Jovo Popovic Sudjenje Artukovicu i Sto Nije Receno

www.krajinaforce.com

SUENJE ARTUKOVIUI TO NIJE REENO


JOVO POPOVI

Autor knjige:Jovo Popovi

Naslov knjige:SUENJE ARTUKOVICUI TO NIJE REENOIzdavai:STVARNOST, ZagrebJUGOART, Zagreb

Za izdavae:Vladimir tokalo, Ankica TonkoviUredniki odbor:Milo Blei, Kreimir uturilo, eljko Durakovi,Tomislav Rakoevi, Vladimir tokalo, Mirjana ZdravkoviRecenzenti:uro Bjegovi, Pero PletikosaLikovna oprema:Nenad Dogan

Fotografije:Valent Grobenski i Muzej Revolucije, ZagrebLektor:Jaka Mimica

Korektura:Maja Kotur

SUENJEANDRIJI ARTUKOVIU

I TO NIJE REENO

Naklada:10.000 primjerakaTisak i uvez:Grafiki zavod Hrvatske

STVARNOSTJUGOART

1986.www.krajinaforce.com

YISBN 867075-066-X

U odnosu na suenje Andriji Artukoviu postoje dvije generacije: ona kojajo pamti vremena njegovih nedjela i ona druga, mlada, za koju je to pravapovijest, o kojoj zna samo posredno. Jedne je ovo suenje podsjetilo naproivljeno, a druge upoznalo kroz jo ive ljude i svjedoenja s jednim vremenomkoje, ipak nije tako daleko. Ali, mjereno ljudskim vijekom, mogli bismo rei dasu djeca roena prve godine poslije osloboenja danas zreli ljudi, pa poneki odnjih imaju i unuke, a ne samo svoju djecu. Jednima i drugima namijenjena jeova knjiga. Jedne e podsjetiti, a drugima e odgovoriti na pitanje koje smo mogli,katkada, uti: je li to mogue? Naalost, odgovor je ne samo da je mogue, veda se i dogodilo. I zato, svima nam je jednaka opomena da inimo sve da se neponovi, da ne dopustimo da se povampire snage mraka i zla. To je poruka oveknjige, kao to je to bila i poruka sudskog procesa kojim se bavi.

Kad je rije o suenju Andriji Artukoviu i pravednoj osudi koju jeizrekao sud nakon nadasve korektnog sudskog postupka, treba rei da se pokazaloda za pravdu nikada nije kasno. I to ne zbog osvete, ne zbog odmazde, nego radisame pravde, radi toga da narod iz kojeg je ratni zloinac potekao moe gledatiu oi svim drugim narodima, a prije svega onima kojima je, u njegovo ime, zlouinjeno. Pokazalo se na ovom procesu da hrvatski narod nema ega da se stidi,osim one aice zloinaca koja je djelovala u njegovo ime. Zar nije upravohrvatski narod sa srpskim i svim ostalima koji ive na tlu SR Hrvatske uzeo svojusudbinu u svoje ruke i sam obraunao sa svojim izrodima. I o tome govori ovaknjiga, upravo stoga to ide dalje od predmeta inkriminacije Andrije Artukovia.J ovo Popovi razotkriva svu monstruoznost tvorevine koja nije bila ni hrvatska,ni nezavisna, ni drava. ini to na najbolji, dokumentarni nain, i pred namauskrsava vrijeme strave i uasa kada je ljudski ivot tako malo vrijedio, ako jebio srpski, idovski, romski, ali i hrvatski - napredan. Ova knjiga je i najboljiodgovor onima koji su pokuali monstruoznog hrvatskog Himmlera prikazatikao rtvu ili u najmanju ruku rezultat naih ovdanjih odnosa i povijesnihokolnosti. No, pustimo to.

Rekao bi ovjek, da ne moe za onoga tko na savjesti nosi tolikuodgovornost kao Andrija Artukovi, biti vee kazne od duga ivota. Naalostpokazalo se da Artukovia ne progone grobovi, logori, vjeala. I to smo potvrdilipratei proces i itajui Popovievu knjigu. I Artukovieva je savjest mirna icista. I on vjerojatno mirno spava. Zato je dobro to je napisana ova knjiga, jergovori i ire od onoga to je veliko vijee Okrunog suda u Zagrebu utvrdilo. Prednama izrasta u svojoj ogoljelosti ratni zloinac i itava zloinaka organizacijaza istrebljenje svega to nije po ustakoj mjeri, po mjeri ustakog noa.


Pratei suenje Artukoviu sjetio sam se svoga teksta pod naslovomEkolozi duha objavljenog u Vjesniku 17. veljae 1980. godine. ini mi se, ukontekstu Popovieve knjige aktualnim, pa ga prepisujem:

U bogatstvu svakodnevnih pojava i susreta, prihvaanja i sueljavanjaakcija i ideja, katkad nau panju privue i poneka brina duica, da ne kaemoduebrinik, koji iskazuje strah za duevni mir mlade generacije, koju se - kakotakvi kau - optereuje mranim slikama iz nae nedavne prolosti. emu tolikopriate ili piete o ratu, emu snimate filmove o NOB-i ? Dosta je toga, dosta jekrvi, zaboravimo to !

Na to nas podsjea i ponovno otvaranje polemika o nekim filmovima okokojih su se ve lomila koplja, upravo na tim i oko takvih ocjena. A sve topotvruje da takve polemike, bez obzira na kojoj su se teritorijskoj razdaljinivodile, bez obzira u kakvo ih se ruho odijevalo, nisu zavrene i zamrle, iz prostograzloga, jer im je ispod povrine, to se moglo iati i izmeu redaka, stajalonekoliko krupnih i bitnih pitanja s posve jasnim idejnim i ideolokim predznacimai opredjeljenjima.

Polazei od takvih ocjena, ini nam se da bi vrijedilo, bez ulaenja udublje analize, ukazati na nekoliko tendencija, pa makar samo i ilustracijama,ne da bismo sudili, ve da bismo iskazali makar i fragmentarno, elemente nakojima se i kojima se pokuava stvarati odreena klima i graditi ocjene i sudovikoji se, u svojoj osnovi, bitno razlikuju od onih koje je ovo drutvo usvojilo, kaosud o prolosti i o sadanjosti i odnos prema njima. Upravo stoga i spominjemote ekologe duha, kojima ne smeta to to se dogaalo, ve ih smeta da se spominjeto to se dogaalo i kako se dogaalo. A znamo, bilo je teko, krvavo i estoneljudski.

To su razlozi da ne moemo prihvatiti tezu: neka se zaboravi, zatopodsjeati na to ? Ne elimo da se zaboravi - da se ne bi ponovilo.

A kako, na primjer, izgleda prvi korak zaborava ? Izgleda tako da se uumjetnikom djelu (ako je umjetniko djelo koje se slui neistinom ili poluistinom),nije vano u kojem anru, u ovoj zemlji prikazuju samo okupatori koje jenemogue identificirati, a domai je izdajnik samo gostioniar koji kolaborirauglavnom posluujui okupatora. Tu ekolozi, vrlo vjeto, izbjegavaju da trujumlade due istinom da je i meu nama, pripadnicima nae nacionalnosti biloonih koju su bili na drugoj strani, krvavih ruku. A to da kaemo tek za onekvasi umjetnike tvorevine u kojima se izjednauju ubojica i rtva, u kojima sujednaki borci za slobodu i porobljivai.

Jednom smo zgodom mogli uti i tezu da je, bilo je to prilikom razgovorao filmu u kojem su veoma naturalistiki i s krvlju prikazani zloini koje ustaeine nad svojim sugraanima, dakle Hrvatima, da je u antikoj tragediji mnogokrvi, ali da se o njoj samo govori, da je se ne vidi. Ali mi danas, gledajui antikutragediju, pratei sudbine njenih protagonista pa i identificirajui se s njima,znamo, mislimo ili pretpostavljamo da je to legenda, izmiljotina, neto to je plodmate, djelo antikog umjetnika. I premda se radi o ljudskim sudbinama,mijeanju bogova i ljudi, o krvi i snanim osjeajima, ipak tome pristupamo sdistancom: moglo se dogoditi, ali je vjerojatnije da se nije dogodilo, da su lica iokolnosti izmiljene. To je ono to ne elimo da se dogodi s naom nedavnom

prolou. Ne elimo da postane mit, na kojem emo se, dodue, nadahnjivati,ali koji e nas, u osnovi ostavljati hladnim, jer sumnjamo da se sve to moglodogoditi.

Nije rije o tome da prizivamo prolost, da prijetimo prolou. Uostalom,uza sve tekoe, patnje, krv i stradanja, ta je prolost prepuna predivnih primjeraljudskosti, junatva i samoprijegora. Ali ta, znaajnija i vea strana prolostiizgledala bi nevjerojatnom bez tog mranog nalija. Prava je i puna vrijednostprolosti, njenog prisustva u sadanjosti, u iskazivanju svih njenih dimenzija.Zato ne moemo prihvatiti ekologiju duha koja bi proistila sve ono to moe,na ovaj ili onaj nain, s ove ili one pozicije, podsjetiti na temu koju bi jo ponetkoelio vratiti.

U svjetlu ovih razmiljanja i ova knjiga moe svakom dobronamjernomitaocu otvoriti nova ili proiriti postojea saznanja. A ono, to je najvrednije, toje njena poruka da se zlu treba uvijek suprotstaviti, to je svijest njenog autora, oneizmjernom u sudbinskom znaenju bratstva i jedinstva na naim prostorima.

Narodi i narodnosti Jugoslavije su, vlastitom voljom, u toku narodnooslo-bodilake borbe, voeni Titom i Komunistikom partijom, sami odabrali zajed-niki ivot. Zapeatili su to vlastitom krvlju. Brojne rtve, medu njima i one zakoje je suen Andrija Artukovi, obavezuju dananje i budue generacije dauvaju, njeguju i dograuju tekovine oslobodilake borbe i socijalistike revolucije.Trajna je pouka i poruka nae povijesti o snazi zajednitva, a prije svega bratstvai jedinstva, ali i o zlu koje se uvijek moe ponoviti. I o tome svjedoi ova knjiga.

Pero Pletikosa


PONEDJELJAK,14. aprila 1986.


To je dan kada e, konano, poslije dugog etrdesetogodinjegekanja, Okruno tuilatvo grada Zagreba, gdje je Andrija Artukovi 1941.godine potpisao zakone kojima je zloin uspostavljan kao sistem, imatipriliku da pred krivinim vijeem Okrunog suda iznese optunicu:

Artukovi Andrija, sin Marijana i Rue Rai, roen 29. 11. 1899.godine u Klobuku, Hrvat, advokat, oenjen suprugom Anom, otac 5 djece,zavrio pravni fakultet, nalazi se u pritvoru Okrunog suda u Zagrebu od12. 2. 1986. godine po rjeenju Okrunog suda u Zagrebu broj K-91/84. od2. 3. 1984. godine,

da je:zajedno sa ratnim zloincem Antom Paveliem pod okriljem i u slubi

njemakih i talijanskih nacistiko-faistikih okupatora osnovao i organiziraona podruju dijela Jugoslavije ustaku teroristiku tvorevinu...

Optunici je prethodio naporan put do ratnog zloinca: i da se utvrdigdje se krije, i da se - kad je ve otkriven u Sjedinjenim Dravama Amerike- pravosuu te saveznike nam zemlje iz drugog svjetskog rata, kojoj jeustaka teroristika tvorevina objavila rat, ba kao to ga je objavila isvome narodu, uspije objasniti i dokazati da je Andrija Artukovi uistinuono zato e ga 14. aprila 1986. optuiti Okruno javno tuilatvo u Zagrebu,- da je bio zaetnik, podstreka, organizator i naredbodavac zloinakogpolicijskog poretka koji je sprovodio masovna ubistva, hapenja, muenja,prisilna iseljavanja, odvoenja u koncentracione logore, internacije, naprisilni rad te pljaku imovine stanovnitva jednog dijela Jugoslavije.

Mnogo od onoga to je Artukovi inio, osobno ili kao nalogodavacs autoritetom ministra smrti, nee biti navedeno u optunici, i nee bitiutvrivano u procesu. Pratei pomno ono to se zbiva u vijenici zagrebakogOkrunog suda, gdje e Artukovi biti prvi put uveden u 8.37 sati 14. aprila1986. godine, ravno 45 godina i tri dana poslije njegova dolaska specijalnimnjemakim avionom u Zagreb u kojem je 12. aprila 1941. uao u devetorkuHrvatskog dravnog vodstva, mi emo tragati i za bitnim posebnostimaovog ratnog zloinca koje nee biti predmet same rasprave, odnosno to eostati na rubu interesa tube, obrane i suda. Tuba je, naime, drei semeunarodnih pravnih normi, u iznoenju optunice protiv Andrije Artuko-via, ostala iskljuivo na razini onoga za to je Andriju Artukovia osudioameriki sud:

da je 1941. godine naredio ustaama da kod Kerestinca ubiju 450osoba, meu kojima mnogo ena i djece;

11www.krajinaforce.com

da je 1942. kod Vrginmosta naredio da se pobiju stanovnici (Srbi)okolnih sela;

da je naredio da se ubije advokat iz Sremske Mitrovice dr JeaVidi i da se njegova imovina opljaka;

da je neutvrenog dana poetkom 1943. godine kod Samoboranaredio ustaama da pobiju vie stotina zarobljenih partizana i partizanskihporodica.

Kad je za takva zlodjela okrivljen i kad je ve bilo rijeeno da ga SADizrue Jugoslaviji, zamjenik federalnog tuioca SAD David Nimmer, koji jena procesu Artukoviu u Los Angelesu u februaru i martu 1985. godinezastupao interese Jugoslavije, izjavio je, to e kod nas prvi objavitiVjesnikov novinar Dore Liina, jedan od trojice jugoslavenskih izvjestite-lja na losanelekom procesu:

Vrlo dobro znamo da nijednoj od rtava nacistikog terora nije bilapruena nikakva mogunost da se brani. Nasuprot tome, Artukovi je, ovdjeu Americi, u toku 15 mjeseci imao prilike predoiti sve svoje dokaze i iznijetisve svoje argumente. Razmotrivi sav prezentirani materijal, sud je ocijeniokako postoji vrsta osnova za uvjerenje da je Artukovi kriv. To je osnaenoodlukom triju viih sudova, ukljuujui i Vrhovni sud SAD. Na toj osnoviArtukovi je vraen u Jugoslaviju da bi ondje stao pred lice pravde...

I, eto ga: u 8.37 sati kroz glavna od pet vrata velike vijenicezagrebakog Okrunog suda sudski straari uvode decenijama ekanogArtukovia. U tamnoplavom je odijelu; bijela koulja, plave arape, crne,pomno izlatene mokasine. Nema kravate. Gornje dugme na koulji raskop-ano. Sporo se kree. Dvojica sudskih straara su mu stalna pratnja. Nikadnije bio visok, a sad je sitan, use urastao, jadna izgleda meu ne ba posebnokrupnim staarima. Trei straar je otvorio dvokrilna vrata, pa ih ondazakljuava. A dvojka su straara zajedno s medicinskom sestrom, koja nosiveliku crnu torbu (vjerovatno s lijekovima), iza optuenog i u korak ga prate.Optueni i dvojica straara su sjeli u neprobojnim staklom ograenu kabinu,otvorenu samo s prednje strane, prema sudakom stolu. Umjesto optue-nike klupe, tri smee fotelje.

Za sudskim stolom je pet stolica. Slijeva, izmeu stola obrane isudskog stola, elektrina maina daktilografkinje. Lijevo od stola obrane jestol sudskog vjetaka, petoro lijenika. Desno od sudskog stola je stolOkrunog javnog tuioca Ivanke Pintar-Gajer i njenog zamjenika AnteNobila. Uz njihov stol prislonjen manji stol privatnog tuioca, zastupnikaporodice od ustaa ubijenog i opljakanog sremskomitrovikog advokata draJee Vidia, stol beogradskog advokata Slobodana Perovia. Desno od njihje stol za rezervne suce.

Velika vijenica ima u desnom krilu devet redova sa po 5, 6, 7 i 9sjedala, a lijevo krilo, iza kabine optuenog, pored kojeg su dvije stolicepratnje i stolica medicinske sestre, ima samo 7 redova sa po 6, 7, 9 i 10sjedalica. Za one koji neobavezno prate proces (tu su i novinari) ima 118mjesta. U jednoj drugoj, mnogo veoj dvorani, s ulazom iz Amrueve ulice,pripremljeno je sve to treba da izvjestitelji, strani i domai, mogu pratiti

12

proces preko monitora. Sve to se dogaa u sudnici snimaju kamerezagrebake televizije. Iza stola branitelja, lijevo od sudakog stola, smjetenaje i jedna od kamera filmske ekipe uglednog reisera Lordana Zafranovia injegovog kolege Josipa Remenara Joje koji snimaju devedesetminutnidokumentarni film Civitas Dei. Druga filmska kamera je na galeriji, odakleproces prati etrdesetak promatraa, meu kojima e uglavnom svo vrijemeprovesti i autor ovih redaka. Za Zafranovievim kamerama su AndrijaPivevi Pivac i Branko Knez iljo, a za filmskom kamerom TV Zagreba jeBranko Jaklin. U publici je lako uoiti razbaruenu, poetsku pojavuVojdraga Beria, koji je 1945. godine bio isljednik tada zarobljenihArtukovievih kolega iz vlade Nezavisne Drave Hrvatske. Nae znanje oustakom pokretu nije beznaajno, ali u odnosu na znanje Vojdraga Beriasvako znanje o ustaama i njihovoj zloinakoj organizaciji je maleno, ak iznanje uglednih autora iz te domene. Oekivalo se da e Vojdrag Beri bitiee pozivan na pres konferencije, ali to se ni jednom tokom procesa needogoditi. Druga zanimljiva linost meu promatraima je i Milan Bulaji,pravnik, jedini ovdje od svih onih koji su i 1958. pred federalnim sudom uLos Angelesu pratili suenje Andriji Artukoviu. U ono je vrijeme bio prvisekretar nae ambasade u Washingtonu. On e ostati sve vrijeme na procesu,kao i Beri. A prvih nekoliko dana tu je bio i ugledni pravnik iz SAD,nekad lan Odjela za ratne zloine amerikog ministarstva pravde, MartinMendelhson, koji je na lanjskom suenju u Los Angelesu zastupao grupuoteenih idova. Veernji list e sutradan objaviti kako je Mendelhsoniznio miljenje da, bez obzira na razliku u proceduri (zakonodavstvu) SADi nae zemlje, suenje tee u najboljem redu. Vrlo pozitivno je, premanjegovom miljenju, to je organizirano suenje na kojem Artukovi ima svemogunosti da se brani. U Veernjem listu e takoer biti objavljena jojedna zanimljiva izjava u vezi s Amerikom: Odvjetnik Slobodan Perovi,opunomoenik obitelji ubijenog dra Jee Vidia, preko amerikog odvjetnikaFilipa Lacovare (inae biveg Nixonova dravnog tuioca) postavio jezahtjev da se pokrene postupak za blokadu Artukovievih bankovnih raunau SAD, te zabranu prodaje nekretnina koje tamo posjeduje. Perovi je, napoetku suenja, u ime Stevana Vidia, sina ubijenog dra Jee, najaviosudskom vijeu da e imovinsko-pravni zahtjev postaviti tokom glavnerasprave, kada bude raspolagao injenicama radi konkretiziranja prijedloga.

Suenje je poelo u 8 sati i 40 minuta, ako se poetkom suenjarauna trenutak kad je pet lanova krivinog vijea Okrunog suda uZagrebu sjelo za sudaki stol. Prvi je, u trenutku kad je sva sala ustala naznak jednog od straara (Artukovi ustaje jedva zamjetno podravan rukomstraara koji mu stoji slijeva) uao predsjednik krivinog vijea, ujedno ipredsjednik Okrunog suda Milko Gajski. Gajskog slijedi njegov zamjenik,sudac Okrunog suda u Zagrebu, izuzetno cijenjeni strunjak za krivinopravo Boidar Rumenjak. Za njima ulaze troje sudaca porotnika: NedjeljkoHalilovi, Katica Ilovar i Vasilj Duki.

Nakon zakonskih formalnosti, to je trajalo 7-8 minuta (objavasastava krivinog vijea, obavjetenje o tome tko sve i zbog ega snima


suenje) Gajski je od optuenog zatraio da ustane. Kasnije, u nekolikonavrata, optueni e pokuati da ustane, ali bi mu Gajski svaki put rekao:

- Samo sjedite, optueni Artukoviu; svi mi sjedimo!No, rekosmo, 14. aprila u 8.48 Gajski je zatraio:

- Ustanite, optueni Andrija Artukoviu!Ranije smo imali priliku da u jednoj televizijskoj emisiji ujemo glas

Andrije Artukovia: hrapav je, promukao, povremeno jedva razbirljiv,ponekad progutanih vokala. O sebi je sve podatke iznosio jasno, osim to jena pitanje Sto ste po zanimanju sasvim ujno rekao samo ad a dodatakvokat je kazano neujno, pa su mnogi u sudnici shvatili da je odgovor naslijedee pitanje (to imate od imovine) ujedno i odgovor o zanimanju:

- Nita!Jo je rekao da je po nacionalnosti Hrvat i dravljanin Hrvatske, te

da nije nikad osuivan. Zatim je sjeo. I poslije 40 godina izbivanja dobrogovori hrvatski.

Branitelji Andrije Artukovia su za to vrijeme pomno pratili svakukretnju svoga klijenta. Trojica su za braniteljskim stolom; sjede na klupi snaslonom. Prvi je do suda eljko Oluji, do njega Silvije Degen, a njemuslijeva Sra Popovi, koji je, uavi u sudnicu s dosta teatralnosti rairiobeogradsku Politiku, naoko vie zainteresiran za njene vijesti, nego zaprilike u vijenici, gdje je oekivan ulazak Andrije Artukovia. Kad jeoptueni ispitan o osnovnim generalijama, njegovi branitelji su zatraili dase glavna rasprava odgodi za osam dana:

jer im nije pruena prava prilika za nesmetani kontakt, bezprisutnosti treih lica, s optuenim (Nismo bili sami s njim ni tridesetminuta!, tvrdili su odvjetnici, a Gajski je, ne prekidajui njihovo izlaganje,gotovo za sebe, mada ujno za sve, izjavio: Imali ste vi i 300 minuta!);

jer je zdravstveno stanje optuenog takvo da nije sposoban pratititok suenja.

Prva primjedba nije uvaena.U vezi s drugom primjedbom obrane, Milko Gajski je zamolio

docenta dr Karlu Pospiil Zavrki da u ime lijenika vjetaka, meu kojimaje jedan internist i etvoro psihijatara, na osnovi zdravstvenog biltena ijutronjeg pregleda optuenog dade ocjenu o njegovoj psihofizikoj sposob-nosti.

Dr Karla Pospiil Zavrki nije rekla lako uoljivu injenicu da jeoptueni, u odnosu na prologodinje suenje u Los Angelesu, mnogo boljegizgleda, kako je sad sposoban da sam hoda, da se mnogo jasnije izraava, vrlosklon da svakome pokae kako je pri punoj pameti, ak lucidan. Dalje kaeda zdravstveno stanje optuenog nije promijenjeno u odnosu na ono sasuenja u Los Angelesu 1985. i - to su u jutronjem pregledu utvrdililijenici vjetaci, internist i psihijatri - da je optueni sposoban za sudjelova-nje u glavnoj raspravi.Gajski se jedva primjetno naklanja prema stolu tuioca:

Izvolite, drugarice javni tuilac!Ivanka Pintar Gajer, ena koja ve godinama rukovodi Okrunim

14

javnim tuilatvom u Zagrebu, pravnik o kojem mnogi autoriteti govore srespektom i potovanjem, pripremila je sa svojim zamjenicima trideset i tristranice optunice koja e ostaviti uvjerljivo snaan dojam. U nainu IvankePintar Gajer bilo je sitnih previda, kao i kod svih ljudi koji se bave pravom,ali nisu uestalo sudionici sudskih rasprava. Osim toga, ona je superiornosvjesna odgovornosti svoga zadatka. S tubom jednom od najveih zloinacahrvatskog naroda, sa zadatkom da dokae njegove zloine protiv naroda iovjenosti, ona ulazi u povijest i nama je jasno da j o j nije ni lako, nisvejedno. Otud mala doza nervoze koja e da splasne kasnije - u raspravi.

Ve je kazano da je optunica Okrunog javnog tuilatva Zagrebzasnovana na presudi suca Federalnog suda u Los Angelesu VolnevaBrowna,zapravo na odluci o izruenju.

Saeto obrazloenje optunice, pisano s mnogo injenica, uvjerljivopo njima i analizi, ipak je samo zbir najosnovnijih podataka. Radi razumlji-vosti, poneto emo - imajui u vidu i ono to e biti kazano u glavnojraspravi i dokaznom postupku - opirnije objasniti.

Dakle, ima rije Okruni javni tuilac Ivanka Pintar Gajer:...Odlukom Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i

njihovih pomagaa Federalne Drave Hrvatske iz 1946. godine Artukovi drAndrija proglaen je zloincem, jer je u organizaciji oruane borbe protivSaveznika i Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije i u svojstvu ustakogministra unutranjih poslova, ministra pravosua i bogotovlja i drav-nog prabiljenika, a naroito kao lana Hrvatskog dravnog vodstva, biozaetnik, podstreka, organizator i naredbodavac zloinakog policijskogporetka, koji je sprovodio masovna ubistva, hapenja, muenja, prisilnaiseljavanja, odvoenja u koncentracione logore, internacije, na prisilan rad,te pljaku imovine stanovnitva jednog dijela Jugoslavije. Toj odluci priloenje spisak od vie hiljada rtava, koje su bile ubijene po nareenju ArtukoviAndrije i kao posljedica reima koji je inaugurirao sistematski teror, pljakui masovna ubijanja.

U vrijeme utvrivanja zloina Artukovi Andrija bio je nedostianZemaljskoj komisiji, jer se nalazio u bjegstvu.

Krivini postupak protiv Artukovi Andrije zapoeo je 1951. godine,kada je Okruno javno tuilatvo u Zagrebu pred Okrunim sudom uZagrebu podiglo optunicu protiv njega zbog krivinog djela podstrekavanjana hiljade ubojstava... Nadleni jugoslavenski organi, saznavi da se Artuko-vi Andrija nalazi na teritoriji Sjedinjenih Amerikih Drava, pokrenuli su1951. godine postupak za njegovu ekstradiciju na osnovi navedenih optuni-ca.

Postupak izruenja okrivljenog Artukovia trajao je sve do 1959.godine, kada je odbijen zahtjev jugoslavenskih organa za izruenje AndrijeArtukovia...

Put Andrije Artukovia do Amerike i suda, koji e mu omoguiti dastari, mada je to starenje sve vrijeme bilo natkriljeno strahom od pravde i

pravosua, moe se vremenski i geografski precizno rekonstruirati, ali jemnogo toga to je tom zloincu, za kojeg svijet odavno tvrdi da je Eichmann

15


Balkana, omoguilo da se izvlai od suda i osude ostalo nerazjanjeno.Jedan od onih koji e se s njim nai na jednoj ruti bjeanije, Vladimiridovec, ustaki diplomat, vraen iz emigracije, naim e istranim organimaizjaviti da se Artukovi pobrinuo kako e se, poput ostalih voda, sakriti umiju rupu i poput hrka sabrati oko sebe to vie dravnog zlata.

Put je ministra smrti, koji je do kakve-takve ministarske foteljedovezen u njemakim oklopnim kolima, vodio kroz svuda prisutnu mreukatolikog klera, koji mu je uvijek bio odan. Sklanjao se i u samostanu uBad-Ischlu u sjeverozapadnoj Austriji, i kod kanonika monsignora AugustinaJuretia u Freiburgu, u vicarskoj, i u rimskom Zavodu Sv. Jeronima... Smnogo uvjerljivosti mnogi tvrde da je i Artukovia, i mnoge druge, vee ilimanje ratne zloince, izmeu Scila i Haribdi pravde i saveznike neslogevodio sveenik Krunoslav Draganovi, kojeg je, prije kraha Treeg Reichai svega onog to je trajalo u okrilju toga nacistikog imperija, Paveli poslaou Rim da preko Vatikana utvruje postojee i uspostavlja nove veze saSaveznicima. U literaturi se Draganovievi putevi bjegstva ratnih zloinacanazivaju tunelom pacova (Ratteliene). Tim tunelom pacova se, kao tosmo odnedavna obavijeteni, izvukao iz Evrope i Klaus Barbi, poznatiji ponazivu Delat iz Liona.

Uz pomo Draganovia, Artukovi je od monsignora Juretia ufreiburkom samostanu dobio paso na ime Alojz Ani. U Imigrantskomuredu u Los Angelesu postoji Artukovieva izjava u kojoj govori o sebi kaoAlojzu Aniu u vicarskoj (u Austriji su ga, kae, dva mjeseca ispitivalibritanski oficiri, da bi mu zatim dopustili da se izvue tunelom pacova)gdje je ostao do jula 1947. godine, kad je uz znanje vicarskog ministrapravde dobio lane dokumente za sebe i obitelj (s njim je bila suprugaAna-Marija i keri bliznakinje Vinja i Zorica) to nam je omoguilo daodemo u Irsku, gdje smo ostali do jula 1948. Kada je istekla vanost naihvicarskih dokumenata, Irci su nam dali nove dokumente i tako smo dobilivizu za ulazak u SAD ...

Alojz Ani, koji e ve u januaru 1949. u Los Angelesu, gdje senastanio kod brata Johna Artukovia, dobiti isprave na svoje pravo ime iprezime, iz Irske je otputovao s uveanom porodicom: tamo mu je roen sinRadoslav, sada ameriki pravnik. Prvo mjesto boravka porodice bivegministra smrti u SAD bilo je na obali Pacifika, stotinjak kilometara daljeod Los Angelesa, u Surfsideu, gdje je John Artukovi, ovjek FBI iz ratnogvremena, tvorniar i trgovac, imao desetak izletnikih kua. U Surfsideu,kua broj 62, Ana-Marija Artukovi je rodila jo dvije keri - Nadu i Ruu- koje emo imati priliku upoznati na zagrebakom procesu. Bivi ministarse zaposlio kao knjigovoa u kompaniji P&J Artukovi ConstructionCompanv, a njegova supruga je dobila mjesto bolniarke. Uneseni su i utelefonski imenik Long Beacha: PL 5 - 1147.

Bio je malo previe siguran. Moda s razlogom, jer bilo je to vrijemekad je Amerika u makartistikom ludilu posvuda traila crvene vjetice igotovo nacistikom nesnoljivou progonila sve to je imalo lijeve boje iideje. Pa kad se obznani ugoslavenski zahtjev da ratni zloinac Artukovi

Izmeu dvojice zatvorskih straara optueni Andrija Artukovi ulazi prvog dana suenja uveliku vijenicu Okrunog suda u Zagrebu


Lijenici vjetaci

Krivino vijee: Nedjeljko Hali-lovi, Boidar Rumenjak, MilkoGajski, Katica Ilovar i Vasilj Du-ki

Artukovi slua optunicuVelika vijenica u 9 sati 14. aprila1986. godine

Optueni odgovara 15. aprila


Ustae u zloinakoj akciji

Prva ustaka vlada polae prisegu, Ar-tukovi stoji do Pavelia

bude izruen, novine e s ironijom pisati kako Crveni trae mirnog ovjekaiz Surfsidea. Tridesetak godina kasnije s osjeajima stida te iste novine epriznati:

Nijedan aspekt poslijeratne amerike vanjske politike nije takosramotan kao to je azil koji su dobili dokazani i osumnjieni nacistiki ratnizloinci kojima dobro dolazi antikomunizam da bi izbjegli pravdu u svojimzemljama. Od svih tih nitkova - ako ta rije u odnosu na njih nije previeblaga - koji su iskoristili tu mogunost, najfamozniji je Andrija Artukovi...

Washington Post je priznao kako vrijea i sama misao da osobekoje su optuene za najstranije zloine uivaju slobodu i dobro ive uAmerici ve godinama.

Amerika nije tako mislila pedesetih godina, mada se Trumanov StateDepartment jo 1945. godine obvezao Ministarstvu inostranih poslovaPrivremene vlade DF Jugoslavije da e na temelju prima facie dokazaizruiti i ratne zloince i kolaboracioniste.

Meu prvima je 1946. godine zatraen i Artukovi. Tada nam jeizrueno 27 ratnih zloinaca, ali Artukovia nije bilo meu njima. Reenoje, mada dopis nikoga nije uvjerio, da na teritoriju koji su okupirale snageSAD nije utvreno postojanje takvog lica. Pet godina kasnije, kad jeArtukovievo ime ve bilo i u telefonskom imeniku Long Beachea, ponovoje zatraeno njegovo izruenje: u notama od 31. marta i 30. kolovoza vladaFNRJ se - traei izruenje - pozivala na ugovor o ekstradiciji izmeuKraljevine Srbije i SAD od 1901. godine i, ujedno, na temelju optunicejavnog tuioca NR Hrvatske, koji je Artukovia optuivao za ubojstvo, ilisudionitvo u ubojstvu, u razdoblju od aprila 1941. do oktobra 1942. godine,1293 lica, od kojih 58 djece, 47 pravoslavnih sveenika i 48 idovskihsveenika i pjevaa u sinagogama.

O zahtjevu jugoslavenske vlade za ekstradiciju ratnog zloinca An-drije Artukovia - kojeg u ono vrijeme novinar Howard Bluni opisuje (toznamo po navodima Dora Liine) kao krepkog Kalifornijca, pomalozdepast, ali miiav ovjek koji je u srednje godine uao vrst zahvaljujuisvakodnevnom igranju rukometa na suncu - odluivao je federalni sud zajuni distrikt Kalifornije u Los Angelesu. Taj sud je imao zadau da uraspravi koja je poela 20. septembra 1951. godine utvrdi da li uistinupostoje prima facie dokazi za ekstradiciju.

Artukovi se branio sa slobode, uz kauciju od 50.000 dolara. Ve potome, a posebno po injenici to e kaucija biti smanjena samo na 5000dolara, pa onda i ukinuta, mogla se uoiti sklonost suca Pierson Halla premaoptuenom ratnom zloincu.

Branili su ga Robert Reynolds, Edward J. O'Conor i VincentArnerich, a kasnije im se prikljuio i Ronald Bonaparte. Branili su ga kaopotena ovjeka, koji je kriv samo zato to je antikomunist, a pri tome sudokazivali nitavnost starog ugovora o ekstradiciji iz 1901. tvrdei da nijeobnavljan poslije uspostavljanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Uz to,poricali su kriminalitet Artukovievih zloina; po njima bilo je sve u domenipolitikog nadigravanja. Jedan od njegovih branilaca, Vincent Arnerich, na


konferenciji za tampu u hotelu Beverly Hilton u Los Angelesu o svom jeklijentu, koji je predstavljen kao anticrveni knjiniar, s mnogo armauvjeravao novinare:

Andrew i ja smo po porijeklu iz istog zaviaja, mada sam ja roenu SAD. Mali imetak za obranu gospodina Artukovia odvojila je katolikacrkva zajedno s Vitezovima Columbusa, ali to je samo dio: veinasredstava je prikupljena od nezavisnih linosti, uglavnom od prijateljaporodice Artukovi. Besmislena je pria o tome kako su prikupljenaogromna sredstva za obranu. Za takve glasine odgovorni su novinskireporteri, kojima je povodom ovoga sluaja bjesnilo izbilo na usta. A to setie jugoslavenskog dokaznog materijala protiv Andrewa, uglavnom: to jesvilena hartija koja vrijedi manje od obine krpe.

Sudac Hall se priklonio stavu Artukovievih branilaca. Izriuipresudu 14. jula 1952. godine, ustvrdio je da ne postoji sporazum oizruenju izmeu Sjedinjenih Drava Amerike i Federativne NarodneRepublike Jugoslavije. Na to je uslijedila alba jugoslavenske vlade.Apelacioni sud je utvrdio: Sporazum o izruenju izmeu SjedinjenihDrava Amerike i Kraljevine Srbije iz 1901. godine postoji, vai i moe seprimjenjivati. Budui da se vie nije moglo traiti rjeenja u nepostojanjusporazuma o ekstradiciji, advokati su uznastojali na uvjeravanju kako jeArtukovi politiki bjegunac. Pierson Hill je i ovoga puta stao uz bokArtukovievih branitelja, presudivi da je njegovo sudjelovanje u uboj-stvima 1293 lica i njegovo sudjelovanje u vladi na poloaju ministra bilopolitikog karaktera. Vrhovni sud SAD je prihvatio albu Jugoslavije i useptembru 1957. odluio da Artukovi bude izveden pred sud kao ubica.Sud je sa 7 glasova za (dva su se suprotstavila) utvrdio:

Ubojstvo, iako poinjeno iskljuivo ili preteno s namjerom dauniti u cjelini nacionalnu, etniku, rasnu ili religijsku grupu, smatra seubojstvom...

U julu 1958. umjesto nevjerovatno pristrasnog Piersona Hilla sluajArtukovi preuzima sudac federalnog suda June Kalifornije TheodorHocke. Kad je optueni Artukovi izveden pred Hockea, ve je biopedesetdevetogodinjak ovalna lica, neduna pogleda, sa blagim smje-kom, naprosto neuoljiv sjedokosi knjiniar. To je opis Artukovia uNewsweeku 1958. godine. Sedam godina ranije opisuje ga ve spominjaniHoward Blum:

Otvorenog, irokog okruglog lica kao u seljaka, bezizraajnog, kojenije odavalo ni straha, ni prepredenosti, objeenih eljusti i tekih, runooblikovanih usta... Bio je uredno odjeven u plavo odijelo s bijelommaramicom u prednjem depiu, bijelu koulju vrsto je stegnula svilenakravata. Iako prosjeda, kosa mu je jo bila gusta i kratko podiana...

Theodor Hocke je imao zadatak da presudi vrstu djela, odnosnonedjela zbog kojih je Jugoslavija optuivala Andriju Artukovia: kriminal ilipolitika. Njegovi advokati, pisao je onih dana Newsweek, dokazuju daje on obian politiki bjegunac iz zemlje s komunistikim reimom, a da suoptube protiv njega obine komunistike lai. Bude li zakljueno da se ima

18

izruiti Jugoslaviji, njegovi branitelji su spremni podii optubu protivsudaca s dokazima da su izvrili prekraj odredbe o politikom azilu i natemelju toga uputili jednog nedunog ovjeka u sigurnu smrt. Ako pak budeod federalnog suda osloboen, Jugoslavija e optuiti SAD da tite ubojicu1293 nedune osobe...

Plan obrane da se Artukovia svrsta u politike bjegunce, u potenekatolike koje progone komunisti, podravala su na sudu kao svjedoci dvojicakatolikih sveenika iz ustakog pokreta i jedan slubenik nekadanjeUstake nadzorne slube, a sam Artukovi je u nekoliko navrata ustvrdiokako je vrijeme o kojem se govori bilo vrijeme kaosa kad se nekolikorazliitih politikih grupa borilo za vlast. Razumljivo je da Artukovi lae,ali nije razumljivo - to e kasnije rei mnogi u Americi - da i Amerikanaivno prihvati tolike providne lai. Rekli smo: svjedoci su mu bili popovi.Prvi od njih je bio Stjepan Lackovi, nekadanji tajnik Alojzija Stepinca. Naprocesu u Zagrebu to ime nee biti spominjano, ali e mnogi govoriti ojednoj komisiji kojoj je mjeru davao upravo taj biskupski tajnik. Rije je0 komisiji koju su kao Komisiju Crvenog kria radi kontrole logoraJasenovac formirali Nijemci. U nalazu te komisije, s potpisom veleanosgStjepana Lackovia, tvrdi se da je u jasenovakom paklu sve u redu.Koliko je znao o Artukoviu i njegovu zloinakom zakonodavstvu vidi se ipo dnevniku njegova preblagorodnog efa u kojeg je upravo on, tajnikLackovi, unosio podatke, valjda po biskupovu diktatu. Tako 27. jula 1941.pie o posjetu Alojzija Stepinca ministru Artukoviu, u stvari intervencijaza neke zatvorene ake radi komunizma... radi neovjenosti postupaka uzatvorima i nemara za bijedu siromanih majki. Taj Lackovi je uvjeravao,1 uvjerio, suca Hockea u ljudsku estitost Andrije Artukovia.

Drugi sveenik, Artukoviev svjedok, bio je Dragutin Kamber, kojije, kao i mnogi neosueni ratni zloinci, trebao sjesti na optueniku klupuzbog ubojstva vie od 300 osoba u dobojskom kraju. Trei branilaki svjedokAndrije Artukovia bio je Rene Herman, inovnik UNS-e, Artukovievslubenik, 1945. kriar, osuen na osamnaestomjeseni zatvor u Jugoslaviji,emigrant od 1949... Zduno su se zaklinjali u nevinost optuenog.

Sudac Hocke je prihvatio stavove obrane. Po njemu, tuilac nijedokazao da postoje razumni i vjerojatni razlozi da je optueni lino izvriozloine za koje se optuuje. Nije ga zanimalo brdo dokumenata iz kojihnedvosmisleno proizlazi da je optueni uspostavitelj i organizator sistemakoji je sam po sebi zloinaki. A bilo je i dokaza o linom ueu uneposrednom zloinu, ali... Zastupnik Jugoslavije u tom protekcionakomprocesu Georg Danielson kasnije e, kako to navodi Dore Liina, izjaviti:

Nita nije bilo politikog u Artukovievim zloinima. To su bilajasna, obina ubojstva. Preao sam sve liste s popisom ljudi koje je Artukoviubio i odijelio one koji su na bilo koji nain ukljueni u rat. Izdvojio samljude u koncentracionim logorima, ljude izvan oruane borbe. Ljudi za ijeubojstvo sam ga optuivao bile su ene, djeca i sveenici. Nitko od njih senije borio ni u kakvom ratu. Tada sam Artukovia nazvao hladnokrvnimkrvnikom bez milosti, a tako sam i mislio... Predoio sam 130 pismenih


svjedoanstava, iskaze svjedoka ustakih ubojstava. Problem je bio taj tonismo doveli na sud nijednog ivog svjedoka. Moda je to bila moja velikagreka. Ipak, bila je to samo rasprava o ekstradiciji. Mislili smo sauvatisvjedoke za raspravu o ubojstvu.

U junu 1960. jugoslavenska vlada je uloila jo jednu albu. Dokazu-jui zbog ega Artukovia i dalje smatra ratnim i obinim zloincem koji usmislu postojeih meunarodnih obaveza i prakse, bez obzira na ishodsudskog postupka SAD, ima biti izruen i suen, jugoslavenska vlada jerazlono tvrdila da je odluka suca Hockea pravno neodriva kako u pogleduutvrenih injenica, tako i u pogledu pravnog miljenja na kojem se zasniva.

Do 1984. godine Artukovievo ime je povremeno punilo novinskestupce, posebno u vrijeme suenja Adolfu Eicmannu u Jeruzalemu (1961. isredinom sedamdesetih godina, kad je jedanaest amerikih kongresmenapisalo efu State Departmenta Henryju Kissingeru kako je njihovo osjeanjepravde povrijeeno injenicom to Andrija Artukovi ivi bezbrino uJunoj Kaliforniji usprkos tolikim dokazima da je on bio EichmannHrvatske. Ali, nita bitno se nije dogodilo. O onom to se dogaalo 1984.pa do izruenja govorila je okruni javni tuilac Ivanka Pintar Gajer ujutro14. aprila 1986:

Jugoslavenski organi u 1984. godini ponovo pokreu pred sudskimorganima Sjedinjenih Amerikih Drava postupak izruenja ArtukoviAndrije, kojem prethodi usklaenje podignute optunice iz 1951. godine sasada vaeim krivinim zakonodavstvom, te se okrivljenom ArtukoviAndriji u odnosu na isto injenino utvrenje inkriminira izvrenje krivinogdjela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz l. 142. Krivinog zakonaSFRJ.

U toku postupka izruenja pred nadlenim sudskim organima uSFRJ prikupljaju se daljnji dokazi, pa se na osnovi tako prikupljenih dokazapodiu dopunske optunice u oujku 1985. godine. Optuni akt protivArtukovi Andrije sadri 17 inkriminacija, a inkriminira mu se izvrenjekrivinih djela ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva iz l. 142.Krivinog zakona i ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika iz l. 144.Krivinog zakona SFRJ.

Ovako dopunjena optunica bila je osnova za raspravu pred Federal-nim okrunim sudom u Los Angelesu, koji je trebao odluiti, da li su dokaziponueni u optunici podesni i dostatni da se Andrija Artukovi izrui SFRJradi voenja krivinog postupka.

U ovom postupku sud u Los Angelesu ocijenio je i donio odluku dasu dokazi dostatni i da po zakonu i sporazumima izmeu SAD i SFRJopravdavaju njegovo izruenje za zloinstva - djela ubojstva koja je poiniona podruju sudske vlasti Jugoslavije.

Dana 12. 2. 1986. godine okrivljeni Artukovi Andrija izruen jesudskim organima SFRJ radi voenja krivinog postupka.

U optunicama koje su inile osnovu za izruenje okrivljenog Artuko-vi Andrije inkriminiralo se da je u toku 1941. godine i 1942. godine, dokje Jugoslavija bila okupirana po njemakim i talijanskim trupama, iz

20

zloinakih pobuda, mrnje i elje za vlau nareivao lanovima bande,kojoj je on bio jedan od voda kao ministar unutranjih poslova tzv. NDH,masovna ubijanja mirnog civilnog stanovnitva Hrvatske, Bosne i Hercegovi-ne, napose ena i djece, koja su nareenja bila u potpunosti izvrena, te jena taj nain svjesno i namjerno naredio i uzrokovao smrt mnogo tisuamukaraca, ena i djece - Srba, Hrvata, Jevreja, Roma i drugih graanaJugoslavije, koji su uz to bilo veoma esto okrutno mueni, a njihovaimovina opljakana.

Artukovi je u Sjedinjenim Dravama Amerike (California, SurfsideColony, B-62) ivio 38 godina, da bi tek tad amerika javnost, dugo ismiljeno varana, od ministra pravosua Williama Frencha Smitha i efa zaspecijalne istrage toga ministarstva Neala Shera saznala da je za progone,deportacije i masovna ubojstva optuen pronacistiki funkcipner najviegranga koji se sklonio poslije rata u SAD. Nalog za hapenje izdan je uveer13. novembra 1984. godine. To je naredio Federalni sud SAD za JunuKaliforniju; sve nadlene slube federalne policije su obvezane:

Uhapsite Andriju Artukovia i privedite ga u najblii dostupni sud,pred kojim e odgovarati za navode iz optube. Za Andriju Artukovia,ratnog bjegunca, za kojim je raspisana tjeralica u SAD, postoji zahtjev zaizruenje Jugoslaviji pod optubom da je poinio zloin i ubojstvo.

Uhapen je u krevetu, ujutro 14. novembra. Pred zagrebakimkrivinim vijeem e izjaviti - prije bi se reklo glumljeno nego suludo - daje ugrabljen na ulici i da je potom avionom odveen u junu Srbiju gdjesu ga sedam godina muili.

Vlada SFRJ je u povodu hapenja Andrije Artukovia izjavila da jeta zakanjela odluka zadovoljenje legitimnih zahtjeva jugoslavenskih narodai vlade. Izraeno je uvjerenje da e Artukovi, jedan od najveih ratnihzloinaca koji je odgovoran za smrt vie stotina hiljada rtava, konano bitiizveden pred sud.

Suenje Artukoviu je poelo 11. februara 1985. godine. Od starihArtukovievih branilaca u federalnom sudu u Maine Streetu u Los Angelesubio je samo Ronald Bonaparte. Pridruili su mu se Garry Fleischman iMichael Dasquisto. Traili su da se Artukovi pusti iz zatvora (bio jezatvorskom odjeljenju vojne bolnice u Long Beachu) i da se obustavipostupak protiv njega.

U ponedjeljak 4. marta, poslije govora federalnog tuioca DavidaNimmera, koji je zastupao Jugoslaviju, sudac Volney Brown je utvrdio daje Andrija Artukovi kriv za ono to ga tereti optunica i da je kao takavpodoban za izruenje. Presuda, objasnio je Brown, postaje pravomona za60 dana, kad je potpie dravni sekretar Shultz. U narednih 60 dana obranaje imala pravo na albu, a jugoslavenski sudski organi obavezu da e uprethodno podnesenu optunicu biti uneseni i oni zloini o kojima jeodluivao ameriki sud, prethodno nespecificirani u optunici zagrebakogOkrunog javnog tuilatva. Osueni je zadran u vojnoj bolnici u LongBeachu.

Presudom Federalnog suda u Los Angelesu potvreno je i osnaeno


naelo da oni koji su poinili strana zlodjela u Evropi za vrijeme drugogsvjetskog rata moraju za to odgovarati, neovisno o proteklom vremenuizjavio je poslije presude zamjenik pomonik federalnog tuioca DavidNimmer.

Ravno 344 dana poslije presude, 12. februara 1986. godine avionomJugoslavenskog aerotransporta na aerodrom Pleso kod Zagreba dovezen jeratni zloinac Andrija Artukovi. A samo ezdeset dana kasnije okruni javnituilac Ivanka Pintar Gajer je pred krivinim vijeem Okrunog sudaobrazlagala:

Okrivljeni Artukovi, prema injeninim utvrenjima optunice, jeve u svibnju 1941. godine naredio svojim potinjenima da lie slobode ipobiju tisue i tisue graana srpske nacionalnosti, od sveenika pravoslavnevjeroispovijesti pa do djece, ena i staraca, te da pale i rue itava naselja,zatim u svibnju mjesecu 1942. godine priao sistematskom upuivanju ukoncentracione logore graana romskog porijekla i to sa teritorija Hrvatske,Bosne i Hercegovine, pa je tako u logor Jasenovac uputio preko 30.000 osobas podruja Osijeka, Dalja, upanje i drugih mjesta. Od travnja 1941. godinedo poetka listopada 1942. godine naredio je i uzrokovao da se u koncentra-cione logore Jasenovac, Stara Gradika, akovo, Lobor, Jastrebarsko,Utici i druge, prisilno odvedu i ubiju antifaisti Hrvati, Srbi i idovi, meunjima starci, djeca i ene, pa je na takav nain ubijeno preko 200.000 ljudi.Od toga je ubijeno 2.000 djece otrovnim plinom ciklonom u koncentracio-nom logoru u Staroj Gradici, a 15.600 djece ubijeno je u logorimaizgladnjavanjem, davanjem u hrani kaustine sode i na druge okrutnenaine. Osim toga je naredio, da se radi odmazde ubija civilno stanovnitvo,posebno srpske nacionalnosti, itavih naselja, a njegova specijalnost uunitenju ljudskih ivota bilo je gaenje ljudi tenkovima. Osim toga mu seinkriminira da je izriito nareivao ubijanje ratnih zarobljenika pripadnikanarodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije.

U aktu o izruenju Artukovi Andrije SFR Jugoslaviji navodi se, daje Federalni sudac pri Okruenom sudu za centralni okrug Kalifornijepresudio, da su dokazi podneseni protiv Andrije Artukovia dostatni pozakonu, da opravdavaju njegovu predaju po sporazumu izmeu SAD i SFRJo uzajamnoj predaji zloinaca, te da se Artukovi Andrija predaje sudskimorganima u SFRJ, jer da je poinio krivina djela ubojstava.

Nalog za izruenje Andrije Artukovia glasi da se izruuje zaubojstva:

- dr Jee Vidia;- od etiri stotine do pet stotina osoba ubijenih strojnicama nakon

to su kamionima bili prebaeni sa Kreimirovog trga prema Kerestincukrajem 1941. godine;

- velikog broja civilnog stanovnitva iz nekoliko sela u bliziniVrginmosta, ubijenih u pokrajnjoj dolini strojnicama poetkom 1942.godine; i

- nekoliko stotina osoba uhvaenih u predjelu umberka, koji su biliubijeni vatrom iz strojnica ili su bili zgnjeeni tenkovima u pokretu, u blizini

22

dvorca pokraj Samobora poetkom 1943. godine.Ovi zloini sadrani su u inkriminacijama opisanim pod to. 1. a), b)

i c) i to. 2. ove optunice.Izruenjem Artukovi Andrije jugoslavenskim sudskim organima

stvorena je objektivna mogunost, a ujedno i obaveza u smislu propisaZKP-a, da se okrivljeni prije podizanja optunice ispita, pa je stoga Okrunojavno tuilatvo u Zagrebu u smislu l. 160. st. l ZKP-a predloio istranomsudu Okrunog suda u Zagrebu da odobri podizanje neposredne optunice.Nakon to je okrivljeni ispitan i istrani sudac odobrio podizanje neposredneoptunice, podignuta je ova optunica.

Ispitan od strane istranog suca Okrunog suda u Zagrebu od 28.veljae do 6. oujka 1986. godine okrivljeni Artukovi Andrija porie navodesadrane u prijedlogu za podizanje neposredne optunice, tvrdei da suoptube neistinite.

Opisujui svoj ivotni put, navodi da je osnovnu kolu zavrio umjestu Klobuku, da je polazio franjevaku gimnaziju u irokom Brijegu,nakon mature bio godinu dana u sjemenitu u Mostaru, a zatim zavriostudij prava i kao advokat otvorio kancelariju u Gospiu

Priznaje da je lanom ustakog pokreta postao u emigraciji, kada sesastao sa Paveliem. Tada je poloio i ustaku zakletvu, a Paveli ga jeimenovao za upravnog i nadzornog zapovjednika svih ustakih jedinica napodruju Italije. Te jedinice su zapravo bili ustaki logori iz kojih su sekasnije formirale ustake formacije.

Priznaje da je po zadatku Ante Pavelia prihvatio da na granici Italijeprema Jugoslaviji, vicarskoj i Austriji prikuplja emigrante koji su dolaziliu Italiju i upuivao ih u ustake logore. Nakon toga otiao je u Be, zatimu Maarsku, a potom u Berlin, gdje se povezao s ustaama Lorkoviem iJeliem. Svi su oni obavjetavali, kao to je inio i on sam dok je boravio uRijeci, Antu Pavelia o stanju u ustakom pokretu u zemljama gdje suboravili.

Priznaje da se neposredno poslije napada nacistike Njemake ifaistike Italije na Jugoslaviju vratio iz Berlina s ustaom Lorkoviem ijednim njemakim predstavnikom u Zagreb, uestvovao u proglaenjuNDH, kada je i uao u Hrvatsko dravno vodstvo kao povjerenik zasigurnost, a ve dana 16. 4. 1941. godine da ga je Paveli imenovao zaministra unutranjih poslova u prvoj Hrvatskoj vladi.

Priznaje da se kao lan ustakog pokreta spremao za revoluciju uHrvatskoj, a u ostvarenju tog programa smatrao je da treba koristiti svassredstva bez ograde, od legalnih, kao to je propaganda, do ilegalnih kaoto je koritenje bombi, revolvera i vrenja ubojstva. Porie da bi odobravaoprogram faizma i nacional-socijalizma, te navodi da je imao svoj program,koji je provodio po svojoj savjesti, a saglaavao se i s programom Pavelia,iako je ovaj kao ef drave bio diktator. Porie da bi imao posebne kontaktes Nijemcima, iako priznaje da je za vrijeme svog boravka u Berlinuneposredno prije okupacije Jugoslavije uivao poseban tretman. Usko jesuraivao sa svim lanovima prve Hrvatske vlade kao to su Slavko


Kvaternik, Mile Budak, i dr. Prisjea se i drugih ustakih funkcionera kaoto su Ljubo Milo, Maks Luburi, Ivan Devi zv. Pivac i drugi, za kojeje, dajui im njihov opis linih svojstava, iskazao da su bili estiti, mirni,moralni, poteni ljudi, te dobri Hrvati.

U, svojoj obrani na upit: kakav je bio njegov odnos kao ministraunutranjih poslova prema nadbiskupu Alojziju Stepincu, optueni jeodgovorio: Vrlo, vrlo dobar, intiman kao sa roenim bratom, ali on nijehtio ii efu drave, nego bi dolazio, donosio k meni to je htio razgovaratisa efom drave:

Priznaje da je usvojivi ustaku ideologiju i naela ustakog poretka,koja su imala cilj da paraliziraju veliki srpski program koji ide zaunitenjem hrvatstva smatrao i provodio da se na ljutu ranu treba stavitiljuta trava. Objanjavajui granice NDH, istie da su to historijskegranice, a ustupanje pojedinih teritorija, kao to je Dalmacija Talij-anima,objanjava kao ustupak i naplatu Mussoliniju za pruanje pomoi ustaama.

Za rasno pitanje nav.odi da je ono u NDH djelomino postojalo, alida ne moe konkretno objasniti u emu bi se ono sastojalo. Priznaje da suse neke adekvatne mjere za njegovo rjeavanje poduzimale. Tvrdi da mu nijepozato da se u NDH istrebljivalo i unitavalo Srbe, idove, i Cigane,Muslimane, antifaiste Hrvate, komuniste te pripadnike i simpatizereNOB-a. Priznaje, meutim, i dozvoljava da je bilo povremeno takovihpojava. Kako navodi, nauo je da je bilo sluajeva prekrtavanja Srba ipljake imovine, ali sve to da nisu bile organizirane mjere nego sporadinisluajevi, te da on u istima nije osobno sudjelovao a niti njegovo Ministarstvounutranjih poslova. Smatra, kako u svom iskazu navodi, da rasno pitanjetreba rjeavati u sklopu moralno etikih naela, ali da se konkretno o tomene moe izjasniti. Pod zahtjevom ienja, prema njegovim navodima, imana umu moralno ienje. Priznaje da se nad stanovnitvom NDH uizvjesnom smislu provodio teror, jer su, po njegovom miljenju, to zahtije-vale tadanje prilike.

Kad govori o Ministarstvu unutranjih poslova, na ijem je elu bioministar, sjea se njegove organizacije, Odjela za ravnateljstvo za javni rad isigurnost. Priznaje da su se u okviru nadlenosti tog ministarstva donosilirazni propisi, koje je sam potpisivao a mogao je i uskratiti svoj potpis, i nataj nain sprijeiti donoenje nekog propisa. Priznaje da je kao ministarunutranjih poslova imao slobodne ruke i da je radio po svojoj savjesti.Primjenu mjera represije i izvjesnog terora koji se dijelom zasnivao i nadonesenim propisima, obrazlae tekim i nesigurnim vremenima, koja sudiktirala provoenje odreenih mjera.

Priznaje da su mu bili poznati sluajevi prekrtavanja Srba, ali da jeto preko sebe imalo sveenstvo. Zna da je bilo iseljavanja Srba iz NDH,ali tvrdi uglavnom na graninim podrujima, a sa ciljem da se oistiteritorij NDH.

Kad objanjava da li se na podruju NDH provodila politikaistrebljenja idova, Srba, Cigana i antifaista Hrvata, navodi da su idovibili moni i da politiku istrebljenja nije mogue bilo realizirati, da istrebljenja

24

Srba u Hrvatskoj nije bilo, dok se politika istrebljenja Cigana provodila samoneznatno.

Poznato mu je da su postojali sabirni, radni i koncentracioni logori,ali da je za te logore samo uo, jer da nikada nije bio niti u jednom logoru,a da mu pojedinosti u radu tih logora nisu poznate. Priznaje meutim,odnosno misli da su logori bili pod Ministarstvom unutranjih poslova ilipod Ustakom nadzornom slubom. Dozvoljava mogunost da su se ukoncentracione, odnosno politike logore upuivali ljudi po vjeri i po rasi,ali i svi oni koji su ugroavali sigurnost NDH. Priznaje da je uo za logorJasenovac, ali da mu nije poznato tko ga je organizirao, tko je njimeupravljao, kakvog je obima bio, jer nikada u istom nije bio. Priznaje da suse ljudi njemu obraali kao ministru unutranjih poslova za pomo u veziraznih pitanja.

Priznaje da je u svojoj funkciji potpisivao zakonske odredbe koje suse odnosile na imovinu idova, na pitanje rasnog porijekla, na zabranuprimjene irilice, zakonske odredbe o ustakoj nadzornoj slubi, zakonskeodredbe o osnivanju Ravnateljstva za javni red i sigurnost za NDH, kao iu toku ispitivanja predoene mu okrunice i oglase na osnovu kojih su se upraksi provodile zakonske odredbe.

Kada su okrivljenom Artukoviu predoene konkretne inkriminacijeoptube, izjavio je da porie da bi s Antom Paveliem obilazio teren, jer daje uglavnom boravio u Zagrebu. Sjea se dodue, da je u Kerestincu bio nekilogor, no da sam tamo nikada nije bio. Tvrdi, da za Jesu Vidia nikada nijeuo, iako mu je prezime Vidi poznato, te smatra da potie iz Dalmacije.

Izjavljuje da mu nije poznato da li i gdje su se nalazila u Zagrebusabiralita za osobe koje su se upuivale u koncentracione logore.

U toku svoje obrane Artukovi Andrija je istakao, da je svoj ivot isvoje postupke podredio moralnim naelima koja proizlaze iz naela Kato-like crkve.

Obrana okrivljenog Artukovi Andrije je i neistinita i neosnovana.To je obrana ratnog zloinca koji je kao vjeran sluga nacistiko-fai-

stikog okupatora, u skladu sa svojom ustakom ideologijom ovinizma imrnje, koristei jednu od najviih funkcija kvislinke teroristike dravneorganizacije, beskrupulozno i svirepo vrio monstruozne zloine protivovjenosti i zloine genocida nanosei ogromne tete svim narodimaJugoslavije, a posebno hrvatskom narodu u ije ime je toboe sve to inio.

Protek vremena od 40 godina nije mogao unititi sve one dokaze, kojinesumnjivo i nedvojbeno ukazuju na obim i posljedice njegove zloinakedjelatnosti...

Njegova zloinaka djelatnost bila je sastavni dio izvravanja planskezavjere porobljavanja i unitenja naroda Jugoslavije, a koja je bila dio opegnacifaistikog plana osvajanja svijeta i porobljavanja i unitavanja manjevrijednih naroda. Tom cilju su trebali posluiti pored ustaa u Hrvatskoj iostali separatistiki i ovinistiki elementi u staroj Jugoslaviji.

Agresija na Jugoslaviju otpoela je bez najave rata 6. 4. 1941. godineteroristikim bombardiranjem Beograda.


Nacistika Njemaka i faistika Italija podijelile su jugoslavenskidravni teritorij demarkacionom linijom na njemaku i talijansku interesnusferu.

Svojim satelitima Maarskoj i Bugarskoj koje su takoer sudjelovaleu napadu, prepustile su dijelove Jugoslavije.

Njemaka je anektirala vei dio Slovenije, te uvela vojnu okupacionuupravu u Banatu i Srbiji. Italija je anektirala juni dio Slovenije s Ljublja-nom, sjeverni dio Hrvatskog primorja sa otocima, dio Gorskog kotara i veidio Dalmacije s otocima i podruje Boke Kotorske, dok je Albaniji, koja senalazila pod njezinim protektoratom, pripojila Kosovo, Metohiju i zapadnidio Makedonije, a u Crnoj Gori i Sandaku uspostavila okupatorsku upravu.Maarska je anektirala Prekomurje, Baranju i Baku i drala pod okupacijomMeimurje. Bugarska je anektirala vei dio Makedonije i jugoistonu Srbiju.

Od preostalih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Srijema,njemaki i talijanski okupatori stvorili su satelitsku tvorevinu tzv. NDH,u kojoj su doveli na vlast grupu od nekoliko stotina ustakih terorista sAntom Paveliem na elu. Ova marionetska drava nalazila se, meutim,pod njemako-talijanskom okupacijom. Ustaki najamnici im su dovedenina vlast u Hrvatskoj bili su promorani da otvoreno pokau svoje pravoizdajniko lice. Poglavnik NDH Ante Paveli potpisao je 18. svibnja 1941.godine, u skladu s ranije preuzetim obavezama prema faistikoj Italiji, tzv.rimske ugovore kojima su Italiji predani gotovo cijela Dalmacija, dijeloviHrvatskog primorja i Gorskog Kotara. Paveli je ponudio talijanskomvojvodi od Spoleta Hrvatsku krunu kralja Zvonimira. Ustae su, nadaljeprepustili Hortijevoj Maarskoj Meimurje i Baranju, gdje su Maaribrzo poeli provoditi nasilnu maarizaciju i progoniti hrvatsko stanovnitvo.U samoj NDH njemaka nacionalna manjina dobila je poseban autonomnistatus s eksteritorijalnim pravima. Folksdojeri su u sjevernoistonom dijeluHrvatske s- Osijekom kao centrom imali povlateni poloaj i stvarno dralipotpunu vlast, s posebnim vlastitim vojnim formacijama, u krajevima gdjesu prebivali. Prirodna bogatstva i sav privredni potencijal Hrvatske, Bosnei Hercegovine podvrgnuti su totalnoj exploataciji Njemake i Italije iukljueni u njihove ratne potrebe. Radna snaga mobilizirana je za rad uvojnoj privredi Njemake. Cijela NDH u potpunosti je ukljuena uosovinske ratne napore i pretvorena u privredni privjesak Njemake i Italije,to je dovelo do jo veeg pogoranja ekonomskog poloaja i do osiromaenjanajirih narodnih slojeva.

Ustaki pokret osnovan jo 1928. godine okupljao je na j reakcionarni jeklerofaistike elemente krajnje ovinistiki i separatistiki veliko-hrvatskiorijentirane. Ustaki pokret financirale su i naoruavale faistika Italija,nacistika Njemaka i imperijalistika Maarska, kako bi ga iskoristile urazbijanju Jugoslavije radi ostvarenja svojih imperijalistikih teritorijalnihpretenzija na raun hrvatskog i drugih naroda Jugoslavije. Glavni ustakistan, predvoen Paveliem, nalazio se prije rata u faistikoj Italiji, gdje jekao i u Hortijevoj Maarskoj organizirao teroristike logore u kojima su seobuavali ustae-teroristi.

26

Ustae su vrili diverzije i atentate na eljeznikim prugama, uvlakovima i javnim zgradama na podruju Jugoslavije.

Jedan od najbliih suradnika Ante Pavelia bio je Artukovi Andrija,koji je emigrirao 1932. godine iz Gospia, gdje je aktivno radio na stvaranjuustake teroristike organizacije zaklanjajui ustae u svojoj odvjetnikojkancelariji. U emigraciji je nastavio svoju aktivnost na razbijanju Jugoslavijei osnivanju iste katolike Hrvatske.

Ve u studenom 1932. godine, po svom dolasku u emigraciju, Paveliimenuje Artukovi Andriju za upravnog i nadzornog zapovjednika svihustakih jedinica na podruju Italije.

Nakon ulaska njemake vojske u Zagreb 10. travnja 1941. godine,Slavko Kvaternik, jedan od ustakih glaveina, proglasio je, po nalogunjemakog okupatora preko radio stanice u Zagrebu stvaranje kvislinkeNezavisne drave Hrvatske. Ovom proglaenju prisustvuje i ArtukoviAndrija, koji je zajedno sa njemakim predstavnikom hitlerovske Njemakedoao iz Berlina u Zagreb.

Ustae se u NDH odravaju na vlasti najbrutalnijom silom. Usta'kireim dosljedno je kopirao nacistiko-faistiko ureenje. Osnovana jeustaka organizacija sa stoerima, logorima, taborima i rojevima, koja nadstanovnitvom provodi oslanjajui se na zloinaku ustaku policiju UNS ina ustaku vojnicu, najkrvavije nasilje i strahovladu. Uvedeni su izvanredniprijeki sudovi, koji sude na smrt po kratkom postupku.

Ustaki zloinci oborili su se sa nepojmljivom mrnjom na komunistei ostale antifaiste, hapse ih, odvode u logore i ubijaju. Osnovani su sabirnilogori, te donijete odredbe o zatiti arijske krvi i kulture, na temelju kojihsu Srbi, idovi i Romi stavljeni izvan zakona.

Odmah nakon uspostavljanja NDH ustae su poele nezapameniprogon i masakriranje srpskog stanovnitva. Nihov cilj je bio fizikounitenje srpskog naroda na tom podruju. Po nacistikom uzoru istrebljujuidove i Rome. Masovnim ubijanjem u brojnim sabirnim i koncentracionimlogorima i na samom terenu, ustake bande zvjerski su poklale i pobile nanajbrutalniji nain stotine tisua mukaraca, ena i djece. Osim toga, nadesetke tisua Srba protjerano je u Srbiju, a njihova imovina opljakana.Zapoela je organizirana pljaka jevrejske imovine, a stvoreni ustaki logoripo postupcima u njima prema zatoenicima pokazali su se jednako stranimkao nacistiki logori smrti. Rezali su uhapenima i zatvorenicima ui inoseve, rezali im kou u remenje, vezali ih i stavljali na otrice avala,upotrebljavali su ensko spolovilo kao pepeljaru, enama bi rezali grudi,spaljivali ih peima, ubijali otrovnim injekcijama, s maljom i ekiem, klalose, streljalo i vjealo.

Jedan od oblika genocida nad srpskim stanovnitvom bio je prisilnoprevoenje Srba na rimokatoliku vjeru.

U realizaciji koncepcije ustake drave, tj. njenog politikogureenja, rasna i vjerska krajnja netolerancija i mrnja bile su temelj prakseustakog reima. Za ostvarenje konanog cilja da tzv. NDH/ postane istihrvatski ivotni prostor koji e omoguiti egzistenciju iste hrvatske


nacije, bilo je nuno izvriti istrebljenje Srba, idova i Roma.Drugi bitni faktor ustakog programa stvaranja iste hrvatske

nacije, sastojao se i od unutranjeg proiavanja t j . od istrebljenja svihonih Hrvata koji nisu prihvaali kako stranu okupaciju tako i ustakemonstruozne zloine te zbog toga bili proglaavani od strane ustaa ljagomna tijelu iste hrvatske nacije.

Stoga je sistem ustakog terora imao, s jedne strane, izrazito rasistikii vjerski netolerantni karakter koji je doao do izraaja u genocidu srpskog,idovskog i romskog stanovnitva, a s druge strane karakter totalnenetolerancije prema veini hrvatskog naroda koji nije prihvaao kvislinkipoloaj svoje zemlje ni ustaku zloinaku politiku rasne, nacionalne ivjerske mrnje. To je naroito dolo do izraaja kada je, pod vodstvomkomunista, hrvatski narod u sve veem broju poeo pruati aktivan otporkako okupatoru tako i zloinakoj djelatnosti njihovih slugu ustaa i etnika.

Rodoljubi, antifaisti i demokrati svih naroda i narodnosti bez obzirana politike, nacionalne, vjerske i ostale razlike su u sve veem broju ulaziliu narodnooslobodilaku borbu protiv terora, genocida i izdaje zloinakogustakog reima i njihovih pokrovitelja naci-faistikih agresora, koja jeuskoro prerasla u openarodni ustanak.

Zakonodavstvo NDH sastojalo se od proglaavanja odredaba sazakonskom snagom koje su izraavale iskljuivo samovolju vrhuke tekvislinke tvorevine, te nisu ni formalno, po nainu donoenja, ni stvarnoizraavale volju pa ni najmanjeg dijela hrvatskog naroda. Stoga razneodredbe, naredbe i uputstva koja su donosili Ante Paveli bilo sam, bilo naprijedlog svog ministra unutranjih poslova okrivljenog Artukovi Andrijeili okrivljeni Artukovi Andrija sam, nisu mogle dati ustakom terorunikakvu, pa ni prividnu, formalno-pravnu legalnost, ve su sluileiskljuivo omoguavanju organiziranijeg i efikasnijeg provoenja ustakezloinake politike.

Okrivljeni Artukovi Andrija je uz ratnog zloinca Antu Pavelia bioglavni kreator takvog normativizma koji je davao osnovu jednom sistemupotpunog bezakonja.

Ve 17. travnja 1941. godine Ante Paveli donosi Zakonsku odredbuza obranu naroda i drave. Ova Zakonska odredba je bila temelj ustakognormativizma kojim je reguliran teror. Prema toj Odredbi svatko tko nabilo koji nain povrijedi ili je povrijedio ast i ivotne interese hrvatskognaroda ili bilo na koji nain ugrozio opstanak Nezavisne drave Hrvatske ilidravne vlasti, pa makar djelo i ostalo samo u pokuaju, ini se krivcemzloinstva veleizdaje. Tom Odrebom uvode se izvanredni sudovi, a sudise po hitnom postupku i izriu se samo smrtne kazne. Zakonskomodredbom o prijekim sudovima od 20. svibnja 1941. godine uvode se sudovikoji sude za djela za koja je odreena kazna smrti streljanjem. Protiv osudeprijekog suda nije doputena alba a molba za pomilovanje nije imalaodgodne moi. Kazna smrti se izvravala streljanjem nakon tri sata rauna-jui od asa proglaenja osude. Ubrzo se donosi Zakonska odredba opostupku kod komunistikih napadaja kad se poinitelj ne pronae. Ovu

28

zakonsku odredbu, koja uvodi odmazdu nad nevinim osobama, supotpisaoje optueni Artukovi Andrija. Paragraf 1. ove Zakonske odredbe glasi:Kad uslijed komunistikih napada na ivot ili imovinu pogine jedna ili vieosoba, a za 10 dana od poinjenog ina ne pronae se poinitelj, odredit ei izvrit Ministarstvo unutranjih poslova, Ravnateljstvo za javni red isigurnost u Zagrebu, za svakog poginulog streljanje 10 osoba iz redaprvenstveno ustanovljenih prvaka komunista.

Dana 20. srpnja 1942. godine Ante Paveli, uz supotpis ministraunutranjih poslova optuenog Artukovi Andrije, donosi Zakonskuodredbu o suzbijanju nasilnih kanjivih ina protiv drave, pojedinimosobama ili imovini. Ova Zakonska odredba uvodi upuivanje u sabirnelogore te oduzimanje imovine u korist NDH. Prema paragrafu 1. oveOdredbe i pojedini lanovi obitelji osoba koje same ili u zajednici s oruanimskupinama naruavaju javni red i sigurnost, ili koji ugroavaju mir ispokojstvo hrvatskog naroda, ili koje poduzmu kakav nasilni kanjiv inprotiv drave, pojedinim osobama ili imovini, kao i lanovi obitelji od kueodbjeglih osoba, mogu se uputiti na prisilni boravak u sabirne logore. Ovelogore ovlateno je osnivati Ministarstvo unutranjih poslova, ravnateljstvoza javni red i sigurnost u pojedinim mjestima 'NDH'. U paragrafu 14.navodi se da 'protiv svih odluka donesenih prema ovoj Zakonskoj odredbinije doputen nikakav pravni lijek niti tuba za upravno sudite'.

Genocidu nad Srbima u 'NDH' nije prethodila onako detaljnanormativna aktivnost kao to je to bilo u odnosu na idove, kojima je bilonamijenjeno posebno 'rasno zakonodavstvo'. Progon Srba, ili se temeljio napostojeim zakonskim odredbama, ili su se masovne fizike likvidacije vrilebez ikakvog povoda i bilo kakve osnove. Dana 25. travnja 1941. godinedonesena je Zakonska odredba o zabrani irilice, a dana 3. svibnja 1941.donesena je Zakonska odredba o prijelazu s jedne vjere na drugu. Poetkomlipnja iste godine donesena je Naredba o ukidanju svih srpsko-konfesionalnihpukih kola i zabavita, a sredinom srpnja iste godine Naredba o ukidanjunaziva 'srpska pravoslavna vjera'.

Osnovne rasistike odredbe protiv idova donesene su ve 30.travnja 1941. godine kada je Paveli Ante, na prijedlog optuenog ArtukoviAndrije kao ministra unutranjih poslova, proglasio Zakonske odredbe orasnoj pripadnosti i o zatiti arijevske krvi i asti hrvatskog naroda. Premaovoj Odredbi progonima su bile izvrgnute sve osobe koje su Zakonskomodredbom o rasnoj pripadnosti proglaene 'idovima po rasi' bez obzira daH su idovske ili koje druge vjeroispovijesti. Nisu bili izuzeti od progona niidovi koji su ivjeli u mjeovitom braku, a iji je brani drug bio 'arijskogporijekla'. Donose se, nadalje, Naredba o zabrani zapoljenja enskih osobau nearijskim kuanstvima, zatim Naredba o promjeni idovskih prezimenai o oznaavanju idova i idovskih tvrtki, koja propisuje znakove kojemoraju nositi idovi, idovske tvrtke i uredi. Odredba o zatiti narodnearijske kulture hrvatskog naroda zabranjuje idovima svako sudjelovanje uradu organizacija ili ustanova drutvenog, omladinskog, sportskog i kultur-nog ivota hrvatskog naroda uope, a naroito u knjievnosti, novinarstvu,


likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu kazalitu i filmu.Zakonskom odredbom o obaveznoj prijavi imetka idova i idovskih

poduzea od 5. svibnja 1941. godine obavezuju se svi idovi i sve idovsketvrtke da prijave svoju cjelokupnu imovinu, pokretnu i nepokretnu, i svaimovinska prava. Na osnovi Zakonske odredbe o podravljavanju imetkaidova i idovskih poduzea od 9. listopada 1941. godine moe se poslobodnoj ocjeni podravljavati imovina svakog idova.

Ministarstvo unutranjih poslova, Ravnateljstvo za javni red i sigur-nost, a to znai optueni Artukovi Andrija, zabranio je idovima kretanjeu odreeno vrijeme dana, vonju tramvajem, posjeivanje kazalita i drugihjavnih ustanova. Nadalje je idovima bilo dozvoljeno kupovanje u trgovi-nama samo u odreeno vrijeme, zabranjeno sastajanje u privatnim stanovi-ma, idovska djeca su iskljuena iz srednjih kola, a u osnovnim kolamasjedila su u posebnim klupama. idovi su sistematski izbacivani iz svojihstanova, posebno u odreenim dijelovima grada. Meutim, ubrzo sepristupilo hapenju i deportiranju svih idova i njihovom fizikom unitenju.

Optueni Artukovi Andrija je kao ministar unutranjih poslovaorganizirao provoenje svih tih zakonskih odluka, pa je pored ostalog, 4.lipnja 1941. godine donio Naredbu o ustrojstvu i djelokrugu rada rasno-po-litikog povjerenstva u kojoj se navodi da 'rasno-politiko povjerenstvoNDH ima zadatak da izrauje i prijedloge i nacrte zakona, zakonskihodredaba i naredaba koje zasjecaju u podruje rasne biologije, rasne politikei rasne higijene ili eugenike'. Prema toj naredbi ministar unutranjih poslovaimenovao je vijenike tog povjerenstva.

Svoju faistiko-ustaku ideologiju i praksu najbolje je optueniArtukovi izrazio u svom programatskom govoru odranom 24. veljae1942. godine na I zasjedanju 'Hrvatskog dravnog Sabora', kad je izmeuostalog rekao: 'Meunarodno idovstvo doslovno se dralo Talmudskihpropisa, kako bi izvelo svjetsku revoluciju i zagospodarilo itavim svijetom'.Hrvatski narod obnovivi svoju narodnu Nezavisnu dravu Hrvatsku nijemogao drugaije postupati, nego da svoje narodno i dravno tijelo oisti odsvih otvorenih tetoina i prodrljivih nametnika idova, komunista islobodnih zidara. Oni su hrvatski narod na svim podrujima njegovognarodnog ivota uguili i nastojali da bi u njemu rastoili i rastvorili ne samonjegov obiteljski ivot, njegovu vjeru, njegov moral, njegovu uljudbu injegovu mlade, nego i njegov narodni ivot, njegov narodni hrvatskiosjeaj, njegovu narodnu hrvatsku svijest. Nezavisna drava Hrvatska kaoustaka, nalazei se u stanju samoodbrane od svih nezasitnih otrovnihnametnika, odlunim i zdravim zahvatom, rijeila je tzv. idovsko pitanje dabi sauvala ne samo sebe i svoj narod, nego i ono to je u hrvatskom narodunajljepe i najplemenitije.

Ovaj potrebni zahvat ienja nalazio je opravdanje ne samo samoralnog, vjerskog i drutvenog gledita, nego i s narodno-politikoggledita, jer je meunarodno idovstvo udrueno sa meunarodnim komuni-zmom i slobodnim zidarstvom nastojalo, a jo i danas nastoji, unititihrvatski narod'.

30

Optueni Artukovi Andrija, iako u postupku to porie, je kaoministar unutranjih poslova bio veoma dobro upoznat sa zloinima koji suse vrili nad stanovnitvom 'NDH'. Njega su redovno o svemu to sedeavalo obavjetavali kako razgranati policijski aparat kojemu je bio naelu, tako i funkcioneri upskih, kotarskih i opinskih organa od kojih sumnogi bili ljudi njegovog osobnog povjerenja, koji su svakodnevno dolazilioptuenom na usmene referate a i redovito ga obavjetavali pismenimputem. Optueni Artukovi Andrija je kao ministar unutranjih poslovasistematski dovodio na odgovorne funkcije, u upama, kotarevima i opi-nama osobe koje su se istakle u zloinima i kpje su bez pogovora provodileu ivot odluke, odredbe i uputstva koja je donosio. Meutim, u koliko bikod svojih slubenika primijetio bilo kakvo kolebanje u provoenju njegovepolitike genocida, ubojstava i pljake, takve je slubenike smjesta smjenji-vao, a neke od njih i kanjavao i slao u logore. Na takav nain stvorio jeposluan i efikasan dravni aparat koji je bio do kraja angairan naostvarivanju zloinakih ustakih ciljeva. Optueni Artukovi Andrija je usvojoj obrani ustvrdio da mu je bilo samo poznato da su u NDH postojalisabirni i radni i koncentracioni logori, ali da mu nije bilo poznato stanje utim logorima. Brani se, nadalje, da te logore on nije osnovao niti da jeupuivao ljude u te logore.

Meutim, ta njegova obrana je oborena ne samo postojanjem brojnihzakonskih odredaba, odluka i uputstava koje je optueni ArtukoviAndrija donosio i koji imaju karakter objektivnih dokaza, ve i iskazimaitavog niza sasluanih svjedoka koji su iskazali da im je kao slubenicima uustakom dravnom aparatu, a posebno u aparatu Ministarstva unutranjihposlova iz vlastitog zapaanja bilo poznato da je optueni Artukovi Andrijaizdavao naredbe i uputstva u kojima je od svojih podreenih traio progon,muenje i fiziko unitenje Srba, idova, Roma i antifaista, te nareivaomasovno protjerivanje, ruenje itavih naselja, kao i pljaku imovinepoubijanih, zatvorenih i protjeranih osoba.

Zakonskom odredbom o suzbijanju nasilnih kanjivih ina protivdrave, pojedinih osoba i imovine od 20. srpnja 1942. godine, Ministarstvuunutranjih poslova, kojemu je stajao na elu optueni Artukovi Andrijabilo je povjereno izvrenje ove Odredbe, a to znai osnivanje logora,donoenje odluka o upuivanju u logore kao i oduzimanje cjelokupnepokretne i nepokretne imovine onima koji su upuivani u logore kao ilanovima njihove porodice. Donoenje ove Odredbe potpisao je vlastorunooptueni Artukovi Andrija.

Takoer, Zakonskom odredbom o osnivanju Ustake nadzorne slubeod 16. kolovoza 1941. godine, kojom je Ustakoj nadzornoj slubi dat nadzornad koncentracionim logorima, povjereno je Ministarstvu unutranjih po-slova da zajedno sa zapovjednitvom Ustake nadzorne slube donosi propiseo ustrojstvu i nainu rada ove zloglasne teroristike organizacije. I ovu jeOdredbu supotpisao optueni Artukovi Andrija. . .

Svjedokinja Fritlander Jordana opisuje dogaaj u logoru Stara Gradi-ka. Navodi da su 1942. godine dnevno u logor dolazili transporti sa oko


5.000 ena i djece, da je dunost o preuzimanju ena i djece imao ustaaAnte Vrban. Sjea se da su doli straari u dio logora gdje su bile zatoenicehrvatske nacionalnosti te su ih pozvali da se jave za brigu oko odgoja tedjece. Zatoenice su se dobrovoljno javljale uvjerene da e pomoi toj djecida im spase ivote. Djecu su zatekle kod majki u kuli, koje su djecu grevitodrale i stiskale uza se i bilo je uasno gledati te majke kako su u strahu zadjecu. Djeca su odvojena od majki i stavljena na jednu livadu gdje su ostalapreko itave noi. Djecu su po nareenju Ante Vrbana nosili na mokre,oribane podove. To su bila djeca od 6 mjeseci do 2 godine starosti.Zatoenice su radile neumorno i to 14 dana, kada su djeca poela poboljevatii postepeno umirati. Jednog dana doao je Ante Vrban i rekao da se djecatrebaju odvesti u jednu sobu 4x4 metara koja se nalazila u zgradineposredno do kule i majki koje su sluale vrisak svoje djece. 10-takzatoenica moralo je nositi tu djecu u dekama tako da su u deku stavili 10do 15 djece te ih nosili u onu sobu gdje su ih istovarili. Djeca su se nakupilado l metar visine, a one su morale po toj djeci gaziti. Prije nego to su ulesa drugom i treom turom djeca su se razmilila. Jednom djetetu se pomolilaruka i noga kroz vrata pa je ona rekla Vrbanu: 'Ne mogu ui unutra jer jedijete pomolilo ruku i nogu kroz otvor', na to jo j je Vrban povikao: 'toguna nije ga tvoja mati rodila'. Kada to nije htjela uiniti, on je gurnuo idjetinja se noga sasvim razmrskala. Nakon toga je uzeo dijete za druguzdravu nogu i lupio s. njime u drugu stranu sobe o zid tako da se dijete nijeniti maklo jer je bilo mrtvo. Kada je zavrio, ostale su zatoenice od podnepa do mrkle noi donaale djecu u sobu, gazile po njima, esto puta i pomrtvima iz kojih su ve izlazila crijeva. Kasnije su ta djeca i ciklonizira-na. . . .

Sve te strahote jednog danteovskog pakla objektivno su utvrene idokazane i brojnim nalazima masovnih grobnica i gomilama naenih leina,fotografija pa i filmova o tome, koji su kao materijalni dokazi priloeni ovojoptunici. Optueni Artukovi Andrija je i kao ministar unutranjih poslovai kao lan vlade 'NDH' kao pripadnik najutjecajnije vladajue grupacije utoj teroristikoj tvorevini znao za stanje u koncentracionim logorima. I osimtoga iako on uporno negira da je ikada bio u bilo kojem koncentracionomlogoru, ta je njegova tvrdnja oborena kao neistinita.

Optueni Artukovi Andrija pokuava, nadalje, u svojoj obrani takvusvoju djelatnost opravdati postojeim ratnim prilikama, koje da su nametnulepotrebu primjene otrih mjera, pa i prema civilnom stanovnitvu. Meutim,vrenje planskog genocida itavih naroda i rasa nije bilo izazvano nikakvimizvanrednim prilikama ve se je radilo o istrebljenju mirnog stanovnitva.Teror koji je okrivljeni Artukovi Andrija provodio bio je potpunomaneizazvano najgrublje zadiranje u osnovna prava ovjeka na ivot, na tjelesniintegritet, na imovinu mirnih graana, samo zbog toga to su pripadalidrugoj naciji ili rasi. Prema tome se radi o tipinim zloinima protivovjenosti, o zloinima genocida i o ratnim zloinima.

Ovom optunicom su optuenom Artukovi Andriji stavljeni na teretsamo oni konkretni zloini, koji su dokazani i koje je optueni sam

32

neposredno izvrio, te za koje je izruen od strane sudskih organa SjedinjenihAmerikih Drava. Te se inkriminacije odnose na ubijanje velikog brojamirnog civilnog stanovnitva radi odmazde na podruju Vrginmosta, naubijanje ratnih zarobljenika u blizini Samobora, na upuivanje pojedinihosoba srpske nacionalnosti u koncentracione logore radi fizike likvidacije ipljake njihove imovine, kao i na svirepa ubojstva mirnog civilnog stanovni-tva, meu kojima i ena i djece, koji su prikupljeni u Zagrebu i upueni ukoncentracioni logor Kerestinec, a ubijanje kojih je optueni ArtukoviAndrija osobno i neposredno naredio.

Sve poznate injenice vezane za djelatnost optuenog, poznate su nesamo naim narodima, ve i iroj meunarodnoj javnosti. One govore, da jeoptueni Artukovi odgovoran za bezbroj zloina protiv civilnog stanovnitvai ratnih zarobljenika izvrenih na nain neshvatljiv ljudskom razumu. Stogaje jedino ispravno ovu njegovu djelatnost pravno kvalificirati kako sastanovnitva meunarodnog prava, tako i naeg krivinog zakonodavstvakao ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lana 142. i ratni zloin protivratnih zarobljenika iz lana 144. Krivinog zakona SFRJ.

Teina uinjenih ratnih zloina, stupanj odgovornosti optuenog, kaoi posljedice koje se ne mogu i ne smiju zaboraviti, zahtjevaju da mu se usudskom postupku utvrdi odgovornost i izrekne zasluena kazna po zakonu.

Iz istih razloga i meunarodno pravo, a i nae zakonodavstvo,usvojilo je princip nezastarijevanja krivinog gonjenja za izvrene ratnezloine.

Suvino je danas dokazivati da su ratni zloini u vrijeme drugogsvjetskog rata, kada su poinjeni, postojali kao meunarodna krivina djela.

Znaajni meunarodni dokumenti koji se odnose na kanjavanjeratnih zloinaca doneseni su ve u poetku drugog svjetskog rata, pa tako:Londonska deklaracija od 13. 2. 1942. godine predvia kanjavanje onihkoji su krivi i odgovorni za ratne zloine, Moskovska deklaracija od30. 10. 1943. godine predvia kanjavanje ratnih zloinaca u mjestu izvre-nih zloina i od naroda gdje su vrena, time da je u deklaraciji izriitospomenuta Jugoslavija, Jaltska konferencija od 11. 2. 1945. godine iPoztdamska od 17. 7. 1945. godine, koje su ponovile rijeenost Saveznikada se ratni zloini privedu brzom i sigurnom suenju.

Londonski sporazum od 8. 8. 1945. godine sa njemu pridodanimStatutom meunarodnog vojnog suda prestavlja formalnu potvrdu naela ipravila meunarodne zajednice u definiranju zloina protiv mira, ratnihzloina i zloina protiv ovjeanstva.

Na osnovi tako utvrenih naela i pravila meunarodne zajednice teZakona br. 10 Kontrolnog savjeta za Njemaku, provedeno je suenje protivniza ratnih zloinaca pred Meunarodnim vojnim sudom, a sama Nirnberkapresuda predstavljala je daljnju razradu ve utvrenih naela.

Konano su Rezolucijom Generalne skuptine Organizacije ujedinje-nih naroda od 11. 12. 1946. godine potvreni principi Nirnberke presudekao i principi meunarodnog prava. Ovi usvojeni principi meunarodnogprava su: da svako lice koje poini meunarodno pravni zloin odgovorno


je i podlijee kanjavanju, injenica da unutranje pravo ne kanjava za djelokoje je meunarodno pravni zloin ne oslobaa po meunarodnom pravuodgovornosti lice koje ga je poinilo, ako je lice uinilo meunarodno pravnizloin u svojstvu efa drave ili odgovornog funkcionera vlade, ne oslobaaga odgovornosti u meunarodnom pravu, ako je lice radilo po nareenjusvoje vlade ili pretpostavljenog, ne oslobaa ga odgovornosti u meunarod-nom pravu, ako je imalo mogunosti moralnog izbora, kanjavaju se kaomeunarodno pravni zloini: zloin protiv mira, ratni zloini i zloini protivovjenosti, sauestvovanje u nekom zloinu protiv mira u ratnom zloinuili zloinu protiv ovjenosti, meunarodni je zloin.

Nae krivino zakonodavstvo, na osnovu kojeg je i podignuta ovaoptunica, u potpunosti je usklaeno sa izloenim principima meunarodnogkrivinog prava.

Upravo zbog toga i optunica i suenje ima svoj aktualan i izvanredanznaaj kao svijest i savjest pravde i opomena ljudi i ovjeanstva za zloinekoji se ne smiju zaboraviti, za koje se mora odgovarati, za zloine stare, zazloine danas, za sve mogue zloine protiv mira, protiv neovjenih izloinakih postupaka nad ljudima i narodima.

Optueni Artukovi je imao jednu od najznaajnijih uloga u tomstranom vremenu masovnog ubijanja nevinog stanovnitva, koje je ubijenozbog naprednih ideja, zbog toga to su pripadali jednoj rasi, naciji ili vjeri,ili jednostavno zbog toga to su se tu nali, ili to nisu prihvaali zloinakeideje ustakog pokreta.

Nedvojbeno je da je optueni, stekavi u svojoj mladosti visokekolske kvalifikacije, to steeno znanje i sve svoje sposobnosti iskoristio ustvaranju teroristike zloinake organizacije sa drugim najveim zloincima,iji simbol je bila kama i pitolj.

Od svog odlaska u emigraciju 1932. godine sistematski se sampriprema i priprema druge za terorizam, stupa u slubu nacizma i faizma,i nakon mukog napada okupatora na Jugoslaviju s ve pripremljenim idetaljno razreenim programom nastupa u jednoj od prvih uloga uz zloincaAntu Pavelia u stvaranju teroristike, kvislinke tvorevine nazvane 'NDH'.Nema sumnje da je svoje znanje iz pravnih nauka koristio u pripremi ioblikovanju svirepih akata ustake vlasti.

Njegov ivotni put pokazuje da je optueni Artukovi osoba izrazitovlastoljubiva i astohlepna. On je svirep i beskrupolozan. On inicijatorenajgnusnijih zloina kao i njihove neposredne izvrioce - ubice smatraosobama najviih moralnih kvaliteta, jer je i sam ubica i zloinac.

Njegova obrana data u ovom postupku pokazuje da je i danas nakonproteka vie od 40 godina ostao vjeran tim svojim opredjeljenjima.

Optueni je dvolian i neiskren, pokuava svoju zloinaku djelatnostumanjiti, a odgovornost dijelom prebaciti na druge. Optueni se sjeasvih pojedinosti vezanih za njegovu djelatnost oko stvaranja ustakogpokreta, dok se toboe ne sjea svih onih monstruoznih zloina koje jepoinio kao ministar u vladi 'NDH'. Takova njegova obrana pokazuje da unjemu nema ni traga kajanju za svirepa ubojstva stotina hiljda ljudi, medu34

njima je bilo sitne djece, ena i staraca, kao i za sva ona muenja i patnjenanesene naim narodima. To samo pokazuje da je optueni Artukovi bioi ostao ratni zloinac iji su postupci u historiji naih naroda zabiljeilinajcrnje stranice terora, zloina i smrti.

Zloin optuenog i po svom opsegu i teini svrstava ArtukoviAndriju u red najveih i najozloglaenijih ratnih zloinaca, koje je slobodolju-bivo ovjeanstvo osudilo na Nirnberkom i drugim procesima.


UTORAK,15. aprila


Minutu poslije pola devet straari u novim tamnomodrim unifor-mama uvode optuenog Andriju Artukovia. Dvojica su uza nj, prije bi sereklo da mu u hodu pomognu, ustreba li, nego da ga uvaju. Dvojicastraara ih prate, i zatvorska medicinska sestra. Tek to optueni sjedne,jedan od straara rukama i glasom daje znak prisutnima u sudnici da ustanu,trenutak kasnije kroz lijeva vrata, izmeu stolova obrane i sudskih vjetakalijenika, ulazi krivino vijee zagrebakog Okrunog suda. Milko Gajski, iovoga puta u tamnosivom odijelu, uspravan i ustar u hodu, ulazi prvi. Pritome, i to e se gotovo neprestano ponavljati kod ulaska u sudnicu,zakopava srednje dugme kaputa.

Prije nego to e sjesti, Gajski e rei:- Sjedite, molim, pa uzima u ruke prethodno donesene spise; brzo

lista. ini se da je svaka njegova kretnja sraunata, ali ipak predsjednikvijea ne moe prikriti nervozu nastalu, po svoj prilici, iz saznanja da iniposao kojeg e mjeriti i povijest. Kod ostalih lanova krivinog vijea ta jenervoza uoljivija, naroito kod Boidara Rumenjaka, to e se vidjeti unekoliko navrata kad uzme rije.

Za Gajskog kau da ve petnaest godina nije vodio rasprave, ali da jeiskusan i da je bio jedan od najsposobnijih krivino-pravnih strunjaka.Takav dojam nee ostaviti spoetka, mada se ni tada ne bi mogla poricatinjegova superiornost, ali kako je proces odmicao, tako je sve vie dolazilodo izraaja njegovo umijee da dri u rukama sve mnogostruko isprepletenekonce nesvakidanjeg procesa, iju je dramatinost uveliavalo - osim svegaonoga to i inae svaki proces pretvara u dramu saznanje da ga prati tampai televizija svega svijeta. Krupno lice dobriine, koji ni u jednoj prilici neepovisiti glas u smislu srdbe ili prijetnje, uvjeren da je njegova rije u onomprostoru presudna i kad je na najtii nain izgovorena, gusti crni brk iniposebno atraktivnim. Naoale su mu tren u rukama, tren na oima, dok ita.Kad je sjeo, bez urbe, kao ljudi koji uvijek za sve imaju vremena, zatraioje miljenje lijenika - vjetaka, koji kontroliraju psihosomatske sposobnostiAndrije Artukovia: je li optueni sposoban za sudjelovanje u procesu?

Docent dr Karla Pospiil-Zavrki, koja sjedi druga zdesna za stolompetoro lijenika vjetaka, polako, s vidljivom eljom da je itava sudnicarazumije, najprije vijeu iznosi ocjenu vjetaka, a onda, na poziv predsjed-nika vijea, diktira daktilografkinji:

Izmjerili smo tlak i puls optuenog Artukovi Andrije i zakljuili dau njegovom tjelesnom i psihikom stanju nema kvalitetnih promjena prema


jueranjem danu, odnosno nema nikakvih prepreka da optueni i danassudjeluje u glavnoj raspravi.

Narednih dana svakog emo jutra sluati to isto, povremeno tek snekoliko drukijih rijei, na primjer kako su lijenici vjetaci, internist,kardiolog i etvorica psihijatara jutros ponovo razgovarali i pregledalioptuenog...

Milko Gajski, nagnut preko stola prema optuenom, koji sve vrijemesjedi mirno s rukama na koljenima izukrtanih prstiju, razgovjetno, izgova-rajui didaktiki rije po rije, upozorava optuenog na njegova prava usudskom procesu: i da se ne mora izjanjavati, i da ne mora odgovarati napitanja, i da se ne mora braniti, pa pita: l

- Optueni Artukoviu, jeste li razumijeli optunicu^- Po prilici - kae Artukovi. Malo krklja, ali rije mu je jasna.- Da li ste spremni iznijeti svoju obranu?Optueni se nesigurno okree, kao da nekoga trai. No, zna se da

njegov pogled ne dopire dalje od dva metra. Najprije kae Ja ne znam, aonda poviu je glas:

- Gdje su moji branitelji? - zapravo, ne kae gdje, nego e.Branitelji, nekoliko metara udesno od staklene kabine u kojoj je

optueni s dvojicom straara, uglas se javljaju. I predsjednik vijea kaeoptuenom da su tu sva tri branitelja, pa pita:

- Hoe li optueni da se brani, hoe li da iznese obranu ili eodgovarati na pitanja?

- Odgovarat u. Ovisi o pitanjima.- Pa da preemo na pitanja - simpatino lice predsjednika vijea je

neizmijenjeno mirno, glas jedva zamjetno stian, kao da spoetka govori zase, a onda se zagledao u optuenog pitajui ga, rije po rije, o onoj tokioptube to je na drugoj stanici navedena pod takom l.a):

Tano neutvrenog dana poetkom 1942. godine u blizini Vrginmo-sta u prisustvu Ante Pavelia, saznavi da je u borbi s partizanimalikvidirana ustaka jedinica, radi odmazde naredio da se pohvata i ubije svecivilno stanovnitvo okolnih sela, pa su tako u oblinju dolinu dovedeni svistanovnici tih sela, meu kojima najvie ena i djece i tu pobijeni mitralje-skim rafalima.

- Moete li se izjasniti o tome to vam se stavlja na teret? Je lioptuenom navod jasan ?

- Jeste - kae Ijutito, a zatim s mnogo protesta: - Niti sam tu bio,niti sam za to uo. Prvi put to to ujem.

- Da li ste ikad s Antom Paveliem naputali Zagreb ?- Nikad.- Da li ste uope za vrijeme rata naputali Zagreb ?- Ne! - stenje muklo. Tu negaciju tad i kasnije izgovara engleskom

intonacijom, a ujemo nou i no.- Na kojoj dunosti ste bili poetkom 1942?- Nisam razumio pitanje...Gajski polako, rije po rije, ponavlja pitanje, ali prije nego to je i

40

izgovorio sve to je htio rei, optueni kae da je shvatio i kae da je bioministar unutranjih poslova. Najee, ruke su mu na koljenima, uglavnomisprepletenih prsta, smirene na nogama. Samo katkad gestikulira, obinokad neto otro porie, ili kad daje neuvjerljive iskaze o sutini svojih nazorakoji su uvjetovali opredjeljenje za zloin uspostavljen kao ozakonjeni sistem.Milko Gajski je paljiv, ak po mjeri nekih u sudnici suvino uviavan.Poesto naglaava: Sluajte me dobro, optueni!, prije nego to e kazatipitanje svaki put jednostavno iskazivano, prostih reenica, ali teke sutine.Gajski puta optuenog da ostane na povrnom odgovoru. Ni jednom neinzistira na produbljavanju. Ne trai analizu. Artukovi, naoko potpunosmiren, mada ne moemo ni naslutiti to se u dui tog starog ovjeka kovitla,dobrohotno raspoloenje predsjednika vijea koristi u svakoj prilici, aiskustvo nekadanjeg odvjetnika i zakonodavca zaudo ga ne upozorava dae blagi, naoko dobroduni sudac upravo tom pitominom stvoriti spletzamki ne za lov Andrije Artukovia, nego za saplitanje optuenog u vlastitenelukavo, zapravo naivno smiljenje lai.

- Dakle, optueni Artukoviu, niste putovali iz Zagreba. A jeste lineto uli o borbama protiv partizana na Kordunu, na Baniji ili u Lici, jlinegdje drugdje u Hrvatskoj ?

- uo sam za borbe. Ne znam gdje su bile te borbe.- A o ustanku, jeste li uli ?- Ne razumijem pitanje.Nejasan u odgovorima o konkretnom, uporan u tvrdnji da i za one

borbe o kojima je uo ne zna gdje su voene, Andrija Artukovi nije spletompitanja dovoen i nepriliku da prizna ita od onog to nije htio rei. A trebaloga je, moda, podsjetiti na dan 13. augusta 1941. godine, kad je, uznemirenizvjetajima s Korduna, posebno zbog negodovanja hrvatskog stanovnitvazbog pokolja na njihovu podruju, bio primoran da pie proglas koji je kaoletak bacan iz aviona:

etnika i komunistika propaganda zavela je ovo puanstvo lanomu prikazujui da je ustanak u cieloj Hrvatskoj dravi i da je ruskaboljevika vojska pobiedila, te da se ve nalazi na granicama nae zemlje.Ovim se saopava stanovnitvu, da je prevareno i zavedeno, jer je ruskaboljevika vojska harne tom tuena... Zavedenom stanovnitvu ovih kotarakoje je ostavilo svoje kue i svoje zemlje, da ortaci sa etnicima, prijetiozbiljna pogibelj, da e izgubiti svoje kue i svoje zemlje i svako dobro svoje,a osim toga pomaui etnike ogreuje se o zakone ove drave, pa e raditoga teko odgovarati pred priekim sudom. Pozivam stoga svakog i sve, dase odmah povrate svojim kuama i svom dnevnom poslu... Ako etnici ikomunisti odmah ne odloe oruje, bit e savladani i pohvatani, te odmahstrijeljani. Protiv njih kod svladavanja biti e upotriebljeno osim vatrenog ihladnog oruja i bombardiranje iz zraka, te iz topova sa kopna, kao imotorizirano oruje. Nikakvi se obziri prema njima nee primijeniti. Ovo jeposliednja opomena...

- U potpisu: Andrija Artukovi, vlasto

Documents

Jovo Popovic Sudjenje Artukovicu i Sto Nije Receno