nenadanog posjeta, odlučila je tužno Billy. Taj biser od kuće se više nije uklapao u njen život. Kuća je zasluživala da se u njoj živi. Bilo bi je okrutno ostaviti praznom.Hoćeš li me provesti po kući? upita Pauk kad su zastali usred praznog dvorišta jer su domar i gospođa otišli u posjet svojoj kćeri da joj ispričaju o najnovijim događajima. Privuče joj glavu na grudi promatrajući jesenje sunce u njenoj tamnoj kosi.Hoću, odgovori s izrazom koji nije poznavao. Dođi.Billy povede Pauka kroz sve sobe kuće u ulici Vaneau, zastajkujući pri izlasku iz svakog od prekrasnih prostora i okrećući se da ga još jednom pogleda. Svako je zrcalo još jednom dodirnula i svaki ukras na vratima pomilovala. Pokraj svakog prozora je zastala i oprostila se od pogleda koji je s njega pucao.Jadni gospodin Delacroix, uzdahnu Billy kad su stigli do velikespavaće sobe s pogledom na veličanstveni park Matignon. U tom se trenutku oglasi zvono s crkve Svete Clotilde i najavi zbor zvona iz cijelog susjedstva.Dealcroix?

Moj arhitekt za unutrašnje uređenje. Najfrustriraniji čovjek u Parizu. Baš kad smo kupili i posljednju stvar sve osim kuhinjskog pribora vratila sam se u New York. Mislim da mu je to slomilo srce.Dakle, ti se nikad nisi uselila? upita Pauk tiho, uznemiren njenom ljubavi za tu kuću koja se ogledala u svakom pokretu, u svakom zvuku potpetica po sjajnom podu. Znao je zašto ovdje nije živjela. Sjećao se svake riječi koju je pročitao o Billy i Samu Jamisonu. Tu je htjela živjeti s njim, tim glupim kretenom koji je, hvala Bogu, ostao bez žene svog života.Nisam. Nije mi bilo suđeno, reče Billy trudeći se da zatomi žalost u glasu.Možda ti nije bilo suđeno onda, ali govoreći o sebi, nekako ne mogu podnijeti da je ne vidim namještenu. Ostanimo tu, usred Pariza. Delacroix nam može pomoći da se sve raspakira i smjesti na svoje.mjesto, da se sobe napune cvijećem, da u kaminu gori vatra. A u kuhinji će se kuhati tone hrane i bit će uvijek netko da ti skuha pošten čaj možda i kavu. Ako i tad budeš voljela tu kuću bar upola kao što je voliš sada, ostat ćemo tu sve dok ti se to bude sviđalo. Dok se ne poželiš vratiti u Kaliforniju. A ako ne poželiš, nikom ništa.Pauče! uzvikne Billy. A Skrupule 2? Ne možeš samo tako otići.Mogu. Ta se prokleta stvar zapravo vodi sama od sebe. Pa što onda ako budemo morali uposliti nekog direktora da vodi poslove umjesto nas ako to ne bude išlo drugačije?A postoje i telefoni i faksovi. Oboje imamo tu naklonost da se previše predamo poslu, a po cijenu gubitka uživanja u životu. Nakon što si rodila, ponašala si se kao da imaš dva posla, dnevnu i noćnu smjenu.Nisam se mogla obuzdati. Billy zakima glavom. Takva sam.Ako ja mogu naučiti da ne budem špiljski čovjek, i ti možeš naučiti da budeš malo manje...Kompulzivna, to je riječ koja ti manjka?Kompulzivna i... opsesivna... dvije polovice istog. Oh, Billy, moramo nešto poduzeti za sebe. Ima toliko stvari koje bismo mogli otkriti, ali to nećemo nikad saznati ako ne provedemo nekoliko mjeseci tragajući... a kad bolje razmisliš, ova ti kuća duguje krov nad glavom. Sto si sve za nju učinila. Da je zaista želiš prodati, to bi već odavno učinila. Uvijek si se nadala da ćeš se ovamo vratiti.Podsjećaš me na nekog kog sam poznavala, reče Billy ozbiljno razmatrajući njegove riječi.Koga?Pauka Elliota... čovjeka koji me je uvijek uspijevao nagovoriti.Samo zato što si i ti to željela, reče on i počne je ljubiti dok se nije otela. Dođi, istražimo one kutije u podrumu. Pitam se ima li muž MarieJeanne čekić ili kliješta.Držeći se za ruke izađu u vrt gdje naiđu na Pierrea i MarieJeanne.Gospodine Pierre, imate li kojim slučajem čekić? upita Pauk.Naravno, gospodine. Mogu li vam pomoći?Zapravo možete. Dva para ruku mogu više od jednog. Želim otvoriti neke kutije i vidjeti što je u njima.Eh bien monsieur, odgovori Pierre zaprepašteno to je posao za dvadeset ljudi.Gospođa će se konačno raspakirati? stidljivo upita MarieJeanne.Da! uzvikne Billy potpuno obuzeta srećom. Uselit ćemo se. I djeca, i dadilja i pas.Pas. Dieu merci! Oduvijek sam željela psa! Ja sam jedina žena domara koja nema psa. Ah, gospođo, ovo je zaslužilo da se otvori šampanjac, zar ne?Jest! Nadam se da vodite računa o tome koliko vam vina dugujem.

Budite mirni, gospođo. Vodim. AJi sa šampanjcem imamo čast častiti mi, zar ne, Pierre? Veliki ili fliali pas, gospođo?Vidjet ćemo. Ali svakako francuski pas, ne brinite, MarieJeanne.eiava 1en Winthrop će biti u gradu kad budem priređivala prijem za tebe i tatu. Bi li ti smetalo daga pozovem? Ti ga još nisi upoznala, upita GigiSashu dok su se s Nellie igrale u vrtu kuće koju je Vitoi unajmio dok ne nađu stalni smještaj. ,Naravno da ne bi. Voljela bih ga konačno vidjeti, tog gopodina Savršenog. A možda ga uspijem smotati pa me poveze u toj svojoj letećoj spravi. Kako bi mogao jednoj mladenki odbiti molbu. I to na dan zakašnjelog prijema u čast njezina vjenčanja?Neće te odbiti, odgovori Gigi s mnogo uvjerenja. Kamo bi željela letjeti?Naprosto bilo kamo. Zbog užitka. Sad kad si nezaposlena, mogle bismo skočiti do San Franciska na ručak, otići u kupovinu u bijelim rukavicama i šeširima kao prave gospođe iz San Franciska i vratiti se kući na večeru.Pretpostavljam da ćeš mi posuditi rukavice i šešir. San Francisco ti je dobra ideja mogu usput osobno odnijeti poklon Eleonori Colloni. Sasha, voljela bih kad ne bi govorila o meni kao o nezaposlenoj. Ja sam FRBu dala otkaz.Kakva je to razlika? upita Sasha povrijeđena u svom osjećaju za praktično. Krajem tjedna ne dobivaš plaću ni u kom slučaju.Ali jedno je odluka. Ne možeš ni zamisliti kako se čovjek osjećaslobodno. Osim toga, imam toliko posla oko tvoje zabave i otvorenja u Veneciji da ionako ne bih mogla normalno raditi.Otvorenje u Veneciji? upita Sasha. Misliš na prvo putovanje?To je druga zabava, tek za godinu dana. Ova je za dva tjedna. Zapravo prijem za poslovne ljude i novinare. Ben to vidi kao priliku da prikaže razvoj Winthropova koncerna koristeći novosti vezane uz brod. Pozvao je i sve najvažnije ljude iz svoje kompanije, kao i sve s kojima sam radila u New Yorku.Kakvog to ima smisla kad je brod još na doku? Sama si mi rekla da je to prizor koji može oduševiti samo vlasnika.Kad se gradi brod, objasni Gigi u prvu se ploču koja se ugradi umetne novčić za sreću. Ben će zamijeniti tu prvu ploču i umetnuti novu sa srebrnim dolarom kao uspomenom na kupnju tri teretnjaka i preuređenje Smaragda. Čitavu stvar organiziram ja uz pomoć jedne putničke agencije. Moramo novinare dovesti do Venecije, pa zatim do Porta Magere zbog ceremonije zamjene ploča i nazad u Veneciju. Tamo nas čeka večera kod Ciprianija. Radi se o putu, smještaju i prehrani gotovo dvije stotine ljudi iz medija i još desetak Benovih suradnika.Hoćeš li za to biti plaćena? sumnjičavo upita Sasha.Ben mi je htio platiti, ali mu nisam dopustila.Gigi skandalizirala se Sasha. Kao tvoj bivši agent, to ne mogu dopustiti.Sasha ja jednostavno ne mogu, neću, biti na njegovoj platnoj listi.To je prilično škakljivo, priznajem... sve je između vas tako nedefinirano. U redu, radi zabadava, baš me briga. I drago mi je da će Ben doći na prijem. Pogled na vas dvoje je upravo ono što Zacku treba. Njega realnost mora udariti po nosu da bi shvatio što propušta u životu. Drži se te emocionalne fantazije već predugo i jadnog Vita izluđuje neprestanim cendranjem. Ja osobno ne bih ništa poduzela da te preboli. Oh, Nellie, to je crv, dijete, a ne igračka. Daj to mami! Gigi, ona to meće u usta! Spriječi je, zaboga!Nellie, ne, reče Gigi ljubazno uzimajući joj crva iz ruke. Evo ti lopatica, idi pa kopaj!

Jučer je našla crva i okupala ga u svom soku od naranče, reče Sasha. Nije ga ozlijedila i vratila ga je u vrt. Misliš li da bi mogla biti zoolog?Bit će dobro ako preživi osnovnu školu s tako ludom majkom.Mislim da nisam luda zato što me brine njena budućnost. Danas žene smiju sve, a kad ona odrasteSasho Nevsky, nemoj se sa mnom igrati. Poznam te previše dobro.Sasha Orsini, molim lijepo. Smeta te što dijelimo to prezime? I da zna, ja se ne igram već nekoliko godina.Kakve su onda to budalaštine sa Zackom?Nisu budalaštine. Vito će se zbog njega razboljeti. Ne ide mu posao s Dugim vikendom i moj ga jadni muž mora svakodnevno nadgledati da bi se kakotako održala osnovna misao scenarija. Crna komedija se pretvara u sentimentalnu ljubavnu priču jer je režiser još uvijek emocionalno vezan za producentovu kćer to bi mogla biti nova priča za neki film. Možda bih to trebala predložiti Vitu? Možda nije kasno da se scenarij preradi.Sasha, uopće se ne mogu sjetiti ni jednog razloga da mi kažeš kako je Zack još uvijek emocionalno vezan kakva odbojna fraza za mene osim ako ne želiš neprilike. Znam da si luda za tim da izazivaš nevolje, ali sam se nadala da su te dva braka od toga izliječila.Kako me možeš podsjećati na Josha kad sam tako sretna. Zaista si zla.Nećeš me navući na to da se osjećam krivom. Zašto izazivaš nevolje?Da Zack ima bilo koga pa čak i neku glumicu ne bi mi ni palo na pamet da je još uvijek zapaljen za tebe taj ti se izraz više sviđa? Ali nema. Zack Nevsky se povukao i nema veza sa ženskim svijetom otkad ste se rastali. Je li to zdravo za mladog muškarca u naponu snage, pitam te?Gdje si samo pokupila to smeće?Moj mi muž to svakog dana spusti u krilo vraćajući se s posla. Pitaj ga. Misliš li da bi tvoj otac izmišljao samo zato da izazove nevolju?Kad bi mu to pomoglo da napravi film, sigurna sam da bi. Ali ovo... to je prava zavjera. Sto smjerate vas dvoje?Bože gospode, pa valjda ne misliš da se ne možemo sjetiti što bismo radili u životu pa smo odlučili laskati tebi i tvojoj fatalnoj privlačnosti. Kako možeš biti tako sebična? Nellie! Prestani to raditi! Gigi, prepolovila je tog crva lopaticom! Oh, Bože, kako je to mogla učiniti?Razvit će se u serijskog ubojicu, što je rijetko kod žena. Ili u istrebljivača. Metni je u ogradicu za igru. Postajem živčana. Sad mi je jasno što je sve morala proći Billy s blizancima.Hoćeš li joj ti dati bočicu? Sad je vrijeme da je dobije..Neću, reče Gigi kroz stisnute zube.Daj budi hrabra, morat ćeš to raditi prije ili poslije. Sve žene to rade, čak nam je i naša mama davala bočicu. A možda nas je dojila sve dok nismo prešli na čaše. Kad je Zack sljedeći put nazove, neka je pita.KAD ZACK ŠTO? Gigine oči gotovo iskočiše od iznenađenja. Imala je osjećaj zdravog straha pred Tatianom Orloff Nevskv, tom svadljivom dominirajućom diktatoricom velikog klana Nevskv, čija je zla ćud bila poslovična.Sasha uzdahne. Zove mamu zbog malo majčinske pažnje. Vito kaže da to u posljednje vrijeme radi dvaput tjedno.Sasha, lažeš li?Govorim ti istinu. Tako mi Nellie.Ali bez uvrede, tvoja je majka terorist. Ja je poštujem i divim joj se, ali sam sretna da nisam njeno dijete.

Znam, ali kad se osjećaš stvarno očajan, po prilici onako kako mama misli da bi trebao s obzirom na to kakav si, ona odnekud izvuče malo sućuti. Moraš stvarno biti pred samoubojstvom da se ona tako raznježi, ali se i to događa. Kad mi je bilo najgore zbogJosha, i ja sam je zvala i to mi je bilo olakšanje. Ipak znaš da imaš mamu, kakvu takvu.Gigi je šutjela pokušavajući shvatiti Sashine riječi. Tu stranu mame nije poznavala.Zack nije tati zapravo rekao ništa određeno, zar ne? upita oklijevajući.Ni riječi. Ni meni ni Vitu.Vidiš. To vas je razočaralo.Baš suprotno. Kao da te izbrisao snagom volje. Imajući na pameti koliko vremena provodi s Vitom, to je krajnje sumnjivo. Da je samo jednom, onako usput, spomenuo tvoje ime ali ni jednom u godinu dana, a s Vitom je svakodnevno nisi li malo prestara da ga zoveš tata! Meni se čini da je to siguran znak da je to još uvijek previše bolna tema. Konačno, ti o Zacku možeš razgovarati bez problema jer si zaljubljena u Bena, ali moj jadni brat ne može ni izustiti tvoje ime jer se ne može pomiriti s tim da mora nastaviti živjeti bez tebe.Tim gore po njega.Točno to sam i ja rekla Vitu.A što je moj stari otac odgovorio?Nešto lijepo o tome kako ni on mene ne bi nikad prebolio. Ali je on drugačiji od Zacka, on je odrastao, a Zack je zaljubljeni dječak.Dječak? Brak sa starijim čovjekom te pretvorio u nevjerojatno tolerantnu osobu. Zack ima najmanje trideset i jednu godinu.Ali je još uvijek dječak u duši. Strastven i romantičan dječak. Evo ti Nellie, pa joj pomozi da se podrigne. Ništa nije ljepše od podrigivanja djeteta. Čuješ kako to radi i kako ide gore, pa van.Ako je Nellie dovoljno stara da sama trčkara, zar se ne može sama i podrignuti?Jasno da može. Ali ti ne želim oduzeti to zadovoljstvo budući da ćeš me voditi avionom u San Francisco.Viktorija Frost je sklupčana ležala u krevetu i prebrajala pozitivne rezultate svojih aktivnosti. Agencija je sad vrijedila gotovo stotinu i devedest milijuna dolara godišnje i riješila se te nadmene bezobraznice, te kuge i kolere, samodopadne Gigi Orsini a da nije izgubila ni jedan posao koji je ona donijela. Osim Indigo Seasa kojem bi i tako morali otkazati.Unatoč Giginoj najavi da se povlači iz promidžbenog posla, čitav su prošli tjedan strjepili da će čuti kako je uvjerila Pauka Elliota da im oduzme Skrupule 2 i Bena Winthropa da preseli nekom drugom svoj Začarani tavan i Winthrop Line. No napokon su Viktorija, Archie i Byron shvatili da Gigi nije prišla ni jednoj drugoj agenciji, što je mogla bez ikakvih teškoća. Preliminarni poslovi oko Potrepština za plažu i Skrupula 2 vrlo su brzo napredovali.Dodatno je FRB pozvan da se natječe za posao za tri značajne kompanije čije je središte bilo u New Yorku. Svaki je takav natječaj stajao vremena i novca, ali sad su postali agencija poznata širom zemlje, u samoj žiži reklamnog posla. A sve su to postigli u samo dvije godine.Više nije bilo ni jednog valjanog razloga da Angus ne napusti New York, odluči Viktorija. Već je odavno shvatila da je on čovjek navika, čovjek koji ne žuri iskoračiti u nepoznato a koji muškarac nema tu manu? ali je njegova strast rasla sa smanjenjem broja njihovih sastanaka. Svakom svojom stanicom, svakom

vlasi kose znala je da još ni jedna žena nije fizički tako dominirala nekim muškarcem kao što je ona dominirala Angusom.Viktorija se okrene na leđa razmišljajući o muškarcima s kojima je gubila vrijeme u Kaliforniji. Svaki je od njih ponešto dodao njenu erotskom autoritetu i kreativnosti. Dobro su joj poslužili. Kad god su ona i Angus bili zajedno, on je tako silovito ulazio u nju, s takvom čežnjom i strašću da bi je to ponekad preplašilo. Ona je tog čovjeka posjedovala. Pripadao joj je. Došlo je vrijeme da bude njen uz njene uvjete. Život s njenom majkom, rekao joj je tisuću puta, postao je bolna farsa. Čekala je točno onoliko koliko je odlučila čekati. Sad je došao trenutak da se pozove na svoja prava.Računala je da, u svjetlu ovih uspjeha njene agencije, više nijebilo važno hoće li Angus iz Calchvella i Caldwella ponijeti i neke poslove, premda se naradio da to omogući. U Los Angelesu je sad bilo dovoljno dobiti za oboje. Osim toga, u upravi FRBa postojala je stvarna potreba za Angusom.Bilo je rano subotnje jutro. Viktorija se probudila prije zore. Angus i njena majka otišli su na vikend u Southampton, ali je još uvijek bilo dovoljno rano i majka još nije sišla na doručak. Sad! Oslobođena dugogodišnja sustegnutost jurne u svaki kutak njena tijela. Sjedne u krevet, digne slušalicu i nazove Southampton.Molim gospodina Caldwella. Zove Joe Devane, reče služavci koja je digla slušalicu.Za minutu je Angus bio na liniji.Ja sam. U kojoj si sobi? upita ga.U knjižnici. K vragu, što ti je...Ne prekidaj me. Čitao si o tome kako sam dobila Potrepštine za plažu, zar ne?Jesam, ali...Angus, prošle su gotovo tri godine. Ne želim više čekati. Dosta mi je toga da me držiš na suhom takav život ne mogu više izdržati. Trebam te.Nije pravi trenutak, previše žurišNikad nije bio bolji trenutak. Stižem u New York sljedeći tjedan. Imamo u utorak službeni sastanak s Harrisom Reevesom, a poslije toga ću se nakratko naći s Joeom Devaneom. Daljnja tri dana ćemo biti zaokupljeni Potrepštinama za plažu. Imaš dovoljno vremena da joj kažeš.Ja... slušaj, jaAko joj ti ne kažeš, ja ću.Ne misliš, valjda, ozbiljno.Nemoj me iskušavati. Zdravo.Angus Caldwell je bez riječi spustio slušalicu. Zatvorio se u knjižnicu. U ušima mu je još uvijek odzvanjao Viktorijin glas. Ovo je bio dan koji je tako dugo odlagao nadajući se ne, vjerujući da će ga nekako izbjeći. Možda nekoga tamo nađe, možda ga nad400stalo. Da je Viktorija sad ovdje, on bi naprosto morao naći mjesto na kojem bi je imao već od samog zvuka njena glasa ukrutio se do boli. Ne bi se mogao obuzdati, makar je morao povaliti na plaži, pred kućom.Ako joj ne kažeš ti, ja ću, rekla je. Kad su se valovi povukli, Angus je palcem iskopao prilično veliku rupu u pijesku i gledao kako je valovi postupno pune. Slegne ramenima na taj nevjerojatan prirodni fenomen i počne trčati širokom plažom. Kretao se polako i skladno, kao čovjek koji nije imao nikakvih briga osim jedne da vježbom produži svoj ugodan život.Vito i Zack su otišli na kavu dok montažer ne pregleda scenu na kojoj su radili u privremenoj montaži, u motelu nedaleko od Kolonije u Malibuu.

Bilo je nekoliko kadrova iste scene koji su mi se činili boljima od ovog koji smo upravo vidjeli, reče Zack pun nade.Posljednji kadar možemo snimiti bolje.Znam da možemo, reče Vito. Zapravo, što dulje snimaš, to film postaje bolji. Prošli tjedan sam u jednom trenutku pomislio da je najbolje da zapalimo negativ i da se nadamo da nam vatrogasci neće pomoći. Ali sad se stvar pretvara u zanimljivu mješavinu, čudnu polucrnu komediju pomiješanu s čistom sentimentalhošću i seksi daškom pravog ljubica. Već čujem Siskela i Eberta. Pozdravi Hollywoodu palci gore.Ako je tako, to je zato što se dogodila neka kemijska promjena kod glumaca. Ja nikako nisam svoj, nemoj misliti da to ne znam. Stalno vidim Siskela i Eberta s uzdignutim srednjim prstom. A pakiramo se u petak.Vito se dobrodušno smijao.To je samo film. To ti stalno govorim. Nemoj to tako uzimati k srcu. Svatko je od nas imao projekt koji nije dobro krenuo od samog početka. A ponekad sve krene kako treba, a ispadne mućak. Jesi li ikad gledao WASP? Oh, zaboravi. Ne želim te uzrujati.Vito se opet nasmije i nalije još jednu šalicu kave. Dugi vikendje počeo s nekim prokletstvom. Ljudi koji tu stanuju su se vjerojatno sastajali svake subote i pravili naše voštane figurice u koje su zabadali igle. Nikad nisu željeli da se ovdje snima film jer je ovo mjesto njihova mala tajna. Ali su nas mogli i pretući, a nisu, odustali su. Dugi vikend bi se morao zvati Crna magija u Malibuu. Zapravo, mislim da ću taj naslov već sutra registrirati.Vito, zašto si tako opušten? Živciraš me. Otkad radim s tobom svaka je minuta izgledala kao pitanje života i smrti. A sad odjednom ja zajebem, a ti to primaš sasvim mirno no, relativno mirno. To nije Vito Orsini kakvog sam poznavao.Prvo, nisi zajebao pa film je gotov. Drugo, ja nisam Vito Orsini kakvog si poznavao i za to treba zahvaliti tvojoj sestri. Kad se vratim kući Sashi, to me stavi na pravo mjesto. A ako stignem na vrijeme da podrignem Nellie, onda nema te scene koja bi mi značila isto što i prije.Ti stvarno obožavaš tu malu? zapita ga Zack znatiželjno.Kako je ne bih obožavao? Jedino je loše što se osjećam strašno krivim jer nisam bio pri ruci kad je Gigi odrastala. Ali je zato sad takva gnjavatorica, tako me zabrinjava, da sam, pošteno govoreći, sretan što više niste zajedno. Bila bi to kombinacija unaprijed osuđena na propast.Hvala ti.Slušaj, mali, valjda mi ne zamjeraš što bih želio da se skrasi s Benom Winthropom? On jako navaljuje, ali Gigi o tome ne želi ni razgovarati, ne da mi ni da ga upoznam. Sasha tvrdi da sam materijalist, ali koji otac ne bi volio da mu se kći uda za mladog, bogatog, naočitog i, koliko znam, višemanje pristojnog čovjeka? Sasha kaže da se to ne može dogoditi ni u snu, jer da je Gigi u emotivnoj zbrci. A ako se i uda, bit će to zato što je u tako nejasnoj situaciji. Taj brak, kaže, ne bi mogao potrajati jer bi se udala za njega samo da se tebi osveti.Sasha je luda, uzvikne Zack. Bože, što joj je? Nikad nije prestala s tom sestrinskom brigom i misli da sam neodoljiv. Ako mebaš pita, mislim da je to zato što je podsjećam na nju samu. Mislio sam da će je brak izliječiti... ali izgleda da nije.Znaš što, Zack? Ti i tvoja sestra ste hodajuće opasnosti. Sad kad sam iz optjecaja povukao Sashu, netko bi se morao pobrinuti za tebe. Nitko nije uspio zaboraviti Sashu pogledaj samo onu bijedu od Josha Hillmana. A moja je kći, jedno od najrealnijih bića koje znam, još uvijek tako osjetljiva na tebe da se pred njom ne usuđujem spomenuti ni tvoje ime. Odmah dobije taj izgled ranjene osobe i natjera me da se osjećam kao bezobzirna životinja. Nije me ni jednom

pitala kako je na snimanju samo zato što si ti u to upetljan. Pozivao sam je na lokaciju, sad kad ne radi, ali nije htjela ni čuti. A prije me gnjavila da je povedem da vidi kako se pravi film. Nije mi pomagalo što sam je uvjeravao da je to dosadan posao. Ona jednostavno nije emocionalno spremna da se s tobom suoči.Onda neću doći na prijem. Zackov je glas bio grub.Moraš doći, Zack, znaš da moraš. Sasha i ja ti to ne bismo oprostili. Za taj se susret Gigi duhovno spremila. Zapravo, fizički se spremila. Prisilila se da izađe iz spavaće sobe i da koristi i ostatak kuće. Mislim da je to dobar znak. S druge strane, čitave dane provodi čitajući Dragu Martu i svaki horoskop na koji naiđe. Zar se nada da će u tim člancima naći odgovor na probleme koje ima s tobom? Samo čekam da počne spavati s medvjedićem.Vito, dovraga, nisam ja prekinuo s njom, ona je prekinula sa mnom. Nije moja greška što je što već jestZnam, Zack. Nijedna od mojih bivših gospođa nije se ponašala na taj način. Pa i Billy i ja se sad slažemo. Sljedeći film ću producirati sa Suzan Arvey, a Maggie MacGregor i ja smo najbolji prijatelji.Ti i Sušan Arvey? Ma nemoj?Jasno. A što si mislio? Sad sam sasvim drugačiji... ali sam se nauživao. A bili su to divni dani. Hvala Bogu, Sasha o tome ne želi ništa znati. Inače bih joj morao sve ispričati, a bojim se da ne bi naročito cijenila istinu.A što je bilo s Maggie? upita zadivljeno Zack.To je stvarno dugo trajalo. Počelo je još prije Billy. Kako bih je inače bio nagovorio da napravi onu posebnu emisiju o Kalispellu? Što si mislio?Nisam ništa mislio. A ako i jesam, činilo mi se da je to jako zanimljiva tema. Trebao sam biti sumnjičaviji.Ni govora. Takve se stvari ne vide prostim okom, već samo okom stručnjaka. Vjeruj popravljenom i iskusnom čovjeku. Kad vidim Gigi, vidim mladu curu koja nema pojma zašto je kupila video snimku filma Kakvi smo jednom bili i gleda je svaku večer kad je kod kuće sama.Kakvi smo jednom bili?Dobro, dobro, ti nisi Robert Redford, niti je ona Barbra Streisend, ali je tema, Zack, tema je dvoje ljudi koji ne mogu zajedno, ali čija ljubav ne umire to te svaki put dirne. Nisi to nikad gledao?Jesam, jednom... nije me se posebno dojmilo, lagao je Zack. Posuđivao je Kakvi smo jednom bili kad god bi osjetio da ga ponovo mora vidjeti, u prosjeku jednom tjedno, a ponekad još i vikendom. Nije ga želio kupiti. Da mu ne bi postao robom.Večer prijema u Sashinu i Vitinu čast bila je još topla od vrućine dana, pomalo neobične za kasni listopad. Pun mjesec, prava naranča, visio je nisko i pojavio se mnogo prije nego što je sunce zašlo.Gigi je imala pokuse već nekoliko večeri. Zatrnula bi svjetla i zamijenila sve pregorjele žarulje u malim stolnim lampicama. Tako je sad dobila ružičasto meko svjetlo. Uz te svjetiljke posvuda je postavila svijećnjake i svijeće koje su davale svečarski ton čitavoj kući. I sjenke su bile lijepe tajanstvene, zavodljive i obećavajuće. Sva tri kata i sve raslinje oko kuće bilo je osvijetljeno čak su i balkoni bili okićeni malim bijelim svjetalcima.Gigi je isprva mislila okititi sve u bijelo, što bi bilo efektno, ali je nakon razmišljanja odustala, jer ni Sashi ni Viti to nije bilo prvo bračno iskustvo. Umjesto toga otišla je na cvjetni trg i napunila posuđeni kamiončić teglica s ružičastim ciklamama i bijelim i žutimengleskim jaglacima u punom cvatu. Ponovo se spustila u grad da kupi ružičasto voće, ali nije našla ništa osim ružičastog grapefruita.

Jabuke, odlučila je, gajbe i gajbe jabuka u svim nijansama crvene. To joj se dopalo, ali je još manjkao neki završni akcent. Lutala je tržnicom, mirišući i pipajući, dok nije naišla na stručkove rotkvica. Kupila je sve do posljednjeg i utaknula ih u gajbice s jabukama, koje je porazmjestila po čitavoj kući u slikovitom neredu.Kamo postaviti bar, pitala se. Njeno iskustvo dostavljača hrane naučilo ju je da svaki bar potencijalno stvara gužvu. U njenoj je kući bilo toliko mjesta da je mogla postavili bar u četiri različite prostorije, što bi možda povećalo prohodnost.Nakon mnogo razmišljanja o jelovniku, odlučila je biti razumna i poslužiti nešto klasično, nešto što svi vjerojatno vole talijanski buffet, koji je bio Vitov najmiliji izbor. Između brojnih predjela, pet vrsta tjestenine, osso bucco, piletine s maslinama, kobasica s paprom i pečene janjetine svatko je mogao naći nešto po svom ukusu. Naravno, bila je tu i bijela, svečana torta.Uspjela je naći posudionicu koja je mogla ponuditi stolnjake s cvjetnim uzorkom u bijeloj i ružičastoj boji, bijele svijeće i još bijelih jaglaca. Rekla je dostavljaču da postave manje stolove u sve sobe kuće. Stolovi koji su blizu jedan drugome animiraju ljude, kao što je rekla Emily Gartherum.Animiranje. Gigi je mrmljala živčana od očekivanja zabave. Zašto se dobrovoljno javila da pripremi tu zabavu. Zabavu za stotine ljudi od kojih jedna polovica ne pozna drugu polovicu.Ljudi iz Skrupula 2 koje je pozvala Sasha nisu nikad sreli nikoga s Vitina popisa Le tout Hollywood. Nije ni čudo da se Sasha i njen otac nisu sreli znatno prije jedini gost kog oboje poznaju je Zack. I Josie Spielberg i Burgo, sjetila se Gigi. Na Burga i Josie je mogla računati, oni su bili pričljivi i lako će uspostaviti mostiće preko jaza između dviju skupina, ali nije mogla računati na Zacka. Nadala se da će imati toliko pristojnosti da se pojavi, popriča i nestane.Zack joj je jednom rekao da se pri organiziranju zabave brine je406dino o tome da se gosti ugodno osjećaju. Zadovoljstvo domaćina nije važno domaćin je u tom trenutku samo producent večeri.To je onda zvučalo razumno ali sad, kad je priređivala prijem za nekoliko stotina osoba, nije nikako mogla doseći tu filozofsku distancu. Osim toga, kuća koja je bila prevelika za nju, bila je premalena za sve goste. No možda će sama fizička blizina bili izvor joie de vime čitavog prijema.Potvrdila je potrebu za momcima koji će parkirati aute uzvanika iza Chuckova parkirališta, osam violinista koji će romantične melodije svirati na balkonu i plesni orkestar koji će biti smješten u vrtu i svirati u alternaciji s violinistima. Blagosiljala je dan kad je Sasha preuzela pregovore s jadnim gospodinom Jimmvjem o reprodukciji njene kolekcije starinskog donjeg rublja. Nakon njegove smrti taj je ugovor prešao u Skrupule 2 i njeno se blago već godinama povećavalo. Sad je predstavljalo svotu o kojoj nikad nije ni sanjala. Bude li ovaj prijem skup, a to će sigurno biti, ona će ga moći platiti a da ne trepne okom.Gigi se odijevala drhtavim rukama i samo što nije potrgala zatvarač. Kod NeimanMarcusa našla je svilenu haljinu boje koju je zvala vodeni duh zelena. To je svijetlozelena koja ju je podsjećala na sirene koje pogledima mornara izlažu svoja tijela na obali rijeke, u rano proljeće. Haljina je imala duge uske rukave koji su završavali malim dugmićima i duboki izrez oko vrata koji je začudno precizno završavao točno tamo gdje je rumenilo bradavica prelazilo u bjelinu grudi. Haljina je njen stas nježno obavijala čitavom dužinom, a oko struka je bila prodržavana jednostavnim pojasom. Suknja je bila krojena u tri

sloja koji bi oživjeli kad se kretala otkrivajuću svaki oblinu njena lijepog tijela. Sve je završavalo u sredini koljena, točno na mjestu koje je dokazivalo da se radi o 1984. godini.Kad se tvoj otac ženi ženom koja je samo tri godine starija od tebe, rekla je Gigi samoj sebi, dužnost ti je da pokaže svojoj maćehi da joj nećeš biti na teret. Ne smiješ se prikazati pretjerano ne407f ldužnom ni skromnom. A ova bi se haljina činila skromnom samo ženi koja vjeruje da su joj ramena primarne erogene zone.Tko je ikad čuo da su vodeni duhovi skromni, mislila je dodajući još maškare svojim trepavicama i ogledajući se u velikom zrcalu. Možda je potpuno normalno da zelenooke djevojke nose zeleno, ali ovo je Hollywood, gdje se očekivani efekti mogu pokazati kao promašaj.Ova haljina ničim nije bila nalik haljini koju je nosila na Sashinu vjenčanju za Josha Hillmana. Tada je imala svilenu haljinu boje lavande, koja je podsjećala na baletnu opravicu. Ni ona nije više bila ista osoba. Toliko joj se toga dogodilo iskobeljala se iz gnijezda Skrupula 2, donijela tešku odluku o tome da njena budućnost nije sa Zackom, otkrila prvog neprijatelja u životu Viktoriju Frost i naučila što je sve voljna žrtvovati za uspjeh. Imala je dvojicu ljubavnika i bila upućena u vrtloge muške ljubomore, počela otkrivati šarm velikih poslova, dogurala je čak dođe da si je kupila kućni ogrtač umjesto da kombinira stare komade. Kamo god to vodilo, mora se priznati da se promijenila. I premda je promjena nešto što nalikuje piljenju grane na kojoj sjedi, tu nije bilo pomoći. Kad jednom osjetiš potrebu za promjenom, možeš li je ikako izbjeći, upitala se pred zrcalom. Kao da joj ono može dati odgovor.Odagnavši beskorisne filozofske spekulacije, Gigi se vrati pitanju izgleda i kritički se pogleda s boka. Večeras izgleda besramno zavodljivo i raskošno. Najviše što jedna vitka djevojka može, ustvrdi zadovoljno. Pustila je kosu da raste i sad joj je bila do ramena, točnije između obraza i ramena. U teškim i sjajnim slapovima rušila se kad bi pokrenula glavu. Odlučila se protiv nakita. Ovome više ništa ne treba dodati. Ova je haljina sama po sebi iskaz, a pokvarila bi je čak i narukvica. Iskaz, kakav iskaz, čega iskaz? Naravno... savršene domaćice sabrane, srdačne, odrasle osobe. Naročito... odrasle.Nakon jednog sata, kad se zabava već zahuktala, a večera još nije bila poslužena, Gigi se mogla opustiti i proći kroz sobe s osjećajem zadovoljstva koje može imati samo domaćica čiji je prijem pravi tri408jumf. Tad je zahvaća osjećaj pobjede nad unutrašnjim strahovima i sumnjama, nad problemima s logistikom i popisom pozvanih, nad pitanjem hoće li zabava biti uspjeh ili će više sličiti na smaknuće.Ova je zabava bila uspjeh od trenutka dolaska prvih gostiju. Prvi su se pojaili oni iz Skrupula 2 koji su, kao i svi u Los Angelesu, smatrali da imaju dva zanimanja svoje i zanimanje zabavljača. Bili su oduševljeni što mogu sresti gomilu iz Hollywooda, koja je opet bila presretna što se našla nova publika koja će slušati o njihovoj važnosti. Svi su gosti bili odjeveni svečano, što je začuđujuće u tako ležernom gradu. Mora da je činjenica da se radilo o prijemu u čast vjenčanja popravila njihov poslovično nemaran način odijevanja.Osjećaj posebnosti gotovo je visio u zraku. Bio je stvaran kao i svjetiljke i pun mjesec. A Gigi je bila u lepršavom raspoloženju, skakala od gosta do gosta u svojim sandalicama na remenčiće. Činilo joj se da ju je ono malo šampanjca što je popila uzdiglo iznad zemlje. Morala bi češće priređivati zabave! Da... ovo bi mogao biti njen prvi Bal punog mjeseca... za Božić bi mogla prirediti Ples na Sveta tri kralja, baš kad se počne osjećati zamor od Nove godine. Pa za

prvi travnja, dan šašavaca... zastane na trenutak između dvije skupine gostiju kraj ulaznih vrata.Njena lepršavost iščeznu kad ugleda Zacka koji se pojavio na vratima, gotovo ih zatvarajući visinom. Gigi osjeti šok, nedvojbeno šok sretnog sjećanja. Činilo se da je prijema nestalo. Jedan su se trenutak gledali ne mičući se. Premda su se oboje pripremali za ovaj susret, ništa ih nije upozorilo na rupu u vremenu. Našli su se usred bliskosti, kao da ova godina u kojoj se nisu vidjeli nije nikad ni postojala.Vodeni duh zelena začudi se Zack sasvim izbačen iz ravnodušnosti na koju se odlučio. To se nikad nisi osmjelila javno odje. nuti.Gigi ostane bez riječi. Zaboravila je boju kostima koji je naručio za Ariela za predstavu Oluje, a koji je bio tako lepršav i tako za409vodljiv da ga se nije usudila nositi na kostimiranom plesu, ali ga je odjenula da mu se pokaže.Nije se radilo o boji, nego o kroju, opravdavala se zamuckujući.Narasla ti je kosa, reče napola se diveći, a napola šaljivo.I tebi.Producent mi ne da ni minute slobodno, pa se ne stignem ošišati.Požali se svom agentu.Gigi se prisjetila kako ga je u kupaonici, između poljubaca, šišala svojim škaricama za nokte jer mu je kosa brzo rasla, takoreći preko noći.Dakle, reče Zack i zastane.Njegov je mozak presušio. Bio je bez režisera, bez scenarija, bez šaptača i bez rečenice. Ona je bila nepodnošljivo dražesna, ali kako joj to nije mogao reći, morao je šutjeti. Ništa nije bilo sigurno. Da joj je samo pogledao u oči, osjetio bi kao da je golim rukama primio električne žice. Ništa nije bilo sigurno.Dakle, odjeknu Gigi i zanese se malo prema njemu. Sto bi mogla reći a da to ne izazove novi val sjećanja na njihov zajednički život. Automatski mu preda svoju čašu šampanjca.Što ću s tim? upita Zack.Popij.Ova mi čaša izgleda prazna.Oh, oprosti vrati mi je. A da odeš pozdraviti mladenku i mladoženju i uzmeš nešto za piće?Mladenku i mladoženju? Pogleda je zbunjeno. U trenutku kad je ušao kroz vrata zaboravio je zašto je ovdje.Sashu i Vita, sjeti se ona misleći kako nikad prije nije vidjela Zacka zbunjenog. Zacka koji je dominirao bilo kojom situacijom svojim glasnim smijehom, snažnom građom i jakom voljom.Oh... njih. Dobro! Idem ih pozdraviti. Zato sam i došao, zar ne? Gdje su?Na vrhu stepenica, u dnevnoj sobi.Gigi tako porumeni da je vidjela kako joj se crvenilo spušta sve do grudi. Vrh stepenica je ono mjesto na kojem ga je posljednji put vidjela onda kad mu je rekla da odlazi. Naći ću ih, reče Zack. Stiže još gostiju.Iza njega se otvore vrata i uđe Ben Winthrop. U brzini, koja mu je bila svojstvena, zanemari Zacka i krene ravno prema Gigi.Zdravo, draga, reče ovlaš je ljubeći. Oprosti što sam zakasnio nisam mogao pobjeći sa sastanka ni minute prije. Izgledaš očaravajuće, ali ova haljina vapi sa smaragdima. Zašto mi nisi rekla što ćeš obući? Donio bih ti tvoje naušnice.Ben, ovo je Zack Nevsky. Zack, Ben Winthrop.

Nevsky? Mora da ste vi mladenkin brat, reče Ben usput. Od Gigi sam toliko slušao o Sashi da jednostavno ne vjerujem da je dosad nisam upoznao. Ni Gigina oca, što se toga tiče, doda s lakim smiješkom. Sumnjam da me skriva od svoje obitelji. Dođi, draga, odvedi me do počasnih gostiju da im napokon čestitam.Gigi se okrene i krene stepenicama puštajući dvojicu muškaraca da je slijede kako god žele. Njena je jedina želja bila da se rastopi, raspadne, nestane, ispari, sakrije pod krevet. Koji ju je vrag natjerao da baš večeras dopusti Benu da dođe? U jednom se času učinilo potpuno prirodnim da se sretne s Vitom i Sashom usput, bez velikih priprema. Ali je zaboravila da će tu biti i Zack. Krasnom se odraslom domaćicom pokazala!Možda se njih dvoje isključuju. Kako su obojica po prirodi dominantne osobe, možda jedan drugog i ne primijete. Zašto ne pozna neke mekušne muškarce? Kao Davy Melville...To je, dakle, gospodin Bajni, pomisli Sasha kad ga je pozdravljala s oduševljenjem. Morala je priznati da je seksi ko sam vrag i vidljivo samosvjestan. Njen je mozak ubrzano radio dok su lagodno razgovarali. Procjenjivala ga je. Premda je on bio neznatno viši od Vita, oko njega je lebdjela neka aura koja ju je smjesta podsjetila na nekolicinu upadljivo niskih ljudi koje je upoznala u New Yorku, a koji su se gradili visokima stojeći na svom nevidljivom bogatstvu.Čak i da čovjek ne zna da je Ben bogat, to bi osjetio po njegovoj ležernosti, namjernom pomanjkanju pokušaja da se dopadne. Taj inteligentni momak knjiškog izgleda znao je da će se dopasti i bio je siguran u sebe kako to samo muškarac može biti. Kad je o tome razmislila, palo joj je na pamet da je možda ipak ponešto nepristojno biti tako smiren kad po prvi put susrećeš obitelj svoje drage. Mora da je strašan ševac. To Gigi nije nikad spomenula. Tako tipično za nju. Sebična kakva već jest, nikad nije usvojila tu razmjenu znanja o pimpekologiji.Ali što se tiče Bena Winthropa, zaključi Sasha, bilo bi u redu da pokaže malo neke nervoze, pa, s obzirom na okolnosti, čak i nespretnosti. Ako ni zbog čega drugog, a ono iz poštovanja prema Gigi.Bože, pomisli kad se pojavi Zack i zagrli je, taj Ben Winthrop nije zavrijedio da u Giginu životu zamijeni moga brata. On je nikad neće voljeti na onaj bespomoćni način i s punim srcem kao Zack jer nije imao srca za toliku ljubav. A Sasha Nevsky Orsini znala je ponešto o srcima, kao i o velikim ševcima, reče sama sebi dok je s Benom nastavila čavrljati. Uoči zgodu da mu nabaci ideju o letenju.Pa, naravno, bit će mi drago, bilo kada. Ali ja imam bolju ideju, reče joj Ben. Zašto Vito i vi ne biste letjeli sa mnom i Gigi na zabavu u Veneciju, kao moji gosti?Oh, Vito, što misliš o tome? Ima li šanse da idemo? Sasha se okrene prema njemu vidljivo uzbuđena.Tja... ovisi, reče Vito polako zatečen iznenadnim pozivom.O čemu? nastavi Sasha.Upravo smo usred filma... sad montažer ima posla jedno dva tjedna, a zatim Zack treba nekoliko mjeseci da dovrši svoj autorski rad...Dakle, deset dana ste potpuno slobodni, naglasi Ben.Teoretski jesam, odgovori Vito nestrpljivo jer nije volio da ga se požuruje s planovima koje nije sam smislio. Ali kako odbiti ono što Sasha želi?Sjajno! Računam na vas. Okrene se Gigi. Draga, ti ćeš sve or412ganizirati, zar ne? Mislim da bi najviše odgovarao apartman kod Grittija. Tako bi ti Sasha i Vito mogli mahati preko Kanala.

Oh, mogli bi, pomisli Vito s dubokom i dobro skrivenom mrzovoljom. Neka je proklet ako bude mahao kroz prozor svojoj kćeri koja spava u kući ovog frajera. Bio je on moderan otac i prihvaćao je činjenicu da njegova kći...po svoj prilici... vjerojatno... nije više... djevica... ali mu se nije sviđalo da mu se ta činjenica njena života meće pod nos. Neke stvari ne treba iznositi na svjetlo dana, pogotovo ne javno. Bilo je tu nešto... neprofinjeno... premda je inače sve teklo glatko. Ben Winthrop. Pogledaj kako je držao ruku na Giginu ramenu uživajući u njenoj ukočenosti. Winthrop je bio brz, odrješit i imao je eleganciju plesača stepa. Pa zašto nije pokazivao nikakvo poštovanje prema jeziku tijela?Zack se naslonio na kauč na drugom kraju sobe, gdje ga je okružila skupina prijatelja s kojima je radio neke filmove. Svakog je trena pogledavao prema Sashi i Vitu, koji su još uvijek stajali na vrhu stepenica i pozdravljali zakašnjele goste. Gigi i Winthrop su se izgubili iz vida, vjerojatno u gužvi druge sobe. Mislio je da će već odavno otići, ali ga je zahvatila otelomanija. Kako bi mogao otići dok je tu Winthrop? Da je Otelo mogao Jagu reći da se gubi, bi li ikad više saslušao ijednu njegovu riječ? Dakle, ta zelena traži smaragde, ma nemoj! Ako ijedna boja može upropastiti sjaj smaragda, to je upravo ta zelena. Kakva napuhana budala, kakav nepodnošljivi, samozadovoljni nasmijani divljak!Konačno se, pažljivo praćeni Zackovim pogledom, Gigi i Ben pridružiše Sashi i Vitu.Skoro je vrijeme za večeru, reče im Gigi.Osjećala je Benovu ruku koja je kliznula sa struka i zaustavila se na njenoj stražnjici. Odmakne je laganom kretnjom nadajući se da to ne vidi njen otac.Sasha, jesu li stigli svi gosti? upita.Ako nisu, zakasnili su, odgovori Sasha potpuno nezainteresirana za zakašnjele goste.Moji su pouzdano tu, uvjeravao je Vito.Ben Whintrop vrati ruku na Gigin bok i tamo je ostavi. Još ju je prstima lagano milovao.Prestani, šapne mu Gigi.Što da prestanem? zapita istovremeno je štipkajući. Ne mogu ti odoljeti. Zaista je bila neodoljiva u svojoj zbunjenosti, zar nije mogla shvatiti kakvo joj je to priznanje?Zack nije bio svjestan da je prešao sobu u tri koraka, uhvatio Bena za ramena, okrenuo ga prema sebi i udario u oko. Ben se trgne, uspostavi ravnotežu i navali na Zacka s odlučnošću boksačkog šampiona, što je bio na koledžu.Dva su se muškarca tukla nekoliko trenutaka, a da to nitko nije shvatio. Bile su to sekunde nadrealnog. Nitko u sobi nikad nije vidio pravu tuču i svi su bili u tako povišenom raspoloženju da je iznenadna eksplozija bijesa izgledala kao dio uzbuđenja koje pripada ovoj večeri. Gigi i Sasha su bile potpuno ukočene od zaprepaštenja, dok ih je Vito zaštitnički grlio, uspravan i kraljevski dostojanstven. Promatrao je tučnjavu s profesionalnim mirom i pažnjom. Kladio bi se na Zacka zbog motivacije, premda je Ben bio u dobroj formi.Burgo OSullivan, veteran mnogih barskih obračuna, pojavi se iz gomile i uz pomoć braće Jones razdvoji borce. Obojica su prilično krvarila, ali su ipak stajali na nogama.Oh, Gigi, ove ljubomorne budale su ti pokvarile zabavu, prigovarala je Sasha.Oh, ne, nisu, smijala se Gigi. Oni su je pretvorili u večer za sjećanje.

Podigne vezicu rotkvica koja se kotrljala po podu i zatakne je za uho, te posluzi dade znak da počne servirati večeru. Dakle, tako se osjećala Helena.

Glava 19

vo je gore od braka sklopljenog prema dogovoru roditelja, mrmljao je Byron stisnutihusana dok su on, Viktorija i Archie čekalidizalo za Potrepštine za plažu. Osjećam se kao da ćusvakog časa skinuti veo s nepoznate žene s kojommoram provesti ostatak života žene koju je odabralamoja majka jer je tako krepka. ,Šuti, By, savjetovao je Archie popravljajući čvor na kravati već deseti put u dvije minute. Ugledaj se u Viktoriju. Sabrana je kao kraljica Elizabeta. Lijep kostim, Viktorija.Hvala, Archie. Mislila sam da je prigoda takva da moram imati nešto novo.Viktorija Frost se smiješila svojim partnerima. Bila je živčana kao i oni čekajući u tom razmetljivom predvorju velike zgrade na Sedmoj aveniji, ali je njeno profesionalno držanje bilo besprijekorno. Nosila je uski crni kašmirski kostim s malom bijelom maramicom u džepiću. To je bio jedini ukras na kostimu od dvije tisuće dolara. Samo nekoliko žena na svijetu pogodilo bi koliko je platila taj jednostavni odjevni predmet, ali bi svaka odmah shvatila da je žena koja ga nosi vladarskog držanja i značaja.Njene klasične crte bile su tako staložene i oči tako usredotočene na održanje te staloženosti da su bile prazne, kao da se pretvorila u kip. Na izuzetno lijepo oblikovanim uškama nosila je jednostavnePicrne biserne naušnice. Savršenstvu tena dodala je samo jednu crtu živosti sjajni crveni ruž.Smiješno je da sam tako napeta, mislila je Viktorija ljutilo pokušavajući duboko disati. Ovo nije prezentacija, ovo je samo prvi sastanak s klijentom.Harris Reeves, koji ih je želio sresti na neslužbenom sastanku prije nego što ih predstavi ostatku uprave, dogovorio je ovo upoznavanje za deset i trideset na kavi u svom uredu.Sutra će započeti intenzivno upoznavanje s ljudima iz Potrepština i načinom mišljenja te velike kompanije, ali je ovo poslijepodne slobodno, pa je Viktorija dogovorila susret sa Joeom Devaneom iz Oak Hills Fooda. Nikad nije dolazila u New York a da mu se ne javi.Ona nikad nije učinila osnovnu pogrešku da klijenta uzme zdravo za gotovo, ali su Archie i Byron tako dugo i izvrsno radili za Oak Hill da je viđanje s Joeom bilo više izraz prijateljstva nego poslovni sastanak. Pokušavala je skrenuti misli sa sastanka s Reevesom veseleći se čavrljanju s Joeom. On je uvijek izražavao samo zadovoljstvo njihovim poslom, a račun se s dvadeset milijuna u dvije godine popeo na dvadeset pet, jer su novi proizvodi kao Answer Soups, Lean and Mean Breads i Thinline Desserts povećali tržište.Viktorija, dizalo! najavi Archie iznenada i preplaši je. Zurila je u njega dok su se tiskali u prepunom brzom dizalu koje ih je nosilo na četrnaesti kat, gdje su se na tri kata smjestile Potrepštine. Zašto je Archie na nju navalio svoju napetost i onemogućio joj da se ponaša kao i uvijek kad je posao u pitanju?Harris Reeves je usvojio stav zadovoljstva samim sobom, pojačan njegovanošću. Ako uopće postoji muškarac koji se ujutro duže odijeva od žena, onda je to ovaj

napuhani mali pjetlić veličanstvene glave i skladno počešljane sijede kose, zaključi Viktorija osmjehujući mu se preko ruba šalice za kavu. Njegovim prvim zadivljenim pogledom amortizirala se cijena njena novog kostima.Harris Reeves imao je svijetle pametne oči koje ništa nisu propu416šale. Njegove su tajnice dodavale srebrne pladnjeve s kavom, čajem i raznovrsnim kolačićima koje su svi pohvalili i odložili na tanjurić sa strane. Samo bi budala ili čovjek još bogatiji od Reevesa zagrizao u kolačić na prvom poslovnom sastanku.Nekoliko je minuta prošlo u razgovoru o umjetnosti koji je potakao Byron zanimanjem za tri Modiglianija i dva Picassa koji su krasili zidove Reevesova ugodnog ureda.Morate doći k meni kući da vidite ostatak zbirke, reče zadovoljan Bvronovim udivljenjem. Ovdje držim samo nekoliko meni posebno dragih. Proizvodnja odjeće za kupanje omogućuje mi da kupujem umjetnine. Moja žena i ja nikad ne propuštamo velike europske dražbe. I svaku subotu popodne odlazimo na obilazak galerija i umjetničkih dućana. Ali gdje su ostali? Nadam se da taksi nije zapeo u prometu? U ovoj četvrti je nemoguće bilo kamo stići.Molim?Njihov taksi. S tim propisom da se u taksiju može voziti po troje ljudi postaje sve teže. Ja osobno uvijek koristim vozača i auto pokazuje se da je to na kraju isplativo.Koji ostali? upita Viktorija.Ali rekao sam vam telefonom da želim da dođu svi, a to je očito uključivalo Gigi Orsini i Davida Melvillea, kreativni tim. To svakako razumijete.Gospodine Reeves... David Melville nije kod nas već šest mjeseci. Vrlo mlada i talentirana umjetnica Lisa Levy je naš umjetnički direktor za Indigo Seas otkad je David otišao. Kad smo razgovarali telefonom, glupo sam zaboravila da biste željeli da i ona dođe na taj prvi sastanak. Moji partneri koji su ovdje naši su umjetnički direktori Lisa im nije dorasla. Jako mi je žao zbog tog nesporazuma, reče Viktorija brzo, suhih usnica. Nazvat ću je i ona će za nekoliko sati biti u avionu. Sutra će biti na sastanku. Ponovo se ispričavam, osjećam se krivom.Nemojte, Harris Reeves reče srdačno. To spada u shvatljive pogreške. Ja obično, kao što možete i zamisliti, ne zovem osobno nove agencije, ali mi je bilo tako dosta naše stare, da sam jedno417stavno dograbio telefon i nazvao. Moj će potpredsjednik zadužen za reklamu sve s vama raspraviti. Ta će mu mala zbrka uljepšati dan, dokazati da sam ništa ne znam obaviti. Još kave?Ne, hvala.Niste valjda ostavili i Gigi Orsini? Pitanje je bilo postavljeno oštro i iznenadno.Zapravo.Dakle, to me sad zbilja ljuti. Oglasi Indigo Seasa su se sasvim temeljili na tekstu, na ideji. Grafička obrada je samo podvlačila njegovu snagu. Trebali ste je povesti, k vragu. Gigi Orsini je stvorila imidž Eleonori Colloni, toga ste valjda svjesni. Proizvođači kupaćih kostima su mala zajednica i mi jedni druge pažljivo motrimo. Cole, Gottex, svi mi pokušavamo stalno pratiti što oni drugi rade. Indigo Seas nije na našem nivou, ali ih nikad ne ignoriramo, naročito sad kad im prodaja ide tako sjajno. Gigi Orsini je danas trebala biti ovdje! Dajte, uzmite moj telefon i nazovite je.Gospodine Reeves, kad ste nas nazvali, znali ste da poslujemo s Indigo Seasom. Viktorija je pokušavala uspostaviti razuman razgovor.Kakve to ima veze s bilo čim?

Morali smo, dakle, odbiti Indigo Seas zbog jasnog slučaja sukoba interesa.Što bi to imalo veze sa mnom?Kad... smo Gigi obavijestili o tom sukobu... ona je... napustila agenciju.Stoje učinila?Dala je otkaz, reče Viktorija mirno, opet osjećajući tlo pod nogama i odlučno pokazujući svoju mirnu profesionalnost. Ona se osobno zbližila s Eleonorom Colonnom i obitelji Collins i bila je zaista ljuta što smo ih napustili.Pa, dovedite je natrag, dovraga! Nađite je, platite dvostruko, trostruko, bilo koliko, i dovedite je natrag! Htio bih znati zašto ste se danas uopće ovdje pojavili. Ona bi u naše poslove moralabiti uključena od prvog dana. Imali ste više nego dovoljno vremena da je vratite. Ovo je vrlo loš početak.Gospodine Reeves, reče Archie ja sam nadzirao Gigine tekstove otkad je kod nas zaposlena. Ja sam je otkrio i doveo u FRB upravo zbog Indigo Seasa. Mogu garantirati da će tekstovi biti jednako dobri, ako ne i bolji, od svega što je Gigi proizvela za braću Collins.Ne zanima me Jadnako dobro, ako ne i bolje. Zanima me da Gigi Orsini piše tekstove za moju kompaniju. Ništa drugo ne dolazi u obzir! Ja sam kolekcionar i skupljam originale, a ne kopije. Zašto mislite da sam zaposlio baš vašu agenciju? Zbog usluga vas troje o kojima ne znam ništa? Ne, hvala lijepa! Nije me briga jeste li je nadgledali dvadeset i četiri sata dnevno svih sedam dana u tjednu, gospodine Rourke. Vi niste napisali te tekstove, zar ne? Njih je napisala žena, a ne muškarac. Vratite je! Dok to ne učinite, nikakva daljnja diskusija nema smisla.On odgurne svoju šalicu kave pokretom koji je izražavao nezadovoljstvo. Archie i Byron ustanu gledajući u Viktoriju. Hoće li reći Reevesu da je Gigi zauvijek napustila reklamni posao?Gospodine Reeves, ponovo se ispričavam, reče ljupko ustajući. Mi vam se nećemo javljati dok Gigi Orsini ponovo ne bude u FRBu. Potpuno razumijem vaš stav. Ne mogu ni iskazati kako mi je žao što smo vas jutros razočarali. Taj loš početak, kao što ste ispravno rekli, imat će novi nastavak, izvrstan nastavak, obećavam vam.Doviđenja, gospođice Frost, gospodo. Harris Reeves bio je ljut. Ispratit će vas moja tajnica. Kažem vam da pronađete gospođicu Orsini. Dajem vam vremena do kraja tjedna da je nađete i vratite na posao. Nakon toga ću je dovesti sam.Isuse, što ćemo sad? mumljao je Byron u taksiju u kom su svi zgurani sjedili straga zadovoljni da su ga uopće našli. Volio bih da mogu reći da su me izbacivali iz boljih ureda, ali to ne bi bilo točno.Ima samo jedno što možemo učiniti, By. Moramo vratiti Gigi po bilo koju cijenu, to je jasno.Archie ima pravo, reče Viktorija. Vas dvojica idete na aerodrom iz ovih stopa. Nemojte gubiti vrijeme otkazujući hotel. Ja ću se za to pobrinuti. Nađite je i nagovorite da se vrati... ponudite joj bilo što. Bez mene imate više šanse. Ona me ne voli, a ne volim ni ja nju, ali pisati zna. Ne oklijevajte obećati što god želi, čak i partnerstvo.Ono što me mori, reče mračno Archie je da će Reeves uskoro, ako to već nije, shvatiti da nas uopće ne treba. On može Gigi zaposliti izravno, osnovati svoje vlastito reklamno poduzeće s njom na čelu, dati joj visoku plaću i još uvijek uštedjeti.A on je baš tip momka koji bi to učinio, doda Byron iz dubine svog očaja. Svaki kolekcionar zna da je bolje kupovati kod umjetnika u atelijeru nego preko

posrednika cijena je niža, a oni vole taj osobni kontakt, on ih čini mecenama, a ne mušterijama.Njegov će ga potpredsjednik odgovarati, reče Viktorija. Momak bi se mogao naći bez posla kad bi se to dogodilo. Odbijam se zabrinjavati nad tom mogućnošću dok ne razgovaramo s Gigi. Mora da se dosad već ohladila. Kladim se na deset prema jedan da će biti razumna.Zašto se i ti ne vratiš? upita Archie paničnim glasom koji nije uspio potpuno zatomiti. Trebamo te u L. A.u i bez veze s Gigi.Dogovorila sam se s Joeom Devaneom za danas poslije podne, reče.Zar to ne može pričekati? odbrusi Archie.Ne može. Joe mrzi kad mora mijenati termine, pa makar za pola sata. Nemojmo zaboraviti da Oak Hill znači dvadeset i pet milijuna. Ne zaboravimo svoju prvu mušteriju, dečki. Uprava si ne može dopustiti da bude šlampava. Ovo je bila vatrogasna vježba, to još nije požar.U hotelu nije bilo poruke od Angusa, mislila je Viktorija.Neće napustiti New York a da s njim ne razgovara i ne sazna što se događa s njenom majkom. Ništa, ni posao od devedeset milijunadolara, ni Harris Reeves sa svojim drugorazrednim Picasom, to neće spriječiti.Viktorija je čekala samo minutu na Prijemnom odjelu Oak Hilla. On je bio starinski kao i Joeov ured, starinski na neki način koji je nudio sigurnost i ostavljao dojam na svakoga upravo nedostatkom želje da impresionira. Jutrošnje događaje isključila je iz misli svojom poznatom osobinom da stvari drži odijeljene. Jedino što ju je zanimalo bilo je da brzo završi taj formalni susret s Joeom i da raščisti s Angusom, pa makar to značilo da se s njim suoči u njegovu vlastitom uredu.Gospodin Devane moli da ga pričekate u uredu, reče njegova tajnica.Zar ga nema, Glorija? Kako ste, upita Viktorija ženu koju je poznavala godinama.Hvala, dobro, gospođice Frost. Nije u uredu ovog časa, ali će ubrzo doći. Ovdje će vam biti udobnije, reče Glorija požurujući je i zatvarajući vrata. Iza stola Joea Devanea sjedila je Millicent Frost Caldwell.Što što što ti radiš ovdje? Viktorija je stala, previše zaprepaštena da bi se pomakla.Joe nam je ljubazno posudio svoj ured, Viktorija. Shvaća da se pokušaj obiteljske pomirbe ne može odigrati u Caldwellu i Caldwellu.Obiteljske pomirbe? Vraga je to obiteljska pomirba.Upravo to jest, reče Angus Caldwell izlazeći iz dubokog usjeka prozora.Angus! Zašto mi nisi ostavio poruku u hotelu?Nije ti ostavio poruku jer smo oboje željeli s tobom razgovarati, odgovori njena majka. Molim te, sjedi.Viktorija osjeti Angusovu ruku na ramenu koja ju je usmjeravala prema stolcu i iz tog dodira izvuče toplinu i snagu. Sve će biti u redu. Ako je njena majka ovdje, to znači da je pristala na razvod i da će to pokušati izvesti tako da si prištedi poniženje. Ne bi lito bilo najbolje? Ne bi li svaka razumna žena više voljela ostaviti svog muža nego da bude ostavljena?Viktorija je osjećala kako se smiruje i postaje sigurna. Gledala je majku pažljivo, ne trudeći se da to sakrije. Ta se žena još. uvijek oblačila napadno, pomisli i osjeti fizičku odbojnost. Još se uvijek zavaravala da može s pedeset tri godine prevariti kritičko oko znatno mlađeg muža pretjerano velikom pticom od rubina i dijamanata koju je zataknula na revere ljubičastog kostima, teškom i neprikladnom dijamantnom narukvicom na tankom zapešću na kojem su se jasno

vidjele vene. Mora da sate i sate provodi pasji radeći na učvršćenju mišića i ne vidi kako isušeno izgleda unatoč dječačkoj liniji. Za taj susret je čak svježe uredila kosu, primijeti Viktorija. Sa zadovoljstvom otkrije nove bore oko majčinih očiju.Viktorija pogleda Angusa koji je primaknuo stolac i sjeo malo postrance, tako da je ona sjedila između njega i majke. Oči joj se suze od sjećanja na to kako je često odijevala stroge kostime samo zbog njega, jer bi ih on onda mogao strgnuti praveći se da je siluje i uzeti je stojećki odmah iza vrata. O, kako se zdušno branila ne bi li on zaista povjerovao u njenu bespomoćnost a ona pojačala doživljaj onog trenutka nesvijesti koji je pratio konačno predavanje. Kad bi samo podigao pogled, znao bi točno na što misli. Ali je on uporno zurio nekamo mimo nje, u točku iznad glave njene majke, kao da se ne usuđuje vidjeti ljepotu koju je obožavao suočenu s ovim što je bilo smišljeno i dogovoreno.Viktorija, reče Angus glasno, nakon što je pročistio grlo tvoja majka zna da smo ti i ja ljubavnici već pet godina. Viktorija je jedva prepoznala njegov glas toliko se trudio pokazati da ga ništa neće prekinuti.Millicent zna kako si me u to uvukla, nastavi Angus kao navijen. Zna da sam izgubio svaku moć rasuđivanja i dopustio si da s tobom vodim ljubav, i zna da to nije prestajalo, čak ni kad sam te se pokušao riješiti poslavši te u Kaliforniju. Zna kako sam se predao toj seksualnoj opsesiji, toj bolesti. Zna točno kako sam se ludo ponašao, kako sam bio preslab i previše lud da ti odolim kad je topočelo. Rekao sam joj sve nakon što si mi telefonirala u Southampton.Ali mi se volimo Viktorija se strasno zakvačila za tu činjenicu. Želio si me oženiti Jesi li joj i to rekao?Angus nastavi glasom stroja riječi su koračale jedna za drugom tako odlučno da su zatirale svaku mogućnost diskusije.Mislio sam da te volim tih prvih godinaUdahne duboko i pogled usmjeri prema svojoj ženi. Da, Millicent, bio sam zaljubljen u nju, ludo zaljubljen, tako zaljubljen da nisam jasno mislio. Ali otkad me je počela požurivati da se razvedem, bojao sam se njene ljubavi a strah i ljubav ne idu zajedno.Je li ti rekao da sam bila djevica kad me poševio? vrištala je Viktorija.Oduvijek mi se činilo da ima nečeg neprirodnog u tebi, Viktorija, reče Millicent Caldwell milo, svojim dražesnim glasom. šNisam znala za taj posebno dirljiv detalj, nisam, ali kakva je razlika u tome koji je oblik poprimila tvoja neuroza? Bilo bi mnogo bolje po tebe da si svoje duge lijepe noge širila pred svakim muškarcem kog si srela umjesto da čuvaš djevičanstvo za svog očuha. Slažeš se?Plava kovrčava glava Millicent Caldwell stajala je uspravno na njenu kratkom vratu dok je govorila jasno i s nepodnošljivom preciznošću svog dugogodišnjeg autoriteta. Ženstveni dodaci njenoj odjeći odjednom su se činili simbolom snage, a ne slabosti.Očuh? Ne iskušavaj na meni tu svinjariju! plane Viktorija. Znaš ti vrlo dobro da mi Angus nikad nije bio očuh, da se ništa nije dogodilo sve dok nisam imala dvadeset sedam godina kakve veze činjenica njegova bijednog braka s tobom ima veze s ljubavnom pričom dvoje odraslih osoba?Oh, Angus, reče Millicent mirno, s tugom u glasu. Nisam ti dokraja vjerovala da ona to ne razumije... uopće ne razumijeŠto ne razumijem? vikala je Viktorija okrećući glavu od jednog do drugog, čitavim tijelom izražavajući nevjericu. Nekog zamišljenog odnosa? Čak ni odnosa

ti vrlo dobro znaš, nemoj se usuditi reći da ne znaš, da je očuh samo izmišljotina, odgovarajuća riječkoju koristiš bez imalo moralnog ili zakonskog opravdanja. Za Boga miloga, kad sam ga prvi put vidjela imala sam šesnaest godina!Jadna Viktorija, reče njena majka. Možeš li zamisliti da će itko osim tebe, Angusa i mene povjerovati da nije bilo ničeg seksualnog između vas čitavih jedanaest godina? Ti si tako zrela mlada djevojka, on je tako pohotan... tko bi povjerovao da se niste iskradali iza mojih leđa i spavali godinama? Jedino bi pitanje bilo gdje i kad je to počelo... u New Yorku, Southamptonu, na Jamaici, na jugu Francuske? Kako su dugo čekali? To je jedino pitanje koje će si ljudi postavljati. Vas ste dvoje imali silne mogućnosti... a ja sam bila mnogo starija od Angusa, zar ne? Zapravo, reče smijući se blagonaklono ja sam još uvijek starija od njega.Millicent nakratko obrati pažnju na svoje narukvice. To će reći, čak i kad bih ja uporno inzistirala na istini. Mislit će da vas oboje štitim, ali mi nikad neće dopustiti da igram ulogu sveca. Čak ni kad bih htjela. Svi bi radije vjerovali u najgore, zar to ne vidiš? Sočni međunarodni seksi skandal! Stvarno, Viktorija, gdje ti je zdrava pamet? Nevolja je s tobom što stvari ne vidiš ni sa koje druge točke. Nema nikoga tko se neće prisjetiti kako je vidio da se nešto događa između Angusa i tebe. Telefoni će biti zagušeni od tračeva koje će razmjenjivati moji prijatelji. Nitko nije tako dobroćudan ni tako visoka duha da ne bi uživao u toj priči.Pa neka pričaju! Pa što onda? Angus, jeli tebi stalo do toga što će ljudi reći? No, je li, za ljubav Božju? Bio je to prvi ton užasa u njenoj obrani. Dok je slušala riječi svoje majke, tako logične i tako pune znanja o svijetu, Viktorija je konačno postala svjesna početka promjene koja se dogodila u atmosferi sobe. Kao da se ocean zaledio, kao da su se planine rastopile.Jesi li ti stvarno poludjela? Naravno da mi je stalo. Sto ne valja na tome da mi je stalo do mišljenja ljudi koje poznam? reče Angus sa strašću čovjeka koji se bori za opstanak.Kako to može biti važnije od života s njom? tresla se Viktorijapokazujući na svoju majku. Dobro te mišljenje ne može usrećiti,od dobrog se mišljenja tvoj pimpek neće ukrutiti, od toga nećešsvršiti, prokleti gade. Jesi li se i ti osušio kao i ona? Kad ti je odrezaia muda?Ništa se neće postići vrijeđanjem, Viktorija, reče Millicent Caldwell. To ne sliči na tebe, to nije tvoj stil.Misliš da je meni ikad bilo stalo do toga što ti misliš? Di tvoji takozvani prijatelji?Ali, vidi, Viktorija, Angusu je stalo. Upravo ti je to rekao. Nije objasnio baš sve, naravno. Nije ti objasnio da ne može zamisliti život u egzilu u Kaliforniji premda je sunčana. Nije ti rekao da ima mnogo zadovoljstava u New Yorku kojih se ne može odreći zbog jednog dućančića s kojim si tako uspjela. U što nikad nisam ni sumnjala.Je li to istina? Viktorija je piljila u Angusa i shvatila da on nema namjeru odgovoriti. Odgovor je bio jasno ispisan na čitavom stavu, na njegovu licu školarca. Nije mu vidjela oči jer je još uvijek nije gledao gledao je njenu majku s očajničkom molbom.Umrijet ćeš, Angus, umrijet ćeš želeći me, to ti je valjda jasno? Je li, ti bijedna budalo? Ovo je kraj tebe kao muškarca, zar to ne shvaćaš?Oh, u to sumnjam, odgovori njena majka grleno se smijući. Angus i ja nismo imali seksualnih odnosa otkad je to počelo. Znala sam da nekog ima, ali mi

jednostavno nije palo na pamet da si to ti. Sto se mene tiče, Angus može zadovoljavati svoje seksualne apetite s bilo kojom ženom sve dok to nije netko iz agencije ili netko od mojih prijateljica. Ili ti. Nikad više.Svojom nježnom rukom udari po stolu Joea Devanea. Angus će biti diskretan, a ja ja o tome neću misliti. Ima i gorih načina da ljudi zajedno žive, uvjeravam te. Bila sam ljubomorna, pravila sam scene, ali je sve to gubljenje vremena. Ono što namjeravam zadržati, na čemu inzistiram, je moj muž, moj odani muž i sjajan poslovni partner.Odani? Misliš da ti je odan? Imaš li ti pojma kako on mrzi život koji je prisiljen voditi s tobom? Kako je smišljao razne izgovore da ode od tebe?Mislim da je dokaz kako to što govoriš naprosto nije istina ispravi me ako griješim, Angus činjenica da moj muž namjerava nastaviti živjeti kao i dosad, onim istim životom za koji ti kažeš da ga mrzi. Nemaš pojma kako je to umirujuće, naročito kad ostariš. Ima mnogo načina na koji čovjek živi u braku, ali s trideset i dvije se to ne može razumjeti. Još ne. Angusa si nazvala lašcem s punim pravom. Lagao je i tebi i meni kako bi zadržao obje. Tebe u krevetu, mene kod kuće. Ali se konačno, kad se bio prisiljen odlučiti, odlučio za mene, a ne za tebe, Viktorija. I odlučio se vrlo brzo. Je li tako, Angus?On kimnu glavom.Mislim da bi Viktorija to voljela čuti iz tvojih usta, inzistirala je Millicent Caldwell.Tvoja majka ima pravo, prizna Angus, bez stanke ili uzdaha, dubokim i praznim glasom. Millicent mu je tako lako oprostila da je morao podnijeti neko poniženje. Bila je previše inteligentna da bi mu to metala pod nos za nekoliko tjedana sve će biti kao prije. Kao da se ništa nije dogodilo.Ponovi, tražila je Viktorija. Pogledaj me i ponovi da si mi lagao, da želiš nju, a ne mene.Ovog je puta njegov glas bio poput čekića. Gledao ju je sasvim usredotočeno.Lagao sam ti. Lagao sam i Milicent. Ne želim te. Želim nju. Želim zadržati život kakav imam. Nikad više neću s tobom biti nasamo.Viktorija je sjedila uspravno. Angus ju je gledao s mržnjom. S odvratnošću. Odbojnošću. Njegov je ponos bio uništen i za to je krivio nju. Ona je bila uzrokom tog stida i on će poduzeti sve da je zaboravi što brže može. Opasnije je uništiti ponos slabića nego jakog čovjeka. Bez ponosa on je nitko i ništa. To je otkrila upravo ovog trenutka.Sad kad smo prebrodili ovaj teški trenutak, draga, hoćemo li nastaviti? upita Millicent Caldwell.Nemam što reći. Zahvali Joeu što nam je posudio svoj ured.A, ne, ne, Viktorija. Nemoj biti tako brza. Imamo još nekih poslova oko kojih se moramo dogovoriti, zar ne, Angus? Sve do jučer nisam shvatila kako je Caldwell i Caldvvell izgubio posao Oak Hilla. To je nešto što ne bih mogla zaboraviti ni za sto godina. To mi nisi smjela napraviti. Ni ti ni itko drugi. To je pitanje profesionalnog ponosa. Angus i ja smo ponudili Joeu da tri godine besplatno radimo taj posao s najboljim ljudima. Ne treba ni napominjati kako je bio oduševljen. Dakle, njih si izgubila, Viktorija.Kako si bijedna, kako nisko od tebe! Tebi taj posao ne treba, on ti je samo kap u moru, za Boga miloga!Nije točno, primijeti Millicent. To činim za tvoje dobro, Viktorija.Sad je dosta, reče i ustane.Kad se vratiš u Caldwell i Caldwell, donijet ćeš i taj posao. To agencija od tebe očekuje. To će ti sačuvati obraz, moja draga, a u tvojoj situaciji je dobro sačuvati sve što se može.

Ti si luda! Zašto bih se vratila? To je posljednje što bih učinila!Zato što ćemo te upropastiti ako se ne vratiš. Angus i ja. Dobro znaš da to možemo učiniti. Bilo bi dovoljno nekoliko riječi u prave uši o paranoičnoj kćeri koja ucjenjuje, pa da tvoja agencija bude uništena. A ti da nikad više ne dobiješ ni jedan posao.Ti si čudovište! xMillicent zaprijeti tankim prstom svojo kćeri. Zar se ne možešsjetiti boljeg izraza, ti koja radiš sa tekstopiscima? Želim da sitamo gdje te mogu nadzirati, želim znati što radiš sve dok se neudaš. Čak ću te i tada kontrolirati. Dok god živim. Kad čovjekima toliko novaca kao ja, to nije teško organizirati.Zašto? uzviknu Viktorija sva u suzama. Zašto? Imaš sve što si htjela. Zašto me ne ostaviš na miru?Zato što sam odgovorna za tebe, Viktorija. Ti si moje jedino dijete i divljaš već godinama. Ali ima još nade. Treba ti nešto što će te smiriti, nešto teško i izazovno. Bila bih loša majka da ti ne pokušam pomoći. Možda zamišljaš da sam te zanemarivala kao dijete? SamBog zna da sam radila najbolje što sam znala, ali je s djecom tako propao si ako ništa ne poduzimaš, propao si ako nešto poduzmeš. S tim se svi slažu. Bilo kako bilo, ja dijelom krivim i sebe što si svoj život pretvorila u takvu zbrku.Odlučili smo te poslati u ured u Tokiju, kao direktora, reče tiho Angus. Njegove su se oči na trenutak srele s njezinima u njima nije bilo ničega. Ničega osim želje da se razgovor što prije dovrši.Viktorija se ne sjeća kako je uspjela izaći iz sobe, ali nikad neće zaboraviti glas svoje majke koji je o nesretnoj sudbini svoje kćeri rekaoMislim da je ovaj mali obiteljski problem za nama, zar ne, Angus?

Glava 20

Neprekidno, odgovori Ben na Sashino pitanje. Možemo do Washingtona, D. Anchoragea ili u Brazil, Moskvu, Peking, MelbourneZašto, dakle, ne možete letjeti od L.A.a do Venecije bez natakanja goriva? upita Sasha.U avionu je manje od jednog sata, mislila je Gigi, a već je našla nešto čemu bi prigovarala.Ne možemo ponijeti toliko goriva, odgovori Ben čudeći se. Ovo je velik avion. Privatni mlažnjak ne može biti veći. Napravljen je tako da može letjeti tri tisuće šest stotina nautičkih milja s osam putnika i prtljagom, ali Venecija je od L. A.a udaljena više od pet tisuća nautičkih milja.Ali nas je samo četvero, uzdahne Sasha uz malu dozu kritike. Zar ne bismo zbog toga mogli letjeti duže?Čak i prazan mogao bi letjeti samo dvije stotine milja s rezervom. Predlažem vam, Sasha, da izađete i malo protegnete noge u Frobisher Bayju, gdje ćemo stati zbog goriva. Ako još uvijek budete budni.Smrznut će se na aerodromu Iqualuit ako ostane vani više od pola sata, koliko im treba da se napune, što i ne bi bio nepoželjan incident, mislio je Ben, nimalo nepoželjan. Čak bi i mala ozeblina bila dobrodošla. Vršak njena visoko podignutog nosića bi lijepo izgledao tako sivobijel.Ben je navikao da su gosti po prvi put u avionu oduševljeni raskoši i veličinom letjelice i njenom unutrašnjošću, koju je dao napraviti tako da šestero ljudi može udobno sjediti zavaljeno u duboke naslonjače, a još dvoje spavati na

sofama za razvlačenje u odjeljku odvojenom zavjesom. Ali je Sasha, izgleda, zasad bila više impresionirana sjekačem smeća i pećnicom nego bilo čim drugim.Pretpostavljam da posada ima svoju kupaonicu, reče kraljevskim tonom, kojim bi se ponosila njena majka.Zapravo, nema. Koristimo istu kupaonicu.Pa, zaista je prostrana, odvrati brzo Sasha s jedva vidljivim prigovorom u glasu. Većina bi se ljudi zaklela da ga nije ni bilo.Nadam se da se na mene nikad neće naljutiti, mislio je Vito susprežući smiješak divljenja. Istina je da je Zack prvi udario, ali nitko tko tuče njena brata, čak ni u samoobrani, ne treba očekivati pomilovanje.No ta tuča, koja se odigrala prije deset dana, nije promijenila Sashine planove za odlazak u Veneciju. Jedno s drugim, objasnila je Vitu, nema nikakve veze. Budući da je Gigi rekla da ne zna zašto su se potukli, a Zack je odbijao odgovoriti na pitanje što ga je izazvalo, nije valjda netko očekivao da odbije ovaj doživljaj samo zbog lojalnosti prema obitelji. On bi, mislio je Vito, bio sretan i bez nepotrebnog puta u Veneciju, čak i da let traje samo četrnaest sati, ali nije želio razočarati Sashu. Ona je, što se tiče putovanja, bila poput djeteta. Čim dovrše dugi vikend, povest će je na pravi put, na medeni mjesec koji će se pamtiti.U svakom slučaju, to mu je dalo prilike da bolje upozna Bena Winthropa. Momak je, konačno, imao jasnu namjeru nastaviti s njegovom kćeri i oženiti je. Ali je unatoč svom iskustvu s ljudima Vito imao poteškoća pročitati Bena. Imao je privlačnu površinu, o tome nije bilo diskusije, nije imao nekih mana osim te da je bio pretjerano zadovoljan samim sobom, pravi gad, ako baš hoćete, ali ludo zaljubljen u Gigi. Osim toga nije, kao pokojni Curt Arvey, koji je također imao Gulfstream III, govorio o tome kako ga jeto stajalo petnaest milijuna dolara, da se i ne govori o bogatstvu koje je potrebno za održavanje i plaćeAli je oko Bena Winthropa bilo neke ograde u kojoj je živio, mislio i radio, nečega poput zida i duboke magle, u koju Vito nije mogao prodrijeti. Ben Winthrop je bio neproziran. Bilo je tu nečega duboko usađenog i temeljnog što Vito nije mogao otkriti hoće li ikada i u tome ga je podsjećao na dva, tri stara holivudska moćnika čija je osornost izgledala tako prirodna da je čovjek nije ni primjećivao dok ga ne bi uništila. Što se njega tiče, porota koja sudi Benu Winthropu nije još izašla s vijećanja štoviše, bila je sasvim bespomoćna. A on i tako nije tu mogao ništa učiniti. Gigi će se sama odlučiti kad bude spremna i sumnja da će ga pitati za savjet.Nadam se da sam ponijela odgovarajuće stvari, mrmljala je Sasha.Turistička sezona je službeno završila prije dva tjedna, sredinom listopada, reče Gigi ali se tamošnji svijet odijeva naglašeno pristojno i uglađeno. Stršat ćeš kao prst na ruci bez obzira na to što odjeneš.Ti me uvijek tako utješiš, odgovori Sasha i uputi joj smiješak koji joj je opasno uzdigao kutove usana. Sto ćeš ti imati na gradilištu, ili kako se već to zove?Rekla sam ti da poneseš traperice i džemper. To odjeni u Porta Mageri. Tamo će svi dobiti tople jakne, koje mogu ponijeti kao suvenire, jer studeni u Veneciji može biti gadan. Moglo bi biti hladno na svečanosti. Zatim se vraćamo u hotel i presvlačimo za zabavu.Zašto imam taj osjećaj da ću izgledati kao babuška? Hoće li i Ben nositi jaknu? A Vito? A urednik Voguea?Samo ako žele. To je dobrovoljna stvar, a ne vojska.

Pretpostavljam da su zelene. Kao one užasne jakne od sjanog satena koje nose navijači Celtica.Pretpostavka ti je samo upola točna. Bijele su sa zelenim slovima, odgovori Gigi. I piše Wintbropov smaragd. Na leđima. Djevojci koja spava u majici na kojoj piše Kennedy before New Hampshire to ne bi smjelo biti teško shvatljivo.Koja je tako spavala. Sad spavam u majici s natpisom Zrcala nude najljepše slike i na to sam ponosna. Željela bih istaknuti da ta majica s Kennedvjem nije bila moja. Dobila sam je od jedne osobe. Prvi svoj glas dala sam kandidatu Liberalne partije. Mama je inzistirala.Zar vaš glas nije vaša odluka? pokuša Ben.Nije ako imate mamu poput moje.Zašto joj ne biste rekli da ćete glasati kako želi, a ipak zaokružiti nešto svoje u glasačkoj kabini? provocirao je Ben.Ona bi to znala, odgovori muklo Sasha.Tri put hura za mamu, pomisli Ben zadovoljan što čuje da ima netko koga se boji ova Ijutita Gigina prijateljica. Još gore od najbolje prijateljice bila je to žena njena oca. Za Gigi će biti jako dobro da se makne tri tisuće kilometara od Sashina utjecaja. Na tome si je čestitao. Nije znao što očekuje od poznanstva s Vitom i Sashom, ali je u najmanju ruku uvidio da Vito izgleda točno kao na slikama u časopisima i novinama. Zasad je djelovao sasvim ugodno.Nekako je očekivao da će Sasha, premda Židovka, biti nešto starija i znatno manje blistava verzija Gigi, a ne očaravajuće neuhvatljiva Kraljica od Sabe s profilom koji oduzima dah i s ponašanjem uvrijeđene britanske vojvotkinje. Grube vojvotkinje, znao je to iz osobnog iskustva, mogu biti grube i na tih način, kao i sve žene koje su prošle proces evolucije od dana kad je muškarac izmislio nož. Možda je to bila žena?Gubitnik od njena brata neće ubuduće biti problem. On je jednostavno bio gnjavator i s njim se treba tako i ponašati. Ali što će se dogoditi ako si Sasha zabije u glavu da ih dođe posjećivati kad se nastane u New Yorku? Kad žena iz Kalifornije ima prijateljicu s prostranim stanom u New Yorku, poznato je da nalazi razloga da najmanje nekoliko tjedana u proljeće i jesen dolazi u goste. Mora obići Manhattan, obaviti kupovinu i pogledati nove predstave i izložbe. To bi mogao postati problem. Ali će ga on srediti, brzo i efikasno.Imao je različitih planova za Gigi nakon vjenčanja. U mislima jeprecizno vidio istočnjačku kuću koju će kupiti i preurediti u New Yorku, spol i broj djece koju će imati ali ne bar još osam godina, pažljivo odabrana dobrotvorna društva kojima će Gigi davati svote od kojih zastaje dah i kojima će posvećivati svoje vrijeme i ime, ekskluzivne zatvorene zabave na koje će pozivati i biti pozivani i jednako važno, možda i važnije zabave na koje će odlučiti ne otići.Naravno da je tu i stara ljetna kuća, možda izvan Edgartowna, premda će odlaziti u Veneciju kad god stignu. Bit će fleksibilan, mislio je Ben, koliko to Gigi bude htjela. Bude li se željela ukorijeniti u nekom drugom mjestu u Europi na primjer u Engleskoj, u kući s konjima i vrtom, u dvorcu na Loire ili vili u Toscani zašto ne? Ili u svima odjednom? Može imati što god želi. Sve dok bude shvaćala da je on najvažniji, da kuće moraju imati stalnog domara, sve dok ne bude gubila vrijeme koje bi mogla podijeliti s njim na detalje oko održavanja kuće, on će biti fleksibilan koliko se to samo poželjeti može.Ona će ga nadopunjavati onako kako je zamišljeno da žena nadopunjuje svog muža, u starinskom smislu riječi. Nadopunjavat će njegov život i činili ga savršenim. Stigao je u godine kad je žena značila nužni dodatak, onu cjelovitost koju nikako ne bi mogao postići kao samac.

Jednostavno prije nije osjećao potrebu za ženom, shvatio je Ben. Bio je previše zaposlen putujući čitavom zemljom, kupujući zemljišta i gradeći trgovačke centre a da bi osjećao nedostatak doma. Bio mu je dovoljan njegov samački stan u New Yorku, kućica u Klostersu i mala palača na Kanalu Grande, koja je bila iskorak u ljepotu. Ali otkad je u Martinim vinogradima proveo vikend s Gigi, svojim školskim prijateljima i njihovom djecom postao je svjestan da vrijeme prolazi.Jedno je biti predmet njihova divljenja i šala, a sasvim drugo jadni stari Ben, prava je šteta da se nikad nije oženio. Znao je da mu svi u dnu srca silno zavide kako su mogli ne zavidjeti mu kad je Forbes objavio tu prostačku listu bogataša na kojoj jebilo i njegovo ime, kad je na osamsto lanjskih milijuna dodao još sto ove godine, a ipak se nije promijenio u odnosu prema njima. Ostao je i dalje onaj Ben Winthrop kog su mislili da poznaju. Nisu ga mogli optužiti čak ni za loš ukus novopečenih bogataša. I to mora da im je teško padalo. Njegovi bi prijatelji rado našli neki razlog koji bi im dopuštao da o sebi misle kao o sretnijima od njega, jer je on na svakoj postaji životnog puta ostajao nešto duže. Vidio je on to mnogo puta. Viđao je kako samozadovoljstvo nestaje preko noći, premda je muškarac mogao rastegnuti neke godine gotovo beskrajno, dok je žena, bez obzira kako bogata, ubrzo postajala predmetom sućuti.Ne bi nikad mogao oženiti neku od djevojaka s kojima je rastao u Bostonu. Bile su mu tako bliske da ih je doživljavao gotovo kao sestre drage, knjiški moljci, neerotične. Nije mu se sviđala ni jedna od mnogih djevojaka u New Yorku. Bile su obrazovane, otmjene, često pretjerano neurotične. Pokvarili su ih njihovi roditelji prerano su u životu stekle onu umjetnu patinu.Gigi je upravo kao izmišljena za njega.Njena je obiteljska prošlost nemoguća, to se podrazumijavalo. Majka plesačica u muzičkim komedijama, Irkinja i otac talijanskog porijekla. Na svu sreću, on je imao dovoljno obiteljske prošlosti za oboje. Čitav Boston će na njegovo vjenčanje gledati na jedan način, a njegov otac, koji se i dalje odbijao složiti s Benovim načinom življenja, na drugi. Bilo je tu i pitanje Billy Winthrop Elliot, Gigine maćehe, ili bar skrbnice u jednom dijelu njena života. To će biti određena potvrda njene kakvoće. Nekonvencionalna mladenka zapečatit će sve njegove dosadašnje uspjehe. Više od bilo kojeg financijskog trijumfa.Gigi je sama po sebi bila tako živahna, tako originalna i tako šarmantna da će ih sve pridobiti. Svatko tko ga pozna od ranog djetinjstva morat će priznati da on nije samo blijeda kopija svojih predaka. Gigi je bila a to je bio velik dio njena šarma kojeg nije bila svjesna profinjena. Vrsta njene mašte iskorištena u svijetu dobrotvornih društava vrlo će brzo privući pažnju uskog kruga sta434rijih dama koje su vladale New Vorkom. Jednog će dana postati značajna osoba njihova statusa, prva među njima. Da, Gigi je bila savršen ne, ne kompromis on nikad ne bi činio kompromise u vezi s brakom, ali mu je manjakala bolja riječ... dakle bila je... savršen izbor.I, da, naravno, bio je u nju zaljubljen. Ludo zaljubljen? Ne, on se nije volio prepuštati bazično neugodnim emocijama, morao je priznati sa zahvalnošću, ali bio je zaljubljen najviše što može. Duboko zaljubljen. Nije od života tražio ništa više.Nitko nije obavijestio Jadransko more i venecijanske lagune i kanale da je turistička sezona prestala. More je i dalje prskalo, bliještalo i valjalo se pod toplim suncem grada kojeg se Dickens bojao opisati. Još se uvijek nije navlačila sumaglica nad smeđe žutilo malih kanala, nad čudesnu ružičastost

Duždeve palače, nad zlatnosive, blijedosive, modrosive, mramornosive palače uz Kanal Grande.Činilo se da svi zvuči vise u zraku. Nije više bilo bršljana u cvatu, koji je pružao vitice od prozora do prozora, nisu više cvali ni oleanderi koji su visjeli sa zidova šaljući poruke skrivenih malih vrtova. Ali je upravo taj nedostatak značio oslobođenje od pet milijuna turista, koliko ih godišnje dolazi u Veneciju.Onog dana kad su stigli, Venecija je bila zrela. Bila je to jesenja zrelost kamenog grada koji nije bilo moguće požnjeti. Pomisao na aqua alte, poplavu koja je često znala zahvatiti ružičasti mramor Piazze San Marco, činila se nemoguća. Uzbibana voda kao da je uvježbavala dobrodošlicu za novinare koji će sutra poletjeti iz New Yorka. Gotovo nitko od dvije stotine pozvanih nije odbio doći. Sutra se očekivalo da stignu svi koji su nešto značili u američkim medijima, a izvještavali su o poslovima s nekretninama i putovanjima. Očekivala se i grupa kanadskih i britanskih novinara. Benov Odjel istraživanja otkrio je da su, recimo Francuzi skloni praznike provoditi u Francuskoj, ali kad se odluče za kružno putovanje, odlučuju se za talijanski brod.Putnička agencija s kojom je Gigi surađivala napravila je kompli435cirane aranžmane da bi novinari doletjeli u Veneciju u punom komforu. Flota od četrdeset osam motoscafa, elegantnih linija i sjajnih paluba, s bijelim i zelenim zastavicama, stajala im je na raspolaganju za vijeme čitavog boravka. U Gritiju, Danieliju i Ciprianiju čekale su ih sobe, pune cvijeća, voća, šampanjca u vjedricama s ledom i popunjen minibar. Lijepo oblikovano i osobno pismo Bena Winthropa svakom sudioniku bilo je položeno na noćni ormarić uz raspored događanja, vodič i karte Venecije.Prvog dana novinari su mogli koristiti glisere da bi posjetili Murano, Lido ili Torcello. Mogli su stati gdje kod im se učinilo zgodnim a uhvatila bi ih glad. Drugog dana poslije ručka bit će prevezeni posebno ukrašenim vaporettima do željezničke stanice na kraju Kanala Grande, odakle će ih udobni autobusi odvesti na kopno do Porto Margere. Kad jednom budu u brodogradilištu, manji će ih autobusi odvesti do samog suhog doka, gdje će Ben održati kratak govor i objasniti smisao izmjene novčića. Zatim će ga Gigi zamijeniti i nova ploča bit će ugrađena u dno Winthropova smaragda.Nazad će ih prevesti vaporetti urešeni svijetlećim girlandama, s glazbenicima i konobarima s pladnjevima pića. Novinari će se presvući za ples i večeru u Municipal Casinu, koji će biti otvoren za ples i kockanje sve dok se i posljednji pedstavnik medija ne odluči povući. Iduća će dva dana biti slobodna, a povratni let predviđen je ujutro petog dana.Tri i tri četvrt dana plaćeno im je sve što žele u Veneciji najbrži i najskuplji prijevoz, hrana, piće, a jedino što moraju je prisustvovati jednom kratkom događaju i zabavi. Ako ih to ne usreći, ne znam što bi? rekao je Ben kad mu je Gigi pokazala plan.Oni su blazirani, njih stalno maze, brinula se Gigi. Još uvijek mislim da bi trebao unajmiti pedeset gondola koje bi im bile na raspolaganju dan i noć. Gondole bi nosile bijelozelene zastavice kako bi znali koje su tvoje.Ben je odmahnuo glavom. To bi značilo dugotrajne pregovore sa sindikatom gondolijera postati gondolijer možeš samo ako si iz obitelji gondolijera i tako generacijama. Oni su sto puta goriod sindikata vozača teških kamiona. Ako predstavnici medija žele vožnju gondolom, neka je sami plate, draga konačno, sve ostalo je badava.Znam, ali zašto stati kod gondola? One su znak Venecije.

Što se mene tiče, to je zaključeno pitanje. Ne želim s njima poslovati, reče tvrdoglavo.Gigi uzdahne. Bilo je u Benu nešto čudno, neka beskompromisnost koja mu je omogućavala da svih ovih godina pliva u raznim pravcima a da se oni ne dodiruju. To je bio njegov put, kao što je rekao Lee lacoca možda je to bio Frank Sinatra možda je to bila autocesta.Gigi više nije smatrala da je to čudaštvo, katkad i smiješna ekspeditivnost, karakteristika bogatih ljudi. Billy bi, na primjer, odmah shvatila da je posjet Veneciji bez gondola jednostavno... propala stvar. Ne baš dovoljna da pokvari svečanost, ali dovoljna da na nju baci sjenu. Cijena koju bi tražio sindikat gondolijera, bez obzira na pretjerivanje, ne bi se ni osjetila u sveukupnoj svoti koju je Winthropov koncern potrošio na čitav projekt.Ben je svoj život organizirao po nekom svom sistemu, koji joj je još uvijek bio zagonetka. U tome nije bilo odstupanja. Što bi se, na primjer, dogodilo da je poželjela prekršiti prvo pravilo još na prvom putovanju u Veneciju? Što bi bilo da je bila raspoložena gledati slike čitavo popodne? Bi li je fizički odvukao iz Accademije dok bi ona bespomoćno molila za još malo Giorgionea?Nakon tučnjave sa Zackom oboje su s mnogo taktičnosti tu epizodu spremili u stranu. On ju je zadirkivao da se odijeva izazivački, a ponaša kao svetica. Odgovarala mu je da se on ponaša kao egzibicionist koji je s pravom dobio šljivu. Pravila se da je to zaboravila, ali je znala da je i dalje smeta da je dira na javnim mjestima. I bila je zadovoljna što ju je Zack branio.Njeni su problemi s Benom, mislila je, osim gondola, svi redom minorni njegova fiksacija to je bila jedina prava riječ za to na njenu stražnjicu, ona neugodna noć u Vinogradima, inzistiranje dajoj kupi naušnice koje nije željela, pa čak i njihov prvi poljubac. On ima načina da se nametne i da posjeduje. Potpuno posjeduje.Nije to bila sebičnost u svakodnevnom smislu riječi. Gigi se činilo da nitko nije tako široke ruke, tako ekstravagantno nesebičan kao on kad to želi. Bilo je to nešto drugo, neka duboka unutrašnja zakonitost, nešto što nije mogla imenovati, premda je pokušavala.Svakako, bilo je to romantično, ali da li bi ijedna žena bila oduševljena otmicom? Razmisli o tome, Gigi. Vjerojatno bi. Pretjeruje, prigovarala je sama sebi. Traži mu mane. Lako je moguće da žensko i muško poimanje romantičnog nije sukladno. Većina bi žena ubila samo da ih netko obasipa smaragdima, vuče po neobičnim i prekrasnim mjestima i ne bi se ljutila na pokazivanje te ljupke posesivnosti, bez obzira na to je li javno i tko to gleda.Stvar je, međutim, bila u tome da je on nije posjedovao. Još ne.Moj je problem, reče Archie Bvronu dok su sjedili u baru u dva popodne da se osjećam kao da se utapam, kao da mi pod nokte zabijaju klince ili kao da me peku na tihoj vatri.Pokušaj sa izdan, kastriran, sodomiziran, pa zatim opljačkan... mislim da je to točnije, reče Byron olakšavajući dušu.Možda ne gledamo iz pravog ugla? Možda pretjerujemo? By? Konačno, još smo zdravi, nismo ćelavi, imamo odijela i talentirani smo. Izgubili smo samo plodove godina u kojima smo najviše radili u svom životu i poslovnu reputaciju.Znao si da riskiramo, Arch. Misliš li reći da smo to zaslužili? Ne, već samo da se to događa.Bvrone, ako sad počneš filozofirati i pričati takva govna, prebit ću te. Slomit ću ti sve kosti golim rukama. Archie se razmetao snagom koja je bila dovoljna samo za to da podigne čašu.Gigi u Veneciji na tko zna koliko, gospođica Vicky u Tokiju za

uvijek... koliko smo već poslova izgubili, Archie? Počinjem im polako zaboravljati broj.Sva tri u Oak Hillu, Indigo Seas, Potrepštine za plažu i Skrupule 2, jer je, kako čujem, Pauk Elliot u Parizu.Ne računaj Indigo Saes. Njima smo otkazali. A tako je i počela nevolja.Nije, nevolja je počela kad smo napustili Caldwell i Caldwell s onom dvoličnom ledenom kraljicom Viktorijom Frost! objavi Archie svoje mišljenje.Jesmo li mogli predvidjeti da će otrčati kući mamici i latici čim su je ljubazno pozvali a da nas i ne upozori? Je li to bila naša velika pogreška? pitao se Byron.Ne znam, ali joj je bilo neugodno kad se teleksom javila iz Japana. Nije nas imala hrabrosti nazvati prije puta i to nam reći. Pustila nas je da tražimo Gigi. Gigi je bar imala razlog, premda neprofesionalan, da da otkaz, a nije ponijela ni jedan posao. Ne možeš zamjeriti Elliotu što se povukao kad je vidio da Gigi neće surađivati... ne možeš zamjeriti ni starom liscu Reevesu... možda to zovu kriminalom bijelih ovratnika?Mislim da se to zove običan posao, reče Byron. Poznato još i kao stvarnostU tom slučaju, imam ideju, reče Archie prolazeći prstima kroz svoje crne kovrčice i uspravivši se. Mi još uvijek imamo nekoliko polupristojnih poslova plus, barem zasad, Začarani tavan i Winthrop Line. Zašto ne bismo otišli dečkima u Russo i Russo i predložili fuzioniranje? Billy Elliot im je dala još jednu šansu sa Skrupulama 2, a mi bismo s tim poslovima unijeli svježe krvi kad bismo se s njima sporazumjeli, imali bismo pristojnu malu agenciju. Oni su dobri, smireni dečki, ne baš tako sjajni kao mi kao što smo bili ali nije važno.Hmmm. Russo i Russo, Rourke i Bernheim... ne, ne dopada mi se kako to zvuči, reče Byron svađalački.Bi li ti bolje zvučalo kad bismo ih nagovorili na Russo, Rourke, Russo, Bernheim?Mislim da bih pristao razmotriti Russo, Bernheim, Russo i Rourke. U tom bih slučaju pristao progutati svoj ponos, odgovoriByron. U najmanju ruku ne moramo više raditi s gospođicom Vicky.Bacajmo novčić da vidimo tko će im telefonirati, reče Archie.Ja sam samo umjetnički direktor, Arch. Ti si dobar na riječima, bar tako kažu. Ti ih nazovi. I probudi me kad se dogovorite, reče Byron dajući znak konobaru. Još jednu bocu Eviana, molim. Odlazimo u pakao.Prekrasno vrijeme još je trajalo kad su novinari stigli i prijavili se u sobama. Sljedećeg su se dana razišli da bi se bez iznimke sretali na Piazza San Marco prije ručka, poslije ručka i čitavo popodne.Gigi je u Florianu sastavila nekoliko žutih stolova i okružila ih stolcima. Dok je Ben cijeli dan radio s Renzom Montegardinijem ne bi li uspjeli ubrzati radove na Smaragdu, ona je s čitavim Odjelom za odnose s javnošću Winthropova koncerna sjedila u Florianu. Prije ili poslije bi netko od novinara navratio, pozdravio se, naručio kavu ili čaj, mineralnu i kolač. Neki su bili sretni što se ne moraju ni maknuti sve dok grupa ne bi postala tako velika da je ispunjavala i stolove ispred velike kavane.Jedan novinar, stručnjak za ekonomska pitanja Boston Globea pred mirovinom, poznat kao Branch T. Branch, posebno se dopao Gigi, koju je smatrao mlađim članom Odjela za odnose s javnošću. Bio je sitan i prilično naboran, odjeven u vunenu košulju i teški pulover. Nosio je i šešir od tvida, premda je dan bio sunčan i prilično topao.

Nikad previše opreza, rekao je Gigi dubokim povjerljivim tonom. Poznam dobro ovo mjesto, jako ga volim, ali ne bih pristao izaći bez džempera ni za što na svijetu. Jednog sam krasnog lipanjskog dana ovdje uhvatio strašnu prehladu čekajući vaporetto vjetrić s mora, neka stud s kanala, tri minute čekanja i eto prehlade. Mučila me tjednima. Smrt u Veneciji, moja draga, to nije šala, to se događa turistima. Ovi su kanali puni svega i svačega. Noću se ne okrečite, već brzo hodajte, to vam je moj savjet. Nema ovdje kriminala, najviše džepara, ali ima duhova. Pravi Venecijanci sortakoja izumire, ostalo ih je samo osam tisuća reći će vam da izazivate smrt ako ostanete u Veneciji duže od dva tjedna. I nemojte se, zaboga, razboljeti u Veneciji. Ovdje među doktorima vlada škola pijavica i puštanja krvi. Jednom me ovdje ubola pčela pa sam dobio alergijsku reakciju, natekla mi je noga, a liječnik mi je rekao da to nije moguće jer da u Veneciji nema vrtova, dakle nema ni pčela. A vražji grad ima stotine prozora i terasa sa cvijećem, da i ne spominjem cvjetnu tržnicu na Rialtu.Gdje ste odsjeli, gospodine Branch?Branchie, zovite me Branchie. Kod Grittija. Nemojte misliti da ću ići na tu svečanost polaganja novčića. Žao mi je što ću propustiti govor mladog Winthropa, jer o njemu pišem knjigu, ali se ne želim vraćati noću. Zašto da riskiram? To je predug put za moj ukus. To je trebalo obaviti na nekoj boljoj lokaciji. Kud baš Mestre? Centar kuge.Ali brod se ne može micati sa suhog doka. Oh, Bože, ja to ne bih propustila, zavapi Gigi jer je vidjela da će joj naslovna stranica Boston Globa iskliznuli iz ruke. Biste li pristali ići sa mnom vaporettom ako dođem po vas u hotel? U to doba dana biti će toplo. A za povratak mogu organizirati posebni motoscafo, samo za vas. Mogli biste sjediti u kabini, iza zatvorenih vrata. Bili biste na sigurnom, a vratili biste se prije drugih.Jako rado. Hvala.Kakvu to knjigu pišete o Winthropima? upita radoznalo.Povijesnu studiju, vi to ne čitate. Radim na tome već godinama. Gotovo hobi. Sad me zanima mladi Winthrop. Zbog njega sam i došao. Inače bih poslao svog pomoćnika. Mladi Winthrop, taj slijedi svoj put. Fascinantna poslovna priča. Mogao bi biti Venecijanac, kralj trgovaca stare škole.Mislim da bi to rado bio, reče Gigi vedro se smijući.Je li knjiga gotova?To će trajati još godinama, reče Branchie mašući svojom mršavom rukom. To je projekt za mirovinu, održava me mladim. Nemam iluzija da je potreba za tiskanjem velika. Već je i tako previšeknjiga tiskano, to je moj savjet samom sebi. Ali osluškujem. I materijal čuvam za sebe. Time se ponosim.Bit ću sutra kod Grittija, Branchie, obeća Gigi i garantiram vam da u Mestrima nećete dobiti kugu.Kasnije kad su Gigi i Ben odveli Sashu i Vita u La Madonnu, restoran koji nije bio razvikan među turistima, ispričala mu je o razgovoru s Branchiejem.Oduševljen sam što si ga na to nagovorila, reče Ben. Taj čovjek sve pozna i ima više utjecaja nego što možeš i zamisliti. Voli se praviti ekscentričniji nego što zapravo jest, ali je on pisao o svemu što sam ikad napravio, još od prvog trgovačkog centra. Ponekad mislim da o mom poslu zna više od mene. Branchie the Branch, moj omiljeni biograf i hipohondar je li ti ispričao o tome kako je skoro umro od prehlade?Jest. I o ubodu pčele.

To već godinama drži argumentom protiv Venecije. Vodi osobnu vendettu protiv tog grada, vjerovali ili ne, ali mu ne može odoljeti i uvijek se vraća. Vjerojatno će sutra obući kaput i nekoliko šalova. Nemoj mu se smijati. Baš je dobro da odeš po njega jer ću ja biti u brodogradilištu prije nego što se pojave novinari. Moram provjeriti skele i zvuk.Zar nemaš ljude iz odnosa s javnošću? upita Vito.Imam. Desetak. Ali volim to sam obaviti. Ne volim iznenađenja.Znam kako je to. Iznenađenja, čak i kad su dobra, uznemiruju producente. Osim ako oni sami nisu razlog iznenađenja.Je li ovo nešto kao generalna proba za krštenje broda? upita Sasha.Baš tako, složi se Ben smiješeći se unaprijed tom danu. No dogodine će biti najmanje pet puta više ljudi, svi lokalni uglednici, diplomacija, zvijezde, posada, obitelji radnika, svi osim limene glazbe. A i to bismo mogli nabaviti u školi u Mestrima. U to bi vrijeme preuređenje dva druga broda već moralo dobrano poodmaći.Kako će se zvati? pitala je Sasha. Dijamant i Safir?Ne smijem opet uzeti nakit, premda se to lako pamti. Kako bi bilo Winthrop Gigi? Ili jednostavno Graziella Giovanna? Sviđa li ti se to, draga?Gigi odmahne glavom izbjegavajući odgovor. Branchie mi je rekao da bi ti mogao biti Venecijanac.Da? Imajući na pameti što misli o Veneciji, nije jasno je li to uvreda ili kompliment. A s Branchiejem je to uvijek polapola. On zna više nego što želi priznati.Sljedeći dan Gigi odjene tenisice, crne traperice, crnu majicu visokog ovratnika i crni baršunasti sako. To nije odgovaralo njenoj zamisli o prikladnoj odjeći za brodogradilište u trenutku polaganja prve ploče, ali ju je Ben zamolio da stavi smaragdne naušnice za sreću. Tako je jedino ova kombinacija izgledala dovoljno ozbiljno za dva velika smaragda. Naušnice i srebrni dolar bili su na sigurnom u unutrašnjem džepiću, budući da se Ben nije želio opterećivati time da ih ima uza se dok bude obilazio suhi dok.Razumna djevojka, ima topao pulover. Vidim da ste poslušali moj savjet, reče Branchie.Novinari koji su odsjeli u Grittiju skupljali su se oko stolova na plutajućoj platformi okruženoj drvenom ogradom i mnogim loncima punih ružičastih geranija u cvatu. U restoranu tog hotela, na samom vrhu, servirao se najskuplji ručak u Veneciji. Sa sredine platforme vodio je mostić do nižeg plutajućeg dijela na koji su pristajali čamci raznih vrsta. Bilo je zabavno promatrati promet na vodi, a dodatni užitak bio je gledati pridošlice i njihove nosače kako se probijaju prema elegantnom restoranu tegleći prtljagu i panično zureći u neočekivanu gomilu. Na veselje publike pojavi se posebni vaporetto. Gotovo svi novinari bi radije ostali cijelo popodne u Veneciji, ali su znali pravila igre, te su cinično i rezignirano čekali početak ceremonije. Počeo je juriš na najbolja mjesta u vaporettu, odakle je pogled bio nezamjenjiv.Gigi i Branchie gledali su kako se puni vanjska paluba, budući da je Branchie izjavio da želi sjediti unutra, gdje je bilo mjesta, a nijebilo propuha. Gigi je vidjela kako joj mašu njen otac i Sasha, ali nije mogla ostaviti Brancieja.Konačno se gomila smjesti, i Branchie, a za njim i Gigi, uđoše na mostić da bi se ukrcali. Upravo kad je htio prihvatiti ruku jednog od mornara koji su pomagali pri ulasku na brod, iznenadni pokret vode u kanalu zaljulja mostić i brodić, te se između doka i vaporetta stvori jaz od pola metra.

Čovjek dužih nogu i boljih refleksa, čovjek koji nije opsjednut onim strahotama koje se kriju u kanalu, vjerojatno bi preskočio taj jaz.Ali Branchie nije. Promašio je mornarevu ruku i našao se u ka nalu. Šešir je ostao plutati, a on je potonuo.U trenu su ga izvukli Grittijevi portiri.HEPATITIS! ispljunuo je kad se oporavio u restoranu, brišući lice najbližim stolnjakom. Najmanje hepatitis, pleureja, pneumonija, nefritis, k vragu i ovaj grad, dvaput da je proklet, dvostruki hepatitis, A i B, bit ću sretan ako kući stignem živ... otkad je Kate Hepburn pala u kanal za vrijeme snimanja nekog filma, više nije ista... treba tužiti grad... treba tužiti Bena Winthropa... kakva glupa ideja... napuštam ovo mjesto čim se osušim.Branchie, Branchie, popijte malo konjaka, molila je Gigi vrteći se oko njega dok se vaporetto polako otiskivao odnoseći Sashu, Vita i sve novinare.Da popijem? Želite li me ubiti? Dobro sam zatvorio usta kad sam upao, mrtve mačke, mrtvi štakori. Treba mi dobar tuš, dezinfekcija, to mi treba. Pomozite mi da dođem do svoje sobe. Zovite upravitelja i tražite antibiotik! Gigi i Brachie, za njima nosači i domari, uputiše se do njegove sobe.Za pola sata Branchie je bio u krevetu, triput oriban od glave do pete, suh, nakljukan raznim antibioticima i dodatno gutljajem dobrog konjaka.Oh, Branchie, neću si ovo nikad oprostiti, jaukala je Gigi. Sve je to moja pogreška.Vraga, za to je kriv mladi Winthrop, ta ceremonija na suhomdoku. Rekao sam da je to glupa ideja, eto što je. Srebrni dolar, ma nemoj! Dajte mi još malo konjaka. Ne, hvala, bez leda. Led će vas ubiti. Pa on se radi od obične vode. Alkohol bi mogao ubiti klice ako je čovjek dovoljno brz. Bar tako kažu, premda sumnjam. Ali vrijedi pokušati!Gigi mu natoči pola čaše konjaka i zabrinuto pogleda kako ga ispija.Osjećate li se bolje?To ću znati ako se sutra probudim. Ja sam još jedna Winthropova žrtva, reče Branchie mrzovoljno. Kao Mullers. Nisam trebao doći. Nisam poslušao svoj vlastiti savjet.Branchie nije bio od onih sretnih pijanaca, mislila je računajući bi li gliserom mogla stići do željezničke stanice prije vaporetta. Bilo je još dosta vremena jer je vožnja zamišljena kao ugodna i polagana. Sto je mislio kad je rekao žrtve, pitala se namještajući mu jastuk pod glavom.Vi znate to o Mullerovima? izazivao je Branchie. Mislite da znate, ali se kladim da ne znate. Nitko ne zna osim Mullera i mene.Pogleda ga i uzvrati izazov.Mislite na ljude koji su imali Dječji raj? Dakako da ih poznam. Surađivala sam s njihovim predstavnikom gospodinom Jackom Taylorom.On vam je to rekao? uzruja se Branchie i uspravi se na jastucima.Tko? Jack? Što mi je rekao?To da je predstavnik Mullerovih? Sigurno vam je rekao kako oni još uvijek imaju jedan dio tog posla, ha? I vi ste mu povjerovali? Haha! Vi ste još jedna od Winthropovih žrtava. Kupio je dio posla, ha, kao bilo tko drugi? Kladim se u što hoćete da nikad niste sreli Mullera oko u oko, moja draga. Imam li pravo?Pa što ako nisam? upita Gigi. Oni su odselili u Sarasotu. Pa što onda? Jack predstavlja tu obitelj, a ja to sigurno znam jer je Začarani tavan moja ideja. Otada surađujem s Jackom.irvDobra ideja. Pametna cura. Dobar marketing. Winthrop im je zaplijenio i posljednju trgovinu. Baš dobro po Mullerove. Sve su izgubili. Bankrotirali.

Žive u Sarasoti jer tamo imaju ljetnu kućicu, malu i besplatnu. Nisu to odabrali, vjerujte vi meni. On je lešinar, mladi Winthrop. Ogločfe kosti do kraja. Mislim da ću kihnuti!Gigi mu nestrpljivo doda paketić maramica.Ben im je zaplijenio dućane? To je budalaština. On je spasio njihovu tvrtku.Brancie joj se zlobno naceri. Nemojte mi vjerovati, draga moja. Konačno, zašto biste? Jack Tavlor prima naređenja od Bena Winthropa koji ga plaća. On je čisti čovjek kompanije. Normalno, nitko ne zamjera Tavloru, on radi svoj posao. Ali Mullerovi su posao postavili na noge ni iz čega, oni su Winthropovi prvi, da tako kažem, stanari, plaćali su najamninu petnaest godina i moje je mišljenje da im je mogao ostaviti mali komadić kolača. Bilo je dovoljno za sve, ali nije Winthropov stil da podijeli. Tjerao ih je do kraja. To je njihov problem, a ne njegov. Vrlo poslovno, vrlo u stilu Bena Winthropa. Mullerovi su žrtve, to se ne može poreći. Što sad mislite, ha?Gigi je osjećala kako zrak u sobi postaje rjeđi i kako se spušta tama. Ne izvana, iznutra.Žrtve? ponovi premda joj je bilo slabo od te riječi. Mora da vam je knjiga zavrtjela glavom. Nikad nisam čula da je itko išta rekao protiv Benove poslovne etike.Prikriva tragove. Ljudi ne mogu govoriti o stvarima za koje nikad nisu čuli. Uspješan zločin se zove vrlina napisao je Seneka. Otada se ništa nije promijenilo. Danas je samo gore. Mladi Winthrop je predmet mog posebnog zanimanja. Ja sam svjetski stručnjak za njega. Ha! Osluškujem i pratim sve što radi. Slijedim, pitam, skupljam materijal. On je lešinar, a ja sam orao. Ima veza na sve strane. Ali ga nitko ne pozna kao ja. Čekajte da knjiga izađe, pa ćete vidjeti. Izveo je na desetke sumnjivih kupovina, potkupio gradske vlasti... Cleveland, Des Moines, Fort Worth, korupcija kakvu ne možete zamisliti, moja draga, brza i elegantna korupcija, gotovo sene da dokazati. Osim ako ne znate s kim treba razgovarali, što pogledati. Pametan je on, ali ga pratim od samog početka. Znam ja prljavu istinu. To je radio prije, to će raditi i dalje. Kad ga razotkrijem, svi će ga prepoznali. Do tada je to moja tajna, moj materijal. Ne bih trebao s vama razgovarati. Uzmite, na primjer, Severinijeve dodajte mi čašu, molim vas. Mislim da ovo djeluje.Sto je sa Severinijevima?Ista priča. Izgubili su kompaniju zbog ove nove linije za kružna putovanja. Znaju li nešto o tome ovi novinari? Naravno da ne znaju. Severini su mala obiteljska tvrtka, nitko za to ne da ni prebijene pare. Osim domaćih ljudi i mene. To je dobar primjer Winthropova stila. Bili su u nevolji. A on je kupio te strojeve za cijenu za koju su proizvedeni minus popust na gotovinu. Odličan posao. Stvarno je trebao biti Venecijanac. To su bile prave ljepotice, ti brodovi.Govorite o strojevima u... Trstu? Gigi je jedva disala.Puno znaš za jednu djevojku iz Odjela za odnose s javnošću.Ne znam mnogo... čula sam da je netko spominjao nešto o strojevima u Trstu, reče Gigi, a krv joj je navrla u uši.Tri, rađena po narudžbi. Severini ih se nije mogao odreći. Ne treba se baviti brodovima, kažem ja. Preuzeli su rizik u krivo vrijeme, mladi Winthrop ih je kupio za nešto manje nego što su stajale Severinija. Švicarci su bili sretni da išta dobiju. Ha? Na tom su poslu čak i Švicarci izgubili. Ali pedeset posto od nečega je bolje nego sto posto od ničega. Severini je morao zatvoriti dućan. Propao. A kosti oglodane. Kao kod Mullera. Stara kompanija, utemeljena prije nekoliko stotina godina. Zapošljavala je mnoge ljude. On im nije dao nikakve

šanse. Da je platio poštenu cijenu, Severinijevi bi se možda izvukli iz vode do grla, što u Veneciji nije lako. Pogledajte mene, napola utopljenik, hepatitis B. Ovo je moj posljednji posjet, obećao sam. Ako poživim.Ali... zašto... zašto Ben ne bi platio poštenu cijenu? šapnu Gigi.Rekao sam vam. Nije njegov stil. On je lešinar. Nije zadovoljandok onog drugog ne dotuče. To je način na koji posluje. Nema milosti. To je u prirodi lešinara. Nikad ne dijeli mi mrvicu. Ni mrvicu mrvice. Kako čovjek može početi s posuđenim novcem i u petnaest, šesnaet godina imati ponekad milijardu? Zato je tako zanimljiv... ne zbog toga što je suvremen. Već upravo zato što je on Winthrop sa stilom starog Venecijanca. Možda Borgije. A sad dosta, želim spavati. Nemojte se brinuti... nije to vaša krivnja... niste nikad smjeli doći u Veneciju. Zapamtite Uspješan zločin se zove vrlina... vi ste mladi i još stignete naučiti... neke korisne podatke.Kad je stigla na željezničku stanicu, već je bilo prekasno svi su novinarski autobusi već otišli. Utrčala je u taksi, potplatila vozača da prekrši sve propise i stigla u brodogradilište baš kad su se posljednji putnici ukrcavali u male autobuse za suhi dok. Uskoči u posljednji i stane na tribine koje su se uzdizale na prostoru velikom kao tri nogometna igrališta. Bile su ukopane kako bi se bolje vidjela kobilica broda. Niže, na suhon doku, ležala su sva tri teretnjaka jedan potpuno prekriven skelama.Od trenutka kad je istrčala iz Branchiejeve sobe prihvatila je istinu o Benu Winthropu. Konačno je razaznala onu zakonitost koja ju je tako dugo zbunjivala, zakonitost kojoj je ona vidjela samo krajičke, slučajnosti, sjene. Izmaglicu.Mogla je jednostavno prekinuti Branchieja kad je spomenuo Mullerove, mogla je odmahnuti glavom na njegova pijana naklapanja i ostaviti ga da se oporavi od umišljenog hepatitisa uz pomoć konjaka i toplih pokrivača. Ali fizički nije mogla otići iz sobe. Osjećala je silnu potrebu da sazna sve što joj je mogao kazati. Ohrabrivala ga je da iznosi detalje usprkos rastućoj odvratnosti. Znala je da su te činjenice točne i predobro su se uklapale u ono što ju je smetalo kod Bena Winthropa.Da je zaista bila zaljubljena u Bena, nikad ne bi poticala Branchieja, ne bi ostala sakupljati informacije sve dok nije zaspao. Izgrdila bi ga i smjesta samozaštitnički postala gluha na kritiku svog ljubljenog. To uspijeva tolikim ženama. Dosad bi Branchie,mali hobistički povjesničar, koji po svojim riječima vjerojatno nikad neće ugledati svoju knjigu, već bio zaboravljen. Pijani ogorčeni čovjek koji zavidi Benu i kog bi trebalo potpuno otpisati.Gigi se osvrne tražeći Vita. Morala je s njim razgovarati, premda bi trebala već biti na vezu i stajati na podiju koji je izrađen za službeni dio ceremonije. Tu su stajali Ben, Erick Hansen, šef upravljačkog tima, Renzo Montegardini, brodograditelj, Eustace Jones, ravnatelj hotela, Arnsin Olsen, glavni inženjer, Per Dahl, kapetan i još jedan muškarac, za kog joj je Ben bio rekao da je gradonačelnik Mestra. Bili su okruženi velikom grupom fotoreportera iz mnogih časopisa i novina.K vragu i s tim gdje bi trebala biti. Čim je to pomislila, ugleda Vita i Sashu kako trče prema njoj.Isuse, pa gdje si bila? Sasha je uzimala dah.Komplicirano je, radi se o Benu, slušajte.To sam mogao i misliti kad sam vidio da propuštaš ferry, reče Vito brzo i uhvati je za ruku da ju je zaboljelo. Gigi, ne znam dokle su stigle stvari između Winthropa i tebe, ali ti nešto moram reći znam da se žuriš, ali ovo moraš znati Zack je nazvao upravo prije nego što smo htjeli otići iz hotela

Sto je napravio Zacku?! poviče Gigi.Nekako ubrzo nakon tučnjave kod tebe Ben je ručao sa savjetnikom banke za pitanja kredita i obavijestio ga da je Zack bio nafiksan do nosa kad ga je bez ikakva razloga napao i da je prolupao za vrijeme snimanja Dugog vikenda naravno da je banka nazvala studio, svi su pomahnitali studio je zvao Zackova agenta, a ovaj Zacka. On je vjerojatno saznao posljednji, osim mene.Ubit ću ga! bjesnjela je Sasha. Ubit ću ga!Nećeš morati, reče Gigi okrećući se na peti i idući prema vezu.Kad se našla na podiju uz brod, vidjela je bijes koji mu se ocrtavao na licu. Gigi se popne.Gdje si, dovraga? upita grubo i tiho da ih drugi ne čuju. Čekao sam koliko se moglo. Novinari postaju nervozni. K vragu, mislio sam da ću morati započeti bez tebe.Samo počni. Održi govor.Imaš li srebrni dolar? A naušnice?Imam.Stavi ih.Održi govor.Neću dok ih ne staviš.Onda nećeš govoriti. Kako želiš.Ben se okrene, uzme mikrofon i održi trominutni govor, koji je deset puta dotjerivao, sve dok nije bio pitak, jasan i pun komplimenata upućenih međunarodnoj suradnji. Objasnio je zašto se talijanska kovanica zamjenjuje srebrnim dolarom i proglasio da će preuređenje Winthropova smaragda i službeno početi čim se novčići zamijene.Varilac skine masku, uzme ploču koju je upravo skinuo s broda i pruži je s galantnim smiješkom Gigi.Ona skine talijanski novčić i doda ga Benu. Zatim posegne u džep svog sakoa i izvadi srebrni dolar.Ovo je američki srebrni dolar reče Gigi uzimajući mikrofon od Bena i govoreći ravno u nj. Novčić je držala s dva prsta kako bi ga fotografi mogli snimiti. Sve dok bude u kobilici ovog broda, brod će biti zaštićen od svake nepogode. Doda novčić Benu, koji ga pažljivo spusti na metalnu ploču.Gigi ponovno posegne u džep i izvadi smaragdnu naušnicu. Držala ju je visoko i njihala kako bi svi dobro vidjeli njen sjaj i izuzetnu boju na sivoj pozadini broda.Ovo je smaragd. Sve dok bude u kobilici ovog broda, on će biti zaštićen od svake nepogode. Ovaj je smaragd za Mullerove.Dok je Ben, sleđen od iznenađenja, gledao što se događa, ona je položila smaragd na poloču, ponovo brzo zavukla ruku u džep i izvadila drugu smaragdnu naušnicu. Ovo je drugi smaragd. Sve dok bude u kobilici ovog broda, brod će biti zaštićen od svake nepogode. Ovaj je smaragd za Severinijeve. Kad ga je spustila na ploču, fleševi su sijevali, a pitanja, čuđenje i znatiželja novinara počeli se buditi. Raspitivali su se tko su Mullerovi i Severinijevi?Zavarite ploču u kobilicu, uputi Gigi varioca još uvijek govoreći u mikrofon. Muškarac do nje stajao je bez riječi i pokreta, svjestan stotina očiju koje ga prate, očiju reportera, fotografa, novinara. Svi su oni s nevjericom gledali kratku operaciju zavarivanja koja je srebrni dolar i dvije smaragdne naušnice sakrila u trup broda.A ovo je, reče Gigi u mikrofon uzdižući ruku kako bi se svi utišali. Ovo je što dobiva lažac i lopov za objedu. Ovo je za Zacka Nevskog. Okrene se prema Benu Winthropu i zamahnuvši rukom iz čitavog tijela odalami ga posred lica.

Jedan trenutak, u kom se nije čuo nikakav zvuk, Gigi je gledala ravno u Benove oči. Tek kad je spustio pogled da izbjegne poplavu bijesa, ona se okrene i ode s podija.Nešto mi kaže da je vrijeme da odemo odavde, reče Vitu i Sashi koji su je dočekali. Premda prava zabava tek počinje.eiava 21sred jednog popodneva u studenom ZackNevskv sjedio je potpuno sam u prvom reduprojekcijske dvorane spremne za prikazivanjeprve kopije Dugog vikenda. To će biti prvi put da vidisvoj rad u cijelosti, doduše tek grubo montiran, bezzvučnih efekata i bez glazbe. No bez obzira na grubumontažu, to je bio materijal koji je sadržao sve značajkeonoga što će na kraju postati film. .Minutu, dvije nakon što se ugasilo svjetlo i film počeo, otvorila su se vrata projekcijske kabine i Vito Orsini pogleda unutra. Kimne glavom montažeru, jedinoj osobi u kabini. On mu uzvrati, sve bez riječi, kakav je običaj u projekcijskim dvoranama u kojima mora biti potpuna tišina, i pažnju ponovo usmjeri na ekran. Nekoliko minuta kasnije primijetio je da Vita više nema, ali da je tu neko malo žensko biće skutreno u zadnjem redu. Zaključi da je to u redu. Ako ju je producent uveo, znači da tu smije i ostati, te odmah i zaboravi na njenu prisutnost.Nakon više od dva sata grubo montirana kopija završi i upale se svjetla. Zack ustane pokušavajući odagnati dio napetosti koju je osjećao i vikne montažeru Hvala, Ed. Imamo ovdje još puno posla. Vidimo se sutra. Rano ujutro.Montažer žurno ode, a Zack nastavi hodati goredolje ispred zatamnjenog ekrana, udubljen u razmišljanje o neophodnim rezovimai povezivanju nekih kadrova, koje će, sekundu po sekundu, prerađivati sve dok film ne bude onakav kakvim ga je zamišljao. Montaža je najvažniji dio proizvodnje filma, čist i osjedjiv posao oblikovanja posljednje verzije kojoj je težio za čitavog snimanja. Još uvijek u tom razmišljanju popne se do projekcijske kabine. A kad stigne do vrata, odskoči jer začuje zvuk soba koji mumlja.Što je ovo, dovraga? Pogleda oko sebe i iza maramice koja joj je napola prekrila lice ugleda Gigi. Sjedila je i šmrcala.To si ti? Zar je stvarno tako loš?Oh, progovori Gigi kroz suze. To je... tako smiješno... ali ja... uvijek plačem... na sretan kraj.Je li te nešto i nasmijalo?To je bilo najteže. Nisam se smjela glasno smijati da ne vidiš da sam tu. Oh, Zack, svi ti ljudi s jakim egoizmom koji uopće ne razumiju jedni druge, pa glavinjaju okolo i rade sve naopako dok se konačno ne srede tako su smiješni, i glupi, i dragi, i cinični, i nedužni tako jadna i krasna ljudska bića. Sve je tako romantično, tako neočekivano romantično... kako ti je to uspjelo?Stvarno je uspjelo?Sigurno znaš da jest, odlučno će Gigi.Pa... recimo da imam mali tračak nade da ću nakon nekoliko mjeseci to dotjerati, možda... možda se posreći i pokaže kao nešto malo bolje od onoga što sam očekivao. Govoreći pokuca o naslon drvenog stolca.Još si uvijek praznovjeran, primijeti Gigi tiho, pa i sama tiho kucne. Za svaki slučaj.Koliko si maramica potrošila?

Gigi pogleda u krilo. Osam... devet računajući i ovu. Ali to je zbog tri različita sretna kraja, reče uvjerljivo. Dakle, računaj tri. Pa nisam baš vodoskok.Primijetila si da su tri? Računam da ću bar jedan prokrijumčariti u posljednjoj verziji. Devet? To bi se u montaži dalo udvostručiti... možda se ovo pokaže kao film za zaljubljene. Idealan za spojeve.i!ljaju. Pizza je jedna od njih.Kad je pizza stigla, on je pažljivo rasporedio kriške i dodao joj jednu držeći je za okrajak. Gigi je preklopi, odgrize dva povelika griza i vrati je Zacku koji pojede ostatak. Bili su tako gladni da uopće nisu razgovarali. Čulo se samo mljackanje i uzdasi užitka. Kad su pojeli jednu, naručili su drugu. Na pola te druge Gigi prestane jesti.Ne mogu više. Usta bi još, ali želudac ne može.Daj još malo, kako možeš već biti gotova? Jedeš samo sredinu, a krajevi bi te zasitili.Bila je tako sitna, primijetio je, tako mršava, trebalo ju je nahraniti. Sva joj se maškara rastopila još na projekciji, pa je izgledala tako mlada upravo je kažnjivo hodati okolo s izgledom šesnaestogodišnjakinje kad je netko tako lijep da ga muškarci ne mogu ni pogledati a da ne dođu na nepristojne ideje. O tome bi trebalo s njom razgovarati, i to strogo, ali se nije usudio. Teško je prihvaćala kritiku, toga se dobro sjećao.Sredina je sočna, to je najbolji dio, strpljivo je objašnjavala Gigi.Nikad nisi voljela rub, reče Zack ne odobravajući.Ti nikad nisi volio sredinu, uzvrati Gigi.Nisi nikad ni pokušala zavoljeti rubove, inzistirao je Zack.Odbijam se svađati oko nečega što volim. Ja tako dobijem što želim, reče Gigi a i ti dobiješ dio koji voliš.U redu, ali imaš krivo, bio je tvrdoglav.U redu.U redu? Misliš, slažeš se s tim da imaš krivo? zapita Zack ne vjerujući svojim ušima.Ne, ne slažem se, samo mislim da nije vrijedno tolike diskusije. U Giginim se očima vidjela ona vrsta opasnosti koja je kod svih, koji su je poznavali, izazivala strah. Zacku, koji je još uvijek jeo, to je promaklo.To pred nas postavlja velik problem, reče Zack zadovoljno kadje pojeo i shvatio da Gigi nije dodala ni riječi svojoj posljednjoj rečenici. O čemu bismo mogli razgovarati?Nadala sam se da ćeš ti o tome odlučiti. Gigi se naslonila i prekrižila ruke na grudima. Kutovi njenih usama zaigrali su osmjehujući se, ali je to više slutilo na opasnost nego na veselje. Obrazi su joj bili rumeni, ali je kapke spustila preko očiju boje zelenih jabuka.Jako duhovito, reče on. Nizak udarac, odustati od diskusije na vječnu temu sredina ili rub. Kako sam se dao navući!Kako? Gigi je bila spremna oprostiti.Ne znam, prizna Zack i uoči da se rijetko našao u situaciji da nema već spreman odgovor, stajalište, siguran sud o bilo čemu.Slažeš se da moramo razgovarati? Gigi je govorila tiho, glasom koji je bio istovremeno ljubazan i podrugljiv, glasom koji bi morao ponovo čuti da bi mogao analizirati što je na njemu tako dražesno da mu para srce i ponovo ga sastavlja, a sve to u jednom dahu.Jasno da bismo trebali razgovarati. Kako si uopće ušla na projekciju?

Otac. O tome želiš razgovarati?Zašto si došla?Čista znatiželja?Nitko ne sjedi na dvosatnoj projekciji grubog šnita iz čiste znatiželje. Nitko razuman.Imaš pravo, složi se Gigi bez oklijevanja.Dakle?Moglo bi biti da sam negdje morala provesti dva sata, moglo bi biti da sam se zaželjela plakati u mraku dok se ne zadavim, moglo bi biti da sam te htjela vidjeti... Zašuti pred tolikim razlozima koji su je mogli dovesti do projekcione dvorane.Naprosto provesti dva sata? raspitao se Zack brzo ne bi li je spriječio da nabraja i dalje.Ne.Sjediti u mraku?, prisilio se pitati nadajući se da nije otkrila novu strast plakanja u mraku.Gigi pažljivo razmotri pitanje. Konačno gotovo oklijevajuće reče Ne, nije to. Mislim da nije to, svakako ne baš sasvim.Onda... ono posljednje?Moguće je... mislim da je to moguće...Htjela si me vidjeti. Suzdržao se od bilo kakvog komentara u glasu.Logika ukazuje na to, zar ne?Kako to? raspitivao se Zack s najvećom ležernošću koju je uspio skupiti.Zar ti mene nisi poželio vidjeti? upita Gigi.Točno znaš da jesam,Zašto? upita ponovo Gigi plamteći od znatiželje.Zato što te obožavam, uzvikne. Zato što obožavam zemlju po kojoj hodaš, zato što bih se zbog tebe penjao na ledenu planinu zato što te volim do ludila, kao da to ne znaš. Bože, baš si teška!Ozbiljno?, začudi se Gigi. Možda i jesam, ali samo kad sam izazvana. Ali ti me u posljednje vrijeme ne izazivaš, je li tako?U posljednje vrijeme, reče Zack odsječno.Možda, reče polako kao da usput traži riječi možda premda je gotovo nemoguće da se to dogodi, kad pogledaš sve što je bilo možda... sam... imala tu... ludu ideju... da bismo mogli...Gigi, draga pokuša se brzo prebaciti na njenu stranu i poljupcem je pridobiti za tako razumno rješenje.Ostani gdje si! Neka stol ostane između nas, reče Gigi glasom koji ga je smjesta zaustavio. Moramo utvrditi neka pravila ili će se iste stvari ponoviti, a ja to dva puta neću podnijeti.Gigi, ja sam se promijenio! Ovu sam posljednju godinu dana prolazio kroz takav pakao nisam nikako mogao ostati onakav kakav sam bio. Stalno sam ponovo prolazio kroz stvari koje sam radio krivo, razmišljao o tome kako sam te zaokupio, o strahotama koje sam rekao valjda ne misliš da sam nepromjenjiv!Nisi nepromjenjiv... to ne, ali ćeš zauvijek prvenstveno biti zaljubljen u svoj posao i to će uvijek biti izvor sukoba između tebe i mene. Zar nije tako?Zack ispusti dug zvuk, nešto između uzdaha i uzvika. Učinit će sve, baš sve da bude zauvijek s Gigi ali neće lagati.Ako je to sporno mjesto, prizna onda nema pomoći. Nećemo uspjeti. Ne bih znao tko sam bez svog posla. Ja jesam taj posao. To je polovica smisla i radosti mog života. Ali, Gigi, ti si njegova druga polovica, ti si čitava druga polovica.

Gigi se čitavim bićem, umom i srcem usredotočila na Zacka, na njegovu predanost umjetnosti režije. Tu je sjedio čovjek, razmišljala je, najvećim dijelom određen svojim talentom, čovjek koji je rođen da riječi s papira pretvori u oblik stvarnosti koji će dirnuti publiku. Tu je čovjek koji bez ostatka vjeruje da može prosvijetliti pisce i scenariste, čovjek koji je dokazao te svoje sposobnosti. Taj će čovjek morati i dalje koristiti taj svoj dar. Došla je do stupnja pomirenosti s njegovim poslom.Čovjek koji nije intenzivno u onome što radi nikad me ne bi mogao zanimati, reče Gigi tiho, pažljivo birajući riječi. Ali, Zack, ne možeš biti tako usredotočen na svoje potrebe da ne shvaćaš da je ono što ja radim meni također važno.Shavaćam. Ja ćuCekajl Nemoj brzati s odgovorom. Znam da ćeš se potruditi da cijeniš ono što radim ako budem dobro zarađivala, postala slavna, ako budem imala uspjeha. Ali što će biti ako odlučim upisati fakultet sjećaš se da to nisam učinila ili učiti talijanski ili... oh, bilo što, svirati glasovir, uzgajati ruže što će onda biti? Koliko ćeš to cijeniti?Čitavu dugu godinu postavljao sam si ta pitanja. Imala si pravo kad si me nazvala lašcem i hipokritom kad sam rekao da ću cijeniti tvoj posao. Sve što sam znao je da te ta reklama odvaja od mene i pokušao sam te uvjeriti da ni jedna razumna osoba to ne bi željela raditi. To je bilo prezira vrijednoStvarno jest!Gledao je u nju ne trepnuvši okom. Sto god odlučila raditi sa svojim životom, imat će smisla kao i to što ja radim filmove. To ti mogu obećati svim srcem.Onda je jedan problem riješen, jedan od nekoliko. Gigi zastane da čuje što će reći.Gigi, mogao bih se ubiti što sam ti se nametao silom, a onda... rekao da si to željela, da si htjela privući moju pažnju.To je zaista bilo odvratno. Čak bi i Ben Winthrop to smatrao niskim.Ne kažem da to tada nisam mislio, reče Zack, odlučivši da bude do kraja pošten ali nisam tako mislio sto posto.Na koji si postotak točno mislio? upita s razoružavajućom vedrinom.Previsok. I jedna desetina jednog cijelog je previsoka. Kako ću ti se ikad ispričati? moljakao je.Zaboravi, ne možeš se ispričati. Samo se nemoj ubiti.Gigi, znam da manipuliram, da pretjerujem, da volim stvari držati pod kontrolom, da sam nestrpljiv.Sve to znaš? Ozbiljno? Ipak... nisi ti tako loš.Nisam?Poznaš se mnogo bolje nego prije, reče Gigi dobrohotno.Čitava godina bez tebe, gotovo dvadeset četiri sata dnevno čovjek ima dovoljno vremena za razmišljanje.Zašto gotovo? upita.Katkad bih zaspao nakon Kakvi smo jednom bili.Kakvi smo nekad bili? Oh, Bože, to godinama nisam gledala, reče začuđeno. Zack, misliš li da bi mogao prestati biti tako manipulativan i te stvari? upita ga tiho.Zapravo ne... Takav sam. Da nisam siguran u ono što mislim i da ne nastojim i druge u to uvjeriti, bio bih nešto drugo, ne bih režirao filmove. Možda bismo se oboje bavili kiseljenjem krastavaca ili uzgajanjem ruža.Ni u snu.Da, to bi bilo previše. Ali ti nešto sigurno mogu obećati.

Neću se ponašati kao režiser kad budem s tobom.Stvarno misliš da bi na snimanju mogao biti zadužen za kozmička pitanja, a onda kod kuće sve to isključiti?Upravo to mislim, reče iskreno. Znam da to mogu. Nikad te više neću nagovarati da živiš kao ja. Živi svoj život. On je tebi važan koliko i moj meni. Neću ponoviti tu pogrešku.Gigi kimne. Znala je da u to iskreno i duboko vjeruje. Ali, upita što ćemo sa svim tim snimanjima izvan grada koja traju po šest mjeseci?Smanjit ću ih. Sad mogu birati posao jednostavno ću biti bliže kući.Ili... možda bih ja ponekad mogla doći k tebi. Mogli bismo... oh, Bože... pa ovo je kompromis. Mi bismo se mogli sporazumjeti, uzdahne Gigi jer je mrzila tu riječ, ali je ona jedina bila točna.Kompromis? Zack je pogleda začuđeno. Zaista si spremna na kompromis?Nisam stalno, odgovori nestrpljivo daleko od toga, ali ne bih željela da odbiješ neki zaista dobar scenarij samo zato što to znači da ćeš nekoliko mjeseci biti na putu. O tome je riječ.Kako ćeš se ti izvući od svog posla?Odlučila sam biti slobodnjak, prizna Gigi. Premda to zvuči naskromno, izgleda da sam tražena. Neću više nikad biti u stalnom radnom odnosu. Nemam onoga što treba da bih bila timski igrač ili poslovna žena. Radit ću svoje stvari i, oh, Zack a to može biti svašta.Misliš reći, hazardirao je Zack vidjevši nebrojene mogućnosti u njenim očima da bi mogla raditi bilo gdje?Nemoj se pretjerano zanositi, dometne. Želim pravi dom, ne namjeravam biti ženski Leteći Holandez. A sada me slušaj pažljivo moraš se složiti s još dvije stvari. Prvo, ne možeš biti na raspolaganju glumcima u nevolji svake večeri. Nisam te spremna svakodnevno dijeliti s tvojim obožavateljima. Tvoj je problem što voliš savjetovati druge. Moraš se disciplinirati, svesti to na tri večeri tjedno. I izbaciti ih u deset. Voljela bih to smanjiti na dvije večeri, ali te previše dobro poznam. To je još jedan kompromis i molim da mi se to prizna. A drugo, ako pozoveš ljude na večeru, želim to znatiprije nego što se pojave. A ako ne zapamte kako se zovem, bacam ih iz kuće. Još prije jela.Slažem se sa svim, uleti Zack. Potpisat ću ti to, krvlju ako treba.Neće biti potrebno, odgovori Gigi pokušavajući odvratiti pogled od njegovih usana, držeći ruke u krilu da mu se ne bi bacila oko vrata. Vjerujem ti na riječ.Sto si mislila...kojim te imenom gosti moraju zvati?Gigi, reče i dopusti mu da joj se zagleda u oči.Gigi Nevsky? molio je, nestrpljiv koliko i strastan.Izgleda da je... to... naprosto... neizbježno, prošapta Gigi gledajući ga bespomoćno. Kako je uspjela izdržati bez njega čitavu godinu dana?Mogu li sad sjesti do tebe, molim te?Oh, da! Bila je dobrostiva, nesuzdržana, opuštena. Nisu je više mučila pitanja koja je morala jednom zauvijek riješiti prije nego što je ovom čudesnom, teškom i zadivljujućem muškarcu, njenoj prvoj i jedinoj ljubavi, dopustila da se ponovo vrati u njeno srce.Draga, smjesta te vodim kući, reče Zack brzo ovladavši situacijom. Tako te volim da ne mogu dovraga, auto ti je u studiju.Nije. Dovezao me je otac.Izašla si tako... bez mogućnosti da se odvezeš kući? upita je ne vjerujući. Nitko, baš nitko tko živi u Los Angelesu ne bi učinio nešto tako nepromišljeno.

Što je tome tako čudno, smijala se Gigi.Koliko će mu još trebati da shvati da je sreo nekog sebi ravnog. Morat će mu dati još dva, tri tjedna. Muškarcima tako dugo treba da razumiju neke stvari kod žena. Ljubav ju je tako promijenila da je odlučila biti upravo nevjerojatno velikodušna.Zack je zgrabi. Ljubio ju je i ljubio pred prepunom pizzerijom izazivajući zvižduke, uzvike, bodrenje. Gigi ga konačno nježno odgurne, a on se sabere i odnese je do auta. Ležeći na sigurnom osjećala se tako neopisivo sretnom da je to jedva mogla podnijeti. U mislima je razmatrala sve pojedinosti onoga što se dogodilo, aonda je počela misliti na vjenčanje, sasvim skromno vjenčanje. Samo Billy i Pauk i Sasha i njen otac i svačija djeca i Josie i Burgo i... oh, ne! Mama! Zna ona s mamom, reče sama sebi. A osim toga, sad će joj Sasha biti šogorica i maćeha. Sasha Nevsky Orsini i Gigi Orsini Nevsky? Kako li se, zaboga, to dogodilo? Gigi odluči odložiti teška pitanja. Bilo je toliko lijepih stvari o kojima je mogla razmišljati.