- 1 -

Gospa od sedam brežuljakaJean Plaidy

Naslov originala: Madonna of the Seven Hills

Scan i obrada: GlitterBaby

www.balkandownload.org

- 2 -

Lukrecijino rođenje

U dvorcu je bilo hladno, a žena, koja je s prozora prelazila pogledom po snježnim,planinskim vrhuncima do samostana u podnožju, čeznutljivo je maštala o udobnosti svojekuće na Piazza Pizzo di Merlo u Rimu, udaljene stotinjak kilometara.

A opet, bila je zadovoljna što je tamo, jer Roderigo je želio da im dijete bude rođeno unjegovu planinskom dvorcu, a ona je bila iskreno oduševljena time što mu je toliko stalo.

Okrenula je leđa veličanstvenom pogledu i ogledala se po sobi. Postelja joj se učinilaprimamljivom jer su bolovi postajali sve učestaliji. Nadala se da će dijete biti muško, i tozato što je Roderigo za dječaka mogao učiniti daleko više nego za djevojčicu.

Već mu je podarila tri prekrasna sina koja je obožavao, a posebno, vjerovala je, Cesareai Giovannia, ali samo zato što je najstariji, Pedro Luis, morao napustiti dom. Bilo ga jetužno izgubiti, ali smiješila mu se blistava budućnost: školovanje na španjolskome dvorugdje će mu biti dodijeljen i naslov vojvode od Gandia. Jednako veličanstvene prilike pružitće se i ostalima - Cesareu, Giovanniju i nerođenome djetetu.

Njezine služavke obigravale su oko nje. Savjetovale su joj neka legne, jer će se dijetezasigurno ubrzo roditi.

Osmjehnula se brišući znoj sa čela i dopustila im da joj pomognu leći u postelju. Jednajoj je dotakla čelo melemom slatkasta mirisa koji je bio hladan i osvježavajući, a druga joj jeusnama prinijela pehar vina. Te su žene gorljivo služile Vannozzi Catanei, jer ona je bilaljubav Roderiga Borgije, jednog od najmoćnijih kardinala u Rimu.

Mogla se smatrati pravom sretnicom zato što mu je toliko prirasla srcu, jer on je biomuškarac koji treba mnoge ljubavnice. No, ona je bila glavna među njima, što je već samopo sebi bilo čudo, budući da više nije bila mlada. Kada je ženi trideset osam, doista morabiti prava ljepotica da zadrži naklonost muškarca kao što je kardinal Roderigo Borgia. No,uspjela je u tome, a ako bi se ponekad i zapitala je li zapravo samo došao vidjeti djecu, a nevoditi ljubav s njom, pa što onda? Sinovi kao što su Pedro Luis, Cesare i Giovanni mogustvoriti snažnije spone nego strast, a ako se u budućnosti nađu mlađe i ljepše žene koje ćega zavesti, ona će ostati ta koja mu je podarila najdražu djecu.

Tako da će biti zadovoljna - jednom kad bol mine i dijete se rodi. Bila je sigurna da ćedijete biti zdravo i lijepo - sva su njezina djeca bila takva. Sva su naslijedila njezinu zlaćanuljepotu, pa se nadala da će tako biti i s novim djetetom, budući da je to njihova ocaradovalo. Stoga joj je moralo biti drago što je ustrajao na tome da ju dovede ovamo, u svojdvorac nad Subiacom, premda je put bio dug i zamoran, a vjetar u Apeninimanemilosrdan. Želja mu je bila da dijete dobiju u njegovoj palači i želio je biti uz nju kad sedijete rodi. To bi bilo teže izvesti u Rimu, jer je Roderigo na koncu konca ipak biocrkvenjak, zavjetovan na celibat, a ovdje se, u planinskoj utvrdi dvorca Subiaco, mogaobezbrižnije prepustiti radosti. Tako da se, čekajući, tješila maštanjem o svojoj prekrasnojkući na Piazza Pizzo di Merlo u kojoj je, zahvaljujući Roderigovoj dobrostivosti, takolagodno živjela. Uživala je u četvrti Ponte, gdje je u svako doba bilo živo. Bila je to jednaod najnapućenijih gradskih četvrti u kojoj je obitavalo mnoštvo trgovaca i bankara. Bila jeto omiljena četvrt najozloglašenijih i najuspješnijih kurtizana i njome je vladalaplemenitaška obitelj Orsini čija se palača uzdizala na Monte Giordanu, a njihov je dvorac,Torre di None, činio dio gradskih zidina.

- 3 -

Daleko od toga da je Vannozza sebe smatrala kurtizanom. Bila je vjerna Roderigu idoživljavala ga kao supruga, premda je, razumije se, znala da se Roderigu nije dopuštenoženiti zato što je kardinal, a i kad bi bilo, dužnost bi mu bila potražiti ženu iz drugogdruštvenog sloja.

No premda ju Roderigo nije mogao oženiti, bio je brižan poput pravog supruga. UVannozzinim očima, Roderigo je bio najšarmantniji muškarac u Rimu. Nije vjerovala da jeto samo njezino mišljenje, premda je čovjek poput Roderiga jamačno imao i neprijatelja.Bio je predodređen za velike pothvate. Pred očima mu je bio samo jedan cilj, papinstvo, aoni koji su Roderiga dobro poznavali, bili su sigurni kako ima odlične izglede da tuambiciju i ostvari. Nikoga ne bi smjelo zavarati njegovo uglađeno ponašanje, čaroban,milozvučan glas ni dopadljiva udvornost. Istina je da su oni bili neizostavan dioRoderigove osobnosti, ali ispod tog šarma plamtjela je ambicija koja će ga sigurno ponijetionamo kamo je nakanio stići.

Roderigo je bio muškarac kakvog je Vannozza mogla obožavati jer su ga krasile sveosobine kojima se najviše divila. Zbog toga se sada molila svecima i Blaženoj Djevici dadijete, koje tek što nije donijela na svijet, bude obdareno šarmom i ljepotom (jer jeRoderigo, koji je u velikoj mjeri imao prvo, bio veoma slab na potonje) te da, ako ona,gospođa od trideset osam godina, u njemu više ne bude mogla probuditi tjelesnu strast,nastavi uživati njegovu zahvalnost na djeci koju mu je podarila.

Koliko će se djeca zadržati pod njezinim krovom? Ne dugo, pretpostavljala je. Napustitće ju, kao što ju je napustio i Pedro Luis. Roderigo je za dječake skovao dobre planove, noVannozza, koliko god ju kardinal ljubio, u Rimu nije uživala velik ugled.

Ali on nikada neće zaboraviti da dio nje živi u toj djeci, pa će i dalje stanovati u svojojdražesnoj kući, kući koju joj je on darovao. Kuća je bila poput onih u kakvima je stanovalorimsko plemstvo, a to joj je pričinjalo veliko zadovoljstvo. Uživala je sjedeći u glavnoj sobičije je obijeljene zidove ukrasila tapiserijama i ponekom slikom, želeći kuću učinitiraskošnom poput onih u kojima su živjele moćne obitelji - Orsini i Collona. Njezinljubavnik bio je široke ruke i donosio joj mnoge darove. Uz tapiserije i slike dobivala jenakit, skupo pokućstvo, ukrase od porfira i mramora te - najdragocjenije od svega -vlastitu credenzu, golemi kovčeg u koji je spremala majoliku, zlatne i srebrne pehare ikupe. Credenza je bila statusni simbol, a Vannozzine oči zasjale bi kad god bi ju pogledala.Šetala je svojom prekrasnom kućom dodirujući svoje prelijepe dragocjenosti i govorila si, utihoj prohladnosti u kojoj je uživala među debelim zidovima, da je prava sretnica otkakojoj je Roderigo Borgia ušao u život i poželio ju.

Vannozza nije bila glupa i dobro je znala da su sva blaga koja joj je Roderigo darivao,po njegovu mišljenju, ništavna u usporedbi s onime što je ona podarila njemu.

Tada ju je iznova uhvatila bol, još žešća, gotovo neprekidna. Dijete je jedva čekalo da serodi.

U drugom krilu dvorca Subiaco, veliki kardinal također je čekao. Njegove odajenalazile su se daleko od soba njegove ljubavnice jer nije želio da ga njezini krici uznemire.Nije želio razmišljati o Vannozzinoj muci. Želio ju je zamišljati onakvom kakvom se uvijektrudila biti u njegovoj nazočnosti - prelijepom, bezbrižnom i punom života, kakav je i sambio. Za vrijeme poroda, Vannozzi možda neće uspjeti nastaviti tako djelovati, pa ju jeradije pamtio onakvom kakva je inače bila, budući da je bio muškarac koji nije trpio nela-godu, a Vannozza bi u porođajnim mukama upravo nju izazvala.

Stoga je bilo bolje zatvoriti se što dalje od nje i strpljivo čekati poruku da je dijeterođeno.

- 4 -

Udaljio se od oltara pred kojim je klečao. Svjetiljka koja je bez prestanka gorjela predkipićima i slikama svetaca obasjala je spokojno lice Bogorodice, a njemu se pričinilo da nanjemu opaža prijekor. Bi li se on, jedan od najmoćnijih kardinala, trebao moliti za siguranporod djeteta koje nije imao pravo začeti? Smije li od Gospe očekivati da mu podari sina -prelijepog, zdravog dječaka - budući da je, kao sin Crkve, zavjetovan na celibat?

Ta pomisao u njemu je budila nelagodu, a kako je Roderigo svaku nelagodu radoizbjegavao, dopustio si je da zaboravi na oltar i umjesto toga svrne pogled na amblem bikana ispaši koji je visio na zidu i oduvijek ga nadahnjivao. Bio je to grb obitelji Borgia, koji ćejednoga dana, kako je Roderigo čvrsto odlučio, postati simbol koji će u Italiji buditi najvišepoštovanja i straha.

Oh da, tješilo ga je razmišljati o biku - tom utjelovljenju snage koje spokojno pase, aopet naviješta silu i žestinu. Jednoga dana, razmišljao je kardinal, grb Borgia isticat će sediljem Italije, jer Roderigov je san bio da se cijela Italija ujedini, i to pod vlašću obiteljiBorgia. Još jedan papa Borgia! Zašto ne? Vatikan je bio središte katoličkog svijeta, pa jesmatrao kako je na Vatikanu da ujedini razjedinjenu zemlju, jer u jedinstvu leži snaga, atko je podobniji da vlada ujedinjenom Italijom nego papa? Ali on još nije postao papa iimao je neprijatelje koji bi učinili sve u svojoj moći da spriječe njegov dolazak na takoistaknut položaj. Nema veze. Ostvarit će svoju ambiciju kao što je njegov ujak Alfonsoostvario svoju, postavši papa Kalikst III.

Kalikst je bio mudar i znao je da snaga obitelji počiva na mladima. Zato je Kalikstusvojio njega, Roderiga, i njegova brata Pedra Luisa (po kojemu je krstio Vannozzinanajstarijeg sina), i zato se pobrinuo da postanu bogati i moćni ljudi.

Roderigo se spokojno smiješio. On nije trebao posvajati djecu, jer je imao vlastite kćeri isinove. Kćeri su mu bile od koristi kada je trebalo ugovoriti brakove koji će sjedinitiistaknute obitelji s Borgijama, ali prava potreba ambiciozna čovjeka bili su sinovi, a njih jeimao, hvala svecima, i na njima će zauvijek biti zahvalan ženi koja je upravo na porodu,baš u ovom dvorcu. Pedro Luis će u Španjolskoj ocu osigurati blagonaklonost te države.Naočiti, mladi Giovanni - za kojega je Roderigo kovao najambicioznije planove, jer mu jebio miljenik - imao je zapovijedati Borgijinim vojskama. A Cesare, taj odvažni mali fakin(Roderigo se zadovoljno smješkao pri pomisli na svog nadmenog sinčića), bit će prisiljenzarediti se, jer ako Borgije žele postići sve što je Roderigo naumio, jedan od njih morat ćedržati Vatikan u šaci. Stoga je malenom Cesareu bilo suđeno naslijediti oca na papinskojstolici.

Roderigo slegne ramenima i blago se nasmiješi sebi u bradu. Taj cilj tek je trebaodoseći, ali doseći će ga; čvrsto ga je odlučio doseći. Blag osmijeh izblijedio mu je s usana ina nekoliko se trenutaka iza ugodne vanjštine moglo nazrijeti čovjeka od čelika.

Daleko je dogurao i nipošto nije želio posustati. Od toga bi mu i smrt bila draža. Baškao što je bio siguran da se u njegovu dvorcu Subiaco rađa dijete, tako je znao i da ćejednom zasjesti na papinsko prijestolje.

Ništa... Ništa mu se neće ispriječiti na putu, jer će isključivo kao papa svoje sinove moćiobasuti počastima koje će im omogućiti da prokrče put prema veličanstvenoj sudbiniobitelji Borgia.

A što će biti s novim djetetom?— Dječak - molio se - Sveta Majko, neka bude dječak. Imam tri krasna sina, zdrave

dječake, ali trebao bih još jednoga.Opet se sav raznježio razmišljajući o dječjim odajama u kući na Piazza Pizzo di Merlo.

Kako li su samo dvojica mališana uživala u posjetima ujaka Roderiga! Trenutačno je biloneophodno da ga smatraju »ujakom«. Bilo bi nezamislivo da njega - uzoritog kardinala -

- 5 -

zovu tata. Za sada će dostajati »ujak«; jednoga dana ti će maleni dječaci doznati tko suzapravo. Željno je iščekivao da im to s užitkom objavi. (Roderigo je uživao pričinjavatizadovoljstva svojim voljenima, ali kada je trebalo obaviti kakvu neugodnu zadaću, radijeje to prepuštao drugima.) Kakva li ih je samo veličanstvena sudbina čekala zato što im on,uzoriti kardinal, nije samo ujak, već otac! Kako li će samo Cesareove oči zasjati - tom nad-menom, neodoljivom malom biću! Kako li će se samo Giovanni kočoperiti - dragi,najvoljeniji Giovanni! A novo dijete... i njemu će pripasti udio u počastima.

Što li sada rade? Svađaju se s dadiljom, vrlo vjerojatno. Mogao je zamisliti Cesareoveprijetnje, Giovannijev natmuren bijes. Bili su prepuni života - naslijedili su to odVannozze, kao i od oca, i svaki je od njih znao dobiti što želi. Nadigrali bi i dvadeset dadi-lja - a to je i očekivao. Bili su sinovi Roderiga Borgije, a kada se njemu ikada dogodilo daod žene ne dobije što želi?

Sada je već razmišljao o prošlosti, o stotinama žena koje su mu pružile užitak. Kada setek priključio Crkvi, bio je potišten jer se od njega očekivalo da poštuje zavjet celibata.Sada se mogao samo smijati vlastitoj naivnosti. Nije mu trebalo dugo da otkrije kakokardinali, pa čak i pape, imaju ljubavnice. Nije se od njih očekivalo da žive u celibatu, većsamo da se pretvaraju da je tako, što je posve druga stvar. Nije se tražila čednost, već samodiskrecija.

Početak novog života bio je uzvišen trenutak, a još je uzvišenije bilo razmišljati o tomekako se, da nije bilo njegova čina, ovo dijete sada ne bi spremalo doći na svijet.

Sjeo je i, ne skidajući pogled s bika na ispaši, prisjetio se najvažnijih događaja koji sumu obilježili život. Jedan od najranijih, stoga vjerojatno i najvažnijih, jer da njega nije biloništa od onoga što je uslijedilo ne bi bilo moguće, bio je onaj kada ga je ujak Kalikst III.posvojio zajedno s bratom Pedrom Luisom i obećao im da će se za njih brinuti kao zavlastite sinove ako odbace prezime svoga oca, Lanzol, i prozovu se Borgijama.

Njihovi roditelji željno su iščekivali posvojenje. Imali su i kćeri - ali papa Kalikst za njihnije bio zainteresiran, a znali su da im sinove ne može snaći bolja sudbina od neposrednapapina pokroviteljstva. Njihova majka - papina sestra - bila je Borgia, stoga su dječacisamo trebali prihvatiti majčino prezime umjesto očeva.

Otada ga je služila sreća.Ujak Alfonso Borgia (svijetu poznatiji kao papa Kalikst III.) bio je Španjolac, rođen

nadomak Valencije. U Italiju je stigao s kraljem Alfonsom Aragonskim kada se taj monarhuspeo na napuljsko prijestolje. Španjolska - ta izrazito ambiciozna sila koja je velikombrzinom ovladavala svijetom - žarko je željela proširiti španjolski utjecaj Italijom, a kako seto bolje moglo postići nego izborom Španjolca za papu?

Ujak Alfonso je u pohodu na papinsku stolicu imao potporu Španjolske i pobijedio1455. godine. Sve su Borgije držale do obitelji. Bili su Španjolci, a Španjolci u Italiji nisu bilidobrodošli. Stoga je bilo neophodno da se svi Španjolci drže zajedno u svesrdnomnastojanju da ugrabe najvažnije položaje.

Kalikst je imao velike planove za svoja dva nećaka. Pedra Luisa ubrzo je imenovaovrhovnim generalom Crkve i gradskim prefektom. Ni time nije bio zadovoljan, pa ga jeproglasio vojvodom od Spoleta i, kako bi mu dodatno uvećao prihode, postavio ga namjesto župnika Terracine i Beneventa. Pedro Luis bio je lagodno zbrinut u životu. Nije biosamo jedan od najutjecajnijih ljudi u Rimu - što je bilo neizbježno s obzirom na rodbinskeveze s papom - već i jedan od najimućnijih.

Počasti koje su dodijeljene Roderigu bile su gotovo jednako velike. On je, godinu danamlađi od Pedra Luisa, imenovan kardinalom premda mu je bilo tek dvadeset šest, a poslije

- 6 -

mu je pridodana i titula provikara Rimske crkve. Doista, Lanzolovi nisu imali razlogatugovati zbog toga što im je papa posvojio djecu.

Od samog početka bilo je jasno da je Kalikst odlučio postaviti Roderiga za svojeganasljednika na papinskom prijestolju; a Roderigo je, čim je posvojen, to čvrsto odlučio ipostati.

No, to je bilo davno, a papinstvo se činilo dalje no ikada. Kada je izabran, Kalikst je većbio star čovjek i preminuo je tri godine poslije. Tu se pokazala sva mudrost njegovapravovremena postavljanja nećaka na najviše dužnosti, jer čak i dok je Kalist još bio nasamrtnoj postelji, digla se povika protiv Španjolaca kojima su podijeljeni najviši položaji.Colonni i Orsini, te moćne obitelji, osjećale su se zakinutima, pa su bijesno ustale protivtuđinaca. Pedro Luis morao je napustiti svoje divne posjede, ponijeti svo svoje blago ipobjeći da spasi živu glavu. Ubrzo potom je preminuo.

Roderigo je zadržao prisebnost i dostojanstvo, i nije napustio Rim. Umjesto toga, dok jecijeli grad bjesnio protiv njega i njemu sličnih, gordo je otišao u baziliku Svetog Petrapomoliti se za ujaka na samrti.

Roderigo se odlikovao velikim šarmom. Nije bio posebno naočit. Crte lica bile su mupregrube da bi bile lijepe, ali njegova uznositost i pojava bili su dojmljivi, a takva je bila injegova udvorna otmjenost kojom bi gotovo uvijek stekao naklonost onih s kojima bidošao u doticaj.

Začudo, ti ljudi koji su bjesnjeli protiv njega razmaknuli su se da ga propuste na putuprema bazilici Svetog Petra dok im se on dobrostivo smiješio i nježno mrmorio: -Blagoslovljena bila, djeco moja.

A oni su padali ničice i ljubili mu ruke ili porub halje.Je li to bio jedan od najpobjedonosnijih trenutaka u njegovu životu? Trijumfi su se

nizali i nakon toga, ali možda je tom prilikom prvi puta postao svjestan velike moći koja seu njemu krila, moći da šarmira i šarmom pokori svakoga tko mu se suprotstavi.

I tako je molio za ujaka i ostao uz njegovu postelju kad su svi ostali izbjegli. I premda jenjegova veličanstvena palača bila opljačkana i opustošena, ostao je povučen i smiren,spreman dati presudan glas na predstojećoj konklavi i tako osigurati da Enea SilvioPiccolomini postane Kalikstov nasljednik pod imenom Pio II.

Pio je Roderigu dugovao zahvalnost, koju je i pokazao.Tako je Roderigo uspješno prebrodio prvu veliku oluju u svome životu i uvjerio se da

je sposoban osoviti se na vlastite noge, što sirotom Pedru Luisu nije pošlo za rukom.Roderigo je skupio bratovo bogatstvo i oplakivao ga gorko - ali ne i dugo, jer Roderigu

dugo žalovanje nije bilo u prirodi - te uvidio da je moćniji no ikada prije, a uspon dopapinskog prijestolja činio mu se sve izglednijim.

Roderigo je obrisao čelo namirisanim rupčićem.Bila su to vrlo opasna vremena i nadao se da slična više neće doživjeti, no kad god bi ih

se sjetio, osjetio bi zadovoljstvo čovjeka koji je otkrio da ga u trenutku opasnosti nije izdalalukava snalažljivost.

Pio mu je doista bio dobar prijatelj, no bilo je slučajeva kada ga je Pio bio prisiljenprekoriti. Još je pamtio riječi koje mu je Pio uputio u pismu, negodujući zbog Roderigovaponašanja u stanovitoj kući u koju su pozvane kurtizane kako bi pridonijele užitkuuzvanika. A on, mlad i naočit kardinal Roderigo, bio je među uzvanicima.

»Obaviješteni smo«, pisao je Pio, »da je bilo nedolična plesa, da zavođenja nijenedostajalo i da ste se vi ponašali kao običan svjetovnjak.«

- 7 -

Roderigo je zabacio glavu i osmjehnuo se, prisjećajući se mirisnog vrta Giovannia deBichisa, plesa, vrelih, namirisanih ženskih tijela i njihovih zavodničkih pogleda. Bile su muneodoljive, baš kao i on njima.

Piov prijekor ionako nije bio ozbiljan. Pio je shvaćao da muškarac poput Roderigamora imati ljubavnice. Pio je samo želio reći: »Da, da, ali bez plesa s kurtizanama ujavnosti, kardinale. Ljudi se žale, a to Crkvu dovodi na zao glas.«

Kako li je u to vrijeme samo bio nemaran, kako uvjeren da će ostvariti svoj cilj. Čvrstoje odlučio iskoristiti najbolje od oba načina života. U Crkvi je gradio karijeru kojom će seuspeti do papinskog prijestolja, ali bio je i puten muškarac, čovjek neukrotivih tjelesnihapetita. Uvijek će biti žena u njegovu životu. Nije to bila neuobičajena slabost. Gotovo da inije bilo svećenika koji je ozbiljno shvaćao zavjet celibata, a kako je neki rimski dovitljivacjednom rekao, da djeca na svijet dolaze u odjeći svojih očeva, sva bi nosila svećeničke ilikardinalske halje.

Svi su imali razumijevanja, ali Roderigo je svoju razvratnost možda skrivao malomanje od drugih.

Potom je upoznao Vannozzu i smjestio ju u lijepu kuću u kojoj sada žive njihova djeca.Vanozzi nije bio vjeran. To od njega nitko nije ni očekivao, no ona mu je mnogo godinasuvereno bila na prvom mjestu i obožavao je djecu koju mu je podarila. A sada stiže jošjedno.

Bilo je zamorno čekati. Sa svojih pedeset godina osjećao se poput mladog supruga oddvadesetak i da nije strahovao kako će čuti Vannozzino bolno zapomaganje, već bi otišaou njezine odaje. Ali za tim nije bilo potrebe. Netko je već dolazio k njemu. Vannozzinamala služavka zaustavila se pred njim, lijepa i rumena. Čak je i u takvom trenutku biosvjestan njezinih čari. Zapamtit će ju.

Pozdravila ga je kniksom.— Vaša Uzoritosti... dijete je rođeno.

Gracioznošću i okretnošću mnogo mlađeg muškarca, prišao joj je i položio prelijepe,bijele ruke na ramena.

— Dijete moje, bez daha si. Kako li ti samo srce tuče!— Da, gospodaru. Ali... dijete se rodilo.— Dođi - reče - pođimo tvojoj gospodarici.Krenuo je prvi. Mala je služavka, slijedeći ga, odjednom shvatila da mu je zaboravila

reći spol djeteta, a da ju je on to zaboravio pitati.

Novorođenče su iznijeli pred kardinala, a on mu dotaknuo čelo i blagoslovio ga. Ženesu ustuknule. Djelovale su postiđeno kao da su one krive za djetetov spol. Novorođenče jebilo prelijepo. Na glavici je bilo svijetloga paperja pa je Roderigo vjerovao da mu jeVannozza podarila još jednog zlatokosog ljepotana.

— Mala djevojčica - reče Vannozza promatrajući ga iz kreveta.Prišao joj je, primio joj ruku i poljubio ju.— Prelijepa mala djevojčica - reče.— Moj gospodar je razočaran - iscrpljeno će Vannozza. - Nadao se dječaku.Roderigo se nasmijao svojim grlenim, milozvučnim smijehom zbog kojeg bi ga

zavoljeli svi koji bi ga čuli.— Razočaran! - reče. - Ja? - Zatim se osvrnuo da pogleda žene koje su se ponovno

približile, zadržavajući pogled na svakoj redom, milo, zamišljeno. - Razočaran time što ježenskoga spola? Ali vi dobro znate... svaka od vas... da ljepši spol volim svim srcem i daprema njemu gajim nježnost koju bih vlastitom uskratio.

- 8 -

Žene su se nasmijale i Vannozza zajedno s njima, ali njezine oštre oči primijetile sumalu služavku lica puna očekivanja, na kojoj je Roderigo zadržao pogled. Odlučila je daće, čim se vrati u Rim, otpustiti to dijete, a ako ju Roderigo bude tražio, potraga će mu bitiuzaludna.

— To znači da je moj gospodar zadovoljan našom kćeri? - upitala je Vannozza tihimglasom i ženama mahnula neka ju ostave nasamo s kardinalom.

— Uistinu vjerujem - reče Roderigo - da ću u srcu pronaći više mjesta za ovu slatkudjevojčicu nego za one razigrane mlade razbojnike koji sada nastanjuju dječje odaje. Krstitćemo ju Lucrezia, a kad se oporavite, gospo, vraćamo se u Rim.

I tako je tog travanjskog dana u dvorcu Borgia nad Subiacom rođeno dijete čije će imebiti ozloglašeno diljem svijeta: Lucrezia Borgia.

- 9 -

Piazza Pizzo di Merlo

Kako li je samo Vannozza bila ushićena povratkom u Rim! U mjesecima nakonLucrezijina rođenja, Vannozzi se činilo da je najsretnija žena na svijetu. Roderigo jeposjećivao njezine dječje odaje češće no ikada prije. Zlatokosa djevojčica bila je dodatanrazlog za dolazak.

Bila je ljupko dijete - izuzetno umiljate ćudi - i zadovoljno bi ležala u kolijevcidarivajući svojim prelijepim osmijehom svakoga tko bi to tražio.

Pobudila je i zanimanje dječaka. Stajali bi svaki s jedne strane zipke i pokušavali junasmijati. Svađali su se zbog nje. Cesare i Giovanni dosjetili bi se bilo kakve međusobnerazlike i oko nje se posvađali.

Vannozza se smijala sa svojim dvorkinjama, slušajući kako se prepiru:— Ona je moja sestra.— Nije, moja je sestra.Objašnjeno im je da im je sestra obojici. Cesare je odvratio sijevajući očima:— Ali ona je više moja nego Giovannijeva. Voli mene - Cesarea - više nego Giovannija.— O tome će odlučiti sama Lucrezia - rekla mu je dadilja. Giovanni je promatrao brata

ražarenih očiju. Znao je zašto Cesare želi da Lucrezia njega voli najviše. Cesare je biosvjestan da Giovanni od ujaka Roderiga uvijek dobiva veći komad slatkiša i uvijek biGiovanni bio podizan tim snažnim rukama, ljubljen i milovan prije nego što bi seveličanstveni ujak Roderigo okrenuo Cesareu.

Stoga je Cesare čvrsto odlučio da svima ostalima on mora biti najdraži. Svojoj majci jebio. Dadilje su tvrdile da je i njima, no to je moglo biti samo zato što bi im se u protivnomna neki način osvetio, a dobro su znale da je opasnije uvrijediti Cesarea nego Giovannija.

Lucrezia će, čim to bude u stanju, njemu morati pokazivati veću naklonost. Čvrsto je toodlučio. Zbog toga se motao oko njezine kolijevke čak i više nego Giovanni, pružajući jojruku da mu se njezini sitni prstići oviju oko palca.

— Lucrezia - šaptao bi. - Ovo je Cezare, tvoj brat. Njega najviše voliš... više od svih. -Gledala bi ga svojim raširenim, plavim očima, a on bi zapovijedao: - Smij se, Lucrezia. Smijse ovako.

Žene bi se tiskale oko kolijevke i gledale, jer bi Cezarea, začudo, Lucrezia svaki putposlušala, a kada bi ju Giovanni pokušao navesti da se za njega nasmije, Cesare bi bratuiza leđa izvodio takve đavolske grimase da bi se Lucrezia umjesto toga rasplakala.

— Cesare je pravi đavo - govorile bi žene između sebe, jer premda mu je bilo tek petgodina, nisu mu se to usuđivale reći u lice.

Jednoga dana, šest mjeseci po Lucrezijnu rođenju, Vannozza je obrezivala lozu i cvijećeu svom vrtu. Imala je vrtlare, no taj joj je posao pričinjao zadovoljstvo. Njezine biljke bilesu predivne i o njima je uživala brinuti sama, jer su joj kuća i vrt prirasli srcu gotovo poputobitelji. A tko da se ne ponosi kućom takvog pročelja s pogledom na trg, svijetlom sobomvelikih prozora, toliko različitom od tmurnih prostorija u ostalim rimskim kućama. Imalaje i spremnik za vodu, što je bila rijetkost.

Njezina služavka - ne ona koja se svidjela Roderigu, jer je ta već odavno napustilaVannozzinu službu - došla joj je javiti da je stigao kardinal u društvu još jednoggospodina, no još dok je djevojka izgovarala te riječi, Roderigo je stupio u vrt, i to sam.

- 10 -

— Gospodaru - zavapi Vannozza - zar da me vidite ovakvu...Roderigov ju je osmijeh razoružao.— Ali tako ste ljupki među svojim cvijećem - rekao joj je.— Zar nećete ući u kuću? Čujem da ste doveli i gosta. Žene su vas trebale bolje

ugostiti.— Ali želio sam razgovarati s vama nasamo... ovdje vani, dok radite među cvijećem.Trgnula se. Slutila je da joj želi reći nešto važno i pitala se je li mu draže razgovarati

izvan kuće zato što su, i u uređenim kućanstvima poput njezina, služavke navikle slušati iono što nije za njihove uši.

Ledeni strah stezao joj je srce dok se pitala nije li joj možda došao priopćiti da je ovosvršetak njihove veze. Bila je itekako svjesna da joj je trideset osam godina. Svoju ljepotudobro je čuvala, no ipak, tridesetosmogodišnjakinja koja je na svijet donijela nekoliko djecene može se nadmetati s djevojkama, a gotovo da i nije postojala djevojka koja bi, čak i kadbi se uspjela oprijeti kardinalovu šarmu, bila u stanju odbiti sve što tako utjecajan čovjekmože ponuditi ljubavnici.

— Gospodaru - reče slabašnim glasom - kakve vijesti donosite?Kardinal podignu svoje spokojno lice prema nebu i osmjehnu se svojim najljepšim

osmjehom.— Draga moja Vannozza - reče - kao što znate, puno mi značite.Vannozza užasnuto zadrži dah. To je zvučalo kao početak raskida.— Živite ovdje, u ovoj kući s naše troje djece. To je sretan mali dom, ali nešto mu

nedostaje. Djeca nemaju oca.Vannozza mu se željela baciti pod noge i preklinjati ga da im živote ne liši svoje

dobrostive nazočnosti. To bi za njih bilo kao smrt. Kao da pokušavaju živjeti bez sunca. Aliznajući da ne voli neugodne scene, sabrano je rekla:

— Moja djeca imaju najboljeg oca na svijetu. Radije bih da se nisu rodila nego da im jenetko drugi otac.

— To su krasne riječi... krasno izgovorene - odvrati Roderigo. - To su moja djeca isvim ih srcem ljubim. Nikada neću zaboraviti golemu uslugu koju ste mi učinili kad ste miih podarili, najdraža ljubavi.

— Gospodaru... - Suze su joj navrle na oči pa ih je žurno otrla, no Roderigo je gledao unebo, odlučan da ih ne vidi.

— Ali nije dobro da živite u ovoj kući - tako lijepa i još mlada, okružena djecom, ajedini tko vas posjećuje jest ujak te djece.

— Gospodaru, ako sam vas ičime uvrijedila, preklinjem vas da mi kažete u čemu sampogriješila.

— Ni u čemu niste pogriješili, draga moja Vannozza. Ovaj plan osmislio sam samo davam olakšam život. Ne želim da itko u vas upire prstom i šapuće: »Ah, evo one VannozzeCatanei, žene s djecom, a bez supruga.« Iz tog sam vam razloga pronašao muža.

— Muža! Ali, gospodaru...Roderigo ju ušutka zapovjedničkim osmijehom.— Imate malo dijete u kući, Vannozza, od tek šest mjeseci. Stoga morate imati i

supruga.Bio je to svršetak. Znala je to. Ne bi joj tražio supruga da je se nije zasitio.Pročitao joj je misli. Ali to da se zasitio Vannozze nije bilo baš potpuno točno. Uvijek će

mu na neki način biti draga i nastavit će posjećivati njezin dom, no to će biti uglavnomzato da obiđe svoju djecu. Bilo je mlađih žena s kojima bi radije provodio slobodnovrijeme. Ali u onome što joj je govorio krilo se i nešto istine. Smatrao je kako bi bilo

- 11 -

pametno da ju ljudi znaju kao udanu ženu, jer nije mogao dopustiti da se o njegovimmalenima govori kao o djeci jedne kurtizane.

Žurno je rekao:— Dužnost vašega supruga bit će da živi u ovoj kući i pojavljuje se s vama u javnosti.

I tu one prestaju, Vannozza.— Što Vaše Gospodstvo time misli?— Zar vjerujete da bih mogao misliti išta drugo? Ja sam ljubomoran ljubavnik,

Vannozza. Zar to još niste naučili?— Znam da ste ljubomorni kada ste nečiji ljubavnik, gospodaru.Položio joj je ruku na rame.— Nemajte straha, Vannozza. Vi i ja predugo smo zajedno da bismo se sada rastali.

Na ovaj sam se korak odlučio isključivo radi dobrobiti naše djece. A i za supruga sam vamodabrao povučena čovjeka. Dobar je to čovjek, čovjek koji uživa velik ugled i spreman jebiti suprugom kakvog vam mogu mirne duše podariti.

Uhvatila ga je za ruku i poljubila ju.— I Vaša Visost će nas povremeno posjećivati?— Kao i uvijek, draga moja. Kao i uvijek. A sada dođite upoznati Giorgia di Crocea.

Vidjet ćete da se radi o muškarcu blage naravi; s takvim nećete imati poteškoća, uvjeravamvas.

Slijedila ga je u kuću, pitajući se iz kojih se pobuda taj muškarac pristao oženiti njome.Odgovor nije bilo teško pogoditi. U Rimu gotovo da i nije bilo čovjeka koji bi odbiovjenčati se sa ženom koju mu je odabrao utjecajni kardinal.

Vannozzu obuze nemir. Nije joj bilo drago što se njome tako trguje, kao ropkinjom.Zasigurno će morati pokazati Giorgiju di Croceu gdje mu je mjesto.

Čekao je u sobi s pogledom na trg. Ustao je kad su ušli, a kardinal ih je predstaviojedno drugome.

Muškarac blage naravi uhvatio ju je za ruke i poljubio ih; pozorno ga je gledala ividjela kako su mu svijetle oči zablistale dok je odmjeravao njezine putene čari.

Je li i kardinal to primijetio? Ako i jest, nije to pokazao.

S lože majčine kuće Lucrezia je gledala trg i sa spokojnim užitkom promatralaprolaznike. Bila je očarana gradom na sedam brežuljaka koji se prostirao oko majčine kuće,a najveće joj je zadovoljstvo bilo iskrasti se na ložu i promatrati ljude koji prelaze mostSant'Angelo. Među njima je bilo kardinala na bijelim mazgama čije su srebrne uzdeblještale na suncu; bilo je dama i gospode pod krinkama; bilo je nosiljki potpuno zastrtihzavjesama, tako da je bilo nemoguće vidjeti tko je unutra.

Očiju raširenih u čudu, Lucrezia bi virila između stupova, stežući ih malim,debeljuškastim prstima.

Bile su joj tek dvije godine, no zbog života s braćom doimala se starijom. Žene koje suskrbile o djeci obožavale su ju zato što je, premda izgledom nalik na braću, imala posvedrukčiju narav. Lucrezia je bila vedre prirode; kada bi ju korili zbog učinjene pogreške,ozbiljno bi saslušala i ne bi zamjerila onome tko ju je prekorio. Nije bilo čudo što su ju udječjim odajama, u kojima je zbog dvojice dječaka bilo burno, smatrali pravimblagoslovom.

Bila je vrlo lijepa, a služavkama nikada ne bi dosadilo češljati ili ukrašavati tu dugukosu boje žutog zlata kakva se u Rimu rijetko viđala. S dvije godine Lucrezia je -preuranjeno sazrela poput svoje braće - bila svjesna vlastite ljupkosti, ali ju je prihvaćala saspokojnim zadovoljstvom, kao i većinu stvari.

- 12 -

Toga je dana u kući vladao muk jer se događalo nešto od velike važnosti, a Lucrezia jebila svjesna šaputanja slugu i služavki, kao i nazočnosti nepoznate žene u kući. Ticalo se tonjezine majke, slutila je, jer ju cijeloga dana nisu puštali k njoj. Lucrezia se spokojnosmiješila motreći trg. Sve će saznati na vrijeme, a do tada će pričekati.

Došao je njezin brat Giovanni i stao pokraj nje. Bilo mu je šest godina i postao jeprelijep dječak, kose kestenaste kao u majke.

Lucrezia mu se osmjehnula i pružila mu ruku; braća su prema njoj uvijek bila nježna iveć je bila svjesna kako obojica daju sve od sebe da joj postanu miljenikom. Već je biladovoljno koketna da uživa u tome što se nadmeću za njezinu naklonost.

— Što gledaš, Lucrezijo? - upitao je Giovanni.— Ljude – odgovorila je. - Vidi onu debelu gospođu pod krinkom!Zajedno su se nasmijali jer se debela gospođa gegala, kako je primijetio Giovanni,

poput patke.— Ujak će uskoro stići - reče Giovanni. - Sigurno čekaš kad ćeš njega ugledati,

Lucrezijo.Lucrezia nasmiješeno kimnu. Bila je istina da je uvijek čekala dolazak ujaka Roderiga.

Njegovi posjeti bili su joj najvažniji dio života. Biti podignuta tim snažnim rukama,uzdignuta nad to nasmijano lice, mirisati blagi parfem kojim mu je odisala odjeća, gledatisvjetlucavo drago kamenje na njegovim bijelim rukama i pritom znati da ju voli - to je biloprelijepo. Čak ljepše od velike ljubavi kojom su ju obasipala braća.

— Doći će danas, Lucrezijo - rekao je Giovanni. - Zasigurno hoće. Čeka da mu majkapošalje poruku.

Lucrezia je pozorno slušala; nije uvijek razumjela što joj braća govore; činilo se dazaboravljaju kako joj je tek dvije godine i da joj šestogodišnji Giovanni i sedmogodišnjiCesare izgledaju odrasli, veličanstveni, veliki i važni.

— Znaš li zašto, Lucrezijo? - upita Giovanni.Kada je odmahnula glavom, Giovanni se nasmijao, čuvajući tajnu, goreći od želje da ju

otkrije, a opet oklijevajući, jer je uživao u njezinu iščekivanju. Odjednom joj se prestaosmiješiti, a Lucrezia je znala zašto. Za leđima mu je stajao Cesare.

Lucrezia se osvrnula da mu se nasmiješi, ali Cesare je pogledom pržio Giovannija.— Nije na tebi da joj to kažeš - reče Cesare.— Na meni je koliko i na tebi - odvrati Giovanni.— Ja sam stariji. Ja ću reći - objavi Cesare. - Lucrezijo, ne smiješ ga slušati.Lucrezia odmahnu glavom i nasmiješi se. Ne, neće slušati Giovannija.— Ja ću joj reći ako to želim - povika Giovanni. - Imam jednako pravo da joj kažem

kao i ti. Čak i veće... jer sam se prvi toga sjetio.Cesare zgrabi brata za kosu i stane ga tresti. Giovanni nogom udari Cesarea. Cesare

uzvrati udarac, Giovanni zaurla i dvojica se dječaka počnu valjati po podu.Lucrezia je ostala spokojna, jer su takve borbe bile uobičajene u dječjim odajama, pa ih

je samo gledala, zadovoljna što se tuku zbog nje. Gotovo je uvijek bila uzrok njihovimtučnjavama.

Giovanni je cičao od bola dok je Cesare vrištao od bijesa. Služavke im nisu željele prićidok su se ovako tukli. Bojale su se te dvojice dječaka.

Giovanni, kojeg je Cesare prikliještio uz pod, poviknu:— Lucrezia... naša majka je...Ali nije uspio reći ništa više, jer mu je Cesare rukom začepio usta. Oči su mu bile crne

od bijesa, a lice žarkocrveno.— Ja ću reći. Na meni je da kažem. Naša majka čeka bebu, Lucrezijo.

- 13 -

Lucrezia je zurila razrogačenih očiju, mekih, dječjih usta širom otvorenih odzaprepaštenja. Cesare se, vidjevši njezinu nevjericu, umirio. Gledala ga je kao da je samodgovoran za tu nevjerojatnu novost. Zbog nje se osjećao moćnim, još otkako je bila beba,a on se naginjao nad njezinu kolijevku i promatrao kako joj se prstići ovijaju oko njegovapalca.

Oslobodio je Giovannija pa su obojica ustala. Tučnjava je završila; bila je to tek jednaod mnogih koje su svakodnevno izbijale u dječjim odajama. Sada su bili spremnirazgovarati sa sestricom o novom djetetu, kočoperiti se pred njom i hvalisati se svime štoznaju o tim velikim događajima koji su se odvijali izvan zidova njihovih odaja.

Vanozza je u postelji iščekivala kardinalov posjet. Ovoga puta rodio se dječak, ali jesvejedno bila uznemirena.

Imala je dobar razlog za to.Kardinalovi posjeti nastavili su se tijekom dvije godine njezina braka, ali su se

prorijedili, a čula je i mnoge glasine o ljupkim mladim djevojkama koje su mu zaokupljalepozornost.

Giorgio je bio dobar čovjek, krotak čovjek, baš kao što je kardinal i rekao, ali čak su inajkrotkiji muškarci ipak samo muškarci, a Vannozza je zračila putenom i neodoljivomljupkošću. Ljetne večeri bile su duge - večernja svježina bila je najljepši dio dana - kada suvečerali u svom dražesnom vinogradu u Suburri, razgovarali opijeni vinom i povlačili se ukuću, uživajući jedno u drugome.

Na kraju krajeva, bili su vjenčani, a Roderigovi posjeti bili su rijetki.To se moglo i očekivati, dakako, premda je prema pravilu Giorgio s njom smio dijeliti

tek javne prostorije kuće.Bi li joj Roderigo zamjerio? Vjerovala je da ne bi. No bude li ikakve sumnje da je dijete

njegovo, možda za to dijete neće biti spreman učiniti ono što je kanio učiniti za ostalu.Kada žena drži dijete u naručju, rođeno prije svega par sati, kako da joj se bar nakratko

to dijete ne učini najdragocjenijim bićem na svijetu? Njoj će Cesare uvijek biti prvi u srcu,ali tada, dok je iscrpljena ležala u postelji, odlučila je da će njezin mali pridošlica - njezinGoffredo - kao najbespomoćnije od njezine djece, dobiti istu priliku kao i braća.

Ni po čemu se nije razlikovao od ostalih. U naručju joj je izgledao kao Lucrezia kada jojje bilo tek nekoliko sati, a nije bilo sumnje tko je njoj otac. Goffredo bi mogao bitiRoderigov sin. No budući da je imala ljubavnika i supruga koji je živio pod njezinimkrovom, čak ni Vannozza nije mogla biti posve sigurna u to. Ali morala je učiniti sve usvojoj moći da uvjeri kardinala kako je dijete njegovo.

Upravo je prilazio njezinoj postelji. Služavke su sa strahopoštovanjem ustuknule.— Vannozza, draga moja! - Glas mu je zvučao nježno kao uvijek, no on je rijetko

pokazivao bijes pa nije mogla znati što osjeća prema djetetu.— Ovaj put je dječak, gospodaru. Vrlo nalik na Lucreziju... A čini mi se da u tom

djetetu svaki dan vidim Vašu Uzoritost.Puna, bijela ruka, blistava od dragulja, dotakla je djetetov obraz. Bila je to nježna,

očinska gesta, pa se Vannozzino raspoloženje popravilo.Podigla je dijete i pružila ga kardinalu, a on ga je uzeo od nje. Vidjela je da mu se lice

smekšalo od radosti i ponosa. Nije čudo, pomislila je, da toliki vole Roderiga. Toliko jevolio žene i djecu da su mu gorljivo željeli udovoljiti i služiti mu.

Šetao je amo-tamo s djetetom u naručju, pogleda odsutnog kao da vidi budućnost. Toje zasigurno bio znak da kuje planove za novorođenog dječaka. Ništa nije posumnjao.

- 14 -

Mora da se uspoređivao s Giorgiom i pitao kako bi ijedna žena uopće mogla i pomisliti nasitnog crkvenog činovnika kad ga mora usporediti sa šarmantnim i moćnim kardinalom.

Vratio joj je dijete u naručje i nakratko zastao nad njom, dobroćudno joj se smiješeći.Potom je prepredeno upitao:— A Giorgio? Je li sretan?

Jedno razdoblje života Lucrezia će pamtiti do smrti. Bile su joj tek četiri godine, no ta jojse uspomena živo urezala u pamćenje. Ako ništa drugo, bio je to početak promjena.

Do tog razdoblja, živjela je kao dijete, bila je sigurna u majčinu ljubav, radovala seposjetima ujaka Roderiga, uživala u bitkama koje su braća vodila za njezinu naklonost. Bioje to udoban, maleni svijet. Svakodnevno bi zauzimala položaj na lođi i promatrala šaroliksvijet u prolazu, no događaji izvan majčine kuće za nju su bili tek sličice za njezinurazbibrigu. Sve što se događalo onkraj strane lođe činilo joj se nestvarnim, a Lucrezia jebila zaštićena u svom udobnom svijetu ljubavi i divljenja.

Znala je da je lijepa i da to nikome ne može promaknuti zbog njezine plave kose isvijetlih očiju sivkastoplave boje. Trepavice i obrve bile su joj tamne i govorilo se da je njihnaslijedila od španjolskih predaka. Upravo je taj spoj bio posebno privlačan, djelomice izbog toga što je bio tako neobičan. Plijenila je pozornost kao osoba koja je tek dijelomTalijanka, a dijelom Španjolka. Braća su također dijelila tu čar.

Služavke nisu mogle odoljeti da ju ne grle, tapšaju joj obraze i glade joj lijepu kosu.— Najdraža mala gospo - mrmljale bi, a potom međusobno šaputale o tim čarobnim

occhi bianchi zbog kojih će njihova malena gospa jednoga dana postati prava zavodnica.Njihova ju je privrženost radovala. Umiljavala bi im se, ljubavlju uzvraćajući ljubav, te

radosno i s velikim užitkom iščekivala karijeru zavodnice.Do tog je vremena mala Lucrezia vjerovala da je svijet stvoren radi njezina užitka - kao

što su njezina braća vjerovala da je stvoren radi njih - ali zahvaljujući spokojnoj naravi,spremnosti da uživa u zadovoljstvu, zadovoljna samo kada bi uspjela zadovoljiti druge,Lucrezia se osobnošću potpuno razlikovala od braće. Cesareovu i Giovannijevu mladostpomračila je međusobna ljubomora, a Lucrezia takve ljubomore nije poznavala. Bila jekraljica dječjih odaja, sigurna u svačiju ljubav.

Tako je do četvrtog rođendana djevojčica ostala zatvorena u svijetu zadovoljstva koji juje obavijao poput udobne čahurice.

No s četvrtim rođendanom stigle su i prve naznake da život nije tako jednostavan kakoje vjerovala te da se neće dovijeka odvijati prema istom, ugodnom obrascu.

Prvo je primijetila uzbuđenje na ulicama. Na mostu je bilo prometno. U Rim susvakodnevno pristizali veliki kardinali s pratnjom, jašući na mazgi. Ljudi su stajali umalim skupinama. Neki su tiho razgovarali, a drugi ljutito mahali rukama.

Cijeli je dan iščekivala posjet ujaka Roderiga, ali nije došao.Kada je Cesare ušao u dječju sobu, pritrčala mu je i uhvatila za ruke, ali čak se i Cesare

promijenio. Činilo se da ga ona ne zanima kao prije. Izišao je na lođu, a ona je strpljivostajala uz njega, poput malena paža, pokorno čekajući dok mu se ne prohtije da joj seobrati, što je inače volio. No on ni tada nije ništa rekao, već samo nepomično motrio vrevuna ulicama.

— Ujak Roderigo nije nam došao - sjetno je rekla.Cesare odmahnu glavom.— Neće doći, sestrice. Ne danas.— Je li bolestan?

- 15 -

Cesare se polako nasmiješio. Vidjela je da su mu šake stegnute, a lice zategnuto kaouvijek kad bi se ljutio ili nešto čvrsto odlučio.

— Cesare - upitala je - zar se ljutiš na ujaka Roderiga?Cesare ju zgrabi za vrat snažnim rukama. Taj njegov štos malo ju je zabolio, ali joj se

svidio jer je znala da znači: »Pogledaj kako sam snažan. Vidi kako bih te mogaopovrijediti, malena Lucrezijo, da samo poželim, ali ne želim, zato što si moja sestrica ivolim te jer ti voliš mene... više no ikoga na svijetu... više no majku, više no ujaka Roderigai više, sigurno mnogo više, no Giovannija«.

A kada bi zacviljela i izrazom lica pokazala da ju boli - makar samo malo - to jeznačilo: »Da, Cesare, brate moj. Tebe volim više no ikoga na svijetu«. A on bi to razumio ipopustio stisak.

— Ne smije se ljutiti na ujaka Roderiga - rekao joj je Cesare. To bi bilo glupo, a janisam glup.

— Ne, Cesare, nisi glup. Ali jesi li na nekoga ljutit?Odmahnuo je glavom.— Ne, radujem se, sestrice.— Reci mi zašto.— Tek si dijete. Što ti znaš o događajima u Rimu?— Zna li Giovanni?Lucrezia je već s četiri godine bila vična diplomatskim lukavstvima. Ljupke, svijetle

oči bile su oborene. Nije željela gledati Cesareov bijes. Poput Roderiga, okretala je glavuod neugodnosti.

Lukavstvo joj se isplatilo.— Ja ću ti reći - kazao je Cezare.Naravno da će joj reći. Ne bi dopustio da joj Giovanni pruži nešto što joj je on uskratio.— Papa, koji je, kao što znaš, Siksto IV., trenutačno je na samrti. Zbog toga su svi tamo

dolje tako uzbuđeni. Zbog toga nas ujak Roderigo ne posjećuje. Jako je zauzet. Kada papaumre, održat će se konklava na kojoj će, sestrice, kardinali izabrati novoga papu.

— Ujak Roderigo bira i zato nas ne može posjetiti - rekla je.Cesare je stajao smiješeći joj se. Osjećao se važnim, sveznajućim. Ni uz koga se nije

osjećao tako mudro ili važno kao uz svoju sestricu. Zato ju je toliko i ljubio.— Kad bi barem brzo izabrao i došao nas obići - dodala je Lucrezia. - Zamolit ću svece

da brzo pošalju novog papu... Tako da nas može posjetiti.— Ne, mala Lucrezijo. Ne moli ih za to. Umjesto toga, zamoli ih sljedeće. Zamoli ih da

novi papa postane naš ujak Roderigo.Cesare se nasmijao, a ona se smijala s njim. Toliko toga nije razumjela, ali premda je

sve bilo čudno i prijeteće, usprkos gomili koja se okupljala ispod njih i odsutnosti ujakaRoderiga, bilo je ugodno stajati na lođi, stežući Cesareov haljetak, i promatrati uzbuđenjena trgu.

Roderigo nije izabran.Uzbuđenje koje su djeca promatrala širilo se gradom i nije jenjavalo. Prizor se

izmijenio. Lucrezia je čula zvukove bitke koji su dopirali s ulica ispod nje, a Vannozza je,užasnuta, zapovjedila da se oko kuće podignu barikade. Čak ni Cesare nije znao o čemu jezapravo riječ, premda ni on, ni Giovanni, šepireći se dječjim odajama, to nikada ne bipriznali. Ujak Roderigo tek je nakratko posjetio kuću da se uvjeri kako su djeca zaštićena,barem u onoj mjeri u kojoj im on to može osigurati. Njegovi posjeti sveli su se tek naobilazak djece. Od rođenja malog Goffreda prestao je Vannozzu doživljavati kao

- 16 -

ljubavnicu, a sad je tu bilo još jedno novorođenče, Ottaviano, za kojeg se Vannozza nije nitrudila pretvarati da je njegovo. Što se malog Goffreda tiče, Roderigo je bio očaran timmališanom za kojeg se pokazalo da dijeli ljepotu starije braće i sestre. Roderigo, kojemu sutrebali sinovi i koji je bio osjetljiv na lijepu djecu, uglavnom je bio sklon zanemariti sumnjekoje je gajio prema Goffredu, pa je i taj dječačić uživao u pažnji kojom je obasipao druge.Siroti mali Ottaviano našao se izvan tog kruga budući da ga Roderigo nije ni primjećivao,no zato su ga Vannozza i Giorgio voljeli svim srcem.

Međutim, tih tjedana bilo je malo vremena čak i za žalost zbog Roderigova odsustva.Djeca su samo mogla zapanjeno promatrati prizore koji su se pred njima izmjenjivali natrgu.

Papom je postao Inocent VIII., koji je dopustio kardinalu della Roveru, nećakupokojnog Siksta, da ga nagovori na rat s Napuljem. Moćni Orsiniji koji su, uz Colonne,vladali Rimom, bili su prijatelji i saveznici Napolitanaca, što im je poslužilo kao izgovor zaustanak protiv grada. Zbog njih je Rimom zavladalo gotovo opsadno stanje, a njihovi starineprijatelji Colonni nisu oklijevali s njima zapodjenuti bitku. Tako da su se rimske ulice,nakon Sikstove smrti i Inocentova izbora, prometnule u poprište mnogih žestokih sukoba.

Djeca - Cesare, Giovanni i Lucrezia - vireći iza barikada, svjedočila su neobičnimprizorima u gradu Rimu. Vidjela su žestoke Orsinije kako u punoj snazi nahrupljuju izpalače Monte Giordano napadajući jednako žestoke i krvožedne Collone. Gledala su kakopred njihovim očima muškarci sijeku jedni druge na komadiće, vidjela su što razvratnavojska čini djevojčicama i ženama, udisala su oduran miris rata, zapaljenih zgrada, krvi iznoja, čula krike žrtava i pobjedonosne usklike pljačkaša.

Smrti je bilo posvuda, a mučenja također.Mala Lucrezia, stara četiri godine, te prizore promatrala je prvo u čudu, a potom

gotovo ravnodušno. Cesare i Giovanni sve su to gledali zajedno s njom, pa je slijedilanjihov primjer.

Mučenja, silovanja, ubojstva - sve je to bilo dio života koji se odvijao izvan dječjihodaja. S četiri godine djeca bez čuđenja prihvaćaju sve što im se svakodnevno odigravapred očima, stoga Lucrezia to razdoblje života neće pamtiti kao vrijeme užasa, već kaovrijeme promjena.

Borbe su zamrle, život se vratio u normalu i prošle su dvije godine prije negoli je zaLucreziju iznova nastupilo vrijeme promjena, i to još važnijih, onih koje će označitipočetak kraja njezina djetinjstva. Bilo joj je gotovo šest godina i prerano je sazrela. Cesareuje bilo jedanaest, a Giovanniju deset. Toliko je vremena provodila u njihovu društvu da jenaučila mnogo više od onoga što inače znaju njezine vršnjakinje. Bila je spokojna kaouvijek, možda tek malko revnije izazivajući suparništvo među braćom, budući da joj jebilo jasnije no ikada kakvu moć time dobiva te da je, sve dok se obojica bore za njezinunaklonost, ona najmoćnija osoba u dječjim odajama.

Razumije se da je bila spokojna, jer je bila mudra. Postala je moćna zahvaljujućisuparništvu svoje braće, a na njoj je bilo samo da dodijeli nagradu - svoju naklonost.

I dalje je bila miljenica u dječjim odajama. Dadilje su mogle biti sigurne da od Lucrezijeneće doživjeti bijesne ispade. Bila je dobra prema malom Goffredu, kojeg su se braća jedvaudostojala i pogledati zato što je bio mal, a bila je jednako dobra i prema malenomOttavianu kojeg braća uopće nisu primjećivala. Znala su nešto o Ottavianu zbog čega suga prezirala, ali Lucrezia se sažalila nad njim, pa je prema njemu bila posebno dobra.

Lucrezia je uživala u životu. Zabavljalo ju je okretati jednog brata protiv drugog,izmamljivati njihove tajne, iskorištavati njihovo suparništvo. Voljela je šetati vrtovima

- 17 -

zagrljena s Giovannijem, posebno nježna kada bi znala da ih Cesare gleda iz kuće. Ljubavtako predivne braće ispunjavala ju je toplinom i ugodom.

Kada bi ujak Roderigo došao, voljela se popeti na njega i izbliza mu se zagledati u lice,možda pružiti nježni prstić i dodirnuti nos koji joj se činio divovskim, pomilovati teškeobraze, zagnjuriti lice u njegove namirisane halje i reći mu da ju njegov miris podsjeća namajčine cvjetnjake.

Ujak Roderigo sve ih je volio svim srcem i često donosio darove. Postrojio bi ih okosebe sjedeći na ukrasnoj stolici koju je majka za njega čuvala, pa bi ih pogledao sve redom- svoju voljenu djecu koju, kako im je govorio, ljubi više od svega na svijetu, a pogled muje bio najnježniji kada bi se zadržao na Giovanniju. Lucrezia je toga bila svjesna i ponekadbi, opazivši da se Cesareu lice smrklo, pritrčala ujaku Roderigu i bacila se na njega ne bi limu svrnula pozornost s Giovannija na sebe.

Često bi u tome uspjela, jer kada bi dugi prsti ujaka Roderiga pomilovali njezinu plavukosu, kada bi joj njegove usne dotakle meki obraz, bilo je u tome posebne nježnosti koju jeukazivao samo njoj. Čvršće bi ju privijao uza se i češće ju cjelivao.

— Čudesna moja malena - tepao bi. - Ljubavi moja mala.Tada više ne bi tako predano gledao Giovannija, što je usrećivalo Cesarea kojemu nije

smetalo što ujak Roderigo voli Lucreziju. Jedino je Giovanni u njemu budio zavist.Tada bi se na vratima obično pojavila Vannozza vodeći malog Goffreda za ruku,

gurajući ga naprijed, a Goffredo bi se otrgnuo od majke i pojurio cičeći od radosti, kličući:— Ujače Roderigo, stigao je Goffredo.Bio bi odjeven u plavi haljetak u kojem je izgledao prelijepo poput anđela s jedne od

slika koje su njihovoj majci bile tako dragocjene, a ujak Roderigo bi kratko oklijevao - ili bise pretvarao da oklijeva - prije nego što bi podigao prekrasnog dječarca. Ali tek bi ga na-kon Vannozzina odlaska obasuo poljupcima, podigao na koljeno i dopustio mu da vadidarove iz džepova njegove halje, tepajući mu:

— Moj maleni Goffredo.Ottaviano nikada nije dolazio. Siroti Ottaviano, izopćenik, bio je bljedunjav, bolećiv i

često je kašljao. Bio je vrlo nalik na Giorgija, koji je bio drag, ali ga se po Cesarevojzapovijedi trebalo ignorirati, budući da s njima nije imao veze.

No upravo će zbog Ottaviana i Giorgija, te dvojice koju je troje djece iz dječjih odajasmatralo nevažnima, doći do promjene u njihovim životima.

Obojica su oslabjela. Bilo je sparno i govorilo se da se u zraku osjeća smrad kuge.Giorgio je kopnio iz dana u dan i postajao sve bljeđi, sve dok nije pao u postelju, a kućomzavladao muk.

Vannozza je gorko plakala, jer je zavoljela svog krotkog supruga, i bila je vrlo žalosnakad je preminuo. Nedugo zatim, i maleni je Ottaviano, koji je patio kao i otac, pao upostelju i umro. Tako je u svega nekoliko mjeseci kućanstvo izgubilo dva člana.

Lucrezia je plakala vidjevši da je majka nesretna. Nedostajao joj je i mali Ottaviano; bioje jedan od njezinih najvjernijih obožavatelja.

Cesare ju je zatekao u suzama i zanimalo ga je zašto plače.— Ali znaš zašto - reče ona, u čudu razrogačivši svijetle oči. - Otac nam je mrtav, a s

njim i naš mali brat. Mati je žalosna, a i ja sam.Cesare ljutito pucnu prstima.— Ne bi trebala plakati za njima - reče. - Oni nam ne znače ništa.Lucrezia je odmahnula glavom i za promjenu odbila prihvatiti njegovo mišljenje.

Obojicu ih je voljela. Nije joj bilo teško voljeti ljude. Giorgio je bio tako dobar prema njoj, a

- 18 -

Ottaviano je bio njezin dragi, maleni braco, stoga će ustrajati na suzama čak i ako jojCesare to zabrani.

Ali Cesarea se nije smjelo razljutiti. Vidjela je da mu se oči pune mrkim bijesom.— Lucrezia, nećeš plakati za njima - ustrajao je. - Nećeš, kažem ti. Obriši suze. Evo ti

rupčić. Obriši ih i nasmiješi se. Smiješi se!Ali bilo je nemoguće smiješiti se uza svu tugu koja se u njoj nakupila. Lucrezia je

pokušala, no tada se sjetila kako je Giorgio bio dobar, kako ju je nosio na ramenima i kakoje bio sretan kada bi se ljudi divili njezinoj plavoj kosi. Pamtila je kako je mali Ottavianoimao običaj prišuljati joj se i gurnuti ručicu u njezinu. Pamtila je kako je tepao njezino ime.Nije se mogla smiješiti, jer nije mogla zaboraviti da Giorgia i Ottaviana nikada više nećevidjeti.

Činilo se da je Cesareu teško disati, što je značilo da je iznimno ljutit. Zgrabio ju je zavrat i toga je puta u toj kretnji bilo više bijesa nego nježnosti.

— Vrijeme je da doznaš istinu - reče. - Zar još nisi pogodila tko nam je otac?Nije ni mislila da ima oca dok Giorgio nije stigao u kuću, kada ga je, budući da ga je

Vannozza zvala suprugom, počela smatrati ocem, no dobro je znala da ne smije odgovoritikako im je Giorgio bio otac. Stoga je samo šutjela i nadala se da će Cesare popustiti stisakna njezinu vratu i pustiti da mu se u prste vrati nježnost.

Cesare je približio lice njezinu i šapnuo:— Roderigo, kardinal Borgia, nije nam ujak, ti budalasto dijete. On nam je otac.— Ujak Roderigo? - polako je rekla.— U to nema sumnje, budalice.

Stisak mu je postao nježan. Prislonio je usne uz njezin hladan obraz i dao joj jedan odonih dugih poljubaca koji su u njoj budili nelagodu.

— Zbog čega bi inače tako često dolazio? Zašto bi nas toliko volio? Zato što nam jeotac. Bilo je vrijeme da to doznaš. Sada uviđaš da Giorgio i Ottaviano nisu vrijedni suza. Jeli ti sada jasno, Lucrezijo?

Pogled mu se iznova smrknuo - možda ne od bijesa, već od ponosa time što im je otacujak Roderigo, taj veliki kardinal koji bi mogao postati papa, a time i najmoćniji čovjek uRimu, za što su morali moliti svakog dana i svake noći.

— Jest, Cesare - rekla je zato što se plašila Cesarea kada je tako izgledao.Ali kada je ostala sama, povukla se u kut i nastavila oplakivati Giorgija i Ottaviana.

Ali čak će i Cesare otkriti da smrt onih koje je smatrao beznačajnima može imati snažanutjecaj na njegov život.

Roderigo, koji je još brinuo o dobrobiti svoje bivše priležnice, odlučio je da joj, budućida je ostala bez supruga, mora pribaviti novog. Stoga joj je ugovorio brak s izvjesnimCarlom Canaleom. To je za Vannozzu bila dobra prilika jer je Carlo bio komornikkardinala Francesca Gonzage i kulturan čovjek. Potaknuo je pjesnika, Angela Poliziana, napisanje Orfeja i istaknuo se radeći s humanistima iz Mantove. Bio je to čovjek koji seRoderigu mogao pokazati korisnim, a Canale je bio dovoljno mudar da zna kako se uzRoderigovu pomoć može domoći bogatstva koje mu je do tada izmicalo.

Roderigov bilježnik sastavio je bračne ugovore i Vannozza se spremala započeti život snovim mužem.

Ali dobivši supruga, izgubit će troje najstarije djece. Stoički je prihvatila takvo stanjestvari, znajući da Roderigo ne može dopustiti da njihova djeca ostanu u njezinoj kući i kadporastu. Razmjerno skroman dom rimske matrone nije bio dolično okruženje za djecu kojučeka svijetla budućnost.

- 19 -

Tako je nastupila najveća promjena u Lucrezijinu životu.Giovanni je imao otići u Španjolsku gdje će se pridružiti najstarijem bratu Pedru Luisu i

njihov će se otac pobrinuti da mu pripadnu jednake počasti kao bratu. Cesare je imaoostati u Rimu. Poslije se morao pripremiti za preuzimanje španjolske biskupije, a za to jemorao izučiti kanonsko pravo na sveučilištima u Perugii i Pisi. Neko vrijeme bio je sLucrezijom, no ubrzo su oboje morali napustiti majčinu kuću i preseliti se rođakinjinjihova oca. Ondje će biti odgajani kao što njegovoj djeci i priliči.

Za Lucreziju je to bio težak udarac. Nestalo je svega što joj je predstavljalo domproteklih šest godina. Udarac je bio brz i iznenadan. Jedini tko se u kućanstvu na PiazzaPizzo di Merlo radovao bio je Giovanni, koji se kočoperio dječjim odajama mašućizamišljenim mačem i s podrugljivim se štovanjem klanjao Cesareu nazivajući ga»preuzvišeni biskupe«. Giovanni, opijen uzbuđenjem, nije prestajao govoriti o Španjolskoj.

Lucrezia je promatrala Cesarea, njegove ruke prekrižene na prsima, lice blijedo odsuspregnuta bijesa. Cesare nije bjesnio, niti je vikao da će ubiti Giovannija. Toga putaCesare je bio poražen.

Došlo je vrijeme za prvu važnu promjenu u njihovim životima i svi su se moralipomiriti s činjenicom da, koliko god su se pravili važnima u dječjim odajama, nisu imaliizbora nego poslušati zapovijedi.

Tek je jednom, ostavši nasamo s Lucrezijom, Cesare zavapio udarajući se šakom obedro takvom žestinom da je Lucrezia bila sigurna da ga to boli:

— Zašto bi on išao u Španjolsku? Zbog čega ja moram u Crkvu? Ja hoću u Španjolsku.Ja hoću biti ratnik i vojvoda. Zar ne misliš da bi meni osvajanje i vladanje išlo bolje negonjemu? Giovanni je to uspio namoliti zato što ga otac voli više nego mene. Ne želim to višetrpjeti. Neću. - Zatim je zgrabio Lucreziju za ramena, a ona se uplašila njegovih ražarenihočiju. - Kunem ti se, sestrice, neću naći spokoja dok ne budem slobodan... Slobodan odočeve volje... Slobodan od volje svakoga tko bi me želio sputati.

Lucrezia je uspjela protisnuti samo:— Bit ćeš slobodan, Cesare. Uvijek ćeš činiti što god budeš želio.

Iznenada se nasmijao i privio ju u žestok zagrljaj kakve je dobro poznavala.Bila je zabrinuta za Cesarea, što je značilo da o vlastitoj budućnosti nije brinula onoliko

koliko bi inače.

- 20 -

Monte Giordano

Adriana iz obitelji Mila bila je vrlo ambiciozna žena. Njezin otac, nećak Kaliksta III., uItaliju je došao kada mu je ujak proglašen papom i to zato što je bilo izgledno da ga podtakvim blagonaklonim i moćnim utjecajem čeka sjajna budućnost. Prema tome, Adriana jebila rođakinja Roderiga Borgije, koji ju je vrlo cijenio jer je bila žena koju nije krasila samovelika ljepota, već i mudrost. Upravo zahvaljujući tim osobinama, udala se za Ludovica izplemićke kuće Orsini, a Orsiniji su bili jedna od najmoćnijih porodica u Italiji. Adriana jeimala sina po imenu Orsino. Dječak je bio boležljiv i, premda je bio razrok i popriličnoneprivlačan, Adriana mu se nadala, računajući na njegov položaj - bio je nasljednik velikabogatstva - dogovoriti izvrstan brak.

Orsiniji su u Rimu posjedovali mnoge palače, a Adriana je sa svojom obitelji živjela uonoj na Monte Giordanu, u blizini mosta Sant'Angelo. Upravo su u tu palaču odveliLucreziju i Cesarea nakon što su se oprostili s braćom i majkom.

Tamo je život bio umnogome drukčiji nego u kući na Piazza Pizzo di Merlo. ZbogVannozzine nazočnosti, tamo je vladala bezbrižna razigranost, a djeca su uživala velikuslobodu. Bilo im je dopušteno lutati vinogradima ili, pak, uživati u izletima na rijeci. Čestobi posjećivala Campo di Fiore gdje im je najveće zadovoljstvo pričinjalo to što smiju bitimeđu svakovrsnim ljudima. Cesareu i Lucreziji postalo je jasno da im se život doistapromijenio.

Adriana je budila strahopoštovanje. Bila je prelijepa žena, no uvijek se odijevala upropisnu crninu, čime kao da je neprestano podsjećala kako je to španjolsko domaćinstvo,premda je smješteno u samom srcu Italije. Sa svojim velebnim tornjevima i kruništima kojasu se nadvijala nad Tiberom, palača je bila sumorna. Njezini debeli zidovi nisu propuštalisunce i rimsku razigranost koju su djeca poznavala i voljela. Adriana se nikada nije smijalapoput Vannozze i u njoj nije bilo topline ni ljubavi.

U njezinoj palači živjeli su mnogi svećenici. Neprestano se molilo pa je prvih godinaprovedenih u palači Orsinijevih Lucrezia vjerovala da joj je maćeha iznimno kreposnažena.

Cesare je teško podnosio stegu, ali čak ni on nije ništa mogao poduzeti, čak je i on biozastrašen turobnom palačom, brojnim molitvama i osjećajem da je palača zatvor u kojemsu on i Lucrezia utamničeni dok je Giovanniju dopušteno da u sjaju i raskoši pođe putslave i Španjolske.

Cesare se u tišini prepuštao turobnim mislima. Nije bjesnio kao u majčinoj kući. Bio jepotišten, a ponekad bi njegov tihi gnjev uplašio Lucreziju. Tada bi se privijala uz njegapreklinjući ga da ne bude žalostan. Obasula bi ga poljupcima i vapila da ga voli više odsvega... Više od ikoga na cijelome svijetu, da će ga voljeti danas, sutra i zauvijek.

Čak ga ni takve izjave nisu mogle umiriti, već je ostajao natmuren i nesretan, noponekad bi se okrenuo prema njoj i zgrabio ju u jedan od svojih žestokih zagrljaja koji bi juistovremeno zaboljeli i uzbudili. Zatim bi rekao:

— Ti i ja smo zajedno, sestrice. Uvijek ćemo se voljeti... Najviše na svijetu... Najviše nacijelome svijetu. Zakuni mi se.

I zaklela bi mu se. Ponekad bi zajedno ležali na njegovom ili njezinom krevetu.Odlazila bi k njemu da ga utješi ili bi on njoj dolazio po utjehu. Tada bi govorio o

- 21 -

Giovanniju i tome kako je život nepravedan. Zanimalo ga je zbog čega otac toliko voliGiovannija. Zašto Cesare nije izabran za odlazak u Španjolsku? Cesare nikada neće poći uCrkvu. Mrzio je Crkvu, mrzio... mrzio.

Njegova ju je žestina plašila. Prekrižila se i podsjetila ga da govoriti tako protiv Crkvedonosi nesreću. Sveci, možda čak i Duh Sveti, mogli bi se naljutiti i kazniti ih. Govorila jeda se boji, no to je govorila samo kako bi mu pružila priliku da ju utješi, da ga podsjetikako je on veliki Cesare koji se ne boji nikoga, a ona mala Lucrezia kojoj je potrebnazaštita.

Ponekad bi zahvaljujući njoj zaboravio koliko je bijesan na Giovannija. Ponekad bi sezajedno smijali i prisjećali se kako im je zabavno bilo lutati po Campo di Fiore. Tada bi sezaklinjali da će, što god se dogodilo, uvijek voljeti jedno drugo najviše na svijetu.

Ipak, tijekom tih prvih mjeseci djeca su se osjećala poput zatočenika.

Roderigo ih je posjećivao u Monte Giordanu.U početku ga je Cezare molio da ih pusti kući, ali je Roderigo, bez obzira na to što je bio

nježan otac, mogao biti i nepopustljiv kada bi smatrao da postupa za dobrobit svoje djece.— Maleni moji - rekao je - u kući vaše majke bili ste pušteni s lanca. Ali to je

primjereno maloj djeci, a ne velikoj. Ne priliči vam da vrijeme provodite u toj skromnojkući. Oboma vam predstoji sjajna budućnost. Vjerujte mi i dopustite da prosudim što je zavas najbolje.

A Cesare je znao da, kada očevo lice poprimi takav izraz, više ništa ne može učiniti.Mora poslušati.

— Vrlo brzo - reče Roderigo Cesareu - napustit ćeš ovu kuću. Poći ćeš na sveučilište.Tamo ćeš uživati veliku slobodu, sine moj, no prvo želim da se naučiš ponašati poputplemića, i premda ovdje vlada stega s kakvom se do sada nisi susretao, ona je neophodnada bi postao dostojan onoga što te očekuje. Imaj strpljenja. Neće dugo potrajati.

I Cesare bi se smekšao.Glava kuće Orsini bio je Virginio, jedan od slavnih talijanskih vojnika, a kada je bio u

Monte Giordanu, palača je nalikovala na vojni tabor. Virginio je svima izvikivao naredbe,pa su sluge i služavke jurcali amo-tamo u strahu da ne izazovu nezadovoljstvo velikogzapovjednika.

Začudo, Cesare, koji je čeznuo za tim da postane vojnik, nije imao primjedbi na takočvrstu ruku i Lucrezia je tada prvi put u životu vidjela brata spremnog da se pokori tuđojvolji. Cesare je jahao iza Virginija, uspravno poput vojnika, a Virginio ga je često gledao,svim silama pokušavajući sakriti osmijeh odobravanja koji bi mu zaigrao na usnama.Promatrao bi Cesarea dok se gol do pojasa uči hrvati s nekima od najboljih učitelja u cijelojItaliji. Dječak se pokazao u dobrom svjetlu.

— Tog dječaka u Crkvu! - govorio je Virginio Adriani i njezinu suprugu Ludovicu. –Stvoren je za vojnu karijeru.

Adriana mu je odgovorila:— Karijera u Crkvi, dragi moj Virginio, čovjeku donosi veću dobit nego ona u vojsci.— Prava je tragedija od njega načiniti crkvena dostojanstvenika. Što li je samo

Roderigu Borgiji na pameti?— Njegova budućnost... i budućnost obitelji Borgia. Taj je dječak predodređen da

postane papa, vjerujte mi. Ili su barem takvi planovi koje za njega kuje Roderigo Borgia.Virginio je vojnički opsovao i dječaku postavio još napornije zadatke, vičući na njega i

zlostavljajući ga, a Cesare se nije bunio. Sanjao je o tome da postane slavnim vojnikom.Virginio je blagonaklono gledao na njegov san i čak poželio tog dječaka za sina.

- 22 -

Tako je ta godina Cesaru postala podnošljiva, pa je Lucrezija, kojoj je to bilo u prirodi,vidjevši da joj se brat pomirio sa sudbinom i sama to mogla učiniti.

Ali do kraja godine, Cesare je napustio palaču Orsinija i otputovao u Perugiu, aLucrezia je u svojoj osamljenosti gorko plakala. Potom je odjednom počela shvaćati da jeCesareovim odlaskom dobila određenu slobodu i opuštenost te otkrila da može početirazmišljati o onome što joj se događa neovisno od Cesarea.

Lucrezia je odrastala, pa se njezin vjeronauk više nije smio zapostavljati, budući da jeupravo on bio temelj školovanja svih talijanskih djevojaka plemenita roda. Mnoge od njihodlazile su u samostane, ali Roderigo je o tome mnogo i zabrinuto razmišljao budući daponašanje u samostanima nije bilo posve krijeposno, a on je bio odlučan u namjeri dazaštiti svoju Lucreziju. Colloni su, istini za volju, svoje kćeri slali u San Silvestro in Capite,a samostane Santa Maria Nuova i San Sisto smatrao je jednako časnima. Stoga je odlučioda će Lucrezia poći u San Sisto na Apijanskom putu, kako bi ondje bila upućena u crkveninauk. Tamo je morala ostajati tek kratko i često se vraćala u Monte Giordano gdje je učilajezike - španjolski, grčki i latinski - kao i slikarstvo, glazbu i vezenje.

Roderigo je naglašavao Adriani kako to ne znači nužno da će njegova mala kći postatimuškarača (tako se u ono doba jednostavno nazivalo učenu ženu). Želio je da njegovaLucrezia dobije visoko obrazovanje kako bi imao u njoj dostojnu družbenicu. Bilo je odpresudne važnosti da se nauči vladati te da razvije držanje i otmjenost plemkinje kako bimogla zauzeti mjesto među kraljevima i kneževima. Tražio je i da se drži smjerno. Njezinaspokojna narav pružala joj je dražesnu gracioznost koja se jasno vidjela čak i sa sedamgodina, koliko joj je bilo kada je otpočelo to dotjerivanje. Roderigo je to želio sačuvati jer je,vidjevši da njegova mala kći iz dana u dan postaje sve ljepša, za nju gajio sve veće i većenade.

Opatice San Sista ubrzo su zavoljele svoju malu učenicu, ne samo zbog lijepe vanjštinei dražesna vladanja, već i zbog njezine žarke želje da svakome udovolji i sa svima sesprijatelji; a možda i stoga što su pamtile da kolaju glasine kako je ona kći velikogRoderiga Borgije, najbogatijeg među kardinalima i onog koji, govorilo se u najvišimkrugovima, ima najviše izgleda da jednoga dana postane papa.

Kad je Lucrezia u Monte Giordanu provela tri godine, preminuo je Adrianin suprugLudovico, a u palači je otpočelo žalovanje. Adriana se ovijala crnim koprenama i mnogovremena provodila sa svećenicima, pa je Lucrezia bila uvjerena da je Adriana vrlo dobražena.

Jednoga dana po povratku iz San Sista u Monte Giordano, sjedeći za stolom sAdrianom i Orsinom, pomislila je kako je tužno to što Orsino jede i pije iz srebrnogposuđa dok Adriana, zato što je udovica i za suprugom žaluje prema španjolskom običaju,mora jesti iz zemljanog.

Lucrezia se nagnula preko stola, čija je ploha bila načinjena od mramora i obojanihkomadića drveta, pa rekla:

— Draga gospo Adriana, još ste vrlo nesretni zato što ste ostali udovicom. Znam to jerje i moja majka bila nesretna kadaje Giorgio di Croce preminuo. Plakala je i govorila osvojoj nesreći, pa se osjetila bolje.

Adriana je zagladila dugačak, crni veo koji joj je padao preko ramena.— Neću govoriti o svojoj žalosti - rekla je. - U Španjolskoj kažemo da nije pristojno

svijetu pokazivati tugu.— Ali Orsino i ja nismo svijet - ustrajala je Lucrezia. - A moja majka...

- 23 -

— Tvoja majka bila je Talijanka. Bilo bi dobro da zaboraviš svoje talijansko podrijetlo.U Španjolskoj je dobro s nekim dijeliti zadovoljstvo, jer dijeleći ono što je dobro, daješdragocjen dar. Dijeliti tugu znači moliti da dio tereta ponese netko drugi. Španjolci susuviše ponosni da bi tražili usluge.

Rasprava je bila okončana. Lucrezia se crvenjela nad svojim tanjurom. Shvatila je damora još mnogo toga naučiti. Bilo joj je žao što je išta rekla, pa je sada molećivo gledalaOrsina tražeći utjehu, ali on ju nije ni pogledao. Orsino je bio jedan od malobrojnih ljudikoji se nisu divili njezinoj plavoj kosi i lijepom licu. Na nju je obraćao tako malopozornosti, da je mogla biti i jedna od ukrasnih stolica, kojih je toliko krasilo glavneprostorije palače.

Adriana se strogo držala, a Lucrezia se plašila da nikada neće uspjeti ispuniti njezinaočekivanja jer je bila tako dobra žena i uvijek razmišljala o tome kako pravilno postupiti.

Kasnije toga dana, dok je s Adrianom radila na pokrovu za oltar, Adriana je rekla:— Uskoro ćeš dobiti družicu koja će ti se pridružiti na satovima plesa i glazbe.

Lucrezia je ispustila zlatnu nit i bez daha čekala da nastavi.— Dobit ću kćer - rekla je Adriana.— Oh, ali... kćer! Mislila sam...

Lucrezia je i s devet godina već štošta znala. Koješta je vidjela u kući na trgu.Prisluškivala je razgovore braće i služavki. Činilo joj se nevjerojatnim da bi pobožnaudovica mogla imati kćer.

Adriana ju je iznenađeno gledala, a Lucrezia se ponovno zacrvenjela.— Moj sin je već u godinama za brak - hladno je nastavila Adriana. - Njegova nevjesta

uskoro će doći ovamo. Živjet će sa mnom kao moja kći dok ne stupi u brak.Lucrezia podignu iglu i nastavi s radom u nadi da će prikriti postiđenost.— To će biti lijepo, gospo Adriana - odvratila je, premda je žalila djevojku koja će se

morati udati za Orsina.— Orsino je - reče Adriana kao da joj čita misli - jedan od najpoželjnijih ženika u

Rimu.— Je li Orsino sretan? - upita Lucrezia. - Skače li od veselja što će dobiti mladenku?— Orsino je odgajan kao španjolski plemić. A oni, draga moja Lucrezia, ne skaču od

radosti poput talijanskih pastira na Campo di Fiore.— Sigurna sam da ne, gospo Adriana.— Bit će sretan. Zna što mu je dužnost. Mora se oženiti i dobiti sinove.— A mlada...— Ubrzo ćeš ju vidjeti. Poučavat ću ju kao i tebe.Lucrezia je nastavila vesti, razmišljajući o družici koju će dobiti. Nadala se da nevjesti

neće teško pasti... udaja za Orsina.

Lucrezia je čekala u velikoj, mračnoj sobi u kojoj su, budući da je to bila posebnaprilika, bile obješene tapiserije.

Okupili su se da dočekaju djevojku koju su dovodili u njezin novi dom i Lucrezia sepitala kako se mlada osjeća. Brzo će ju pokušati ohrabriti jer će možda biti malko uplašena.Lucrezia je i sama dobro znala kako je strašno kada te iz vlastita doma odvedu na posvedrukčije mjesto.

Orsino je stajao uz majku. Adriana mu je strogo govorila o njegovoj dužnosti, a siroti jeOrsino, odjeven u španjolsku crninu, djelovao nezdravije žut no ikada prije, nimalo nalikna budućeg mladoženju. Razrokost mu je bila upadljivija no ikada. Uvijek je bila izraženijau trenucima napetosti, a još ga je i majčin ledeni pogled neprestano zbog toga prekoravao.

- 24 -

Lucrezia je također bila u crnini, ali njezina je haljina bila izvezena zlatom i srebrom.Žalila je što se cijelo vrijeme mora pokoravati španjolskim običajima. Španjolci su radonosili crninu u svim službenim prigodama, a Lucrezia je voljela sjajni skrlet i zlato,pogotovo tamnoplavu nijansu uz koju joj je kosa izgledala posebno zlaćano. Ali i crnina jelijepo isticala njezine svijetle oči i plavu kosu, što je smatrala sretnom okolnošću.

Dok je tako čekala, u prostoriju je ušla Giulia Farnese. Dopratio ju je brat Alessandro,mladić od dvadesetak godina. Bio je uznosit, djelovao je dostojanstveno i bio jebesprijekorno odjeven, ali Giulia je bila ta koja je plijenila pozornost Lucrezije i svihokupljenih, jer je bila prelijepa, kose plave poput Lucrezijine. Bila je odjevena po talijanskojmodi u plavo-zlatnu haljinu i izgledala je poput kraljevni iz bajke, suviše lijepa za taj svijetsumorno odjevenih Orsinija.

Lucrezia je osjetila žalac ljubomore. Svi će govoriti: »Ova Giulia Farnese ljepša je odLucrezije«.

Djevojka je kleknula pred Adrianu i nazvala ju »majkom«. Kada su Orsina gurnulinaprijed, prišao je vukući noge i zaželio joj dobrodošlicu nespretno i neljubazno. Lucreziaje promatrala ljupko, mlado lice ne bi li opazila znakove odbojnosti koju je jamačnoosjećala, pa je od sažaljenja prema Giuliji zaboravila na ljubomoru. Ali Giulia nijepokazivala osjećaje. Bila je smjerna i ljubazna - kao što se od nje i očekivalo.

Brzo su se sprijateljile. Giulia je bila živahna, prepuna podataka i savršeno spremnaposvetiti se Lucreziji kad god u blizini nije bilo muškaraca.

Giulia je Lucreziji rekla da joj je gotovo petnaest godina. Lucreziji nije bilo ni deset i taje razlika u godinama Giuliji davala veliku prednost. Bila je nestašnija od Lucrezije, manjespremna učiti, manje voljna ugoditi drugima.

Kada su ostale same, rekla je Lucreziji da smatra kako je gospa Adriana suviše stroga iozbiljna.

— Gospa Adriana vrlo je dobra žena - ustrajala je Lucrezia.— Ne sviđaju mi se dobre žene - odvrati Giulia.— Zato što se uz njih mi ostale osjećamo zločesto? - predloži Lucrezia.— Radije bih bila zločesta nego dobra - kroz smijeh će Giulia.

Lucrezia se osvrnu preko ramena i pogleda kip Bogorodice s djetetom pred kojim jegorjela svjetiljka.

— Oh - nasmije se Giulia - ima dovoljno vremena za kajanje. Kajanje je za starce.— U San Sistu ima i mladih opatica - rekla joj je Lucrezia.Giuliju je to nasmijalo.— Ne bih nikada bila opatica. A ne bi ni ti. Pogledaj se samo! Vidi kako si lijepa... a bit

ćeš još i ljepša. Čekaj samo da dođeš u moje godine. Možda ćeš tada, Lucrezijo, biti lijepapoput mene i imati ljubavnike, mnogo njih.

U takvim je razgovorima Lucrezia uživala. Donosili su joj odjeke prošlosti koje sejedva sjećala. Prošle su četiri godine otkako je napustila razigranost majčine kuće te juzamijenila strogim pravilima ponašanja i španjolskom sumornošću Monte Giordana.

Giulia je Lucreziji pokazivala kako zavodljivo hodati, kako uljepšati usne, kako plesati.Giulia je vladala tajnim znanjima, a Lucreziji je dopuštala da ih ulagivanjem izvuče iz nje.

Lucrezia se pomalo brinula za Giuliju. Plašila se da će ju, otkrije li Adriana kakva jedoista, udaljiti od sebe pa da će ova uzbudljiva družica za nju biti izgubljena.

Ne smiju dopustiti da Adriana opazi karmin na njihovim usnama. Ne smiju se prednjom pokazati s raspuštenim frizurama kakve im je pravila Giulia. Giulia nikada ne smije

- 25 -

odjenuti nijednu od svojih blistavih, ali smjelih haljina koje je donijela. Giulia se smijuljila ipred budućom svekrvom pokušavala glumiti smjernost.

Orsino ih nikada nije uznemiravao, a Lucrezia je primijetila kako izgleda kao da se višeboji nevjeste nego ona njega.

Giulia je bila vedre naravi. Rekla je Lucreziji da će se znati nositi s Orsinom kada za todođe vrijeme. Bilo je očito da sve te duboko rezane haljine i briga o izgledu, kojima jeGiulia bjelodano bila opčinjena, nisu namijenjene Orsiniju.

Lucrezia je slutila da je Giulia vrlo zločesta.»Vjerujem«, govorila je sama sebi, »da su i meni zločesti ljudi draži od dobrih. Bila bih

vrlo osamljena da Giulia ode, ali bilo bi mi svejedno da ode gospa Adriana.«

Palačom Orsinijevih vladalo je uzbuđenje. Bio je to jedan od onih važnih dana kada jeLucrezia morala biti staloženija no inače, ponašati se poput španjolske dame i hodatisavršeno otmjeno, jer je kardinal Roderigo Borgia stizao u Monte Giordano, u posjet svojojkćeri, a Adriani je bilo žarko stalo do toga da ne bude njome razočaran.

Lucrezijina kosa bila je razdijeljena po sredini i smjerno joj padala niz ramena. Giulia jes velikim zanimanjem gledala kako ju njezine španjolske služavke uljepšavaju.

— Je li taj veliki kardinal vrlo ozbiljan? - upitala je.— On je najvažniji čovjek u Rimu - hvalisala se Lucrezia.— Onda ćeš - reče Giulia - morati kiselo nakriviti usnice nadolje, jer ćeš u protivnome

djelovati odviše veselo, i morat ćeš šutjeti i odgovarati samo kada te se nešto pita.— Moj me otac voli vidjeti veselu - reče Lucrezia. - Voli kada se smiješim, a voli i kada

govorim. Nije nimalo nalik na Adrianu. Ali ona će gledati, pa ću se morati sjetiti svega štome poučila zato što je to, kad me već poslao da učim od nje, sigurno ono što je želio danaučim.

Giulia je samo nakrivila lice, a Lucrezia otišla od nje i zaputila se dolje u prisnu iugodnu malu sobu gdje ju je čekao Roderigo. Za tu prigodu, na zidove su izvješenetapiserije i izneseni najbolji srebrni pehari.

Adriana je stajala uz Roderiga kad se Lucrezia naklonila u španjolskom stilu. Roderigojoj je položio ruke na ramena i poljubio joj obraze, a potom i čelo.

— Kako samo raste moja malena - nježno je rekao. - Gospa Adriana ispričala mi jekako napreduješ.

Lucrezia je podozrivo pogledala Adrianu koja je stajala namrgođena lica.— Ne tako dobro kao što ste se nadali? - bojažljivo je upitala Lucrezia.— Draga moja, tko je od nas u stanju doseći savršenstvo? Zadovoljan sam tobom. To

će dostajati.Roderigo je pogledao Adrianu, koja je pognula glavu. Zatražio je da ih ostavi same.Kad je Adriana otišla, s njom je nestalo i svake suzdržanosti, pa se Lucrezia bacila u

očevo naručje govoreći mu kako joj je drago što ga vidi.Poljubio ju je nježno i vatreno, a potom iz džepa izvadio narukvicu koju joj je

pričvrstio na zapešće. Oboje su ju poljubili. Uvijek je bio strastveno osjećajan kada bi ostalinasamo. Želio joj je reći koliko ju voli i uvjeriti se u njezinu ljubav.

Kada su se naužili iskaza ljubavi, počeli su razgovarati o Vannozzi, Cesareu iGiovanniju.

— Cesareu dobro ide na sveučilištu - rekao je Roderigo. Ponosan sam na njegovuuspješnost na studiju i srčanost u sportovima. Neće proći dugo, kunem se, dok ne postanekardinal. A Giovanni je vrlo sretan u Španjolskoj. Moja Lucrezia izrasta u prelijepu damu.Što bih više mogao poželjeti?

- 26 -

— A Goffredo?— Svakoga dana sve je ljepši i snažniji. Ah, uskoro ćemo morati i za njega početi

kovati planove.Preko očeva ramena Lucrezia je opazila kako se polako otvaraju vrata. Kroz njih je,

rumena lica, provirila Giulia.Lucrezia je užasnuto ustuknula. Bilo je to neoprostivo kršenje pravila. Giulia očito nije

shvatila koliko je kardinal važan čovjek. Usuditi se tako viriti... bilo je nezamislivo. Giuliaće biti izbačena, a dogovor o braku razvrgnut otkrije li Adriana što je učinila.

Roderigo je osjetio da mu se kći sneveselila. Naglo se okrenuo i Giulia je bila uhvaćenana djelu.

— A tko je to? - upita Roderigo.— Giulia, sada moraš ući - reče Lucrezia - a ja ću te predstaviti kardinalu.Giulia uđe, a na Lucrezijino zaprepaštenje, nije bila odjevena u najsmjerniju opravu, a

usne su joj bile lagano zacrvenjene karminom. Lucrezia se molila da kardinal to ne opazi.Lakomislena Giulia, rumena, zlatne kose koja joj se u neurednim kovrčama prosipala

niz ramena, djelovala je pomalo zabrinuto dok im je polako prilazila.— Oče moj - brzo će Lucrezia - ovo je Giulia koja se ima udati za Orsina. Nije ništa

loše mislila, uvjeravam vas.Kardinal odvrati:— Ja vjerujem da je mislila loše. Djeluje mi kao da je sklona vragolijama.— Oh, ne... - započe Lucrezia, no tada se zaustavi, shvativši da njezin otac uopće nije

ljut.— Priđi, dijete moje - rekao je - ne treba ti moja kći da govori umjesto tebe. Molim,

govori sama.Giulia mu je pritrčala i kleknula. Podigla je one svoje divne, plave oči prema njegovu

licu i uputila mu samouvjeren smiješak koji je jasno pokazivao kako ne vjeruje da bi itkodoista mogao biti ljut na nju, ako ni zbog čega drugog, onda zbog njezine očaravajućepojave.

— Dakle, udaješ se za Orsina - reče kardinal. - Siroto dijete! Voliš li tog mladića?— Volim Rim, Vaša Uzoritosti - reče Giulia - i ljude koje u Rimu susrećem.

Kardinal se nasmijao. Na Lucrezijino veliko olakšanje, sada je znala da nije nimalo ljutveć, štoviše, razdragan.

— Kada posjećujem Lucreziju - objašnjavao je Giuliji kao da je članica obitelji - nedržimo do etikete. To je moja volja. Dođi, ti ćeš mi sjesti s jedne strane, a Lucrezia s druge irazgovarat ćemo o Rimu... i o ljudima koje u Rimu susrećemo...

— Dobrostivi ste, Vaša Uzoritosti - reče Giulia s lažnom skromnošću. - Bojim se dasam se vrlo ružno ponijela.

— Dijete moje, previše si ljupka da bi robovala pravilima ponašanja kojih se oni manjesretni od tebe moraju pridržavati.

Lucrezia je primijetila, dok su zajedno sjedili u razgovoru i smijehu, da se otac češćeobraća Giuliji nego njoj.

Bila je suviše zapanjena da bi bila ljubomorna. A tako ih je zatekla i Adriana.

Začudo, Adriana nije djelovala bijesno i, na Lucrezijino veliko olakšanje izaprepaštenje, ništa nije rečeno o Giulijinu zabrinjavajuće odvažnom činu.

Činilo se da je i sama Giulia blago promijenila ponašanje. Postala je samozatajnija i,kada bi Lucrezia pokušala s njom razgovarati o Roderigu, šutljivija no inače. NaLucrezijino ustrajno ispitivanje, odgovarala je da misli kako je kardinal divan muškarac.

- 27 -

Tada bi Lucrezia, koja je uvijek uživala u slušanju komplimenata na račun svoje obitelji,pitala smatra li ga najdivnijim muškarcem kojeg je ikada vidjela. A Giulia bi priznala damožda i jest tako.

Zatim ne bi rekla više ništa i cijelog bi se toga dana činilo da izbjegava Lucreziju, takoda djevojčica nije mogla, a da se ne osjeti nelagodno.

A kada je sutradan, začuvši topot konjskih kopita, pogledala kroz prozor i vidjelakardinala kako jašući odlazi iz palače, prvo ga je željela zazvati, no to bi, razumije se, bilonedolično. Došao je sam, što je bilo neobično, i nije posjetio nju, što je bilo još neobičnije.Zašto bi dolazio u Monte Giordano ako ne zato da posjeti kćerkicu?

To ju je zbunilo. Zatim je pomislila da razumije. Zasigurno nije mogao dopustiti daGiulijina sinoćnja drskost prođe nekažnjeno. Zbog svoje nježne naravi i zato što je mrziosvjedočiti neophodnom kažnjavanju, nije prekorio Giuliju već se pretvarao da uživa unjezinu društvu. Postupio je tako iz udvornosti, ali sada se vratio da ozbiljno porazgovaras Adrianom. Došao se požaliti i upitati kako takva namiguša kao što je Giulia može bitiprikladna družica njegovoj kćeri.

Lucrezijina zbunjenost pretvorila se u jad. Slutila je da će uskoro ostati bez Giulijinavedra društva.

Giulia je bila vesela. Nosila je novu ogrlicu sa smaragdima i rubinima.— Kako li je samo prelijepo izrađena - povika Lucrezia. - Imaš takvo blago, a nikada

mi ga nisi pokazala!— Doista je prelijepa - složi se Giulia - ali ne bih ju od tebe skrivala ni dana, ljupka

Lucrezijo, da sam imala što pokazati. Tek sam ju dobila.— Dar! Od koga?— To bi značilo otkriti tajnu, a otkrivati tajne nije mudro.Činilo se da je Giulia u nekoliko sati odrasla. Bila je tako koketna da je djelovala više

kao djevojka od osamnaest nego od četrnaest. Smijeh joj je bio zvonak i zarazan. Pjevala jerazigrane talijanske pjesme o ljubavi i bila zamamno zagonetna. A tu je bila i tajanstvenaogrlica.

Ali Giulia je bila previše mlada, previše uzbuđena da bi dugo čuvala tajnu. Željela sepovjeriti i hvaliti se pred Lucrezijom svojim iskustvom.

— Što se dogodilo? - znatiželjno će Lucrezia. - Zašto si tako zadovoljna? Zar ti jesvejedno što se kardinal požalio gospi Adriani na tvoju drskost - što vjerojatno znači da ćete otpraviti odavde?

Tada se Giulia nasmijala i odvratila:— Neće mene nitko otpraviti. A kardinal se nije požalio. Reći ću ti nešto, Lucrezijo.

Imam ljubavnika.— Orsino...— Orsino! Zar misliš da bih ikada uzela Orsina za ljubavnika? Zar doista?— Ja... Ali nikada ne bih...— Možda si stvarno još premlada. Meni će uskoro biti petnaest... i bit ću udana za

Orsina. Što mi onda drugo preostaje nego da nađem ljubavnika?— Oh, pazi na sebe - preklinjala je Lucrezia. - Što ako te gospa Adriana čuje tako

govoriti? Otpravit će te.— Neće me otpraviti. O, ne... ne... ne!Giulia se toliko smijala da su joj suze navrle na oči. Lucrezia ju je zbunjeno gledala.

- 28 -

Kardinalovi posjeti Monte Giordanu postali su vrlo česti, a i nije baš svakoga putasvraćao Lucreziji.

Giulia bi se vrlo brižno odijevala prije njegovih posjeta - i to ne u svoje najsmjernijehaljine - a ponekad bi Lucrezia čula Giulijin prodoran smijeh kada bi ostala nasamo skardinalom. To ju je uznemirivalo.

»Ali prije je uvijek dolazio vidjeti mene«, govorila si je Lucrezia.A onda joj je sinulo.Giulia je primala mnoge skupocjene darove. Lucrezia je čula da služavke govore kako

je Giulia najljupkija djevojka u Rimu. Prozvale su ju La Bella i u razgovoru je češćenazivale tim imenom nego pravim. Skupocjeni darovi stizali su od bogata ljubavnika,ljubavnika kojeg je Giulia ugošćivala u službenom domaćinstvu obitelji Orsini. Prošlo jedosta vremena prije negoli si je Lukrecija dopustila povjerovati tko je taj ljubavnik.

Tada više nije mogla svoje sumnje držati za sebe.Jedne noći iskrala se iz postelje, uzela svijeću i zaputila se u Giulijinu spavaću sobu.

Giulia je spavala, a svjetlost Lucrezijine svijeće obasjala je ljepotu tog savršenog lica. Giuliaje doista bila La Bella.

Svjetlost svijeće koja je plesala na njezinu licu probudila je Giuliju, koja se prenula iprestrašeno zagledala u Lucreziju.

— Što nije u redu? - pitala je.— Moraš mi priznati - odgovorila je Lucrezia. - Tvoj je ljubavnik kardinal, zar ne?— Zar si me probudila da mi kažeš nešto što već svi znaju? - upitala je Giulia.— Dakle, istina je!Giulia se nasmijala.— Pomisli samo - rekla je, pridigla se i obgrlila koljena rukama. - Njemu je pedeset

osam, a meni još ni petnaest. A opet, volimo se. Nije li to čudesno? Tko bi pomislio da bime tako star čovjek uspio navesti da ga zavolim?

— Njemu je - ozbiljno će Lucrezia - sve moguće.Na te se riječi Giulia tajanstveno nasmijala.— Istina je - reče. - I sretna sam.Lucrezia je utihnula gledajući Giuliju, vidjevši ju u novom svjetlu, pokušavajući se

prisjetiti kakva je bila prije nego što su joj se dogodile te nevjerojatne stvari.Zatim polako reče:— Ako gospa Adriana čuje za ovo, bit će vrlo ljuta.

Giulia se ponovno nasmijala, što se Lucreziji učinilo lakomislenim.— To što činiš mora ostati tajna - ustrajala je Lucrezia. - Znam da ne volimo gospu

Adrianu, ali dobra je žena i, kad bi saznala, sigurno ti ne bi dopustila da živiš u ovoj kući.Giulia se prestala smijati i pozorno se zagledala u Lucreziju.— Smrznut ćeš se tako stojeći - reče. - Dođi u krevet. Nisi više dijete, Lucrezia. Eto,

uskoro ćeš navršiti desetu. Uskoro ćeš i sama imati ljubavnike. Tako! To je već bolje, zarne? A sad poslušaj što ću ti reći. Kardinal je moj ljubavnik. Kaže da sam najljepša žena nasvijetu. Žena, razumiješ li, Lucrezijo? A ubrzo ću se udati za Orsina. Ali koga briga zaOrsina? Mene nije. A ni kardinala.

— Gospi Adriani je stalo do njega.— Da. U pravu si. Upravo joj je zbog toga drago što je kardinal sa mnom zadovoljan. I

mojoj obitelji je drago, Lucrezia.— Drago! Ali kako je to moguće kada se spremaš udati za Orsina?— Da, da. To je dobra prilika. Farnesi i Orsini bit će ujedinjeni, i to je dobro. Žena se

ne može udati za kardinala... nažalost... nažalost!

- 29 -

— Da se kardinali smiju ženiti, otac bi se oženio mojom majkom.Giulia kimnu. Zatim nastavi:— Ne smije ti biti žao Orsina. Rekla sam ti da mu je mati sretna što sam kardinalova

ljubavnica. Rekla sam ti to, zar ne?— Ali ona je dobra žena. Mislile smo da je stroga, ali moramo priznati da je dobra.— Lucrezia, živiš u djetinjastome svijetu, i vrijeme ti je da ga napustiš. Adriani je

drago što me kardinal ljubi. Pomaže mi da se odjenem kad kardinal dolazi, pomaže da seuljepšam. A što mi govori dok mi pomaže da se odjenem? Kaže: »Ne zaboravi da ćešuskoro postati Orsinova supruga. Nagovori kardinala da ga unaprijedi. Uživa velik utjecaju Vatikanu. Pobrini se da iz ovoga izvučeš svako dobro... za sebe i za Orsina.«

— Dakle sretna je što ste ti i moj otac ljubavnici?— Ništa ju ne bi više usrećilo. Sve nam olakšava.— Ali ubrzo ćeš se udati za njezina sina!

Giulia se nasmijala.— Vidiš, ne poznaješ svijet. Da kojim slučajem ljubujem s konjušarom... Ah, tada bi

me išibali. Bila bih osramoćena, a on bi, jadničak, bez sumnje bio proboden mačem jednemračne večeri ili pronađen u Tiberu s kamenom oko vrata. Ali moj je ljubavnik velikikardinal, a kada utjecajan čovjek ljubi kao on mene, tada se svi okupe u nadi da će ugrabitikakav zgoditak. To ti je život.

— To znači da Adriana, uza sve svoje molitve i strogoću, svu svoju pravičnost, uopćenije dobra žena!

— Dobro i loše, Lucrezijo, što je to? Jedino mala djeca imaju takve srceparajućestavove kao ti. Kardinal je sretan zato što me ljubi, a ja sam sretna zato što sam muljubavnica. A Orsinova i moja obitelj sretne su zbog velike koristi koju im mogu donijeti.Orsino? Njega nitko ne pita, no jednoga bi dana mogao biti sretan zato što neće sa mnommorati voditi ljubav, do čega mu - neprirodnom čudovištu kakvo jest - uopće nije stalo!

Lucrezia nakratko utihnu, razmišljajući više o Adriani nego i o kome drugome:Adriana, skrušena na koljenima pred osvijetljenom Bogorodicom; Adriana, napućenihusana, kako mrmlja: »Tako mora biti, jer to je dužnost, koliko god neugodna bila«;Adriana, koja je svima usađivala dojam da su sveci neprestano na straži, bilježeći inajmanju pogrešku koja će biti iznesena na Sudnji dan, dobra žena koja je spremnadopustiti da se nezakonita ljubavna veza između muškarca od pedeset osam i njezinebuduće snahe - od četrnaest odvija u njezinome domu te ju podnosi i potiče zato što bimogla donijeti počasti njezinu sinu.

Počasti! Lucrezia je shvatila da će morati riječima pridružiti nova značenja.Doista je bila dijete. Toliko je toga još morala naučiti, a jedva je čekala da preraste

djetinjstvo, to stanje u kojem se činilo da je neiskvarenost sinonim za glupost.

Giulia se udala za Orsina, a obred se održao u palači Borgia, gdje je prvi svjedok koji jestavio potpis na bračni ugovor bio Roderigo Borgia.

Bračni par vratio se u Monte Giordano, a život se nastavio kao prije. Kardinal je čestonavraćao u palaču Orsini i više nitko nije skrivao činjenicu da dolazi uglavnom zato daobiđe ljubavnicu.

Bilo mu je drago vidjeti i kćer, i činilo se da uživa provoditi mnogo vremena u društvutih dviju mladih djevojaka.

Giulia je imala snažan utjecaj na Lucreziju koja je sve više nalikovala na nju. Giulia jegovorila o svojoj ljubavi s kardinalom i mnogim nevažnijim stvarima. Rekla je Lucreziji dazna kako će im kosa zadržati svijetlu, plavu boju. Imala je recept koji će ju učiniti sjajnom

- 30 -

poput čista zlata obasjana suncem. Oprale su kosu, iskušale pripravak i čestitale jednadrugoj na tome što im je kosa zlatnija no ikada.

Lucrezia je počela čeznuti za vremenom kada će imati ljubavnika jer se, uvijek spremnapasti pod tuđi utjecaj, ugledala u Giuliju.

Kada je čula da je najstariji brat Pedro Luis preminuo te da Giovanni ima postativojvodom od Gandije i oženiti nevjestu odabranu za Pedra Luisa, to joj se nije učiniloposebno važnim, osim što se pitala kako će Cesare primiti tu vijest. Zasigurno bi i on želionaslov vojvode od Gandije i zasigurno bi želio nevjestu Pedra Luisa.

Bilo joj je jedanaest kada je kardinal posjetio palaču i, zagrlivši ju, rekao da joj ugovarabrak.

Brak je trebao biti sklopljen u Španjolskoj, jer je vjerovao da Španjolska, koja je ubrzanostjecala ogromnu moć i bila odlučna u nakani da zavlada svijetom, može njegovoj kćeriponuditi više nego Italija.

Njezin mladoženja trebao je biti Don Cherubino Juan de Centelles, gospodar Vald'Ayore u Valenciji, i bio je sjajna prilika.

Lucrezia je bila malo uznemirena, ali otac ju je brzo umirio rekavši joj da je, premda jebračni ugovor sastavljen, a ubrzo će biti i potpisan, uredio da ne napusti Rim još punihgodinu dana.

To je bilo utješno. Mladoj Lucreziji činilo se da je godina puno vremena.Sada je s Giulijom mogla raspravljati o budućem braku i uživala je u tome, posebno

zato što se taj događaj činio dalekom budućnošću.Počela je shvaćati svijet i potpuno mirno prihvaćati očevu vezu s Giulijom, pa čak i

Adrianinu mješavinu pobožnosti i bešćutnog nemorala.Takav je bio život koji se vodio u društvenim krugovima kakvim je Lucrezia po

rođenju pripadala.Toliko je za sada naučila i to je značilo da je djetinjstvo ostavila iza sebe.

- 31 -

Aleksandar VI.

Iduće godine Lucrezia je doista i odrasla, a poslije joj se činilo da je, dok joj Giulia nijeušla u život i prosvijetlila ju, stvarno bila tek nevino djetešce.

Giulia joj je bila najdraža prijateljica. Često su zajedno odlazile u kardinalovu palačugdje ih je Roderigo obje tetošio, uživajući u tome što mu je Lucrezia dovela Giuliju, aGiulia Lucreziju.

A zašto bi Lucrezia uopće propitivala ispravnost takvog ponašanja? Ona, Giulia iAdriana bile su uzvanice na vjenčanju Franceschetta Ciba, veličanstvenoj prigodi kojoj seradovao cijeli Rim i palili se kresovi na svih sedam brežuljaka. Za Franceschetta seotvoreno znalo da je sin Inocenta VIII., a ni sam Sveti Otac to nije tajio jer je bio na piru ipobrinuo se da iz vodoskoka poteče vino. Štoviše, Franceschettova nevjesta bila je kćivelikog Lorenza Medicija, tako da nisu samo Rimljani odavali počast papinu kopiletu.

Stoga je posve prirodno da Lucreziji nije padalo na pamet drugo doli prihvaćatiokolnosti u kojima je živjela.

Sada je i Goffredo došao živjeti u Monte Giordano, pa ju je radovalo što ima malenogabrata uza se. Malo je plakao zbog rastanka od majke, ali je Vannozza, premda tužna jer jojje nedostajao, bila sretna što odlazi s obzirom na to da je u tom preseljenju vidjelaRoderigovo priznanje da prihvaća Goffreda kao sina.

Te godine Roderigo je odlučio da Don Cherubino Juan de Centelles nije dovoljno dobarizbor za njegovu kći. Možda je odluku donio vidjevši sjajan brak Franceschetta Ciba.Istina, Franceschetto je bio papin sin, ali Inocenta su stizale godine i tko je znao što idućihnekoliko mjeseci može donijeti? Ne! Pronaći će bolju priliku za svoju kćer.

S veseljem je raskinuo prethodni ugovor i sastavio novi, primjereniji njegovimambicioznim planovima, izabravši za Lucrezijina zaručnika Don Gaspara di Procida, grofaod Averse. Odabrao ga je zbog Don Gasparovih rodbinskih veza s obitelji Aragon koja jevladala Napuljem.

Lucrezia je mirno prihvatila promjenu. Budući da nije vidjela nijednog od mogućihmladoženja, bila je posve ravnodušna. Dijelila je Roderigovu vedru narav pa je vjerovalada će za nju sve ispasti dobro.

A zatim se, u kolovozu 1492. godine, kada je Lucreziji bilo dvanaest godina, dogodilonešto što će se pokazati iznimno važnim za ostatak njezina života.

Inocent je bio na samrti i Rimom su se širili nemiri. Na svačijim usnama bilo je pitanje:»Tko će naslijediti Inocenta?«

Jedan muškarac čvrsto je odlučio da će to biti on. Roderigu je bilo šezdeset. Želi liostvariti svoj životni san, morat će djelovati brzo. Čuvši da je Inocent na samrtnoj postelji,odlučio je, čvršće no ikada prije, postati idući papa.

Roderigo, blag, udvoran i naizgled popustljiv, ispod nježne vanjštine bio je čovjek odčelika. Ništa mu neće stati na put. Na žalost, morala se sastati konklava i papu se moralobirati. Ti su dani bili veoma stresni za Roderiga. U vrijeme donošenja odluke nijeposjećivao ljubavnicu ni kćer, ali je zato bio u mislima svih ukućana palače Orsini. Svi sumolili da idući papa bude Roderigo.

- 32 -

Lucrezia je bila uznemirena. Otac joj je djelovao bogolik, tako visok i moćan, da nijeshvaćala čemu uopće strepnja. Zašto nije svima jasno da im ne preostaje drugo negoizabrati kardinala Roderiga Borgiju za papu?

Razgovarala je s Giulijom, koja je i sama bila napeta i nemirna poput nje, jer je, kolikogod bilo uzbudljivo biti ljubavnicom najbogatijeg kardinala u Rimu, još dalekouzbudljivije postati ljubavnicom pape. Stoga je i Giulia dijelila njezino uzbuđenje, ushit ibojazni. Mali Goffredo želio je da mu objasne što se događa pa im se pridružio umolitvama, a Adriana je maštala o lepršavoj budućnosti u kojoj će moći odbaciti korotu ipridružiti se snahi u Vatikanu. Ondje će moći živjeti na visokoj nozi... samo kada biRoderiga izabrali za papu.

Tog sudbonosnog kolovoza u Rimu je vladala žestoka vrućina. Veliki kardinali ušli susvaki u svoju ćeliju i započela je konklava. Svjetina se okupljala na ulicama, tiskajući seoko Vatikana, i neprestano se vodila žustra prepirka oko ishoda.

U početku nitko nije imao visoko mišljenje o Roderigovim izgledima.Suparništva su bila oštra, jer je Italija toga vremena bila podijeljena u državice i

vojvodine, koje su neprestano bile u sukobu. Inocent je bio slab, no imao je savjetnika usvom velikom savezniku Lorenzu Mediciju i uglavnom je zato poluotok uživao urazdoblju mira. Ali Lorenzo je bio mrtav i nevolja je bila na pomolu.

Ludovico Sforza, milanski regent, i Ferrante Aragonski, napuljski kralj, bili su velikirivali koji su prijetili pretvoriti Italiju u bojno polje. Razlog je bio to što je Ludovicov nećak,Gian Galeazzo, bio zakoniti nasljednik milanskoga prijestolja, ali Ludovico je mladićazarobio i sebe proglasio regentom. Učinio je to pod izgovorom da mladi vojvoda nijesposoban vladati. Sam ga je doveo u to nesretno stanje pobrinuvši se da dječaka učinimalodušnim, slamajući mu tijelo i duh kojekakvim razvratima na koje ga je poticao.Međutim, Gian je oženio poduzetnu napuljsku princezu, Isabellu Aragonsku, Ferranteovuunuku. To je dovelo do razmirica između Napulja i Milana, što su se prijetile razbuktati urat koji bi mogao zahvatiti cijelu Italiju.

I Napulj i Milano strahovali su da će Francuzi pokušati osvojiti njihov teritorij jer jeFrancuska objavila kako polaže pravo i na Napulj, i na Milano - na Napulj preko kućeAnžuvinaca, a na Milano preko kuće Orleansa.

To je značilo da je i Ludovicu i Ferranteu bilo iznimno važno da u Vatikanu dobijupapu koji će ih podržati.

Suparništvo je bilo oštro. Milano je nade polagao u Ascania Sforzu, Ludovicova brata.Ferrante je podržavao Giuliana della Roverea.

Roderigo je, poput lukave lije, samo čekao.Znao je da se ne treba bojati Ascania, kojemu je bilo tek trideset osam godina, pa bi

njegov izbor za papu bio smrtna osuda nadama gotovo svih živućih kardinala. Uz takomladog papu, osim ako ne umre vrlo mlad, godinama ne bi bilo nade za iduću konklavu.Usto, baš i nije bilo izgledno da će Ludovicova strana dobiti veliku podršku. Milanskiregent diljem Italije bio je poznat kao uzurpator.

To nije bio slučaj s della Rovereom, no premda je bio podoban, imao je oštar jezik kojimje mnoge uvrijedio. Možda mu nije nedostajalo pristaša, no imao je i mnoštvo neprijatelja.

Favorit je bio portugalski kardinal Costa, osamdesetogodišnjak. U takvim vremenimabilo je poželjno izabrati veoma stara čovjeka, tek da se dobije malo vremena za predah doiduće konklave. Izbor kardinala Coste ne bi predstavljao takvu tragediju kao izbor dellaRovere ili - Bože sačuvaj - Ascanija Sforze.

- 33 -

Ali Roderigo je čvrsto odlučio da nitko od njih neće biti izabran, već da će izbor pastina njega.

Među nekolicinom kandidata našao se i kardinal Oliviero Carafa kojeg je podržavaoAscanio - sluteći da zbog svojih godina on sam nema mnogo izgleda - jer je Carafa bioFerranteov neprijatelj.

Za jednog se kandidata - Roderiga Borgiju - činilo da nije u užem izboru, ali Roderigoje samo tiho stajao po strani, prepredeno čekajući.

Roderigo je bio najbogatiji među kardinalima i znao je koliko je bogatstvo važančimbenik u takvim vremenima. Kad bi dao malo mita ovdje, mnogo ondje, obećao zlata isrebra, natuknuo koliko bi čovjek bogat poput njega mogao platiti glas - tko zna, papinskoprijestolje moglo bi pripasti njemu dok se ostali glođu.

Kardinali su se zazidali i konklava je započela. Za Roderiga je to bilo vrijeme velikenapetosti, no uspijevao je sakriti osjećaje. Za vrijeme jutarnje mise i pričesti razmišljao je otome kako pridobiti potrebne glasove. Tada se činilo da je cilj koji je pred sebe postavioneostvariv, a opet, dok je koračao prema Sikstinskoj kapeli koja ih je spremna čekalaosvijetljena svijećama postavljenim na oltarima i stolovima pred svakom od stolica,djelovao je potpuno smireno. Prelazeći pogledom ostale kardinale u njihovim šuštavim,purpurnim haljama i bijelim roketama, znao je da ni u jednom od njih ambicija ne plamtitakvom žestinom kao u njemu. Morao je uspjeti.

Činilo mu se da je službeni postupak razvučeniji nego ikada prije, no skrutatori sunapokon izabrani pa je mogao sjesti za stol. Jedino što se u kapeli čulo bilo je struganjemnogobrojnih pera dok je svaki od kardinala pisao: »Ja, kardinal ........ biram za vrhovnogsvećenika, Uzoritog kardinala ........... «

»Oh, zašto ne smiješ glasovati za sebe!« pjenio se Roderigo.Ustao je s ostalima i pridružio im se u obrednom pristupanju oltaru. Kleknuo je i

promrmljao:— Prisežem pred Kristom sucem da biram onoga za koga mislim da predstavlja

najbolji izbor, ako je takva volja Božja.Položili su svoju glasovnicu na patenu, plitki tanjurić koji je prekrivao kalež, a zatim

patenu nagnuli tako da glasovnica sklizne u kalež. Zatim se svaka od tih prilika u purpurupolako i dostojanstveno vraćala na svoju stolicu.

Nakon prvog brojanja Roderigo je imao sedam glasova, ali Carafa je imao devet, Costai Michiel, mletački kardinal, također po sedam, a della Rovere pet. Ascanio Sforza nijedobio nijedan glas, pa je od prve bilo jasno da nijedan od kardinala nije spreman vidjetitako mlada čovjeka na papinskoj stolici. Bila je to mrtva utrka, jer je za izbor bila potrebnadvotrećinska većina.

Zapaljena je vatra, papiri su spaljeni, a svi koji su na trgu Svetog Petra čekali rezultatizbora, čim su ugledali dim, uzbuđeno su stali jedni drugima na njega ukazivati, znajućida je prvi skrutinij bio neuspješan.

Roderigo je zaključio da mora brzo djelovati. U svojoj je ćeliji skovao plan, a kada senašao među kardinalima, nije gubio vrijeme, već se bacio na posao.

Počeo je s Ascaniom Sforzom, zamolivši ga da nakon poslijepodnevnoga odmoraprošeće s njim galerijom. Ascanio je, shvativši kako nema izgleda da bude izabran,natuknuo da je spreman izvući iz situacije najveću moguću korist. Roderigo mu je mogaoponuditi veće mito od ikoga drugoga.

— Budem li izabran za papu - obećao je Roderigo - neću vas zaboraviti. Postavit ćuvas za provikara, a usto ću vam pridodati i nepijsku biskupiju.

- 34 -

To je bila dobra utješna nagrada pa se Ascanio nije mnogo dvoumio prije negoli jepristao. Kako je bilo s Ascaniom, tako je bilo i s ostalima koji su ubrzo shvatili da, premdasu ispali iz utrke, još iz konklave mogu izaći bogatiji nego što su bili na ulasku.

Tako je, dok se Rim kupao u znoju čekajući ishod, lukava lija Roderigo tiho ostvarivalasvoj naum unutar konklave, krišom i najvećom mogućom hitnjom. Morao je. Toga putačvrsto je naumio uspjeti, jer tko zna kada će mu se pružiti iduća prilika.

Svanuo je 11. kolovoza, peti dan od početka konklave. Na trgu Svetog Petra, ljudi kojisu cijelu noć proveli čekajući, nisu micali pogled sa zazidanog prozora.

Kada je zora obasjala njihova gorljiva lica, začuo se iznenadan povik, a uzbuđenje jedoseglo vrhunac jer su iz zazidanog prozora počele ispadati opeke.

Izbor je bio završen. Nakon četvrtog skrutinija, odluka je bila jednoglasna.Roderigo Borgia izabran je za papu i od sada će biti poznat kao Aleksandar VI.

Roderigo je stajao na balkonu slušajući klicanje naroda. Bio je to najveći trenutaknjegova života. Kruna za koju se borio još otkako ga je ujak Kalikst III. posvojio zajedno sbratom, sada mu je napokon pripala. Stojeći tamo, osjećao se moćnim, svemogućim. Tko biprije pet dana uopće pomislio da će upravo on biti izabran? Čak mu je i njegov starineprijatelj, della Rovere, dao glas. Divno je što se sve može postići s malo nagovaranja, atko bi odolio nagovorima kao što su bogata opatija, mjesto papina poslanika u Avignonu iutvrda Ronciglione? Della Rovere zasigurno ne. Visoka cijena za jedan glas? Nipošto.Bogatstvom koje je zgrtao godinama kupio je moć, a sada će se pobrinuti da ta moćpostane bezgranična.

Podigao je ruke i za nekoliko trenutaka mnoštvom je zavladao potpuni muk.Potom je povikao:— Ja sam papa i namjesnik Kristov na Zemlji.Prolomilo se glasno klicanje. Nije bilo važno kako se domogao tog uzvišenog položaja.

Bilo je važno samo da je na njega zasjeo.

Krunidba Aleksandra VI. bila je najveličanstvenija koju je Rim ikada vidio. Lucrezijusu, dok je promatrala s balkona kardinalove palače, preplavili radost i ponos timmuškarcem kojeg je uz Cesarea, kojeg tako dugo nije vidjela - voljela najviše na svijetu.

Taj naočit muškarac, koji je u raskošnoj halji tako uznosito jahao na bijelome konjublagoslivljajući mnoštvo koje se oko njega tiskalo, to samo središte slavlja, bio je njezinotac.

Aleksandar je dobro znao da ljudima ništa nije draže od svečane povorke, štoraskošnije, to bolje. Što povorka bude velebnija, to će njega više poštovati. Stoga je odlučionadmašiti sve dotadašnje krunidbe. Naložio je da se ni na čemu ne štedi pa je tako i bilo.Ljudi će slaviti dan kada je Aleksandar VI. postao papa.

Papinska garda bila je odjevena u tako kićeno ruho da je zasjenila i velike kneževe. Sdugim kopljima i štitovima koji su se sjajili na suncu izgledali su poput bogova. Kardinali ivisoki dužnosnici koji su s pratnjama sudjelovali u povorci međusobno su se nadmetali usjaju, a povorka je bila tako duga da joj je trebalo dva sata da prijeđe put od bazilikeSvetog Petra do one Svetog Ivana Lateranskog. A u središtu svega bio je papa nasnježnobijelu konju - šezdesetogodišnji papa, vitalan poput dvadesetogodišnjaka. Nije biločudo da su ljudi - pa čak i Lucrezia - vjerovali da je novi papa mnogo više od običnačovjeka.

- 35 -

Povorka se tu i tamo zaustavljala da bi Aleksandrovi obožavatelji i pristaše - u koje sesada, činilo se, ubrajao cijeli Rim - mogli iskazati poštovanje.

— Vive diu bos, vive diu celebrande per annos, Inter Pontificum gloria prima choros -pjevao je neki ljepuškasti dječačić u ime svoje plemenitaške obitelji koja je željela pokazatida iz sveg srca podržava novog papu.

Ostali su mu bacali cvijeće pod noge, izvikujući:— Rim je proslavio Cezara, a sada je tu Aleksandar. Ali prvi je bio tek čovjek, a

potonji je božanstvo.Aleksandar je sve te počasti prihvaćao sa šarmom i udvornošću koja je osvajala srca

svih koji su ga vidjeli.Kakav pobjedonosan trenutak! Posvuda su se mogli vidjeti amblemi bika na ispaši.

Aleksandar ga je opazio podigavši pogled. A spazio je i zlatokosu djevojku na balkonu,koja je jedina od njegove djece svjedočila njegovu trijumfu. Giovanni je bio u Španjolskoj,Cesare na sveučilištu u Pizi, a mali Goffredo (kojeg je prihvatio dijelom zato što mu jedječak prirastao srcu, a dijelom zato što su mu sinovi bili neophodni), bio je premalen daprati povorku. Njegova dječica! Sva će ona zaigrati važne uloge u njegovu snu o moći.Mala Lucrezia, koja tamo stoji očiju razrogačenih u čudu i strahopoštovanju, prihvaćajućiga, poput svih okupljenih na ulicama, kao boga koji je sišao među njih, predstavljala je svunjegovu djecu.

Puk koji ga slavi, oduševljeno klicanje, opojan osjećaj moći, sve je to bilo poputnarkotika koji uljuljkuje čovjeka u snove o veličini, a sve što je veliko prvo se morauobličiti u snovima.

— Blagoslovljen budi, Sveti Oče! - klicala je gomila.»Tako je!« pomislio je Aleksandar. »Neka me sveci blagoslove da ostvarim snove i

ujedinim cijelu Italiju pod jednim vladarom, a taj neka bude papa Borgia.«

- 36 -

Santa Maria in Portico

Lucreziji je ubrzo postalo jasno koliko je lagodnije biti papina kći nego kći kardinala.Kada je čvrsto zasjeo na papinsko prijestolje, Aleksandar više nije krio svoje namjere.

Giovanni se trebao vratiti iz Španjolske da ga Aleksandar postavi na čelo papinske vojske.Cesare će postati nadbiskup Valencije, a Lucrezia dobiti vlastitu palaču - i to Santa Mariain Portico. Lucrezia je bila oduševljena tom počasti, pogotovo zato što joj je sada bilodopušteno preseliti iz tmurne utvrde na Monte Giordanu u gradsko središte.

Aleksandar je imao dvostruki razlog da daruje palaču Lucreziji. Palača se naslanjala nabaziliku Svetog Petra, a postojao je i tajni prolaz koji ju je spajao s crkvom i nastavljaodublje u Vatikan. Adriana i Giulia pridružit će se njezinu domaćinstvu. S njima će doći iOrsino, no na njega se nitko nije obazirao.

Lucrezia je oduševljeno iščekivala novi život. Bilo je predivno biti odrastao. Njezin bratGiovanni ubrzo će se vratiti u Italiju, a Cesarea će, kako joj je rekao otac, ubrzo pozvatinatrag u Rim. Neće biti pozvan samo još kratko vrijeme, jer Aleksandar nije želio da ljudipomisle kako će nastaviti s politikom nepotizma jer je, prije nego što je izabran za papu,bio prisiljen zakleti se da će ju odbaciti. Cesare je već bio nadbiskup, a Aleksandar je znaokako bi se, da mu je sin u Rimu, teško suzdržao da ga ne obaspe novim počastima. Stoga jeCesare trenutačno morao ostati u Pisi - ali i to će se ubrzo promijeniti.

Lucrezia se imala mnogočemu radovati. Često je viđala oca, viđala ga je usred sve tepompe koja ga je pratila, pa je u njezinim očima postao još blistaviji i veličanstveniji.

Cijeloga dana slušala je zvonjavu Svetog Petra, a dok bi vezla ili sjedila uz prozorgledajući povorke u prolazu, miris tamjana i crkveno pjevanje koji su do nje dopirali, kaoda su joj obećavali prekrasnu, uzbudljivu budućnost.

Adriana je prekinula žalovanje i prema Lucreziji se odnosila s poštovanjem, a Giuliji jebila potpuno predana, jer je u Vatikanu bila utjecajnija čak i od Lucrezije.

Lucrezia je razumjela zašto je tako. Ne bi se začudila kada bi, zavirivši u Giulijinuspavaonicu, vidjela da je prazna. Odjeci koraka koji su kasno noću ili rano ujutro dopiraliiz hodnika spojenog s tajnim prolazom u Vatikan, nisu predstavljali nikakvo iznenađenje.

Morala se složiti s Adrianom da je Giulia doista prava sretnica zato što ju ljubi netkoveličanstven poput Aleksandara.

Mnogi su važni uzvanici - veleposlanici i drugi dostojanstvenici iz raznih država -posjećivali palaču Santa Maria, a Lucrezia ih je, pod Adrianinim vodstvom, znala dostojnougostiti. Nitko nije dolazio bez darova - neki su bili za Lucreziju, neki za Giuliju.

— Kako su dragi! - rekla je Lucrezia jednom, razgledavajući predivan krznenikomplet. - Nitko ne dolazi praznih ruku.

Giulia se nasmijala njezinoj naivnosti.— Nemoj biti toliko zahvalna, najdraža Lucrezijo - savjetovala joj je. - Donose darove

samo zato što se nadaju da će zauzvrat dobiti nešto što im znači daleko više.Lucrezia se zamislila.— To kvari darove - reče. - U stvari, to onda i nisu darovi.— Naravno da nisu. Time plaćaju usluge kojima se nadaju.— Ova mi krzna više ne izgledaju lijepa kao prije - uzdahnu Lucrezia.

- 37 -

Giulia ju je blagonaklono gledala razmišljajući kako joj samo dugo treba da počnerealno razmišljati. Da se Lucrezia rodila siromašna, kakva je samo dobrodušna malašupljoglavka mogla postati!

Zar nije svjesna velikog utjecaja koji kao papina kći miljenica ima nad njim?Lucrezia je to znala, jer su joj na to vrlo brzo svrnuli pozornost. Adriana je vjerovala da

Aleksandar nipošto ne želi šupljoglavu kći, pa je stoga tu Lucrezijinu prostodušnost, tuiskrenu velikodušnost, trebalo srezati u korijenu. Takve su osobine budalaste.

Adriana je Lucreziji dala do znanja kako mora prikupiti što više dragocjenosti. Zar se utome kani oslanjati isključivo na oca? Ne, neka bude domišljata. Neka se poslužilukavstvom, da papa vidi kako ima pametnu kćerkicu kojom se može ponositi.

Voli li lijepu odjeću? Nitko ju nije volio više od nje. Lucrezia je oduvijek bila pomalotašta na svoju ljepotu, a što bi ju moglo bolje istaknuti nego predivna krzna i skupocjenbrokat? Stoga neka na to ukaže onima koji od nje traže usluge. Neka im da do znanja kakoće im, budu li joj donosili darove koji joj se svide, pokazati zahvalnost tako što će zamolitioca da im pruži pomoć kakvu traže.

— Evo - reče Adriana - uskoro će te posjetiti Francesco Gonzaga. Velika mu je želja danjegov brat Sigismondo postane kardinal.

— Dolazi da bi to od mene zatražio?— Uputiš li o tome ocu koju riječ, znatno ćeš mu pomoći u ostvarenju tog cilja.— Ali kako bih ja, koja toliko malo znam o tim stvarima, mogla utjecati na oca?— Tvoj otac želi da pokažeš da si prava Borgia. Sa zadovoljstvom bi učinio što god

zatražiš jer želi da Gonzaga zna koliko drži do tebe. Kada bi ti Gonzaga donio vrijedan darkoji bi ocu mogla pokazati i reći: »Vidi samo što mi je Gonzaga donio!«, tada bi NjegovaSvetost bila zadovoljna počašću koja ti je ukazana i, bez sumnje, spremna učiniti usluguonome tko je pokazao da zna kako za nju treba platiti.

— Razumijem - odvrati Lucrezia. - Nisam znala da te stvari tako stoje.— Onda je vrijeme da naučiš. Voliš biserje, zar ne?

Lucreziji zaiskre oči. Obožavala je biserje. Pristajalo je njezinoj svijetloj puti. Kada bistavila prekrasnu ogrlicu koju je Giulia dobila od Aleksandra, bila je sigurna da izgledalijepo poput Giulije.

— Reći ću Gonzagi da ti je biserje vrlo drago - reče Adriana, znalački se smiješeći.Lucrezia je pomislila kako bi bilo divno imati bisernu ogrlicu poput Giulijine.Dakle, tako živi papina kći. Bio je to predivno uzbudljiv i vrlo unosan život. Tko je

Lucrezia - poprilično lijena Lucrezia, koja više od većine ostalih djevojaka voli lijepuodjeću i divotne urese - da se usprotivi takvom načinu života?

Aleksandar je primio kćer u svojim vatikanskim odajama. S njom je došla i Giulia.Aleksandar je za potonjom još ludovao i jedva bi izdržao jedan dan da ju ne vidi.

Kada je Aleksandar primao te dvije voljene djevojke, volio je to činiti u potpunojprivatnosti, stoga bi, kad bi stigle, raspustio sve poslužitelje, a djevojke bi sjele uz njega,svaka s jedne strane, kako bi ih obje mogao zagrliti.

»Kako li su samo bile lijepe«, razmišljao je, »s tom mladom kožom i sjajnom, zlaćanomkosom - mora da su najljepše djevojke u Rimu«. Život se činio divan jer je sa šezdesetgodina još bio vitalan poput mladića, a bio je siguran da Giulia ne glumi kada onakonedvosmisleno pokazuje da je strast koju osjeća prema njemu jednako snažna kao njegovate da joj njezin siroti, mali, razroki mužić nipošto nije privlačan, bez obzira na to što jemlad.

- 38 -

Lucrezia je, privivši se uz oca, bila zadivljena raskoši njegovih odaja. Strop je biopozlaćen, a zidovi profinjenih boja. Pod su krasili orijentalni sagovi, a veliki umjetnikPinturicchio počeo je slikati murale, no oni još nisu potpuno prekrili zidove, pa su ispodnjih visjele tapiserije od najfinije svile. Bilo je mnogo stolica, klupica te svilenih ibaršunastih jastuka sjajnih boja, a cijelom prostorijom dominiralo je papinsko prijestolje usvoj svojoj slavi.

Sve je to pripadalo toj gotovo božanskoj osobi koja je, koliko god joj to bilo teškopovjerovati, bila nježan otac pun ljubavi koji bi, kada bi ostao nasamo sa svojimmiljenicama, pokazivao da mu je to što ih može usrećiti najveće zadovoljstvo u životu.

— Pozvao sam te danas zato što ti moram nešto kazati, kćeri rekao je. - Razvrgnutćemo dogovor o tvom vjenčanju s Don Gasparom di Procidom.

— Zar doista, oče? - upitala je.Giulia se nasmijala.— Svejedno joj je. Posve joj je svejedno.Papa je pomilovao kćerin obraz, što je Lucreziju podsjetilo na to kako je uživala u

Cesareovom milovanju.— Oče - zavapi - kada ću vidjeti Cesarea?Giulia i papa nasmijali su se uglas i pogledali se.— Vidite da sam u pravu - reče Giulia. - Sirota Lucrezia! Nikada nije imala ljubavnika.Papa se jedva primjetno namrštio. Rijetko je pokazivao nezadovoljstvo svojim

voljenima, no Giulia je bila svjesna da ga je njezina primjedba uzrujala. Međutim, bila jesuviše uvjerena u vlastitu moć da bi mu se bojala zamjeriti.

— Istina je - rekla je gotovo prkosno.— Jednoga dana - reče Aleksandar - moja će kći pronaći veliku sreću u ljubavi, u to ne

sumnjam. Ali morat će pričekati dok ne bude spremna.Lucrezia uze očevu ruku i poljubi ju.— Više joj je stalo do oca i braće nego do ičega drugog - reče Giulia. - Za svakog

muškarca kojeg ugleda kaže da je beznačajan u usporedbi s njezinim ocem... ili Cesareom iGiovannijem!

— Lucrezia je Borgia - odvrati Aleksandar - a Borgije prepoznaju vrline drugih Borgia.— I nisu jedini - reče Giulia smijući se i privijajući njegovu ruku uza se. - Molim vas,

voljeni Sveti Oče, odajte nam tko će biti Lucrezijin mladoženja?— Vrlo važan čovjek. Ime mu je Giovanni Sforza— Je li star? - upita Giulia.— Kakve veze godine imaju s ljubavlju? - oštro je upitao papa, ovoga puta prijekorno.No Giulia ga je požurila umiriti odgovorom.— Jedino bogovi imaju dar vječne mladosti. A Giovani Sforza je, tako mi svega,

običan čovjek.Aleksandar se nasmijao i poljubio ju.— Bit će to dobar brak. Moja će me voljena kći blagoslivljati zato što sam ga

dogovorio. Hajde, Lucrezijo, zar nećeš pokazati koliko se raduješ?Lucrezia ga je poslušno poljubila.— Ali toliko sam puta već bila zaručena. Pričekat ću da ga prvo vidim, a zatim se i

udam za njega prije negoli postanem duboko zahvalna.Papa se nasmijao. Zabavljale su ga svojim čavrljanjem i bilo mu je žao kada se morao

od njih oprostiti jer su ga čekale službene dužnosti.Napustile su Vatikan u pratnji slugu, a dok su prelazile trg neki se odrpani lutalica

drsko zapiljio u Giuliu i povikao:

- 39 -

— Vidi, evo Kristove nevjeste!Giulia je sijevnula očima, ali čovjek je brže-bolje potrčao koliko ga noge nose i nestao

prije negoli je Giulia uspjela nekoga poslati za njim.— Bijesna si, Giulia - reče Lucrezia - bijesna zbog prosjakovili riječi.— Ne želim da me se vrijeđa - odvrati Giulia. Znaš što je time želio reći.— Da si očeva ljubavnica. To nije uvreda. Pomisli samo koliki ti se klanjaju zbog toga!— Obični ljudi to smatraju uvredom - reče Giulia. - Da bar mogu tog čovjeka strpati u

zatvor. Dala bih ga kazniti.Lucrezia zadrhta. Znala je da ljudima koji uvrijede one na visokim položajima

nerijetko odsijecaju jezik.Nije željela o tome misliti. Možda bi trebala naučiti ravnodušno razmišljati o tim

stvarima, kao što je naučila prihvaćati Giulijinu vezu s ocem koju je pobožna Adrianapodržavala, i kao što je morala prihvatiti činjenicu da mora postati bogata i utjecajnaprihvaćajući mito. Nije sumnjala da će s vremenom na te stvari postati neosjetljiva kao iostali, no u njoj je bilo neke blagosti koja joj je to otežavala.

Morat će se prilagoditi. Morat će biti poput onih koji žive oko nje. Ali za sada jeodbijala razmišljati o okrutnostima koje muškarce i žene mogu snaći samo zato što suvišeslobodno govore.

Željela je sreću, pa nije željela razmišljati ni o čemu što bi joj je pomutilo.Obratila se Giuliji:— Možda bih se trebala udati za tog čovjeka, tog Giovannija Sforzu. Sviđa mi se kako

zvuči. Nosi isto ime kao i moj brat.— Mnogo je Giovannija u Italiji - podsjeti ju Giulia.— Ali uopće ne dvojim da će se dogoditi nešto zbog čega će mi otac opet odabrati

drugog supruga. Giulia, zar ne bi bilo neobično da se nikada ne udam... i to zato što se,čim se zaručim, odmah moram udati za drugoga koji je još značajniji, još podobniji?

— Sigurno ćeš se jednoga dana udati.— Tada ću imati ljubavnika... kao ti.— Supruzi nisu uvijek i ljubavnici, draga moja. A moraš prijeći još dalek put da

postaneš kao ja.Giulia približi lice Lucrezijinu i uputi joj svoj najtajanstveniji osmijeh.— Odat ću ti tajnu. Papa mi je više od ljubavnika. Otac je djeteta kojeg nosim.— Oh, Giulia! Čekaš dijete!Giulia kimnu.— Zato su me toliko razljutile skitničine riječi. Vjerujem da se vijest pročula. To znači

da su neke od naših slugu znatiželjnije nego što bi trebale biti... i suviše lajave.— Nemoj ih zbog toga kazniti, Giulia - reče Lucrezia. - Prirodno je da su takvi.— Zašto bi tebe bilo briga koga ću kazniti?Lucrezia odvrati:— Ne želim razmišljati o kažnjavanju. Sunce tako prelijepo obasjava trg, zar ne, i nisu

li odaje mojega oca prekrasne? Cesare i Giovanni uskoro će se vratiti kući, a ja ću dobitimuža. Toliko me toga usrećuje. Jednostavno ne želim misliti ni na koga tko nije sretan.

— Ima trenutaka - reče Giulia - kada djeluješ tako prostodušno, a ima i onih kada tevrlo teško razumjeti.

Lucrezia je bila u svojim odajama u palači Santa Maria, gdje su joj služavke i ropkinjepomagale da se odjene. Jedna joj je vezala vrpce na haljini, a druga umetala ukrase u kosu.

- 40 -

Dogovori oko njezina braka znatno su napredovali. Don Gaspara, odbijenog prosca,umirili su darom od tri tisuće dukata, a cijela je Italija razgovarala o savezu obitelji Borgia iSforza. Neki su u njemu vidjeli prijetnju vlastitoj sigurnosti, a della Rovere je odlučio da ćebiti sigurniji napusti li Rim. Ferrante Aragonski bio je uznemiren savezom i zabrinutoiščekivao što će se iz njega izroditi.

Lucrezia nije dvojila da su ove zaruke napredovale dalje od svih prethodnih i činilo segotovo sigurnim da će se udati za Giovannija Sforzu.

Stoga je, kada je paž pokucao tražeći dopuštenje da uđe i rekao jednoj od njezinihslužavki da je u palaču stigao plemeniti gospodin koji moli da ju vidi, Lucrezia je smjestapomislila da je došao Giovanni Sforza.

Pogrešno je postupio, razumije se. Nije smio doći tako neslužbeno. Trebao je ući ugrad u svečanoj povorci. Papinoj kćeri i njezinu zaručniku nije pristajalo da se sastaju kaokakvi sluge i sluškinje, premda bi to bilo lijepo i romantično. Izgladila je nabore brokatnehaljine i pogledala se u zrcalu od uglačane kovine. Bila je prelijepa. Žudjela je iskusiti tuljubav o kojoj Gulia govori.

Rekla je:— Kažite mu da ću ga primiti.Ali još se nije stigla ni okrenuti, a posjetitelj je već stajao na vratima i jedan pogled bio

je dovoljan da Lucrezia zaboravi romantičnu čežnju za susretom s budućim suprugom.— Cesare! - povika i, zaboravivši sve formalnosti, pritrči bratu i baci mu se u naručje.Čula je njegov dubok smijeh, pobjedonosan smijeh, strastven, ispunjen nečim što nije

razumjela, ali joj se sviđalo. Primila ga je za ruku i mnogo ju puta poljubila.— Sretna si što me vidiš, Lucrezijo?— Tako je dugo prošlo - uzviknula je.— Jesi li ponekad pomislila na mene?— Svakoga dana, Cesare, svakoga dana svojega života. Nikada nisam kleknula pred

Bogorodicu, a da ne spomenem tvoje ime.Cesare je nestrpljivo gledao žene oko nje. Kao da je u prostoriju ušlo neko novo tijelo i

svime zavladalo. Žene su izgledala drukčije. Stajale su poput stvorenja pretvorenih ukamen. A opet, gotovo su ustuknule od straha. Lucrezia se sjetila kako su, nekoć davno udječjim odajama majčine kuće, robovi i služinčad strahovali od Cesarea.

Rekla im je:— Ostavite nas. Moj brat i ja imamo o mnogočemu razgovarati, a to nije za svačije uši.Nije im trebalo dvaput reći.Brat i sestra ovili su ruke jedno oko drugog a onda ju je Cesare poveo do prozora.— Daj da te pogledam - reče. - Kako si se samo promijenila, Lucrezijo.U očima joj se pojavio nemir.— Cesare, nisi valjda razočaran promjenom?Cesare ju poljubi.— Oduševljen sam - reče.— Moraš mi pričati o sebi. Vidio si svijeta. Postao si nadbiskup. To tako neobično

zvuči. Moj brat, nadbiskup valencijski. Morat ću biti veoma smjerna pred tobom. Moramimati na umu da si Božji čovjek. Ali Cesare! Ne izgledaš kao nadbiskup! Taj tvoj prsluk! Paprotkan je zlatom. I kakva malena tonzura. I običan svećenik ima veću.

Oči su mu se iznenada ražarile. Stisnuo je šake, a Lucrezia je vidjela da drhti od bijesa.— Ne govori o tome! Lucrezijo, zahtjevam da prestaneš. Nadbiskup valencijski! Zar ti

nalikujem na nadbiskupa? Kažem ti, Lucrezijo, neće me prisiliti da nastavim ovako živjeti.Nisam stvoren za Crkvu.

- 41 -

— Ne, Cesare, nisi, ali...— Ali jedan od nas morao se priključiti Crkvi. Jedan od nas, a taj jedan morao sam biti

ja. Najstariji sam, a ipak sam ja taj koji se mora skloniti ustranu radi brata. On će uskorostići kući. Mogu samo zamisliti kakav će mu doček prirediti. Giovanni, vojvoda odGandie! Naš otac više brine o njegovu nožnom palcu nego o cijelom mojem tijelu.

— To nije istina - povikala je, izvan sebe. - Nije istina.— Istina je - oči su mu gorjele ubilačkim bijesom kad ju je pogledao. - Ne proturječi

mi, dijete, kad ti kažem da je istina. Neću ostati u Crkvi, neću...— Moraš to reći ocu - tješila ga je Lucrezia.— Ne bi me poslušao. Kunem se svim svecima. - Prišao je svetištu i, podigavši ruke

poput nekoga tko se sprema položiti svečanu prisegu, povikao: - Sveta Majko Božja,kunem se da ću neumorno tražiti slobodu da živim život kakav želim. Nikome neću dopu-stiti da me sputava, da me vodi. Ja, Cesare Borgija, od ovoga sam dana sam svoj gospodar.

Lucrezia je shvatila da se promijenio. Postao je nasilniji i plašila ga se.Molećivo mu je položila ruku na rame.— Cesare - reče - činit ćeš kako želiš. Nitko te neće voditi. Ne bi bio Cesare kada bi to

dopustio.Okrenuo se prema njoj i činilo se da ga je sva žestina napustila, ali vidjela je da još

drhti od siline osjećaja.— Sestrice - reče - predugo smo bili razdvojeni.Željela je pošto-poto skrenuti razgovor s Crkve.— S vremena na vrijeme čula bih vijesti o tebi, o tome kako si briljirao na studiju.Blago joj je dodirnuo obraz.— Uopće ne sumnjam da si čula mnoge priče o meni.— Priče o odvažnim djelima.— I o budalastim?— Živio si onako kako žive muškarci... muškarci koji nikome ne polažu račune.Nježno se nasmiješio.— Znaš me utješiti - reče. - A sad će te udati za onog klipana iz Pesara, i bez sumnje

odvesti od mene.— Često ćemo se posjećivati, Cesare... svi mi, ti, Giovanni... Goffredo...Lice mu se smrklo.— Giovanni - uzviknu prezrivo. - On će biti na velebnim pohodima i pokoravati cijelu

Italiju svojim vojskama. Imat će jako malo vremena za nas.— Tada ćeš biti sretan, Cesare, jer si ga oduvijek mrzio.— A ti si ga... kao i svi... obožavala. Bio je vrlo naočit, nije li? Naš otac je lud za njim - i

to toliko da mene tjera u Crkvu kad bi onamo trebao Giovanni.— Hajde, pričaj mi o svojim pustolovinama. Bio si živahan mladić, zar ne? Svaka žena

iz Perugije i Pise bila je zaljubljena u tebe, a ni ti po svemu sudeći nisi bio ravnodušanprema njima.

— Nije postojala nijedna s kosom zlatnom poput tvoje, Lucrezijo. Nije bilo nijednekoja me znala utješiti slatkim riječima kao ti.

Naslonila je obraz na njegov dlan.— Ali to je prirodno. Mi razumijemo jedno drugo. Bili smo zajedno kao djeca. Upravo

zato, od svih muškaraca koje vidim, u mojim očima nijedan nije ljepši od mojega brataCesarea.

— A od tvojeg brata Giovannija? - uzviknu.Lucrezia je, pamteći stare igre koketiranja i suparništva, glumila neodlučnost.

- 42 -

— Da, on je vrlo naočit — reče, a zatim, opazivši da se Cesarevo lice ponovnosmrknulo, brzo doda: - Barem bih tako mislila dok ga ne bih usporedila s tobom.

— Da je on ovdje, ne bi tako govorila - optuži ju Cesare.— Bih, kunem ti se da bih. Ubrzo će doći. Onda ću ti pokazati da te volim najviše.— Tko zna kakve je sve krasne manire pokupio u Španjolskoj. Uopće ne sumnjam da

će cijelom svijetu biti neodoljiv kao što je sada ocu.— Nemojmo razgovarati o njemu, Cesare. Dakle, čuo si da ću dobiti supruga?Položio joj je ruke na ramena i zagledao joj se u lice.Polako je rekao:— Radije bih razgovarao o našem bratu Giovanniju, o njegovoj ljepoti i trijumfima,

nego o tome.Gledala ga je raširenih očiju, a njihova ga je neiskvarenost raznježila, što je za njega

bilo neuobičajeno.— Zar ti se ne sviđa savez sa Sforzama? - upita. - Čula sam da je aragonski kralj vrlo

nezadovoljan. Cesare, ako si protiv tog braka i imaš dobar razlog, možda... Možda akoporazgovaraš s ocem...

Odmahnuo je glavom.— Mala Lucrezijo - tiho će - najdraža sestrice, koga god ti izabrali muža, ja bih ga

mrzio.

Lipanj je bio vruć, a diljem grada vihorile su se zastave. Lav obitielji Sforza lepršao jerame uz rame s bikom Borgia, a sve lođe, krovovi i ulice bili su prepuni ljudi koji su čekalida vide kako u Rim ulazi mladoženja, kojeg je papa izabrao za svoju kćer.

Giovanniju Sforzi bilo je dvadeset šest, bio je udovac, turobne prirode i pomalosumnjičav prema pogodbi koju su mu ponudili.

Trinaestogodišnje dijete koje mu je trebalo postati nevjestom ništa mu nije značilo.Čuo je za njezinu ljepotu, ali bio je hladan muškarac kojeg ljepota nije dovodila u napast.Prednosti tog braka nekima bi se činile očigledne, ali on papi Borgiji nije vjerovao.Veličanstven miraz koji je obećan uz djevojku - trideset jedna tisuća dukata - bit će isplaćentek kada brak bude konzumiran, a papa je izričito zabranio konzumaciju jer je Lucreziabila premlada. Umre li bez djece, dukati će pripasti njezinu bratu Giovanniju, vojvodi odGandije.

Sforza nije bio nepromišljen dječarac. Prije negoli si čestita, pričekat će da vidi ima li siuopće na čemu čestitati.

Bio je plahe naravi, možda zbog toga što je potjecao iz podređenog ogranka milanskihSforza. Bio je nezakonit sin Costanza, vladara Cotignole i Pesara, no, bez obzira na to,naslijedio je očevo imanje. Nije imao prihoda, a vjenčanje s bogatim Borgijama činilo sekao izvrsna prilika. Bio je ambiciozan, i zbog toga bi, da je vjerovao Aleksandrovimnamjerama, bio iznimno zadovoljan izborom.

Ali nije mogao suspregnuti nelagodu kad su trube i fanfare najavile njegov dolazakdok je prolazio kroz Porta del Popolo, pred koja su kardinali i visoki dostojanstveniciposlali važne pripadnike svojih svita da ga pozdrave i zažele mu dobrodošlicu u Rim.

U toj povorci jahala su i dva mladića, veličanstvenije i otmjenije opremljena od ostalih.Bila su to dvojica najnaočitijih mladića koje je Sforza ikada vidio, a po njihovu držanjunaslutio je o kome se radi. Bio je zahvalan što dobro izgleda na svom berberskom konju, uraskošnome ruhu i sa zlatnim ogrlicama koje su mu za tu priliku posuđene.

Mlađi od te dvojice bio je vojvoda od Gandije koji se nedavno vratio iz Španjolske.Doista je bio veoma lijep i trenutačno se vrlo dostojanstveno držao jer je to bila službena

- 43 -

prilika, a on je, provevši nekoliko godina na španjolskome dvoru, usvojio španjolskeobičaje. No bilo je bjelodano da inače zna biti veseo i bezbrižan.

Ali stariji od te dvojice bio je taj koji je privukao i zadržao Sforzinu pažnju. Bio je toCesare Borgia, valencijski nadbiskup. O tom čovjeku čuo je priče od kojih bi se stresaokada bi ih se sjetio. I on je bio naočit, no bila je to nevesela ljepota. Nije mu se mogla porećiprivlačnost i zasigurno bi zasjenio svaki prizor. Sforza je bio svjestan da žene na ulicama,koje promatraju povorku s lođa i krovova, uglavnom prate pogledom tog čovjeka. Čime tozrači? Bio je lijepo odjeven, ali bio je i njegov brat. Njegovi su dragulji svjetlucali, ali neviše od dragulja njegova brata. Je li to zbog držanja? Je li to ponos nad ponosima,sigurnost da je bog među ljudima?

Sforzi nije bilo do mozganja o tome. Sa sigurnošću je znao samo da mu je Aleksandarsumnjiv, ali da ga njegov sin još više zabrinjava.

Ali sada su ga dočekali srdačno, a dobrodošlica je bila topla.Konjička povorka prolazila je preko Campo di Fiore s trojicom mladića u središtu -

Cesareom, Sforzom i Giovannijem - pa preko mosta Sant'Angelo da bi se zaustavila predpalačom Santa Maria in Portico.

Sforza podignu pogled. Ondje u lođi, s kosom koja se poput zlata sjajila na jarkomsuncu, stajala je mlada djevojka u grimiznome satenu ukrašenom rubinima i biserjem.Stezala je stup lođe dok joj je sunce obasjavalo ruke blistave od dragulja.

Odozgo je gledala svoju braću i čovjeka koji će joj postati suprugom.Bilo joj je trinaest, a oni oko nje nisu ju uspjeli lišiti romantičnih sanjarija. Nasmiješila se

i podigla ruke u znak dobrodošlice.Sforza ju je mrko gledao. Njezina mladenačka ljepota nije ga dirnula. Bio je svjestan

njezina dva brata koji su mu stajali svaki s jedne strane. Još se pitao koliko njima i papimože vjerovati.

U palači Santa Maria vladalo je grozničavo uzbuđenje. Bilo je vike i šaputanja, batanogu koje trče amo-tamo. Predsoblje je bilo krcato šveljama i frizerkama. Lucrezijinkapelan bio je tako dugo kod nje, pripremajući joj duh, da su se one koje su joj morale pri-premiti tijelo već grizle od nestrpljenja.

Žega je bila nesnosna - bio je lipanj - i Lucrezia se osjećala izmoždeno pod težinomvjenčanice gusto izvezene zlatnim nitima i optočene draguljima koji su koštali petnaesttisuća dukata. Njezina zlatna kosa bila je skupljena u mrežicu ukrašenu svjetlucavimdragim kamenjem. Adriana i Giulia ustrajale su na tome da joj vlastoručno našminkaju licei počupaju obrve kako bi izgledala poput otmjene, mondene dame.

Lucrezia nikada u životu nije bila tako uzbuđena. Možda joj je oprava i bila preteška dabi bila udobna na tako vreli dan, ali nije za to marila jer je uživala u uljepšavanju.

Razmišljala je o obredu, o ljudima koji će se tiskati da ju vide dok iz palače prelazi uVatikan, o sebi, spokojno lijepoj, junakinji te veličanstvene prigode, s paževima i robovimakoji joj dok prolazi pred noge bacaju vjenčiće miomirisna cvijeća. Jedva da je i pomišljalana mladoženju. Po onome što je vidjela oko sebe, zaključila je da brak nije nešto što te trebapreviše zabrinjavati. Giovanni Sforza djelovao je staro i nije se baš često smiješio. Oči munisu sijevale poput Cesareovih ili Giovannijevih. Bio je drukčiji. Držao se dostojanstveno idjelovao pomalo strogo. Ali brak neće biti konzumiran i, kako joj je Giulia rekla, ne trebase zamarati suprugom ako ne želi. Nastavit će živjeti u Rimu - tako da je za Lucreziju brakpredstavljao tek blještavu paradu kojoj je ona središte.

Giulia je zapljeskala i rekla:— Uvedite ropkinju da ju gospa Lucrezia vidi.

- 44 -

Sluge su se poklonile i ubrzo je pred Lucrezijom stajala patuljčica, crnkinja. Blistala je uzlatnoj haljini, kose skupljene u mrežicu optočenu draguljima, u kostimu koji je bio točnapreslika haljine njezine zasljepljujuće lijepe gospodarice. Lucrezia ciknu od sreće, jer sepored crnkinjine crne kose i kože Lucrezijina svijetla put isticala više no ikada.

— Nosit će ti povlaku - reče Adriana. - Bit će to istodobno zabavno i čudesno.Lucrezia se složila i okrenula stolu na kojem se nalazila posuda sa slatkišima, uzela

jedan i ubacila ga crnkinji u usta. Crne oči zasjale su privrženošću koju je većina sluga - apogotovo roblje - osjećalo prema gospi Lucreziji.

— Dođi - strogo će Adriana - imamo još mnogo posla. Madalenna, donesi pomandereod dragulja.

Kad je Madalenna krenula prema vratima, odjednom joj je zastao dah, jer se na njimapojavio muškarac, a muškarci nisu smjeli ući u odaje dame koja se odijeva, ali gospodarCesare nije poštovao drugih pravila ni zakona doli vlastitih.

— Gospodaru... - zaustila je Adriana, no Cesare ju je namršteno prekinuo.— Cesare, što kažeš na moju haljinu? - uskliknula je Lucrezia. - Reci, diviš li mi se?Cesare nije na nju obraćao pozornost već je, pogleda uprtog u Adrianu, rekao:— Želim razgovarati sa sestrom... nasamo.— Ali gospodaru, nemamo mnogo vremena.— Želim nasamo s njom razgovarati - ponovio je. - Zar nisam bio dovoljno jasan?Čak je i Adriana strepila od tog osornog osamnaestogodišnjaka. Do nje su doprle

glasine o njegovu životu na sveučilištima u Perugiji i Pisi, a priče su bile toliko čudne da juje od njih prolazila jeza. One koji su se suprotstavljali tom bahatom papinu sinu nerijetkobi zadesila nesreća, a ona nije bila dovoljno moćna da bi riskirala da mu se zamjeri.

— Budući da vi to tražite, tako će i biti - izmotavala se – ali gospodaru, molim vas daimate na umu kako ne smijemo zakasniti u Vatikan.

Kimnuo je, a Adriana je mahnula služavkama da s njom napuste prostoriju.Kada su otišli, Lucrezia je zavapila:— Cesare, nemamo vremena. Moram biti spremna...— Moraš biti spremna pokloniti mi malo svog vremena. Zar si zaboravila, sada kada

imaš mladoženju, kako si se zaklela da nikoga nećeš voljeti kao mene?— Nisam zaboravila, Cesare. I nikada neću.Zamišljala je kako prelazi trgom, maštala o uzdasima divljenja. Već je mogla osjetiti

miris tamjana i cvijeća.— Ne misliš na mene - reče Cesare. - A tko misli? Otac mi mrsi račune, a ti... ti si

lakoumna poput kakve bludnice.— Ali Cesare, danas se udajem.— Nema tu mnogo razloga za veselje. Sforza! Smatraš li ga muškarcem? A opet, draže

mi je da se za njega udaješ nego za nekog drugog jer taj je, kunem ti se, tek malo bolji odeunuha.

— Cesare, ne smiješ biti ljubomoran.Cesare se nasmijao. Prišao joj je i zgrabio ju za vrat pokretom koji je dobro pamtila.

Vrisnula je uplašivši se za svoju mrežicu ukrašenu draguljima.— Brak neće biti konzumiran - nasmijao se. - Natjerao sam oca da uvidi mudrost te

odluke. Tko zna, dođe li do promjena, možda te Sforze više neće biti vrijedne našegprijateljstva, a tada bi Sveti Otac mogao požaliti što je tako nestrpljivo udao kćer.

— Cesare, zašto si tako bijesan zbog ovog vjenčanja? Znaš da se moram udati, a tonipošto neće utjecati na moju ljubav prema tebi. Znaš da nikada neću voljeti kao što tebevolim.

- 45 -

I dalje joj je stezao vrat. Njegovi će prsti ostaviti trag - kao i uvijek - pa bi ga najradijebila preklinjala da ju pusti, ali nije se usudila. Uživala je u njegovoj blizini kao i uvijek, alisada je uzbuđenje koje je u njoj budio izviralo iz svojevrsnog straha koji nije shvaćala i kojiju je istodobno odbijao i privlačio.

— Vjerujem da je tako - odvrati. - Što god se tebi ili meni dogodilo... uvijek ćemo bitiovako povezani. Lucrezia i Cesare... mi smo jedno, sestrice, i nikakav tvoj muž ili mojažena ne mogu to promijeniti.

— Da, da - bez daha će Lucrezia. - Istina je. Znam da je istina.— Neću ostati na svečanoj večeri nakon obreda - reče Cesare.— Oh, ali moraš, brate. Toliko se radujem plesu s tobom.Cesare pogleda svoje nadbiskupske halje.— Nije dolično, sestro, da crkvenjaci plešu. Plesat ćeš sa svojim bratom, vojvodom od

Gandije. Bit ćete sjajan par, ne sumnjam u to.— Cesare, sigurno ćeš i ti tamo biti!— Na tvom svadbenom piru? Naravno da neću. Misliš li da bih u takvom trenutku

mogao podnijeti gledati kako se zabavljaš?— Giovanni će biti tamo, možda i Goffredo...— Jednoga ćeš dana, sestro, shvatiti da su osjećaji koje za tebe gajim snažniji od ičega

što bi Giovanni mogao prema ikome osjećati.S trga su se začuli uzvici pa je Cesare prišao prozoru.Lucrezia je stala uz njega, ali više nije mogla uživati kao prije u svoj toj pompi koja je

priređena radi nje, jer je bila duboko svjesna stegnutih Cesareovih pesnica i bijesna izrazana njegovu licu.

— Eno ga, dolazi - reče Cesare. - Naočiti vojvoda od Gandije.— On me treba otpratiti do Vatikana – kazala je Lucrezia. - Morala sam već biti

spremna. Oh, zakasnit ćemo. Cesare, moramo pustiti Adrianu i Giuliju da se vrate.Giovanni je stigao, a ja nisam spremna.

Ali Adriana je, čuvši kako Giovanni dolazi, odlučila da je neophodno riskirati čak iCesareov bijes, pa je ušla sama, u pratnji Giulije i Lucrezijinih služavki.

— Vojvoda je stigao - rekla je. - Priđite sada, dajte da vidim je li vam mrežica za kosuna mjestu. Ah, da, a gdje li je crna patuljčica? Amo, patuljčice. Podigni povlaku haljinegospe Lucrezije i stani tamo...

Cesare je namršteno gledao pripreme, a Lucrezia je, svjesna njegove nazočnosti,osjećala da njegova ljubomora baca sjenu na radostan dan.

Ušao je Giovanni.Jako se promijenio otkako je otišao u Španjolsku. Visok i vrlo elegantan, vodio je

raskalašen život, ali u sedamnaestoj godini, to mu na licu gotovo i nije ostavilo traga.Nosio je zlaćanu bradu koja je ublaživala putenu okrutnost njegovih usana, ali njegove suoči, svijetle, prozirne i toliko slične Lucrezijinima, premda prelijepo oblikovane i tamnihtrepavica, bile lišene spokojne blagosti koja je krasila sestrine i u usporedbi s njima bilehladne i nesmiljene. Ali krasila ga je draž svih Borgija, koju je naslijedio od oca, i bio jeveličanstven u skupocjenoj, šarenoj odjeći koja se sastojala od turske tunike â la Françaisetoliko duge da se vukla po tlu, sašivene od valovite tkanine protkane zlatom s golemimbiserjem na rukavima i šeširom ukrašenim ogromnim draguljem. Posvuda na njemublistalo je drago kamenje, a oko vrata mu je visjela dugačka ogrlica cijela sačinjena odrubina i bisera.

Kada ga je pogledala, Lucreziji je zastao dah.— Jao, Giovanni – uskliknula je - izgledaš veličanstveno.

- 46 -

Na trenutak je zaboravila Cesarea koji ih je mrko gledao. Za njega je to bio simboločeve želje da ga unizi. Pred Lucrezijom su stajala dva brata, dva suparnika. Jedan je,zahvaljujući očevoj milosti i novcu, mogao doći poput kraljevića, dok je drugi morao nositirazmjerno neugledno crkveno ruho.

Cesare je osjećao kako ga preplavljuje bijes. Kada bi ga obuzelo takvo raspoloženje,želio je šakama zgrabiti vrat svih koji su mu bili krivi, te stezati i stezati ne bi li njihovimvapajima za milost umirio povrijeđenu taštinu.

No taj profinjeni vrat nije mogao stegnuti. U životu je to stotinama puta poželio. Nitkonije smio dirnuti papina miljenika. Pomislio je kako će doći dan kada se neće uspjetiobuzdati.

Giovanni, prepoznavši bratovo raspoloženje, prepredeno pogleda njega pa Lucreziju.— Ah, sestrice, moja voljena Lucrezijo, kažeš da ja izgledam veličanstveno, ali

pogledaj sebe... poput božice si. Ne mogu vjerovati da je to moja prelijepa sestrica. Nijednoljudsko biće ne može doseći ovakvu ljepotu. Kako bliještiš! Kako sjajiš! Čak i moj gospodarnadbiskup ne djeluje toliko sivo u tvojoj blizini. Čujem da ne dolaziš na očevu gozbu,brate. Možda je i bolje tako. Svi se otrijezne kad vide sumornu odjeću vas crkvenjaka, avečeras ne smije biti ničega doli veselja.

— Ušuti! - viknu Cesare. - Ušuti, kažem ti!Giovanni podignu obrve, a Adriana zavapi:— Gospodaru, moramo krenuti. Već ionako kasnimo.Cesare se okrenuo i žustro izišao iz sobe. Njegov sluga koji ga je čekao pred odajama

spremio se poći za njim. Cesare se okrenuo prema njemu - sluga je bio tek dječak.— Smiješiš se - reče. - Zašto?— Gospodaru?Cesare zgrabi dječaka za uho. Bol je bila gotovo neizdrživa.— Zašto? - zaurla Cesare. - Pitam te zašto.— Gospodaru... ne smiješim se.Cesare tresnu dječakovom glavom o zid.— Znači, još ćeš mi i lagati. Prisluškivao si, a ono što si čuo jako te zabavilo.— Gospodaru... gospodaru!Cesare grubo zgrabi dječaka za ruku i gurne ga prema stubištu. Dječak je podigao

ruke dok je padao, a Cesare je slušao njegove krikove dok se kotrljao niza stube. Krici tuđeboli uvijek bi umirili njegovu, bol rođenu iz nemoćna bijesa i straha da postoji netko nasvijetu tko ne priznaje njegovu besprimjernu važnost.

U pratnji brata Giovannija, Lucrezia je ušla u papine nove vatikanske odaje. Odaje suveć bile pune najvažnijih ljudi u Rimu i predstavnika dvorova drugih država i vojvodina.

Lucrezia je, u uzbuđenju prelaska trga od palače do Vatikana, zaboravila Cesarea. Uušima joj je odzvanjalo klicanje ljudi i još je osjećala miris cvijeća koje su joj bacali podnoge. A ondje je, na papinu prijestolju, bio njezin otac, veličanstven u bijelo-zlatnoj haljidok su mu se oči caklile od ljubavi i ponosa. Te su oči, međutim, brzo odlutale premanjegovoj voljenoj i prelijepoj Giuliji koja je stajala uz Lucreziju. S druge joj se stranenalazila još jedna prekrasna mlada djevojka, Leila Orsini, koja se nedavno udala zaGiulijina brata Angela Farnesea.

Mladoženja je istupio naprijed. Izgledao je gotovo odrpano u usporedbi sa sjajemdrugog Giovannija, nevjestina brata. Giovanni Sforza, svjestan da mu nedostaje španjolskeotmjenosti vojvode od Gandije, sjetio se da je čak i ogrlica koju nosi oko vrata posuđena.

- 47 -

Lucrezia ga je, pak, jedva i bila svjesna. Za nju brak nije predstavljao ništa drugo dosjajne maskerate. Sforzina nazočnost bila je neophodna jer bez njega ne bi mogla odigratisvoju ulogu, a budući da je do konzumacije trebalo proći još mnogo vremena, znala je daće život nastaviti teći potpuno isto kao dotad.

Zajedno su kleknuli na jastuk pred Aleksandrovim nogama, a kada je bilježnik Sforzuupitao uzima li Lucreziju za ženu, mladoženja je odgovorio glasno i zvonko: »Uzimam,čista srca!« Lucrezia je ponovila njegove riječi. Biskup im je stavio prstenje na prste dok imje plemić nad glavama držao isukan mač. Biskup je zatim održao dirljivu propovijed osvetosti braka kojoj ni Lucrezia, ni njezin suprug nisu poklanjali mnogo pažnje.

Aleksandar je i sam bio nestrpljiv. U životu se nagledao previše takvih obreda pa ježeljno iščekivao početak slavlja.

Kada je slavlje počelo, mnogi su se od nazočnih crkvenjaka čudili lakoći kojom je papaodbacio ulogu Svetoga Oca i pretvorio se u domaćina šaljivca koji je odlučio svimaomogućiti uživanje u piru svoje kćeri.

Nitko se od pape nije srčanije smijao pomalo nepristojnim šalama koje su kružile i kojese smatralo neizostavnim dijelom svadbenog pira. Da bi se društvo zabavilo izvedena jekomedija i pjevale su se proste pjesmice, postavljale su se i gonetale zagonetke, a sve susadržavale prepredene aluzije na bračni život.

Uzvanicima su podijeljene stotine kilograma slatkiša - najprije su bili posluženi papa ikardinali, zatim mlada i mladoženja, dame, crkveni dostojanstvenici i ostali uzvanici.Zabava je dosegla vrhunac kada se slatkiše počelo ubacivati u korzete ženskih haljina azatim ih uz ciku oduševljenja vaditi. Kada se društvo zasitilo te igre, preostali su slatkišibačeni s prozora pod kojima se za njih otimala okupljena svjetina.

Zatim je papa priredio svečanu večeru u papinskoj dvorani, a kada su se uzvanicinasitili, započeo je ples.

Mladenka je sjedila uz mladoženju koji je prijekim okom gledao plesače. Takve zabavenisu mu bile po volji i jedva je čekao da se i ova privede kraju. Ali ne i Lucrezia. Ona ježudjela da ju suprug uzme za ruku i povede među plesače.

Pogledala ga je krajičkom oka. »Izgleda jako staro«, pomislila je, »i vrlo strogo«.— Zar ne volite plesati? - upitala ga je.— Ne volim plesati - odgovorio je.— Ali zar vas glazba na to ne potiče?— Ništa me na to ne potiče.

Cupkala je na stolici, a otac ju je promatrao. Lice mu je bilo rumeno od slavlja igošćenja, a ona je znala da razumije kako se osjeća. Vidjela je kako je pogledao njezinabrata Giovannija, koji je shvatio što taj pogled znači. U trenu se našao pokraj nje.

— Brate - reče - budući da ne želiš plesati s mojom sestrom, dopusti meni.Lucrezia je pogledala supruga, misleći da će možda od sada morati tražiti njegovo

dopuštenje. Bila je pomalo zabrinuta znajući da njezina braća nikome ne bi dopustila daim itko stane na put kad nešto naume.

Nije imala razloga za brigu. Giovanniju Sforzi bilo je posve svejedno hoće li njegovanevjesta plesati ili ostati uz njega.

— Dođi - reče vojvoda od Gandije. - Mlada bi trebala plesati na svom vjenčanju.Poveo ju je u samo središte plesnog podija i, držeći ju za ruku, rekao:— Oh, sestro, najljepša si dama na balu, a tako i treba biti.— A ja iskreno vjerujem, dragi brate - odvrati - da si ti najljepši među muškarcima.

- 48 -

Vojvoda je pognuo glavu i pogledao ju sjajnih očiju, razdraganih i strastvenih kao udjetinjstvu.

— Cesare bi bio izvan sebe od zavisti da nas vidi kako zajedno plešemo.— Giovanni - žurno će Lucrezia - ne bi ga smio izazivati.— To mi je jedna od životnih radosti - promrmljao je - izazivati Cesarea.— Kako to, Giovanni?— Netko ga mora izazivati, a izgleda da ga se svi ostali, osim našeg oca, suviše plaše

da bi to činili.— Giovanni, ti se ne plašiš ničega.— Tako je - reče Giovanni. - Ne bih se plašio ni tvog mladoženje da me izazove na

dvoboj u napadu ljubomore kad vidi s kakvom me ljubavlju gleda njegova nevjesta.— Neće te on ni na što izazvati. Mislim da mu je drago što me se riješio.— Tako mi sveca, tada bih ga trebao probosti zato što zanemaruje moju ljupku sestru.

Oh, Lucrezijo, kako sam sretan što sam ponovno uz tebe! Zar si zaboravila daneprovedene u kući naše majke... svađe, plesove? Ah, oni španjolski plesovi. Pamtiš li ih?

— Pamtim, Giovanni.— Ne misliš li da su bremenitiji značenjem, da nadahnjuju više od onih talijanskih?— Istina je, Giovanni.— Tada ćemo ih zaplesati, ti i ja...— Giovanni, bismo li se usudili?— Nema toga što se mi Borgije ne bismo usudili, sestro. - Privukao ju je sebi, a sjaj u

njegovim očima podsjetio ju je na Cesarea. - Ne zaboravi - nastavio je - premda si udana zaSforzu, još si uvijek Borgia... zauvijek Borgia.

— Ne - odgovorila je, odjednom toliko uzbuđena da je ostala bez daha. - Nikada nećuzaboraviti.

Ostali parovi napustili su ih jedan za drugim, tako da ubrzo na plesnom podiju nijebilo nikoga osim vojvode od Gandije i njegove sestre. Plesali su španjolske plesove - onekoji pršte strašću, kakve bi zajedno mogli plesati mladenci da si pokažu ljubav, požudu,ispunjenje.

U zanosu plesa Lucrezijina duga kosa rasula se iz mrežice, a mnogi su šaputali o tomekako je neobično što sestra ovako pleše s bratom pred mladoženjinim očima.

Papa ih je gledao s dobroćudnom naklonošću. Bila su to njegova najvoljenija djeca i nijemu bilo neobično vidjeti ih kako plešu: Lucreziju punu nade, na pragu ženskosti, iGiovannija koji se s đavolskim sjajem u očima zlonamjerno osvrće preko ramena premadosadnom mladoženji - a možda i prema nekome drugome, nekome za koga je žalio što nesvjedoči njegovom gotovo obrednom plesu sa sestrom.

Giovanni Sforza ravnodušno je zijevnuo. Ipak, bio je manje ravnodušan nego što sečinilo. Ne zbog toga što je gajio duboke osjećaje prema zlatokosom djetetu kojim se oženio,već zato što mu se učinilo da su Borgije čudna obitelj, tuđinci u Rimu. Tome je razlog bilanjihova španjolska krv. Stoga se, sjedeći tamo, osjećao pomalo nelagodno, i premda je bionapola obamro od previše hrane i vina, previše žege i previše slavlja, bio je svjestan glasakoji ga upozorava: »Čuvaj se Borgija. Oni su čudni, neprirodni ljudi. Treba od njihočekivati da budu spremni na sve... koliko god nevjerojatno, koliko god nesvakidašnje tobilo. Čuvaj se... Čuvaj se Borgija!«

- 49 -

Lucrezia u braku

Tjedni nakon vjenčanja za Lucreziju su bili ispunjeni zadovoljstvima. Supruga je rijetkoviđala, a braća su neprestano bila uz nju. Staro se suparništvo rasplamsalo i, premda jeLucrezia bila svjesna da se u njemu krije više opasnosti nego kada su bili djeca, ipak ju jeuzbuđivalo.

Situacija je bila neobična. Mladoženja i nevjesta bili su ravnodušni jedno premadrugome dok su se nevjestina braća pred njom šepirila kao da joj se udvaraju. Istodobnosu obojica pokušavala dokazati da su veći muškarac od onoga drugoga.

Braća su upadala u Lucrezijine odaje danju i noću. Svaki je smišljao predstave u kojimabi igrao glavnu ulogu, a Lucrezia bila počasna gošća.

Adriana je negodovala, ali Giovanni se na nju nije obazirao, a Cesareove su očiplamtjele od bijesa.

— Bezobrazluk te žene je neizdrživ! - prijeteći je vikao.Giulia je upozoravala Lucreziju.— To je neobično ponašanje - tvrdila je. — Tvoja se braća prema tebi odnose kao da si

za njih nešto više od sestre.— Ti to ne razumiješ - objasnila je Lucrezia. - Zajedno smo živjeli u dječjim odajama.— To je čest slučaj s braćom i sestrama.— Naše je djetinjstvo bilo drukčije. Osjećali smo da nas okružuje neka tajna. Živjeli

smo u majčinoj kući, ne znajući tko nam je otac. Voljeli smo jedni druge... nismo moglijedni bez drugih, a zatim smo tako dugo bili razdvojeni. Zbog toga se volimo više odvećine obitelji.

— Radije bih da nađeš ljubavnika.Lucrezia se blago nasmiješila. Bila je suviše dobrodušna da Giuliji kaže kako razumije

pravi razlog njezine zabrinutosti. Papa je još ludovao za njom i bila mu je omiljenaljubavnica, ali svi koji su ljubovali s Borgijama morali su patiti od ljubomore zbog osjećajakoje su Borgije gajile prema pripadnicima vlastite obitelji. Giulia je osjećala da, sada kadasu Cesare i Giovanni u Rimu, ljubav koju otac osjeća za njih i kći daleko premašuje onukoju pruža njoj, pa je bila iskreno ljubomorna.

Lucrezia je voljela Giuliju. Razumjela je njezine osjećaje, ali povezanost nje i njezinebraće nitko nije mogao raskinuti.

U međuvremenu se nizao tjedan za tjednom. Odlazila bi na Campo di Fiore gledatiGiovannija kako se bori na viteškim turnirima, a zatim bi Cesare na istom mjestu priredioborbu s bikovima i sam preuzeo ulogu hrabrog matadora. Pobrinuo se da ima mnoštvogledatelja, a na počasno mjesto, odakle joj ništa ne bi moglo promaći, smjestio je Lucrezijuda drhti gledajući kako prkosi smrti, da se ushiti kad vidi da pobjeđuje.

Lucrezia će cijeloga života pamtiti tu prigodu, taj trenutak užasa kada je vidjela bikakoji juriša i čula kako svjetina zadržava dah. Ona se sama gotovo onesvijestila od strahazamišljajući, u tom groznom trenutku, kakav bi svijet bio bez Cesarea.

Ali Cesare je bio neusporedivo vješt: zakoračio je ustranu lakonogo poput plesača, pa jebijesni bik protutnjio pokraj njega. Kako li je samo naočit bio! Kako okretan! Lucrezia jepomislila da djeluje bezbrižno kao da tek pleše staru farracu, ples koji oponaša borbu sbikom. Ona sama nikada više neće zaplesati farracu, a da se ne sjeti tog trenutka straha i

- 50 -

zanosa. Zauvijek će pamtiti vrelo sunce iznad Campo di Fiore i spoznaju da joj je Cesarenajvažnija osoba na svijetu.

Naizgled je spokojno sjedila, ali zapravo je cijelo vrijeme molila: »Bogorodice, čuvaj ga.Sveta Majko Božja, ne dopusti da ostanem bez njega«.

Molitve su joj bile uslišane. Ubio je bika i stao pred sestru kako bi pokazao okupljenommnoštvu da je ona ta za koju se borio.

Uzela mu je ruku i poljubila ju, a kad su im se pogledi susreli, u očima joj više nije bilokrotkosti. Nikada ga prije nije vidjela tako sretnog. Odbacio je svu svoju ogorčenost izaboravio da mora biti nadbiskup dok je Giovanni vojvoda. Svjetina mu je klicala, aLucrezia mu opisivala razmjere svoje ljubavi prema njemu.

Lucrezia je odlučila prirediti bal u čast svog hrabrog matadora.— A što je s junakom viteškog turnira? - zahtijevao je Giovanni.— I za njega, također - s ljubavlju je odvratila Lucrezia.Željela je da budu svi zajedno. Samo kad bi bila svjesna njihova žestoka suparništva,

osjetila bi kao da se vratila u djetinjstvo.Stoga je na balu plesala s Giovannijem dok ih je Cesare mrko gledao i s Cesareom dok

bi Giovanni promatrao kipteći od ljubomore.Često bi i papa nazočio takvim prigodama, a gledatelji bi bili zaprepašteni vidjevši da

Sveti Otac sa smiješkom gleda svoje sinove i kćer dok plešu začudno erotske španjolskeplesove i tako snošljivo svjedoči o strastvenoj ljubomori između braće - dok njihova sestrau njoj uživa - usto se čak i zabavljajući.

Lucreziju se moglo vidjeti kako između dva brata jaše na Monte Mario gledati plemićedok se nadmeću u sokolarstvu, kako se smije i kladi na to koja će ptica odnijeti nagradu.

Giovanni Sforza je, pak, u tom neobičnom kućanstvu živio kao izopćenik. Brak još nijesmio biti konzumiran. Na to je samo slijegao ramenima. Nije bio muškarac kojeg su takvazadovoljstva neodoljivo privlačila, pa su njegove potrebe mogle biti zadovoljenjepovremenim dovođenjem kurtizana. Ali ponekad mu je smetala neprekidna nazočnost tedvojice oholih mladića, pa se jednom prilikom na to požalio supruzi. Vratila se s jahanja sbraćom, a kada je pošla u svoje odaje, slijedio ju je. Okrenuo se i mahnuo njezinimslugama neka odu. Poslušali su njegov mig i nisu ulazili u sobu.

Lucrezia mu se nesigurno nasmiješila. U želji da sa svima bude u dobrim odnosima, iprema suprugu je uvijek bila ljubazna.

Sforza je zatim rekao svojoj ženi:— Neobičan život vodite. Neprestano ste u društvu jednog od braće - ili obojice.— Zar je to neobično? - upitala je. - Pa braća su mi.— O vašem ponašanju bruji cijeli Rim.Lucrezia u čuđenju razrogači oči.— Zar vam nije jasno što se govori?— Ništa nisam čula.— Jednoga ćete mi dana - rekao je Sforza - uistinu postati ženom. Želim da budete

svjesni kako će taj dan zasigurno svanuti. Zamolit ću vas da prorijedite susrete s braćom.— Oni na to nikada ne bi pristali - odvrati Lucrezia - čak ni kada bih ja to željela.Izvana se začuo smijeh i braća su stupila u sobu. Stali su jedan uz drugoga, raširenih

nogu, a njihova očigledna snaga i vitalnost nisu bili razlog zbog kojeg se Sforza lecnuo odstraha. Osjećao je da se treba plašiti nečega što još nije bjelodano i da bi svaki normalančovjek koji ima njih dvojicu za neprijatelje trebao strahovati za goli život.

Nisu bili namršteni, a Sforza je pomislio kako bi mu bilo draže da jesu. Smiješili su se,a na Lucreziju i njezina supruga uopće nisu obraćali pažnju, kao da ih nema u sobi.

- 51 -

Ruke lagano položene na balčak mača, Giovanni reče:— Onaj čovjek za kojeg se naša sestra udala... nešto sam načuo da je kivan zbog naše

nazočnosti u njezinoj kući.— Trebalo bi mu odsjeći jezik ako je natuknuo nešto tako čudovišno - rekao je Cesare

razvlačeći riječi.— A nema sumnje da hoće - doda Giovani, dopola izvukavši mač i pustivši ga da

padne natrag u korice. - Tko je taj čovjek uopće?— Kopile tiranina iz Pesara, kažu.— A Pesaro, što je Pesaro?— Tek gradić na jadranskoj obali.— Prosjak... ništa više, hm? Pamtim da je na vlastito vjenčanje došao s posuđenom

ogrlicom.— Što da s takvim napravimo postane li drzak?Giovanni Borgia lagano se osmjehne.— Neće on postati drzak, brate. Možda je prosjak, a kopile zasigurno jest, ali tolika

budala ipak nije.Zatim su se nasmijali i okrenuli vratima.Lucrezia i Sforza slušali su njihovu viku i smijeh dok su izlazili. Lucrezia je potrčala na

prozor. Bilo je neobično vidjeti braću Borgije kako hodaju rame uz rame poput prijatelja.Sforza je još stajao ondje gdje se zatekao kada su se vrata otvorila. Cijelo vrijeme dok

su braća govorila nije se mogao ni pomaknuti, toliko je bio pod dojmom nezadrživogosjećaja prisutnosti zla.

Lucrezia se okrenula od prozora i pogledala ga. U njezinim je očima bilo samilosti, i toza njega. Prvi puta otkako ga je ugledala, Lucrezia je postala svjesna da za njega gaji nekeosjećaje, kao i on za nju.

Znao je da i ona osjeća zloću koja izbija iz njezine braće.★

Braća su odmicala znajući da ih Lucrezia promatra s prozora.Cesare reče:— Budala će sada bez sumnje dobro razmisliti prije negoli poželi o nama govoriti s

omalovažavanjem.— Jesi li vidio kako smo ga prestrašili? - kroza smijeh je rekao Giovanni. - Kažem ti,

brate, jedva sam se suzdržao da ne isučem mač i bocnem ga nekoliko puta.— Pokazao si iznimnu suzdržanost, brate.— I ti također.Giovanni dobaci Cesareu pogled ispod oka. Zatim reče:— Svi nas čudno gledaju. Jesi li primijetio?— Rijetko nas vide da ovako prisno koračamo jedan uz drugoga. To je razlog.— Prije nego me staneš mrko gledati, Cesare, dopusti da ti nešto kažem. Postoje

trenuci kada bismo ti i ja trebali stajati bok uz bok. S vremena na vrijeme sve Borgijemoraju tako. Mrziš me zato što sam očev miljenik, zbog mojeg vojvodstva i buduće ne-vjeste. Nevjesta nije ljepotica, ako te to imalo tješi. Ima dugačko, konjsko lice. Tebi bi sesvidjela više nego meni.

— Titulu nadbiskupa rado bih mijenjao za nju i vojvodstvo Gandiju.— Dakako da bi, Cesare, dakako da bi. Ali zadržat ću ju, kao i svoje vojvodstvo. Ne

bih želio biti nadbiskup čak ni kada bi me u budućnosti čekalo papinsko prijestolje.— Naš će otac još dugo poživjeti.

- 52 -

— Molim se nebesima da je to istiria. Ali, nadbiskupe... čekaj, nemoj se tako mrštiti...nadbiskupe, nastavimo naše prijateljstvo još samo sat vremena. Imamo zajedničkeneprijatelje. Razmislimo malo o njima kao maloprije o Sforzi.

— A ti neprijatelji su...?— Prokleti Farnesi. Nije li činjenica da ta žena, Giulia Farnese, od našeg oca dobije što

god zaželi?— Doista je tako - promrmlja Cesare.— Brate, zar ćemo dopustiti da se to nastavi?— Slažem se s tobom, gosparu vojvodo, da bi tome trebalo stati na kraj.— Stoga, gosparu nadbiskupe, ujedinimo snage i preusmjerimo vodu na svoj mlin.— Kako?— Ona je samo žena, a ima i drugih žena. U svojim odajama imam opaticu iz

Valencije. Odlikuje se ljepotom, profinjenošću i dražima opatice. Pružila mi je velikozadovoljstvo. Mislim da ću ju staviti u službu našega oca. Imam i maursku ropkinju,tamnoputu ljepoticu. Njih dvije čine savršen par - opatica i ropkinja. Jedna je svadjevičanski suzdržana, a druga... nezasitno strastvena. Posjetit ćemo oca, ti i ja, i govoritimu o njihovim vrlinama. Poželjet će ih podijeliti s nama... a dok ih bude dijelio, tko zna,možda zaboravi na prelijepu Giuliju. U najmanju ruku, više mu neće biti jedina družbenicas kojom uživa u slobodno vrijeme. Sigurnost se krije u brojnosti. Kada čovjek ima samojednu - i tek rijetko kad pođe s kojom drugom - tada su na pomolu nevolje.

— Posjetimo ga odmah. Ispričajmo mu o tvojoj opatici i ropkinji. U najmanju ruku,jedva će čekati da ih vidi, a ako su stvarno takve kakvima ih predstavljaš... pa, moždaćemo uspjeti popustiti stisak kojim Farnesi drže Svetog Oca u šaci.

Dvojica mladića prešla su preko trga u Vatikan dok su ih mnogi slijedili pogledom,čudeći se novonastalom prijateljstvu.

U narodu se govorilo da jedno vjenčanje rađa drugo, a to je doista i bio slučaj.Giovannija je čekao brak u Španjolskoj; Cesare je pripadao Crkvi i nije se mogao ženiti;Lucrezia je bila udana za Giovannija Sforzu; sada je bio red na malom Goffredu.

Vannozza, sretna uz svog muža, Carla Canalea, bila je opijena radošću. Djeca su ječesto posjećivala, a njoj ništa nije pričinjalo veće zadovoljstvo nego priređivati male,privatne zabave da ih razonodi. Njezini razgovori uglavnom su se svodili na djecu: mojsin vojvoda, moj sin nadbiskup, moja kći pesarska grofica. A od sada će s jednakimponosom moći govoriti i o svom Goffredu. Ubrzo će postati vojvoda ili knez, jer mu jepapa dogovarao sjajan brak.

Vanozza je smatrala da se po tome jasno vidi kako Aleksandar više ne dvoji da jeGoffredo njegov sin. Ali to nije bilo istina; Aleksandar je i dalje bio sumnjičav. No smatraoje da, što bolje brakove dogovori za svoju djecu, to bolje po obitelj Borgia u cjelini. Najra-dije bi imao desetke sinova, pa je bilo korisno odbaciti svaku sumnju i, barem u očimasvijeta, prihvatiti Goffreda kao vlastitog.

Kucnuo je pogodan čas za dogovaranje novog braka u obitelji Borgia. Ferrante,napuljski kralj, zabrinuto je gledao sve veće prijateljstvo Vatikana i milanske obiteljiSforza.

Aleksandar je, premda odan čulnosti, bio i mudar diplomat. Držao je do održavanjadobrih odnosa sa suparničkim kućama Milana i Napulja. Čak štoviše, Španjolska jeprirodno bila sklona vladajućoj obitelji iz Napulja, koja je bila podrijetlom iz Španjolske ina dvoru čuvala španjolske običaje.

- 53 -

Ferrante je znao da papa želi učvrstiti prijateljstvo pa je poslao svog sina, Federica,pred Svetoga Oca u Rim, s bračnom ponudom.

Ferranteov najstariji sin, Alfonso, napuljski prijestolonasljednik, imao je kći Sanchiu, paje Ferrante predložio da se Sanchia zaruči za papina najmlađeg sina. To što je Goffredubilo tek jedanaest, a Sanchiji šesnaest, nije predstavljalo zapreku, kao ni to što je bilanezakonita kći, budući da nezakonitost u Italiji petnaestog stoljeća nije smatrana velikomsramotom, premda su, razumije se, zakonita djeca imala prvenstvo pred nezakonitom.Budući da je i Goffredo bio nezakonito dijete, činilo se da je to dobar izbor.

Mali Goffredo bio je oduševljen. Čim je čuo vijest, dotrčao je Lucreziji da ih podijeli snjom.

— Oženit ću se, sestro. Nije li to sjajna, velika vijest? Otići ću u Napulj i oženitikraljevnu.

Lucrezia ga je zagrlila i zaželjela mu sreću, pa je dječak počeo trčkarati odajama plešućisa zamišljenom nevjestom, igrajući se obreda koji su prošli Lucrezia i njezin muž.

Cesare i Giovanni došli su sestri u posjet, a Goffredo im je potrčao ususret i ispričao imvijesti. Lucrezia je znala da su ih već čuli – naslutila je to vidjevši Cesareovo smrknuto lice.To ga je još jednom podsjetilo da će samo on, od svih njih, ostati neoženjen.

— Kakav li ćeš samo mladoženja biti! - rekao je Giovanni. - Jedanaestogodišnjimladoženja šesnaestogodišnje nevjeste koja je, ako je vjerovati glasinama... ali to nijevažno. Tvoja Sanchia je ljepotica - prava ljepotica, brate moj - stoga joj je sve ostalooprošteno.

Goffredo je počeo koračati odajama podižući se na prste da bi izgledao viši. Iznenada jezastao s čuđenjem u očima. Zatim je pogledao Cesarea.

— Svi su sretni - reče - osim mog gospodina brata.— Pa znaš zašto je zlovoljan, zar ne? - usklikne Giovanni. - Zbog toga što za njega,

svetog crkvenjaka, nema mladenke.Goffredovo se lice odjednom nabralo, a onda je prišao Cesareu.— Želiš li nevjestu, gospodaru - reče - dat ću ti svoju, jer mi to što ju imam ne pričinja

nikakvu radost ako tebi time nanosim bol.Cesare je gledao dječaka sa sjajem u očima. Do tog trenutka nije bio svjestan koliko ga

Goffredo obožava. Dječarac mu je, stojeći pred njim, jasno dao do znanja kako misli da jeCesare najdivnija osoba na svijetu, a Cesarea je odjednom obuzela radost zbog toga štoima Lucreziju i malog brata koji mu se toliko dive.

Nije ga bilo briga za Giovannijevo zadirkivanje. Dičio se suparništvom s Giovannijemjer je čvrsto odlučio da će jednoga dana Giovanni platiti za svaku uvredu, baš kao što biplatio svaki drugi muškarac ili žena na svijetu.

— Dobar si ti dječak, Goffredo - reče.— Cesare, ti vjeruješ da sam tvoj brat... zaista tvoj brat, zar ne?

Cesare je zagrlio dječaka i uvjerio ga da je tako, a Lucrezia je, gledajući, vidjela kako snjegova lica nestaje sva okrutnost i krutost. Pomislila je kako je njezin brat najljepšimuškarac na svijetu kad je takav.

Lucrezia je čeznula da među njima vlada mir. Sada su bili svi zajedno, a Cesare je bioočaran prostodušnim dječakovim riječima. Kada bi se još samo Giovanni pridružio tomsretnom krugu, mogli bi okončati suparništvo i živjeti onako kako je žarko željela da žive,u potpunom skladu.

— Zasvirat ću svadbene pjesme na lutnji i pjevat ćemo – uskliknula je. - Pretvaratćemo se da smo već na Goffredovu vjenčanju.

- 54 -

Pljesnula je, na što joj je ropkinja donijela lutnju. Zatim je sjela na jastuke, a zlatna kosarasula joj se niz ramena. Prsti su joj se spustili na lutnju i zapjevala je.

Goffredo je stao iza nje i, položivši joj ruke na ramena, zapjevao s njom.Braća su ih gledala i slušala, i među njima je nakratko zavladao spokoj.

U Vatikanu je uslijedilo još slavlja u čast službenih zaruka Goffreda i SanchieAragonske koje su se održale u papinim odajama, a Federico, altamurški knez i mladenkinujak, zauzeo je njezino mjesto. Zaruke su objavljene u papinoj nazočnosti, svečano kao daje riječ o pravome vjenčanju.

Vladalo je veliko veselje jer je maleni Goffredo kao suprug djelovao posveneprimjereno uz kneza koji je zauzeo mjesto mladenke, a ubrzo su počele pljuštati ipodrugljive primjedbe. Nije ih spriječila ni nazočnost Svetog Oca koji se zapravo smijaorazdraganije od ostalih, čak i nadopunjujući prostačke dosjetke.

Aleksandar je malo toga volio više od dobre šale, a »dobro« je za njega značilo»nepristojno«. Federico je, našavši se na meti tog zadirkivanja, budući da je bio pomalo iglumac, stao uveseljavati društvo glumeći mladenku s toliko treptanja i stidljivih kretnjida je to što se u Vatikanu odvijalo počelo više sličiti maškarama nego svečanom obredu.

Federico je s glumom nastavio i na gozbi, a zatim i na balu koji je uslijedio. Bila je tošala koje se, činilo se, nitko nije mogao zasititi, a postala je još zabavnija kada je pripadnikFedericove svite ugrabio priliku i došapnuo papi kako bi se smijao još i više da je upoznaoSanchiju.

— Kako to? - upita Aleksandar. - Čuo sam da je ljepotica.— I jest ljepotica, Vaša Svetosti, i to takva da se svaka druga uz nju čini neugledna.

Ali naš knez glumi stidljivu djevicu. A gospa Sanchia nije nimalo stidljiva... i nimalodjevica. Imala je horde ljubavnika.

Papine su oči zasjale od veselja.— Pa to čini šalu još boljom - reče. Dozove Cesarea i Giovannija. - Jeste li čuli, sinovi

moji? Jeste li čuli što se govorka o gospi Sanchiji, našoj stidljivoj djevici?Braća su se grohotom nasmijala.— Iznimno mi je žao - reče Giovanni - što mladi Goffredo odlazi u Napulj umjesto da

mu se Sanchia pridruži ovdje.— Ah, sine moj, sumnjam da bi siroti Goffredo imao baš mnogo izgleda kada bi bacila

oko na tebe.— Trebali bismo se nadmetati za tu damu - opušteno dometne Cesare.— To bi baš bilo zgodno! - reče papa. - A možda bi, kad je dama već tako udvorna,

pristala biti ženom trojici braće.— A možda i njihovu ocu - doda Giovanni.To je papu beskrajno razdragalo, pa je nježno pogledao Giovannija.Cesare je smjesta odlučio da će Sanchia, dođe li ikada u Rim, biti prvo njegova

ljubavnica, a tek onda Giovannijeva.Zatim je srdito suzio oči i oštro rekao:— Znači, naš maleni Goffredo postat će suprug. A meni će to zadovoljstvo biti

uskraćeno. Nije li neobično to što će se Goffredo oženiti prije tebe, brate?Giovanniju su oči sijevnule mržnjom, jer mu je odmah postalo jasno što Cesare želi

reći.Aleksandar se rastužio. Obratio se Giovanniju.— Nažalost - reče - moraš se vratiti u Španjolsku da se oženiš, dragi moj sine.— Moje će vjenčanje pričekati - natmureno odvrati Giovanni.

- 55 -

— Ah, sine moj, vrijeme ne čeka nikoga. Bit ću veoma zadovoljan kada čujem da ti jesupruga postala majkom lijepoga dječaka.

— Sve u svoje vrijeme... Sve u svoje vrijeme - odsječe Giovanni.Ali Cesare se potajice smijuljio. Aleksandar je odlučno stezao usne. Kada mu je

ambicija bila u pitanju, mogao je biti nepopustljiv, a kao što je Cesare bio prisiljen otići uCrkvi, tako će i Giovanni morati supruzi u Španjolsku.

To se Cesareu učinilo čak i boljom šalom od Federicova oponašanja gospe Sanchije.Nekoć je žudio za time da bude na Giovannijevu mjestu i pođe u Španjolsku gdje gačekaju velike počasti, uključujući i španjolsko vojvodstvo, no bio je prisiljen ostati gdje jesti zarediti se. A sada je Giovanni, više od ičeg na svijetu, želio ostati u Rimu, a bit će gaprisiljen napustiti, jednako lišen izbora kao i Cesare kada je bio prisiljen priključiti seCrkvi.

Cesare se smijao sebi u bradu gledajući bratovo potišteno lice.Giovanni je bio bijesan. Život u Rimu odgovarao je njegovoj ćudi daleko više od

španjolskog načina življenja. U Španjolskoj je moćnike sputavala stroga etiketa, aGiovanniju se nije svidjela ni blijeda mladenka duguljasta lica, Maria Enriques, koju jenaslijedio od mrtvog brata. Istini za volju, Maria je bila rođakinja španjolskoga kralja, pa biga brak s njom snažno povezao sa španjolskom kraljevskom kućom i osigurao mu kraljevuzaštitu. Ali zašto bi Giovanniju bilo do toga? Želio je biti u Rimu, koji je doživljavao kaodom.

Draže mu je bilo da ga se zna kao papina sina nego čovjeka priženjena u obiteljšpanjolskoga kralja. U tuđini je patio za domom. Maštao je o jahanju Rimom, a premda jeprema mnogočemu bio ciničan, suze bi mu navrle na oči kada bi se sjetio prolaska krozPorta del Popolo i trkališta na Piazza Venezia u pokladnom tjednu. Činilo se da uŠpanjolskoj nema ničega sličnog - Španjolci su bili turoban narod u usporedbi s veselimTalijanima. S velikim se zadovoljstvom i tugom prisjećao mnoštva na golemim tribinamana Piazza del Popolo, koje se okupilo da vidi utrku konja bez jahača. Kako li je samoobožavao te utrke, kako li je klicao od radosti kada bi na stazu pustili uplašene životinje zakoje su bili vezani komadi kovine što buče dodatno ih plašeći i goneći u galop, i neka vrstađavolskih ostruga pričvršćenih između grebena i lopatica, kruškolika oblika i otežaneolovom, na čijem je težem kraju stršalo sedam šiljaka koji su podbadali konje pri svakomkoraku! Prestravljeni konji koji tutnje korzom bili su prizor koji se nije smjelo propustiti. Aon ga je u Španjolskoj propuštao. Čeznuo je lutati niz Via Funari gdje su živjeli užari i nizVia Canestrari gdje su živjeli pletači košara, sve do Via dei Serpenti, gledati Kapitol imaštati o rimskim junacima koji su se ondje okrunili slavom, vidjeti Tarpejsku stijenu skoje su bacani osuđenici, smijati se staroj uzrečici da je slava tek korak od sramote i na njuodgovarati riječima: »Ne i za Borgije, ne i za papina sina!«

Sve je to bio Rim, a on je Rimu pripadao, ali je svejedno imao tu nesreću da bude iznjega prognan.

Pokušavao je odgoditi trenutak odlaska. Bezglavo se bacio u užitke. Skitao je ulicamasa skupinom biranih prijatelja i nije bilo lijepe djevojke - ili mladića - koji su bili nasigurnom jednom kada bi Giovanniju zapeli za oko.

Miljenice su mu bile najozloglašenije kurtizane. U njihovu društvu povlačio se početvrti Ponte. Volio je kurtizane, jer su bile iskusne kao i on, ali volio je i vrlo mladedjevojke, a omiljena mu je razbibriga bila zavesti ili na silu obljubiti mlade nevjeste uočiudaje. Giovanni je i sam bio svjestan da nikada neće postati hrabrim vojnikom, a nagonskije osjećao da je Cesare, koji nipošto nije bio kukavica, svjestan njegovog kukavičluka i da

- 56 -

zbog toga likuje istodobno bjesneći zbog nepravde koja je Giovannija učinila vojnikom, anjega crkvenjakom.

Giovanni je pokušavao sakriti tu slabost u sebi i pitao se ima li za to boljeg načina odokrutnosti prema onima koji se ne mogu osvetiti. Kada bi oteo mladenku uoči vjenčanja,tko bi se mogao požaliti na voljenog sina svemoćnog pape? Takve zgode utišale bi njegovstrah od nedoraslosti i smatrao je da ga prikazuju kao razuzdana pustolova.

Postojala je jedna osoba u čijem je društvu posebno uživao. Bio je to turski princ kojegje papa držao u Vatikanu kao taoca. Djem je odskakao izgledom. Njegove istočnjačkemanire Giovanniju su bile zabavne i njegova turska odjeća živopisna, a prepredenošću ibarbarskom hladnokrvnošću odlikovao se više no itko koga je Giovanni ikada upoznao.

Giovanni se sprijateljio s Djemom pa ih se u gradu često moglo vidjeti zajedno.Giovanni se odijevao u turske nošnje. Pristajale su mu, a Djemova je tamna put bilaupadljiva suprotnost Giovannijevoj zlaćanoj ljepoti.

Jahali su zajedno u Aleksandrovoj pratnji kada bi putovao iz crkve u crkvu.Rimljanima je bilo neobično vidjeti dvije tako istaknute osobe na jednakim konjima,obojica s turbanima i u šarenim istočnjačkim nošnjama.

Većina je bila zgrožena što vidi Turčina u povorci, jer Turci su bili nevjernici, aliGiovanni je zahtjevao da mu se prijatelj pridruži, pa se Turčin smješkao zgroženim licimasvjetine svojim sporim, lijenim smiješkom, za koji su svi znali da je tek veo koji skrivabarbarstvo. S njega bi im pogled pao na naočitog vojvodu od Gandije koji je oštrimpogledom tragao za najljepšim mladim djevojkama, pamtio mjesta gdje će ih poslijepronaći i pokazivao ih Djemu koji će im osmisliti večernje pustolovine.

U tom je istočnjaku, koji je bio u stanju prirediti nesvakidašnje orgije pune proračunateokrutnosti i iznimne erotike, Giovanni pronašao srodnu dušu.

Bio je to još jedan razlog zbog kojeg nije želio napustiti Rim.Aleksandar je znao za pritužbe na Giovannijevo ponašanje. Znao je da su ljudi zgranuti

time što se papin sin odijeva u tursku nošnju, ali je na to samo odmahivao glavom iblagonaklono se smiješio.

— Ne misli on ništa loše - govorio bi. - Još je mlad, a te svoje vesele smicalice smišljasamo zato što je tako dobro raspoložen.

A Aleksandaru je bilo jednako mrsko pustiti voljenog Giovannija da napusti Rim,koliko i Giovanniju otići.

Lucrezia je sjedila s Giulijom. Pred sobom je držala vezivo i nasmiješeno ga gledala.Uživala je u izradi prelijepih uzoraka na svili zlatnim, grimiznim i plavim koncem. Guiliaje pomislila kako tako pognuta nad ručnim radom izgleda poput nedužna djeteta, što je unjoj izazivalo netrpeljivost. Lucrezia je sada bila udana žena i, premda brak nije biokonzumiran, nije imala prava izgledati tako djetinjasto.

Giulia je pomislila kako Lucrezia nije poput njih ostalih. Lucrezia je bila izdvojena. Bilaje nalik na oca, ali joj je nedostajalo njegove mudrosti i razumijevanja života. Na isti jenačin odvraćala pogled od neugodnih stvari odbijajući povjerovati da postoje, a bila je ijednako snošljiva. Vjerovala je da Lucrezia pronalazi opravdanja za okrutnosti, gotovo kaoda razumije što ljude nagoni na takve postupke, a to je bila jedna od stvari koje su ju činileneobičnom, jer sama Lucrezia nikada nije bila okrutna.

Bez obzira na to, Giulia je u njezinom društvu postajala netrpeljiva, jer je bila nemirna.Mrzila je Cesarea i Giovannija. Uz njih se oduvijek osjećala nelagodno, ali sada je znala daje namjerno pokušavaju zbaciti s položaja. Seksualno, bila im je izvan domašaja. Bila je, nakraju krajeva, ljubavnica njihova oca, a Giulijina veza s papom bila je čvrsta jer je prema

- 57 -

njoj gajio drukčije osjećaje nego prema kakvoj usputnoj ljubavnici za noć ili dvije. Stoga suju njegovi sinovi, premda su ju željeli kao svaku lijepu ženu, bili prisiljeni poštovati, a to ihje ljutilo, a i bili su tako oholi da su mrzili svakoga tko bi im ukazao na činjenicu da nemogu baš uvijek prema svakome postupati kako ih volja. Papa je bio iznad svojih sinova,bio je česma iz koje su tekle sve blagodati i, premda je bio najpopustljiviji otac inajdarežljiviji dobročinitelj, postojale su granice o koje se čak ni oni nisu smjeli ogriješiti.

Giulijin slučaj podcrtavao je upravo tu činjenicu i stoga im se zamjerila. Zbog toga sunastojali uništiti njezin utjecaj.

Znala je da tragaju za najljepšim mladim ljudima u Rimu, a djevojke su dovodili ocu.(Aleksandar nikada nije pokazivao zanimanje za njihove mlade, muške prijatelje.) Papa seitekako zagrijao za španjolsku opaticu koju je Giovanni doveo sa sobom u pratnji. Papa jezbog toga nekoliko dana bio prezauzet da bi primio Giuliju. Giulia je bila izvan sebe odbijesa i znala je tko je krivac.

Nepromišljena, kakva je bila, željela je upasti u papinske odaje i prokazati Giovannija,ali bilo bi to glupo od nje. Koliko god papa želio udovoljiti svojoj prelijepoj mladojljubavnici i premda mu je doista bilo teško odbiti zahtjev svakoj lijepoj djevojci, postojao jenetko koga je ljubio više od bilo koje žene - njegov dragocjeni Giovanni.

A ako se španjolska opatica pokazala iznimnom poslasticom, vjerojatno bi imao manjestrpljenja nego obično kad bi se Giulia pobunila protiv Giovannija. Aleksandar je bio ustanju voljeti mnoge žene na razne načine, ali njegova ljubav prema djeci uvijek je bilanepokolebljiva.

Stoga je Giulia, promatrajući lijepo, mlado lice pognuto nad ručnim radom, prepredenorekla:

— Lucrezia, zabrinuta sam za Giovannija.Lucrezia je u čudu razrogačila nevine oči.— Zabrinuta si za njega? Mislila sam da ga ne voliš.Giulia se nasmijala.— Samo se zadirkujemo... kao brat i sestra. Time ne želim reći da ga volim koliko i ti.

Svoga brata nikada ne bih mogla tako slijepo obožavati kao ti svojega.— Mislim da je i tebi tvoj brat Alessandro vrlo drag.Giulia kimnu. Bila je to istina. Toliko je voljela Alessandra da mu je odlučila što prije

pribaviti kardinalsku kapu. Ali ta je ljubav bila drukčija od strastvene privrženosti koja jevladala između braće Borgija i njihove sestre.

— Oh, prilično drag - olako će Giulia. - Ali počela sam govoriti o Giovanniju. Gradomo njemu kolaju mnoge glasine.

— Glasine uvijek kolaju - površno promrmlja Lucrezia iznova podižući iglu.— Istina je, ali ovoga bi puta te glasine mogle biti pogubne za Giovannija.Lucrezia podignu glavu s ručnog rada.— Tiču se njegova braka - nestrpljivo nastavi Giulia. - Čula sam od prijatelja koji su

stigli iz Španjolske da se njihovim dvorom šire glasine o Giovannijevu razuzdanomponašanju, o njegovu prijateljstvu s Djemom i o tome kako provode vrijeme zajedno. Uodređenim krugovima javlja se nezadovoljstvo koje bi moglo naštetiti Giovanniju.

— Jesi li to kazala ocu?Giulia se nasmiješila.— Kada bi to od mene čuo, pomislio bi da sam ljubomorna na Giovannija. Zna da sam

svjesna njihove međusobne privrženosti.— A opet, trebao bi saznati za to - reče Lucrezia.

Giulia je bila zadovoljna. Bilo je lako navesti Lucreziju na željeni put.

- 58 -

— Dakako da bi trebao. - Giulia pogleda kroz prozor ne bi li sakrila podmuklismiješak koji joj je zaigrao na usnama. - Vijest bi ozbiljno shvatio tek kad bi ju čuo od tebe.

Lucrezia ustade.— Onda ću mu ju ja priopćiti. I to iz ovih stopa. Potreslo bi ga da išta spriječi

Giovannijev brak.— Mudro postupaš. Čula sam iz vrlo pouzdanog izvora da njegov budući punac

razmišlja o raskidanju zaruka, i da će, ako u idućih nekoliko mjeseci Giovanni ne dođe ponevjestu, za nju pronaći drugoga muža.

— Odmah ću poći ocu - reče Lucrezia. - Mora saznati za ovo.Giulia je pošla za njom.— Otpratit ću te - rekla je - a ako me Sveti Otac poželi vidjeti, bit ću spremna.

Aleksandar je plakao grleći sina.— Oče - zavapi Giovanni - ako me voliš kao što kažeš, kako možeš podnijeti da te

napustim?— Toliko te volim, sine moj, da te mogu pustiti od sebe.— Zar se za mene ne može pronaći isplativiji brak ovdje u Rimu?— Ne može, sine. Moramo misliti na budućnost. Zaboravljaš da si vojvoda od

Gandije, a kada se oženiš s Marijom, imat ćeš moćnu Španjolsku iza sebe. Ne podcjenjujvažnost saveza sa španjolskom kraljevskom kućom.

Giovanni uzdahnu, ali papa mu prebaci ruku preko ramena.— Dođi, vidi kakve svadbene darove imam za tebe i tvoju mladu.Giovanni je gotovo potišteno razgledavao krzna i dragulje te prelijepo oslikane škrinje.

Posljednjih tjedana najbolji rimski draguljari marljivo su kupovali najljepše drago kamenjei umetali ga u čudesne ukrase za vojvodu od Gandije. Aleksandar je otvorio škrinju ipočeo sinu pokazivati samurovinu i hermelin te ogrlice od biserja i rubina sve dok semladiću oči nisu zacaklile od želje da ih stavi na sebe.

— Vidiš, sine moj, u Španjolsku ćeš otići u sjaju i raskoši dostojnoj prinčeva. Zar te tone raduje?

Giovanni je preko volje priznao da ga raduje.— Ah - dodao je - još ima mnogo toga od čega mi se žao rastati.Papa ga je zagrlio.— Budi siguran, voljeni moj, da ti nije toliko mrsko otići koliko je meni mrsko vidjeti

da odlaziš. - Aleksandar je približio lice sinovu. - Oženi svoju Mariju - reče mu - napravi jojdijete. Dobij nasljednika, a zašto se zatim ne bi vratio u Rim? Budi siguran da ti nitko nećezamjeriti ako tamo ne ostaneš nakon što obaviš svoju dužnost.

Giovanni se nasmiješio.— Učinit ću tako, oče - reče.— I upamti, Giovanni, dok si u Španjolskoj, moraš se vladati poput Španjolca.— Ali oni su tako službeni.— Samo u svečanim prigodama. Jedino što od tebe tražim, najdraži dječače, jest ovo:

oženi se, dobij nasljednika i nemoj ničim uvrijediti španjolski dvor. Što se svega ostalogtiče... čini kako ti je volja. Uživaj u životu. Otac želi da budeš sretan.

Giovanni je poljubio očevu ruku i napustio ga da se pridruži Djemu koji ga je čekao.Izjahali su u grad u jednu od svojih pustolovina, još veseliju, još bizarniju od svih

prethodnih. Giovanni je odlučio da u kratko vrijeme koje mu je preostalo mora sabiti štoviše uzbuđenja.

- 59 -

Kada mu je sin otišao, papa je poslao po dvojicu muškaraca: Ginesa Firu i MossenaJaymea Pertusu.

— Obavljate li pripreme? - upita papa.— Spremni smo poći u Španjolsku čim ustreba, Vaša Svetosti - odvrati Gines.— Vrlo dobro. Ne ispuštajte mog sina iz vida i izvještavajte me o svemu što mu se

događa. Želim doznati sve, koliko god se nevažnim činilo.— Pokorne smo sluge Vašoj Svetosti.— Otkrijem li da ste od mene zatajili bilo koju pojedinost, koliko god malena ona bila,

izopćit ću vas, pa će vas čekati i vječno prokletstvo.Muškarci su problijedjeli. Zatim su pali ničice i zakleli se da će ga, koliko god bude u

njihovoj moći, izvještavati o svakoj pojedinosti iz života vojvode od Gandije. Jedina im ježelja u životu bila služiti Njegovu Svetost.

Lucrezia je odjahala na Monte Mario gledati sokolove, a kada se vratila u palaču,pritrčala joj je ropkinja s viješću da ju traži gospa Adriana.

Kada je Lucrezia stigla u svoje odaje, zatekla je Adrianu poprilično uznemirenu.— Sveti Otac vas zove k sebi - reče. - Primio je neke vijesti. Lucrezia je razrogačila oči i

blago rastvorila usne, a zbog tog karakteristična izraza lica i malene brade, izgledala je višekao desetogodišnja djevojčica nego djevojka koja tek što nije navršila četrnaest.

— Loše vijesti? - upitala je sa strahom u očima.— Stigle su iz Španjolske – odvratila je Adriana. – To je sve što znam.Vijesti iz Španjolske morale su imati veze s Giovannijem. Proteklih mjeseci, doista

nitko nije mogao zaboraviti Giovannija. Aleksandar je svo vrijeme bio zaokupljen mislimao voljenom sinu.

Kada bi iz Španjolske stigle loše vijesti, zatvarao se i plakao, te gotovo cijeli dantugovao - što je za njega bilo dugo žalovanje, a onda bi se razvedrio i rekao: »Ne trebavjerovati u sve što se čuje. Podrazumijeva se da takav veličanstveni princ mora imati ne-prijatelje«.

Uvijek su stizale samo loše vijesti, stoga se Lucrezia uplašila kada je čula za očevpoziv.

— Svući ću jahačku odjeću i odmah otići k njemu.— Molim vas da to učinite - Adriana će. - Nestrpljivo vas očekuje.Otišla je u svoje odaje, a za njom je pošla i Giulia. Giulia je bila zadovoljna jer je u

potpunosti povratila nekadašnju moć nad papom. Naučila je da se ne smije obazirati nanjegove površne sklonosti španjolskim opaticama i maurskim ropkinjama - bile su to tekprolazne strasti. Lucrezia joj je ispričala o majčinu stavu prema očevim usputnimljubavima: Vannozza se samo popustljivo smijala, a on se uvijek skrbio za nju. Dao joj jedva supruga, a prema Canaleu se ophodio kao prema članu obitelji i čak ga je, iz pošto-vanja prema majci, i Cesare na neki način uvažavao. A i ukazala joj je na to koliko papaljubi Vannozzinu djecu, obasipajući ih brižnom ljubavlju koja ne bi mogla biti veća ni da jebio oženjen Vannozzom, a djeca zakoniti potomci.

Lucrezia je bila u pravu, pa je Giulia čvrsto odlučila da se s istom brižnom ljubavljumora ophoditi i prema njezinoj maloj Lauri. Aleksandar je očigledno bilo lud zadjevojčicom, a u znak ljubavi prema majci, obećao je Alessandru Farneseu osiguratikardinalsku kapu. Obitelj joj nije mogla riječima izraziti koliko joj se divi i koliko o njojovisi.

- 60 -

No sada se Giulia pitala kakve su to vijesti koje papa želi podijeliti s kćeri. Nekoć bibila poprilično uvrijeđena jer ih nije prvo rekao njoj, ali sada se znala prilagoditi i sakritisrdžbu.

— Otac me čeka – rekla je Lucrezia dok joj je ropkinja pomagala svući jahačku odjeću.— Pitam se kakva je sad nova nevolja na pomolu – rekla je Giulia.— Možda nije nevolja - odvrati Lucrezia. - Možda su radosne vijesti.

Giulia joj se nasmijala.— Nikada se nećeš promijeniti - reče. - U braku si već gotovo godinu dana, a još si ista

kao kada smo se prvi puta srele.Lucrezia ju nije slušala. Razmišljala je o silnim pripremama koje su prethodile

Giovannijevu odlasku. Znala je koliko Aleksandru znači Giovanni. Znala je da se dobranonamučio da opremi sina tako da španjolski dvor bude njime zadovoljan. Znala je zaoristanskog biskupa kojeg je papa zadužio da skrbi o Giovanniju čim stupi na španjolskotlo. Znala je za zapovijedi koje su dobili Gines Fira i Pertusa. Jadnici, kako bi oni moglispriječiti Giovannija da se ogluši o očeve zapovijedi!

I siroti Giovanni! Nije smio izlaziti noću. Nije smio kockati. Morao je praviti društvosupruzi i s njom svake noći lijegati, sve dok ne začnu dijete. Na moru je svo vrijeme moraonositi rukavice jer mu je sol ranjavala ruke, a u Španjolskoj se očekivalo da ruke plemićabudu meke i bijele.

Giovanni, razumije se, nije poštovao očeve želje. O tome su govorila pisma koja sustizala od Fire i Pertuse, a ta su pisma papu bacala u očaj - istini za volju, ne zadugo - dokse ne bi pribrao i rekao da, usprkos svemu, zna kako će njegov najdraži sin ispuniti sve štose od njega očekuje.

Giovanni je slao sumorna pisma. Vjenčanje je održano u Barceloni, i to u nazočnostišpanjolskog kralja i kraljice, što je bila velika čast i pokazivala koliko drže do Marije, aliGiovanni je pisao kako ga supruga nimalo ne privlači, da ima tupavo, duguljasto lice i damu je odbojna.

Lucrezia je pokušavala zaboraviti dan kada je stiglo pismo Fire i Pertuse u kojem jepisalo da Giovanni odbija konzumirati brak i da je, umjesto da dijeli postelju s nevjestom, snekolicinom prijatelja lutao gradom tražeći mlade djevojke ne bi li ih zaveo ili na siluobljubio.

To je bilo strašno, jer ako je papa i nalazio isprike za sina, to se od španjolskog kraljanije moglo očekivati, a budući da je Giovannijeva nevjesta potjecala iz kraljevske obitelji,nije smjela biti tako ponižavana.

Tada je Aleksandar prvi put Giovanniju uputio bijesno pismo i zamolio Cesarea dabratu piše u istome tonu, što je Cesare jedva dočekao.

Lucreziju je rastužio takav razvoj događaja. Znala je da je otac strašno zabrinut,premda ne toliko koliko bi na njegovom mjestu bila većina roditelja, razumije se, aliLucrezia ga je toliko voljela da nije mogla podnijeti pomisao da je imalo nesretan.

Kada se našla pred njim, zaplakala je, a on ju je zagrlio i vatreno poljubio.— Draga moja, draga moja - plakao je. - Ti nikada ne bi ovako povrijedila oca, slatka,

slatka djevojko.— Nikada oče - tješila ga je. - Prije bih umrla nego što bih te povrijedila.

Privijao ju je uza se, zvao je svojom dragom, dragom ljubavi, i gotovo se cijeloga dananije mogao rastati od nje.

Ali oluja se stišala i ubrzo je opet postao onaj stari, popustljivi veseljak, jer je primioGiovannijevo pismo u kojem je stajalo da gaje otac pismom učinio neizmjerno nesretnim -najnesretnijim ikada.

- 61 -

Na to se Aleksandar rasplakao i predbacivao si.Naglas je pročitao Giovannijevo pismo Lucreziji koju je pozvao sebi čim ga je primio.»Ne razumijem kako možete povjerovati u takve zlobne izvještaje koje pišu pakosni

ljudi što nimalo ne drže do istine...«— Vidiš? - pobjedonosno je uskliknuo Aleksandar. - Nepravedno smo ga osudili!— Znači - upitala je Lucrezia - Fira i Pertusa su lagali?U blagost njezinih sivoplavih očiju uvukao se strah. Pobojala se za tu dvojicu

muškaraca koji su, znala je, činili samo ono što je Sveti Otac od njih tražio, a sada će moždabiti kažnjeni da bi se pokazalo kako je Giovanni govorio istinu.

Alexandar je odmahnuo rukom.— Nije važno. Nije važno - rekao je. Nije želio raspravljati o toj dvojici kojima je

povjerio da mu govore istinu. Nije želio priznati da je svjestan kako mu Giovanni laže. Biloje mnogo ugodnije pretvarati se da govori istinu.

— Brak mu je itekako konzumiran - uzviknuo je papa, nastavljajući čitati pismo.Prasnuo je u smijeh. - Nego što. Poznajem ja svog Giovannija!

Aleksandar je nastavio čitati:»A ako sam noćima i lutao gradom, oče moj, činio sam to u društvu svog punca,

Enrica Enriquesa i drugih prijatelja Njegovog Katoličkog Veličanstva. Ovdje je navečerobičaj proštetati Barcelonom«.

Zatim se Aleksandar ushodao odajama, pričajući o Giovanniju, govoreći Lucrezijikako je oduvijek bio siguran da ga njegova djeca neće razočarati, ali Lucrezia je osjećalanjegov nemir. Zato se, kada je stigla nova poruka, pobojala novih uznemirujućih vijesti obratu.

Kad je stigla k ocu, znala je da se neopravdano brinula. Zagrlio ju je i gorljivo poljubio.— Najdraža moja kćeri - kroz suze će papa - ovo su najbolje moguće vijesti. Proslavit

ćemo ih gozbom, još večeras. Slušaj što imam reći, draga moja: tvoj će brat uskoro postatiotac. Što kažeš na to, Lucrezijo? Što kažeš na to?

Ovila je ruke oko njega.— Oh, oče, tako sam sretna. Nemam riječi kojima bih opisala svoju sreću.— Znao sam da će tako biti. Daj da te pogledam. Oh, kako ti oči sjaje i svjetlucaju!

Kako si samo lijepa, kćeri moja! Znao sam koliko će te ova vijest obradovati, zato nisamnikome drugom dopustio da ti ju priopći. Nisam nikome ništa želio reći, da budeš prvakoja će saznati.

— Radujem se zbog Giovannija - reče Lucrezia. - Znam da će ga to usrećiti, a sretnasam i zbog Vaše Svetosti, jer vjerujem da će radost koju će to vama pružiti biti još i veća odGiovannijeve.

— Znači li to da moja kćerkica voli svog oca svim srcem?— Kako bi uopće moglo biti drukčije? – zapitala je Lucrezia kao da je zaprepaštena

takvim pitanjem.— Zavolio sam te od sveg srca istoga dana kada sam te uzeo u naručje, još kao tek

rođeno djetešce, crvena lica i glavice posute sjajnim, srebrnim paperjem, i od tada te nisamprestao voljeti. Moja Lucrezia... moja malena... koja mi nikada ne bi namjerno priuštila nitrenutka brige!

Primila ga je za ruku i poljubila ju.— Istina je, oče - rekla je. - Dobro me poznajete.Prebacio joj je ruku preko ramena i poveo ju do stolice.

- 62 -

— A sada ćemo se - rekao je - pobrinuti da cijeli Rim proslavi tu vijest. Ti i Giuliamorat ćete zajedno mućnuti svojim lijepim glavama i osmisliti gozbu koja će nadmašiti svegozbe.

Lucrezia se nasmiješeno vratila u odaje. Iznenadila se vidjevši da joj je i suprug ondje.— Gospodaru? - reče.

Nasmijao se.— Čudno vam je što me vidite ovdje, znam - namrgođeno joj je odgovorio. - A ne bi

trebalo tako biti, Lucrezijo. Žena ste mi, znate li?Iznenada ju je obuzeo strah. Nikada nije Sforzu vidjela ovakvog. U njegovim očima

naziralo se nešto što nije razumjela.Prestrašeno je čekala.— Bili ste s Njegovom Svetosti?— Jesam.— Pogodio sam. Vidim kako ste ozareni, a dobro znam kako stvari stoje među vama.— Između mene i mog oca?— Cijeli Rim zna da je zaluđen vama.— Cijeli Rim zna da mi je otac.

Sforza se nasmijao. Bio je to neugodan smijeh, ali umjereno neugodan. Sforza je usvemu bio umjeren.

— Upravo to što cijeli Rim zna da vam je otac čini vašu privrženost... tu bezglavuzaluđenost... tako neobičnom - uzvratio je.

Zurila je u njega, ali već se okrenuo i dugim koracima napustio njezine odaje.

Palaču Santa Maria in Portico posjetio je Cesare. Bio je neobično raspoložen, a Lucrezianije bila sigurna o čemu je riječ. Je li bijesan? Mora da je tako. Giovanni će sada postati otaczakonita djeteta, pa se Cesare zasigurno podsjeća kako je to nešto što njemu nikada nećebiti dopušteno. Kako li je žalosno, pomislila je Lucrezia, što je očevo veselje zbog trudnoćeGiovannijeve supruge tek još jedan križ koji će Cesare morati ponijeti.

Znala je da nikada nije zaboravio kako se pred Bogorodicom zavjetovao pobjeći izCrkve. Znala je da je još jednako čvrst u odluci da ispuni taj zavjet kao onoga dana kada gaje izrekao.

Stoga se sada, kad je ušao, pitala što može značiti taj sjaj u njegovim očima, te čvrstostisnute usne.

Čula je glasine o njegovu životu na sveučilištima. Govorilo se da ne postoji grijeh kojibi bio tako izopačen da Cesare u njemu ne bi uživao, barem samo da bi ga probao. Pričalose da je uz pomoć očeva novca i utjecaja uspio izgraditi vlastiti dvor i da nad svojimdvoranima vlada poput tiranina. Pokorio bi ih jednim pogledom, a nepokorne bi ubrzostigla nesreća.

— Cesare - upita Lucrezia - je li te nešto razljutilo?Zgrabio ju je za vrat i zabacio joj glavu. Lagano joj je poljubio usne.— Te tvoje prelijepe oči previše toga vide - promrmlja. - Želim da izjašeš sa mnom.— Hoću, Cesare. S najvećim zadovoljstvom. Kuda ćemo?— Uz rijeku, vjerojatno. Kroz grad. Neka nas ljudi vide zajedno. Uživaju u tome. A

zašto i ne bi? Prilično si ugodan prizor, sestro.— A ti si najnaočitiji muškarac u Italiji.Nasmijao se.— Što - reče - zar i u svećeničkoj halji?

- 63 -

— Ti joj daješ dostojanstvo. Nijedan svećenik nikada nije izgledao poput tebe.— Siguran sam da zbog toga kardinali i biskupi pršte od sreće.Pomislila je kako je ipak dobre volje. Mora da se bila prevarila.Kad su izjahali, pridružila im se još jedna jahačica. Bila je to ljupka, crvenokosa

djevojka, odjevena veličanstveno, čak suviše raskošno, sva blistava od dragulja i s dugom,crvenom kosom koja joj se prosipala preko ramena.

— Fiametta te dobro poznaje, sestro - reče Cesare, prelazeći pogledom s iskusnecrvenokose žene na zlatokosu i prostodušnu Lucreziju. - Kaže da u njezinom društvuprečesto izgovaram tvoje ime.

— Mi smo vrlo odana obitelj - objasni Lucrezia djevojci.— Doista je tako - odvrati Fiametta. - Cijeli Rim bruji o vašoj odanosti - međusobnoj,

dakako. A i teško je reći tko više ljubi gospu Lucreziju, braća ili otac.— Prava je milina biti toliko voljen - jednostavno odvrati Lucrezia.— Dođi - reče Cesare - jahat ćemo zajedno.

Jahao je između njih dvije dok mu je zluradi osmjeh igrao na usnama. Ljudi na ulicamaobarali su poglede kad bi ih vidjeli, ali kada bi ih mimoišli, zaustavljali su se i zurili zanjima.

Cesarea je već pratio takav glas da mu se nitko nije usuđivao otvoreno uputitineprijateljski ili prijekoran pogled, ali nisu se mogli suzdržati od zurenja za njim dok jejahao ulicama uz svoju sestru i jednu drugu ženu.

Cesare je dobro znao da su zaprepašteni time što usred bijela dana jaše sa sestrom ijednom od najozloglašenijih rimskih kurtizana. Znao je da će glasine o tome doprijeti dooca i da papa neće biti nimalo sretan. To je Cesare i kanio. Neka narod gleda, nekaogovara.

Fiametta je u živala u izletu. Bila je ushićena time što će građani doznati da je najnovijaljubavnica Cesarea Borgije. To će joj uvećati ugled. Što mu duže bude u milosti, to bolje, jerto jasno pokazuje da nadmašuje kolegice.

Odjahali su u drevni Kolosej koji bi Lucreziju svaki put očarao, istodobno jeispunjavajući užasom pri pomisli na kršćane koje su bacali lavovima i ubijali zbog njihovevjere.

— Oh - uskliknu - tako je prelijepo, a opet... tako strašno. Kažu da ovdje, ako dođešnoću i pričekaš među ruševinama, možeš čuti krike mučenika i riku divljih zvijeri.

Fiametta se nasmijala.— Ma to su samo priče.Lucrezia se okrenula Cesareu i upitno ga pogledala.— Fiametta je u pravu - rekao joj je. - Ali zato bi nesumnjivo čula kako neko odvlači

kamenje i mramorne blokove da si podigne kuću. Te priče o duhovima pripovijedaju sesamo da od Koloseja rastjeraju one koji bi mogli ometati lopove.

— Možda je doista to posrijedi. Sada više nisam toliko uplašena.— Ali molim te - reče Cesare - ne dolazi ovamo noću, sestro. To ne priliči osobama

kao što si ti.— Biste li vi došli ovamo nakon mraka? - upita Lucrezia Fiamettu.Cesare odgovori umjesto nje:— Noću je Kolosej stjecište razbojnika i kurtizana.Fiametta se lagano zacrvenjela, ali je naučila ne pokazivati bijes pred Cesareom.Lucrezia, primijetivši njezinu nelagodu i shvativši joj uzrok - znajući čime se Fiametta

bavi - brzo reče:

- 64 -

— Papa Pavao izgradio je svoju palaču od ovih sadrenih blokova. Nije li divnorazmišljati o tome kako se prije svih tih godina gradilo ovim istim mramorom, istimkamenom i, premda su sada mrtvi svi koji su se njime služili i među njima živjeli, tisućučetiristo godina poslije kuće se još grade istom građom?

— Nije li moja sestrica čarobna? - reče Cesare i otpuhne joj poljubac.Neko su vrijeme galopom jahali kroz ruševine, a zatim okrenuli konje natrag prema

palači Santa Maria in Portico.Cesare je najavio Fiametti da će ju poslije posjetiti i s Lucrezijom ušao u palaču.— Ah - reče kad su ostali sami, jer su Lucrezijine služavke dobro znale da Cesare želi

biti nasamo s njom - malo si zatečena, priznaj, sestro.— Ljudi su zurili u nas, Cesare.— Zar ti se sirota Fiametta nije svidjela?— Svidjela mi se. Iznimno je lijepa... ali kurtizana je, zar ne? I je li baš bilo nužno da

jaše ulicama u našem društvu?— Zašto ne?— Možda zato što si nadbiskup.Cesare se udario šakom po butini, onako kako je odmalena pamtila.— Upravo zato i jašem ulicama s tom crvenokosom bludnicom.— Otac kaže...— Znam što otac kaže. Imaj ljubavnice, deset, dvadeset, stotinu njih ako te volja.

Zabavljaj se kako hoćeš... ali ne u javnosti. U javnosti uvijek imaj na umu da si sin MajkeCrkve. Sveca mu, Lucrezia, zavjetovao sam se da ću pobjeći iz Crkve, stoga ću se ponašatitako da će me otac biti prisiljen pustiti.

— Oh, Cesare, kako li će samo biti nesretan.— A to što je on kriv za moju nesreću?— To je sve za tvoje dobro.— Radije slušaš njega nego mene. Jasno mi je, sestro.— Oh, ne, Cesare, ne. Moraš znati da bih drage volje učinila sve u svojoj moći da te

izbavim iz Crkve.— A opet žališ oca. S koliko samo suosjećanja govoriš da će biti jako nesretan, dok

moju nesreću ni ne spominješ.— Znam da si nesretan, najdraži brate, i učinila bih sve da otklonim tvoju nesreću.— Zar doista, Lucrezijo? Doista?— Sve... sve na svijetu.Uhvatio ju je za ramena i nasmiješio joj se.— Jednoga dana, možda ću od tebe tražiti da ispuniš to obećanje.— Čekat ću. Bit ću spremna, Cesare.Vatreno ju je poljubio.— Utješila si me - reče. - Kao uvijek, zar ne? Voljena sestro, ne postoji nitko na svijetu

koga bih mogao ljubiti kao tebe.— I ja tebe ljubim, Cesare. Zar to nije dovoljno da budemo sretni, čak i kada se

moramo suočiti s raznim kušnjama?— Ne - povikao je ražarenih očiju. - Jasno vidim svoju sudbinu. Suđeno mi je postati

kraljem... osvajačem. Sumnjaš li u to?— Ne, Cesare, ne sumnjam. Oduvijek u tebi vidim kralja i osvajača.— Draga Lucrezijo, dok smo jahali s Fiamettom promatrala si one stare ruševine i

razmišljala o minulim vremenima. U našoj povijesti postoji jedan čovjek koji je ovjenčan

- 65 -

slavom. Pokorio je mnoge države. Premda je živio prije nego što je Kolosej izgrađen,najveći je čovjek kojeg je Rim - do sada - iznjedrio. Znaš o kome govorim.

— O Juliju Cezaru - odvrati.— Veliki Rimljanin, veliki osvajač. Zamišljam ga kako prelazi Rubikon znajući da mu

je cijela Italija pod nogama. Bilo je to četrdeset devet godina prije Kristova rođenja, a dodana današnjeg nije bilo nikoga poput njega - do sada. Znaš kako je glasilo njegovo geslo,zar ne? Aut Caesar, aut nullus. Lucrezijo, od ovog trenutka preuzimam to geslo. - Oči sumu megalomanski sjajile i toliko je bio uvjeren u svoju veličinu da mu je i Lucreziapovjerovala. - A zar me nisu i nazvali Cesare? To nije bila tek slučajnost. Postojao je jedanveliki Cezar. A bit će još jedan.

— U pravu si! – uskliknula je. - Sigurna sam u to. U godinama koje su pred namanarod će o tebi govoriti isto kao o velikom Juliju. Bit ćeš velik general...

Lice mu je poprimilo ružan izraz.— Otac će od mene napraviti crkvenjaka.— Ali bit ćeš papa, Cesare. Jednoga ćeš dana biti papa.Od bijesa je udario nogom o zemlju.— Pape vladaju iz sjene, a kraljevi pri punom danjem svjetlu. Ne želim biti papa.

Želim biti kralj. Želim da se cijela Italija ujedini pod mojim stijegom i želim vladati... samoja i nitko drugi. To je zadaća kralja, ne pape.

— Otac te mora pustiti.— Ne želi. Odbija. Molio sam ga. Preklinjao. Ali ne, za mene je Crkva i gotovo. Za

jednoga od nas mora biti. Giovanni u Barceloni ima svoju kobilu duguljasta lica. Goffredoima napuljsku bludnicu. A ja... ja se moram oženiti Crkvom. Lucrezijo, je li ikada bilogluplje ludosti? Kada o tome razmišljam, najradije bih nekoga ubio.

— Ubio, Cesare! Zar njega!?Cesare je prislonio obraz uz njezino lice.— Da - mrko reče. - Ubio bih... čak i njega.— Moramo ga navesti da shvati. On je najbolji otac na svijetu i kad bi samo znao kako

se osjećaš... oh, Cesare, razumio bi te. Nešto bi zasigurno poduzeo.— Objašnjavao sam mu svoje osjećaje dok se nisam iscrpio. U tim trenucima nije

izgledao nimalo dobrostivo. Nikada nisam vidio čovjeka koji bi bio toliko nepopustljiv kaonaš otac dok sluša kako govorim o napuštanju Crkve. Čvrsto je odlučio da moram ostati.

— Cesare, to što govoriš nanosi mi veliku bol. Ne mogu biti sretna znajući da premanašem ocu gajiš takve misli.

— Suviše si osjetljiva, suviše nježna. Ne smiješ biti takva, dijete. Kako ćeš biti svijetuod koristi nastaviš li tako?

— Nisam razmišljala o tome kako da budem od koristi svijetu. Razmišljam o tebi,dragi brate, i od kakve si mu ti koristi. I ne mogu podnijeti to što se između tebe i oca rađazla krv. I Cesare. .. oh, brate moj... ti govoriš o ubojstvu!

Cesare se grohotom nasmijao. Zatim se smekšao.— Nemaj straha, bambina. Ne bih ga ubio. Kakva glupost! On je izvor svih naših

blagodati.— Ne zaboravi to, Cesare. Ne zaboravi.— Bijesan sam čovjek, ali glup nisam - odgovorio je. - Osvećujem se na svoj način.

Otac ustraje u tome da budem u Crkvi, a ja ću ustrajati u tome da mu pokažem koliko samnepodoban za taj poziv. Zato se povlačim ulicama sa svojom crvenokosom kurtizanom -nadam se da ću ocu dati do znanja kako me ne može prisiliti da nastavim s ovakvimživotom.

- 66 -

— Ali Cesare, što je s glasinama koje smo čuli u vezi tvoga vjenčanja s princezomAragonskom?

— Glasine - umorno će. - Ništa više.— A opet, činilo se da je naš otac svojedobno ozbiljno o tome razmišljao.— Bilo je diplomatski o tome razmišljati, dijete. Prijedlog je došao iz Napulja s ciljem

da se uzbune milanske Sforze, a otac ga je podržao iz političkih razloga.— Ali pružio je izaslaniku tako toplu dobrodošlicu, a svi su znali da je došao kako bi

razmotrili mogućnost tvog braka s princezom.— Diplomacija. Diplomacija. Ne trati vrijeme razbijajući glavu time. Ja sigurno neću.

Jedina mi je nada pokazati ocu koliko sam nepodoban za Crkvu ili pronaći način kojim bihga prisilio da me pusti. Ali tu nema baš mnogo nade. Otac me čvrsto odlučio postaviti zakardinala.

— Kardinala, Cesare! To je dakle uzrok tvojega bijesa – odmahnula je glavom. - Kadsamo pomislim na sve one koji Giuliji i meni donose darove nadajući se kako ćemoprivoljeti oca da im dodijeli kardinalske kape. A ti... kome ju otac žudi dodijeliti... odbijaš.Kako li je život čudan!

Cesare je stezao šake.— Bojim se - reče - da jednom kad navučem kardinalsku halju više neće biti povratka.— Cesare, brate moj, uspjet ćeš pobjeći - rekla mu je.

— Ostajem odlučan u namjeri - reče papa - da te proglasim kardinalom.Cesare je ponovno načeo temu izlaska iz Crkve, a budući da je slutio kako će mu

sestrina nazočnost pomoći smekšati oca, tražio je od nje da mu se pridruži.— Oče, preklinjem vas, pustite me da napustim Crkvu prije nego što učinite taj korak.— Cesare, zar si budala? Koji bi muškarac u Rimu odbio takvu čast?— Nisam ja bilo koji muškarac u Rimu. Ja sam ja, i samo ja. Odbijam tu... upitnu čast.— Kako to možeš reći... pred Svevišnjim Bogom?Cesare nestrpljivo odmahnu glavom.— Oče, siguran sam da dobro znate kako će me, jednom kad postanem kardinal, biti

mnogo teže osloboditi od zavjeta.— Sine moj, nema govora o oslobađanju od zavjeta. Nemojmo više o tome

raspravljati. Lucrezia, ljubavi, donesi lutnju. Rado bih da mi otpjevaš novu Serafinovupjesmu.

— Dobro, oče - odvrati Lucrezia.Ali Cesare joj nije dopustio da zapjeva, a papa je sina pomalo prijekorno pogledao, ali

mu se nije usprotivio.— Ne možete me proglasiti kardinalom, oče - pobjedonosno će Cesare. - Vaš sam sin,

ali sam vam nezakonit sin, a vrlo vam je dobro poznato da ne može postati kardinalomonaj tko nema zakonite roditelje.

Papa je na taj argument samo odmahnuo rukom kao da je osa koja ga je na trenutakrazdražila.

— Sada razumijem zbog čega si uznemiren, sine moj. To je razlog zbog kojeg senećkaš. Trebao si mi prije reći od čega strahuješ.

— Dakle, oče, uviđate da je nemoguće.— Ti... Borgia, a govoriš o nemogućem! Koješta, dragi dječače, ništa nije nemoguće.

Možda će biti malo teže, priznajem, ali ništa se ne boj, domislio sam se načinu da toprevladamo.

— Oče, preklinjem vas da me poslušate.

- 67 -

— Radije bih poslušao Lucrezijinu pjesmu.— Slušat ćete me! Slušat ćete me! - kriknuo je Cesare.Lucrezia je počela drhtati. Čula ga je da tako viče, ali nikada u očevoj nazočnosti.— Vjerujem, sine moj - smireno će papa - da si premoren. I to sigurno zato što si pod

jakim suncem jahao u društvu koje ne priliči tvojem položaju. Predlažem ti da se suzdržišod takvog ponašanja koje će, uvjeravam te, stvoriti neprilike onima koji te vole, ali tebisamom još i više.

Cesare je ustao grizući usne i stežući šake.Lucreziju je na trenutak obuzeo užas jer je pomislila da se Cesare sprema udariti oca.

Papa je sjedio i dobroćudno se smiješio, odbijajući prihvatiti da je riječ o velikomnesuglasju među njima.

Sada se činilo da je Cesare uspio povratiti prisebnost. Dostojanstveno se poklonio ipromrmljao:

— Oče, preklinjem vas da mi dopustite da se povučem.— Dopuštam, sine moj - nježno će papa.Cesare je otišao, a Lucrezia ga je nesretno slijedila pogledom.Zatim je, sjedeći na klupici pred očevim nogama, na glavi osjetila njegovu ruku.— Hajde, ljubavi moja, zapjevaj mi pjesmu! Ugodna je i najbolje zvuči iz tvojih slatkih

ustašca.Dok je pjevala, papa je milovao zlaćanu kosu svoje kćeri, pa su na kratko zaboravili

neugodnu scenu koju im je Cesare priredio. Oboma im je bilo vrlo lako zaboraviti jer su uzaboravu pronalazili utjehu.

Papi su se u privatnim odajama pridružili kardinali Pallavicini i Orsini.— Stvar je jednostavna - rekao je papa, dobroćudno se smiješeći - i siguran sam da

vam neće predstavljati problem... riječ je o sitnoj formalnosti dokazivanja da onaj kojegznamo kao Cesarea Borgiju ima zakonita oca.

Kardinali su ostali zatečeni, jer papa nije skrivao činjenicu da je Cesare njegov sin.— Ali, Vaša Svetosti, to je potpuno nemoguće.— Kako to? - upitao je papa, blago iznenađen.Orsini i Pallavicini zbunjeno su se pogledali. Zatim je progovorio Orsini:— Sveti Oče, ako je Cesare Borgia vaš sin, kako može imati zakonita oca?Aleksandar se osmjehivao Orsiniju i Pallaviciniju kao da su prostodušna djeca.— Cesare Borgia - rekao je – sin je Rimljanke Vannozze Catanei. U vrijeme njegova

rođenja, ona je bila udana. To Cesarea oslobađa stigme nezakonitosti, jer je svako dijeterođeno u braku zakonito, nije li?

— Svetosti - promrmljao je Pallavicini - nismo bili upoznati s tim da je u vrijemenjegova rođenja ta dama bila udana. Opće je mišljenje da se za Giorgia di Crocea udala tekposlije Lucrezijina rođenja.

— Istina je da je u brak s Giorgiom di Croceom stupila tek po Lucrezijinu rođenju, alidama je i prije toga bila udana. Suprug joj je bio izvjesni Domenico d'Arignano, crkveničinovnik.

Kardinali su se poklonili.— To dokazuje da je Cesare Borgia zakonito dijete.— Upravo tako - rekao je papa, smiješeći im se. - Neka se ispiše povelja u kojom će se

navesti njegovi roditelji i potvrditi zakonitost. - Lice mu je bilo žalosno. Žalio je što semora odreći sina, ali tako je moralo biti da ostvari svoje ambicije. Dodao je: - Budući dasam mladića primio pod svoje okrilje, dopuštam mu da nosi ime Borgia.

- 68 -

Kardinali su tiho promrmljali:— Odmah ćemo se pokoriti vašim željama, Sveti Oče.Ali kad su ga napustili, papa je smjesta počeo sastavljati drugu povelju kojom se

potvrđuje da je on pravi otac Cesarea Borgije. Pomalo ga je žalostilo što će ovu poveljumorati držati u tajnosti - bar neko vrijeme.

Cesare je bjesnio u Lucrezijinim odajama dok ga je ona bezuspješno pokušavalautješiti.

— Kao da mu nije bilo dovoljno - vikao je Cesare - što me na silu natjerao u Crkvu,otac sada dopušta da se govori kako sam sin nekog Domenica d'Arignana. A tko je tajDomenico d'Arignano, molim te, reci mi. Tko je ikada čuo za Domenica d'Arignana?

— Sada će čuti za njega - nježno će Lucrezia. - Cijeli svijet će za njega čuti. Slavu ćesteći time što je imenovan tvojim ocem.

— Uvreda za uvredom! - vikao je Cesare. - Poniženje za poniženjem! Koliko ću jošmorati trpjeti ovakvo stanje stvari?

— Najdraži brate, naš otac samo te želi promaknuti. Po njegovu mišljenu, neophodnoje da postaneš kardinal, a ovo je jedini način da se to postigne.

— Pa me se stoga odriče!— Samo na neko vrijeme.— Nikada - vikao je Cesare udarajući se šakama o grudi - neću zaboraviti da me se

otac odrekao.

U međuvremenu je Aleksandar sazvao konzistorij kojemu je zadaća bila Cesareaproglasiti zakonitim.

Izabrao je ovaj trenutak jer je mnoštvo ljudi napustilo Rim. Vladala je žega i sparina, agovorilo se da je u nekim četvrtima izbila i kuga. Kada bi se kuga uvukla u grad, oni kojisu si to mogli priuštiti, neizostavno su pronalazili razloge da pobjegnu na svoja seoskaimanja i vinograde. To je bilo upravo takvo razdoblje.

Aleksandar je znao da se mnogi kardinali bune zbog povlastica kojima obasipa svojuobitelj i prijatelje, a sada je pred njih morao iznijeti zahtjeve koji su se ticali ne samonjegova sina, već i ljubavničina brata, jer, premda je obećao Giuliji da će joj brat dobitikardinalsku kapu, još mu ju nije uspio osigurati.

Tek je nekolicina kardinala nazočila konzistoriju, što je Aleksandra obradovalo. Lakšeje izaći na kraj s nekolicinom protivnika nego s mnoštvom. Ali oni koji su bili nazočni, bilisu sumnjičavi znajući da je riječ tek o uvodnom potezu, a bojali su se onoga što slijedi.Aleksandar je već pretjerao s nepotizmom, govorili su među sobom. Uskoro će svi koji suna nekom važnom položaju, biti postavljeni tamo samo da bi služili papi.

A postali su još sumnjičaviji kada je Aleksandar prekrižio lijepe ruke, nasmiješio senajdobroćudnijim osmjehom i objavio:

— Moja gospodo kardinali, obavite sve potrebne pripreme. Sutra biramo novekardinale.

Sve je izišlo na vidjelo. Cesare je proglašen zakonitim da bi mogao postati kardinal.Među okupljenima se proširio tihi žamor, a mnoge su se glave okrenule prema

kardinalu Carafi koji se u prijašnjim prilikama pokazao dovoljno odvažnim da proturječipapi.

— Sveti Oče - rekao je Carafa - je li Vaša Svetost dobro razmislila o korisnosti tihimenovanja?

Papa se opet mlako nasmiješio.

- 69 -

— Pitanje imenovanja novih kardinala samo je moja briga.— Vaša Svetosti - rekao je netko od okupljenih - mnogo nas je koji smatramo da u

ovom trenutku nije nužno imenovati nove kardinale.S papina lica iščeznuo je osmijeh i na trenutak su svi okupljeni ugledali Aleksandra

kakav je od njih obično bio sakriven.Carafa je smjelo nastavio:— Ono što želimo reći, Vaša Svetosti, jest da smo doznali za neka imena koja

namjeravate predložiti, a te ljude ne smatramo podobnima za obavljanje te dužnosti, nitibismo ih željeli za braću.

To se izravno odnosilo na glas koji je pratio Cesarea i podsjećalo na to da je u graduviđen s kurtizanom Fiamettom. Cesare se hotimice razmetao svojim prijateljstvom s tomženom, u nadi da će izazvati upravo takvu scenu.

Aleksandar je očekivano usmjerio bijes na kardinale, a ne na Cesarea. Činilo se da rastepred njihovim očima. Kardinali su pred njim zadrhtali, jer je Rimom kružila legenda danitko Aleksandrovih godina bez natprirodnih moći ne bi mogao ostati tako vitalan i takonevjerojatno zdrav. Sada su kardinali, suočeni s tako neuobičajeno razjarenim papom,povjerovali u istinitost te legende.

— Morat ćete naučiti tko je Aleksandar VI. - vikao je. - A ustrajete li unepopustljivosti, svima ću vam zagorčati život tako što ću imenovati novih kardinalakoliko god mi se prohtije. Nikada me nećete istjerati iz Rima, a oni koji pokušaju i koji mise na bilo koji način suprotstave, ispast će vrlo glupi ljudi. Svi bi se trebali dobro zamislitio tome koliko će glupi ispasti. - Zavladala je kratka tišina dok je Aleksandar bijesno gledaopotištene kardinale pred sobom. Zatim je savršeno dostojanstveno nastavio: - A sada ćemopredložiti nove kardinale.

Kada je kardinalski zbor vidio da su na vrhu popisa Cesare Borgia i AlessandroFarnese te da su sva trinaestorica na popisu ljudi na koje je papa mogao računati da ćeraditi protiv njegovih neprijatelja, shvatili su da se ne usuđuju ništa poduzeti, već samopristati na njihov izbor.

Aleksandar im se nasmiješio, a lice mu je opet postalo dobroćudno.Kada su kardinali otišli od pape, počeli su raspravljati o događaju.Della Roveri, koji je sebe oduvijek smatrao vodom, vratila se ratobornost, premda je u

papinoj nazočnosti bio pokoran kao ostali.Podržavao ga je i njegov negdašnji neprijatelj, Ascanio Sforza. Pitali su se koliko će još

morati trpjeti papin nečuveni nepotizam. Nije mu bilo dovoljno što je za kardinalapostavio nezakonitog sina, već je isto učinio i za brata svoje ljubavnice. Svi su novi kan-didati bili njegovi pijuni. Ubrzo gotovo i neće biti čovjeka na važnom položaju koji bimogao podići glas protiv Aleksandra.

A u čemu se sastojala Aleksandrova politika? Obogatiti obitelj i prijatelje? Činilo se daje tako.

Gradom su kolale glasine o zagonetnim ubojstvima. Zao glas Cesarea Borgije rastao jeiz dana u dan. Pričalo se da proučava vještinu spravljanja otrova koja ga odnedavnazanima i da ima velik broj opakih recepata koji potječu od španjolskih maura. Ali od kogabi Cesare mogao naučiti tu vještinu? Od oca?

»Čuvaj se Borgia!« Te su se riječi sve češće mogle čuti diljem grada.Aleksandar je dobro znao što se događa pa se, strahujući od rascijepa, bacio na posao

sa sebi svojstvenom žustrinom. Ascanio Sforza gotovo je postao zatočenik u Vatikanu, avidjevši što se dogodilo Sforzi, della Rovere je brže-bolje napustio Rim.

- 70 -

Lucrezijin suprug sa strahom je promatrao porast nemira. Njegov rođak i zaštitnik,Ascanio Sforza, izgubio je moć u Vatikanu. Usto je Giovanni Sforza znao da papa više nijejednako zadovoljan kćerinim brakom kao u početku i da joj već traži novog mladoženjukoji bi mu mogao priskrbiti veću dobit.

Brak nikada nije bio konzumiran, a miraz nikada isplaćen. Kakav je to uopće brak?Strahovi su ga salijetali sa svih strana. Noću nije mogao mirno spavati jer je bio siguran

da je u Vatikanu pod prismotrom. Bojao se Orsinija koji su bili saveznici Napulja ivjekovni neprijatelji Milana. Hoće li sada, pitao se, kada je u Vatikanu izgubio zaleđe,zaključiti kako im se pruža dobra prilika da ga se otarase? Kad bi se uputio preko mostaSant'Angelo, bi li se stuštili s Monte Giordana i izboli ga noževima? A da to i učine, bi liitko mario?

Giovanni Sforza bio je sklon samosažaljenju. Oduvijek je bio takav. Rođacima nije bilostalo do njega - baš kao ni novim rođacima koje je stekao brakom.

Njegova mala nevjesta - djelovala je kao blago stvorenje, ali nije smio smetnuti s umada je ipak jedna od njih - bila je Borgia, a tko je lud da vjeruje Borgijama?

Ipak je svo vrijeme priželjkivao da on i Lucrezia postanu pravi muž i žena. Imala jeljupko i neiskvareno lice, i bio je uvjeren da bi joj mogao vjerovati.

Ali sada je bilo prekasno za razmišljanje o tome.Tih dana u Rimu se odigravala veličanstvena predstava. Povod za nju bio je odlazak

malog Goffreda u Napulj, gdje se imao oženiti Sanchijom Aragonskom.Cesare i Lucrezia gledali su kako im se mali brat priprema za put u Napulj. Pratio ga je

Cesareov stari prijatelj, Virginio Orsini, koji mu je kao dječaku pomogao da prebrodi prvugodinu u Monte Giordanu, a sada je bio glavni zapovjednik aragonske vojske. Pratnji kojaće s njim u Napulj pridružio se i Goffredov učitelj, Don Ferrando Dixer, Španjolac, a papaje, da pokaže kako nije zaboravio kojoj zemlji pripada, tom Španjolcu povjerio dvakovčežića s draguljima - darove za mladu i mladoženju.

Tako je mali Goffredo, jedanaestogodišnjak kestenjaste kose, izjahao iz Rima ususretnevjesti, da postane knez od Squillace i grof od Coriate te bude primljen u Viteški redhermelina, čija je krilatica glasila: »Bolje smrt nego izdaja«.

Jedna je osoba njegov odlazak promatrala s pomiješanim osjećajima ponosa i tuge.Vannozzin se majčinski san ostvario. Njezin maleni Goffredo bio je prihvaćen kaoAleksandrov sin i postat će knez, što ju je radovalo.

No bilo je trenutaka kada je željela da je tek skromna majka Rimljanka okruženasvojom djecom. Bilo je trenutaka kada bi se zbog toga odrekla i vinograda i kuće saspremnikom za vodu.

Novo prijateljstvo Napulja i Vatikana kojim će brak Goffreda i Sanchije zasigurnouroditi, samo je još više uznemirilo Giovannija Sforzu.

Bojao se izići na ulicu, strahujući od neprijatelja svoje obitelji. Bojao se i neprijateljaunutar vatikanskih zidina. Imao je prelijepu suprugu, ali mu nije bilo dopušteno živjeti snjom. Bio je gospodar Pesara, gradića na jadranskoj obali koji mu se činio, pogotovo u todoba, iznimno spokojnim mjestom, koje je od svih sukoba bilo zaštićeno planinama iblagodatima svježih voda rijeke Foglie. S morem sjedne i planinama s druge strane, Pesaroje obećavao osvježenje od smrdljivog rimskog zraka. Sforza je čeznuo za Pesarom.

Zatražio je audijenciju kod pape, osjećajući da u Rimu više ne može izdržati.— Dakle, Giovanni Sforza - rekao je Aleksandar - Što mi imate reći?— Sveti Oče, svi u Rimu vjeruju da je Vaša Svetost sklopila pakt s napuljskim kraljem,

neprijateljem Milana. Ako je tomu tako, našao sam se u nezavidnu položaju budući da,

- 71 -

kao zapovjednik crkvenih snaga, što je dužnost na koju sam vašom dobrostivošćupostavljen, primam plaću Vaše Svetosti, ali istodobno i milansku. Ne vidim kako moguslužiti dvama gospodarima, a da se nijednome ne zamjerim. Bi li Vaša Svetost, u svojojdobroti, odredila moj položaj tako da vam mogu služiti, za što sam i plaćen, a daistodobno ne postanem neprijateljem vlastite krvi?

Aleksandar se nasmijao.— Suviše vas zanima politika, Giovanni Sforza. Bilo bi mudro da služite onome tko

vas plaća.Giovanni se vrpoljio pod smirenim papinim pogledom, želeći svim srcem da se nikada

nije pristao priženiti u obitelj Borgia.— Odgovoreno vam je na pitanja, sine moj - nastavi Aleksandar. - Ostavite me sad, i

molim vas, ne zamarajte se suviše politikom. Nije to vaša dužnost.Giovanni je otišao i smjesta pisao ujaku, Ludovicu Milanskom, izvješćujući ga o

razgovoru s papom i izjavljujući kako bi radije pojeo slamaricu na kojoj spava nego stupiou taj brak. Predao se ujaku na milost i nemilost.

Ali Ludovico nije bio spreman ponuditi mu utočište. Ludovico je napeto pratio sveveće prijateljstvo Napulja i Vatikana. Nije bio uvjeren da je njihova suradnja toliko važnakoliko se u Napulju vjeruje. Papa je bio prepreden pa je Ludovicu bilo draže ostati postrani.

Giovanni je postao nestrpljiv.Kuga se širila Rimom, a s njom su rasli i njegovi strahovi. Dužnost koju je u Vatikanu

obavljao dopuštala mu je da napusti Rim kad god poželi.Jednog dana, u pratnji nekolicine svojih ljudi, izjahao je iz grada i uputio se prema

Pesaru.

Lucreziji nije ni najmanje nedostajao. Nije ga često viđala, a u javnosti su se zajednopojavljivali samo u posebnim prigodama.

Giulia joj se smijala dok su se igrale s Giulijinom kćerkicom Laurom, kojoj su sada bilegotovo dvije godine.

— Moglo bi se pomisliti da si tek pronašla ljubavnika, a ne da si ga izgubila - rečeGiulia.

— Ljubavnika! Nikada mi to nije bio - čeznutljivo će Lucrezia. Ljudi odrastaju, a njoj jebilo već četrnaest. Giuliji je bilo četrnaest kada je postala Aleksandrova ljubavnica.

— Kako bilo, ne pokazuj svoju sreću zbog njegova odlaska tako otvoreno - savjetovalajoj je Giulija.

— Hoće li me Sveti Otac posjetiti? - upita mala Laura, povlačeći majčinu suknju.Giulia je podigla djevojčicu i obasula ju poljupcima.— Ubrzo. Uopće ne sumnjam u to, draga moja. Ne može on dugo izdržati bez svoje

Laure, zar ne?Lucrezia ih je gledala, još s čežnjom u očima, prisjećajući se dana kada je taj isti otac bio

ushićen nekom drugom djecom čije je odaje posjećivao. Aleksandar - nježan otac malojLauri kao što je bio njoj, Cesareu, Giovanniju i Goffredu - ostao je mladolik kao i ondakada su ona i braća bili djeca. Sada su odrasli i činilo se da se svima osim njoj događajupredivne i uzbudljive stvari. Bila je udana, ali to nije bio pravi brak i bilo joj je drago što jenjezin suprug pobjegao. Nije bilo važno je li pobjegao od kuge ili od nje. Od čega godbježao, bježao je zato što je bio kukavica. Da, bila je sigurna da je kukavica.

Sanjala je o ljubavniku veličanstvenom poput oca, naočitom poput brata Giovannija,uzbudljivom poput Cesarea - a dali su joj čovječuljka, udovca, hladna čovjeka koji se nije

- 72 -

bunio zbog toga što živi u braku koji nije konzumiran. Udali su ju za kukavicu koji jepobjegao od kuge, a da ju nije ni pokušao povesti sa sobom.

Nije to značilo da je željela poći s njim. »Ali«, govorila si je, »da je Giovanni Sforzamuškarac koji bi ustrajao na tome da me povede sa sobom, rado bih pošla«.

— Giulia - reče - misliš li da će sada, kada me Giovanni Sforza napustio, moj otacrazvrgnuti brak?

— To ovisi o tome - odgovori Giulia sklanjajući kćeri dugu, plavu kosu s čela - kolikopapa smatra da će od tvoga braka imati koristi.

— Od kakve bi mu koristi mogao biti... sada?Giulia je pustila kćer, prišla Lucreziji i položila joj ruku na rame.— Uopće mu neće biti od koristi - odvrati. - Sukladno s tim, brak će biti razvrgnut, a ti

ćeš dobiti dobrog supruga... supruga koji će jasno i glasno reći da ne želi trpjeti ovakavtobožnji brak. Povrh toga, odrasla si, Lucrezijo. Dovoljno si stara za brak. Oh da, sljedećimuž bit će naočit. Bit će to pravi brak.

Lucrezia se nasmiješila.— Operimo jedna drugoj kosu - rekla je, a Giulia pristala. Bila im je to omiljena

razonoda, jer su svoje zlaćane kose, kako ne bi potamnjele i izgubile sjaj, morale pratisvaka tri dana, pa su mnogo vremena provodile perući jedna drugoj kosu.

Pri tom su razgovarale o naočitom mužu kojeg će Lucrezia dobiti kada ju papaoslobodi Giovannija Sforze. Lucrezia je maštala o sebi u grimiznoj krinolini od baršunaopšivenog biserjem. Klečala je na jastučiću pred očevim nogama govoreći: »Uzimam, čistasrca«. Muškarac koji je klečao uz nju bio je tek mutan obris, no objedinjavao je držanjenjezina oca i vrline kojima se toliko divila u svojoj braći.

Imala je dojam da uz nju kleči Borgia.

Lucrezia se ubrzo prenula iz snova, jer čim je otac doznao da je Giovanni Sforzanapustio Rim, razbjesnio se i smjesta ga pozvao natrag.

Međutim, siguran u Pesaru među svojim podanicima, daleko od političkih sukoba iprijeteće kuge, Giovanni si je mogao dopustiti odvažnost. Oglušio se o zapovijed.

Uslijedila su obećanja i prijetnje, jer Aleksandar se bojao što bi zet mogao učiniti sadakada se oteo nadzoru.

Papa je naposljetku izjavio da će, ako se Giovanni Sforza vrati u Rim, brak bitikonzumiran, a miraz isplaćen.

Svi su s nestrpljenjem iščekivali idući Sforzin potez; Lucrezia je čekala... i strepila.

- 73 -

Pesaro

Čak i uz takve mamce, Giovanni Sforza nećkao se vratiti u Rim.Diljem Italije vladali su nemiri, a Sforza je toga bio itekako svjestan. Ovoga puta zemlji

nisu prijetile zaraćene državice poluotoka: pojavio se moćniji neprijatelj.Francuski kralj ponovno je počeo svojatati napuljsko prijestolje i izvijestio Aleksandra

da u Vatikan šalje izaslanstvo na pregovore.Aleksandar je, kao mudar diplomat, srdačno primio francusko izaslanstvo. Način na

koji ga je primio izazvao je takvo negodovanje diljem Italije da se počelo govoriti kako bipapa ubrzo mogao biti zbačen. Della Rovere je bio spreman. Čvrsto je odlučio da će, kadase papinska stolica idući put isprazni, on biti taj koji će na nju zasjesti.

Aleksandar, međutim, nije bio zabrinut. Imao je neograničenu vjeru u sebe i bio jesiguran da će iz situacije izvući najbolje što se može, koliko god se zloslutnom činila.Ferrante Aragonski je preminuo i kraljem je postao njegov sin, Alfonso. Alfonso je posvaku cijenu kanio sačuvati prijateljstvo s papom, pa je Aleksandru ponudio veliki mito nebi li ga učvrstio. S obzirom na to da Aleksandru odbijanje mita nije bilo u naravi, sklopio jesavez s Alfonsom. Francuzima to nije bilo po volji, pa su zaprijetili napadom.

U svojem utočištu u Pesaru, Giovanni Sforza je promatrao što se događa, ali nikako nijeuspijevao odlučiti kojim putem treba poći.

Ludovico Milanski jasno mu je dao do znanja da se, kada treba pomoći rođaku unevolji, na njega ne može osloniti. Papa je očigledno bio moćan kad se Alfonso Napuljskitako revno bori za njegovo prijateljstvo. Stoga se Giovanni Sforza odlučio vratiti u Rim.

Lucrezia je čekala. Kosa joj je bila svježe oprana, tijelo namirisano. Napokon će postatinevjestom.

Papa je zetu priredio dobrodošlicu kao da je njegovo izbivanje bilo posve uobičajeno.Srdačno ga je zagrlio i rekao mu da ga svadbena kočija čeka.

Priređene su gozbe na kojima su zbijane uobičajene grube šale. Gotovo su sličileponovljenoj svadbi, ali Lucrezia nije u slavlju uživala bezbrižno kao na pravom vjenčanju.Ono je bila maskerata u kojoj je glumila glavni lik. Ovo je bila stvarnost.

Promijenio se način na koji se suprug prema njoj ophodio. Osjećala je to. Primio ju je zaruku i na licu je osjetila njegov dah. Ako ništa drugo, barem je primijetio njezinu ljepotu.

Zaplesali su zajedno, i to talijanske plesove, a ne španjolske kakve je plesala sGiovannijem u prilici toliko sličnoj, a opet drukčijoj od ove.

Zatim su se uputili prema svadbenoj kočiji.Bio je tih ijedva izustio i riječ. Bila je spremna za ono što mora uslijediti – Giulia ju je na

to pripremila - ali znala je da će njezino iskustvo biti posve različito od Giulijina.Bila je pomalo uplašena, ali i spokojna kao uvijek, znajući da će, ako i ne iskusi nasladu

za kojom je čeznula, barem biti u stanju sve izdržati.Kada su ostali sami na velikom krevetu, rekla mu je:— Prvo mi nešto reci, Giovanni. Zašto si toliko odgađao povratak?— Bilo je glupo vraćati se - promrmljao je. - Vladala je kuga i... bilo je opasno.Okrenuo se prema njoj, nestrpljiv nakon svih tih mjeseci čekanja, ali ona se

ustručavala, s jedva primjetnim tračkom straha u širokim, svijetlim očima.

- 74 -

— Jesi li se vratio radi konzumacije... ili radi miraza?— I radi jednog, i radi drugog - odgovori.Bilo je čudno, zbunjujuće, kao što je govorila Giulia, a opet nije bilo onako kako je

Giulia govorila. Postala je svjesna uzbuđenja, otkrića novog svijeta koji se pred njomotvarao, naslade o kakvoj nije ni sanjala. Znala je da bi s nekim drugim bilo drukčije, aličak je i s ovim muškarcem bilo dovoljno dobro.

A opet, s nekim drugim...Ležala je sa smiješkom na usnama.

Preko noći je odrasla. Aleksandar i Giulia to su primijetili i poveli razgovor o tome.— Žalim je - naglas je razmišljala Giulia. - Moje iskustvo bilo je toliko drukčije. Sirota

Lucrezia s tim hladnim i živčanim stvorenjem. Vaša Svetosti, trebali biste razvrgnuti brak idati joj pravog muškarca.

Aleksandar zaigrano coknu jezikom.— Zar se tako govori o braku! Hajde, još je mlada. Pred njom je cijeli život. Međutim,

ne odbacujem posve ideju o razvodu braka, ali razvode nije lako ostvariti. Crkva zazire odnjih.

— Ali ako tako odluči Sveti Otac, Crkva će se morati pokoriti njegovim željama -podsjetila ga je Giulia.

— Ah, zloćo mala, rugaš mi se. Moram za tebe smisliti pokoru.— Izreći ću deset »volim vas«, u vjerskom zanosu baciti vam se pred noge i zavapiti:

»Činite sa mnom što vas je volja, Sveti Oče, jer pripadam vam dušom i tijelom«.— Moja Giulia... mala ljubavi moja. Što bih ja bez tebe! Ali pripazi na moju Lucreziju,

hoćeš li? Mudra si, savjetuj ju!— Kako da nađe ljubavnika i obmane supruga. Kao ja.— Nije tu bilo obmane. Sirotom malom Orsinu ovako je odgovaralo - posve.Zajedno su se smijali, a ona ga je uvjeravala da Lucreziju voli kao vlastitu sestru te da

će tako o njoj i skrbiti.Međutim, Giulia je htjela razgovarati o nečem drugom. Žarko je željela da papa Lauri

dogovori sjajan brak, jer je htjela da cijela Italija dozna kako je prihvatio tu djevojčicu kaokćer.

— Učinit ću to. Najdraža mala Laura dobit će krasnog muža kakvog bi samo poželjetimogla.

Nije ju puštao od sebe. Opuštenost kakvu mu je njihova veza pružala bila mu jeprijeko potrebna. Nad Rimom su se nadvili tmurni oblaci, a o njima nije želio razmišljati.Radije se zabavljao sa svojom Giulijom. Vodio je ljubav s njom poput mladića i oboje suuživali u njegovoj muževnosti.

Otkrio je da je to najbolji protuotrov za sve nevolje.

Bile su zajedno u Lucrezijinim odajama - Lucrezia i Giulia, raspletenih kosa koje su impadale niz ramena. Giulijina kosa dopirala je sve do peta, a Lucrezia je na svoju moglasjesti. Ponovno su ih bile oprale.

— Na balkonu je sunčano - rekla je Giulia. - Pođimo tamo osušiti kose. Ako se osušena suncu bit će sjajnije nego ikada.

— Zar smijemo izaći na balkon?— Zašto ne?— Ne bismo li se ondje mogle zaraziti?

- 75 -

— Oh, Lucrezijo, zar ti nije dozlogrdilo to što smo zatvorene u palaču? Ne smijemopromoliti ni nosa... čak ni na trenutak. Muka mi je od toga.

— Bilo bi ti više muka da dobiješ kugu.— Valjda si u pravu. Jedva čekam da vrućina popusti. Možda s njom nestane i kužni

zrak.Giulia je ustala i rastresla vlažnu kosu.— Izaći ću na balkon.— Nisi li obećala Svetom Ocu da nećeš izlaziti? Giulia je iskrivila lice.— Nisam spomenula balkon. Rekla sam da neću izlaziti iz kuće.— Možda je mislio i na balkon.— Tada ćemo se pretvarati da nije. Izlazim. Sjest ću na sunce i osušiti kosu.— Nemoj, Giulia. Ne bi smjela. Ali Giulia se već izgubila iz vida.

Lucrezia je zamišljeno sjela, gledajući kip Bogorodice osvijetljen svjetiljkom.— Sveta Majko - molila se. - Neka što prije sve bude dobro. Znala je da mnogo toga

nije kako treba. Nije bila posrijedi samo kuga, premda je ona bila čest gost. O njezinu ocukolale su ružne glasine. Čula je šaputanje slugu, ali nikome nije prenijela što je čula, jer susluge mogle biti išibane ili još užasnije kažnjene zbog toga što ih je načula da govore.Govorili su da je papin položaj neizvjestan i da postoje mnogi koji ga žele zbaciti i nanjegovo mjesto postaviti novog papu. Francuska je prijetila invazijom, a neki su govorilida je papa tajni saveznik talijanskih neprijatelja.

Sve ju je to jako uznemiravalo. Nije znala mnogo o političkim stavovima svoga muža.Sada su dijelili postelju i bila mu je supruga u pravom smislu te riječi, premda pomalonezadovoljna. Giulia je za njega govorila da je hladan, a Lucrezia je otkrila da ona tonipošto nije. Nije si bila jasna. U njoj se budila želja - nejasna želja za nekim nepoznatim - iGiovanni ju nije mogao utažiti. Ležala bi uz njega slušajući njegovo hrkanje i čeznula zaljubavnikovim zagrljajem. Ne Giovannijevim. Ali ponekad bi gotovo povjerovala da je bilokakav ljubavnik bolji od nikakvog.

Ljubav koju je iskusila umnogome se razlikovala od one koju je poznavala Giulia, aliGiulia je imala nenadmašna ljubavnika, Aleksandra.

Negdje na svijetu postojao je ljubavnik za kakvim je čeznula, jer je moralo postojati jošljudi s osobinama Borgija.

No to se ticalo samo nje, a budući da je Lucrezia rijetko bila zaokupljena sobom, onošto se ticalo drugih uvijek joj se činilo jednako važnim - ako ne i važnijim.

Pronašla bi vremena za razmišljanje o jadnom Cesareu, koji je bio bjesniji no ikada zatošto je sada, kada je prijetila opasnost, bio bespomoćan. Žudio je za vlastitom condottom uvojsci. Pružala se prilika za vojnu slavu, a njemu je bila uskraćena. Adriana je ponovnopostala jako pobožna i mnogo vremena provodila na koljenima, što je značilo da je vrlozabrinuta.

Čula je galamu s trga, a kada je potrčala na balkon vidjeti što se događa, u naručje joj sesrušila Giulia, gotovo bez svijesti.

Giulijino čelo bilo je okrvavljeno.— Što se dogodilo?

Pogledala je prvo Giuliju pa balkon.— Ne izlazi - odvrati Giulia. - Krvarim li? Vidjeli su me. Rulja se u trenu skupila. Jesi

li čula što su mi vikali?— Čula sam galamu. Sjedni, molim te. Oprat ću ti čelo.

Čim je pljesnula, dotrčala je ropkinja.— Donesi mi lavor vode i meku gazu - povikala je - i nikome ne govori što će ti.

- 76 -

Giulia je ozbiljno pogledala Lucreziju.— Nazivali su me prostim imenima - reče. - Spominjali su i Svetoga Oca.— Oni... ne bi se usudili!— Ali usudili su se, Lucrezijo. To znači da je stanje u gradu gore nego što znamo.— Misliš da ga žele svrgnuti?— Nikada im ne bi to dopustio.Ropkinja je ušla s vodom. Lucrezia joj je uzela lavor a Giulia rekla:— Kad sam izišla na balkon, spotaknula sam se i ogrebla čelo.Ropkinja se naklonila i udaljila, ali nije povjerovala Giuliji.»Znaju sve o ovim nevoljama«, pomislila je Lucrezia. »Znaju više nego što je nama

dopušteno znati.«

Nije bilo moguće zatajiti vijest da je papinu ljubavnicu na balkonu Lucrezijine palačenetko pogodio kamenom. Čim je Aleksandar čuo za to, požurio je k njima.

Usprkos opasnosti u kojoj je Aleksandar znao da se nalazi, u tom trenutku najveća muje briga bila sigurnost kćeri i ljubavnice.

Nježno ih je zagrlio i, prvi puta otkako su mu se oblaci rata nadvili nad glavom,djelovao je uznemireno.

— Zlato, daj da ti vidim ranu. Moramo sve učiniti da ne dođe do infekcije. SvetaMajko Božja, mogli su ti izbiti oko. Ali sveci su te čuvali, draga moja, i rana nije strašna. Ati, Lucrezijo, dragocjena moja kćerkice, nisi povrijeđena. Hvala Djevici na tome.

Obje ih je privio uza se kao da ih nikada neće pustiti, a kada su pogledale njegovo lice,vidjele su da oko nečega dvoji.

— Ne smiješ se uzrujavati, najdraži oče - Lucrezia će. - Bit ćemo vrlo oprezne. Nećemoizlaziti na balkon dok se stanje ne smiri.

Papa ih je pustio i zamišljeno prišao kipu Bogorodice. Stajao je pred njim dok su mu seusne lagano pomicale. Molio je, a njih su dvije jasno vidjele da sam sebe požuruje udonošenju neke odluke.

Polako se okrenuo prema njima, postavši ponovno onaj stari, odlučni Aleksandar.— Drage moje - rekao je - sada mi ne preostaje drugo nego učiniti ono što me najviše

rastužuje. Sklonit ću vas daleko od Rima.— Ne čini to, oče, molim te – preklinjala je Lucrezia. - Dopusti nam da ostanemo uz

tebe. Obećat ćemo da nikada nećemo izlaziti. Jer biti daleko od tebe najgore je što nasmože snaći.

Nasmiješio se i položio joj ruku na glavu.— A moja Giulia, što ona ima reći?

Giulia mu se ničice bacila pred noge i uhvatila ga za ruku. Razmišljala je o tome daRimu zasigurno prijeti nešto strašnije čak i od kuge. Možda su francuske snage krenule uosvajački pohod... postavit će papu po svom izboru, a tko zna što će onda biti sAleksandrom?

Giulia je s Aleksandrom kao ljubavnikom bila vrlo zadovoljna, bio je vješt i iskusan.Nije sumnjala da može biti sretna što ima najboljeg mentora u Rimu. Ali Aleksandrova jeprivlačnost velikim dijelom proizlazila iz njegove moći, iz činjenice da je prvo bio naj-bogatiji rimski kardinal, a zatim i papa. Giulia je bila takve naravi da joj je to uvećavalozadovoljstvo. Kada bi ga zamislila lišenog te veličine, možda kao poniženog zatočenikaFrancuza, u njezinim očima više ne bi bio ista osoba kao svemoćan, uvijek popustljiv idarežljiv ljubavnik kojemu je bila čast biti ljubavnica.

- 77 -

Zbog toga Giulia baš i nije očajavala pri pomisli da se mora povući na sigurno dok sene razriješi dvojba hoće li Aleksandar ostati na vlasti ili ne.

Sve je to dobro krila, a Aleksandar, koji je mogao u trenu prepoznati dvoličnostdržavnika, nije ni slutio onu svoje ljubavnice. To je dijelom mogao zahvaliti onojneprestanoj potrebi da vidi samo ono što želi vidjeti.

Bio je privrženiji Giuliji no ikada. Zbog razlike u godinama djelovala mu je, čak i sadakada je postala majkom, kao mlada i neiskvarena djevojčica. Njezina mu se strast uvijekčinila neusiljenom. Uživala je s njim kao i on s njom. Stoga je vjerovao da joj se srce slamazato što ga mora napustiti, isto kao i njegovo jer ga napušta.

— Nećemo te napustiti - reče Giulia. - Radije bismo se suočile s bilo čim, Sveti Oče,nego vas napustile. Prije bih umrla od kuge ili mača tuđinskog vojnika nego...

— Prestani, preklinjem te - zadrhta Aleksandar. - Ne znaš o čemu govoriš.Giulia se pribrala i ustala, lica iskrena poput Lucrezijina. Rekla je:— Istina je, zar ne, Lucrezijo? Neka nam se radije dogodi... bilo što... bilo što... -

Zastala je kako bi si Aleksandar mogao predočiti najstrašnije užase. - Upravo tako - nastavi- sve nam je draže od toga da vas napustimo.

Lucrezia se bacila ocu oko vrata.— Istina je, najdraži oče - povikala je, a tako je i mislila.— Drage moje djevojke! - promrmljao je Aleksandar, glasom napuklim od navale

osjećaja. - Upravo zbog toga što vas toliko volim, moram biti nepopustljiv. Ne smijem vamdopustiti da ostanete. Ne usuđujem se ni zamisliti koliko će mi tmuran biti život bez vas.Znam samo da bih bio još tmurniji kad bi vas zadesilo neko zlo i to zato što sam vas jazadržao ovdje iz sebičnosti. Francuzi okupljaju vojsku. Jaka su nacija, odlučna u namjerida zauzme Napulj. Ali neće se zadovoljiti samo Napuljem. Tko zna, možda ćemo dočekatituđinske postrojbe i pred Rimom. A voljena moja, moja Giulijo, ti razmišljaš o smrti odmača tuđinskog vojnika, ali ponekad to nije tako jednostavno. Tako si mlada... tako lijepa.Nikada na svijetu nisu postojala dva tako ljupka bića. A kakva bi vas sudba snašla dapadnete u ruke nasilničke soldateske, pomislite samo? Ja ne želim ni pomisliti na to. Neusuđujem se ni pomisliti. Radije se odričem radosti koju mi pruža vaša blizina nego da nato pomišljam.

— Tada nas udaljite, ali nakratko, tek onoliko koliko bude potrebno da umirite dušu -tješila ga je Giulia.

— Nadam se da nećemo otići daleko od Rima - sjetno je dodala Lucrezia.— Najdraže moje, budite sigurne da ću vas, čim u Rimu za vas postane sigurno,

ponovno držati u naručju.Obje ih je zagrlio i privio uza se, ne puštajući ih.— Evo što sam naumio, najdraže moje djevojke. Lucrezia će otići na posjed svog

supruga. Predlažem da vas obje pošaljem u Pesaro.★

Ako je netko bio ushićen mogućnošću napuštanja Rima, bio je to Giovanni Sforza. Papuje uvjerio da mu ništa neće biti važnije od dvije mlade žene koje je Sveti Otac stavio podnjegovu zaštitu i vatreno je podržavao papino mišljenje da Rim, toga svibnja 1494. godine,nije mjesto za njih.

Tako se prelijepog sunčanog dana, na trgu Svetog Petra, okupilo mnoštvo brbljavihslugu i uzbuđenih robova koji su se priključili sviti što se spremala na put u Pesaro. Giuliaje izjavila kako ne želi putovati bez svojih frizerki, švelja i drugih slugu koji su jojosiguravali udobnost. Lucrezia je, znajući koliko bi njezina svita bila žalosna da ju ostaviza sobom, bila jednako nepopustljiva u namjeri da ih sve povede. Uzalud je Giovanni

- 78 -

Sforza isticao da u mirnom Pesaru neće biti potrebe za tolikim dotjerivanjem. Djevojkenisu željele slušati, a Giovanni je popustio, izgarajući od želje da pobjegne iz Rima štoprije.

Adriana se, sa svojim svećenicima i poslugom, također našla u povorci, a papa je stajaona svom balkonu prateći ih pogledom sve dok mu s vidika nisu nestale te dvije zlaćaneglave koje su mu donosile toliku radost u životu.

Kada su nestale, povukao se u svoje odaje gdje se zatvorio da oplače njihov odlazak.Bacio se na proučavanje političke situacije, odlučan u namjeri da sve svoje snage usmjeritome da Rim iznova učini sigurnim gradom, kako bi svojim djevojčicama mogaoomogućiti da se vrate i uljepšaju mu život.

Kada su Rim ostavile za sobom, Lucrezia je iznenađeno opazila da se Giulijinoraspoloženje popravilo.

— Moglo bi se pomisliti - reče - da ti je drago što napuštaš Svetog Oca.— Čemu gajiti sjetu koja ničim dobrim ne može uroditi, već samo još većom sjetom?

Zaboravimo da smo u izgnanstvu, daleko od našeg Svetog Oca i voljenoga grada.Iskoristimo to što imamo najbolje što možemo.

— To neće biti lako - odvrati Lucrezia. - Zar nisi primijetila koliko se rastužio?— On je najmudriji čovjek u Rimu - uvjeravala ju je Giulia. - Ubrzo će prestati

tugovati. On me poučio toj životnoj filozofiji. Uskoro će ponovno postati veseo. Stogadopusti da se i mi veselimo koliko možemo.

— To doista jest njegova filozofija - složila se Lucrezia.— Radujmo se onda... Pitam se kakav li je gradić taj Pesaro.

Nastavili su put na sjever preko talijanske čizme, a u svakom gradu kroz koji biprolazili, narod je izlazio na ulice vidjeti strance iz Rima. Divili su se dvjema zlatokosimljepoticama u raskošnim haljinama, zurili su u malu Lauru koja je bila uz majku, zadivljenijer su čuli da je i to dijete, poput zlatokose Lucrezije, kći samoga pape.

Podizani su barjaci dobrodošlice, a gospodari raznih gradova kroz koje su prolazilipriređivali su im kraljevske dočeke. Takve su predstave zabavljale narod, a budući danitko još nije bio siguran da će papa biti svrgnut, u ovom trenutku nije bilo mudro uvrije-diti nekoga tko, prema legendi, ima natprirodne moći.

Raspoloženje Giovannija Sforze postajalo je sve bolje što se više povećavala razdaljinaizmeđu njega i Rima. Počeo se drukčije držati i čak postao pomalo nalik na ljubavnika okakvom je Lucrezia sanjala, a ona je, uvijek spremna zadovoljiti se onime što ima, shvatilada, barem što se bračnog života tiče, nikada nije bila sretnija.

Kako li je samo Giovanni sjao od ponosa gledajući barjake podignute u njihovu čast ivideći da ga neki velmože, poput Urbina koji ga je oduvijek gledao s visoka, sadadoživljavaju kao sebi ravna.

Giovanniju je napokon postalo jasno kakve mu sve počasti može donijeti savez sBorgijama, pa se zbog toga prema svojoj supruzi ophodio s nježnošću i žarko joj želioudovoljiti, a budući da je ona jedva čekala da joj se udovolji, njihov skladan odnos potrajaoje tijekom cijelog puta.

Sforza je poslao poruku da najavi njihov skori dolazak u Pesaro i slugama dao doznanja da očekuje dobrodošlicu kakvu nikome prije nisu pružili. Želio je cvijeće rasutoulicama i podignute barjake, želio je da se napišu stihovi koji će po dolasku biti pročitaninjemu i njegovoj nevjesti.

Bio je razdragan na tom napornom putu kroz Apenine i čestitao sam sebi na tome štoima suprugu koja nije samo raspaljive strasti, koja nije samo ljepotica, već i kći čovjeka kojije, čak i kad mu je položaj ugrožen, najmoćniji čovjek u Italiji.

- 79 -

Pripremao se za pobjedonosan ulazak u Pesaro.Lucrezia i Giulia nisu propustile oprati kose noć prije dolaska. Lucrezia se spremala

odjenuti raskošnu haljinu izvezenu zlatom, a zlaćanu je kosu kanila skupiti u mrežuposutu brojnim draguljima.

Ležala je uz supruga maštajući o sutrašnjem danu, sanjivo se prisjećajući strastvenostikoju je pokazao za vrijeme puta, strastvenosti za kakvu nije vjerovala da je sposoban.Željela je da se probudi i ponovno vodi ljubav s njom.

Potom se zapitala što se događa u Rimu i je li joj se otac oporavio od žalosti. Činilo seda Giulia ne žali baš mnogo zbog toga što su ga morale napustiti, premda je bilo sigurnoda će papa utjehu potražiti u drugim ženama.

Bilo je neobično što je Giuliji svejedno za to. Možda je tako bilo i bolje, jer bi uprotivnome bila nesretna, a budući da će papa nesumnjivo pronaći načina da se utješi, tošto se Giulia pomirila s odlaskom bila je sretna okolnost.

Podigao se vjetar i začula je rominjanje kišnih kapi.Nadala se da će sutra zasjati sunce.— Giovanni - šapnula je - čuješ li kakav se vjetar podigao?Nije bio posebno lijep i nije nalikovao ljubavniku o kakvom je sanjala, ali oduvijek je

bila spremna na kompromise. Obdarila ga je ljepotom i vrlinama koje nije posjedovao idoživljavala ga onakvim kakav je željela da bude, a ne kakav je doista bio.

Lagano mu je dotakla obraz. Trznuo je licem i podigao ruku kao da želi otjerati muhu.— Giovanni - šapnula je.Ali samo je nastavio hrkati.

Kada su ujahali u Pesaro, bješnjela je oluja i pljuštala kiša.S prozora su visjeli mokri i zablaćeni stjegovi. Neke je strgnuo vjetar pa su

zanemareno ležali na tlu. Gospodar Pesara zapovjedio je da se podignu stjegovi i njegovisu podanici tako i učinili, no vjetar je bio nemilosrdan i nije se pokoravao nijednom gospo-daru, stoga ulazak u Pesaro nije bio onako pobjedonosan kako se njegov gospodar nadao.

Giulia je bila bijesna. Kiša joj je natopila lijepu kosu koja je, umjesto zlaćana, postalatamnožuta. Njezina prelijepa haljina bila je uništena.

— Proklet bio Pesaro! – vikala je Giulia, poželjevši da je u Rimu.Dok su jahali, Adriana je molila ispod glasa. Odjeća joj se neugodno ovjesila, a vjetar joj

razmrsio kosu ispod mreže, pa se osjećala nedostojanstveno, a dostojanstvo je Adrianimnogo značilo. Ipak, ostala je mirna, a izraz lica odavao je neku vrstu trijumfa. Govorila jesebi u bradu:

— U ovakva vremena, sve je bolje od Rima.Lucrezijina prelijepa haljina bila je uništena, a kosa joj je bila u istom stanju kao i

Giulijina. Jedna od služavki pronašla je širok plašt kojim je omotala gospodaricu tako da jesav njezin sjaj bio skriven od nekolicine okupljenih koji su, prkoseći vjetru i kiši,promatrali dolazak nove grofice.

— Uopće ne sumnjam - rekla je Giuliji - da će sutra zasjati sunce.— Ali nema sumnje ni da ćemo biti u postelji i liječiti vrućicu, pa nam sunce baš i neće

mnogo značiti - gunđala je Giulia.Stigli su do Sforzine palače pred kojom su, kako je bilo i zapovjeđeno, čekali pjesnici da

pročitaju stihove u čast svojega gospodara i njegove nevjeste.I tako su morali stajati na kiši i vjetru dok su, skutreni pod svodovima, pjesnici

drhtureći čitali stihove kojima su svojoj grofici željeli dobrodošlicu u novi dom usredsuncem obasjanog Pesara.

- 80 -

Giulia je kihnula dok se Adriana potiho molila da pjesnici skrate stihove, a Lucrezia se,ljepote skrivene pod širokim plaštem i zlaćane kose koja joj je oko lica padala u žutim,zmijolikim pramenovima bez sjaja, smiješila kao što se od nje i očekivalo, no bilo je očitoda je odahnula kada se obraćanje privelo kraju.

Kakva je samo radost bila naći se unutar palače, osušiti se i ugrijati uz veliko ognjište,jesti toplu hranu i hihotati s Giulijom, razgovarati o užasnom putovanju u Pesaro kojeg ćese s užitkom prisjećati zato što je završilo.

Ali idućeg dana zasjalo je sunce, a pred njima se prostro Pesaro u svoj svojoj ljepoti.Lucrezia je, gledajući ljupko prostranstvo Jadrana na čijoj se obali grad smjestio, zelene

brežuljke koje su ga okruživali u dražesnom polukrugu na čijem su se svakom krajuuzdizale moćne planine Accio i Ardizio, bila oduševljena svojim novim domom.

— Ovdje se - rekla je Giuliji - čovjek uistinu osjeća odsječenim od ostatka svijeta.— Zato su nas i poslali ovamo, da budemo na sigurnom dok sukob ne završi.— Vjerujem kako bih mogla biti sretna - rekla je Lucrezia - da su otac i braća ovdje sa

mnom.— O, Lucrezijo, morat ćeš naučiti biti sretna bez obzira na oca i braću.

Nekoliko idućih dana Lucrezia je upravo to pokušavala.Giovannijevi podanici pokušavali su zabaviti svoju groficu kako su najbolje umjeli,

dajući joj do znanja koliko su sretni što je među njima. Priređivali su gozbe, balove ikarnevale. Uske gradske uličice bile su pune nasmijanih ljudi, klaunova u grotesknimkostimima i žonglera koji su izvodili trikove u čast gospe Lucrezije. Ljudi su govorili daPesarom nikada nije vladalo toliko veselje, a sve u čast nove grofice.

Kada se Lucrezia pojavila među njima, osvojila je njihova srca, i to ne samo zlaćanomljepotom, već i očiglednom zahvalnošću na svemu što čine za nju.

Giulia i Lucrezia zajedno su se bacile na posao i razmislile kako da i same doprinesuveselju, odlučne u namjeri da ljudima Pesara pokažu veličanstvenost kakvoj do tadanikada nisu svjedočili. Iznijele su najraskošnije haljine koje će zaslijepiti provincijalce iomogućiti im da nakratko zavire u blistavi svijet rimskog društva.

Čvrsto su naumile zasjeniti ljepotom mjesnu ljepoticu, Caterinu Gonzaga diMontevecchio, o kojoj su toliko čule, ali su bile pomalo zabrinute jer je glas o ljepoti te ženedopro sve do Rima.

Oprale su kose i stavile ih u draguljima optočene mrežice, uvjeravajući jedna drugu danikada nisu ljepše izgledale. Haljine od svile i brokata prošivene draguljima koje suodjenule bile bi primjerene i državničkim primanjima u Rimu. Zatim su, takoveličanstveno odjevene, u pratnji Giovannija pošle na bal obitelji Gonzaga.

Bila je to večer pobjede. Proučile su tu nadaleko čuvenu ljepoticu i otkrile da joj je,premda ju krase prelijepa koža i stas, nos preširok, zubi ružni, a kosa neugledna uusporedbi s Lucrezijinim i Giulijinim dugim, zlatnim uvojcima.

Giuliju je obuzelo raspojasano veselje dok je Lucrezia bila spokojnije radosna, a čim suse vratile u palaču Sforza, sjele su pisati Svetom Ocu da mu ispričaju sve što se događa iopišu Caterinin izgled, jer su znale kako je Njegova Svetost vjerojatno pod dojmom da jeljepša nego što jest.

Giulia je dodala kako je Lucrezia zadovoljna novim domom te da je dobra zdravlja.Stanovnici Pesara odani su Sforzi, pisala je, neprestano se održavaju slavlja i karnevali,pleše se i pjeva. A ona, pak, budući da je daleko od Njegove Svetosti o kome ovisi svanjezina sreća, u svem tom veselju ne uspijeva pronaći radosti ni zadovoljstva. Srcem je uz

- 81 -

onoga koji joj je najveće blago u životu. Vjerovala je da ih Njegova Svetost neće zaboraviti,već da će ih čim prije pozvati natrag k sebi.

Papa je bio očaran takvim pismima. Zahtijevao je da mu pišu svaki dan, uvjeravajući ihkako mu ništa nije važnije od toga da čuje makar i najsitnije pojedinosti njihova života.

Činilo se da je uistinu tako, jer premda su se Francuzi spremali osvojiti Italiju, a njegovineprijatelji na poluotoku smišljali načine da ga svrgnu, uistinu je bio sretan kada bi primiopismo svojih voljenih djevojaka.

A kada je, nekoliko tjedana poslije, do njega doprla vijest da je Lucrezia pala u posteljus vrućicom, pao je u najdublji očaj strahujući za njezin život. Zatvorio se u svoje odaje.Nikoga nije puštao k sebi, osjećao se krivim zbog toga što joj je dopustio da ode od njega,dok je istodobno grozničavo kovao planove za njezin povratak usprkos opasnostima.

Želio ih je uza se. Bez njih nije mogao uživati u životu. Pisao je da je Giulijino izbivanjeu njemu probudilo zloduha pohote kojeg je jedino ona mogla umiriti i da je uvidio kakomu je, među svom djecom koju ima, srcu najviše prirasla njegova zlatokosa, mala ljepotica.Kako je uopće mogao pomisliti da se ljubav koju osjeća prema sinovima može mjeriti sonom koju muškarac poput njega mora osjećati prema nekome tako nježna stasa i iznimneljepote kao što je njegova Lucrezia. Moraju se vratiti. Ne smiju se više razdvajati. Kakvegod im opasnosti prijetile, zajedno će se s njima suočiti.

»Donna Lucrezia, voljena naša kćeri«, pisao je u očaju. »Priuštila si nam danenajdubljeg jada. Rimom su kolale zle vijesti, gorke i užasne vijesti da si već mrtva ili danema nade da preživiš. Možeš samo zamisliti tugu koju si nam nanijela, s obzirom na toda te ljubimo više no ikoga na svijetu. Zahvaljujemo Bogu i Blaženoj Gospi na tome što sute izbavili od zla, ali nećemo biti sretni dok te i sami ne vidimo«.

Pisma su tako putovala između Rima i Pesara, a Aleksandar je, premda se mnogimačinilo da je na rubu propasti, odbijao to priznati tvrdeći kako bi dao sve što ima samo damu se vrate njegove ljubljene.

Giovanni Sforza je više od svega želio ostati u Pesaru. Vjerovao je da je tamo zaštićenod svih zala invazije. Francuzi jamačno neće prelaziti Apenine da zauzmu tako beznačajnopodručje. Usto se i Lucrezia, daleko od očeva utjecaja, prometnula u zadovoljnu suprugupunu ljubavi. Zbog čega ne bi cijeli život ostali u Pesaru?

Postojala je samo jedna smetnja. Kao crkvenom dužnosniku, plaću mu je isplaćivaopapa, a premda je kao član obitelji Sforza radio i za Milano, njegov rođak Ludovico, koji sespremao za francuski napad znajući da će se među prvima naći na udaru, imao je premalonovca i vremena da bi ga trošio na Giovannija. Stoga Giovanni već duže nije primionikakav prihod iz Milana, a ako se ogluši o papinu zapovijed i ne pošalje mu kćer, kako dase nada prihodu od pape?

Tih tjedana slavlja, u kojima su se Lucrezia i Giulia šepurile u svoj svojoj raskoši igizdavoj odjeći po njegovu provincijskom dvoru, Giovanni je bio u nedoumici.

Aleksandar je svog zeta u potpunosti razumio. Krotak čovjek, kukavica, mislio jeAleksandar, čovjek kakve je prezirao. Znao je da se Giovanni kukavički krije u Pesaru,daleko od neminovnog sukoba, u nadi da će ondje i ostati te zadržati Lucreziju daleko odnjezina oca.

To nije smjelo biti tako, a budući da bi, odluči li Giovanni zadržati suprugu uza se,papi bilo vrlo nezgodno zahtijevati njezin povratak, Aleksandar je uredio da se GiovannijuSforzi preda zapovjedništvo nad Napolitanskom brigadom i u Pesaro poslao zapovijed dase smjesta javi na položaj.

Kada je Giovanni primio nalog, ostao je zapanjen.

- 82 -

Banuo je u Lucrezijine odaje i zatražio da pročita poruku iz Rima.— Smjesta otići... u Napulj - čitala je Lucrezia. - Ti... Giovanni... da odeš u Napulj? Ali

tvoja obitelj oduvijek je bila neprijatelj Napolitanaca.— Upravo tako - povika Giovanni. - Što li je tvoj otac naumio? Zar me želi uništiti?— Kako bi želio uništiti mog supruga kada tvrdi da mu moja radost pričinja najveće

zadovoljstvo?— Možda misli da ti moja propast ne bi bila mrska.— Giovanni! - Lucrezia ga je raširenim očima preklinjala da prestane. Strahovala je od

ovakvih scena.— Oh da - bjesnio je Giovanni. - Želi da mu se vratiš. Ne može živjeti bez tebe. Nije li

to ono što neprestano govori? Zar misliš da ne razumijem zašto? Misliš da sam budala?— On je moj voljeni otac, istina je.Giovanni se grohotom nasmijao.— Tvoj voljeni otac! To je doista zabavno. Cijela se Italija smije. Papa je voljeni otac

gospe Lucrezije i žudi za tim da ju sakrije pod svoje apostolske halje.— Giovanni, histeričan si!Bilo je to istina. Giovanni je bio izvan sebe od straha. Uvidio je da je uhvaćen u papinu

mrežu. Njegovi milanski rođaci nisu za njega nalazili vremena, njegov punac papa želio gaje skloniti s puta, pa ga je nakanio isporučiti neprijateljima njegove obitelji. Što će biti snjim?

— Odbit ću poslušati papinu zapovijed - reče. - Zar misli da ne vidim što smjera?— Oh, Giovanni - odvrati Lucrezia - ne bi bilo razborito usprotiviti se mojemu ocu.— Ti bi mi savjetovala da mu se pokorim, zar ne? Ti bi rekla: »Pođi Napolitancima.

Prihvati zapovjedništvo nad njima. Ti si Sforza i zakleti si neprijatelj Napulja, ali pođi,pođi... zato što te moj otac želi ukloniti s puta da bih mu se mogla vratiti... i da mu budemblizu, a glasine neka se šire i šire... i šire...«

Počeo se smijati, no lice mu se grčilo od straha.Pokušala ga je utješiti, ali samo je povikao:— Neću ići - čuješ li? Neću ići.

Nevolje su se gomilale. Iz Capodimontea, Giulijina rodnog grada, stigla je vijest da jenjezin brat Angelo teško bolestan i da je obitelj vjerovala kako neće poživjeti.

Giulia je bila izvan sebe. Silno je voljela svoju obitelj, a posebice braću Angela iAlessandra.

Došla je Lucreziji, a tijekom cijela njihova prijateljstva Lucrezia nije vidjela Giuliju takouznemirenu.

— Primila sam vijesti od kuće - objasnila je Giulija.— Moja najdraža Giulijo, kako li mi je samo žao! - povika Lucrezia. - Moramo moliti

da sve bude dobro.— Treba mi nešto više od molitve - rekla joj je Giulia. - Otići ću k njemu. Ne mogu

dopustiti da umre, a da ga još jednom ne vidim.— Sjeti se što je moj otac zapovjedio... Ne smijemo napuštati Pesaro bez njegova

pristanka.— Brat mi umire, razumiješ li? Što bi bilo da su Cesare ili Giovanni na samrti? Zar ne

bi otišla k njima?— Ali ne radi se o Cesareu, niti o Giovanniju - mirno će Lucrezia. - To je samo Angelo.— On mi je brat isto koliko su Cesare i Giovanni tebi braća.

- 83 -

Lucrezia to nije mogla prihvatiti. Giulia nije razumjela veze koje su spajale obiteljBorgia. A i papa bi bio bijesan da Giulia radi obitelji napusti Pesaro.

— Usto - naglasila je Lucrezia - Orsino je u Bassanellu, koji je nedaleko odCapodimontea. Znaš koliko je mome ocu mrsko kada se nađeš u blizini svog supruga.

— Ne bih Orsina ni vidjela.— Ali on bi mogao doći k tebi. Oh, Giulijo, ako ti je stalo do ljubavi moga oca, ne idi u

Capodimonte.Giulia je utihnula. Našla se rastrgana između čežnje da posjeti brata i želje da udovolji

papi.Giovanni je pošao u Napulj. Lucrezia se od njega oprostila bez velikog žaljenja.

Posljednjih nekoliko dana imala je priliku uvjeriti se za kakvog se slabića udala i čeznula jeza snagom kakvoj se oduvijek divila kod oca i braće.

Giovanni, bijesan i ponižen, nije bio u stanju služiti neprijateljima svoje obitelji, pa seodlučio samo pretvarati da to čini i istodobno obitelji slati izvješća o potezimanapolitanske vojske. Bit će to opasan posao, a bude li uhvaćen, kao uhoda bi se mogao naćiu izravnoj pogibelji. Ali što je drugo mogao? Kako da se drukčije izmiri s obitelji? Bio jemalen vladar malene zajednice, provincijski vlastelin koji nije mogao bez podrške obitelji ipape.

Po Giovannijevu odlasku, palača je utonula u sumornost. Nije se više slavilo jer jedjevojke prošla volja za zabavom. Sjedile su u svojim odajama, Lucrezia zabavljajućiLauru, a Giulia čekajući na prozoru glasnika iz Capodimontea.

Svanuo je dan kada je glasnik stigao, a vijesti koje je donio bile su crne. Angelo Farnesebio je na samrtnoj postelji, u to više nije bilo sumnje, i izrazio je želju da vidi voljenu sestruGiuliju, koja je njegovoj obitelji priskrbila tolike počasti. To je bilo presudno za Giulijinuodluku.

Obratila se Lucreziji.— Iz ovih stopa krećem za Capodimonte - rekla je. - Čvrsto sam odlučila još jednom

vidjeti brata prije negoli umre.— Ne smiješ otići - ustrajala je Lucrezia. - Moj će ti otac zamjeriti.

Ali Giulia je bila odlučna i još se istoga dana s Laurom i Adrianom zaputila uCapodimonte.

Giovanni, Giulia, Laura i Adriana, svi su ju napustili.Ostavši sama i osamljena u Peasaru, Lucrezia je razmišljala o promjenama kakve se

događaju posvuda oko nje.

U dvorcu Orsini nad Bassanellom, Orsina Orsinija morile su turobne misli.Bio je slabić baš kao Giovanni Sforza. Giovanni nikada nije mogao smetnuti s uma da je

pripadao tek malenom ogranku obitelji Sforza, i da ga bogatiji rođaci preziru, a Orsino nijemogao zaboraviti da je niska rasta, da je razrok i da čak ni priproste služavke ne žude zanjegovom pažnjom. Često bi ojađeno razmišljao o tome kako se prema njemu ophode.Činilo se da su mu se narugali preko svake mjere oženivši ga jednom od najljepših žena uItaliji, onom koja je bila papina ljubavnica i prije nego što mu je postala supruga.

Kao da govore: »Oh, ma to je samo Orsino, a Orsino je beznačajan«.Čak je i majka odigrala istaknutu ulogu u njegovu poniženju. »Ne budi smiješan,

Orsino«, korila ga je. »Pomisli samo kakvim bi te počastima papa mogao obasuti naGiulijin nagovor. Blaga! Posjedi! Oni su dragocjeniji od supruge. U svakom slučaju, ako tije do žena, mnoge će ti biti na raspolaganju«.

- 84 -

La Bella Giulia! Bila je ozloglašena diljem Italije. Papina priležnica! Majka papinadjeteta! Udana za Orsina kojemu nikada nije bilo dopušteno ni da joj se približi kako sepapa ne bi uvrijedio!

Orsino se zakleo.— Mojem poniženju došao je kraj. Napustila je papu. Sada je u Capodimonteu i, tako

mi svih svetih, kunem se da će uistinu postati mojom ženom. Zaklinjem se da ću jupreoteti ljubavniku.

Iz svog dvorca promatrao je maleno seoce načičkano oko stare crkve i njezinogšestokatnog zvonika, gledao je tihu dolinu kojom je tekao Tiber. Oko njega je vladaopotpuni mir. Ali nastavi li činiti ono što se od njega očekuje, u tom miru više neće moćiuživati. Njegova je obitelj bila čvrst saveznik Napolitanaca, a on sam zapovijedao je jednimod odreda. Ubrzo će morati napustiti ovaj kraj i pridružiti se napolitanskom taboru. Timeće završiti daleko od Giulije, pa ako bi papa i saznao da je otišla u Capodimonte posjetitibrata na umoru, to ga ne bi toliko uznemirilo kao kada bi znao da se u njezinoj blizininalazi Orsino Orsini.

Ali zašto bi papu uopće trebalo umirivati? Zašto bi to u ovom trenutku biloneophodno? Francuzi su se približavali svojom moćnom vojskom, a govorilo se da im jejedan od ciljeva svrgavanje Aleksandra. S obzirom na to, je li baš postojala tolika potrebaza ulagivanjem papi?

— Sveca mu, uzet ću što mi pripada! - zaklinjao se Orsino. Poslao je po jednog odsvojih zapovjednika, a kada je čovjek došao, rekao mu je:

— Povest ćeš postrojbe u Umbriju. Primio sam zapovijed da ih ondje rasporedimo.Čovjek je primio zapovijed, ali Orsino je zamijetio zaprepašten pogled u njegovim

očima.— Ne osjećam se dobro - objasnio je Orsino. - Mislim da me hvata groznica. Ne mogu

poći s vama. Morat ću neko vrijeme ostati ovdje.Prepredeno se smiješio otpravivši zapovjednika. Učinio je prvi korak.Sveti Otac izgubit će ljubavnicu, a on, Orsino Orsini, steći će ženu.Kada su njegovi vojnici otišli, zaputio se u Capodimonte gdje su njegova majka i

Giulia bile vrlo iznenađene što ga vide.— Što ovo znači? - povikala je Adriana. - Zar ne bi morao biti u taboru sa svojom

vojskom?— Bit ću gdje me volja - odvrati Orsino. Giulia vikne:— Ali mislile smo da vam je tako zapovjeđeno.Orsino ju je pozorno promatrao. Nisu ju uzalud diljem Italije zvali La Bella. Odjednom

su ga spopali beskrajni, mučni prizori njezina vođenja ljubavi s tim znalcem ljubavnihvještina, Svetim Ocem, a pomiješani bijes i žudnja pomutili su mu um. Odgovorio joj je:

— Kucnuo je čas kada sam odlučio preuzeti vlast nad vlastitim životom.— Ali... - zausti Giulia.— I nad vašim - reče Orsino.— Sišli ste s uma - odvrati Giulia. Pogledala je svekrvu, ali Adriana je šutjela.

Grozničavo je razmišljala. Nije vjerovala da će Milano odoljeti navali Francuza. Vjerovalaje da će tuđinci ubrzo dospjeti do Rima. Ako osvoje Rim, papini dani bit će odbrojeni.Prepredenoj ženi poput Adriane nije bilo do toga ulagivanja čovjeku koji tek što nije pao svlasti. Bude li Italija osvojena, opstat će samo obitelji poput Orsinija i Kolona, a Orsino je,premda razrok, bio moćan član obitelji Orsini. Pokaže li malo borbenosti, njegovi ćetjelesni nedostaci biti zaboravljeni.

Adriana slegnu ramenima.

- 85 -

— Na kraju krajeva, suprug vam je - odgovorila je.I ostavila ih nasamo.Giulia je zatečeno stala sučelice Orsinu.— Orsino, ne budite glupi - reče. Prišao joj je i zgrabio ju za zapešće. - Dobro znate –

povikala je - kako vam je papa zabranio da mi prilazite.Nasmijao se i, uhvativši ju za ramena, grubo protresao.— Nije li vam palo na pamet da možda imam pravo zabraniti papi da vam priđe?— Orsino!— La Bella - reče - svojoj obitelji priskrbili ste velike koristi. Razmotrili ste svaki

zahtjev koji su rođaci pred vas iznijeli. - Gledao je njezin gladak, bijeli vrat oko kojeg jenosila blještavu dijamantnu ogrlicu, ljubavnikov dar. Strgnuo joj je ogrlicu i kopča jepuknula. Bacio ju je od sebe ne gledajući gdje će pasti. I činilo se da je donio odluku čim jedotaknuo njezinu toplu kožu. Nema više izmotavanja. Ni za trenutak.

— Taknete li me - vikala je - odgovarat ćete...— Neću ja nikome odgovarati - odvratio je. - Podsjetit ću vas na nešto što, čini se,

zaboravljate... sada, kao i onda kada ste se za mene vjenčali. Žena ste mi.— Dobro razmislite, Orsino.— Sad nije vrijeme za razmišljanje.Uprla se rukama o njegova prsa pokušavajući ga odgurnuti, molećivo ga je gledala, a

lijepa, plava kosa pobjegla joj je iz mrežice.— Sada! - reče. - Smjesta...— Ne - povikala je. - Neću. Orsino... mrzim vas. Pustite me. U ovakvom trenutku!

Brat mi je na samrti... i... i...— Trebalo je biti drugih trenutaka - odvrati. - Stotine... tisuće trenutaka. Bio sam

budala, ali više nisam. Ti trenuci sada su za nama. Ali ovaj nije.Ostala je bez daha, odlučna u namjeri da pobjegne. Ali on je bio jednako odlučan, a od

njih dvoje, on je bio snažniji.Nakon nekog vremena prestala se opirati.

Angelo je preminuo. Posljednji je put zagrlio sestru i rekao joj da mora zahvaljivatiDjevici Mariji na svojoj ljepoti i pamtiti da je pomoću nje uspjela položiti temelj slavi svojeobitelji.

Nije znao što se događalo izvan zidina palače. Nije znao ni što se događa unutar njih.Orsino ju nije ostavljao na miru. Bio je zahtjevan i tražio svoja prava ne prihvaćajućiodbijanje.

I sama je bila putena žena, pa je počela nalaziti neku vrstu uzbuđenja u susretima sOrsinom.

Znala je da će Aleksandar poludjeti od bijesa, ali bila je bespomoćna. Bila je zatočenicau Capodimonteu, prepuštena na milost i nemilost mužu kojemu je godinama bilauskraćena. Aleksandar je bio vješt ljubavnik, a Orsino pomalo prostak, ali je time u njezinživot unio uzbudljivu promjenu. Uz to ju je još i zabavljalo prepustiti se nečemu što jepodsjećalo na silovanje, ali je bilo zakonito ponašanje bračnog para.

Bilo joj je žao što Lucrezia nije uz nju da joj se povjeri.Obitelji Orsini je, razumije se, stala na stranu svog rođaka. Zaključili su da Orsinovi

zahtjevi ne prelaze granice njegova prava.A njezin ljubavnik? Sada su se već mogli smijati tom starcu koji je na zalasku svojemoći. Neće još dugo potrajati.I Adriana se promijenila.

- 86 -

— Moram podržati sina - izjavila je. - Posve je prirodno što traži da njegova žena živis njim.

Vijesti o tome što se dogodilo naposljetku su doprle i do Aleksandra.Nikada ga nitko nije vidio toliko izbezumljena od bijesa. Ushodao se odajama, prijeteći

izopćenjima na sve strane. Neće ostaviti Giuliju u šakama te prostačine, tog razrokogslaboumnika. Morala je smjesta biti vraćena u Rim.

I tko joj je dopustio da napusti Pesaro? Što je s njegovom kćeri? Je li i ona spletkarilaprotiv njega?

Pisao je Lucreziji. Pisao je kako je već dovoljno strašno to što kći pokazuje toliki manjakljubavi prema ocu da mu se ne želi vratiti, ali da njezin neposluh nikako ne možerazumjeti. Gorko se razočarao u onu koju je ljubio više no išta na svijetu. Prema njemu jepostala hladna i prijetvorna, a bratu Cesareu piše manje prepredeno nego njemu.

Kad je Lucrezia od oca primila takve riječi, bila je neutješna.Giovanni i Cesare vječno su bili zavađeni, ali ona se nikada nije zavadila s nekim od

članova svoje obitelji. Takvo očevo pismo duboko ju je ražalostilo.Tako beznadno osamljenu, preplavila ju je sjeta. Što se dogodilo s njezinom voljenom

obitelji? Svi su bili daleko jedno od drugoga. Nije čudo da je dolazilo do nesporazuma.Giovanni je bio u Španjolskoj, a Goffredo u Napulju. Cesare se nalazio u Rimu, prepungorčine, pogotovo sada kada je prijetio rat. A najstrašnija tragedija bila je to što ju je otactoliko malo volio da je bijes zbog Giulijine izdaje bio u stanju iskaliti na njoj, svojoj rođenojkćeri, Lucreziji.

Svoju je tugu mogla ublažiti jedino pišući ocu. Preklinjala ga je da povjeruje kako nijemogla spriječiti Giulijin odlazak iz Pesara i da je učinila sve u svojoj moći da ju zaustavi.Pisma koja mu je slala bila su ispunjena ljubavlju, nježna i iskrena, kao i ona koja je pisalaCesareu. Uvijek je mogao računati na njezinu ljubav i privrženost. »Žudim za tim«, pisalaje, »da se bacim ničice pred noge Vaše Svetosti i čeznem biti dostojna vašeg poštovanja, jerne zaslužujem li ga, nema u meni sreće ni volje za životom«.

Kada je Aleksandar primio to pismo, zaplakao je i nježno ga poljubio.— Kako sam mogao sumnjati u svoju voljenu djevojčicu? - pitao se. - Moja Lucrezia,

moja malena ljubav. Uvijek će mi biti odana. Drugi su ti koji me obmanjuju i odbijajuposlušnost.

Kako li je samo nesretan bio! »Demoni požude« nisu mu davali mira, a iz glave nijemogao odagnati prizore Giulije i razrokog Orsina u postelji.

Francuska flota izvojevala je brzu pobjedu nad Napolitancima kod Kapalla. Francuskavojska prešla je Alpe, a Talijani su uvidjeli da od samog početka nisu imali izgleda. Vojskepod bijelim stjegovima Valoisa napredovale su Italijom. U Paviji je Karlo VIII. pronašaosirotog, gotovo maloumnog Giana Galeazza, zakonitog milanskog vojvodu, a kada senjegova lijepa, mlada supruga Isabella bacila Karlu pred noge, francuskog kralja to jetoliko dirnulo, jer bila je lijepa i strašno je patila, da je obećao učiniti sve u svojoj moći daomogući njezinu suprugu povratak na vlast. Međutim, Ludovicovi prijatelji žurno sumladom vojvodi otrovali toplo mlijeko, pa je za nekoliko dana preminuo. Milanskimvojvodom proglašen je Ludovico.

Bila je to loša vijest za Talijane. Ludovico je odustao od bitke i poželio dobrodošlicufrancuskim osvajačima koji su mu harali zemljom. Veliki zapovjednik Virginio Orsinitakođer se povukao i izdao zapovijed da se svi imaju pokoriti osvajačima.

Činilo se da je samo jedan čovjek spreman suprotstaviti se Francuzima: papaAleksandar.

- 87 -

Prezirao je Talijane.— Bijednici - vikao je. - Valjaju samo kada treba paradirati u kicoškim odorama.

Jedino oružje koje je Francuzima potrebno za osvajanje Italije jesu komadići krede da njimaoznače kuće koje su zauzeli.

Čvrsto je odlučio da će, bude li potrebno, sam stati pred neprijatelja.I tom je prilikom, kao i u vrijeme Kalikstove smrti, Aleksandar svijetu pokazao kakvog

je kova. Svatko se morao diviti toj smirenoj uzvišenosti, toj sigurnosti da neće pretrpjetiporaz makar se i cijeli svijet digao protiv njega.

Francuski kralj, Re Petito, kako su ga nazivali Talijani zato što je bio izobličena tijela paga je bilo neobično vidjeti kako jaše na čelu svoje nepokolebljive vojske, bio je pomalonemiran kada je trebalo napasti čovjeka takve hrabrosti kakvom se odlikuje Aleksandar.Činilo mu se da papa ipak u sebi nosi tračak božanske moći. Stoga se oglušio o opetovanemolbe Aleksandrovih neprijatelja da učini taj korak i svrgne papu.

Karlo je odlučio da ne smije nauditi papi, jer bi time protiv sebe mogao okrenuti cijelukatoličku Francusku i Španjolsku.

Kardinal della Rovere, stari Aleksandrov neprijatelj koji je sklopio savez s francuskimkraljem i jahao uz njega objavljujući da Francuzi dolaze osloboditi Italiju od Aleksandrovajarma, bio je ojađen. Još je jednom doživio vidjeti kako njegov naum da preuzmeAleksandrovo prijestolje pada u vodu.

Na putu prema jugu, Francuzi su morali proći kroz Rim, ali Karlo je odlučio u Rimusamo tražiti papino dopuštenje da prođe kroz papinsku državu.

U međuvremenu je Aleksandar ostao čvrst. Opirat će se francuskim zahtjevima,govorio je i svi koji su prije vjerovali da su dani Aleksandrove moći na izmaku, sada sudrhtali od straha. Adriana i obitelj Orsini u Capodimonteu prvi su se pokolebali.

Adriana je sina prekorila zbog odbijanja poslušnosti papi, a u tome su joj se priključili iostali članovi obitelji Orsini, natjeravši Orsina da se što prije pridruži svojim odredimakako bi izbjegao opasnost da se papi još više zamjeri.

Stoga je Giulia, kada se jednog jutra probudila, shvatila da je svojevoljno vladanjenjezina muža bilo tek privremeno i da je dao petama vjetra.

Giuliji je ubrzo stiglo pismo bijesnoga pape.»Podmukla i nezahvalna Giulijo! Kažeš da se bez suprugova dopuštenja ne možeš

vratiti u Rim. S obzirom na to da smo upoznali tvoju pokvarenu narav, kao i narav onihkoji te savjetuju, možemo samo pretpostaviti da želiš ostati tamo gdje jesi kako bi moglanastaviti odnos s tim svojim pastuhom od muža.«

Giulia je u strahu čitala pismo. Papa joj nikada nije pisao takvim tonom i obitelj ju jepočela napadati jer je zbog muža okrenula leđa ljubavniku, a taj muž, koji je do tada biotoliko odvažan, pobjegao je na prvi znak da je Aleksandrova moć nepoljuljana.

Drhteći je privila kćer uza se.— Nismo smjele napuštati Rim - reče.— Hoćemo li otići u posjet ocu? - upita djevojčica. Odbijala je razrokog Orsina zvati

ocem i za nju je otac bio veličanstveno, božansko stvorenje, visok, zapovjedan, prelijepihhalja i duboka, zvonka glasa, ruku koje miluju i ljubavi koja smiruje.

— Hoćemo - odvrati Giulia s odlučnim sjajem u očima. Odjednom se nasmijala. Nakraju krajeva, bila je La Bella i mogla je iznova osvojiti sve što je izgubila.

Poslala je ropkinju da pronađe Adrianu i smjesta ju pozove.— Odlazim u Rim - rekla je svekrvi čim se pojavila na vratima.— U Rim! Ali ceste nisu sigurne. Francuski osvajači mogli bi biti posvuda... odavde

do Rima.

- 88 -

Ali Adriana je pozorno gledala snahu, a Giulia shvatila da je, koliko god ceste bileopasne, još opasnije ostati u sjeni Aleksandrove nemilosti.

Tako su se Giulia i Adriana s nevelikom pratnjom uputile iz Capodimontea premaRimu.

Giulia je bila dobro raspoložena, a tako i Laura. Giulia se pitala kako ju je uopće i natrenutak uspjela uzbuditi samovolja supruga koji je na prvi znak uzbune podvio rep ipobjegao. Čeznula je za ponovnim susretom s ljubavnikom. Laura je naklapala o povratkukući i tome kako će opet vidjeti oca, a Adriana se u sebi molila da Aleksandar nije na nju iGiuliju baš toliko bijesan da više nikada prema njima ne bi mogao gajiti iste osjećaje kaoprije. Svi su jedva čekali stići u Rim.

Put je bio dug i zamoran, a budući da je bio studeni, vrijeme ih nije služilo, aliGiulijino veselje bilo je zarazno, pa je cijela družina koja je putovala cestom za Viterbo biladobre volje.

Odjednom je Laura uprla prstom i viknula da vidi kuće u daljini. Zaustavili su se dapogledaju, a pred njima se na obzorju pomaljao grad Viterbo.

— Nije više daleko - usklikne Giulia. - Prešli smo više od pola puta. Kad uđemo uViterbo, pisat ću Njegovoj Svetosti i javiti mu da dolazimo.

— Slušajte! - reče Adriana.— Što je bilo? - upita Giulia.— Učinilo mi se da čujem topot konja.Čekale su. Ništa se nije čulo, a Giulia se nasmijala svekrvi.— Slabi su vam živci. Zar ste si umislili da Orsino galopira za nama ne bi li nas silom

vratio?Laura je zaplakala pri samoj pomisli na to.— Želim vidjeti oca.— Vidjet ćeš ga, zlato moje. Ne boj se. Ubrzo ćemo biti uz njega. Dođi, ne gubimo više

vrijeme već pođimo u Viterbo najbrže što možemo.Krenuli su, no onda se Giuliji učinilo da čuje topot konjskih kopita.Ponovno su zastali. Više nije bilo dvojbe. Giulia je prestrašeno pogledala svoju malu

pratnju, koju su činile uglavnom žene.— Nastavimo najbrže što možemo - rekla je. - U ovakva vremena, ne zna se na koga

bismo sve mogli naići putem.Podboli su konje, ali nije prošlo dugo, a već je jedna od služavki povikala da ih sustižu

konjanici.Premda su očajnički nastavili jahati, progonitelji su im se približavali sve bliže i bliže,

da bi ih kilometar i pol od Viterba opkolili.Adrianine usne pomicale su se u tihoj molitvi, a Giulia se užasnula prepoznavši odore

francuskih osvajača.Bio je to strašan trenutak kada su ih vojnici okružili i prisilili da se zaustave, a Giulija

osjetila kako su mnogi za nju prikovali pogled, dobro znajući što ti pogledi znače.— Lijepa damo - reče zapovjednik - kamo ste se zaputili u tolikoj žurbi?Govorio je francuski, pa ga Giulija nije dobro razumjela. Okrenula se Adriani koja je

bila toliko prestrašena da je mogla samo gotovo nesvjesno mrmljati molitve dok su joj sepred očima nizale užasne slike onoga što bi moglo snaći žene koje padnu u ruke osvajača.

Laura, koja je jahala s majkom, odjednom je kriknula i obujmila Giuliju rukama kao daju želi zaštititi od tuđinaca.

— Sveca mu - reče jedan od njih - ova je prava ljepotica!

- 89 -

— Skidaj oči s nje - reče mu drugi. - Ova je za zapovjednika. Ako imaš imalo soli uglavi, bacit ćeš oko na neku od ostalih djevojaka - i zadovoljit ćeš se njome.

Giulia gordo reče:— Ja sam Giulia Farnese, supruga Orsina Orsinija. Bilo bi mudro da me pustite proći.

Papina sam prijateljica.Jedan od muškaraca probio se naprijed i začuđeno dodirnuo njezinu zlatnu kosu.

Udarcem mu je sklonila ruku, a on je prijeteće zarežao.Potom netko reče:— Pazite. Evo zapovjednika.Dojahao je visok, naočit muškarac, a Giulijino se raspoloženje popravilo čim ga je

ugledala, jer je zračio urođenom plemenitošću, a na licu mu se čitala blagost koja ju je utom trenutku doista umirila.

— Što to ovdje imamo? - povikao je.Vojnici, koji su već ugrabili neke od žena, na to su uzmaknuli.— Skupina žena i njihovih slugu, gospodine zapovjedniče - odvrati vojnik koji je

predvodio odred. - Jedna je od njih prava ljepotica, gospodine zapovjedniče.Zapovjednik je pogledao Giuliju i polako rekao:— Vidim i sam. - Zatim se naklonio i progovorio tečnim talijanskim, s jedva

primjetnim francuskim naglaskom: - Gospo, oprostite na grubosti mojih vojnika. Nadamse da vas nisu uvrijedili.

— Ali jesu - odvrati Giulia. - Moram vam reći da sam ja Giulia Farnese, suprugaOrsina Orsinija. Nedvojbeno ste čuli za mene.

Ponovno se naklonio.— A tko nije čuo za najljepšu ženu Italije? Sada vidim da su glasine istinite. Gospođo

La Bella, primite moje isprike za ono što se dogodilo. Ime mi je Yves d'Allegre, vama nausluzi.

— Drago mi je što vas vidim, monsieur d'Allegre - odvrati Giulia. - A sada, sigurnasam da ćete zapovjediti vojnicima da ne čine nikakve gluposti. U velikoj smo žurbi.

— Jao, jao - uzdahnu Yves d'Allegre. - Ove su ceste suviše opasne za lijepe dame.— Tada nas otpratite do Viterboa, gdje se možda može urediti da nam se za zaštitu

dodjeli oružana pratnja. Ako Njegovoj Svetosti papi uputimo poruku s molbom, bit ćesmjesta uslišana.

— Siguran sam da hoće - odgovori Francuz, upijajući pogledom njezinu iznimnuljepotu. - Ne postoji muškarac ni u Italiji, ni u Francuskoj koji vam ne bi služio.

Giulijini strahovi nestajali su jedan za drugim. Čovjek je bio iznimno šarmantan.Francuzi su bili čuveni po galantnosti, ali ovaj zapovjednik nije se odlikovao samouobičajenom francuskom uglađenošću. Počela je uživati u ovoj pustolovini.

— Nažalost - nastavi - vaša je ljepota tolika, gospo, da bi onoga tko u njoj uživa moglaizluditi toliko da zaboravi na čast i poštovanje koje je dužan tako visokorođenoj dami.Zamolit ću vas da mi dopustite jahati uz vas do Montefiasconea, kako bih vas vlastitimmačem mogao štititi.

— Zahvaljujem vam - reče Giulia. - Ali želimo u Viterbo.— Nažalost, ja sam samo vojnik na zadatku. Kako li je samo dužnost okrutna

gospodarica kad je u prijeporu s ugodom! Primite tisuću mojih isprika, ali moram vas ivašu družbu odvesti u Montefiascone.

Giulia slegnu ramenima.— Dobro onda, ali kada stignemo, biste li nešto učinili za mene? Hoćete li poslati

poruku Njegovoj Svetosti i javiti mu što nas je snašlo?

- 90 -

Yves se naklonio i obećao da će to svakako učiniti.Zatim je uhvatio uzde Giulijina konja i odveo ga na čelo svog malog odreda, pa su

jašući rame uz rame poveli družinu prema Montefiasconeu.Montefiascone je već bio u rukama Francuza pa su, dok su prilazili gradu, vojnici

nahrupili na ulice ne bi li ih vidjeli. Prolomili su se uzvici oduševljenja kad su ugledaližene, a mnogi nisu skidali pogled s Giulije. Ali Yves d'Allegre izvikivao je strogezapovjedi. Njegova zarobljenica nije bila obična žena. Svakoga tko položi ruku na nju ilinekoga iz njezine pratnje, snaći će brza i oštra kazna.

Vojnici su ustuknuli. Mislili su da razumiju o čemu se radi. Zapovjednik je odabraoprelijepu zarobljenicu za sebe.

Giulia je i sama u to vjerovala, a kada bi pogledala naočitog muškarca koji je jahao uznju, zadrhtala bi, ne bez zadovoljstva, pitajući se što ju čeka.

Yves je s njom ujahao u grad a zatim su, nakon kratkog savjetovanja s nadređenima,Giulia i njezina pratnja dočekane s najvećim počastima i smještene u jednu odnajudobnijih kuća u gradu.

Giulia je poslala Lauru dadilji da se odmori, a ona pošla u sobu koju su joj dodijelili.Svukla je ogrtač i istresla kosu iz mrežice. Legla je na postelju, razmišljajući o svimneobičnim dogodovštinama koje su ju snašle otkako je napustila Rim. S odbojnošću seprisjetila zgode s Orsinom uvjeravajući se da je bila prisiljena sudjelovati u toj priči te da jesretna što je neslavno završila.

Ovo... ovo je također mogla biti force majeure. Muškarac je bio tako čaroban, takonaočit...

Ali uzalud je iščekivala d'Allegreov dolazak, jer je on, dok je čekala, sastavljao porukupapi izvješćujući ga da je La Bella Giulia zarobljenica Francuza koji za njezino oslobađanjei siguran prolaz do Rima traže otkupninu od tri tisuće škuda.

Kada je Aleksandar čuo tu novost, izbezumio se od straha da će mu ljubavnicu zadesitinekakvo zlo. Žurno je prikupio novac i smjesta ga poslao. Zatim je, drhteći u iščekivanju,zaključio da nije u stanju u Vatikanu strpljivo čekati Giulijin povratak.

Morao joj je poći ususret. Nije mu bilo važno to što su mu Francuzi pred vratima, nitito što će se cijeli svijet smijati starčevoj strasti (a taj starac uz to je još i papa) prema mladojženi, jer jednostavno nije mogao ostati u Vatikanu. Morao je izjahati iz grada i dočekati ju.

Osjećao se poput dvadesetogodišnjaka. Zapovjedio je da mu donesu lijepu odjeću.Odjenuo je crni haljetak s obrubom od zlatnog brokata, a oko struka vezao prelijep pojasod španjolske kože za koji je zataknuo bodež i mač optočen draguljima. Obuo je španjolskečizme, a na glavi nakrivio baršunastu beretku.

Tako je izjahao dočekati Giuliju i vratiti ju u Rim.Giulia je bila očarana što ga vidi. Osjećala se poniženo zbog susreta s Orsinom i

uvrijeđeno zbog onog s Yvesom d'Allegreom, ali sada je pred njom bio Aleksandar,najvažniji čovjek Italije - usprkos zlim jezicima koji su se u zadnje vrijeme razmahali - kojije bio njezin strastveni i najprivrženiji ljubavnik.

— Giulia, draga moja! - povika papa.— Najsvetiji gospodaru! - pokorno će Giulia prigušenim glasom.

Ako se cijeli Rim i podsmjehivao tome što se Sveti Otac, odjeven kao španjolskivelmoža, prema svojoj ljubavnici ponaša kao mladac od dvadeset godina, Aleksandar zato nije mario.

- 91 -

Položaj mu je visio o koncu, a Francuzi tek što nisu ušli u Rim pa se morao boriti dazadrži krunu - ali to se činilo kao mačji kašalj za čovjeka koji je tako velik državnički genij.Njegova ljubavnica bila je ushićena što se vratila i radi njega je odbacila mlade ljubavnike.

Nedostajalo je samo jedno da upotpuni njegovu sreću. Lucreziju je trebalo dovestinatrag u Rim.

Sama u muževljevoj palači u Pesaru, Lucrezia je željno iščekivala vijesti. Ponekad bisvratio kakav lutajući fratar, moleći za hranu i prenoćište, a ponekad bi došao glasniknoseći pisma njezina oca. Lucrezia je takve goste srdačno primala i žudno slušala sve štosu imali reći, budući da se, iza brda kojima je Pesaro bio opkoljen, osjećala odsječena odsvijeta.

Čula je da se sukob proširio i da francuski kralj Karlo napreduje prema Rimu. Čula jeza Giulijino zatočeništvo i oslobođenje, kao i za otkupninu koju je papa drage volje platio.Čula je da je otac izjahao iz grada ususret ljubavnici odjeven poput mladića, uglađenogšpanjolskog velmože, i da je bio sretan što je Giulia ponovno uz njega.

Netko drugi možda bi se podsmjehivao očevu ponašanju. Ali ne i Lucrezia. Sjedila jena prozoru zagledana u morsko prostranstvo, zavideći Giuliji na strasti i privrženostikojom ju papa obasipa, razmišljajući o tome koliko se Aleksandar razlikuje od hladnačovjeka za kojeg se udala.

Ali kada je čula da su Francuzi gotovo pred vratima Rima, zadrhtala je u strahu za oca.

Nitko u Rimu nije bio smireniji od pape, koji je razmišljao o malenom kralju sveličanstvenom vojskom i o Talijanima koji rado navlače vojničke odore i igraju se vojnika,ali se toliko nećkaju kada treba u bitku.

Cesare je svo to vrijeme bio uz njega, zajedljiv zato što mu je uskraćeno zadovoljstvo daporazi Francuze, ne propuštajući nijednu priliku da ukaže ocu na to kako bi, da je on načelu svoje condotte, barem jedna satnija bila spremna odbiti napad osvajača.

Prezirno se smijao busajući se u prsa.— Ali ne! Ja moram ostati u Crkvi. Ja... koji sam mogao spasiti Rim, koji sam mogao

spasiti Italiju, a sigurno bih i vas spasio od ovog ponižavajućeg položaja, ja ne smijem ubitku.

— Dragi sine - predbacivao mu je papa - odviše si nepromišljen. Nemojmo brzati.Bitka još nije završena.

— Je li Vaša Svetost upoznata s viješću - reče Cesare - da su Francuzi pregazili CivituVecchiju i da će za dan ili dva dospjeti pod same zidine Rima?

— Upoznat sam s tim - odgovori papa.— A vi ste odlučili ostati ovdje tako da vas kralj može zatočiti i iznijeti pred vas svoje

zahtjeve, koje ćete biti prisiljeni ispuniti?— Brzaš, sine moj. Nisam još zarobljenik maloga Karla. A nemam to namjeru ni

postati. Pričekaj malo. Vidi tko će za nekoliko mjeseci iz ovog osvajačkog pohoda izići kaopobjednik. Nemoj, molim te, praviti pogrešku svrstavajući se među moje neprijatelje kojisu od trenutka kada je prva francuska čizma stupila na talijansko tlo stali uvjeravati jednidruge, a i sami sebe, da sam već poražen.

Aleksandrova smirenost umirila je čak i Cesarea.Ali kada je papa vidio da se prethodnica francuske vojske utaborila na Monte Mariju,

znao je da mora smjesta, zajedno s obitelji, potražiti utočište u utvrdi Sant'Angelo.

- 92 -

Ulazak francuskog kralja u Rim bio je spektakularan. Već se mračilo kada su njegovepostrojbe ušle u Rim, a u polumraku su djelovale još strašnije nego za danjega svjetla.Stigli su obasjani svjetlošću tisuća baklji, a Rimljani su drhtali gledajući ih. Nijemci iŠvicarci, koji su za život zarađivali ratujući za druge, svi do jednog bili su kršni muškarci,snažni i otporni, kao što se moglo i očekivati. Francuzi su bili dobri vojnici i do sada su slakoćom izvojevali svaku pobjedu. Vojnike su pratili brojni plemići okićeni mnoštvomsjajnih dragulja, koji su uglavnom pripadali ratnome plijenu što su ga skupili putemprema Rimu. Mimohod je potrajao punih šest sati. Bili su tu strijelci iz Gaskonje id'Aubignyjevi Škoti čiji su gajdaši stupajući svirali uzbudljivu glazbu. Bilo je topuzara isamostreličara te trideset i šest brončanih topova. S povorkom je stigao i kralj, no on jebudio najmanje strahopoštovanja. Okružen svojom pobjedničkom vojskom, izobličeni izgrbljeni Karlo djelovao je žalosno u svom zlatnom oklopu.

Povorka je prošla kroz Via Lata i stigla do palače Svetog Marka gdje će kralj odsjesti, ana trgu pred njom bili su prijeteće poredani topovi.

Iz svoje utvrde Aleksandar i njegova svita slušali su poklike koji su odzvanjali gradom:»Francia! Rovere!«

Cesare je stajao uz oca, stežući šake. Znao je, kao i Aleksandar, da se Rimljanima lošepiše jednom kad padne noć. U kućama je bilo primamljiva plijena - zlatno i srebrnoposuđe, ukrasi od majolike i kositra. A bilo je i žena.

Rim, vječni grad, bit će opljačkan.Čekajući, slušali su viku, vrisku i tisuće mučeničkih vapaja silovanog grada.— Ondje mi je majčina kuća - reče Cesare ispod glasa.— Ne žali za kućom - odvrati papa. - Majku ti neće tamo zateći.— Gdje mi je majka? - povika Cesare.— Nemaj straha. Pobrinuo sam se da napusti Rim sa svojim suprugom još prije

nekoliko dana.Cesare se pitao kako otac uspijeva ostati tako smiren. Sudbina obitelji Borgia bila je u

opasnosti, a onaj koji je to ime uspio proslaviti, bio je u stanju stajati i slušati užasnutekrike, spokojno kao da je riječ o prolaznoj grmljavini.

Cesare viknu:— Osvetit ću se nasilnicima koji provale u majčinu kuću.— Ne sumnjam da hoćeš - tiho će Aleksandar.— Ma, što to radite? Oh, oče moj, kako možete biti tako smireni?— Ne preostaje mi drugo - odvrati Aleksandar. - Moramo pričekati povoljan trenutak

za pregovore s il Re Petito.Cesare je ostao zaprepašten, jer mu se činilo da Aleksandar uopće ne shvaća što se

događa. Ali Aleksandar je razmišljao o jednom drugom kritičnom trenutku svog života,kada mu je ujak ležao na samrtnoj postelji i cijeli se Rim podigao protiv Kalikstovihprijatelja. Aleksandrov brat, Pedro Luis, pobjegao je iz Rima i tako propustio priliku zaostvarenje svojih velikih ambicija. Aleksandar je ostao, računajući na svoje dostojanstvo iodvažnu strategiju pa doživio ostvarenje svojih ciljeva.

To je naumio ponoviti.

U vatikanskim odajama obitelji Borgija, maleni se francuski kralj vrpoljio. Ushodao segore-dolje gledajući kroz prozore preko vrtova, preko stabala agruma i borova, premaMonte Mariju.

Bio je pomalo ojađen. Došao je kao osvajač. Zar se od njega očekuje da čeka poraženog?Ali nije to bila obična žrtva osvajačke vojske. Bio je to sam Sveti Otac, poglavar Katoličke

- 93 -

crkve cijeloga svijeta. Karlo je bio katolik, a i njegova zemlja bila je odana katoličkoj vjeripa Karlo Svetome Ocu nikada ne bi mogao uskratiti poštovanje.

Papa je bar pristao na pregovore. Što mu je drugo i preostalo? Sjeverna Italija bila jepokorena, a Karlo je zaposjeo Rim, spreman da se s vojskom probije na jug prema Napuljui ostvari najveću ambiciju svog kraljevstva.

Papa je bio prisiljen na pregovore. Našao se pod opsadom u dvorcu Sant'Angelo, alikada je topovska kugla probila zidine te naizgled neosvojive utvrde, osjetio je da je kucnuočas za izlazak i početak mirovnih pregovora. A uvjeti primirja, odlučio je francuski kralj,bit će njegovi uvjeti, jer će Sveti Otac, zarobljenik u vlastitu gradu, biti prisiljen pristati nanjih.

Siječanjsko sunce obasjavalo je zlatne i glazirane Pinturicchiove murale koji su, jošnedovršeni, prikazivali članove obitelji Borgia. Karlo ih je proučavao kada je začuo da jenetko ušao u prostoriju i, okrenuvši se, spazio raskošnu priliku u zlatnom ogrtaču. Natrenutak je pomislio da se našao u društvu nadnaravnog bića i da je jedna od slika na ziduoživjela. Bio je to Aleksandar koji je ušao kroz nizak i uzak portal, a kada je zakoračio usobu, Karlo je smjesta pao ničice, opčinjen njegovom iznimnom uzvišenošću.

Aleksandar mu je, očinskog i dobrostivog držanja, dao znak da ustane.— Dakle, sine moj - reče - napokon se susrećemo.I od tog trenutka on je vodio glavnu riječ. Karlo se u njegovoj nazočnosti nije mogao

osjećati kao osvajač, već se Svetome Ocu mogao obraćati samo s najvećim poštovanjem, aon mu je odgovarao kao sinu i gotovo ga je bodrio da ne gubi hrabrost usprkos pogibelji ukojoj se našao.

Bilo je to uistinu smiješno, no naposljetku je Karlo uspio promucati kako želi pravoprolaza kroz papinske države te da je to došao zahtijevati.

Papa je na riječ »zahtijevati« podigao obrve, ali Karlu su, još dok je govorio, do ušijudoprli zvukovi pljačke s gradskih ulica i vratili ga u stvarnost, podsjetivši ga da je onosvajač, a papa u njegovoj vlasti.

— Dakle, tražite slobodan prolaz - zamišljeno će papa. Gledao je negdje izafrancuskog kralja, spokojno se smiješeći kao da gleda u budućnost.

— Tako je, Vaša Svetosti.— Dobro, sine moj, odobrit ćemo vam to, ako vi i vaši vojnici smjesta napustite Rim.Kralj je pogledao jednog od svojih ljudi koji je istupio naprijed - hrabrog vojnika koji

nije bio pod dojmom raskošnih prostorija ni veličanstvene Aleksandrove pojave.— Taoci, gospodaru - reče.— Ah, tako je, Sveti Oče - rekao je kralj - trebat ćemo taoce ako vas želimo u Rimu

ostaviti na slobodi.— Taoci. To se čini kao opravdan zahtjev.— Drago mi je da se Vaša Svetost slaže. Odlučili smo se za Cesarea Borgiju i turskog

princa Djema.Papa je na trenutak utihnuo. Princ Djem, zašto ne. Njega su slobodno mogli dobiti. Ali

Cesare!Izvana su dopirali žalostivi vapaji žena, a u zraku se njušio dim. Rimom su harali

neprijatelji. Gorio je i u agoniji zazivao Svetoga Oca. Morao je spasiti Rim, pa makar i pocijenu Cesarea i Djema.

Gledajući prelijepo Jadransko more, Lucrezia je osjećala kako u njoj raste nemir. Znalaje da se Giovanni našao u očajničkom položaju, jer su ga plaćali papa i Napolitanci, a radioje u korist Milana. Kako bi mu mogla zamjeriti? Nju ništa ne bi moglo natjerati da radi

- 94 -

protiv svoje obitelji, pa kako da onda zamjera Giovanniju zbog onoga što čini? Lucrezia je,ostavši vjerna sebi, pokušavala ne razmišljati mnogo o suprugu, koji joj je bio nemila tema.

Ali mučiti se turobnim mislima o vlastitoj obitelji bilo je još strašnije. Što se događa sBorgijama? Kada bi putnici svraćali u palaču Sforza, Lucrezia bi ih smjesta pozivala k sebii pružala im je hranu i utočište, preklinjući ih da joj pričaju što se događa s njezinim ocem.

Pokušavala si je predočiti situaciju. Francuzi u Rimu, majčina kuća opljačkana, otacprisiljen primiti malenog kralja Francuske i pristati na njegove uvjete. A Cesare - ponositiCesare - bio je primoran napustiti Rim kao talac osvajača. Bilo je to najgore što ga je moglosnaći. Zamišljala je njegov bijes, a dok je tako potišteno sjedila i pokušavala odvratiti umod neugodnih misli pomalo radeći iglom ili dokono svirajući lutnju, začula je komešanje uprizemlju pa je, odloživši ručni rad, požurila niza stube za slučaj da je došao glasnik snovostima.

Pokazalo se da je pridošlica fratar, gladan i ponizan, koji je posjetio gospu od Pesara dajoj prenese vijesti - važne vijesti iz Rima.

Lucrezia mu nije mogla dovoljno pokazati koliko je oduševljena. Pljesnula je izapovjedila robovima da donesu vode kojom će mu oprati umorne noge. Iznijeli su prednjega hranu i vino, no prije okrijepe, Lucrezia je ustrajala na tome da joj barem otkrije je liriječ o dobrim ili lošim vijestima.

— Dobrim, gospo - uskliknuo je. - Najboljima od najboljih vijesti. Kao što znate,francuski osvajač bio je na audijenciji kod Svetog Oca u Vatikanu, gdje je papa bio prisiljenprihvatiti primirje.

Lucrezia kimnu.— A znam i da su uvjeti primirja uključivali predaju talaca, među kojima je i moj brat,

Cesare.— Upravo tako, gospo. Izjahali su iz Rima s osvajačkom vojskom. Kardinal Borgia i

turski princ.— Kako mi se brat držao? To mi recite. Znam da je bio bijesan zbog povrijeđena

ponosa.— Ne, gospo. Kardinal se dostojanstveno držao. Svi koji su ga promatrali ostali su

zadivljeni - ne samo njegovom smirenošću, već i spokojem Svetoga Oca koji je sinovljevodlazak promatrao djelujući kao da mu baš i nije stalo. Tada nismo razumjeli što je po-srijedi. Kardinal je ponio gomilu prtljage. Napunila je sedamnaest kola prekrivenihbaršunom, što je Francuze beskrajno zabavilo. »Kakav je to kardinal«, pitali su se, »kojitoliko brine o svojim dragocjenostima!« A, kao što već pogađate, gospo, turski princ nijeputovao u ništa manjoj raskoši.

— Znači izjahao je dok su mu se naši neprijatelji rugali - reče Lucrezia - a ipak je ostaodostojanstven i spokojan. Oh, kako li je samo bijesan zasigurno bio.

Sve ih je iznenadio kada su vojnici podigli tabor u smiraj prvoga dana. Čujem da je tobio nevjerojatan prizor kada je zbacio kardinalske haljine i, svukavši se do pasa, hrvao se snjima te porazio njihove prvake.

Lucrezia je zapljeskala i nasmijala se.— Mora da je uživao u tome. Sigurna sam da jest.— Ostali su zaprepašteni što se tako ponaša jedan kardinal, gospo. Ali iduće noći

čekalo ih je još veće iznenađenje.— Brzo mi recite, preklinjem vas. Ne mogu čekati.— Iduće večeri zaustavili su se u Velletriju, na samom rubu pontinskih močvara. Sve

je bilo utihnulo i nitko nije primijetio kada je jedan od konjušara ustao i nečujno se zaputiomeđu tuđinske vojnike. Taj se konjušar domogao gradske krčme gdje se sastao sa slugom

- 95 -

koji ga je čekao s konjima. Konjušar je zajahao konja, pa su on i sluga iz petnih žila odjahaliprema Rimu.

— To je bio Cesare, moj brat!— Bio je to sam kardinal, gospo. Pridružio se Svetom Ocu u Rimu i čuo sam da je tada

u Vatikanu zavladalo veliko veselje i radost.Lucrezia se zadovoljno smijala.— Ovako dobre vijesti već dugo nisam čula. Kako li je samo uživao u tome! A što je s

jadnim, debelim Djemom, zar on nije uspio pobjeći?— Ma kakvi, princ ostaje s tamničarima. Priča se da nije izdržljiv kao Njegova

Uzoritost. Nije se mogao hrvati s Francuzima, pa ne bi imao snage ni za bijeg. Ostavili suga za sobom. Ali sada im je ostao tek jedan talac, a željeli su dvojicu. Uz to, umakao im jevažniji od te dvojice - papin rođeni sin.

Lucrezia je skočila na noge i pred fratrom otplesala par koraka španjolskog plesa.Fratar ju je zapanjeno pogledao, ali Lucrezia je samo zabacila glavu i, smijući se, vrtjela

se i vrtjela dok nije ostala bez daha.Zatim je zastala i objasnila:— Zanijela sam se od puste radosti. Ovo je pretkazanje. Moj brat narugao se

Francuzima. To je tek početak. Moj otac istjerat će osvajače iz Italije i cijeli će mu narod bitizahvalan. Ovo je tek početak, kažem vam. Dođite! Sada ćete se nasititi najboljime štoimamo u palači. Pit ćete najfinije vino. Morate se radovati. Večeras ćemo prirediti gozbuna kojoj ćete vi biti počasni gost.

— Gospo, prerano se veselite - tihim će glasom fratar. - Ovo je tek bijeg jednog odtalaca. Ogroman dio Italije leži u rukama osvajača.

— Moj otac spasit će cijelu Italiju - ozbiljno će Lucrezia.Ali uozbiljila se tek na tren. A zatim odmah počela dozivati ropkinje i služavke.

Zapovjedila je da prirede gozbu, jer će u palači biti gozbe i plesa.Cesare je izvojevao pobjedu, a Cesareove pobjede bile su joj važne poput vlastitih.

Lucrezia je bila u pravu. Bio je to početak svjetlije budućnosti. Francuzi su pobjesnilizbog Cesareove smicalice, ali ništa nisu mogli učiniti. Kada su se požalili Aleksandru,samo je sa žaljenjem odmahnuo glavom.

— Kardinal se loše ponio, uistinu loše - promrmljao je, a zatim se morao brzo povućida bi prasnuo u smijeh.

Siroti, debeli Djem nije se mogao nositi sa surovostima vojničkog življenja, pa sezarazio groznicom i umro. Francuzi su ubrzo ostali bez oba taoca.

Kako bilo, nastavili su pohod prema Napulju, a kada je kralj Alfonso čuo da sepribližavaju granici, brže-bolje je pobjegao na Siciliju, ostavljajući kraljevstvo u rukamasina Ferrandina. Ali pokazalo se da ni Ferrandino nije vojničkoga kova pa je, vidjevši da sefrancuska vojska približava, slijedio očev primjer - za utočište je odabrao otok Ischia, kamoje preselio cijeli dvor, ostavljajući Napulj na milost i nemilost osvajačima.

Činilo se da je Karla poslužila sreća, ali francuski kralj nije računao na klimu iraspojasanost svojih vojnika. Za njima je ležala pokorena Italija, a utaborili su se usunčanom Napulju. Žene su bile slasne, bordeli brojni, a vojnici odlučni u namjeri dauživaju u ostatku vojnog pohoda.

U međuvremenu, Aleksandar nije gubio vrijeme. Glasnici su neumorno jahali izmeđuVatikana i Venecije, u Milano, španjolskome kralju i caru Maksimilijanu.

Aleksandar je napominjao da će, ako mu ubrzo ne postanu saveznici, cijela Italija pastiu ruke Francuza, što nikome od njih ne bi išlo u prilog.

- 96 -

Čuvši za saveze koji su se sklapali, francuski se kralj uznemirio. Vojnici su bili utakvom stanju da su postali gotovo beskorisni. Povrh toga, postajali su sve neposlušniji, amnogi su od njih i pobolijevali. Karlo je bio nadomak tome da prisvoji napuljsku krunukad je zaključio da mu ta kruna baš i ne bi donijela veliku korist kad bi ju nosio tek tjedanili dva dok ga neprijatelji ne svladaju.

Postojao je samo jedan izlaz iz te nevolje. Morao je što brže napustiti Italiju. Ali putemće posjetiti papu, za kojeg je s pravom pretpostavljao da stoji iza udruživanja neprijateljaprotiv njega, i od njega zatražiti da ga postavi za napuljskog vladara.

Karlo je napustio Napulj i s vojskom krenuo na sjever, ali je Aleksandar, čuvši zanjegov dolazak, smjesta napustio Rim i otišao u Perugiu, pa je Karlo, stigavši u Rim,zatekao Vatikan pust.

Kiptio je od bijesa, ali mu nije preostalo drugo nego produžiti dalje.Bio je izvan sebe. Pokorio je zemlju neporaženom vojskom, a vladari država padali su

pred njim. Zatim je stigao u Rim, uvjeren da mu je i papa Borgia jednako podređen kao ivladari koji su mu se sklanjali s puta. A opet... nije bilo tako.

Karlo se nastavio povlačiti, proklinjući prepredenog vatikanskog lisca.

Aleksandar se dobro zabavljao živeći u Perugi. Ponovno se pokazalo da je vodiomudru politiku. Kao da se vratio u vrijeme Kalikstove smrti. I tada je čekao, spokojan isusretljiv kao sada; i sada su mu, kao i onda, neprijatelji sami osigurali pobjedu.

Uz njega su bili Giulia i Cesare, ali netko mu je bolno nedostajao: njegova najdraža kći.— Lucrezia nam se mora ovdje pridružiti - rekao je Cesareu. - Predugo smo

razdvojeni.Cesare se nasmiješio na pomisao da će ponovno vidjeti sestru. Bio je radosniji no inače.

Oca su njegove pustolovine jako zabavile. Je li počeo uviđati kakve bi sve koristi mogaoimati postavi li Cesarea za zapovjednika svojih snaga? Kardinalima nije svojstveno hrvanjes vojnicima, kao njemu, i smišljanje tako čudesnih bjegova.

Cesareu je bilo dvadeset godina i bio je stasit, a papi su, usprkos čudesnoj muževnosti,ipak bile šezdeset četiri.

Cesare je počeo razmišljati o vremenu kada će se otac njemu obraćati za savjet i kadaće on, Cesare, donositi odluke.

Sada su bili potpuno suglasni, jer su obojica bili odlučni u namjeri da im se Lucreziapridruži u Perugi.

Giovanni Sforza, koji se vratio u Pesaro, nije bio oduševljen papinom porukom.Upao je u Lucrezijine odaje dok je izdavala zapovijedi oko pakiranja prtljage.— Ne idete nikamo - rekao je.— Ne idem? - U nevjerici je razrogačila svijetle oči. - Ali to je očeva zapovijed.— Ja sam vam muž. Ja ću reći kamo smijete ići.— Giovanni, ne možete mi uskratiti dopuštenje da odem.— Mogu i hoću.

Bio je hrabar, ali samo zato što je bio svjestan kilometara koji dijele Perugiu i Pesaro.Siroti Giovanni, mislila je Lucrezia. Nije odvažan muškarac.

Ali smjesta ju je obuzeo nemir, jer se i sama prisjetila udaljenosti koja dijeli Pesaro odPerugie.

Giovanni je bio slabić pa je oduvijek žudio pokazati snagu kad god bi pomislio kakomu se za to ukazala prilika. Sada se obratio njezinim slugama.

— Vadite grofičine haljine - rekao je. - Vratite ih tamo gdje im je mjesto.

- 97 -

Zatim se okrenuo i ostavio ju samu.Lucrezia nije planula. Bila je poput oca i vjerovala u učinkovitost diplomacije. Bila je

uvjerena da će, nakon kratke odgode, krenuti put Perugie. Stoga se sažaljivo osmjehnula isjela ocu napisati pismo.

Giovanni nije bio nepotkupljiv. Naučio je da se neophodno cjenkati. Bio je siromašan inevažan, ali Borgije svejedno ne smiju zaboraviti da on nad suprugom donekle ima vlast,premda je papina kći. Ako im je tako dragocjena, moraju ukazati nešto poštovanja injezinu mužu.

Želio je da ga oslobode mrska položaja u koji su ga gurnuli. Želio je novozapovjedništvo, a budući da je papa sklopio savez s Mlecima, zašto ne bi bio imenovanzapovjednikom u mletačkoj vojsci? Papa bi to zetu s lakoćom mogao osigurati, a učini li to,Giovanni Sforza u znak zahvalnosti svojoj supruzi više neće ograničavati kretanje.

Kad je papa čuo Sforzine želje, grohotom se nasmijao.— Vidi samo - rekao je Cesareu - u tom se sirotanu ipak krije nešto srčanosti. Vidjet ću

što se može dogovoriti s duždem.Cesare je šogora prezirao. Mrzio bi svakoga, tko god bio, samo zato što je Lucrezijin

suprug, ali činilo mu se da je ponižavajuće to što je sestra bila primorana prihvatiti takvačovjeka.

— Prava je šteta - rekao je ocu - što ne možemo pronaći način da Lucreziju otarasimoSforze.

Papa je na tren svrnuo pogled.— Možda... - promrmljao je. - Jednom... Ali za sada, prepustit ćemo ga duždu.

Giovanni je bijesno koračao Lucrezijinim odajama.— Tako dakle - vikao je - dobit ću condottu u mletačkoj vojsci!— I zadovoljni ste, zar ne? - opušteno upita Lucrezia. - Nije li to ono što ste željeli?— Trebao sam dobiti isto što i vaš brat - urlao je Giovanni.— Pa, zar nije tako? Giovanni Sforza i Giovanni Borgia obojica su zapovjednici u

duždevoj vojsci. Jesam li u krivu?— U pravu ste. Obojica smo zapovjednici. Ali postoji razlika. Vaš otac se pobrinuo za

to. Ja ću dobiti četiri tisuće dukata... a vaš brat trideset i jednu tisuću!— Ali Giovanni - tješila ga je Lucrezia - da niste čuli koliko će dobiti moj brat, bili biste

zadovoljni s četiri tisuće.— Ali jesam čuo! - Giovanniju su na sljepoočnicama nabrekle vene. - Prema meni se

postupa ovako da se pokaže kako ja, u usporedbi s vašim bratom, nisam važan. Vaš otacme hotimice vrijeđa. Neću vam dopustiti da odete.

Lucrezia je na trenutak zašutjela, a zatim blago rekla:— Ako me ne pustite, nećete dobiti čak ni te četiri tisuće dukata. Giovanni je stisnuo

pesnice i udario nogom o pod. Izgledao je kao da će briznuti u plač.Lucrezia ga je ravnodušno gledala. Mislila je: »Uskoro ćemo poći u Perugiu, a on će

otići čim me onamo otprati.«Prepustila se užitku sanjarenja o ponovnom susretu s ocem i Cesareom.

- 98 -

Cesare

Lucrezia se našla u očevu i Cesareovu zagrljaju i kako li su samo topli, kako strastvenibili ti zagrljaji!

— Nije mi jasno kako smo uopće mogli živjeti bez tebe - rekao je papa.— Ne može se riječima opisati koliko si nam nedostajala - ispod glasa će Cesare.Gledala je jednog pa drugog, uzimala im ruke i ljubila ih.— Oh, oče moj, oh, brate moj! - vapila je. - Kako to da se u usporedbi s vama dvojicom

svi ostali muškarci čine maleni i nevažni?Nukali su ju da se okreće kako bi do najsitnijeg detalja proučili njezin izgled.— Promijenila se - izjavio je Cesare, a čelo mu se na tren namrštilo. Sjetio se da je sada

brak bio konzumiran.— Naša je malena odrasla - tepao je papa. - Ljut sam na sebe. Mogao sam te držati uza

sebe, najdraža moja, tijekom svih nedaća.— Bilo je suviše neugodnih trenutaka - zamišljeno će Cesare. - Mislim da bi nas

strepnja dovela do ludila, Svetosti, da je naša ljubljena bila izložena opasnosti.— U pravu si, sine moj. A i čemu žaliti za prošlošću? Neka se priredi gozba u znak

dobrodošlice mom najdražem djetetu, da mogu gledati vas dvoje kako plešete i pjevate.Cesare ju je primio za ruku.— A što ti na to kažeš, sestro?— Čeznem za time da zaplešem s tobom. Žudim svima pokazati koliko sam sretna što

smo ponovno zajedno.Cesare joj je obgrlio lice dlanovima i pozorno ga promotrio.— Kako si se tako promijenila, sestro?— Samo sam malo starija, ništa više.— I iskusnija - blagonaklono je dometnuo papa, gotovo vragolanski.Cesare ju je poljubio.— Nadam se, najdraža sestro, da ti muke nisu bile preteške?Znala je na što misli, pa se nasmijala.— Ma nipošto, bilo je posve u redu.Papa je, promatrajući ih, položio ruku na Cesareovo rame.— Pusti ju sada. Neka ju služavke urede za naše slavlje. Tamo ću vas gledati kako

plešete, presretan što sam s dvoje ljubljenih pod istim krovom.Lucrezia je poljubila očevu ruku, a zatim otišla praćena njihovim pogledima.— Čarobna je! - reče Cesare.— Počinjem vjerovati da je najljupkija djevojka u Italiji - odvrati papa.— Siguran sam u to! - reče Cesare.Uputio je ocu brz pogled. Giulijin je utjecaj na papu slabio jer joj nikada nije oprostio

vrijeme provedeno s mužem. Napravio je veliku gestu kad je izjahao iz grada da ju dočekanakon što je platio njezinu otkupninu, ali Cesare je itekako bio svjestan da Giulia više nijepapina omiljena ljubavnica, što ga je radovalo. Uspon obitelji Farnese oduvijek mu je išaona živce.

Dok se činilo da lakomisleno uživa u slavlju koje se oko njega odvijalo, Aleksandar jekovao planove za budućnost. Rekao je Cesareu:

- 99 -

— Nadam se da ćemo se uskoro vratiti u Rim. Predstoji nam velik posao želimo lispriječiti buduće katastrofe poput ove koju smo sada za dlaku izbjegli. Cesare, moramo seusredotočiti na to da uništimo moć baruna koji su se pokazali tako slabi i nemoćni prednajezdom osvajača. Zamišljam snažnu Italiju.

— Snažnu Italiju pod papinskom vlašću - složio se Cesare. - Treba vam snažna vojska,oče, i dobri generali.

— U pravu si, sine moj.Aleksandar je vidio molbu koja Cesareu tek što nije pala s usana: »Oslobodi me. Vidi

kakav ću general postati.«Aleksandar je shvatio kako nije dobar trenutak povjeriti Cesareu svoj naum da, čim

stigne u Rim, pozove Giovannija iz Španjolske. Giovanni je imao preuzeti zapovjedništvonad papinskim snagama i povesti bitku protiv Orsinija, koji su se za vrijeme francuskogosvajanja pokazali izdajnicima i radili protiv papina interesa. Kada ih porazi, suparničkeobitelji uvidjet će koliko je narasla papina moć i pokorit se željama pape Borgije, jer će ih uprotivnome snaći ista sudbina.

Bilo bi mu drago da je o tome mogao razgovarati s Cesareom, no bilo je očito da bi tovodilo samo jednoj temi: Giovannijevu povratku iz Španjolske.

Bilo je lijepo imati voljenu Lucreziju uza se. Radovalo ga je gledati kako Cesare uživau njoj i ona u njemu. Aleksandar nije želio da im išta kvari taj užitak, stoga je spretnopromijenio temu.

— Naša mala Lucrezia... - rekao je ispod glasa. - Volio bih da smo joj pronašli suprugakoji bi je bio dostojniji.

— Izluđuje me kad pomislim na tog glupana... tog provincijalnog seljačinu... u blizinimoje sestre.

— Pobrinut ćemo se da mu se Perugia ne svidi - predloži papa.Cesare se opet nasmiješi.— Moramo ga što prije poslati duždu - rekao je. - Može li se to nekako urediti?— Moramo zajedno razmisliti, sine moj. Tada ćemo imati Lucreziju samo za sebe.

Lucrezia je ležala na postelji okružena svojom rasutom, mokrom kosom. Osjećala jenesvakidašnje uzbuđenje prisjećajući se sinoćnjih užitaka. Gozba se održala u palačiGianpaola Baglionija koji je, kao crkveni vazal, smatrao svojom dužnošću i zadovoljstvomda ugosti Svetog Oca.

Baglioni je bio čudesan čovjek, naočit i odvažan. Kružile su glasine o njegovojokrutnosti, a njegovi robovi i sluge drhtali su pred njegovim strogim pogledom. Dok suplesali, Cesare joj je rekao da one koji se Baglioniju zamjere bez milosti muče u tamnicamaispod palače.

Bilo je teško povjerovati da tako neodoljiv muškarac može biti okrutan, jer je premaLucreziji bio beziznimno mio. Da je vidjela kako prema njegovoj zapovijedi nekoga bacajuna muke, zamrzila bi ga, ali tamnice su bile daleko od plesne dvorane pa krici žrtava nisudopirali do uzvanika.

Baglioni ju je promatrao kako pleše s Cesareom, zlurado se podsmjehujući. A tako su ihgledali i svi ostali.

— A sada španjolske plesove, Cesare – šapnula je. - Otac bi volio vidjeti kako ihplešemo.

I plesali su, ona i Cesare, plesali su kao što je plesala s bratom Giovannijem navlastitome piru. Sjećala se tih svadbenih plesova, ali ih nije spominjala, ne želeći ovakolijepe večeri naljutiti Cesarea.

- 100 -

Baglioni je plesao s prelijepom ženom, svojom ljubavnicom.Prema njoj je bio nježan pa je Lucrezia, vidjevši ga, šapnula Cesareu:— Kako li je samo uglađen! A opet, govorka se da one koji mu se zamjere baca na

strašne muke.Cesare ju je privio bliže sebi.— Kakve veze ima njegova blagost prema njoj s okrutnošću prema drugima?— Samo je teško povjerovati da netko tko je u stanju biti tako nježan može biti i tako

okrutan.— Zar ja nisam nježan? A nisam li i okrutan?— Ti... Cesare... ti si drukčiji od ikoga na svijetu.To mu je izmamilo osmjeh na usne. Osjetila je kako joj njegovi prsti stežu ruku tako da

je poželjela vrisnuti od bola, ali bol koju bi joj nanio Cesare uvijek bi ju na neobičan način iuzbudila.

— Kad se vratimo u Rim - rekao joj je s izrazom lica od kojeg su ju prošli trnci - takveću grozote učiniti onima koji su oskvrnuli majčinu kuću da će se o tome govoriti jošgodinama. Činit ću djela ravna onima koja se odvijaju u Baglionijevim tamnicama. A cijeloću te to vrijeme voljeti, sestro moja, jednako žestokom i istodobno nježnom ljubavljukakvu ti pružam još od kad si bila dijete u kolijevci.

— Oh, Cesare... čuvaj se. Kakvim bi dobrom moglo uroditi podsjećanje na ono što jepočinjeno u žaru boja?

— Reći ću ti kakvim, sestro. To će svima koji su u tome sudjelovali dati do znanja daubuduće moraju dobro razmisliti što sve stavljaju na kocku usude li se zamjeriti meni ilimojim bližnjima. Ah, u pravu si kada kažeš da Baglioni ljubi tu ženu.

— Čujem da mu je omiljena ljubavnica, a uopće nema sumnje da je to istina.— Jesi li o njoj čula još nešto, Lucrezijo?— Nešto drugo? Mislim da nisam, Cesare.Iznenada se nasmijao, s divljim pogledom u očima.— Doista jest njegova ljubljena - rekao je - a usto mu je i rođena sestra.To je bilo ono o čemu je Lucrezia razmišljala ležeći na postelji.

U sobu je ušao njezin muž i stao uz krevet promatrajući suprugu. Zatim je pokretomruke otpravio služavku koja je uz nju sjedila popravljajući šav na jednoj od Lucrezijinihhaljina.

Poluzatvorenih očiju, Lucrezia je proučavala supruga. Ovdje joj je izgledao manji,manje dojmljiv nego u Pesaru. Tamo ga je doživljavala kao muža i, budući da joj je to bilou ćudi, bila je spremna zadovoljiti se onime što joj život pruža pa je dala sve od sebe da gazavoli. U stvarnosti nije bila njime zadovoljna, već ga smatrala hladnim i nedovoljnovatrenim. U njoj su se rasplamsale strasti za koje je cijelo vrijeme bila svjesna da ostajuneutažene.

Otkako su stigli u Perugiu, gledala ga je bratovim i očevim očima pa je vidjela posvedrukčijeg muškarca.

— Tako dakle - vikao je - moram otići. Moram te ostaviti ovdje.— Zar tako, Giovanni? - sanjivo je upitala, trudeći se od njega sakriti tračak

zadovoljstva koji je osjetila.— Znate vi to dobro! - bijesnio je. - Vjerojatno ste upravo vi tražili da me uklone.— Ja? Giovanni! Ta vi ste mi muž.

Prišao je krevetu i grubo ju uhvatio za ruku.— Bolje vam je da to ne zaboravite - reče.— Kako bih mogla zaboraviti takvo što?

- 101 -

— Mogli biste, sada kada ste s obitelji.— Ne, Giovanni. Cijelo vrijeme o vama razgovaramo.— Razgovarate o tome kako da me se otarasite, je li?— Zašto bismo željeli takvo što?

Na te se riječi nasmijao.— Kakve samo lijepe narukvice nosite! Odakle vam? Ne, nemojte mi reći - pustite da

pogodim: dar su Svetoga Oca. Baš lijepo što otac tako daruje kćer! Ni gospu Giuliju nijeničim ljepšim obasipao dok mu je strast bila na vrhuncu. A vaš brat, i on vam poklanjajednaku pažnju. Takmac je svome ocu, moglo bi se reći.

Oborila je pogled i dopustila svojim dugim, tananim prstima da se igraju s draguljimaoptočenim narukvicama na njezinim zapešćima.

Sjetila se oca dok ih je ondje stavljao, svečanih poljubaca, izraza ljubavi.— Ne žele me ovdje - derao se Giovanni. - Ja sam im teret. Ja sam im smetnja. Zar

nisam vaš suprug?— Preklinjem vas, Giovanni, ne pravite scenu - reče. - Mogao bi vas čuti moj brat.

Pogledavši ga, opazila je strah u njegovim očima. Znala je da spomen Cesareova imenau mnogima izaziva taj osjećaj.

Pustio je da mu stisnute šake klonu uz tijelo. Bacio je pogled na prelijepu i zavodljivudjevojku na postelji, a zatim se okrenuo od nje.

Ona je bila mamac. Mora biti na oprezu. Uletio je u mrežu Borgija poput neopreznemuhe. Najsigurnije bi bilo da pobjegne dok još ima vremena. U ovom trenutku, za njih jepredstavljao tek blagu smetnju. Tko zna što bi ubuduće mogao postati?

Prisjetio se njezine nježnosti i prvih tjedana u Pesaru kada mu je uistinu postala ženom.Bila je mlada i djelovala neiskvareno. Bila je i izrazito lijepa, izrazito prijemčiva, čak moždai suviše. Budući da je po prirodi bio plašljiv, pomalo se bojao tolike nagomilane strasti utom prelijepo oblikovanom, krhkom tijelu.

Želio ju je pozvati da pođe s njim. Da pođe s njim u tajnosti. Bez njihova znanja, jer jojoni nikada ne bi dopustili da im pobjegne.

Ali kada bi i pošla s njim, što bi bilo s njih dvoje? Nikada im ne bi dopustili dapobjegnu. To mu je bilo posve jasno. Sada je shvatio zašto ju nikada neće pustiti od sebe.

Spoznao je to kada je na gozbi vidio Baglionija i njegovu ljubavnicu. Papa ih je obojeblagoslovio, i Baglionija, i ljubavnicu, znajući što su.

Giovanni Sforza je oklijevao. Neki glas u njemu nagovarao ga je da ju povede sasobom, govoreći mu da mu je ona žena. »Još je neoskvrnuta, nježna i u njoj ima dobrote.Još ju nisu pretvorili u osobu kao što su oni... ali hoće. A ona je tvoja žena... tvoja da jukuješ prema svojoj volji, da ju zauvijek zadržiš uza se.«

Ali bio je plah muškarac. Vidio je kako ju otac gleda, vidio je žestoku posesivnost uočima njezina brata.

Giovanni nije smogao hrabrosti, jer je bio prestrašen.— Otići ću - viknuo je odjednom obuzet bijesom. - A vi ćete ostati. Priča se po Rimu

da ste pod apostolskim haljama uvijek dobrodošli!Činilo se da je zaboravila da je uopće ovdje.Maštala je o plesu s Cesareom i o Baglioniju koji je sjedio za stolom milujući svoju

prelijepu sestru.Cesare je bio u pravu kad je rekao da je odrasla. Mnoge je stvari tek sada počela

shvaćati.

- 102 -

Lucrezijine ropkinje češljale su njezinu dugu kosu. Svježe oprana, sjajila je poput zlatapadajući joj po ramenima. Postajala je sve ljepša. Lice joj je još djelovalo nedužno, što jeuglavnom mogla zahvaliti uvučenoj bradi i krupnim očima, ali te su oči sada bile puneiščekivanja.

Nakon kratkog posjeta Pesaru vratila se u Rim, a premda je muž opet bio s njom,spremao se na odlazak. Morao se vratiti svojoj condotti. Bilo joj je drago što odlazi. Već jebila umorna od Giovannija i njegovih neprestanih insinuacija. Istodobno je bila svjesna dase njezin suprug ocu sve manje sviđa i da ga Cesare postojano mrzi.

Cesare je bio najvažnija osoba u njezinu životu, ali još ga se pribojavala - u njoj je budiofinu jezu čije je značenje tek tada počela razumijevati.

Život s Giovannijem naučio ju je što da očekuje od muškarca, pa je vjerojatno i zbogtoga, otkrivši da je strastvena poput oca i braće, željno iščekivala da vidi što joj budućnostnosi. OdGiovannija nije očekivala ništa, a opet se, zato što je bio kukavica i zato što ga jeneprestano mučio nedostatak počasti i nepoštovanje s kojim su se prema njemu ophodili,sažalila nad njim. Stoga joj je bilo drago što odlazi, i to ne samo zato što ga je žalila, već izato što je strepila za njega.

Služavke su joj na kosu učvrstile mrežicu s draguljima i bila je spremna za gozbu.Gozba se održavala u čast osvajača Fornovoa, a njezin otac zahtijevao je da se Gonzagu

ugosti u palači Santa Maria in Portico, da cijeli Rim vidi koliko drži do svoje prelijepekćeri.

Uistinu je odrastala. Večeras će se u njezinu domu okupiti najveći rimskidostojanstvenici, a ona će im biti domaćica.

Giovanni Sforza bit će bijesan, jer će se jasno vidjeti da ga nitko ne smatra važnim. Bitće smješten u pozadini i nitko na njega neće obraćati pažnju, a kada Gonzaga odjaše,Giovanni će otići s njim, pa će Lucrezia još jednom nakratko predahnuti od njegovadruštva.

Izgledala je uistinu ljupko dolazeći ususret gostima dok je sitna crnkinja za njom nosilapovlaku haljine od raskošna brokata, krute od silnih dragulja. Imala je sreću da istodobnoizgleda mlađe i starije od šesnaest - u jednom trenutku kao nedužno djetešce, u drugomkao žena.

Među uzvanicima bili su njezin otac, brat i dostojanstvenici s papinskog dvora, zajednos pratnjom Francesca Gonzage, markiza od Mantue.

Pred njom je stajao sam markiz, muškarac dojmljiva izgleda i držanja. Bio je iznimnovisok, suhonjav i vrlo tamnoput. Njegovo je tijelo, premda graciozno u svakom pogledu,odavalo neobičnu snagu i muževnost. Njegove crne oči bile su sjajne i duboko usađene, azbog opuštenih vjeđa djelovale su neprestano poluzatvorene. Usne su mu bile pune iputene, pa je bilo očito da je muškarac koji uživa u mnogobrojnim pustolovinama - kakoratnim, tako i ljubavnim.

Otmjeno se poklonio pred papinom kćeri.— O vašim dražima mnogo sam čuo, gospo - rekao je s primjesom nježnosti u glasu. -

Neizmjerno mi je zadovoljstvo što vam mogu poljubiti ruku.— O vama smo ovdje štošta čuli - odvratila je Lucrezia prigušenim glasom. -

Preduhitrile su vas priče o vašoj smionosti.Sjeo je uz nju i govorio joj o bitkama, o tome kako si ne može oprostiti što je dopustio

francuskome kralju da mu pobjegne.— Za sobom je ostavio mnoge zarobljenike - reče Lucrezia - barem smo tako čuli,

zajedno s velikim dijelom blaga koje je oteo talijanskom narodu.

- 103 -

Gonzaga je potvrdio da je to istina, a zatim nastavio pojašnjavati pojedinosti vezaneuza svoj vojni pohod, čudeći se sam sebi što tako razgovara s prelijepom djevojkom. Aliova je bila tek dijete. Imala je šesnaest godina, ali njemu je djelovala mnogo mlađe.

Lucrezia je željela da taj naočit muškarac počne govoriti o sebi, sigurna da bi ju tozanimalo neusporedivo više od pojedinosti o bitkama koje je vodio.

Zaplesali su, a kada su im se ruke dotakle, prošli su ju trnci uzbuđenja. Pomislila jekako bi, da je Giovanni Sforza takav muškarac, prema njemu gajila posve drukčije osjećaje.

Podigla je pogled i nasmiješila mu se, ali on ju je još doživljavao samo kao dijete.Papa i Cesare gledali su kako plešu.— Naočit par - primijeti papa.Cesare je djelovao uznemireno.— Gonzaga je toliko privlačan ženama da je zbog toga na lošem glasu. Bolje mu je da

ne pomisli kako može osvojiti Lucreziju pa prijeći u novo osvajanje.— Budi uvjeren da to ne misli - ispod glasa će Aleksandar. - Za njega je ona lijepo

dijete.Postojalo je još nešto što je Aleksandar što prije želio priopćiti Cesareu pa je tražio za to

povoljan trenutak. Giovanni Borgia ubrzo će primiti očevo pismo, a nije bilo sumnje da ćese na to mladi vojvoda od Gandije bez oklijevanja vratiti u Rim.

A jednom kad stigne, Aleksandar će ga postaviti na čelo svoje vojske, što će Cesarearazbjesnjeti do ludila.

»Sinovi su mi«, razmišljao je Aleksandar. »Zar nije na meni da im zapovijedam?«Možda. Ali dok je promatrao to mrko lice pokraj sebe, obuzimao ga je nemir. Ona

mračna i sumorna strana Cesareove naravi u posljednje je vrijeme postajala sve izraženija.Cesare je bio obasipan velikom ljubavlju i uživao mnoge povlastice. Za vrijeme školovanjana sveučilištima, očevo bogatstvo i moć omogućili su mu da stvori vlastiti mali dvor kojimje despotski vladao. Kolale su uznemirujuće glasine o Cesareovom silništvu i sredstvimakojima je pribjegavao da se otarasi neprijatelja.

Aleksandar je odbio povjerovati da se on, svemoćni papa koji je nedavno trijumfiraonad neprijateljima, boji vlastita sina.

A ipak, sada mu je oklijevao reći kako više nema sumnje da će mu brat doskora biti uRimu.

Umjesto toga, progovorio je o Goffredu, mlađem sinu kojeg također nije zaboravio.— Vrijeme je - rekao je - da Goffredo i Sanchia dođu k nama. Glasine koje o toj ženi

kruže postaju sve zanimljivije.Na to se Cesare nasmijao, a bilo je malo onoga što je Aleksandar volio više od uživanja

u bezbrižnom ogovaranju s članovima obitelji. Obojici im je bilo zabavno razmjenjivatimišljenja o malom Goffredu i toj njegovoj ženi, ozloglašenoj po ljubavnim pustolovinama.

— Žena poput nje - opušteno primijeti Cesare - bit će zanimljiv dodatak kućanstvuVaše Svetosti.

Lucrezia je stajala na balkonu uz oca i Cesarea, gledajući odlazak Francesca Gonzage.Jahao je na čelu povorke, taj muškarac koji ju je natjerao da požali što mu Giovanni Sforzanije sličniji. Sada je Francesco kretao prema Napulju, a na njegovu putu kroz Italijusvugdje će ga dočekivati s počastima kao čovjeka koji je, uz Svetog Oca, učinio najviše dase osvajači protjeraju iz zemlje.

Izgledao je poput pobjednika. Svjetina je oduševljeno klicala, na put su mu bacalicvijeće, a žene su u cijeloj povorci gledale samo njega.

- 104 -

Otmjeno je prihvaćao klicanje, a tamne bi mu oči zasjale kada bi se zaustavile na nekojdjevojci ili ženi koja je odskakala ljepotom. Lice bi mu mijenjalo izraz jer bi osmijeh pundivljenja ljepoti odmah zamijenilo žaljenje što je tek u prolazu.

Okrenuo se i nasmiješio u znak posljednjeg pozdrava skupini na balkonu, kratkozadržavši pogled na papinoj kćeri, budući da je bila tako lijepo dijete s tom svojomsvjetlucavom, zlatnom kosom, ali ako mu je glavom i prošla pomisao kako će za nekolikogodina postati vrijedna da ju pobliže upozna, bila je ubrzo zaboravljena. Još se netko upovorci okrenuo da posljednji put pogleda okupljene na balkonu: bio je to GiovanniSforza. Kad mu se pogled zaustavio na zlatokosoj djevojci, obuzeo ga je bijes. Stojećiizmeđu oca i brata, Giovanniju je djelovala kao njihova zatočenica.

Oduzet će mu ju, pretvoriti u jednu od sebe i ubrzo u njoj više neće biti mogućeprepoznati krotku djevojku koja mu je bila supruga onih prvih mjeseci u Pesaru. Žalio jeza tim mjesecima, znajući da nikada više neće živjeti u takvom skladu sa svojom nježnomLucrezijom.

U njoj se već nazirala promjena. Još je bila mlada, ali bila je Borgia, a oni su čvrstoodlučili da i ona mora biti obilježena obiteljskim žigom. Za nekoliko godina - možda imanje - bit će poput njih... izgubit će ljupku nedužnost, a putenost će joj toliko porasti daće, kao i oni, biti spremna da ju zadovolji bez obzira na cijenu. Okaljat će tu blagost kojunosi u sebi i zamijeniti ju ravnodušnošću.

Želio se okrenuti, provaliti u palaču, prisiliti ju da ih napusti i vrati se s njim u Pesarogdje će živjeti daleko od političkih previranja i utjecaja njezine spletkarske i beskrupulozneobitelji.

Ali tko je on da sniva takve snove? Bio je sitna duša, kukavica, vječno se bojeći nekogaili nečega, vječno pokušavajući odagnati sjećanje na pretrpljena poniženja.

Ne. Bilo je prekasno. Oduzeli su mu ju, a ona se otuđila od njega. Već ju je izgubio.Bijes mu je mutio vid. Francesco mu se obratio.— Ražalostilo vas je - reče - što napuštate gospu Lucreziju.Sforza se gorko nasmijao.— Ali ona ne žali - odvrati. - Sretna je što se sad može uvući pod apostolske halje.Francesco ga je u čudu pogledao. Sforza se, prisjećajući se prošlih poniženja, nije

mogao zaustaviti, već je neotesano mrmljao:— Njegova Svetost jedva čeka da me se riješi. Želi potpunu skrb nad svojom

kćerkom... želi joj biti i suprug, i otac.Zavladao je muk. Francesco je gledao ravno pred sebe. Konjička povorka nastavila je

put.Na balkonu, papa je s ljubavlju gledao kćer.

— Eto, ode Gonzaga - reče. - A sada, najdraža, moraš pripremiti doček svog brataGoffreda i šurjakinje Sanchije. Do njihova dolaska nije preostalo mnogo vremena.

- 105 -

Sanchia Aragonska

Putena Sanchia ležala je na postelji grickajući slatkiše. Izvaljene na krevetu, povremenose poslužujući slatkišima, bile su i njezine tri omiljene dvorske dame: Loysella, Francesca iBernardina.

Sanchia im je pripovijedala o svom sinoćnjem ljubavniku, jer je uživala u nabrajanjupotankosti svojih raznoraznih ljubavnih pustolovina, tvrdeći da na taj način proživljavadvostruko zadovoljstvo - prvi put u stvarnosti, drugi put u sjećanju.

Sanchia je bila zadivljujuće lijepa, a jedan od njezinih najvećih aduta bila je oprekaizmeđu crne kose, tamnih obrva, maslinaste kože i začudno plavih očiju. Imala je odvažnecrte lica, prelijepo oblikovan, orlovski nos, meke i čulne usne. Samo jedan pogled naSanchiju bio je dovoljan da čovjek smjesta pomisli na erotske užitke. Sanchia je toga bilasvjesna, a otvorena senzualnost njezina osmijeha kao da je govorila kako je otkrila neštošto nitko drugi ne zna, ali je to znanje spremna s užitkom podijeliti s onime kome sesmiješi, tako da jedino njih dvoje budu upućeni u te tajne.

Sanchia je imala ljubavnike otkako je znala za sebe i vjerovala je da će ih imati sve dosmrti.

— Baš se i ne radujem putovanju - govorila je. - Ali kakva nas samo zabava čeka kadstignemo u Rim. Već sam napola zaljubljena u Cesarea Borgiju, a nisam ga još ni vidjela.Oh, kakva nas velika strast očekuje!

— Zbog tebe će papa postati ljubomoran na vlastita sina - pretpostavila je Francesca.— Mislim da neće. Mislim da neće. Njegovu Svetost prepuštam tebi, Loysella, ili

možda maloj Bernardini. Vas dvije ćete mu možda uspjeti nadoknaditi zasićenje gospomGuilijom - one znane kao La Bella.

— Gospo, ne biste smjeli tako govoriti o Svetome Ocu - rekla je Loysella.— I on je samo muškarac, dijete moje. I čemu takvo zaprepaštenje? Pa nisam ti

predložila da dijeliš postelju s onim ludim fratrom Savonarolom.Loysella se stresla, ali Sanchijin pogled postao je zamišljen.— Nikada nisam imala fratra za ljubavnika - razmišljala je naglas. - Možda ćemo

putem proći pokraj nekog samostana...— Oh, kako ste samo nevaljali, gospo - hihoćući se, reče Francesca. - Zar vas nije strah

tako govoriti?— Ničega mene nije strah - odvratila je Sanchia. - Ispovijedam se i činim pokoru.

Kada ostarim, popravit ću se i bez sumnje otići u opatice.— Mislim da bi za vas ipak bio bolji muški samostan, zloćo jedna - rekla je Loysella.— Ma ne, ne, premda bih probala s redovnikom, ali samo jednom. Ne tražim ja

redovnika za svaku noć... ni svaki dan.— Dosta! - reče Francesca. - Ako netko čuje naš razgovor i prijavi ga...— Nije važno. Ionako me nitko ne pokušava natjerati da promijenim ponašanje. Moj

otac, kralj, znao je koliko volim muškarce, a što je poduzeo? Rekao je: »Ona je jedna odnas. Jabuka ne pada daleko od stabla«. Moj brat samo odmahuje glavom i slaže se s tim, ačak i moja stara baka zna kako je uzaludan svaki pokušaj da me se izvede na pravi put.

— Njegova Svetost će vas izvesti na pravi put. Zato vas i zove sebi.Sanchia se zlurado nasmijala.

- 106 -

— Prema pričama koje kruže o Svetom Ocu, ne zove on mene u Rim da me izvede napravi put.

Loysella je pokrila uši dlanovima tobože kao da ne želi čuti takvo bogohuljenje, aliSanchia se samo nasmijala i poslala Francescu po zlatnu ogrlicu s rubinima, dar njezinaposljednjeg ljubavnika.

Skočila je iz postelje i, stavivši ogrlicu, stala se šepuriti pred njima.— Rekao je: »Samo je najbolje od najboljeg dostojno da krasi vaše savršeno tijelo«.Iskrivila je usta i promotrila ogrlicu.— Nadam se da je uistinu najbolja od najboljeg - reče.— Vrhunske je izrade - uzviknu Francesca, proučavajući ju.— Možete ju isprobati - reče Sanchia. - Svaka od vas. Ah - nastavila je - sinoć je bilo

predivno. Večeras će možda biti jednako uzbudljivo, a možda i neće. Ono što me očaravasu izleti u nepoznato. Druga noć je kao plovidba već otkrivenim morem. Nemaiznenađenja... nema otkrića. Da sam barem mogla biti ovdje dok je Napulj vrviofrancuskim vojnicima!

Francesca se pravila da je zadrhtala.Kakve su samo priče kolale. Ne biste im uspjeli pobjeći. Ugrabili bi vas.— To bi bilo uzbudljivo. A kažu i da su Francuzi dobri ljubavnici, tako plemeniti, tako

uglađeni. Kad samo pomislim kakve su se samo uzbudljive stvari događale u Napulju doksmo se mi skrivale na onom dosadnom, dosadnom otoku Ischiji.

— Možda vam se ne bi svidjelo – nagađala je Bernardina. - Jedna se žena, dok su juvojnici progonili, s krova svoje kuće bacila u smrt.

— Sigurna sam da bih za posljednje počivalište pronašla bolje mjesto od popločanadvorišta - reče Sanchia. - Oh da, željela bih da sam mogla biti ovdje i dočekati uglađeneFrancuze. Bila sam bijesna... vrlo bijesna kad su nas odavde potjerali u izgnanstvo. Zatosada i moram mijenjati tolike ljubavnike. Moram nadoknaditi mnogo izgubljenogvremena. Razumijete li me?

— Uistinu je pohvalno kako naša gospa nadoknađuje izgubljeno vrijeme - ispod glasaće Loysella.

— Ako ništa drugo - reče Sanchia - glasine su se pokazale istinitima. Njegova Svetostpisala je mom ocu da su ga izvješća o mojem ponašanju, koja su dospjela do njega u Rimu,najozbiljnije uznemirila.

— Gospo... Sanchia, budite na oprezu... budite na oprezu kada stignete u Rim.— Na oprezu! Ni govora, radije ću biti na Cesareu.— O Cesareu sam čula kojekakve glasine - Loysella će.— Čudne glasine - dodala je Francesca.— Priča se - nastavi Loysella - da mu se nijedna žena ne usuđuje usprotiviti kada

samo baci pogled na nju i kaže: »Dođi amo.« Ako koja to i učini, takvu uzme silom i kaznijer se usudila krzmati kad se trebalo pokoriti gospodaru kardinalu.

— A ja sam čula - ubacila se Bernardina - da se šunja ulicama vrebajući prikladnedjevice kako bi njima dopunio svoj harem. Čula sam da svakoga tko mu stane na putubrzo stigne zagonetna smrt. Nitko ne zna kakva.

Sanchia sklopi ruke na potiljku, zabaci valovitu, crnu kosu i nasmije se.— Zvuči uzbudljiviji od svih muškaraca koje sam do sada upoznala. Čeznem za tim

da se susretnemo licem u lice.— Pripazite, Sanchia – preklinjala je Bernandina. - Pripazite kad se nađete lice u lice s

Cesareom Borgijom.

- 107 -

— Radije bih da vi malo pripazite - kroz smijeh će Sanchia. - Molim vas da mojegaGoffreda večeras zabavite. Ne želim da mi ušeta u spavaću sobu dok primam goste. Tološe utječe na moral tog dragog, malenog stvorenja.

Djevojke su se nasmijale.— Dragi Goffredo. Tako je mio, tako zgodan. Baš bih ga mazila - reče Francesca.— Moći ćeš ga maziti koliko te volja - obeća joj Sanchia. - Samo ga, molim te, ne puštaj

blizu moje spavaće sobe. Gdje je on sada? Neka dođe ovamo i priča nam o svojem bratu.Na kraju krajeva, on o Cesareu Borgiji zna više nego sve mi zajedno.

Pomogle su Sanchiji da odjene haljinu, pa ju je Goffredo, kad je ušao, zatekao kako ležioslonjena na jastuke.

Bio je vrlo lijep i izgledao mlađe nego što je bio, jer već je gotovo navršio četrnaestu.Pritrčao je i bacio se na krevet do svoje žene. Pružila je ruku i privila uza se, milujući

mu prelijepu kosu, prošaranu vlasima bakrene boje. Njegove su ju oči, ispod dugihtrepavica, gledale s obožavanjem. Znao je da je oženjen djevojkom koju smatraju naj-ljepšom u Italiji. Čuo je da se njezina ljepota uspoređuje s onom njegove sestre, Lucrezije, iočeve ljubavnice, Giulije, a većina onih koji su vidjeli sve tri ljepotice govorili su kakoSanchiju krasi ljepota ravna ostalima, ali i nešto više - u Sanchiji je bilo nešto vještičje, neštošto ju je činilo jedinstvenom. Bila je nezasitno putena i svakog muškarca koji joj se našao ublizini obasipala obećanjima neslućenih užitaka. Dok je Lucrezijina i Giulijina zlaćanaljepota izazivala divljenje, tamnoj Sanchijinoj ljepoti nisu se samo divili, već su ju izauvijek pamtili.

— A što je moj mužić danas radio? - upita Sanchia.Podigao je lice da poljubi njezin čvrst, bijeli obraz.— Bio sam na jahanju - reče. - Kakva lijepa ogrlica!— Sinoć mi je darovana.— Nisam te sinoć vidio. Loysella je rekla da te ne smijem uznemiravati.— Zločesta Loysella - šaljivo će Sanchia.— Bila si s ljubavnikom - ustvrdio je Goffredo. - Je li te zadovoljio?Odsutno mu je poljubila čelo, razmišljajući o sinoćnjem ljubavniku.— Imala sam i gorih, ali i boljih od njega - prosudila je.Goffredo se nasmijao i malo podigao ramena, poput zadovoljna djeteta. Obratio se

Loyselli i rekao:— Moja supruga imala je više ljubavnika od ijedne druge žene u Napulju - ako ne

brojimo kurtizane, razumije se. Kurtizane ne treba ubrajati, slažete li se?— Slažemo - reče Francesca.— A sada nam pričaj o čuvenom Cesareu Borgiji - zatražila je Sanchia.— Nikada nećete upoznati muškarca poput mog brata Cesarea.— Iz svega što smo o njemu čule, uvjerene smo da je tako - odgovori Sanchia.— Moj otac ga obožava - hvalio se Goffredo - i nijedna ga žena nikada nije odbila.— Čule smo da kažnjava žene koje ga odbiju - reče Loysella. - Kako je to moguće, ako

ga nikada nijedna nije odbila?— Zato što znaju da bi bile kažnjene kad bi odbile. Boje se. Stoga ne govore »ne«, nego

»da«... »da«... »da«.— Ima smisla - reče Sanchia. - Dakle, moramo sve biti spremne govoriti »da«... »da«...

»da«.Ubacila je slatkiš Goffredu u usta, a on se naslonio na nju, zadovoljno ga sisajući.— Francesca - zapovjedi Sanchia - počešljaj mom malome mužu kosu. Kosa mu je

tako lijepa. Kad je očetkana, presijava se poput bakra.

- 108 -

Francesca je poslušala dok su se druge dvije djevojke protekle u dnu postelje. Sanchiase sneno opuštala grleći Goffreda.

Povremeno bi posegnula za slatkišem i odgrizla komadić prije nego što bi ga stavilaGoffredu u usta.

Goffredo se, potpuno zadovoljan, počeo praviti važan.Razmetao se Cesareom – Cesareovim junaštvom, Cesareovom okrutnošću.Goffredo nije znao kome se više divi: bratu na spomen čijeg imena drhti cijeli Rim ili

ženi koja ima više ljubavnika od ijedne u Napulju, izuzev, naravno, kurtizana - s kojima biju bilo nepošteno uspoređivati.

U konjičkoj povorci koja je krenula put Rima vladalo je veselje, jer je u njezinu središtujahala ljupka Sanchia sa svojim malim mužem i tri odane dvorske dame. Sanchia se držalapoput kraljice. Bila je nezakonita kći napuljskoga kralja, pa je možda i to bio razlog iz kojegje u javnosti uvijek zauzimala kraljevsko držanje. Ono je dodatno uvećavalo njezinučudesnu privlačnost, jer se ispod tog dojma veličanstvenosti krio pogled pun obećanja,usmjeren prema svakom dopadljivom mladiću kojeg bi susrela, čak i ako je bio tek običankonjušar.

Njezine dvorske dame smijale su se njezinoj razbludnosti, a ni same nisu bile oličenječednosti. Lakomislene u ljubavnim pustolovinama poput leptirića za sunčana dana,lepršale su od ljubavnika do ljubavnika, ali nedostajalo im je Sanchijine izdržljivosti.

Sanchia više nije žalila što nije ostala u Napulju za vrijeme francuske invazije. Više nijemarila što joj nije bilo dopušteno vidjeti francuskoga kralja. Cesare Borgija, bila je uvjerena,pokazat će se zabavnijim i uzbudljivijim ljubavnikom od sirotog malog Karla.

U svakom slučaju, Sanchia nije imala razloga za nezadovoljstvo. Život je bio prepunužitaka za osobu poput nje. Njezino je kraljevstvo bilo ono što joj je nadohvat ruke.Njezine bližnje mogla je snaći strašna i tužna sudbina. Otac joj je otjeran u izgnanstvo i uludilo. Siroti otac! Kada su mu Francuzi oteli kraljevstvo, slomili su mu srce.

Znajući za njegovu muku, Sanchia je čvrsto odlučila da se neće vezati uz blagakakvima je bio očaran otac.

Kada je čula da se mora udati za malenog dječaka - papino kopile, a k tome još ne inajomiljenije - isprva je bila pomalo uvrijeđena. Uvrijeđena jer joj je izbor muža jasnopokazao da ju smatraju manje vrijednom od polusestre, zakonite kćeri kralja Alfonsa.

Goffredo Borgia, bio je sin Vannozze Catanei i vjerojatno pape Borgije - a možda i nije!Znala je da je očinstvo njezina mužića dvojbeno te da je i sam papa s vremena na vrijemeizjavljivao kako dječak nije njegov. Zar bi Sanchia, kći napuljskog kralja - bez obzira na tošto nije zakonita - trebala pripasti nekome poput Goffreda?

Ali objasnili su joj da ga je, bio papino kopile ili ne, papa priznao kao svojeg, a to jejedino bilo važno.

Bili su u pravu. Papa je želio savez s Napuljem, pa je iz tog razloga dogovoren brak. Ališto ako papa postane nesklon Napulju i zaključi da mu taj brak više nije od koristi?

Čula je da je Giovanni Sforza izgubio papinu naklonost i da se prema njemu uvatikanskim krugovima sada ophode kao prema bijedniku.

Ali to je bilo drukčije. Sforza je bio muškarac, neprivlačan, neugodan i ne baššarmantan. Sanchia bi se znala pobrinuti za sebe, što Giovanniju Sforzi nije pošlo zarukom.

Stoga se pomirila s udajom i zavoljela dječarca kojeg su joj doveli. Sudjelovala je ulascivnim šalama na račun tog braka, a one su bile nebrojene jer je cijeli dvor znao za

- 109 -

njezine ljubavnike i nitko nije uspijevao sakriti koliko ga zabavlja pomisao da je njihovaiskusna i svestrana kraljevna završila s tim dječačićem.

Bio je tako lijep dječarac kad su joj ga doveli. A kada su ih smjestili u postelju, pomalosu ga uplašili oni koji su se gurali oko njih s prostačkim šalama i razvratnim gestama, noona je na sve dostojanstveno odgovarala. Kada je ostala nasamo s mužem, uzela ga je unaručje, obrisala mu suze i rekla mu neka ne brine. Nije imao razloga za strah.

Ženi Sanchina kova takav je muž odgovarao. Mogla ga je lako ostaviti u rukama svojihvjernih družbenica dok se ona zabavlja s ljubavnicima.

Sanchia je bila takva. Život će joj uvijek biti pun veselja.Kroz njezin život prošli su mnogi ljubavnici i bila je čuvena diljem Italije, a vjerovala je

da nema mnogo muškaraca koji ne bi oduševljeno željeli postati ljubavnici gospe Sanchije.A sada je bila na putu za Rim gdje će postati dijelom te čudne obitelji o kojoj se šire

tolike glasine.U prtljazi je nosila haljine koje se spremala odjenuti za posjet papi u Vatikanu, a među

njima je bila i haljina u kojoj će ući u grad. Za tu prigodu morala je biti posebno lijepa jerje, ako je bilo vjerovati pričama, imala suparnicu u svojoj šurjakinji Lucreziji.

Cijeli je Rim tresla groznica od uzbuđenja. Građani su se cijele noći okupljali naulicama. Narod je bio siguran da će gradom proći sjajna povorka, budući da je papinnajmlađi sin u Rim dovodio svoju nevjestu, a Borgije su bile najpoznatije po tome da znajuprirediti veličanstvenu predstavu.

Papa je u Vatikanu čekao s očitim nestrpljenjem. Bio je vidno rastresen u obavljanjudužnosti, no pokazivao je veliko zanimanje za pripreme dočeka njegove snahe.

I Cesare je željno iščekivao njihov dolazak, premda svoju radost nije pokazivao tolikootvoreno kao otac.

U palači Santa Maria in Portico, Lucrezia je bila najuznemirenija od sviju, jer su juglasine o šurjakinji pomalo prestrašile.

Sanchia je bila lijepa. Koliko lijepa? Lucrezia je zabrinuto proučavala odraz u zrcalu. Jeli joj kosa još zlaćana kao nekada? Bilo joj je žao što Giuliju u zadnje vrijeme tako rijetkoviđa. Otkako je izgubila papinu naklonost, postala je rijedak gost u Vatikanu i SantaMariji. Giulia bi znala kako da ju utješi u ovakvom trenutku. Lucrezia je osjetila da juhvata lagani bijes, inače potpuno stran njezinoj naravi, kada bi se sjetila kako Cesare injezin otac neprestano govore o gospi Sanchiji.

»Najljepša žena Italije!« To je slušala od jutra do sutra. »Dovoljan je jedan pogled damuškarca pretvori u roba. Kao da ima vještičje moći, kažu.«

Sada je Lucrezia počela upoznavati samu sebe. Zavidjela je Sanchiji. Željela je da i onabude znana kao najljepša žena Italije. Željela je da muškarci čim ju vide postaju njezinirobovi. Žudjela je za time da nju optužuju za čarobnjaštvo zbog naoko natprirodnih moći.

I bila je ljubomorna... strašno ljubomorna na pažnju koju su Cesare i njezin otacpoklanjali toj ženi.

Svanuo je i taj dan. Ubrzo će Sanchia Aragonska dojahati Apijskim putem. Ubrzo ćeLucrezia doznati ima li u glasinama istine.

Osjećala se pomalo nesretno. Nije željela dočekati šurjakinju, ali njezin je otac ustrajaona tome:

— Ali podrazumijeva se, najdraža moja, da ćeš ju dočekati. To je poštovanje kojemoraš ukazati svojoj sestri. A kako li će to samo biti lijep prizor - ti sa svojim damama, aona sa svojim. Vas dvije zasigurno ste najljepša stvorenja u cijeloj zemlji.

- 110 -

— Čula sam da se govori kako je ona najljepša. Mislite li da će me zasjeniti?Papa je nježno uštipnuo obraz svoje kćeri, tepajući:— To je nemoguće! Nemoguće!

Ali oči su mu se caklile, a ona je, budući da je svjedočila njegovoj početnojzaokupljenosti Giulijom, znala da je u mislima sa Sanchijom, a ne sa svojom kćeri.

Lucrezia bi najradije udarila nogom o pod i povikala na njega: »Ti ju dočekaj, kad većtoliko željno iščekuješ njezin dolazak.« Ali Lucrezia, takva kakva jest, tek je pognula glavui potisnula osjećaje.

I tako se sada pripremala za doček.Stajala je usred svojih odaja dok su joj preko glave navlačili haljinu od zelenog i zlatnog

brokata. Sluškinje su zadivljeno zažamorile.— Nikada, nikada, gospo, niste ovako lijepo izgledali - govorile su joj.— Da, da - odvratila je - ovdje u stanu i među vama koje niste raskošno odjevene. Ali

kako ću izgledati kad sretnem nju na Lateranskim vratima? Što ako bude odjevenaraskošnije od mene? Kako ću tada izgledati, s obzirom na to da kažu kako je ona najljepšažena u Italiji, što znači i na čitavom svijetu?

— Ma kako bi to bilo moguće, gospo, kada taj naslov pripada vama?Kao i obično, dopustila je da ju utješe. I doista, kada se pogledala u zlatnom i zelenom,

kada joj se pogled zaustavio na šeširiću s perjem koji joj je tako dobro pristajao, kada jepogledala svoju svjetlucavu, zlatnu kosu, umirila se. Nitko nije imao kosu poput njezine,osim možda Giulije, a Giulia je bila u nemilosti.

Pratnju koja ju je spremno čekala odabrala je s najvećom pozornošću. Među njima jebilo dvanaest djevojaka u prelijepim haljinama - djevojke nisu bile lijepe, samo haljine.Prevelika konkurencija nije poželjna - a paževi su nosili plašteve od crvena i zlatnabrokata. Lucrezia se nije osjećala kao da dočekuje šurjakinju, već suparnicu. Znala je da ćese, dok mrmlja pristojne riječi dobrodošlice, zapravo pitati je li ljepša od nje. Hoće li njezinotac i brat svu pažnju posvetiti novopridošlici i zaboraviti Lucreziju?

Pod svibanjskim suncem čekala ju je kardinalska svita, sva raskošno odjevena,svjetlucava na čistom, jasnom zraku. Okupili su se veleposlanici, a čuvari palače bili su nadužnosti.

Ljudi su zadivljeno klicali kad se Lucrezia pojavila sa svojih dvanaest djevojaka.Izgledala je uistinu čarobno, svijetle kose koja joj se pod pernatim šeširićem u valovimaprosipala preko ramena, u zelenom i zlatnom brokatu koji je blistao optočen draguljima.Ali dok je prilazila Lateranskim vratima, na trenutak je ugledala djevojku zbog koje su jumorile tolike ljubomorne misli i shvatila da je Sanchia uistinu zastrašujuća suparnica.

Okružena pratnjom koju je, kao kraljevna od Squillacea, Sanchia povela sa sobom -svoje helebardiste i konjanike, sluge i služavke, roblje, dvorske lude – jahala je rame uzrame s Goffredom.

Kratak pogled bio je dovoljan da Lucrezia ustvrdi kako je Goffredo, premda je malonarastao, još tek dječak. Ljudi bi se možda i divili njegovoj ljepoti i predivnoj kestenjastojkosi da nisu sve oči bile uprte u ženu koja je jahala uz njega.

Bila je to Sanchia, odjevena u svečanu crninu - kao i Goffredo - kako bi svakoga tko ihpogleda podsjetili na to da su Španjolci. Sanchijina haljina bila je bogato izvezena i imala ješiroke rukave, a njezina vrana kosa u valovima joj je padala niz ramena ističućiblistavoplave oči.

Odjednom joj se zeleni i zlatni brokat učinio djetinjastim - bio je zgodan, ali nedostajalamu je elegancija izvezene, crne španjolske krinoline.

- 111 -

Sanchijine tamne obrve bile su blago počupane prema posljednjoj modi, ali još guste, ana licu je nosila tešku šminku. Okupljeno mnoštvo šaputalo je da izgleda starije oddevetnaest godina.

Držanje joj je bilo istodobno drsko i kraljevsko. Djelovala je oholo, ali je izrazom licadavala slatka obećanja svakom pristalom mladiću koji bi joj zapeo za oko.

Lucrezia je zaustavila konja pred bratom i šurjakinjom, a pozdrav im je bio dovoljnosrdačan da zadovolji sve koji su mu svjedočili.

Zatim su okrenuli konje i zajedno odjahali prema Vatikanu.— Raduje me što se konačno vidimo - reče Sanchia.— I mene - odvrati Lucrezia.— Sigurna sam da ćemo biti prijateljice.— To mi je žarka želja.— Već dugo želim upoznati članove svoje nove obitelji.— Pogotovo Cesarea - ubaci se Goffredo. - Sanchia mi je postavila već bezbroj pitanja

o našem bratu.— Jedva čeka da vas vidi. Ovdje u Rimu štošta smo o vama čuli. Da je bila nasamo s

Lucrezijom, Sanchija bi prasnula u smijeh. Ovako je samo rekla:— A do mene su doprle priče o svima vama. Kakvu prelijepu kosu imate, sestro!— Isto moram reći i za vašu.— Nikada nisam vidjela ovako zlatnu kosu.— Od sada ćete ju često viđati. Rimljanke naručuju svilene vlasulje pa ih često viđamo

s njima u gradu.— U vašu čast, draga sestro.— Uglavnom su kurtizane.— One žive od ljepote, pa pokušavaju izgledati poput vas.

Lucrezia se blago smiješila, ali nije uspijevala prikriti bojazan koju je u njoj budila tamlada žena. Nije čula šaputanja iza leđa.

— Gospa Lucrezia nije baš sretna što ima suparnicu u Vatikanu.— I to kakvu suparnicu!

Aleksandru nije bilo dopušteno čekati s ostalim kardinalima i zaželjeti dobrodošlicupovorci, jer je protokol nalagao drukčije. Čekao je u sobi s pogledom na trg i nestrpljivogledao van, toliko željno iščekujući da ugleda djevojku za koju se pričalo kako je ljepša odsvake žene u Italiji i kako svoje čari nudi lako poput kurtizane.

Kada ju je ugledao na čelu povorke kako jaše rame uz rame s njegovom zlatokosomkćerkom - vranokosa i zlatokosa - bio je očaran prizorom. Kako li su samo prelijepe bile -obje! Kakve li opreke, kakve čarobne opreke.

Mora pohitati dolje i zauzeti svoje mjesto da ih dočeka. Gorio je od nestrpljenja dazagrli to prelijepo stvorenje.

Stajao je ispod zlatnog svoda oslikanog prizorima iz mita o Izidi i čekao da snahastigne do njega. Oko njega su se poredali kardinali, a Aleksandru je takav trenutakpričinjao golemo zadovoljstvo. Uživao je u tim svečanim povorkama i ceremonijama kojesu ga kao Svetog Oca pratile svakoga dana iz sata u sat. Volio je život jer mu je pružao sveza čim je žudio, a usto je bio jedan od rijetkih koji su znali uživati u svakom trenutku. Bioje sretan čovjek, a nikada nije bio sretniji nego u ovakvim trenucima.

Prilazila mu je - prelijepa, crnokosa i tako drska. Oborila je pogled, ali drskost nijemogla sakriti. Bila je ohola poput žene koja dobro zna da je poželjna. Krasile su ju sve čarikoje je muškarac poput njega tražio u ženama.

- 112 -

Drhtao je od uzbuđenja dok je, s malim Goffredom uza se, kleknula i poljubila munoge.

Zatim je odstupila, a prišle su mu ostale djevojke, njezine dvorske dame - sve jednaslađa od druge, svaka vrijedna toga da joj bude družica, mislio je Aleksandar. Proučavaoje svaku zasebno, svaki se put iznova obradovavši što ih je pozvao k sebi.

Svi su zauzeli mjesta. Goffredo je stajao uz Cesarea, a Cesare pronicljive oči nijeodvajao od bratove nevjeste. Na stubama ispred prijestolja, ničice na crvenim jastucima,klečale su Lucrezia i Sanchia.

»Oh, kakav radostan trenutak«, mislio je Aleksandar. Želio je što prije okončatislužbenu ceremoniju da bi mogao porazgovarati sa snahom, nasmijati ju, dati joj do znanjada je, premda joj je punac i poglavar Crkve, istodobno i veseljak koji zna ugoditi ženama.

Jedan od kardinala koji su sve to gledali obratio se drugome i rekao:— I brat, i otac su bacili oko na Goffredovu ženu.Drugi je došapnuo:— Svi su bacili oko na Goffredovu ženu.Odgovor je glasio:— Pazite što vam kažem, gospa Sanchia donijet će nevolje u Vatikan.

Sanchia je ušla u Lucrezijine odaje u pratnji svojih triju dvorskih dama.Lucreziju je njezin upad pomalo iznenadio. Bila je Duhovska nedjelja, dva dana po

dolasku Goffreda i Sanchije, a Lucrezia se odijevala za misu u bazilici Svetog Petra.Sanchia se od prvog dana oglušila na sva pravila lijepog ponašanja, a Lucreziji je bilo

jasno da se u Rimu odlučila ponašati kao da je na svom raspuštenom napuljskom dvoru.Sanchijina haljina bila je crna, no nije izgledala nimalo čedno. Lucreziji se učinilo da

Sanchijine plave oči djeluju gotovo podsmješivo, kao da kuje planove, tajne, lukaveplanove.

— I, kako je moja draga sestra danas? - upita Sanchia. - Spremna za obred? Čujem daćemo slušati crkvenog dostojanstvenika iz Španjolske. – Iskrivila je usta. - Španjolskidostojanstvenici skloni su pretjeranoj pobožnosti pa drže preduge propovijedi.

— Ali moramo biti nazočne - objasni Lucrezia. - Ondje će biti moj otac i svidostojanstvenici papinskog dvora. To je važna prigoda i...

— Ma da... ma da... moramo biti nazočne.Sanchia je zagrlila Lucreziju, povela ju do zrcala i zagledala se u njihov odraz.— Ne izgledam baš kao da se spremam na svečanu misu, zar ne? A kad bolje

pogledam, ni vi. Oh, Lucrezijo, kako samo nevino izgledate s tim svojim dražesnim,plavim očima i zlaćanom kosom! Ali jeste li nevini, Lucrezijo? Jeste li?

— U kojem smislu? - upita Lucrezia.— Oh, živote... u kojem god vas volja. Oh, Lucrezijo, u toj zlaćanoj glavi roje se misli o

kojima šutite kao zaliveni. Djelujete zapanjeno. Ali u pravu sam, nisam li? Nikome takodražesnom poput vas ne može biti strano... sve što život čini zanimljivim.

— Bojim se da vas ne razumijem.— Zar ste uistinu takvo dijete? Što je s Cesareom? I on će biti na svečanoj misi. Znate

li, sestro, koliko sam žudjela za tim da vas sve upoznam, a vi ste jedina s kojom sam dosada ostala nasamo.

— Bilo je mnogo ceremonija – promrmljala je Lucrezia, nesigurna pred djevojkomkoja je bila toliko otvorena da je govorila o neugodnim stvarima za koje bi mnogo boljebilo da su ostale prešućene.

- 113 -

— Oh da. Uskoro ću vas sve dobro poznavati, ne sumnjam u to. Cesare nije bašonakav kakvim sam ga zamišljala. U stvarnosti je naočit kao što se i govori. Ali u njemuima i nečeg neobičnog, neke mračne srdžbe.

— Moj brat je želio postati velik vojskovođa.— Jasno. Jasno. Nerado nosi svećeničke halje.Lucrezia se uznemireno osvrnula. Rekla je služavkama:— Dovoljno ste učinile. Ostavite nas.Pogledala je Sanchiju, očekujući da otpravi svoje družice.— Ovo su moje prijateljice - reče Sanchia. - Nadam se da će postati i vaše. Dive vam

se. Nije li tako? - upitala je trojac.— Sve se slažemo da je gospa Lucrezia uistinu dražesna - reče Loysella.— A sad, pričajte mi o Cesareu - zatraži Sanchia. - Bijesan je... vrlo bijesan. Sigurna

sam.— Cesare uvijek na koncu izlazi kao pobjednik - reče Lucrezia. - Uvijek uspije u

onome što naumi.— Jako volite brata?— Nemoguće mu se ne diviti više no ikome na svijetu, jer nadmašuje sve ostale.Sanchia se znalački nasmiješila. Sada joj je sve postalo jasno. Ipak je bilo nečega u svim

tim glasinama koje je čula, o čudnim i strastvenim vezama među pripadnicima obiteljiBorgia.

Znala je da je Lucrezia prema njoj sumnjičava i ljubomorna jer se boji da bi Sanchiamogla toliko osvojiti papu i Cesarea da će prestati žudjeti za Lucrezijinim društvom. Bila jeto posve nova okolnost i Sanchiji se svidjela. Usto, bilo je utješno znati da nije baš sveonako kako bi Cesare Borgia želio. Premda je mrzio crkvene haljine, bio ih je prisiljennositi, a otuda i bijes koji je vidjela da mu se žari u očima. Kao nezakonita kći napuljskogakralja bila je prisiljena živjeti u polusestrinoj sjeni, stoga je razumjela njegove osjećaje. Toju je još više privuklo Cesareu i njegova ju je ranjivost zaintrigirala.

Kad su se uputile prema Svetom Petru, obuzelo ju je gotovo lakomisleno veselje. Naulasku u crkvu, s ljubavlju je uhvatila Lucreziju pod ruku. Kako li se obred samo otegao!Sveti Otac tamo je bio druga osoba, a ne vedar otac koji je prema njoj bio toliko drag zavrijeme sinoćnje gozbe. Bila je u pravu u pogledu španjolskog prelata - propovijed mu seotegla u nedogled.

— Umorna sam - šapnula je Lucreziji.Lucrezijino blijedo lice malo se zarumenjelo. Napuljska princeza, čini se, nije se znala

ponašati za svečane mise.Lucrezia nije odgovarala.— Zar ovaj nikada neće završiti?Loysella je zatomila hihot, a Bernardina šapnula:— Za ljubav Božju, gospo, budite tiho!— Ali ne može se tako dugo stajati - požalila se Sanchia. - Zašto ne bismo sjele?

Pogledajte, eno praznih klupa.Lucrezia užasnuto šapnu:— Klupe su za kanonike dok pjevaju Evanđelja.— Od sada su za nas - reče Sanchia.

Zbog šaputanja su se počele osvrtati glave, tako da su mnogi vidjeli kako se te lijepe,mlade žene uspinju u klupe, šušteći svilom i otkrivajući stasite noge. Loysella, Francesca iBernardina, koje su svoju gospodaricu slijedile u svemu, nisu oklijevale. Kamo bi pošlaSanchia, krenule bi i one.

- 114 -

Lucrezia je jedan trenutak samo gledala za njima, ali je osjetila kako ju obuzima velikouzbuđenje. Znala je da je život tih djevojaka vrlo živopisan, a i sama je žudjela zapustolovinama kakve je znala da su proživjele. Željela je biti poput njih.

Pošla je bez oklijevanja za njima, uspela se na klupu i smjestila se do njih šuštećiskutima s neuobičajeno vragolastim osmjehom na usnama, susprežući smijeh.

Sjele su na klupu, a Sanchia na lice namjesti podrugljivo bogobojazan izraz. Loysella jebrže-bolje pognula glavu da sakrije veselje, a Lucrezia je morala upregnuti svu snagu voljeda se ne počne histerično cerekati.

Papinski dvor je bio u šoku.Kardinali su se žalili da takvo ponašanje još nikada nije viđeno za vrijeme svečane

mise. Žena iz Napulja očigledno nije bila ništa drugo nego dvorska bludnica. Pogledikakve je upućivala samo su potvrdili loš glas koji ju je pratio.

Girolamo Savonarola je s propovjedaonice Svetog Marka u Firenci nadugačko inaširoko raspredao o tome kako je papinski dvor sramota za cijeli svijet te da se papinežene ponašaju vrlo nedolično i predstavljaju sveopću sablazan i sramotu.

Kardinali su se oprezno obratili Svetome Ocu.— Vašu Svetost zasigurno tišti velika tuga - rekao je jedan od njih. - Predstava koju su

one djevojke priredile za vrijeme mise na Dušni dan, zgrozila je sve nazočne.— Zar doista? - reče Aleksandar. - Primijetio sam sjaj u očima mnogih koji su se

okretali prema njima.— S gnušanjem, Svetosti.— Nisam opazio gnušanje, ali sam primijetio popriličnu razdraganost.Kardinali su se smrkli.— Vaša Svetost zasigurno će odrediti prijestupnicama odgovarajuću kaznu?— Oh, nemojte tako, zar je djevojačka nestašnost prijestup? Mlade djevojke vedre su

naravi. A ja prvi ne bih želio da je tomu drukčije. Usto, koga od vas nije barem malododijavao naš vrsni propovjednik?

— Bez obzira na to, donositi u Rim napuljske manire!Papa je pomirljivo kimnuo. Porazgovarat će s djevojkama.Tako je i bilo. Jednom je rukom zagrlio Sanchiju, a drugom Lucreziju, šaljivo se

pretvarajući da ih se sprema prekoriti. Nježno ih je poljubio i dobrostivo se osmjehnuoLoyselli, Bernardini i Francesci koje su pred njim stajale pognutih glava - ali ne tolikopognutih da ne bi mogle tu i tamo podići pogled prema Svetome Ocu.

— Zgrozile ste cijelu zajednicu - reče - i da niste ovako prelijepe, bio bih vas prisiljenprekoriti, čime bih vam zasigurno dodijavao koliko i vaš španjolski prelat.

— Ali vi nas razumijete, Najsvetiji Oče - rekla je Sanchia, gledajući ga onim svojimčudesno plavim očima ispod tamnih trepavica.

— Razumijem sljedeće - odvrati papa, uputivši joj strastven pogled. - To što vidimtoliko radosti i ljepote na mom dvoru, pričinja mi najveće zadovoljstvo u životu, a kadabih se na vas samo i namrštio, bio bih najnezahvalniji čovjek na svijetu.

Na to su se svi nasmijali, a Sanchia je predložila da mu zapjevaju, jer on nije bio samonjihov Sveti Otac, već i iskreno ljubljen.

I tako je Sanchia zapjevala uz pratnju Lucrezijine lutnje, a djevojke su se skupile okonjega. Loysella, Bernardina i Francesca sjedile su na klupicama pred njegovim nogamapodižući prema njemu radoznale i zadivljene poglede, dok su mu se Sanchia i Lucreziaoslanjale o koljena.

- 115 -

»Koriti ovakva predivna stvorenja!«, mislio je Aleksandar. »Nikada!« Njihovi malinestašluci tako blagonaklonu ocu nisu mogli biti drugo nego zabavni.

Te noći Sanchia je plesala s Cesareom. Gledao je u njezine oči, a ona osjećala njegovuvatrenu srdžbu na svijet, kakvu je i sama nosila u sebi. Bila je drukčije ćudi, pa je moglazaboraviti počinjene joj nepravde i uživati u životu. Ipak, među njima je postojala veza.

Koliko god joj papa pokazivao naklonosti, nije joj na papinskom dvoru dodijeliopoložaj za kojim je čeznula. Bila je tek Goffredova supruga, a za njega se dvojilo da mu jeAleksandar otac. Da se udala za Cesarea, sve bi bilo drukčije.

Njezina putena narav omogućavala joj je da u potrazi za tjelesnim užicima zaboravi nasve. Ti užitci upravljali su njezinim životom. S Cesareom nije bilo tako. Žudio je zatjelesnim užicima, ali je jednako vatreno čeznuo i za drugim stvarima. Njegova ljubavprema moći bila je veća od požude prema ženama.

Budući da je upoznala dovoljno muškaraca da ih je čitala s lakoćom, toga je bila itekakosvjesna i čvrsto odlučila navesti Cesarea da zaboravi ambicije i posveti se osvajanju nje.Oboje su bili iskusni i rado bi iznenadili jedno drugo ljubavnim vještinama. Oboje su,plešući, toga bili svjesni i oboje su se pitali čemu odugovlačiti. Odugovlačenje je bilo neštošto nijedno od njih nije podnosilo.

— Vi ste točno onakvi kakvima su vas opisali - rekla mu je Sanchia.— Vi ste sve ono što sam se nadao da ćete biti - odvratio je.— Pitala sam se kada ćemo nas dvoje uspjeti porazgovarati. Ovo nam je prvi puta da

to činimo, a sve su oči uprte u nas.— U pravu su - rekao je Cesare - oni koji govore da ste najljepša žena na svijetu.— U pravu su i oni koji govore da se u vama krije nešto strašno.— Zar sam vam strašan?Nasmijala se.— Mene nijedan muškarac ne može zastrašiti.— Zar su uvijek prema vama bili tako ljubazni?— Uvijek - odvrati. - Otkako sam progovorila, muškarci su bili ljubazni prema meni.— Zar se niste zasitili moga roda, kad ga već tako dobro poznajete?— Svaki je muškarac drukčiji od svih ostalih. To je ono što sam otkrila. Možda sam

zato i toliko opčinjena njima. Ali nijedan kojeg sam upoznala nije vam ni do koljena,Cesare Borgia. Vi ste iznimni.

— A ta vam se neobičnost sviđa?— Toliko da bih ju voljela tako dobro upoznati da prestane biti neobičnost i pretvori

se u prisnost.— Kakve ste priče čuli o meni?— Da ste muškarac koji ne prihvaća odbijanje, da ljudi strahuju od vašeg mrkog

pogleda, da vam se mora podati svaka žena koju poželite, ako ne iz želje, onda iz straha.Čula sam da one koji vam se zamjere stiže zla sudbina, da su neki od njih pronađeni umračnim uličicama, zadavljeni ili izbodeni noževima. Čula sam da su neki pili vino zavašim stolom, a zatim, isprva misleći da su samo pripiti, otkrili da umiru. To sam o vamaČula, Cesare Borgia. A što ste vi o meni čuli?

— Da se služite crnom magijom kako bi opčinili svakog muškarca kojeg poželite i davas onaj tko jednom s vama podijeli postelju nikada više ne zaboravlja.

— Vjerujete li u te priče o meni?— Vjerujete li vi u priče o meni?

- 116 -

Zagledala mu se u oči, a on je na plamen požude u njezinu pogledu uzvratio jednakimžarom.

— Ne znam - rekla je - ali čvrsto sam odlučila saznati.— Ne znam ni ja - odgovorio je - ali mislim da to jedva čekam otkriti, baš kao i vi.Čvršće je stegnuo njezinu ruku.— Sanchia - reče - noćas?Zatvorila je oči i kimnula.

Svi su ih promatrali.Papa se blagonaklono smiješio. Bilo je to neizbježno. Kako je uopće i moglo biti

drukčije? Cesare i Sanchia! Bili su skladan par, a od trenutka kada je Cesare prvi puta zanju čuo, čvrsto je odlučio da mora biti njegova.

»Sada će dosadni jezici početi mlatarati«, razmišljao je Aleksandar, »sada će kardinalizgranuto podići glas i ruke, a Savonarola će sa svoje propovjedaonice grmjeti o porocima ukoje je ogrezao papinski dvor«.

Papa je uzdahnuo, pomalo zavideći sinu i prepredeno se osmjehujući sebi u bradu.Nagovorit će Cesarea da ga o svemu potanko izvijesti.

Goffredo je sve to oduševljeno gledao. »Kako li su samo lijepi dok plešu zajedno. Mojažena i moj brat. Najuočljiviji su par na plesnom podiju. Svi ih promatraju. A njih dvojeuživaju jedno u drugome.«

»Cesare, veliki Cesare, bit će mi zahvalan što sam mu doveo Sanchiju. A na Sanchiji sevidi da je ushićena zato što je upoznala Cesarea. Svi njezini ljubavnici sada joj sezasigurno, u usporedbi s njim, čine nedostojnima!«

Lucrezia je samo gledala.»Tako dakle«, razmišljal aje, «Goffredova supruga je naumila uzeti Cesarea za

ljubavnika. Zna čime ga primamiti, čime mu ugoditi.«Lucrezia je željela sakriti lice u dlanove i zajecati. Vatreno je željela da Sanchia nikada

nije stigla u Rim.

Ležali su zajedno u Sanchijinoj postelji.Sanchia se smiješila i krajičkom oka gledala ljubavnika. »Istina je«, pomislila je

likujući, »nema muškarca poput njega. U krevetu je moćan kao dva muškaraca. Iskusan je,ali i željan istraživanja, vatren je, ali i povučen, strastven, ali i hladan.« Još nikada nije do-živjela ljubavnika kao što je Cesare Borgia.

Okrenula se prema njemu i malaksalo mu rekla:— Trebali su me udati za tebe... a ne za Goffreda.Opazila je kako mu se lice polako mijenja. Nestalo je opuštene čulnosti i zamijenio ju je

iznanadan bijes, tako žestok da ju je zapanjio čak i u tako opuštenom raspoloženju.Po stezanju njegovih šaka vidjela je da s mukom suspreže bijes.— Moj otac je - rekao je - smatrao da me treba poslati u Crkvu.— To je neshvatljivo - rekla je da ga utješi i položila mu ruku na rame da ga privuče

sebi kako bi ju još jednom zadovoljio.Ali nije ga se moglo zavesti tako da zaboravi bijes.— Imam dvojicu braće - reče - a izbor je morao pasti baš na mene.— Bit ćete papa - rekla mu je - a to vas neće spriječiti u tome da uživate u

pustolovinama poput ove, Cesare.— Želim zapovijedati vojskama - rekao je. - Želim sinove... zakonite sinove. Želim

zbaciti ove kardinalske halje. Gnušam ih se, a gnušam se i svega što je s njima povezano.

- 117 -

Pridigla se u krevetu, a duga kosa prosula joj se niz nago tijelo. Plave su joj oči blistale.Željela ga je odvratiti od srdžbe, iznova voditi ljubav. Bio je to pravi izazov. »Je li mu bijesvažniji od mene? Kakav je to muškarac koji raspreda o svojim ambicijama dok uz meneleži u postelji?«

Uhvatila ga je za ruke i nasmiješila mu se.— Uopće nema sumnje da ćete dobiti sve o čemu sanjate, Cesare Borgia.— Jeste li vještica?Polako je kimnula i nasmijala se pokazavši mu crveni jezik.— Vještica sam, Cesare Borgija, i evo što vam obećavam... vojničku odoru, suprugu i

zakonite potomke.Netremice ju je gledao. Ako ništa drugo, uspjela je privući njegovu pozornost, čak i

ako ga je više privukla svojim tobožnjim proročkim moćima nego tijelom.Širom je otvorila oči.— Netko iz obitelji mora poći u Crkvu - nastavila je. - To je trebao biti mali Goffredo.

Zašto to ne bi bio Goffredo?Kleknuo je do nje na postelju. Uhvatio ju je za ramena i zagledao se u njezine divlje,

plave oči.— Da - rekla je. - Eto odgovora. Brak mora biti razvrgnut. Mali Goffredo mora navući

kardinalsku halju, a Sanchia i Cesare moraju postati muž i žena.— Sveca mu! - uzviknu Cesare. - To je dobar naum.Zatim ju je zgrabio i divljački poljubio.Nasmijala se.— Nadam se da gospodaru nisam ništa manje privlačna sada kada zna da bih mu

jednog dana mogla postati nevjestom. Kažu da su rimskoj gospodi milije ljubavnice kojesami biraju od supruga koje su im drugi izabrali.

— Dosta više - vatreno će Cesare.— Prvo – povikala je - morate izjaviti da mi želite postati mužem...Nasmijano se bacila na postelju i neko su se vrijeme hrvali.— Cesare - blaženo je promrmljala - snažni ste kao deset muškaraca.

Lucrezia je zamolila oca da ju primi.Aleksandar je uznemireno motrio kćer. Djelovala je blijedo i nesretno.— Što je bilo, najdraža moja?Oborila je pogled. Bilo joj je mrsko lagati, ali nije imala snage da mu kaže istinu.— Ne osjećam se dobro, najdraži oče - rekla je. - U rimskom zraku osjeća se zadah

kuge i mislim da mi škodi. Posljednjih dana i noći muči me lagana vrućica.Opipao joj je čelo hladnom, draguljima optočenom rukom.— Blagoslovljena moja - tepao je.— Preklinjem vas da mi oprostite - Lucrezia će - jer imam želju koju znam da mi

nećete rado ispuniti. Smatram da bih trebala promijeniti okolinu, pa bih nakratko željelaotići u Pesaro.

Zavladala je tišina.»Ondje će biti i njezin muž«, pomislio je papa, koji je bio sve nezadovoljniji kćerinim

brakom. Ali Lucrezia je djelovala slabašno, a on ju je želio usrećiti.Nije podizala pogled s jastučića od crvenog baršuna na kojem je klečala.Osjećala je da je vrlo zbunjena djevojka koja samu sebe više ne razumije. Mrzila je

Sanchiju - Sanchiju s njezinim svijetlim, plavim očima, razuzdanim smijehom i golemim,golemim znanjem.

- 118 -

Sanchia se prema Lucreziji odnosila kao prema djetetu, a Lucrezia je znala da će u timživotnim pitanjima i ostati dijete dok god ne bude razumjela vlastite osjećaje. Znala jesamo da ne može gledati Cesarea i Sanchiju zajedno, da mrzi Goffredovu popustljivost ihihotanje triju žena koje služe Sanchiji.

Često je razmišljala o Pesaru proteklih tjedana kada bi odlazila u Sanchijine odajeznajući da je ondje i Cesare, jer ih u protivnom toga dana ne bi ni vidjela.

Pesaro, taj tihi gradić među brdima koja se uzdižu oko njega u polukrugu s plavimmorem koje mu oplakuje obale. Pesaro, mjesto gdje je mogla živjeti uz muža i ponašati sekao normalna supruga. U Pesaru se osjećala poput drugih žena, a to je i željela biti.

Očevi prsti milovali su joj kosu. Čula je njegov glas, nježan i blag, koji kao da jerazumio sve:

— Najdraža moja, ako želiš poći u Pesaro, tada ćeš onamo i poći.

Aleksandar je primio sina u papinskim odajama.— Imam vijesti za tebe, Cesare - reče.Aleksandar je bio sav na iglama, ali morao mu je to što prije priopćiti, a Cesare je sada

bio obuzet ljubovanjem sa Sanchijom, koje ga je očito posve zaokupilo. Aleksandru je tobilo posve očito. Sad kad je Cesare bio zadovoljan, bio je povoljan trenutak za to da muobjavi ono što mu je već dugo želio reći i što više nije mogao držati u tajnosti.

Cesare odgovori:— Da, Najsvetiji Oče?— Giovanni se vraća kući.Aleksandar je brže-bolje uhvatio sina ispod ruke, jer nije želio vidjeti krv koja je

Cesareu navalila u obraze ni bijesno crvenilo u njegovim očima.— Da, da - reče Aleksandar i uputi se prema prozoru, blago vukući Cesarea za sobom.

- Star sam čovjek, stoga će me usrećiti uspijem li još jednom vidjeti cijelu obitelj na okupu.Cesare je šutio.

»Nema još potrebe«, mislio je Aleksandar, »govoriti Cesareu o tome da Giovannidolazi kako bi poveo vojni pohod protiv Orsinija koji moraju biti kažnjeni zbog toga što suse bez borbe priklonili Francuzima u vrijeme osvajanja. Nema potrebe da mu kažem kakoću Giovannija, kada stigne, imenovati zapovjednikom papinskih vojski. Cesare će tojednom morati doznati... ali ne još.

— Kada se vrati - bezbrižno će Aleksandar - morat ćemo pozvati i malu Lucreziju.Čeznem za danom kada ću sve članove svoje voljene obitelji posjesti za stol, tako da mogunjima sladiti oči.

Cesare još nije rekao ni riječ. Prsti su mu se grčili dok je stezao kardinalske skute. Nijevidio trg pod prozorom niti primjećivao Aleksandra koji je stajao uz njega.

U mislima mu je bilo samo to da se kući vraća Giovanni, kojeg je toliko mrzio i kojemuje toliko zavidio.

- 119 -

Rimski karneval

Dva brata susrela su se na Porta Portuense. Cesare je, kako su običaji i otac nalagali,predvodio povorku kardinala i njihove raskošne pratnje ususret bratu kojeg je mrzio višeod ikoga na svijetu.

Našli su se licem u lice. Giovanni se malo promijenio otkako je otišao u Španjolsku. Bioje oholiji i veličajniji, a oko usta su mu se produbile surove bore. Raskalašen život ostaviomu je traga na licu, ali je još bio vrlo naočit. Odjeća mu je bila raskošnija od ičega u čemuga je Cesare do tada vidio. Plašt od crvena baršuna bio je protkan biserjem, a haljetak odistog materijala svijetlosmeđe nijanse blještao je od silnog biserja i svjetlucavog dragogkamenja svih boja. Čak mu je i konj blistao od zlatnih ukrasa i srebrnih praporaca.Giovannijev ulazak u Rim bio je veličanstven prizor i građani su ga zaprepašteno gledali.

Dok su rame uz rame jahali prema Apostolskoj palači, koja će od sada biti vojvodindom, Giovanni se nije mogao suzdržati od toga da dobacuje bratu podmukle poglede,dajući mu do znanja da je potpuno svjestan neprijateljstva koje među njima vlada i da muje, sada kada je veliki vojvoda koji ima jednog sina, a već je i drugo dijete na putu, i kada jedošao na očev zahtjev preuzeti zapovjedništvo nad papinskim vojskama, potpuno jasnoda Cesareova zavist nije ni najmanje popustila.

Papa nije mogao obuzdati radost kad je ugledao najvoljenijeg sina.Zagrlio ga je i zaplakao, dok je Cesare gledao stojeći po strani, stezao šake i škrgutao

zubima, pitajući se: »Zašto je tako? Što on to ima, a ja ne?«Pogledavši ga, Aleksandar je naslutio što Cesare osjeća i, znajući da će se Cezare još

više ražestiti kad shvati točno kolika slava čeka Giovannija, pružio ruku prema Cesareu inježno rekao:

— Moja dva sina! U zadnje vrijeme rijetko mi se pruža radost da vas obojicuistodobno imam uza se.

Kada je Cesare odbio pruženu ruku i odšetao do prozora, Aleksandar se zabrinuo. Biloje to prvi puta da mu se Cesare otvoreno suprotstavio, a to što se sve odvijalo pred očimatreće osobe, dvostruko ga je zabrinulo. Odlučio je da će biti najbolje ako se uopće ne budeobazirao na taj potez.

Ne osvrnuvši se, Cesare je rekao:— Dolje se okupilo mnoštvo. Čekaju u nadi da će još jednom vidjeti veličanstvenog

vojvodu od Gandije.Giovanni je odšetao do prozora i okrenuo se prema Cesareu, drsko mu se smiješeći.— Onda ih ne smijemo razočarati - reče, spusti pogled na svoju draguljima optočenu

odjeću a onda pogleda Cesareovu. – Prava je šteta - nastavi - što je crkvena odjeća, koja je uusporedbi s mojom poprilično sumorna, jedino što im možeš pokazati, brate.

— Dakle, jasno ti je - nehajno će Cesare - da ne plješću vojvodi, već njegovusvjetlucavom haljetku.

Aleksandar se uvukao među njih i obojicu ih zagrlio.— Sigurno ćeš željeti upoznati Goffredovu suprugu, dragi moj Giovanni - rekao je.Giovanni se nasmijao.

- 120 -

— Čuo sam za nju. Čuvena je čak i u Španjolskoj. Neki od mojih stidljivijih rođakanjezino ime izgovaraju samo šaptom.

Papa je prasnuo u smijeh.— Mi u Rimu mnogo smo snošljiviji, zar ne, Cesare?Giovanni je pogledao brata.— Čuo sam - reče – da je Sanchia Aragonska vrlo nesebična žena. Toliko je darežljiva

da sve što nudi ne može pripasti samo suprugu.ž— Taj naš Cesare čudesan je momak - pomirljivo će papa.— Nedvojbeno - nasmija se Giovanni.U očima mu se čitala odlučnost. Cesare mu je uputio izazivački pogled, a kada bi

jedan brat dobacio izazov drugome, na njega se uvijek moralo odgovoriti.

Giovanni Sforza jahao je prema Pesaru.Bio je sretan što se vraća kući. Bio je tako umoran od svih tih sukoba koji su oko njega

bjesnjeli. U Napulju su se prema njemu ponašali kao prema tuđincu, što je i bio.Osumnjičen je da uhodi za Milance, što je također istina. Protekla godina nije mu donijelaništa zbog čega bi porastao u svojim očima. Još je više strahovao, i od više ljudi, nego ikadprije u životu.

Samo je iza brežuljaka Pesara mogao pronaći mir. Jašući prema kući, uživao je usanjarenju. Sanjario je o tome da ujahuje u Rim, otima svoju ženu i vodi ju natrag u Pesaro- prkoseći papi i njezinu bratu, Cesareu. Čuo se kako govori: »Žena mi je. Samo mi jupokušajte preoteti, ako se usuđujete!«

Ali to su bile puke sanje. Kao da bi bilo moguće takvo što reći papi i Cesareu Borgiji!Snošljivost koju bi papa pokazao prema čovjeku za kojeg bi vjerovao da je sišao s uma iCesareov prezir prema čovjeku za kojeg zna da je obična kukavica koja glumi hrabrost - toGiovanni Sforza ne bi mogao podnijeti.

Stoga mu je preostalo samo da sanja.Polako je jahao uz rijeku Fogliju, ne žureći više, jer je Pesaro bio na vidiku. Kada

stigne kući, zateći će ju sumornu i život neće biti isti kao onih mjeseci koje je proveo ondjes Lucrezijom.

Lucrezia! Isprva je, tijekom mjeseci koji su prethodili konzumaciji braka, djelovala tekkao stidljivo, zbunjeno dijete. Ali otkrio je koliko je drukčija. Želio ju je odvesti k sebi,učiniti ju potpuno svojom i postupno ju očistiti od svega što je naslijedila od svoje čudneobitelji.

Već je mogao nazrijeti dvorac - čvrst, naoko neprobojan.»Ovdje bih«, razmišljao je, »mogao živjeti s Lucrezijom, sretan i siguran, do kraja

života. Trebali bismo imati djecu i pronaći spokoj u našoj utvrdi između mora i planina.«Njegovi poslušnici istrčali su da mu zažele dobrodošlicu.— Gospodar nam se vratio kući.Jašući gradom, osjećao se velik i važan, gospodar Pesara. Pesaro je u njegovim očima

bilo velebno kraljevstvo, a tih nekoliko ljudi pravo mnoštvo.Prihvatio je ukazane mu počasti, sjahao i ušao u palaču.Ondje je zatekao prizor iz najsjajnijega sna, jer tamo je stajala ona, dok joj je sunce

obasjavalo zlaćanu kosu koja joj je slobodno padala niz ramena i zrcalilo se s nekolikoneupadljivih dragulja koje je nosila - kako se i priliči gospodarici omanjeg dvorca.

— Lucrezia! - viknuo je.Nasmiješila se svojim čarobnim osmjehom u kojem je još bilo nečeg djetinjeg.

- 121 -

— Giovanni - odgovorila mu je. - Zasitila sam se Rima. Vratila sam se u Pesaro kakobih vam mogla poželjeti dobrodošlicu.

Položio joj je ruke na ramena i poljubio joj čelo, zatim i obraze, prije nego što jeusnama lagano dotakao njezine.

U tom trenutku povjerovao je da Giovanni Sforza kojeg je susretao u snovima postoji iu stvarnosti.

Ali Giovanni Sforza nije bio u stanju povjerovati u svoju sreću. Morao se mučiti - a timei Lucreziju.

Neprestano je otkrivao nove ukrase u njezinim kovčežićima s nakitom.— A odakle ova tričarija? - upitao bi.— Otac mi ju je darovao. - Odgovor je uvijek bio isti. Ili katkad: - To je dar moga brata.

Tada bi Giovanni te predmete bacio natrag u kovčežić, izjurio iz sobe ili ju šibaopogledom.

— Svijet je zgrožen vašim ponašanjem na papinskom dvoru! - izjavio je. - Još je goreotkada je stigla i ona žena iz Napulja.

To je Lucreziju ožalostilo. Prisjetila se Sanchije i Cesarea zajedno, Goffredovaoduševljenja time što je brat tako zadovoljan njegovom suprugom, Aleksandroverazdraganosti i svoje ljubomore.

»Stvarno smo neobična obitelj«, pomislila je.Gledala bi pučinu očiju punih nade, nade da će se uspjeti uklopiti u mjerila dobrote

kakva postavljaju ljudi poput Savonarole, da će uspjeti povučeno živjeti uz supruga unjihovoj planinskoj utvrdi, da će obuzdati želju da bude sa svojom problematičnomobitelji.

Premda joj je Giovanni samo odmagao neprestanim prijekorima, odlučila je ostatistrpljiva pa je šutke slušala njegove izljeve bijesa i tek ga blago pokušavala uvjeriti u svojunedužnost. Povremeno joj se Giovanni bacao pred noge govoreći da je ona dobra srca, a onnasilnik koji ju neprestano grdi. Nije joj mogao objasniti da je oduvijek sebe doživljavaokao bijednika kojeg svi preziru, a da glasine koje o njima kolaju i ponašanje njezine obiteljičine da se osjeća još bjednijim, još vrednijim prezira.

S vremena na vrijeme, pomislila bi: »Ne mogu ovo više izdržati. Možda bi najbolje biloda se povučem u samostan. Ondje, u osami ćelije, mogla bih početi razumijevati samusebe, otkriti način da pobjegnem svemu onome od čega znam da moram bježati.«

Ali kako bi mogla izdržati život u samostanu? Kada bi stiglo pismo njezina oca, srce bijoj gotovo iskočilo iz grudi, a ruke drhtale dok bi ga otvarala. Čitajući što je napisao,osjećala je kao da je uz nju i da joj se obraća. U tim trenucima shvatila bi koliko je bilasretna u okrilju obitelji i da jedino tamo može biti potpuno zadovoljna.

Morala je pronaći nadomjestak za tu silnu ljubav koju je gajila prema obitelji. Je lisamostan doista odgovor?

Aleksandar ju je preklinjao da se vrati. Njezin brat Giovanni, naglašavao je papa, vratiose u Rim još naočitiji, još šarmantniji nego kada je otišao. Svakog dana pitao je za voljenusestru želeći znati kada će se vratiti kući. Uporno je tražio da se Lucrezia smjesta vrati.

Otpisala mu je kako je želja njezina muža da ostane u Pesaru, gdje njega čekajuodređene dužnosti.

Odgovor je na to brzo stigao.Njezin brat Giovanni spremao se na vojni pohod koji će isprva biti usmjeren protiv

Orsinija, a zatim pokoriti sve vlasteline koji su se nedavno pokazali bespomoćni pred

- 122 -

osvajačima. Bogata zemlja i posjedi tih vlastelina past će u papine ruke. Lucrezia je znalada je to prvi korak na putu kojim se papa već dugo spremao poći.

Sada je njegov dragi zet, Giovanni Sforza, dobio priliku pokazati kakvog je kova ipriskrbiti si mnoge počasti. Neka skupi vojsku i pridruži se vojvodi od Gandije. Lucreziasigurno ne želi ostati sama u Pesaru, stoga se mora vratiti u Rim gdje će joj obitelj prireditiveličanstven doček.

Kada je Giovanni Sforza pročitao to pismo, bio je izvan sebe od bijesa.— Što sam ja? - vikao je. - Ništa doli pijun na šahovskoj ploči kojeg se može pomicati

amo-tamo. Neću se pridružiti vojvodi od Gandije. Moje su dužnosti ovdje.Tako je bjesnio i grmio pred Lucrezijom, ali dobro je znao - kao i ona - da će poći iz

straha od pape.Međutim, u toj prilici odlučio je pokušati postići neki kompromis. Sakupio je vojsku,

ali umjesto da pođe s njom, pisao je papi i objasnio mu da ga dužnosti na vlastitomeposjedu trenutačno u tome priječe.

I on i Lucrezia čekali su zapovijed da se pokore i izljeve ljutita prijekora.Odgovora dugo nije bilo, a onda je iz Vatikana stiglo utješno pismo. Njegova Svetost u

potpunosti je razumjela razloge Giovannija Sforze i više nije ustrajala na tome da sepridruži vojvodi od Gandije. Ali istodobno, papa je podsjetio zeta da ga već dugo nijevidio u Rimu i da bi mu pričinilo neizmjerno zadovoljstvo da još jednom zagrli Giovannijai Lucreziju.

Pismo je Lucreziju jako obradovalo.— Bojala sam se - rekla je suprugu - da ćete, uskrativši podršku mojemu bratu,

razbjesniti oca. Ali kako li je samo dobrostiv! Razumije vas, vidite.— Što je dobrostivost vašeg oca veća, to mene više hvata strah - gunđao je Giovanni.— Vi njega ne razumijete. Voli nas. Želi da budemo uz njega, u Rimu.— Želi da vi budete u Rimu. Ne znam što želi od mene.Lucrezia je pogledala supruga i neprimjetno zadrhtala. Ponekad je slutila da ne može

pobjeći od sudbine koju joj je obitelj namijenila.

Cesare gotovo nikada u svom životu nije bio sretan kao tada.Brat Giovanni pomogao mu je dokazati ono što se Cesare toliko mučio objasniti ocu.

Kako li je samo bijesan bio dok su Giovanniju ceremonijalno predavali bogato izvezenstijeg i mač bogato optočen draguljima, mač vrhovnog zapovjednika Crkve!

Kako ga je samo obuzela srdžba kad je primijetio kako se očeve oči cakle od ponosadok gleda svog sina miljenika!

»Budalo!« želio je povikati Cesare. »Zar ne vidiš da on tvojim vojskama i imenu Borgianeće donijeti ništa osim sramote?«

Cesareova su se predviđanja i obistinila. Zbog toga je i bio toliko zadovoljan. Sada ćezasigurno njegov otac uvidjeti kakva je budalaština bila dodijeliti sinu Giovanniju vojnepočasti kojima nije dorastao i da je krajnja glupost što ne dopušta hrabrom, odvažnomCesareu preuzeti zapovjedništvo koje je, zbog lakomislenosti blagonaklona oca, povjerenoGiovanniju.

Giovanniju je sve išlo u korist. Iza njega je stajalo papino bogatstvo i moć. Velikizapovjednik Virginio Orsini još je bio zatočen u Napulju pa nije mogao odigrati nikakvuulogu u obrani svoje obitelji. Po Cesareovu mišljenju, za svakoga tko ima trunku vojnevještine, pohod bi trebao biti brz i pobjedonosan.

Isprva se činilo da će tako i biti, jer se, budući da je Virginio bio utamničen, pokazaloda Orsinima nije do bitke, pa su jedan za drugim polagali oružje pred Giovannijevim

- 123 -

snagama, baš kao i pred Francuzima. Dvorac za dvorcem otvarao je vrata da kroz njih uđeosvajač, bez ijedne prolivene kapi krvi.

Papa se radovao u Vatikanu i svoj ponos nije uspijevao prikriti čak ni u Cesareovojnazočnosti, premda je znao koliki mu jad time nanosi.

Zato je nov razvoj događaja Cesareu i pričinio toliko zadovoljstvo.Klan Orsini ipak se nije dao tako lako pregaziti, kao što su ishitreni, mladi vojvoda od

Gandije i njegov podjetinjeli otac isprva vjerovali. Okupili su se u punoj snazi u obiteljskojtvrđavi Bracciano pod zapovjedništvom Virginijeve sestre.

Bartolommea Orsini bila je hrabra žena. Bila je odgojena u vojničkom duhu i nije seželjela predati bez bitke. U tome su ju podržavali suprug i ostali članovi obitelji.

Giovanni Borgia se zaprepastio kad je naišao na otpor. Nije imao vojnog iskustva, anjegova taktika opsade Bracciana iskusnim se vojnicima na obje strane činila glupom idjetinjastom. Nije imao želje za borbom, jer Giovanni je bio vojnik kojem je više stalo domača optočenog draguljima i bijelog žezla, nego do bitke. Stoga je slao glasnikebraniteljima dvorca, najprije laskajući, potom prijeteći, govoreći im kako bi za njihnajmudrije bilo da mu se predaju. Taborovanje pod utvrdom nije bilo ugodno. Vrijeme jebilo loše, za što Giovannijeva veličanstvena odora nije bila najprikladnija. Njegovnajsposobniji satnik, Guidobaldo od Montefeltra, urbinski vojvoda, bio je teško ranjen iprisiljen povući se u mirovinu, što je značilo da je Giovanni izgubio najboljeg savjetnika.

Vrijeme je prolazilo, a Giovanni je čekao pod zidinama tvrđave Bracciano. Već seumorio od ratovanja, slušao je kako se cijela Italija smije zapovjedniku papinskih vojski, austo je i pretpostavljao koliko brat uživa u takvom razvoju događaja.

Rimljani su o velikom zapovjedniku šaputali:— Kako li mu sada ide? Izgleda li jednako veličanstveno kao i na polasku? Kiša i

vjetar nisu baš dobri za sav taj baršun i brokat.Aleksandra je obuzela tjeskoba pa je govorio da bi, ako treba, i vlastitu tijaru prodao

samo da se rat završi kako treba. Nije mogao podnijeti blizinu starijeg sina Cesarea, jerCesare nije ni pokušavao prikriti oduševljenje razvojem događaja. »Ta mržnja međubraćom«, mislio je papa, »prvorazredna je ludost. Zar Giovanni i Cesare još nisu naučili dase snaga krije u zajedništvu?«

Cesare je bio uz njega kada je primio vijest da je Giovanni još pod dvorcem i da jeUrbino ranjen.

Opazio je kako je vrela krv šiknula u papine obraze i, dok je tako stajao likujući,Aleksandar je posrnuo i bio bi pao da mu Cesare nije pritrčao u pomoć.

Gledajući oca čije je lice bilo tamno, gotovo ljubičasto od navale krvi u obraze,zakrvavljenih bjeloočnica, nabreklih vena na sljepoočnicama, Cesarea je iznenada obuzeogolem strah od budućnosti u kojoj više neće biti Aleksandra da štiti njihovu obitelj. Tada jeshvatio koliko duguju tom čovjeku - čovjeku koji je do tada bio slavan po vitalnosti,čovjeku koji je bio istinski genij.

— Oče! - užasnuto zavapi Cesare. - Oh, voljeni oče moj!Papa je otvorio oči i vidio koliko mu je sin zabrinut.— Dragi sine - reče. - Nemaj straha. Još sam s tobom.

Još je jednom ta izvanredna vitalnost došla do izražaja. Kao da je Aleksandar odbijaoprihvatiti sve boljke treće dobi.

— Oče - bolno zavapi Cesare - niste valjda bolesni? Ne smijete se razboljeti!— Pomozi mi do stolice - reče Aleksandar. - Eto! To je već bolje. Bila je to tek

trenutačna slabost. Osjetio sam kako mi krv tutnja žilama i činilo mi se da će mi se od togaglava rasprsnuti. Već je bolje. Bio je to samo šok zbog primljenih vijesti. U budućnosti,

- 124 -

morat ću se bolje kontrolirati. Nema koristi od uzrujavanja oko nečega što se nije nidogodilo.

— Morate više paziti, oče - upozorio ga je Cesare.— Oh, sine moj, sine moj, nemoj biti tako uznemiren. A opet, raduje me vidjeti da ti je

toliko stalo do mene.Aleksandar je zatvorio oči i nasmiješeno se zavalio u stolicu. Taj razboriti državnik,

uvijek slijep pri zdravim očima kada je u pitanju vlastita obitelj, dopustio si je povjerovatida je Cesare uznemiren zbog ljubavi prema ocu, a ne zato što je uvidio u kakvom bi senezavidnom položaju našao, zajedno s ostatkom obitelji, kada pape više ne bi bilo da ihzaštiti.

Cesare je preklinjao oca da pozove liječnika i podvrgne se pregledu, što je Aleksandarnevoljko obećao učiniti. Ali brzina papina oporavka bila je nevjerojatna, pa je nekoliko satinakon što mu je pozlilo već kovao nove planove za Giovannijevu pobjedu.

Nažalost, naposljetku je čak i Aleksandar morao priznati da Giovanni nije vojničkakova, jer je ta činjenica postala bjelodana kada su Orsinima u pomoć pritekli Francuzi iomogućili im da krenu u proboj opsade dvorca.

Usred prave bitke, Giovanni se pokazao beznadnim zapovjednikom, pa je po papinskuvojsku sukob loše završio. Jedini se među njima iskazao vojvoda od Urbina koji je,zaliječivši rane, sada pao u zarobljeništvo obitelji Orsini. Giovanni je bio ranjen, posvelagano, ali je, shvativši da se našao u pomalo besmislenu položaju iz kojeg se pod svakucijenu želio izvući, izjavio da zbog rana ne može nastaviti rat već mora ostaviti postrojbeda okončaju sukob pod novim zapovjednikom.

Sada se cijela Italija smijala dogodovštinama papina sina. Pamtili su ceremoniju nakojoj je postavljen za vrhovnog zapovjednika papinske vojske i kada je poveo postrojbe izRima, držeći se poput osvajača.

To je Rimljane strašno zabavljalo i mnogi su bili zadovoljni. Papa će sad zasigurnonaučiti da pretjerivanje s nepotizmom lako može ugroziti njegove interese.

Cesare se oporavio od brige izazvane papinom slabošću, jer je Aleksandar ponovnopostao vitalan kao uvijek, pa je odlučio da ne smije propustiti priliku da ostvari još jednupobjedu protiv brata.

Okupio je prijatelje i s njima osmislio sjajne plakate koji su ubrzo osvanuli na svimvažnijim ulicama u gradu.

»Traže se«, pisalo je na plakatima, »oni koji znaju bilo kakve vijesti o izvjesnojpapinskoj vojsci. Ako netko ima podatke te vrste neka ih smjesta proslijedi vojvodi odGandije«.

Giovanni se vratio kući, gdje ga je otac primio s neumanjenom naklonošću i smjestapočeo nalaziti opravdanja za sina, uvjeravajući sve oko sebe kako bi se sada pričala drugapriča da Giovannija nije snašla nesreća da bude ranjen.

Svi koji su ga slušali bili su zadivljeni tim zataškavanjem istine i činilo im se daAleksandar uživa mažući sam sebi oči. Ali doskora su se našli zadivljeni i njegovomdiplomacijom, jer je ispalo da papa uopće nije izgubio rat. Možda je bio poražen u bitci, aliza tom su bitkom uslijedili pregovori, a iz tih pregovora papa je izašao kao potpunipobjednik.

Cesare je posjetio oca, kod kojeg je zatekao i Giovannija.Dok je Cesare gledao brata, nije mogao suspregnuti prezrivi smiješak koji mu je zaigrao

na usnama.— Tako dakle – povikao je - niste se vratili svojoj vojsci, generale.

- 125 -

— Kardinale, moja vojska i ja morali smo se razići - nehajno će Giovanni. - Zasitili smose jedni drugih.

— Čuo sam - nasmijao se Cesare. - Cijeli Rim o tome bruji. Čak su i oblijepili gradskezidine plakatima.

— Bilo bi zanimljivo doznati tko ih je postavio.Giovannijeve oči caklile su se ubilačkim sjajem.— Smirite se, sinovi moji - umiješao se Aleksandar. – Što je bilo, bilo je. Sreća nam je

okrenula leđa, pa ćemo sada potpisati primirje.— Morat ćemo dogovoriti uvjete predaje! - Cesare će sumornim glasom. - Udarili smo

glavom o zid.— Udarit ćemo mi njihovim glavama o zid - naglas je razmišljao Aleksandar. -

Orsinima nije do nastavka sukoba. Ponudio sam im svoje uvjete i oni će ih prihvatiti.— Vaše uvjete, Svetosti?— Moje uvjete i njihove uvjete - nehajno će Aleksandar. - Dopustit ću im da od mene

otkupe vlastite dvorce. Vidjet ćete da ovim ratom ništa nećemo izgubiti.— A Urbino? - upita Cesare. - Njihov je zarobljenik. Kakvu će otkupninu za njega

tražiti?Papa je na pitanje samo odmahnuo rukom.— Ne sumnjam da njegova obitelj već skuplja novac za otkupninu.

Cesare je stisnuo oči. Ovaj briljantan čovjek, njihov otac, zapravo je Giovannijev porazpretvarao u pobjedu. Giovanni je prepredeno gledao brata.

— Budući da sam tako umoran od ratovanja, radujem se preksutrašnjem početkukarnevala - rekao je.

U Giovannijevim očima buktala je mržnja ravna Cesareovoj. »Želio si me uniziti uočevim očima, Cesare Borgia«, mislio je. »Niti ne pomišljaj kako ću dopustiti da menekažnjeno napadaš. Čuvaj se, jer ću pronaći načina da to preokrenem u svoju korist,gosparu kardinale!«

Papa je o uvjetima primirja raspravljao s Cesareom. Giovanni je bio prezauzetsmišljanjem kostima za karneval i osmišljavanjem vlastite zabave. Nedostajao mu je Djemkoji bi uvijek u takvim prigodama pomogao bizarnim, fantastičnim prijedlogom.

»Mora svanuti dan«, mislio je Cesare, »kada će otac napokon shvatiti da sam ja taj kojije uz njega, koji dijeli njegovu ambiciju. Kako može čovjek briljantan poput njega i daljestavljati na kocku naš položaj, a sve zbog slijepe i budalaste vjere u jednoga sina na štetudrugoga?«

U takvim trenucima Cesare je bio gotovo sretan. Nije bilo potrebe ukazivati naGiovannijeve nedostatke: oni su morali biti savršeno bjelodani čak i slijepo privrženomAleksandru.

— Oče moj - rekao je - divim vam se. Mi Borgije upravo smo pretrpjeli poraz od kojegse mnogi ne bi nikada oporavili, a vi brže-bolje taj poraz pretvarate u pobjedu.

Aleksandar se nasmijao.— Sine moj, više se može osvojiti za pregovaračkim stolom nego na bojnome polju.— To, usuđujem se primijetiti, Svetosti, može ovisiti o vojnicima. Da sam ja vojnik,

ponio bih svoj barjak u samo neprijateljsko uporište. Petom bih pritisnuo grkljanneprijatelju, a uvjeti koje bih postavio bili bi samo moji. Čak štoviše, uvjeta ne bi ni bilo.Trebao sam ja biti osvajač njihovih posjeda i dvoraca.

— Plemenito rečeno, sine moj.

- 126 -

Cesare je živnuo. Je li opazio tračak zamišljenosti u očevu pogledu? Hoće liAleksandar napokon postupiti kako mu razum nalaže?

— Ali - nastavi papa - sada smo se zatekli u položaju iz kojeg se moramo izvući. Uovom slučaju najvažnija je brzina. Ako smo mi i poniženi, sine moj, oni su iscrpljeni. Grozese nastavka boja, zato su i spremni na pregovore.

Cesare se zadivljeno nasmijao.— A vi ste ih natjerali da od vas otkupe vlastite dvorce!— Za pedeset tisuća zlatnih forinti.— Ali sigurno biste radije zadržali dvorce, oče, što biste i učinili da ste ih potukli do

nogu.— Bogatiji smo za pedeset tisuća forinti.— Ovo je trebao biti tek početak. S Orsinima smo započeli rat. Što slijedi?— Sada ćemo na neko vrijeme pribjeći primirju.— A što ćemo s Orsinima kada ponovno ojačaju?Papa je pogledao sina ravno u oči.— Pri potpisivanju primirja postojala je jedna stavka na koju sam morao pristati. Za

vrijeme sukoba, Virginio Orsini ležao je u napuljskoj tamnici...Cesare pucnu prstima.— A da nije tako bilo, oče moj, to bi po nas uistinu loše završilo.Papa se složio. Cesare se smiješio, prisjećajući se davnih dana kada je napustio majčinu

kuću i godinu dana proveo u Monte Gioradanu. Pamtio je dolazak velikog vojskovođe utvrđavu obitelji Orsini i kako se njegovo mlado, dječačko srce obradovalo tom čovjeku.Prisjetio se dugih jahanja i kako se Virginio prema njemu odnosio mrgodno, alidobrohotno. Te godine jedan od Cesareovih junaka bio je Virginio Orsini. Cesare seponosio time što ga je Virginio poželio za sina, a da je bio njegov sin, od njega bi napraviovojnika.

— Diviš mu se, vidim - Aleksandar će.— On je velik vojskovođa.— Nije se pokazao baš pouzdanim kad su Francuzi krenuli na Italiju.— Nesumnjivo je imao razloge za to, oče. Orsini su sklopili savez s Francuzima.— Protiv nas - reče papa. - Ali što se te stavke u primirju tiče... Obitelj Orsini zahtjeva

da se Virginio smjesta pusti iz zatvora.— Slutim, oče, da ne želite osloboditi Virginija.— I sam si rekao kako bi sve drukčije završilo da je Virginio bio u mogućnosti stati na

čelo obiteljskih snaga. Još su nam neprijatelji. Trenutno su iscrpljeni nedavnim sukobima inedostaje im pravi vođa. ali kada bi se takav vođa pojavio... - Papa slegnu ramenima. -Sine moj, čini mi se da Orsini tako lako pristaju na moje uvjete, zahtijevajući jedino daoslobodim Virginija, samo zato da se, kada se vrati među njih, ponovno okrenu protiv nas.Virginio ne smije biti oslobođen.

— A opet, kažete da je to stavka u vezi koje su nepopustljivi.— Tako je.— I pristali ste na nju.— Jesam.— Dakle, Virginio će u vrlo kratkom vremenu biti slobodan.— Ne bi smio napustiti tamnicu.— Ali pristali ste...

- 127 -

— Imamo prijatelje u Napulju. Preostaje nam još nekoliko dana. Cesare, prepuštam tou tvoje ruke. Oduvijek si mi želio pokazati koliko si domišljat. Veliki zapovjednici morajubiti obdareni ne samo hrabrošću, već i snalažljivošću.

— Dok sam kao dječak živio u Monte Giordanu, dobro sam ga poznavao - polako ćeCesare.

— To je bilo davno, sine moj.— Da - Cesare će - jako davno.Papa položi sinu ruku na rame.— Znat ćeš učiniti ono najbolje za našu obitelj - rekao je.

Bilo je glupo gajiti sentimentalne osjećaje.Cesare se ushodao svojim odajama. Nije običavao okolišati kada bi znao da mora

učiniti nešto od čega će poslije imati koristi. A opet, sjećanja su mu stalno navirala. Mogaose vidjeti kako jaše iza te dojmljive figure i opet osjećao dobro mu poznato divljenje.

Virginio Orsini, čovjek koji mu je život u Monte Giordanu učinio podnošljivim,Virginio koji je želio od njega napraviti vojnika.

Nije bilo vremena za oklijevanje. Poruku je trebalo smjesta poslati u Napulj. Ondje je,zajedno s uputama, morala stići i mala količina bijeloga praha.

Virginio Orsini ubrzo će u tamnici posljednji put objedovati.»Da se radi o bilo kome drugome, ne bih oklijevao«, pomislio je Cesare. »Ne bih

uopće dvaput razmislio. Ali Virginio! Oh, glupost, glupost! Što je uopće značila dječačkazaluđenost tim junakom.«

»A opet, bio je dobar.«»Dobar! Što se dobrota tiče Cesarea Borgije?«Nastavio je koračati odajama.— Samo ne Virginio - mrmljao je - samo ne Virginio Orsini.

Na ulicama je karneval bio u punom zamahu i rimski se narod prepustio užicima.Papa, spretna uma koji bi zadivio svakoga tko bi s njim došao u dodir, još je jednom izvojnog poraza izvukao diplomatsku pobjedu, poput zeca iz opsjenarova šešira.

Pobjednici su bili Orsini. Ali što su izvojevali? Samo prekid sukoba. Skupo su platili dadobiju natrag svoje dvorce, a glava obitelji, Virginio Orsini, iznenada je preminuo samonekoliko sati prije nego što je trebao napustiti zatvor, premda je papa odobrio njegovopuštanje.

Narod se smijao prepredenosti Svetog Oca, prepuštajući se užicima karnevala.Gradske ulice bile su prepune kostimiranih muškarca i žena pod krinkom. Povorke su

prolazile jedna za drugom, neki od sudionika nosili su nakazne lutke visoko nad glavamaokupljenih, a drugi su rukovali fantastičnim, bizarnim lutkama, marionetama koje suizvodile razvratne kretnje na opću radost okupljene gomile. Bilo je glazbe, plesa i općegveselja, pa su se svi ratovi i političke spletke činili dalekima.

Iz svojih odaja Cesare je gledao veselje na trgu, bijesan sam na sebe zato što ne uspijevaizbrisati sjećanje na Virginija Orsinija. Noću bi se prenuo iz sna, umišljajući da njegovavisoka, stroga prilika stoji uz postelju i prijekorno ga gleda.

Bilo je to glupo, nimalo sukladno njegovoj ćudi. Želio se zabavljati. Želio je da Lucreziabude u Rimu. On i njegov otac moraju je dovesti natrag, moraju je osloboditi togprovincijalnog prostačine, Giovannija Sforze. Mrzio je tog čovjeka. U mržnji je nalazioutjehu.

- 128 -

Poći će u Sanchijine odaje. S njom će se upustiti u takve čulne orgije da će zaboravitisve mračne sjene koje su se nad njega nadvile, misli o Sforzi i Lucreziji, sjećanje naVirginija Orsinija.

Zatekao je Loysellu samu u Sanchijinim odajama i oštro upitao gdje joj je gospodarica.— Gospodaru - odgovori Loysella gledajući ga ispod poluzatvorenih trepavica -

kraljevna je prije nekog vremena izišla s Francescom i Bernardinom pogledati karneval.Vaše gospodstvo ne bi smjelo brinuti. Izašle su pod krinkama.

Nije bio zabrinut, samo pomalo uzrujan.Nije bio raspoložen za odlazak u to uzavrelo mnoštvo da bi ju potražio.Pogledao je Loysellu, a Loysella se ponadala.Zatim se iznenada okrenuo od nje s gnušanjem. Pričinilo mu se da je ponovno dječak i

da Virginio stoji uz njega koreći ga zbog toga što se ogriješio o neko pravilo.Izjurio je iz odaja i osamio se, uzalud pokušavajući ne slušati buku karnevala.

Sanchijina krinka tek je djelomično skrivala njezinu ljepotu. Kroz nju, plave oči gledalesu prizore oko sebe. Crna kosa rasula joj se iz kukuljice plašta.

Francesca i Bernardina nosile su slične krinke i hihotale se znajući da ih, još otkako sunapustile palaču, netko prati.

— Kakvo uzbuđenje! Kakav veličanstveni karneval! – dahtala je Francesca. - UNapulju nikada nije bilo ovakvog karnevala.

— Zastanimo ovdje i gledajmo ljude kako prolaze - predloži Sanchia, svjesna trojicemuškaraca koji su im stajali za leđima.

Osvrnula se preko ramena i susrela se s parom sjajnih očiju koje su ju netremicegledale kroz krinku.

— Mislim - rekla je - da nije bilo mudro što smo došle potpuno same, bez muškepratnje. Moglo bi nam se svašta... baš svašta dogoditi.

Kada bi spazili tri djevojke, mnogi su se zaustavljali u prolazu, jer je u njihovu držanjubilo nečega što je smjesta privlačilo pozornost.

Jedan mladić, ohrabren karnevalom, prišao je Sanchiji i zgrabio ju za ruku.— Zakleo bih se da se ispod ove krinke krije uistinu prelijepa dama - rekao je. -

Dođite, ljepotice... pridružite nam se.— Ne želim - odvrati Sanchia.— Ovo je karneval, gospo, pa takvi poput vas nikoga ne bi smjeli gledati s visoka.Vrisnula je kad ju je uhvatio za ruku, a jedan od muškaraca koji su joj stajali za leđima

viknu:— Otpravite to drsko pseto.Mladić koji joj se prvi obratio problijedio je ispod svoje krinke kad je jedan od trojice

istupio s isukanim mačem. Mladić je stao zamuckivati:— Karnevalsko je doba. Nisam ništa loše mislio...Kada je taj drugi podigao mač i njime ga ubo u ruku, vrisnuo je i pobjegao, praćen

ostalima iz svoje družine.— Da se dam u potjeru za njima, gospodaru? - upita onaj koji je isukao mač.— Ne - začuo se tromi glas. - Ovo će dostajati.Sanchia mu se obrati:— Zahvaljujem vam, gospodine - reče. - Drhtim pri samoj pomisli na to što je sve

mene i moje djevojke moglo snaći da se niste našli u blizini i izbavili nas.— Pričinja nam najveće zadovoljstvo izbaviti nekoga poput vas - odvrati muškarac.Poljubio joj je ruku.

- 129 -

Znala je tko je on, a bila je potpuno sigurna da je i on nju prepoznao. Ali godila joj jeigra koju su igrali. Započela je kad se vratio iz rata. Također je bila svjesna kako je mržnjaprema Cesareu jedan od razloga iz kojih ju je odlučio osvojiti i, premda nije imala namjerudopustiti da postane tek trofej za koji se bore, čvrsto je odlučila da će Cesareova brata uzetiza ljubavnika.

Bio je naočit - na neki način i naočitiji od Cesarea. Pratio ga je jednako loš glas, alidrukčije prirode. Odlučila je vojvodi od Gandije očitati važnu lekciju. Pokazat će mu da ćenjegova strast za Sanchijom Aragonskom biti veća od želje da se osveti bratu. Od te strastiništa mu neće biti važnije u životu.

Ali sada su, zakrabuljeni, uživali glumeći da ne znaju tko se krije ispod krinke.Nije joj ispuštao ruku.— Da se pridružimo slavlju?— Nisam sigurna da bi nam to priličilo - odvrati Sanchia. - Došle smo samo izdaleka

promatrati.— Karneval nije moguće izdaleka promatrati, kao što ste naučili iz ponašanja onog

drskog pseta. Dođite, dopustite da vam pokažem karneval. Nemate se čega bojati. Ja samovdje da vas zaštitim.

— Ne smijemo se razdvajati - moje dame i ja - reče ispod glasa. - Nikada si ne bihoprostila da im se dogodi neko zlo.

Prepredeno se smiješila. Ono što je doista mislila bilo je: »Nemam povjerenja u tvojuzaštitu, Giovanni. Pojavi li se opasnost, mogao bi dati petama vjetra. Ali bit ću sretnijaostanu li tvoji pobočnici u blizini.«

— Nećemo se odvajati od naše male družine - reče Giovanni. Dao je znak dvojicimuškaraca, od kojih je jedan smjesta za ruku primio Francescu, a drugi Bernardinu.

— A sada - nastavi - kamo ćemo? U Kolosej? Ondje će biti najveće slavlje. Ili gledatiutrke na Korzu?

— Otpratite nas kamo god vam drago - reče Sanchia.— Mogu li predložiti, gospodaru - umiješa se jedan od muškaraca - da pronađemo

izlaz iz ove gungule. Ove nježne dame u opasnosti su da ih pregaze pučani.— Mudro zboriš - reče Giovanni.— Znam za maleni albergo u blizini Via Serpenti. Tamo se možemo riješiti galame

priprostog puka.— Pođimo onda onamo - reče Giovanni.

Sanchia se okrenula Francesci i Bernardini.— Ne - reče - ne mislim da bih vas ja i moje dame smjele slijediti u svratište. Ako nas

otpratite do trga Svetog Petra, bit ćemo na sigurnom i...— Dođite - reče Giovanni, dok su mu oči sjajile iza krinke - prepustite se u moje ruke,

lijepa damo. Nećete požaliti.Sanchia se pretvarala da drhti.— Malo mi je neugodno...

Ali Giovanni ju je obujmio rukom i potrčao, ponijevši ju sa sobom. Bojažljivo seosvrnula preko ramena, ali Francesci i Bernardini dogodilo se isto. Malko su vrištale hinećistrah, ali njihovi se kavaliri nisu na to obazirali, već su slijedili Giovannija i Sanchiju.

— Mjesta! Mjesta! - vikao je Giovanni probijajući se kroz vrevu. Mnogi su za njimvikali, a neki ga pokušali i zaustaviti. Krv je bila vrela u vrijeme karnevala.

Ali ona dvojica uvijek bi se našla blizu Giovannija i činilo se da bi nešto rekli ili sujednostavno bili dobro poznati. Kako bilo, oni koji su ih izazvali, svaki put bi im seprestrašeno i brzo maknuli s puta.

- 130 -

Tada je Sanchia primijetila da je Giovannijev ogrtač učvršćen kopčom s amblemombika na paši. I njegovi su pobočnici nosili iste ambleme, jedan na šeširu, drugi na prsluku.Sanchia se nasmijala sebi u bradu. Giovanni se nikada ne bi uputio na ulicu zakrabuljenbez uočljivog znaka tko je on zapravo.

Mnogi bi rado napali mladog hvalisavca neugodna ponašanja, ali tko bi se usudiopodići ruku na Borgiju?

Uživala je u večeri. Cesareu je trebalo pokazati gdje mu je mjesto. Bio je više zaokupljenponižavanjem brata nego njome, a takvo je poniženje valjalo kazniti. Znala je čime će ganajviše razjariti. Upravo će tako Cesare platiti nanesenu uvredu.

Posljednjih nekoliko dana ona i Giovanni izmjenjivali su značajne poglede, ali ovo jebio najzabavniji način da te sitne dvosmislenosti dovedu do vrhunca.

Kada su se probili do Via Serpenti, žurno su se provukli kroz labirint uličica. Bukaveseljaka već se činila prigušenom dok su ulazili kroz vrata svratišta kojaje otvorio jedanod Giovannijevih ljudi.

Giovanni je povikao:— Donesite hrane. Iznesite vina... i to mnogo.Pritrčao im je svratištar. Duboko se poklonio i djelovao vrlo uplašeno, ne skidajući

pogleda s kopče na Giovannijevu plaštu.— Dobri gospodaru - počeo je.— Čuo si da tražimo hranu i vino. Brzo ih donesi - reče Giovanni.— Iz ovih stopa, gospodaru.Giovanni je sjeo na ležaj i povukao Sanchiju do sebe.— Čvrsto sam odlučio - šapnuo joj je - da ćete uživati u gostoprimstvu... svom

gostoprimstvu... koje ovaj svratištar može ponuditi.Sanchia mu odvrati:— Gospodine, smatram da vam moram ukazati na to da nisam neka uboga djevojka

koju ste ugrabili u vrijeme karnevala.— Odaju vas govor i držanje - reče. - Ali žene koje izlaze na ulicu u vrijeme karnevala

same traže da ih se ugrabi.Njegovi su se pobočnici smijali i pljeskali svakoj njegovoj riječi.— Popit ćemo s vama vino, a zatim ćemo vas napustiti - izjavi Sanchia.— Želja nam je uživati u svim zadovoljstvima koja nudi karneval - smjelo će jedan od

muškaraca, ne skidajući pogled s Giovannija.— Svim - ponovi za njim Giovanni.Svratištar je žurno iznio vino na stol.— Je li ovo najbolje što imate? - upita Giovanni.— Najbolje od najboljeg, gospodaru.— Onda bi trebalo biti dobro, jer ako nije, mogao bih se naljutiti.Svratištar je naočigled zadrhtao.— A sada - viknuo je Giovanni - stavite zasun na sva vrata. Želimo biti sami...

potpuno sami, razumijete li me?— Da, gospodaru.— Što se hrane tiče, ne trebate nam ju ni nositi. Nije mi do jela. Vino će dostajati.

Imate li udobnih soba za goste?— To vam ja mogu jamčiti - reče jedan od pobočnika cereći se - jer sam ih već iskušao.— A sad nas ostavi, momče - reče Giovanni, a zatim se obrati damama: - Pijmo za

užitke koje će nam ovaj dan svima donijeti.Sanchia je ustala.

- 131 -

— Gospodine... - zaustila je.Giovanni ju je zagrlio i privio sebi. Otimala se, ali Giovanni je bio savršeno svjestan da

je njezin otpor tek gluma, da vrlo dobro zna tko je on i da žarko želi da se to dogodi, baškao i on.

Odložio je pehar i rekao:— U ovakvim trenucima, nemam potrebu za vinom.Podigao je Sanchiju u naručje i viknuo:— Svratištaru! Vodi me u svoje najbolje odaje... i ne gubi vrijeme, u velikoj sam žurbi.Sanchia se otimala dražesno i bezuspješno. Bernardina i Francesca držale su se jedna

za drugu dok ih dvojica budućih ljubavnika nisu ugrabila, a Sanchia nestala sGiovannijem.

Soba je bila malena, strop nizak, ali bila je čista koliko se to moglo očekivati.— Nije to ležaj koji bih osobno za vas odabrao, kraljevno - reče Giovanni. - Ali

dostajat će.— Mislim da je vrijeme da saznate tko sam - reče mu Sanchia.Skinuo joj je krinku.— Nisam doznao ništa novo - odgovori - a niste ni vi. Zbog čega ste me, slatka

Sanchijo, tjerali da glumim ovaj zgodan mali prizor silovanja? Obostrani pristanak da sedogodi neizbježno bio bi mnogo ugodniji.

— Ali i znatno manje zabavan - odgovorila je.— Čini mi se - izazivački reče - da se bojite Cesarea.— Zašto bih?— Zato što ste mu priležnica od kada ste nogom stupili u Rim, a on je na glasu kao

ljubomoran ljubavnik.— Ne plašim se ja nijednog muškarca.— Cesare nije poput ostalih muškaraca. Sanchia... nezasitna Sanchia. Ne možete ni

pogledati muškarca, a da ga ne poželite. Vidio sam vaše poglede... Vidio sam o čemurazmišljate. Vidio sam to čim sam vas upoznao. Odlučili ste da ćemo završiti zajedno, aliželjeli ste igrati na sigurno. »Neka Giovanni bude kriv za sve«, rekli ste. »Stoga neka tobude silovanje«.

— Mislite li da mi je stalo do mišljenja bivših ljubavnika?— Čak se i vi bojite Cesarea.— Neće meni nitko zapovijedati.— Tu se varate. U ovoj sobi, iza zaključanih vrata, ja ću vam biti zapovjednik.— Zaboravljate da ste me prije samo nekoliko trenutaka optužili da sam sama sve ovo

osmislila.— Ne prepirimo se oko toga. Sanchia... Sanchia!Nasmijala se.— Kako ste samo samovoljni! Da ste ovakvu odlučnost kakvu pokazujete prema trima

bespomoćnim ženama pokazali protiv klana Orsini...Zgrabio ju je za ramena i protresao, nakratko razbješnjen. Zatim se nasmijao.— Nije vam do nježna ljubavnika, gospo Sanchia. Razumijem.— Misli su mi s Francescom i Bernardinom.— One su sada već u naručjima svojih ljubavnika. Već danima se gledaju. Sve otkako

ste odlučili zamijeniti jednoga brata drugim, njih četvero nestrpljivo je čekalo ovaj dan.Dođite, čemu otezanje?

— Doista, čemu? - odvratila je prigušenim glasom.

- 132 -

Cesare je bio izvan sebe od bijesa, jer nije trebalo dugo da mu uhode dojave kakoSanchia i Giovanni neprestano provode vrijeme zajedno.

Uputio se u Sanchijine odaje dok su ju družbenice češljale. Banuvši među njih,zatekao ih je kako se hihoću prepričavajući ljubavne dogodovštine. Dojurio je do Sanchije,udarcem ruke bacio zdjelu slatkiša sa stola i, mašući rukama, zaurlao na njezine dame:

— Van!U strahu su se razbježale, jer im se učinilo da u Cesareovim očima vide ubilački bijes.— Dakle, bludnice - reče - čujem da ljubujete s mojim bratom.Sanchia je zamišljeno podigla ramena.— Zar vas to čudi?— To što se podajete svakome tko zatraži, ne! Ali to što ste se drznuli izazvati moj

gnjev, da!— Čudi me što ste uopće našli vremena da se naljutite na mene... vi koji ga toliko

trošite na ljubomoru na Giovannijevo vojvodstvo i naklonost koju uživa kod vašeg oca.— Zašutite! Zar mislite da ću vam dopustiti da me ovako vrijeđate i ponižavate?— Ne vidim, Cesare, što biste mogli poduzeti u vezi s tim.Sa smiješkom se okrenula prema njemu, a u plavim očima plamtjela je požuda. Bio joj

je zanimljiviji ovakav, obuzet mahnitim bijesom, nego kao nježan ljubavnik.— Vidjet ćete, Sanchia - rekao je. - Samo tražim da budete strpljivi.— Ja baš i nisam strpljiva osoba.— Vi ste bludnica, znam, i to najveća bludnica u Rimu. Supruga jednog od braće,

ljubavnica preostaloj dvojici. Znate li da cijeli grad bruji o vašem ponašanju?— I o vašem, dragi brate... i o Giovannijevu... i o onome Svetoga Oca. Da, čak i o

Lucrezijinu.— Lucrezia nije izazvala nikakvu sablazan.— Zar je uistinu tako? - nehajno je upitala.Cesare joj je prišao i žestoko ju udario po licu, a ona mu je uhvatila ruku i zarila u nju

zube da bi zatim, gledajući krv koja je potekla, položila dlan na obraz koji ju je pekao.Pogled na krv kao da ga je izludio. Oči su mu se ispunile bijesom, a ona vrisnula od

bola kad joj je stegnuo zapešće.— Nemojte misliti - reče - da sa mnom možete postupati kao s ostalima.— Cesare, mičite ruke s mene. Nanosite mi bol.— Pravo mi je zadovoljstvo što to čujem. Upravo sam to i kanio.Iznova su mu se ti oštri zubi žarili u ruku. Zgrabio ju je za rame, a ona mu je, čim je

popustio stisak na njezinu zapešću, ogrebla lice. Oboje ih je obuzeo žar bitke. Opet ju jepokušao uhvatiti za ruke, ali uhvatila ga je za uho i zavrnula ga.

U nekoliko trenutaka završili su na podu, hrvajući se, ali ubrzo se, što je kod ljudipoput njih neizbježno, grubost počela miješati s požudom.

Opirala se, ali ne zato što se željela obraniti, već da produži bitku. Nazivao ju jekopiletom, bludnicom, svakim uvredljivim imenom kojeg se mogao sjetiti, a koje bipovrijedilo ponositu ženu poput nje. Uzvratila je.

— A zar vi niste kopile? - vrištala je. - Grubijane! Kardinalu! - rugala mu se.Zadihano je ležala na podu, divljih očiju, razderane odjeće, smišljajući nove uvrede da

mu ih baci u lice.— Cijeli Rim zna koliko ste ljubomorni na brata. Vi... kardinalu jedan! S vašim skupim

haljama i ljubavnicama... mrzim Vašu Uzoritost. Mrzim vas, kardinale Borgia.Bacio se na nju. Šutnula ga je nogom. Opsovao ju je, ali su nakon nekog vremena

zajedno ušutjeli.

- 133 -

Nešto kasnije se nasmijala i, ustavši, pogledala svoj odraz u uglačanoj kovini zrcala.— Izgledamo kao dvoje prosjaka na Korzu – rekla je. - Kako da sakrijem ove

ogrebotine i masnice koje ste mi napravili, grubijanu jedan? Ah, ali i na vama se dobrovide tragovi. Ali vrijedilo je, zar ne? Počinjem vjerovati da je podjednako dobra posteljakao i svaka druga.

Gledao ju je s mržnjom. Ali njoj se ta mržnja sviđala. Bila je uzbudljivija od nježnosti.— Možda ćete sada - rekao je - biti obazriviji kada idući puta sretnete mog brata.— A zašto bih? - upitala je.— Zato što ste otkrili da sam muškarac nagle naravi.— Obožavam vašu naglu narav, Cesare. Ne možete mi zanijekati zadovoljstvo da ju

izazivam.— Znači li to da ga se nećete odreći?Činilo se da razmatra tu mogućnost.— Toliko uživamo jedno u drugome – rekla je gotovo plačnim glasom, nadajući se da

će u njemu izazvati novu navalu bijesa.Ali ostao je hladan.Rekao je:— Ako vam je draži onaj kome se ruga cijela Italija, slobodno nastavite uživati s njim.Zatim je izašao, ostavljajući ju uzbuđenu, premda pomalo razočaranu.

Papa je uznemireno promatrao kako neprijateljstvo medu dvojicom braće raste.Mali Goffredo bio je izvan sebe. Bio je ushićen time što braća njegovu suprugu

smatraju tako privlačnom, ali kada je otkrio da je zadivljenost njegovom prelijepom ženommeđu njima izazvala razdor veći no ikada prije, zabrinuo se.

Giovanni se rijetko odvajao od Sanchije. Uživao je jašući s njom ulicama Rima i svimse silama trudio proširiti glasine o njihovoj vezi te se pobrinuo da dopru i do Cesareovihušiju.

Zatim je Cesare odjednom naoko izgubio zanimanje za Sanchiju.Otac ga je pozvao k sebi, želeći raspraviti nešto vrlo važno, i pokazalo se da, kada je

riječ o politici, Aleksandar radije razgovara s Cesareom nego sa svojim voljenimGiovannijem.

— Dragi moj sine - rekao je Aleksandar, zagrlivši Cesarea i poljubivši ga - moram stobom raspraviti nešto od velike važnosti.

Papa se obradovao vidjevši kako te riječi brišu mrk izgled sa sinova lica.— Želim razgovarati o onom Sforzi, Lucrezijinu suprugu - rekao je papa. Cesare je s

gnušanjem iskrivio usta, a Aleksandar nastavio: - Tvoje mišljenje o tom čovjeku istovjetnoje mojem.

— Strašno me boli - odvrati Cesare - kad pomislim da moja sestra dane provodi u tomudaljenom gradiću, daleko od svih nas... a on se još oglušuje na zapovijedi Vaše Svetosti.Želio bih da možemo osloboditi Lucreziju toga glupana.

— Pozvao sam te da upravo to raspravimo, Cesare, i želim da to ostane strogo čuvanatajna.

— Između nas dvojice? - željno upita Cesare.— Između nas dvojice.— I Giovannija?— Ne, Cesare, ne. Nikada ne bih povjerio Giovanniju takvo što. Giovanni je

lakomislen i ne razmišlja ozbiljno poput tebe, Cesare. Želim da ovo bude stroga tajna izato sam odabrao tebe da ti se povjerim.

- 134 -

— Hvala vam, Najsvetiji Oče.— Najdraži sine, odlučio sam kćer osloboditi tog čovjeka.— Kojim sredstvima?— Postoji razvod, ali razvode Crkva ne voli, a budući da sam poglavar Crkve, od

mene se očekuje da ga ne podržavam, osim u posebnim prigodama.— Vaša Svetost sklonija je drukčijim metodama?Aleksandar kimnu.— To nije neostvarivo - rekao je Cesare, a oči su mu se zacaklile. Pomislio je kako,

premda ga je rastužila Virginijeva smrt, za Giovannijem Sforzom nimalo neće žaliti.— Naš prvi korak - reče papa - bit će da ga pozovemo u Rim.— Poduzmimo ga onda.— To je lakše reći nego učiniti, sine moj. Taj provincijski vlastelin sumnjičav je prema

nama.— Sirota moja Lucrezia, kako li samo pati!— Nisam potpuno siguran u to, Cesare. Pisma joj postaju sve otuđenija. Ponekad

imam osjećaj da nam gospodar Pesara otima Lucreziju i da ona sve više postaje njegovomsuprugom, a manje mojom kćeri i tvojom sestrom.

— To ne smije biti tako. Uništit će njezine draži. Pretvorit će ju u dosadnu...suhoparnu osobu, kakva i on. Moramo ju vratiti, oče.

Papa je kimnuo.— A s njom i Sforzu. A kada dođu...Papa je zastao, pa ga je Cesare potaknuo:— A kada dođu, Svetosti?— Razoružat ćemo ga svojim prijateljstvom. To će nam biti prvi korak, Cesare.

Pokazat ćemo mu riječju, gestom i djelom da ga više ne smatramo strancem. On je bračnidrug naše najdraže, i kao takvog ćemo ga voljeti.

— Bit će to teška zadaća - mrko će Cesare.— Neće, sjetiš li se kamo vodi.— Kada zadobijemo njegovo povjerenje, pozvat ćemo ga na gozbu - naglas je

razmišljao Cesare. - Neće smjesta umrijeti. Njegova smrt bit će dugotrajna.— Upoznat ćeš ga sa zagrljajem cantarelle.— S najvećim zadovoljstvom - odgovori Cesare.

Lucrezia se vratila u Rim, a uz nju je dojahao i njezin suprug. Giovanni Sforzaputovao je protiv volje i cijelim putem negodovao.

— Što li sada smjera ta tvoja obitelj? Zbog čega se odjednom sa mnom ophode takoprijateljski? Ne vjerujem im.

— Oh, Giovanni, suviše ste nepovjerljivi. Prijateljstvo vam nude iz poštovanja premameni i zato što su ushićeni time što vide da sam sretna kao vaša supruga.

— Upozoravam vas, bit ću na oprezu - tvrdio je Giovanni.Iznenadio se kako su ga primili.Papa ga je zagrlio, nazvao ga voljenim sinom i rekao da, kao Lucrezijin suprug, ima

pravo na visok položaj na papinskome dvoru. Giovanni nikada nije uživao toliki prestižkao tih tjedana. Njegovi strahovi su iščezli. »Kada se sve uzme u obzir«, govorio je samsebi, »ipak sam ja Lucrezijin muž, a Lucrezia je sa mnom zadovoljna.«

Povjerio se jednom od pratitelja kojeg je običavao voditi sa sobom kamo god išao, jer jeosjećao da je Giacomino, njegov naočiti, mladi komornik, jedan od rijetkih ljudi kojimamože vjerovati.

- 135 -

— Gospodaru - rekao je Giacomino - čini se da ste ovdje dobro prihvaćeni, ali čuvajtese, oh, gospodaru moj. Kažu da nije mudro brzopleto jesti s Borgijina stola.

— Čuo sam takve glasine.— Sjetite se iznenadne smrti Virginija Orsinija, gospodaru.— Imam to na umu.— Gospodaru, usrećilo bi me kad biste blagovali isključivo hranu koju vam sam

pripremim.Na to se Giovanni nasmijao, ali postojalo je tek nekoliko ljudi koji su mu bili tako

istinski privrženi kao Giacomino, što je on dobro znao pa je blagonaklono prebacio rukusluzi preko ramena.

— Ne uznemiruj se, Giacomino - rekao je. - Znam se brinuti za sebe.O Giacorninovim bojaznima ispričao je i Lucreziji.— Neutemeljene su - uvjeravala ga je Lucrezia. - Moj otac primio vas je u krug obitelji.

Zna da nas dvoje možemo biti sretni zajedno. Ali Giacomino je dobar mladić, Giovanni, idrago mi je što prema vama gaji tako duboke osjećaje.

U tjednima koji su uslijedili, Giovanni Sforza zračio je novostečenim samopouzdanjem.»Ja sam taj koji može usrećiti Lucreziju«, mislio je, »a papa toliko voli svoju kćer da je

spreman dati blagoslov svakome tko to može postići.« Počeo je vjerovati da jepreuveličavao glasine i da su Borgije, uz iznimku Cesarea i Giovannija, u stvarnosti samoobitelj koja je međusobno neobično tijesno povezana.

Ponovno je došlo vrijeme karnevala, a Borgije se nisu mogle othrvati veselju. Papa je,promatrajući prizore s balkona, pljeskao razvratnostima, istodobno im dajući svojblagoslov. Nikada nije postojao čovjek koji je bio u stanju svoju ljubav prema nemoralutako uspješno miješati s pobožnošću i nikada nije postojao čovjek spremniji prihvatitisvoju vjeru na tako vedar način. Ljudi su u vrijeme karnevala svojim Svetim Ocem bilizadovoljniji nego u ijedno drugo doba.

Giovanniju Sforzi karneval se nije sviđao i bilo mu je neugodno gledati glumljenelascivne prizore, pa je, budući da nije uživao u prostačkim šalama, već počeo osjećatinostalgiju za Pesarom.

Nije želio izići i pridružiti se mnoštvu na ulicama, pa je Lucrezia otišla s braćom iSanchijom, nekolicinom njihovih dvorana te Sanchijinim i svojim družbenicama.

Zamisao Giovannija Borgije bila je da se preruše u pantomimičare kako bi se štonesputanije mogli pomiješati s gomilom.

To se Lucreziji učinilo uistinu zabavnim, jer je, za razliku od muža, uživala u rimskojrazigranosti i nimalo nije uzdisala za mirnim Pesarom.

Sanchia je odlučila pažnju pokloniti Giovanniju kako bi izazvala Cesareov bijes, aGiovanni nije imao ništa protiv. U pantomimičarskim kostimima, lica skrivenih krinkama,družina je plesala ulicama predvođena Sanchijom i Giovannijem koji su plesali ušpanjolskom stilu, sugestivno nižući zavodničke pokrete koji su vodili neizbježnu cilju.

Ali Cesare u tim trenucima nije razmišljao o Sanchiji. Imao je planove u veziGiovannija, ali njih je odgodio, jer su ga trenutačno zaokupljali mnogo važniji planovi kojisu se ticali drugog Giovannija. Usto je i Lucrezia bila s njim, a njegova požuda za Sanchi-jom nikada nije bila tako velika kao ljubav prema sestrici.

Mogao je planuti od bijesa, ali ne zbog toga što su se Sanchia i Giovanni ponašali kaoljubavnici, već zbog pomisli na Lucrezijin život sa Sforzom.

— Lucrezia, malena - rekao je - voliš karnevale.

- 136 -

— Oh, brate, da. Nisam li oduvijek? Pamtiš li kako smo gledali s lođe majčine kuće ičeznuli da se pridružimo slavlju?

— Sjećam se kako si pljeskala ručicama i plesala na lođi.— A ti bi me ponekad podigao da bolje vidim.— Dijelimo mnogo radosnih uspomena, voljena. Kad pomislim na vrijeme koje smo

proveli razdvojeni, najradije bih ubio onoga tko je to skrivio.— Ne govori o ubilačkim namjerama ovako lijepe večeri, Cesare.— Upravo se ovakvih večeri i prisjećam te tegobne razdvojenosti. Taj tvoj muž

namjerno te toliko dugo držao daleko od nas.Nježno se osmjehnula.— On je gospodar Pesara, Cesare, i stoga ga uz Pesaro vežu dužnosti.— A što misliš, Lucrezijo, hoće li te ubrzo odvući natrag u svoj turobni dom?— Mislim da će uskoro početi nestrpljivo iščekivati povratak.— A ti, želiš li nas napustiti?— Cesare! Kako možeš reći takvo što? Zar ti nije jasno kako mi svi tako bolno

nedostajete da nikada ne bih mogla biti sretna daleko od vas?Duboko je udahnuo.— Ah, to je ono što sam želio čuti. - Obujmio ju je i privukao sebi. - Najdraža sestrice -

šapnuo je - ništa se ne boj. Ubrzo ćeš se osloboditi tog čovjeka.— Cesare? - upitno je izgovorila njegovo ime.Obuzelo ga je uzbuđenje plesom. Njegovu mržnju prema Sanchiji i bratu nadjačala je

ljubav prema sestrici. Žudio je za tim da ju zaštiti od svake nesreće i, vjerujući da i onaprezire svog supruga isto kao on i otac, nije više mogao čekati da joj kaže kako će uskorobiti slobodna žena.

— Neće dugo potrajati, slatka sestrice - nastavi Cesare.— Razvod? - upitala je bez daha.— Razvod! Sveta Crkva ga se gnuša. Ne boj se, Lucrezijo. Postoje drugi načini da se

žena oslobodi neželjenog bračnog druga.— Ne misliš valjda... - povikala je.Ušutkao ju je.— Slušaj, najdraža. Nećemo o tome razgovarati ovako na ulici. Imam planove u vezi

tvog muža i mogu ti obećati da ćeš prije idućeg karnevala već zaboraviti da je ikadapostojao. Eto, jesi li zadovoljna?

Lucreziji je pozlilo od užasa. Nije voljela Giovannija Sforzu, ali se trudila. Dok je bila uPesaru, davala je sve od sebe da bude supruga kakvu je priželjkivao i ta ju nastojanja nisučinila nesretnom. Nije bio ljubavnik o kakvom je sanjala, ali bio joj je muž. Imao je osjećaje,težnje i, premda je neprestano žalio sama sebe, žalila ga je i ona. Doista ga je nebrojenoputa snašla nesreća.

— Cesare - rekla je - bojim se...Usne su mu bile tik uz njezino uho.— Ljudi nas gledaju - reče. - Ne plešemo s drugima kao što bismo trebali. Doći ću u

tvoje odaje sutra poslijepodne. Pobrinut ćemo se da nas nitko ne vidi i ne čuje. Tada ću tipojasniti svoj naum.

Lucrezia je nijemo kimnula.Počela je plesati, ali u njoj više nije bilo radosti. Cesareove riječi bubnjale su joj u

ušima. »Ubit će Giovannija Sforzu«, rekla je sama sebi.

Uplašena i nesigurna, provela je besanu noć i nespokojno jutro.

- 137 -

Nikada se u životu nije osjećala tako usko povezana s obitelji i nikada se nije moralasuočiti s tako važnom odlukom.

Vjerovala je da svom ocu i bratu duguje potpunu odanost. Izdati njihovo povjerenjebilo bi neoprostivo. Ali ostati po strani i dopustiti da joj ubiju muža - kako da učini takvošto?

Lucrezia je otkrila da ima savjest.Bila je svjesna svoje mladosti i životnog neiskustva. Shvatila je kako, poput oca, čezne

za tim da posvuda oko nje vlada sklad, ali za razliku od njega to nije bila spremna postićipo svaku cijenu.

Nije voljela Sforzu i znala je kako joj ne bi teško palo da ga nikada više ne vidi, aliužasavala ju je činjenica da će biti nasilno gurnut u smrt, makar i bezbolnu, te da će onabiti jedna od krivaca ako ga ne upozori.

Bila je suočena s dvije mogućnosti. Mogla je ostati odana ocu i bratu te pustiti Sforzuda pođe u smrt ili je mogla Sfozu upozoriti i time izdati obitelj.

Morala je donijeti groznu odluku. Sva njezina ljubav i privrženost našla se u srazu snjezinim osjećajem za dobro.

Ubojstvo! Bilo je to nešto odvratno i nije željela imati posla s tim.»Pustim li ga da pođe u smrt, sjećanje na tu izdaju progonit će me do kraja života«,

mislila je.A ako izda Cesarea i oca! Nikada više neće zadobiti njihovo povjerenje. Isključit će ju

iz tog trojstva ljubavi i privrženosti na koje se u životu oslanjala.Tako je ležala, bdijući i pitajući se što joj je činiti, ustajala i odlazila pred oltar

Bogorodice, padala na koljena i preklinjala za pomoć.Pomoći nije bilo. Ono što će učiniti morat će biti njezina vlastita odluka.Cesare će doći poslijepodne da joj ispriča svoj naum i dobro je znala da prije toga mora

odlučiti koji će put izabrati.

Poslala je jednu od svojih služavki po Giacomina, Sforzina komornika.Kada je Giacomino stao pred nju, bila je zatečena njegovom naočitošću. Bilo je očito da

ga krasi veliko poštenje, a znala je da je i najodaniji sluga njezinog supruga.— Giacomino - rekla je Lucrezia - pozvala sam te da popričamo.Lucrezia je bila svjesna nemira koji je bljesnuo u mladićevim očima. Povjerovao je da

ga nalazi privlačnim, kao nesumljivo i mnoge druge žene, pa je smatrala da time još višeotežava situaciju, ali naum je morala provesti u djelo, jer nije vidjela drugog izlaza izškripca. Giacomino je pred njom stajao pognute glave.

— Čezneš li za povratkom u Pesaro, Giacomino?— Sretan sam ondje gdje je moj gospodar, gospo.— A kada bi mogao birati, Giacomino?— Pesaro je moj dom, gospo, a svakome je njegov dom najmiliji.Kimnula je i nastavila razgovor o Pesaru. Mislila je: »Potpuno je zbunjen, dobri

Giacomino, ali moram nastaviti govoriti, pa makar ga uvjerila da ga želim za ljubavnika.«Giacomino je sjeo na klupicu koju mu je pokazala. Iz trenutka u trenutak djelovao je

sve nesretniji, kao da se već pita kako će on, najodaniji sluga svoga gospodara, odbitiLucreziju. Ali nakon nekog vremena začula je zvuk koji je čekala i, odahnuvši, ustala iviknula:

— Giacomino, stiže moj brat.— Moram smjesta otići, gospo - usplahireno će Giacomino.

- 138 -

— Ali čekaj. Ako sada izađeš kroz vrata vidjet će te, a moj brat neće biti sretan ako tezatekne ovdje, Giacomino.

Kakav li je samo strah Cesare budio u svima! Mladić je problijedio, a nelagodu koju jeosjećao zamijenio je užas.

— Oh, gospo, što mi je činiti? - stao je zamuckivati Giacomino.— Sakrit ću te ovdje. Brzo! Skloni se iza paravana, a ja ću preko tebe prebaciti ove

tkanine. Budeš li potpuno miran, neće te otkriti. Ali preklinjem te da budeš nepomičankoliko god je moguće, jer otkrije li brat da si u mojim odajama...

— Bit ću posve miran, gospo.— Zubi ti cvokoću, Giacomino. Vidim da u potpunosti shvaćaš u kakvom si se

pogibeljnom položaju zatekao. Moj brat ne voli kad prijateljujem s mladim muškarcima.To ga izluđuje. Oh, čuvaj se, Giacomino.

Govoreći to, gurnula ga je iza paravana i prekrila ga tkaninama. Zadovoljno jepogledala svoje djelo. Komornik je bio potpuno sakriven.

Zatim je požurila do stolice i sjela, a kad je Cesare ušao u sobu, potrudila se izgledatisjetno i zamišljeno.

— Lucrezia, najdraža moja. - Primio joj je obje ruke i poljubio ih, smiješeći joj se. -Vidim da me spremna čekaš i da si se pobrinula da ostanemo sami.

— Tako je, Cesare, što mi imaš reći?— Sinoć je na ulici bilo opasno razgovarati, sestro. - Prišao je prozoru i pogledao van.

- Ah, veselje još ne jenjava. Gluma i maškare još traju. Je li Giovanni Sforza danas izišao naulicu ili u svojim odajama potišteno sanjari o dragom, dosadnom Pesaru?

— Sanjari o Pesaru - odvratila je Lucrezia.— Neka sanja dok još može - smrknuto viknu Cesare. - Ne preostaje mu još mnogo

vremena za snove.— Govoriš o planovima koje si skovao protiv njega?— Tako je, sestro. Oh, izluđivala me pomisao na tebe s tom provincijskom

prostačinom. Zavrjeđuje umrijeti samo zato što se drznuo oženiti mojom slatkomsestricom.

— Siroti Giovanni, prisilili su ga na to.— Čezneš za slobodom, najdraža sestro, a budući da sam najobzirniji brat na svijetu,

čeznem ti podariti sve što zaželiš.— Istina je, Cesare. I sretna sam kad sam s tobom.Cesare se ushodao amo-tamo.— Otac i ja do sada ti ništa nismo govorili o svojim planovima. To je zato što znamo

koliko si mlada i krhka. Uvijek si se zalagala i za najopakijeg roba koji je pao u nemilost,tražeći da ga poštedimo kazne. Smatrali smo kako je moguće da ćeš tražiti milost i zasupruga. Ali znamo koliko čezneš da ga se oslobodiš... baš kao što i mi čeznemo da tevidimo slobodnu.

— Što si naumio, Cesare? - polako upita Lucrezia.— Ukloniti ga.— Misliš... ubiti?— Nije važno kako ćemo to učiniti, slatka sestro. Još samo malo i on te više neće

brinuti.— Kada misliš taj naum provesti u djelo?— U idućih nekoliko dana.— Pozvat ćeš ga na gozbu ili... ili će susresti svoje ubojice noću, u nekoj mračnoj uličici

blizu Tibera?

- 139 -

— Naš mali Sforza nije bez prijatelja - rekao je Cesare. - Vjerujem da će, u njegovuslučaju, gozba biti primjerenija.

— Cesare, priča se o otrovu koji rabiš - cantarelli. Je li istina da njezinu tajnu znatesamo ti i naš otac te da njome ne samo što možeš usmrtiti čovjeka već možeš odlučiti i odanu, pa čak i satu njegove smrti?

— Imaš pametna brata, Lucrezijo. Usrećuje li te pomisao da su sve njegove vještinetebi na raspolaganju?

— Znam da bi za mene učinio sve na svijetu - rekla mu je. Prišla je prozoru. - Oh,Cesare - nastavila je - čeznem izići na ulicu. Želim se pridružiti slavlju, kao sinoć.Odjašimo na Monte Mario kao u stara vremena, sjećaš li se? Pođimo smjesta.

Prišao joj je i položio joj ruke na ramena.— Želiš osjetiti vjetar u kosi - reče. - Želiš kazati sama sebi: »Sloboda je najveći dar koji

život nudi i uskoro ću ga dobiti!«— Kako me samo dobro poznaješ – rekla je. - Hajde, pođimo smjesta.Odahnula je tek kad su napustili palaču. Bila je zadivljena lukavošću kojom je uspjela

odigrati ulogu.Svaki trenutak za nju bio je ispunjen užasom da će nešto odati nazočnost treće osobe u

sobi, a još je strašnija bila misao koja joj se neprestano vrtjela po glavi: »Cesare, najdražimoj, voljeni moj, izdajem te.«

Giacomino se izvukao ispod tkanina i navrat-nanos pohitao u gospodareve odaje. Bezdaha je preklinjao Giovannija Sforzu da ga primi nasamo.

— Gospodaru - počeo je mucati čim su ostali sami - gospa Lucrezia poslala je pomene, ne znam zašto, osim ako nije željela da vam prenesem poruku, ali dok sam bio unjezinim odajama stigao je Cesare Borgia, a gospa Lucrezia, u strahu od njegova gnjeva,natjerala me da se sakrijem iza paravana. Ondje sam čuo da vas on i papa kane ubiti.

Sforza je razrogačio oči od užasa.— Tako sam i mislio - reče.— Gospodaru, nema vremena za gubljenje. Moramo napustiti Rim koliko nas noge

nose.— U pravu si. Pripremi najsnažnije konje koje imamo. Iz ovih ćemo stopa poći u

Pesaro. Samo ondje mogu biti siguran od svoje ubilačke rodbine.Giacomino ga je poslušao, pa su za manje od sata nakon što je komornik svjedočio

razgovoru Cesarea i Lucrezije, on i Sforza već punim galopom izjahali iz Rima.

- 140 -

San Sisto

Papu i Cesarea uzrujao je Sforzin bijeg. Rimom se već šaputalo da je pobjegao u strahuod bodeža ili otrovana pehara koji su mu spremale Borgije.

— Neka ne misli da je uspio pobjeći - bjesnio je Cesare.Aleksandar je bio miran.— Umiri se, dragi sine - rekao je. - Jedino o čemu trebamo brinuti jest kako da ga

udaljimo od tvoje sestre. Sumnjičav je prema našim osjećajima. Bilo bi opasno nastavitiprema starome planu. Preostaje nam samo jedan put. Ne sviđa mi se. Mrzak mi je kaočovjeku Crkve. Prvo rješenje bilo bi mnogo praktičnije. Bojim se, Cesare, da nam preostajesamo razvod braka.

— Dobro onda, poduzmimo korake da ga ostvarimo što prije. Obećao sam Lucrezijislobodu i to obećanje čvrsto sam odlučio ispuniti.

— Proučimo, dakle, pitanje razvoda. Koliko ja vidim, postoje dvije mogućnosti. Prvo,mogli bismo proglasiti brak nevažećim zato što Lucrezia nikada nije službeno raskinulazaruke s Gasparom di Procidom.

— Bojim se, oče, da bi to bilo teško dokazati. Lucrezia je oslobođena tih zaruka ipostoje mnogi koji za to imaju dokaze. Ludovico i Ascanio sigurno bi priskočili svomrođaku upomoć kad bismo takvo što naveli kao razlog.

— U pravu si, sine moj. To nam ostavlja drugu mogućnost. Tražit ćemo razvod naosnovu toga što brak nikada nije konzumiran.

— Ali to nije istina.— Dragi moj sine, tko može reći je li bio konzumiran ili nije? Postoji li dijete kojim bi

se to moglo dokazati?— Brak je bez djece, oče, ali konzumacije je sigurno bilo.— Tko će se u to zakleti?— Sforza. Neće dopustiti da se svijetu objavi kako je impotentan.— Ali Lucrezia će reći ono što od nje zatražimo.— Sforza će se pobuniti. Žestoko će se pobuniti.— Mi ćemo se buniti jednakom žestinom.— To je rješenje. Uistinu, oče, vi ste genije.— Hvala, sine moj. Počinješ li shvaćati da znam voditi obiteljske poslove i da činim

ono što je za moju djecu najbolje?— Mnogo ste učinili za Giovannija - reče Cesare pomalo potišteno - a sada vidim da

ćete učiniti i ono što je najbolje za Lucreziju.Aleksandar je nježno potapšao sina po ramenu.— Neka nam pozovu to slatko stvorenje - rekao je. - Ispričajmo joj kakvu joj radost

pripremamo.Lucrezia im se pridružila. Bojala se, ali budući da je odrastala i usvajala umjetnost

prijetvornosti kojom su se oni tako majstorski služili, uspjela je sakriti nutrinu od njihovaprodorna pogleda.

— Najdraža moja - rekao je papa grleći ju - Cesare i ja nismo mogli odoljetizadovoljstvu da te pozovemo sebi. Imamo za tebe sjajne vijesti. Oslobodit ćemo te Sforze.

— Na koji način, oče?

- 141 -

— Razvodom braka. Razvod nam nije drago rješenje, ali postoji vrijeme kada jeneophodan. Poslužit ćemo se njime da te oslobodimo Sforze.

Preplavilo ju je olakšanje. To je značilo da su odustali od nauma da ga ubiju i da ga jeuspjela spasiti.

Primijetili su njezino olakšanje i osmjehnuli se jedan drugome. Njihova draga Lucreziabit će im uistinu zahvalna.

— Nažalost - izjavio je papa - Crkva se protivi razvodu braka, pa će moji kardinalizahtijevati iznimno dobre razloge da ga odobrim.

— Bit će to jednostavno - dodao je Cesare - budući da brak nije konzumiran.Lucrezia je brzo rekla:— Ali jest konzumiran.— Ne, dijete moje - usprotivio se papa - nije.— Oče, dijelili smo postelju nebrojeno puta.— Dijeliti postelju ponekad ne znači konzumaciju. Drago moje, nevino dijete, toliko

toga još ne znaš. Brak nije konzumiran.— Ali oče, kunem se da jest.Papa se uznemireno osvrnuo.— Sve je u redu - šapnu Cesare. - Nitko se ne bi usudio zadržati dovoljno blizu da išta

čuje kad sam svima zapovjedio da se udalje.— Dijete moje - nastavi papa - konzumacija nije ono što misliš da jest.— S potpunom sigurnošću znam - nepopustljivo će Lucrezia – da je moj brak

konzumiran.Papa ju je potapšao po obrazu.— Mogli bi ustrajati - rekao je Cesareu - na tome da pregledaju dijete. Puni su dvojbi i

sumnji.— Oče, uvjeravam vas da ja...— Ne boj se, dijete - šapnuo je papa. - I prije je bilo takvih pregleda. Lako ćemo.

Djevica, zbog čednosti pokrivena velom. Razumiješ što hoću reći. Ti se pregledu nećešmorati podvrći. Pronaći ćemo odgovarajuću djevicu i sve će biti u najboljem redu. Sve štoće se od tebe tražiti bit će zakletva pred porotnicima i kardinalskom komisijom.

— Oče, neću se moći zakleti.Papa se nasmiješio.— Odveć brineš, dijete moje. Postoje trenuci kada se neizbježno udaljiti od istine, ako

već ne zbog nas samih, onda zbog sreće drugih.Ostala je zgranuta. Pogledavala je tu dvojicu muškaraca koje je voljela više od svega na

svijetu. Znala je da ih, bez obzira na to što ju u budućnosti čeka, mora nastaviti voljeti, dajoj moraju značiti više od svih ostalih, da je za njih vezana na više načina nego štorazumije. Pripadala im je i oni su pripadali njoj. Za njih je bila vezana ljubavlju iobiteljskom privrženošću snažnijom od ijedne druge koju je ikada osjetila, ali znala je dasu prijetvorni, podmukli lažljivci i ubojice.

Nije više mogla izdržati. Rekla je:— Oče, molim vas, dopustite mi da se povučem. Željela bih o svemu razmisliti.Otac i brat nježno su ju poljubili, nakon čega ih je ostavila da razgovaraju o planovima

kako da nadjačaju svakoga tko bi im se suprotstavio.Od Lucrezije, pak, nisu očekivali nikakve nevolje.

Odbijala je potpisati taj čudovišni spis. Bila je to laž, očita laž.

- 142 -

Otac i Cesare su ju preklinjali. Mora odbaciti skrupule, mora se sjetiti što sve o tomeovisi. Cesareovim i Aleksandrovim molbama pridružio se i brat Giovanni.

Izjavio je da je to što je Lucrezia Borgia u braku s čovjekom kakav je Giovanni Sforzaveliko poniženje. Razumljivo je da obitelj traži način da ju toga oslobodi. Budalasto sekrzmati. Što znači jedan pišljiv potpis na spisu?

— Ali to je laž... laž - vikala je Lucrezia.Papa joj je blago objašnjavao, ali je bio zatečen, rekao je, time što njegova kćerkica -

najvoljenija među svom njegovom djecom - tako žalosti rođenoga oca.— Nije problem u samoj laži, oče - pokušavala je objasniti - već u tome što ću time

povrijediti supruga. Pratit će ga glas da je impotentan, a znate koliko će ga to poniziti.— Ne smiješ toliko brinuti za druge, dijete moje. Bit će slobodan da se iznova oženi i

tako se dokaže.— Ali tko bi se udao za čovjeka za kojega se tvrdi da ne može imati djece?— Ovo je sad već glupo, dijete moje. Potpiši izjavu. Tako je jednostavno. Svoje ime

napiši ovdje... i ubrzo će sve biti kako treba.Ali uporno je odbijala.U međuvremenu je Giovanni Sforza, razbješnjen razlozima na temelju kojih je papa

namjeravao ishoditi razvod, glasno i žestoko prosvjedovao.Izjavio je kako je čista laž da brak nije konzumiran. Bio je konzumiran bezbroj puta.Zaključio je da pomoć može tražiti samo najednom mjestu. Najvećom brzinom odjahat

će u Milano i zatražiti potporu rođaka. U prošlosti se nisu pokazali posebno revnima kadamu je trebalo pomoći, ali zasigurno obitelj mora stati uz svog člana kada je u pitanju takvauvreda.

Ludovicu, zaokupljenom vlastitim brigama, nije bilo baš drago što vidi rođaka. Moglose dogoditi da se Francuzi vrate u Italiju, a dođe li do toga, Milano će im se prvi naći naudaru. Ako do toga dođe, Ludovico će trebati Aleksandrovu potporu, a čemu bi se mogaonadati suprotstavi li se sada papi? Ludovico očito sirotom Giovanniju Sforzi nije mogaobiti od velike pomoći.

— Dragi moj rođače - rekao je Ludovico - zašto ne pristanete na razvod? Sve će brzozavršiti i ta će se priča privesti kraju.

— Zar niste shvatili njihov čudovišni prijedlog?— Vidim da će vam papa, pristanete li, dopustiti da zadržite Lucrezijin miraz. Kaže

da ćete usto zadržati i njegovu naklonost.— Miraz! Naklonost! To ću smjeti zadržati ako mu dopustim da razglasi kako sam

impotentan!— Bio je to velikodušan miraz, a ni papina naklonost nije mala stvar.— Rođače, da vas jedno pitam: Da je takva ljaga kojim slučajem bačena na vašu

muškost, kako biste se ponijeli?Ludovico je kratko razmislio pa rekao:— Slušajte, Giovanni, rođače, postoji način da dokažete ništavnost Borgijinih tvrdnji.— Kako? - nestrpljivo upita Giovanni.— Dokažite to u nazočnosti našeg veleposlanika i papinskog legata. Lucrezia bi

trebala doći u dvorac Nepi, a ondje biste nam mogli javno pokazati da ste sposobni zabračne dužnosti.

Giovanni je ustuknuo od rođaka užasnut njegovim prijedlogom.— Ali dragi moj rođače - blago će Ludovico - to se i prije činilo. A odbije li Lucrezia

doći, možemo osigurati nazočnost nekolicine kurtizana. Moći ćete slobodno birati, a javam jamčim da su naše milanske žene poželjne kao i Rimljanke.

- 143 -

— Bilo bi to neostvarivo.— Dao sam vam svoj prijedlog - reče Ludovico slegnuvši ramenima. - Odbijete li ga

uzeti u obzir, ljudi će iz toga sami izvući zaključke.— Odbijam od sebe praviti cirkus.— To mi se čini jedinim načinom da se pobiju optužbe.— U nazočnosti milanskog veleposlanika i papinskog legata! - vikao je ogorčeni

Giovanni. - A tko je papinski legat? Još jedan Giovanni, nećak Njegove Svetosti. Uopće nesumnjam da će, što god ja učinio, prisegnuti da sam impotentan. On je još jedan primjerpapina uporna nepotizma! A tek milanski veleposlanik! Bez sumnje će ga potkupiti dagovori protiv mene ili će ga, odbije li, zastrašiti.

Ludovico je sažaljivo gledao rođaka, ali mu nije mogao ponuditi drugi savjet.Giovanni Sforza nije imao sreće - izazvao je prezir i nesklonost obitelji Borgia. A bio je iglup, jer su ga se Borgije pokušavale otarasiti, a on im je to otežavao.

Lucrezia je znala da mora potpisati. Nije im se više mogla opirati. Svakog su ju danaposjećivali ili ju zvali da iziđe pred papu. Svi su ju uvjeravali da mora potpisati. Bio je tunjezin otac koji je, premda još blag, ipak odavao sitne nagovještaje gubitka strpljenja, iCesare, koji bi s vremena na vrijeme bjesnio na nju jače no ikada prije te Giovanni, koji jojje govorio da je glupa djevojčica koja ne zna što je za nju dobro.

Nije znala gdje joj je muž. Isprva je razmatrala mogućnost da se iskrade iz Rima ipobjegne u Pesaro, ali kada je čula okrutne optužbe koje je Giovanni o njoj širio, izgubila ježelju. Giovanni Sforza, ponižen i bijesan, izjavio je da papa želi razvod samo kako bi mukćer živjela u najužem krugu i to zato da bi sam mogao zauzeti mjesto njezina supruga.

Bilo je to prvi puta da Lucrezia čuje takve zlobne glasine o sebi i ustuknula je odčovjeka koji ih je bio u stanju širiti.

Nikada se prije nije osjećala tako osamljeno. Čeznula je za time da se povjeri nekompoput Giulije, ali Giuliju više uopće nije viđala. Sanchia je bila suviše zaokupljena vlastitimposlovima i bitkom što su ju Cesare i Giovanni vodili za njezinu naklonost i koju je samaraspirivala.

I tako je svanuo dan kada je potpisala spis što su ga stavili pred nju u kojem je izjavilada je, zbog muževljeve spolne nemoći, još virgo intacta.

Rim se smijao.Pripadnica najozloglašenije porodice u Europi izjavila je da je nevina. Tako dobra šala

godinama se nije mogla čuti na ulici.Čak se ni sluge nisu mogle suzdržati od podmukla smijuljenja. Svjedočili su

strastvenom suparništvu braće za Lucrezijinu naklonost i vidjeli su kako ju papa grli. Ustoje bilo mnogih koji su mogli prisegnuti da su Giovanni Sforza i Lucrezia živjeli kao muž ižena.

Nisu prisegli, razumije se. Nisu željeli biti bačeni u neku mračnu tamnicu odakle bi sevratili bez jezika. Nisu se željeli izvrgnuti opasnosti da jedne mračne noći budu ugrabljeni,vezani u vreću i bačeni u rijeku. Nisu imali želju jednim gutljajem vina zakoračiti uvječnost.

Ali u to vrijeme, jedna od najnesretnijih žena u Rimu bila je Lucrezia. Izjedao ju je stidzbog onoga što je učinila i osjećala je da više ne može podnijeti svoju životnusvakodnevnicu.

- 144 -

Čeznutljivo se prisjećala djetinjstva koje je provela u sretnom životu s opaticama SanSista i činilo joj se da unutar zidina samostana može pronaći mir. Stoga je, ubrzo nakon štoje potpisala izjavu, napustila palaču i zaputila se u samostan San Sisto.

Ondje je molila da ju odvedu Časnoj Majci, a kada je Sestra Girolama Pichi stala prednju, pala je na koljena i zavapila:

— Oh, sestro Girolama, molim vas, pružite mi utočište među ovim spokojnimzidovima, jer sam grdno potištena i trebam utjehu koju ovdje mogu pronaći.

Sestra Girolama, prepoznavši papinu kći, toplo ju je zagrlila i rekla joj da samostan SanSisto može smatrati svojim domom koliko god dugo bude željela.

Lucrezia je pitala može li vidjeti svoje stare prijateljice, sestru Cherubinu i sestruSperanzu, koje su joj nekoć, činilo joj se to tako davnim, bile vjeroučiteljice. Časna Majkaposlala je po njih, a Lucrezia je, vidjevši ih, iznova zaplakala, pa im je sestra Girolamarekla neka odvedu Lucreziju u ćeliju gdje će moći moliti te da uz nju smiju ostati doklegod joj njihova utjeha bude potrebna.

Saznavši da je Lucrezia otišla u samostan, Cesare se razbjesnio, ali papa ga je umirio izamolio ga da nikome ne dopusti vidjeti koliko su zabrinuti njezinim nenadanim potezom.

Dozna li se da je pobjegla od nas, postaviće se pitanje razloga zašto je to učinila – rekaoje papa - i naći će se mnogi koji će se pitati je li uistinu svojevoljno potpisala našu izjavu.

— Uskoro će se doznati da je od nas pobjegla opaticama, u potrazi za utočištem.— To se ne smije dogoditi. Danas ću poslati stražu da ju vrati k nama.— A što ako odbije?— Lucrezia će se pokoriti mojim željama. - Papa se mrko osmjehnuo. - Usto, opatice

San Sista neće željeti izazvati papino nezadovoljstvo.Stražari su poslani na zadatak. Kad ih je začula pred dverima, Lucrezia je bila u

društvu četiriju opatica.Uplašenim očima pogledala je svoje družbenice i poželjela da je jedna od njih,

spokojna i daleko od svake nevolje. »Oh«, pomislila je, »što bih dala da mogu zamijenitimjesto sa Serafinom ili Cherubinom, Paulinom ili Speranzom.«

Prišla joj je Časna Majka i rekla joj:— Dolje su ljudi iz papine pratnje. Došli su vas odvesti natrag, gospo Lucrezijo.— Sveta majko - reče Lucrezia bacivši se na koljena i zagnjurivši lice u nabrani, crni

habit - preklinjem vas, ne dopustite im da me odvedu.— Kćeri moja, želiš li odbaciti sve svjetovne stvari i ostati ovdje s nama do kraja

života?Lucrezijine oči bile su smetene.— To mi nikada ne bi dopustili. Časna Majko - rekla je - dopustite mi da neko vrijeme

ostanem ovdje. Preklinjem vas da mi dopustite. Tamo vani toliko me toga plaši. Ovdjemogu pronaći osamu i moliti se onako kako u palači ne mogu. Ovdje u svojoj ćeliji mogubiti sama s Bogom. Tako osjećam i vjerujem da ću, dopustite li mi da ostanem još malo,znati je li mi suđeno napustiti sve izvan ovih zidina i postati jedna od vas. Sveta majko,preklinjem vas, pružite mi utočište.

— Nikome to ne bismo zanijekale - rekla je Girolama.Pritrčala im je jedna od opatica i izvijestila ih da su pred dverima ljudi koji zahtijevaju

da ih primi nadstojnica.— Vojnici su, Časna Majko. Naoružani su do zuba i djeluju zastrašujuće.— Došli su po mene - reče Lucrezia. - Sveta Majko, ne dopustite im da me odvedu.

- 145 -

Nadstojnica je hrabro otišla pred ulaz i stala pred vojnike, koji su joj rekli da su uvelikoj žurbi i da su po zapovijedi Njegove Svetosti došli odvesti gospu Lucreziju.

— Ovdje je zatražila utočište - reče nadstojnica.— Poslušajte nas, Časna Majko, to je papina zapovijed.— Žao mi je. Ali u ovoj je kući pravilo da nikome tko traži utočište, ono neće biti

zanijekano.— Ona nije obična posjetiteljica. Zar ćete biti toliko glupi da uvrijedite Njegovu

Svetost? Papa Borgia i njegovi sinovi ne vole da im se suprotstavlja.Vojnici su pokušavali biti blagi i upozoravali nadstojnicu da će, ako je mudra žena,

ispuniti papin zahtjev. Ali ako Girolama Pichi i nije bila mudra žena, bila je hrabra.— Ne možete prijeći prag mojega doma - rekla je. - Učinite li to, počinit ćete

bogohulno djelo.Vojnici su oborili poglede. Nisu željeli oskvrnuti sveti samostan, ali morali su slušati

zapovjedi.Girolama je stajala pred njima ne uzmičući.— Vratite se Njegovoj Svetosti - rekla je. - Recite mu da ću njegovoj kćeri pružati

utočište koliko god ga dugo trebala, makar mi Njegova Svetost naložila da ju otpustim.Stražari su se okrenuli natrag, zatečeni smjelošću te žene.

U Vatikanu, papu i njegova dva sina izjedao je tihi bijes.Znali su da se na ulicama šapuće kako se gospa Lucrezia povukla u samostan, i to zato

što ju je njezina obitelj pokušala prisiliti da učini nešto protiv svoje volje.Aleksandar je donio jednu od svojih brzih i briljantnih odluka.— Ostavit ćemo vašu sestru u samostanu - rekao je - i nećemo ju više pokušavati od

tamo izvući. To samo raspiruje glasine i sablazni, a to želimo izbjeći dok razvod ne budekonačan. Objavit ćemo da smo upravo mi gospu Lucreziju poslali u San Sisto, i to u željida živi u tihoj povučenosti samostana dok ne bude slobodna od Giovannija Sforze.

I tako su Lucreziju ostavili na miru, ali su za to vrijeme papa i njezina braćaudvostručili napore da joj razvrgnu brak.

Lucrezijinim životom sada su upravljala zvona San Sista i bila je sretna u samostanugdje su se prema njoj odnosili kao prema počasnoj gošći.

Nitko joj nije donosio vijesti, stoga nije znala da se Rimljani i dalje izruguju onome štosu nazivali farsom od razvoda. Nikada nije bila potpuno svjesna skandala koji suokruživali nju i njezinu obitelj i nije imala pojma o stihovima i epigramima koji su se pisalipo gradskim zidovima.

Aleksandar se spokojno vratio svakodnevici, ne obazirući se na klevete. Jedini mu je ciljbio što brže okončanje razvoda.

Sa samostanom se neprestano dopisivao, ali nije pokušavao nagovoriti kćer da napustiutočište. Dopustio je da kolaju glasine kako se Lucrezia kani zarediti, sluteći da je slikaLucrezije kao svetice najbolji odgovor na sve prljave objede koje su o njoj kružile.

Izabrao je člana svog domaćinstva da nosi pisma njegovoj kćeri, a budući da ju jenakon razvoda kanio u pratnji brata, vojvode od Gandije, poslati na neko vrijeme uŠpanjolsku, za glasnika je izabrao mladog Španjolca, svog omiljenog komornika.

Pedro Caldes bio je mlad i naočit, a i gorljivo je želio služiti papu. Španjolsko podrijetloišlo mu je u prilog, jer je papa prema Španjolcima bio posebno dobrostiv. Papa je bioushićen njegovim šarmom i lijepim vladanjem, jer se bojao da će Lucrezia suviše zavoljetiopatice i njihov način života.

- 146 -

— Sine moj - rekao je Aleksandar naočitom komorniku - odnijet ćeš ovo pismo mojojkćeri i osobno ćeš joj ga predati. Sada kada nadstojnica zna da sam kćeri dao dopuštenje zaboravak u samostanu San Sisto, bit će ti dopušteno da ju vidiš.

Aleksandar se šarmantno nasmiješio.— Želio bih ti napomenuti da tvoja zadaća nije da budeš tek običan glasnik.

Pripovijedat ćeš mojoj kćeri o slavi svoje domovine. Od tebe tražim da u njoj probudišželju da posjeti Španjolsku.

— Učinit ću sve što je u mojoj moći, Sveti Oče.— Znam da hoćeš. Otkrij živi li poput opatice. Ne želim da mi se kći drži tako strogih

pravila. Upitaj ju bi li željela da joj pošaljem družbenicu - neku ljupku djevojku njezinihgodina. Uvjeri ju u moju nepresušnu ljubav i reci joj da neprestano mislim na nju. Pođisada, a kada se vratiš, dođi i reci mi kako si ju zatekao.

Pedro se uputio prema samostanu odlučan u namjeri da ispuni svoj zadatak. Bio jeoduševljen njime. Često je viđao gospu Lucreziju i bio je uistinu zadivljen njome. Smatraoju je najljepšom od svih žena, budući da mu se vedra mlađahnost sviđala više nego drskaljepota gospe Giulije, a kraljevna od Squillacea uopće mu nije bila po ukusu, jer ju jesmatrao tek bestidnom kurtizanom. Pedru se činilo da je, u usporedbi s takvim ženama,Lucrezia predivna.

Stajao je pred samostanom, u samom podnožju Aventina, i gledao građevinu predsobom. Slutio je da je to sudbinski trenutak njegova života, jer mu se upravo pružilaprilika da zadobije Lucrezijino prijateljstvo, prilika kakvoj se nikada nije mogao nadati.

Dopušteno mu je da uđe, a opatice s kojima se mimoilazio u hodnicima žurile suoborenih očiju i jedva bi ga pogledale. Uvele su ga u malenu izbu. Kako li je samo bilotiho!

Ogledao se oko sebe gledajući kameni pod i gole zidove koje nije krasilo ništa osimraspela. Pokućstvo u sobi sastojalo se od grubo tesane klupe i par stolaca. Vani se sjajnosunce činilo daleko, jer je iza debelih zidina bilo vrlo hladno.

Odjednom je ušla Lucrezia i stala pred njega. Bila je odjevena u dugu, crnu haljinukakve su nosile opatice, ali glava joj nije bila pokrivena, pa joj se zlatna kosa rasula nizleđa. »Ovo već dovoljno govori samo za sebe«, pomislio je Pedro. Pokazivanje ove zlaćaneljepote znači da još nije odlučila položiti zavjet. Zavjetuje li se, on će to odmah znati jertada više neće smjeti vidjeti njezinu zlatnu kosu.

Poklonio se. Pružila mu je ruku, a on ju je poljubio.— Poslao me Sveti Otac - rekao je.— Donijeli ste pisma?— Jesam, gospo. I nadam se da ću moći ponijeti natrag vaš odgovor.— Slobodno.Primijetio je kako je nestrpljivo uzela pisma.Trenutak je oklijevao, a zatim rekao:— Gospo, Njegova Svetost želi da se malo zadržim i porazgovaram s vama, tako da

me možete upitati za vijesti iz Vatikana.— To je lijepo od njega - rekla je Lucrezia, a osmjeh joj je bljesnuo na usnama. - Molim

vas, sjednite. Ponudila bih vam okrepu, ali...Podigao je ruku.— Nema potrebe, gospo. A u vašoj nazočnosti ne bih mogao sjesti, osim ako vi ne

sjednete prvi.Nasmijala se i sjela, okrenuvši se prema njemu. Odložila je pisma na klupu, još ne

mičući ruku s njih, kao da su joj prsti nestrpljivi da ih otvore.

- 147 -

— Kažite mi svoje ime - rekla je.— Zovem se Pedro Caldes.— Često sam vas viđala. Vi ste jedan od očevih komornika i dolazite iz Španjolske.— Počašćen sam time što me gospa Lucrezia primijetila.— Primjećujem svakoga tko dobro služi moga oca.Mladić se zarumenio od zadovoljstva.— Biti ovdje za mene je dvostruka radost - rekao je - jer ne samo da je Njegova Svetost

meni povjerila ovu zadaću, već je i ta zadaća najugodnija koju sam ikada dobio.Lucrezia se odjednom nasmijala.— Drago mi je opet čuti komplimente.— Kruže glasine koje su vrlo uznemirile vašeg uzvišenog oca, gospo. Neki nagađaju

da vam je namjera provesti ovdje ostatak života.Ušutjela je, a Pedro nastavio sa strepnjom u očima:— Gospo Lucrezijo, to bi bio pogrešan korak... pogrešan!Zastao je, očekujući da ga otjera zbog drskosti, ali u Lucreziji nije bilo ni trunke

oholosti. Samo se osmjehnula i rekla:— Vi, dakle, smatrate da bi to bio pogrešan korak. Recite mi zašto?— Zato - rekao je - što ste suviše lijepi.Zadovoljno se nasmijala.— Ima jako lijepih opatica.— Ali vi biste trebali krasiti očev dvor. Ne biste smjeli skrivati svoju ljepotu u

samostanu.— Je li vam moj otac naložio da mi to kažete?— Nije, ali bio bi duboko povrijeđen kada biste donijeli takvu odluku.— Lijepo je razgovarati s nekim tko mari za moje postupke. Vidite, došla sam ovamo

potražiti utočište i pronašla sam ga. Željela sam se skloniti od... mnogo toga. Nisamzažalila što sam došla ovamo, svojoj dragoj sestri Girolami.

— Bilo je to udobno utočište, gospo, ali samo privremeno. Smijem li poručiti NjegovojSvetosti da se radujete danu kada ćete ponovno biti uz svoju obitelj?

— Ne, ne mislim da smijete. Još nisam odlučila. Ponekad me obuzme mir ovogamjesta i tada razmišljam o tome kako je divno buditi se ranim jutrom i čekati zvona da mikažu što moram činiti. Život je ovdje jednostavan, a ja ponekad čeznem za jednostavnimživotom.

— Oprostite, gospo, ali ostanete li, okrenut ćete leđa sudbini.— Govorite o nečemu drugome, nemojte o meni. Umorna sam od vlastitih nevolja.

Kako mi je otac?— Osamljen je, jer niste uz njega.— I on meni nedostaje. Čeznem za njegovim pismima. - Pogledala ih je.— Želite li da vas ostavim kako biste ih u miru pročitali?Oklijevala je.— Ne - rekla je. - Ostavit ću ih za poslije. To je nešto čemu se mogu radovati kada

odete. Kako su mi braća?Sada je Pedro oklijevao.— Ništa se nije promijenilo od vašeg odlaska.Žalosno je kimnula, razmišljajući o njima i njihovoj strasti prema Sanchiji koju su

pretvorili u još jednu u nizu razmirica na kojima počiva njihova mržnja.— Hoćete li se jednoga dana vratiti u Španjolsku?— Nadam se, gospo.

- 148 -

— Nedostaje li vam dom?— Kao i svima kojima je srce u Španjolskoj, a moraju je napustiti.— Mislim da bih se i ja slično osjećala kada bih bila prisiljena napustiti Italiju.— Svidjela bi vam se moja zemlja, gospo.— Pričajte mi o njoj.— O čemu da vam pripovijedam - o Toledu koji se smjestio usred granitne potkove, o

Tagusu i moćnim planinama? O Sevilli gdje ruže cvjetaju cijele zime, o dražesnimmaslinicima, o vinu koje ondje proizvode? Kaže se, gospo, da oni koje Bog ljubi žive uSevilli. Volio bih vam pokazati maurske palače, uske uličice, a palme i stabla narančinigdje nisu raskošni kao u Sevilli.

— Pa vi ste pjesnik, čini mi se.— Nadahnut sam.— Svojom prelijepom zemljom?— Ne, gospo. Vama.Lucrezia se smiješila. Bilo bi uzaludno pretvarati se da ne uživa u mladićevu društvu,

da nije osvježena daškom vanjskog svijeta koji joj je donio. Osjećala se kao da je, dok joj jetrebalo sna, spavala dugo i duboko, ali sada su se oko nje uskomešali zvuci života ipoželjela se probuditi.

— Voljela bih vidjeti vašu zemlju.— Njegova Svetost natuknula je da bi vas vojvoda od Gandije mogao povesti sa

sobom kad se bude vraćao u Španjolsku.U Španjolsku! Pobjeći od ogovaranja, od sramote razvoda! Činilo se to kao dobra

prilika.— Voljela bih poći... na neko vrijeme.— I bilo bi tek privremeno, gospo. Njegova Svetost nikada ne bi dopustila da dugo

izbivate daleko od njega.— Znam to.— I toliko mu je stalo do vaše sreće da je vrlo zabrinut dok ste ovdje. Pita: »Je li vam

postelja tvrda? Je li vam hrana bezukusna? Smetaju li vam samostanska pravila?« Zanimaga tko vas češlja i pere vam kosu. Kaže da bi vam volio poslati družbenicu, nekoga koga bisam za vas odabrao. Bila bi mlada, prijateljica koliko i služavka. Molio me da muprenesem je li vam po volji da tako učini.

Lucrezia je oklijevala. Zatim je rekla:— Molim vas prenesite ocu izraze moje duboke odanosti. Recite mu da njegova ljubav

prema meni nije ništa veća od one koju ja osjećam prema njemu. Recite mu kako svakevečeri i jutra molim da zavrijedim njegovo poštovanje. I recite mu da sam sretna ovdje, alida sam uživala u vašem posjetu i da se radujem primiti onu koju mi pošalje za družbenicui služavku.

— A sada, gospo, želite li da se povučem i ostavim vas nasamo s pismima?— Kako ste samo dobri - rekla je. - Kako brižni!Pružila je ruku, a on ju je poljubio.Usne su mu se zadržale na njezinoj ruci, što ju je ispunilo zadovoljstvom. Opatice su

joj bile dobre prijateljice, ali Lucrezia je cvala od tuđeg divljenja.Još je bila sigurna u svom utočištu, ali uživala je u dašku svježine vanjskoga svijeta.

Papa je poslao po djevojku koju je odabrao za Lucrezijinu družbenicu u samostanuSan Sisto.

- 149 -

Bila je ljupka, vrlo lijepa i niska rasta, sjajnih, crnih očiju i nježna stasa. Kada ju je prviput ugledao, Aleksandru se učinila dražesnom. Još je tako mislio, ali u tom trenutkuprivlačile su ga crvenokose, a takva je bila i njegova omiljena ljubavnica.

Raširio je ruke dok mu je djevojka prilazila.— Pantisilea - rekao je - milo moje dijete, imam zadatak za tebe.Pantisilea je oborila prelijepe oči i čekala. Bojala se da će ju Sveti Otac otpustiti. Toga se

užasavala. Znala je da se njihova veza ne može nastaviti u nedogled. Papine ljubavi bile sukratkotrajne, a čak ni Giulia Farnese nije potrajala dovijeka.

Pantisilea je gajila snove. Tko i ne bi, na njezinu mjestu? Maštala je o tome da ćepostati ugledna dama poput Vannozze Catanei ili Giulije Farnese.

Sad joj je postajalo jasno da je bila tek ovlaš odabrana da uljepša dokoni sat ili dva.— Drhtiš, dijete moje - blagonaklono će Aleksandar.— To je od straha, Sveti Oče, da ćete me poslati daleko od sebe.Aleksandar se dobrostivo nasmiješio. Uvijek je bio dobrostiv prema ženama. Odsutno

je milovao tamne kovrče, razmišljajući o svojoj crvenokosoj priležnici.— Nećeš daleko, draga moja, a kada čuješ kakav sam ti zadatak namijenio, obradovat

ćeš se znajući da sam ga mogao povjeriti onoj koju, ne samo da volim, već joj vjerujem ipoštujem ju.

— Da, Svetosti.— Poći ćeš u samostan San Sisto gdje ćeš služiti mojoj kćeri, Lucreziji.Pantisilea je očito odahnula. Gospa Lucrezia bila je blaga gospodarica, a oni koji su ju

služili smatrali su se pravim sretnicima.— Eto - reče papa. - Ushićena si, jer si svjesna kakvu ti čast ukazujem.— Da, Svetosti.— Spremi se, jer polaziš već danas. Kći mi je osamljena i želim da ju utješiš, da joj

budeš prijateljica. - Nježno je uštipnuo djevojku za obraz. - A u isto vrijeme, slatko dijete,moraš ju neprestano podsjećati na to koliko joj je otac žalostan što ju nema uza se. Prat ćešjoj kosu, a sa sobom ćeš ponijeti i nešto njezine skupocjene odjeće i nakita. Nagovorit ćeš juda ih odjene. Pantisilea, draga moja, priča se da mi kći želi postati opatica. Znam da su tosamo glasine, ali kći mi je mlada i povodljiva. Tvoj je zadatak da ju podsjetiš na sve radostiživota izvan samostanskih zidina. Djevojačko brbljanje, tračevi, skupocjena odjeća! MojaLucrezia sve je to voljela. Pobrini se, dijete, da ne izgubi tu ljubav. Što ju brže izvedešodande, to će veća biti tvoja nagrada.

— Sveti Oče, moja je nagrada služiti vam.— Dobro si ti dijete. A i lijepa si.Papa ju je privio u naručje, a u tom oproštajnom zagrljaju odobravanje se miješalo sa

strašću.

Lucrezia je bila spremna silno zavoljeti Pantisileu. Bila je uzbuđena time što uza sebeima nekoga tko se rado smije i obožava ogovarati. Serafina i ostale bile su suviše ozbiljne,vjerujući da u smijehu ima nečega grešnog.

Pantisilea je otvorila kovčege i pokazala Lucreziji haljine koje je donijela.— Ovo vam mnogo bolje pristaje od habita, gospo.— Nije mi stalo do njih na ovom tihom mjestu - objasnila je Lucrezia. - Ovdje bi

izgledale neprimjereno, Pantisilea.Pantisilea je djelovala gorko razočarana.— A tek vaša kosa, gospo! - ustrajala je. - Nije više zlatna kao nekoć.

- 150 -

Lucrezia se malo uznemirila. Sestre su joj rekle da je grijeh mariti za svjetovne stvaripoput uljepšavanja, pa je nastojala ne biti žalosna zbog toga što joj je kosa neoprana.

Objasnila je Pantisilei da sestre ne bi odobravale kad bi prala kosu onoliko koliko jeobičavala. Optužile bi ju da je tašta.

— Gospo - lukavo će Pantisilea - one nemaju kose zlatne poput vaše. Molim vas,dopustite mi da ju operem, samo da se podsjetite koliko je sjajna.

Kako bi jedno pranje kose moglo ikome nauditi? Dopustila je Pantisilei da to učini.Kada je kosa bila suha, Pantisilea se s užitkom nasmijala, uzela njezine pramenove i

povikala:— Pogledajte, gospo, ponovno je poput čistog zlata. Iste je boje kao zlato na vašoj

haljini od zelenog i zlatnog brokata. Gospo, imam tu haljinu ovdje. Odjenite ju.Lucrezia se osmjehnula djevojci.— Samo da tebi udovoljim, mala Pantisileo.Odjenula je zeleno-zlatnu haljinu, a dok je Lucrezia tako stajala, zlaćane kose rasute

niz ramena, ušla je jedna od opatica i rekla joj da je u samostan stigao Pedro Caldes i da jojnosi papina pisma.

Lucrezia ga je primila u hladnoj, ogoljeloj izbi.Zagledao se u nju, a ona je vidjela kako mu crvenilo preko vrata nadire sve do korijena

kose. Nije mogao zaustiti ni riječ, samo ju je netremice gledao.Rekla je:— Što je, Pedro Caldes, zar nešto nije u redu?Zamucao je:— Gospo, čini mi se da preda mnom stoji božica.Toliko joj je godilo ponovno odjenuti prelijepu odjeću i osjetiti divljenje tog mladića.

Bio je naočit, a njoj se već dugo nitko nije divio.Nakon toga više nikada nije odjenula habit, a kosa joj se uvijek sjajila poput zlata.Nije mogla biti potpuno sigurna kada će Pedro doći s pismima njezine obitelji, ali

odlučila je da će se tom mladiću, koji joj se toliko divi, uvijek pokazati u najboljem svjetlu.

Pantisilea je bila veselo društvo i Lucrezia se pitala kako je uspjela izdržati duge daneprije dolaska te vedre djevojke.

Zajedno su sjedile u prostorijama koje su im bile dodijeljene i vezle, premda jePantisilea radije pjevala uz pratnju Lucrezijine lutnje. Pantisilea je lutnju donijela sasobom, a naručila je i tapiserije koje je objesila na gole zidove, tako da soba više nijeizgledala kao ćelija. Neprestano je govorila o vanjskom svijetu. Bila je zabavna i pomaloindiskretna. Lucrezia je slutila da je upravo zato njezino društvo toliko uzbudljivo. Slutilaje da bi joj se sada samo prispavalo u društvu dobrih, ali ozbiljnih sestara.

Pantisilea je, ugodno zgrožena, prepričavala glasine o Cesareovu bijesu premavlastitom bratu, i tome da Sanchia naizmjence ljubuje s jednim i drugim. Izjavila je da napapinu dvoru nikada nije bilo nekoga poput Sanchije. Braća su ju otvoreno pohodila i cijelije Rim znao da su joj ljubavnici. A ondje je bio i mali Goffredo, koji je uživao u tome štonjegova supruga izaziva toliko prijepora i pomagao bratu Cesareu da nadmaši Giovannija.

Znala je i priču o ljupkoj djevojci iz Ferrare koja je bila zaručena.— Njegovo gospodstvo od Gandije bacilo je oko na nju i vatreno je poželjelo - rekla je

Pantisilea - ali njezin otac čvrsto je odlučio da ju uda, budući da je dogovorio dobar brak.Imala je velik miraz, što ju je, u spoju s njezinom ljepotom, činilo neodoljivom. No vojvodaod Gandije odlučio ju je uzeti za ljubavnicu. Sve je obavijeno velom tajne, gospo, ali

- 151 -

vjenčanje je odgođeno, a neki tvrde da je zakrinkana družica u čijem se društvu vojvodaod Gandije često viđa, upravo ta dama.

— Moja braća slična su po tome što uvijek moraju dobiti sve što požele.— Upravo tako, a Rimom se šire glasine o vojvodinoj zagonetnoj ljubavnoj

pustolovini.— A pod krinkom se krije ta djevojka?— Nitko nije siguran. Zna se samo da je u vojvodinu društvu uvijek i osoba pod

krinkom. Zajedno jašu - ponekad na istome konju. Vojvodina družica nosi odjeću koja sveprikriva, pa je nemoguće reći je li riječ o muškarcu ili ženi.

— Baš je svojstveno Giovanniju da tako privlači na sebe pozornost. A moj bratCesare? Ima li on zakrabuljenu ljubavnicu?

— Ne, moja gospo. Gospodina kardinala može se vidjeti samo na crkvenim obredima.Priča se da ne mari više za gospu Sanchiju i da su zbog toga odnosi među dvojicom braćeponovno skladni.

— Vjerujem da je tako.— Viđeni su kako šeću zajedno, ruku pod ruku, poput pravih prijatelja.— Odmah mi je bolje kada to čujem.— I, gospo, što ćete odjenuti? Zeleni baršun s ružičastom čipkom pristaje vašoj ljepoti.— Dostajat će ovo što imam na sebi.— Gospo, a što ako svrati Pedro Caldes?— Pa što onda?— Uživao bi da vas vidi u zelenom baršunu i ružičastoj čipki.— Kako to?Pantisilea se veselo nasmijala.— Gospo, Pedro Caldes vas ljubi. To svi jasno vide u njegovim očima - možda ne baš

svi. Sestra Cherubina zasigurno ne.Pantisilea je iskrivila lice uspješno oponašajući dobru sestru.— Ne, ona ne bi prepoznala znakove. Ali ja bih. Znam da je Pedro Caldes strastveno,

ali beznadno zaljubljen u vas, gospo.— Kakve to besmislice govoriš! - reče Lucrezia.

Ali jest bio zaljubljen u nju.Znala je da je Pantisilea u pravu. Osjetilo se to u svakoj kretnji, u glasu. Siroti Pedro

Caldes! Čemu se mogao nadati?Ipak, radovala se njegovim posjetima i poklanjala pozornost izgledu više no ikada

prije.Vesela služavka bila je sklona spletkama. Lakoumna i osjećajna, činilo joj se

neizbježnim da se Lucrezia upusti u ljubavnu pustolovinu. Neprestano je govorila o Pedru- o njegovoj naočitosti, udvornom ophođenju.

— Oh, kakva li će samo nesreća biti odluči li Sveti Otac uposliti nekog drugogglasnika! - vikala je.

Lucrezia joj se smijala.— Vjerujem da si se zaljubila u tog mladića.— Pa i bila bih se zaljubila, kada bi od toga bilo neke koristi - izjavila je Pantisilea. -

Ali on svoju ljubav čuva samo za jednu i jedinu.Lucrezia je uživala u takvim razgovorima. Uzbudila bi se gotovo poput Pantisileje dok

su razgovarale o Pedru. U svojoj skučenoj ćeliji, koja je postajala sve više nalik na omanjuodaju u nekoj palači, sjedile bi jedna uz drugu, smijući se i ogovarajući. Kada bi Lucrezia

- 152 -

čula zvonjavu, kada bi pogledala kroz prozor i vidjela opatice na putu u kapelicu i čulakako pjevaju na večernjici, ponekad bi počela osjećati grizodušje zbog svojih maštarija. Aopet, zbog svetog ozračja samostana, Pedrovi posjeti činili su joj se još uzbudljivijima.

Jednoga dana, kada ga je primila u hladnoj, praznoj sobi, primijetila je da je utihnuo ipitala ga je li se dogodilo nešto što ga je rastužilo.

— Gospo - ozbiljno je rekao - uistinu sam žalostan, toliko žalostan da se bojim kakonikada više neću pronaći sreću.

— Zar vas je zadesila kakva tragedija, Pedro?— Najveća tragedija koja me mogla zadesiti.Prišla mu je i dodirnula rukav blagim i nježnim prstima.— Meni se možete povjeriti, Pedro. Znate da ću učiniti sve u svojoj moći da vam

pomognem.Spustio je pogled na ruku koju je položila na njegov rukav, iznenada ju uhvatio i

obasuo poljupcima, a zatim pao na koljena i sakrio lice u nabore njezine haljine.— Pedro - rekla je tiho. - Pedro, morate mi ispričati sve o tom tragičnom događaju.— Ne mogu više dolaziti ovamo - rekao je.— Pedro! Dosadili su vam posjeti. Zamolili ste oca da umjesto vas pošalje nekog

drugog. - Glas joj je bio prijekoran, pa je Pedro skočio na noge. Kada je primijetila kako muse oči sjaje, srce joj je oduševljeno poskočilo.

— Dosadili! - povikao je. - Jedino za te posjete i živim.— Onda, Pedro...Okrenuo joj je leđa.— Ne mogu vas gledati, gospo - reče ispod glasa. - Ne usuđujem se. Zamolit ću

Njegovu Svetost da me zamijeni. Ne usuđujem se ponovno doći.— Što je tako tragično, Pedro?— Gospo, to što vas ljubim... neka mi sveci pomognu!— I zbog toga ste tužni? Žao mi je, Pedro.Okrenuo se prema njoj, vatrena pogleda.— Što bih drugo i mogao osjećati osim tuge? Viđati vas ovako... i znati da će jednog

dana stići zapovijed da se vratite u Vatikan, a kada budete tamo, više se neću usuditirazgovarati s vama.

— Ako se vratim u svoju palaču, to neće utjecati na naše prijateljstvo, Pedro. Još ću tezvati sebi, da me posjetiš i zabavljaš razgovorom i pričama o svojoj prelijepoj zemlji.

— Gospo, to je nemoguće. Molim vas, dopustite da se povučem.— Dopuštam vam, Pedro - rekla je. - Ali... očekujem da me i dalje posjećujete, jer ću

biti uistinu nesretna dođe li umjesto vas netko drugi.Pao je na koljena i, uhvativši joj ruke, obasuo ih poljupcima.Nasmiješila mu se s visoka i sa zadovoljstvom opazila kako mu se fina, crna kosa

kovrča na zatiljku.— Oh da, Pedro - rekla je. - Bit ću uistinu žalosna prestanete li me posjećivati, stoga

moram tražiti da svakako nastavite dolaziti. Zapovijedam vam.Ustao je.— Moja je gospa dobrostiva - rekao je ispod glasa. Zatim ju je odmjerio gladnim

pogledom koji ju je očarao.— Ja... ne usuđujem se duže ostati - rekao je.Napustio ju je, a kada je otišao, ostala je zatečena, čudeći se što baš u samostanu San

Sisto proživljava neke od najsretnijih sati svoga života.

- 153 -

Cesare je odjahao do majčine kuće u jedan od svojih čestih posjeta. Bio je zamišljen, aoni oko njega primjećivali su da se u posljednje vrijeme u njegovo ponašanje uvukla nekaturobna povučenost.

Prestao je udvarati Sanchiji i nije više bio ojađen sestrinim dragovoljnim povlačenjemu samostan, a prema bratu Giovanniju odnosio se gotovo prijateljski.

Kada je Vannozza vidjela da joj se sin približava, žustro je pljesnula, a nekolikorobova odmah je pritrčalo da joj se nađu na usluzi.

— Vina, okrijepe – viknula je Vannozza. - Vidim svog sina, kardinal stiže ovamo.Carlo - pozvala je supruga - brzo dođi i zaželi gospodinu kardinalu dobrodošlicu.

Carlo je dotrčao do nje. Bio je vrlo zadovoljan svime što mu je donio brak s papinombivšom priležnicom i majkom njegove djece. Uživao je u mnogim povlasticama i na njimaje bio zahvalan. Svoju zahvalnost pokazivao je dubokim poštovanjem prema papi ipapinim sinovima.

Cesare je zagrlio majku i očuha.— Dobrodošao, dobrodošao, najdraži sine - rekla je Vannozza, očiju punih suza od

silnog ponosa. Nikako se nije uspijevala načuditi što njezini divni sinovi uopće posjećujusvoju, u usporedbi s njima, skromnu majku. Sve to divljenje vidjelo joj se u očima, a Cesareju je zbog toga obožavao.

— Moja majka - tepao je Cesare.Carlo je izjavio:— Za nas je veliki dan kada gospodin kardinal svojim posjetom ukaže čast našoj kući.

Cesare je bio blagonaklon. Sjeo je s majkom i očuhom, a dok su pili iz srebrnih peharakoji su na brzinu izvađeni iz credence, Vannozza je žalila što nije bila upozorena na sinovdolazak, pa nije imala vremena na zidove objesiti tapiserije te iznijeti majoliku i mjedeneukrase. Razgovarali su o Lucreziji i predstojećem razvodu.

— Vaš otac učinit će ono što je za vas najbolje – rekla je Vannozza. - Oh, sine moj,željela bih da nisam tako uboga žena i da mogu više toga za vas učiniti.

Cesare je položio ruku na njezinu i nasmiješio joj se, a kada se Cesare smiješio, lice muje bilo prelijepo. Prema svojoj majci osjećao je istinsku naklonost, a Vannozza je, znajući dadrugima tjera strah u kosti, tu naklonost posebno cijenila.

Nakon okrijepe, Cesare ju je zamolio da mu pokaže svoje cvijeće, na koje je s pravombila ponosna, pa su se zaputili u vrt.

Šetali su među biljem, a Cesare ju je zagrlio oko struka, pa je Vannozza, budući da jeCesare bio tako dobre volje, smogla hrabrosti da mu kaže kako je sretna što su on i njegovbrat Giovanni, barem se tako činilo, postali bolji prijatelji.

— Oh, majko, kako li su samo besmislene naše razmirice! Giovanni i ja smo braća.Trebali bismo biti prijatelji.

— To je samo bratsko koškanje - tješila ga je Vannozza. - Sada, kada ste odrasli,shvaćate da to ne vodi ničemu.

— Tako je, majko. Želim da cijeli Rim zna kako smo Giovanni i ja sada prijatelji. Kadaidući put prirediš svečanu večeru, neka to bude za najuži krug... samo za tvoje sinove.

Vannozza je zastala, ushićeno se smiješeći.— Smjesta ću prirediti zabavu – rekla je. - Za tebe i Giovannija. U gradu je suviše

vruće. Bit će to večera na otvorenom, u mojim vinogradima. Što kažeš, Cesare, na tuzamisao?

— Izvrsna je. Ostvari ju što prije, najdraža majko.— Reci kada, voljeni moj, i bit će tako.— Sutra je prerano. Prekosutra?

- 154 -

— Neka bude.— Majko, tako si mi dobra prijateljica.— A kako bih mogla drukčije, najvoljeniji moj sine, kad me uvijek ljubiš i poštuješ?Zatvorila je oči i prisjetila se što je Cesare učinio onima za koje je utvrdio da su

sudjelovali u pustošenju njezine kuće za vrijeme francuskog osvajanja. Bio je nesmiljen imnogi su patili i, premda Vannozza nije željela vidjeti da ljudi tako pate, bila je to mjeraCesareove ljubavi za nju.

— Nikakva - vikao je - nikakva kazna... nije preoštra za one koji su mi obeščastilimajku okaljavši njezin dom.

— Bit će ti drago što ćeš, uz mene, na svečanoj večeri vidjeti i Giovannija - rekao jeCesare. - I njega voliš, sjećaš li se? Šteta što Lucrezia neće biti s nama.

— Pričinilo bi mi veliko zadovoljstvo da vidim kćer i slažem se da ću biti sretna što ćeGiovanni biti uz mene. Ali, sine moj, od sve moje djece, jedno me usrećuje kao nijednodrugo. To si ti, najdraži moj.

Poljubio joj je ruku u razmetljivu iskazu ljubavi, kakvu su članovi te obitelji bili skloniukazivati jedni drugima.

— Znam da govoriš istinu, draga majko. Kunem ti se, ovdje i sada, da te nikada nećesnaći nevolja, sve dok je u ovom tijelu snage da ju spriječi. Pobrinut ću se da muke i smrtsnađu svakoga tko se drzne prošaptati makar jednu riječ protiv tebe.

— Najdraži moj, ne moraš se zbog sirote mene tako žestiti. Za sreću mi nije potrebnoništa osim da te često viđam. Blagoslovi me svojom blizinom što je češće moguće - premdaznam da slijediš svoju sudbinu i ne smijem dopustiti da te moja sebična ljubav u tomepriječi - i bit ću najsretnija žena na svijetu.

Privio ju je uza se, a zatim su nastavili šetnju među cvijećem, praveći planove zasvečanu večeru.

Cesare je koračao ulicama, plaštem prekrivši skupocjenu odjeću i krinkom sakrivšilice, tako da nitko nije mogao ni slutiti o kome je riječ. Kada je stigao u četvrt Ponte,odlutao je u usku uličicu, provukao se u drugu i zastao pred kućom. Osvrćući se da vidi jeli ga netko slijedio, ušao je kroz otvorena vrata i zatvorio ih za sobom, a zatim se kamenimstubama spustio u prostoriju drvetom obloženih zidova i kamenom popločana poda papljesnuo.

Pojavio se sluga, a kada je Cesare skinuo krinku, čovjek se duboko naklonio.— Je li ti gospodarica ovdje?— Jest, gospodaru.— Smjesta me odvedi k njoj.Uveo ga je u sobu koja se nije razlikovala od mnogih soba te vrste, čije su pokućstvo

činili krevet s baldahinom, drvene stolice izrezbarenih naslona i kip bogorodice predkojom je gorjela uljanica.

Prelijepa mlada djevojka, visoka i vitka, ustala je kada je Cesare ušao i pala pred njimna koljena.

— Gospodaru - rekla je prigušenim glasom.— Ustani - nestrpljivo će Cesare. - Brat mi nije ovdje?— Nije, gospodaru. Doći će za dva sata.Cesare kimnu.— Došlo je vrijeme da ispuniš svoju dužnost - rekao je.— Da, gospodaru?Cesare ju je prepredeno odmjerio.

- 155 -

— Moj brat te ljubi. Što ti za njega osjećaš?— Služim jednom gospodaru - odvratila je.Stegnuo je prste oko njezina uha. Kretnja je bila istodobno nježna i prijeteća.— Ne zaboravi to - rekao je. - Nagrađujem one od kojih tražim da mi služe, a nagrada

ovisi o naravi te službe.Djevojka je zadrhtala, ali je čvrstim glasom odgovorila:— Služim jednom gospodaru.— Dobro je - reče Cesare. - Brzo ću ti reći što se od tebe traži. Pojavit ćeš se u

vinogradu Vannozze Catanei u ponoć, na datum koji ću ti javiti. Zaogrnut ćeš se plaštem istavit ćeš krinku, kao i obično kada jašeš s mojim bratom.

— Je li to sve, gospodaru?Cesare kimnu.— Osim još jedne stvari. Ustrajat ćeš na tome da ga odvedeš do prenoćišta koje si

otkrila i reći mu da si ondje naumila ostati do jutra.— A to prenoćište?— Dat ću ti ime. Nalazi se u židovskoj četvrti.— Morat ćemo onuda jahati poslije ponoći!— Nemaš se čega bojati budeš li slijedila moje naputke. - Obgrlio joj je lice rukama i

dao joj dug poljubac. - A ne budeš li, prelijepa moja... - Nasmijao se. - Ali upamtit ćeš, zarne, da služiš samo jednom gospodaru?

Vannozza, koja je još bila lijepa žena, dočekala je goste u svom vinogradu naobroncima Esquilinea. Na stolu je bilo posluženo obilje dobre hrane i najbolje vino. CarloCanale stajao je uz nju da ukaže čast uzvišenim gostima.

— Misliš da će biti dovoljno veselo samo s rođakom tvojih sinova, monrealskimkardinalom i nešto najuže rodbine?

— Kada mi sinovi dođu u posjet, žele pobjeći od pompe koja obično okružuje njihovusvakodnevicu.

Canale je neprestano otpijao vino da se uvjeri kako je najbolje od najboljeg, aVannozza je uznemireno pregledavala stol i neprestano vikala na robove, ali gostima je,kada su stigli, poklonila nepodijeljenu pažnju.

— Najdraži moji sinovi - tepala je i zagrlila ih, ali zagrljaj u koji je privila Cesarea bioje duži od onoga koji je dala Giovanniju, što je Cesare primijetio.

Topla, ljetna noć bila je čarobna. Gledali su grad koji se pod njima prostirao dok im jepovjetarac donosio prohladan, čist zrak i miris cvijeća s livada oko Koloseja.

»Savršena večer«, pomislila je Vannozza.Oko stola se vodio veseo razgovor. Cesare je zadirkivao Giovannija, ali pritom nije bio

neugodan.— Opa, brate - vikao je - izlažeš se opasnosti. Čujem da jašeš među razbojnicima, a sa

sobom vodiš samo jednog konjušara da te štiti - tebe i tvoju zakrabuljenu prijateljicu.— Nitko se ne bi usudio nauditi sinu moga oca - prostodušno će Giovanni.— Istina, ali ipak bi trebao biti na oprezu.— U životu sam bio na svemu i svačemu - nasmija se Giovanni - ali na tome, rijetko.— Doista, sine moj - reče Vannozza. - Molim te da više pripaziš na sebe. Ne zalazi u

dijelove grada u kojima vreba opasnost.— Majko, nisam više dijete.— Čuo sam - reče Cesare - da ga je netko spazio kako, kasno noću, jaše židovskom

četvrti. To je glupo od njega.

- 156 -

— Uistinu budalasto - prekorila ga je majka.Giovanni se nasmijao i obratio Canaleu.— Još vina, oče. Jako je dobro ovo tvoje vino.Canale je, oduševljen, napunio posinku pehar, a razgovor se poveo u drugom smjeru.Ponoć je bila prošla, i baš su se spremali na polazak kada je Cesare rekao:— Oho, pogledaj, tko ono viri među drvećem?Društvo se osvrnulo i ugledalo kako se u gustišu krije vitka prilika pod krinkom.— Izgleda da je tvoja prijateljica došla po tebe - reče Cesare.— Čini se da je tako - odvratio je Giovanni, koji je zbog toga djelovao vrlo zadovoljno.— Zar ta tvoja prijateljica mora obilaziti čak i kuću naše majke? - upitao je Cesare.— Možda mora - nasmijao se Giovanni.— Ta prijateljica uistinu čezne za tvojim društvom - reče Cesare. - Pođi, nećemo te

zadržavati. Zbogom, draga majko. Ovo je bila večer koju ću dugo pamtiti.Vannozza je zagrlila sinove i gledala ih kako uzjahuju. Kada je Giovanni uzjahao, iza

njega se u sedlo uspela i prilika pod maskom.Cesare se smijao i zapovjedio malobrojnim slugama koje je uzeo sa sobom da ga

slijede, a zatim poveo pjesmu kojoj su se svi pridružili jašući niz obronak, prema gradu.Kada su stigli do četvrti Ponte, Giovanni je prišao bratu i rekao da im se ovdje putovi

razilaze. Dozvao je jednog od svojih konjušara:— Ti ćeš, momče, sa mnom. Ostali... u krevet.— Kamo si se zaputio, brate? - upita Cesare. - Nećeš valjda u židovsku četvrt?— Moje odredište - nadmeno odvrati Giovanni - moja je briga.Cesare je neobično ravnodušno slegnuo ramenima.— Dođite - rekao je svojoj pratnji i Giovannijevim slugama kojima je bilo zapovjeđeno

da mu se pridruže - pođimo kući, u Borgo.Tako su se rastali od Giovannija koji se u društvu zakrabuljene prilike koja je jahala iza

njega i konjušara, koji je jahao malo iza njih, uputio uskim uličicama židovske četvrti.Bilo je to posljednji put da Cesare vidi Giovannija živog.

Sutradan je Aleksandar, koji je iščekivao posjet voljenoga sina, bio razočaran jerGiovanni nikako da dođe. Cijeloga dana je čekao, ali Giovanni se nije pojavio.

Poslao je glasnika u Giovannijev dom. Nitko ga nije vidio. Nije posjetio ni Sanchiju.Aleksandar se zahihotao.

— Bez sumnje je proveo noć u kući neke žene, a sada se boji da će joj ukaljati uglednapusti li njezinu kuću za danjega svjetla.

— Time bi pokazao nesvakidašnju uviđavnost - mračno će Cesare. Ali tog dana nijebilo novosti o Giovanniju, a u sumrak je papi dojurio glasnik s viješću da je konjušarmladoga vojvode, koji je posljednji puta viđen u njegovu društvu, nađen na smrt izbodennožem u Piazza degli Ebrei.

Sav je Aleksandrov spokoj iščeznuo. Izbezumio se od brige.— Bacite se u potragu - vikao je. - Pročešljajte svaku ulicu... svaku kuću... neću imati

mira dok ne privijem sina u naručje.

Potraga je potrajala nekoliko dana, a kako svejedno nije urodila viješću o Giovanniju,papu je obuzeo očaj, premda je još odbijao povjerovati da je njegovog sina snašlo zlo.

— To je njegova neslana šala, Cesare - ponavljao je. - Vidjet ćeš, iskočit će odnekuda,smijući nam se jer nas je nasamario. Možeš biti siguran u to.

- 157 -

— Jamačno je riječ o neslanoj šali - složio se Cesare. Nedugo zatim, pred papu sudoveli dalmatinskog lađara koji je rekao da nosi vijesti, ali ih je želio priopćiti osobno papi,jer je vjerovao kako je riječ o nestalom vojvodi od Gandije.

Aleksandar je bio nestrpljiv da primi tog čovjeka, pa su ga smjesta doveli pred papukoji ga je, zajedno s Cesareom i nekolicinom visokih dostojanstvenika papinskog dvora,željno očekivao.

Rekao je da se zove Giorgio i da spava u svojoj lađi koja je privezana uz obalu Tibera.— Moj posao, Svetosti - rekao je - jest čuvati drva u blizini crkve San Gerolamo degli

Schiavoni nadomak mosta Ripetta.— Dobro, dobro - nestrpljivo će papa. - Ne trati vrijeme. Reci što znaš o mome sinu.— Znam, Svetosti, da sam one noći kada je vojvoda od Gandije nestao, vidio

muškarca na bijelome konju koji je preko sedla nosio nešto što bi lako moglo biti mrtvotijelo. Kada se konj približio obali rijeke, prišla su još dvojica muškaraca i pridržala tijelo.Konjanik je okrenuo konja tako da mu rep gleda prema rijeci, a dvojica muškaracapovukla su to nešto nalik truplu, Svetosti, i ono je palo u vodu.

— Možemo li vjerovati ovom čovjeku? - oštro je upitao papa. Bojao se. Nije mu želiovjerovati. Dok je čovjek govorio, zamišljao je to mlitavo tijelo, a tijelo koje si je predočiobilo je tijelo njegova voljena sina.

— Nemamo razloga sumnjati u njegove riječi, Sveti Oče - odgovorili su mu.— Svetosti - reče Giorgio. - Mogu vam reći još nešto. Tijelo je palo u vodu, ali nešto što

bi moglo biti plašt zadržalo ga je na površini, pa je plutajući zaplovilo nizvodno. Tada jekonjanik nešto rekao ostalima, a oni su na to plašt u vodi zasuli kamenjem. Nabacali sutoliko kamenja da je plašt pod njihovom težinom potonuo i nestao. Svetosti, neko suvrijeme tamo stajali i promatrali, a zatim odjahali.

— Vidio si sve što se dogodilo - reče Cesare - a nikome to nisi ispričao! Zašto?— Blagoslovljena bila Vaša Uzoritost, ali ja živim uz rijeku, a kada čovjek tamo živi,

nebrojeno puta vidi kako netko baca truplo u rijeku. U ovoj prigodi nije bilo ničegneuobičajenog što bi se moralo prijaviti, osim što se to dogodilo tijekom noći o kojoj segospoda raspituju.

Papa to više nije mogao podnositi. Obuzela ga je strašna potištenost.Promrmljao je:— Ne preostaje nam ništa nego da pretražimo rijeku.

Pronašli su Giovannija. Bilo je rana na njegovu vratu, licu i tijelu, a riječno blatoprekrilo mu je skupocjenu odjeću na kojoj je još bilo ušivenih dragulja. Vrećica s novcembila je puna dukata, a nije mu oduzeto ni prstenje, broševi ni ogrlica, premda su vrijedilipravo bogatstvo.

Kada je Aleksandar čuo tu vijest, izašao je i zaustavio one koji su unosili tijelo u palačuSant'Angelo. Bacio se na tijelo, čupao si kosu i udarao u prsa, naričući od žalosti.

— One koji su mu ovo učinili snaći će ista sudba! – vikao je. - Za njih nijedna mukakoju će morati izdržati neće biti preokrutna. Neću naći mira, voljeni sine, najvoljeniji odsvih, dok tvoje krvnike ne privedem pravdi. - Zatim se obratio onima koji su nosiliunakaženo truplo i rekao im: - Odnesite mog voljenog, operite ga, namirišite ga, odjenitemu vojvodsko ruho. Tako će biti pokopan. Oh, Giovanni, oh, voljeni sine, tko li je počinioovakvu okrutnost... kako tebi, tako i meni?

Oprali su ga i odjenuli mu vojvodsko ruho, a noću su ga, pod svjetlošću stotinudvadeset baklji, odnijeli iz dvorca Sant'Angelo u Santa Maria del Popolo.

- 158 -

Papa nije bio na ispraćaju, a dok je sjedio na prozoru dvorca Sant'Angelo i pod sobomgledao vijugavu konjičku povorku obasjanu bakljama, nije mogao obuzdati gorčinu.

— Oh, Giovanni, Giovanni – vapio je - najvoljeniji od sviju, moj najdraži, moj ljubljeni,zašto su nam ovo učinili?

Pedro Caldes došao je u samostan obići Lucreziju. Kada ga je primila, bio je vrlouzrujan, pao je na koljena i ljubio joj ruke.

— Nosim vijesti, užasne vijesti. Ubrzo ćete ih čuti, ali želim vam ih nježno priopćiti.Znam koliko ste ga voljeli. Vaš brat...

— Cesare! – povikala je.— Ne. Vaš brat Giovanni.— Je li bolestan?— Nestao je, a sada su pronašli njegovo tijelo. Bilo je na dnu Tibera.— Giovanni... mrtav!Zaljuljalo joj se tlo pod nogama, pa ju je Pedro uhvatio u naručje.— Gospo - šaputao je - najdraža gospo.Sjela je i oslonila se o Pedra.Podigla je oči prema njegovu licu. Bile su smetene i tužne.— Moj brat Giovanni... ali bio je tako mlad, pucao je od zdravlja.— Ubijen je, gospo— Ali tko...?— Nitko ne zna.Pokrila je lice rukama. »Giovanni«, mislila je. »Samo ne ti. Nije moguće.« U mislima je

vidjela njegovo šepurenje dječjim odajama, zahtjevanje da se poštuju njegova prava,tučnjave s Cesareom. Tučnjave s Cesareom!

»Nije Cesare«, rekla je sama sebi. »Cesare ne može biti njegov ubojica«.Ta pomisao nikada nije smjela biti izgovorena.Pedro ju nije puštao iz zagrljaja. Ispričao joj je sve, počevši sa zabavom u Vannozzinu

vinogradu, a Lucrezia je odsutno zurila pred sebe, predočujući si ono što čuje.Cesare je bio tamo, a maskirana prilika virila je iz grmlja. Opsjedale su ju zle misli. Tko

je bila ta osoba pod krinkom?— Jesu li otkrili tko je bio pod krinkom? - upitala je.— Ne. Nitko ne zna tko je to bio.— A moj otac?— Onemoćao je od žalosti. Nitko ga nije vidio tako uznemirena i nimalo ne sliči na

sebe— A... moj brat, moj brat Cesare?— Čini sve u svojoj moći da utješi vašeg oca.— Oh, Pedro, Pedro - plakala je - što će biti s nama?— Gospo, ne plačite. Radije bih umro nego vas gledao nesretnu.Nježno mu je dotaknula lice.— Slatki Pedro - šaptala je. - Slatki, nježni Pedro.Uhvatio je prste koji su mu milovali obraz i stao ih pomamno ljubiti.— Pedro, ostanite uz mene - preklinjala je. - Ostanite i utješite me.— Gospo, nisam toga dostojan.— Prema meni nitko nije bio tako nježan i dobar, pa prema tome ni dostojniji. Oh,

Pedro, zahvaljujem svecima na tome što su vas poslali, da mi pomognete podnijeti tugu,da mi pomognete odagnati strah, jer Pedro, u očajnom sam strahu.

- 159 -

— Čega se bojite, gospo?— Ne znam, samo znam da me strah. Ali kada me uzmete u naručje, dragi Pedro,

manje se bojim. Zato... ne govorite da ćete me napustiti. Samo recite da ćete ostati uzmene, pomoći mi da zaboravim sva zla koja se oko mene nižu. Pedro, slatki Pedro, negovorite više da me ne zavrjeđujete. Ostanite uz mene, Pedro. Volite me... jer i ja volimvas.

Ovoga puta poljubio je njezine usne, zadivljeno, u čudu, a ona mu je uzvratilapoljubac.

Obuzela ju je neka mahnitost.— Pedro, neprestano su mi pred očima. Slike mi naviru. Zabava... osoba pod

krinkom... moj brat... i na koncu Giovanni.Oh, Pedro, moram ih se otresti. Ne mogu ih podnijeti. Bojim se, Pedro. Pomognite mi...

pomognite, voljeni moj, da ih zaboravim.

Aleksandar je izdao zapovijed da se provede istraga kako bi se pronašli ubojicenjegova sina i izveli pred lice pravde, pa su glasine koje su kružile optuživale mnoge ljude,budući da je Giovanni imao gomilu neprijatelja.

Govorilo se da je Giovanni Sforza naručio ubojstvo i to zato što ga je vrijeđalasuprugina privrženost obitelji, a tu je privrženost, zajedno s ocem i bratom Cesareom,dijelio i Giovanni Borgia.

Giovanni Sforza i ostali osumnjičeni brzo su dokazali nedužnost, međutim, ostalo je jošjedno ime koje se nitko nije usudio glasno izreći.

Papa je bio suviše shrvan tugom da bi izrekao svoje strahove, a nije se s njima želio nisuočiti. Zatvarao se u svoje odaje, plašeći se da će netko naglas izreći užasne sumnje skojima se još nije bio u stanju suočiti, čak ni u mislima.

Bila je to najveća tragedija u Aleksandrovu životu pa je stoga, nekoliko dana nakon štoje pronađeno Giovannijevo tijelo, pred konzistorijem otvoreno oplakivao smrt voljenogsina.

— Nismo mogli doživjeti teži udarac - izjavio je - jer smo vojvodu od Gandije voljeliviše no ikoga. Rado bismo se odrekli svih sedam tijara da ga možemo vratiti u život. Bognas je kaznio za grijehe, jer vojvoda nije zavrijedio ovako užasnu smrt.

Na zaprepaštenje svih nazočnih, Aleksandar je zatim objavio da se život u Vatikanumora promijeniti i da više neće biti povlađivanja svjetovnim interesima. Odreći će senepotizma i početi s reformama u vlastitu kućanstvu.

Kardinali su bili zatečeni. Nikada ne bi ni pomislih da će čuti Aleksandra kakoizgovara takve riječi. Bio je nov čovjek.

Nakon toga, Cesare je zatražio audijenciju kod oca, a kada je pogledao to ožalošćenolice, obuzela ga je žestoka ljubomora jer se pitao bi li i za njim toliko patio.

— Oče - rekao je Cesare - što ste zapravo mislili onime što ste rekli kardinalima?— Mislili smo upravo ono što smo rekli - odvrati papa.Kada je shvatio da ga otac izbjegava pogledati u oči, Cesare je protrnuo, kao da su mu

ledene ruke zgrabile tijelo.— Dakle - nastavi Cesare, ne mogavši skrenuti s teme kad ju je već započeo - to znači

da ništa nećete poduzeti kako biste pomogli meni, pomogli Goffredu, Lucreziji i ostatkuobitelji?

Papa je samo šutio.— Oče, preklinjem vas, recite mi što vam je na umu?

- 160 -

Papa je podigao oči prema sinovu licu, a u njima je Cesare ugledao upravo ono čega senajviše bojao. U njima se jasno čitala optužba.

»On sumnja!«, pomislio je Cesare. »On zna.«Zatim se sjetio riječi koje je papa izgovorio kada je čuo za Giovannijevu smrt: »One

koji su mu ovo učinili snaći će ista sudba! Za njih nijedna muka koju će morati izdržatineće biti preokrutna«.

— Oče - rekao je Cesare - moramo čvrsto stajati jedan uz drugoga nakon ove tragedijekoja nas je pogodila. Ne smijemo zaboraviti da, što god se jednome od nas dogodilo,obitelj mora nastaviti dalje.

— Želimo ostati sami - reče papa. - Ostavi nas.Cesare je nespokojno otišao.Potražio je Sanchiju.— Da je barem Lucrezia ovdje - rekao je. - Ona bi možda uspjela utješiti oca. Ali čak ni

za nju nije pitao. Čini se da ne želi vidjeti nikoga od nas. Misli samo na Giovannija.Ali Cesare uz Sanchiju nije uspio pronaći mir. Morao je još jednom otići ocu. Morao je

doznati je li u njegovim očima doista pročitao optužbu.Zaputio se u papine odaje, a poveo je i Sanchiju i Goffreda, pa su nakon dugog čekanja

napokon primljeni.Sanchia je kleknula Aleksandru pred noge i podigla prelijepe, plave oči prema njegovu

licu.— Oče, utješite se - rekla je - tuga vaše djece dvostruko je veća kad vas vide takva.Papa ju je odmjerio ledenim pogledom. Rekao je:— Zbog tebe su on i njegov brat bili zavađeni. Odlazi od mene. Pobrinut ću se da

napustiš Rim. Uskoro ćeš u Squillace, zajedno s mužem.— Ali oče – zaustila je Sanchia - mi bismo vam ublažili bol zbog gorkoga gubitka.— Najviše ćete me utješiti udaljite li se od mene.Bilo je to prvi puta da je Cesare vidio kako ljepota ne uspijeva dirnuti njegova oca.— Molim vas, otiđite sada, ti i Goffredo - rekao je Sanchiji. Zatim je, obrativši se

Cesareu, nastavio: - Želim da ti ostaneš.Kada su ostali nasamo, pogledali su se u oči, a pogled u Aleksandrovim očima više

nije bio dvosmislen.Glas mu je napukao dok je govorio:— Obustavit ću potragu. Ne želim više da ubojica moga sina bude otkriven. Ne bih

mogao podnijeti još nesreće.Cesare je kleknuo i posegao za očevom rukom, ali Aleksandar ju je povukao. Kao da

nije mogao podnijeti dodir ruke koja je usmrtila Giovannija.— Želim da pođeš u Napulj - rekao je. - Imenovan si kardinalskim poslanikom na

krunidbi novog kralja.— Oče, mogao bi poći netko drugi - pobunio se Cesare.— Naša je želja da odeš baš ti - nepopustljivo će papa. - A sada me, molit ću te,

napusti. Želim biti sam sa svojom tugom.Pedro je svakodnevno posjećivao samostan. Kad mu je sestra Girolama predbacila da

prečesto dolazi, imao je spremno objašnjenje i rekao kako je Njegova Svetost shrvanatugom i da jedino u kćerinim pismima pronalazi utjehu. Ne želi da se vrati u Vatikan, gdjeje zavladala duboka žalost, već da ostane ovdje kamo joj može pisati i odakle ona možepisati njemu. Želi znati svaku pojedinost njezine svakodnevice. Zato Pedro tako čestonavraća u samostan.

- 161 -

To nije bila istina, ali bilo je dovoljno uvjerljivo. Moguće je da su sestre shvatile da talijepa djevojka nikada neće postati jedna od njih. Možda su osjetile njezinu urođenusklonost svjetovnim stvarima i nisu ju se više trudile suzbijati.

Lucrezia je stanovala u svojim ćelijama, preuređenim u udobne sobice, a ako Pedraradije prima u njima nego u hladnoj, praznoj izbi koja joj je dodijeljena, to se ticalo samopapine kćeri i njezina gosta. S njima je uvijek bila njezina služavka i, premda je služavkabila lakomisleno stvorenje, za taj ju je zadatak papa sam odabrao, pa se nadstojnica nijesmjela buniti.

Lucrezia se promijenila, ali opatice nisu obraćale pozornost na vanjštinu, pa jePantisilea bila ta koja joj je rekla da su joj oči sjajnije i da je sada stotinu puta ljepša negoprvog dana kad je Pantisilea stupila u njezinu službu.

— To vam je od ljubavi - reče Pantisilea.— Ta ljubav je tako beznadna - ispod glasa će Lucrezia. - Ponekad se pitam kamo sve

to vodi.Ali kada je Pedro bio uz nju, nisu ju više mučila takva praktična pitanja. Lucreziji je

bilo važno samo ispunjenje ljubavi, jer je sada u potpunosti osvijestila svoju čulnost.Ta ljubav započela je tugom. Dobro je pamtila dan kada ju je strašna potresenost

Giovannijevom smrću zbližila s Pedrom. Tek kad ju je privio u naručje, postala je svjesnakoliko je duboko u njega zaljubljena.

Ljubav! Ljubav je bila prava dragocjenost. Vrijedilo se izložiti pogibelji u ime ljubavi, aono što je o sebi otkrila bilo je da nikada više neće zanijekati ljubav.

Ljubav joj je ispunila život, ispunila ćeliju samostana, obojila strogo sivilo ružičastomsvjetlošću.

Zaključila je da je žalovanje završilo, jer su do nje stigle vijesti da je papa izašao izosame u koju se povukao i da ga se više ne može čuti kako jeca zazivajući Giovannija.

Kada je Pedro donio vijest da je papa uzeo novu ljubavnicu, Lucrezijinim odajamazavladala je radosna bezbrižnost. Samo je Pantisilea bila pomalo tužna i to zato što samanije odabrana da utješi papu. Ali njezino mjesto bilo je uz Lucreziju i nadala se da junikada neće morati napustiti. Lucrezia joj je obećala da neće.

— Uvijek ćeš biti uz mene, draga Pantisilea - rekla joj je Lucrezia. - Kada napustimsamostan, poći ćeš sa mnom. Kamo god pošla, povest ću i tebe.

Pantisilea se imala čemu radovati, jer kada napuste ovo mjesto, još će živjeti u bliziniNjegove Svetosti, pa je postojala nada da će ju možda ponovno zamijetiti.

Prolazili su tjedni. Činilo se da je papa potpuno zaboravio na tugu. Cesare se bašvraćao iz Napulja, pa mu je Aleksandar pripremao dobrodošlicu.

Giovanni, njegov voljeni sin, bio je mrtav, ali to je sada već bila prošlost, a Borgije nisuimale običaj vječno žalovati.

Cesare je stupio pred oca i ovoga puta papa ga je pogledao ravno u oči.— Sine moj - rekao je slomljenim glasom.Cesare je poljubio očeve ruke, a zatim ga molećivo pogledao.Aleksandar je predugo bio sam, a kako je već izgubio jednog sina, nije želio izgubiti i

drugoga.Aleksandru je, jer mu je takva bila narav, Giovanni već pomalo izblijedio u sjećanju, a

Cesare je stajao pred njim, mlad, ambiciozan, snažan.»Od njih dvojice, on je bio jači«, razmišljao je Aleksandar. »Očekuju ga velika djela

prije smrti. S njim na čelu, kuća Borgia bit će još uspješnija.«— Dobrodošao kući, sine moj. Dobrodošao kući, Cesare - reče papa.

- 162 -

Cesare je likovao, znajući da sve što je učinio nije bilo uzalud.

Lucrezia i Pantisilea sjedile su i vezle kad je Lucrezia ispustila ručni rad i pustila da jojruke dokono počivaju u krilu.

— Muči li vas što, gospo? - upita Pantisilea.— Po čemu to zaključuješ? - oštro će Lucrezia.— Učinilo mi se da djelujete... prezabrinuto, gospo. Nedavno sam to primijetila.Lucrezia je šutjela. Pantisilea ju je uznemireno pogledala.— Pogodila si - reče Lucrezia.— Nemoguće, gospo. To ne smije biti istina.— Ali tako je. Dobit ću dijete.— Gospo!— Zašto si toliko zaprepaštena? Znaš da je tako nešto lako moguće kad imaš

ljubavnika.— Ali, vi i Pedro! Što će reći vaš otac? Što će učiniti vaš brat?— Ne usuđujem se ni pomisliti, Pantisilea.— Koliko dugo znate?— Tri mjeseca.— Tri mjeseca, gospo! Dakle, dogodilo se to odmah na početku.— Čini se da je tako.— Lipanj, srpanj, kolovoz - brojala je Pantisilea. - A sada je početak rujna. Gospo, što

nam je činiti?— Ne znam, Pantisilea. Mislim da ću se možda nekamo povući u tajnost. Takve su se

stvari i prije događale. Možda će i Pedro poći sa mnom. - Lucrezia se bacila Pantisileji unaručje. - Sretnice! - povikala je. - Da si ti zaljubljena, mogla bi se udati, mogla bi živjeti uzmuža i djecu te biti sretna do kraja života. Ali za ženu poput mene postoji samo brak kojimože donijeti korist obitelji. Dva puta su me zaručili, a zatim udali za Giovannija Sforzu.

Sada kada je voljela Pedra, zadrhtala bi pri samoj pomisli na Giovannija Sforzu.— Uskoro će vas od njega razvesti - tješila ju je Pantisilea. - Možda ćete se onda udati

za Pedra.— Hoće li mi to dopustiti? - upitala je Lucrezia, a sva sjeta joj je nestala s lica.— Tko zna... sada kada je i dijete tu? Djeca čine ogromnu razliku.— Oh, Pantisilea, kako si me samo utješila! Onda ću se udati za Pedra, zajedno ćemo

napustiti Rim i imat ćemo kuću poput majčine, a ja ću imati vlastitu credenzu u kojoj ćučuvati srebrne pehare i majoliku. Pantisilea, kako li ćemo samo biti sretni!

— Hoćete li me povesti sa sobom, gospo?— Kako bih uopće mogla bez tebe? Bit ćeš s nama, a možda ću ti i pronaći muža. Ne,

neću ti ga ja naći. Sama ćeš ga pronaći i morat ćeš ga voljeti kao ja Pedra. Jedino se takosmiješ udati, Pantisilea, ako želiš sretno živjeti.

Pantisilea je kimnula, ali bila je uplašena.Lucrezia je tek trebala biti razvedena, a razlog rastave braka bila je suprugova nemoć

da konzumira brak, zbog čega je još bila virgo intacta. Pantisilea je vjerovala da će Lucreziamorati izići pred kardinale, a možda se čak i podvrgnuti pregledu.

»Sveta Majko Božja«, pomislila je Pantisilea, »čuvaj nas.«Voljela je Lucreziju - silno ju je voljela! Do sada nitko nije bio tako dobar prema njoj. Za

Lucreziju bi i slagala, sve bi učinila da ju usreći. Kada je bila s Lucrezijom, dijelila jenjezinu životnu filozofiju koja se svodila na to da sve mora dobro završiti i da uistinu ne

- 163 -

postoji ništa zbog čega se treba brinuti. Bila je to sjajna filozofija. Pantisilea se naumilaprema njoj ravnati do kraja života.

— Pantisilea, trebam li poći ocu, trebam li mu reći da čekam Pedrovo dijete? Da mukažem kako mi je Pedro suprug po svemu osim po imenu i da nam mora dopustiti da sevjenčamo?

Dok je Lucrezia govorila, Pantisilea je osjetila kako se grubo vraća u stvarnost.— Njegova Svetost nedavno je doživjela šok, gospo. Smrt vašeg brata dogodila se

prije svega tri mjeseca. Dopustimo mu da se oporavi od jednog šoka prije negoli mupriuštimo drugi.

— Ali to bi ga obradovalo. Obožava djecu i čezne za tim da mu podarimo unučad.— Ali ne djecu jednog komornika, gospo. Molim vas, poslušajte savjet svoje

Pantisileje. Sačekajte malo. Odaberite prikladan trenutak da Njegovoj Svetosti priopćite tuvijest. Još ima vremena.

— Ali, ljudi će primijetiti.— Sestre? One i nisu baš pronicljive. Sašit ću vam haljinu sa širokim podsuknjama. U

takvoj haljini, dijete bi moglo biti i pred porodom, a da to nitko ne primijeti.— Možda je to neobično, Pantisilejo, ali uistinu sam sretna.— Najdraža gospo, vi ste kao stvoreni da budete majka.— Vjerujem da je tako. Kada zamislim kako držim dijete u naručju, kako ga

pokazujem Pedru, toliko sam sretna, Pantisilejo, da zaboravljam sve nevolje. ZaboravljamGiovannija. Zaboravljam očevu tugu, zaboravljam Cesarea i... Ali nije važno. Nije lijepo odmene što sam tako sretna.

— Ne, uvijek je lijepo biti sretan. Sreća je istinski smisao života.— Ali brat mi je tek nedavno ubijen, otac mi je skrhan žalošću, a ja sam žena drugoga

muškarca!— Vrijeme prolazi, a s njime i žalost Njegove Svetosti. A Giovanni Sforza nije vam

muž, niti je to ikada bio... tako je i papa odlučio.Pantisilea se nije željela dotaći te teme. Znala je da će se Lucrezia morati pojaviti pred

kardinalskim zborom i izjasniti se kao djevica. Podsuknje će morati biti iznimno široke.

Papa i njegov stariji sin provodili su mnogo vremena zajedno. Cijeli je Vatikangovorio: »Njegova Svetost već je zaboravila zavjet da će dokinuti nepotizam, zaboravila jesina Giovannija, pa sada Cesara obasipa svom naklonošću koju je prema njemu gajila.«

Odnos Aleksandra i Cesarea promijenio se. Šok izazvan Giovannijevom smrćuuzdrmao je papu. Cesare je likovao, vjerujući da mu otac nikada više neće biti kao prije, dasu zamijenili položaje, što je donekle i bilo istina, ali dalo se naslutiti i što će u budućnostijedan drugome postati.

Onoliko koliko je Aleksandar izgubio na autoritetu, toliko je Cesare dobio. U vrijemeduboke žalosti, Aleksandar je izgledao poput starca. Oporavio se, no nikada mu se nijevratilo držanje muškarca u naponu snage.

Cesare je naučio nešto od presudne važnosti: »Mogu činiti što me volja i ništa se nećepromijeniti. Ne postoji ništa što ne bih mogao učiniti, a on će mi pomoći da ostvarim svojeambicije.«

Papa mu reče:— Sine moj, razvod tvoje sestre predugo se otegao. Mislim kako se moramo pobrinuti

da se pojavi pred zborom.— Da, oče. Krajnji je čas da se oslobodi tog čovjeka.

- 164 -

— U Napulju nisi besposličario, Cesare? Jesi li se posavjetovao s kraljem o novomprikladnom mužu za svoju sestru?

— Jesam, Svetosti. Predložen je Alfonso, vojvoda od Bisceglie.Papa je promrmljao:— Nezakonit sin.Cesare slegnu ramenima.— A usto - nastavi Aleksandar - i Sanchijin brat.— Sličan je svojoj sestri samo po izgledu - reče Cesare.Papa kimnu. Mogao je oprostiti Cesareu što je skrivio Giovannijevu pogibiju, i to zato

što je Borgia i njegov sin, ali mnogo mu je teže bilo oprostiti Sanchiji zbog ljubomore kojuje izazvala između Cesarea i Giovannija.

Razmislio je o braku. Savez s Napuljem dobro bi mu došao u ovom trenutku, apostane li mu taj brak nepotreban, uvijek je imao načina da ga okonča.

— Prišao mi je i knez Salerna predlažući svog sina, Sanseverina.— Ne sumnjam da je napuljski kralj za to čuo, pa zato zaželio da u obzir uzmeš

Alfonsa od Bisceglije. Ne bi mu bilo drago da se tim brakom uz nas veže čvrst saveznikFrancuza.

— U igri je još i Francesco Orsini, a tu su i gospodar Piombina i Ottaviano Riario.Draga Lucrezia - premda se još nije riješila supruga, već ju toliki čekaju. Lucrezia je pravasretnica!

— Sigurno sad misliš o tome kako je tebi brak uskraćen, sine moj.Cesareove oči ražarile su se od čežnje.— Oh, oče moj - rekao je - Carlotta Aragonska, kraljeva zakonita kći, školovana na

francuskom dvoru, spremna je za udaju. Primio sam neke nagovještaje da bi, kad bih bioslobodan, mogla postati mojom suprugom.

Nakratko je zavladala tišina. Cesare je imao dojam da je to jedan od najvažnijihtrenutaka u njegovu životu, jer se činilo da papa pokušava vratiti nekadašnju nadmoć.

Zatim, nakon stanke koja se Cesareu činila beskrajnom, Aleksandar je progovorio.Polako je rekao:

— Takav brak bio bi nam od koristi, sine moj.Cesare je kleknuo, odjednom obuzet snažnim osjećajima. Uzeo je očevu ruku i

strastveno ju poljubio.»Zahvaljujući ovome sinu«, mislio je papa, »zaboravit ću svu tugu. Vinut će se u takve

visine da ću prestati žaliti za bratom.«

Lucreziju su u samostanu San Sisto naizmjence obuzimali radost i užas.Ona i Pedro grozničavo su se prepuštali užicima koji su bili uvećani time što su oboje

znali da ne mogu potrajati. Bili su ljudi kojima nije preostalo drugo nego ugrabiti svakitrenutak sreće, sladiti se njime i cijeniti ga, jer nisu znali hoće li im biti posljednji.

Pantisilea ih je promatrala i uživljeno dijelila njihovu radost i tugu. Jastuci bi joj noćučesto bili mokri od suza dok bi budna ležala pokušavajući iščitati što donosi budućnost.

Svanuo je i dan kada je Pedro od pape donio neizbježne vijesti. Lucrezia se imalapripremiti za izlazak pred saziv kardinala i poslanika u Vatikanu. Ondje će biti proglašenoda je još virgo intacta.

Lucrezia je bila prestravljena.— Ali što da radim? - zahtijevala je od Pantisileje.Malena služavka pokušavala ju je utješiti. Morala je isprobati haljinu koju joj je

Pantisilea sašila. Bila je zima pa nikoga neće iznenaditi odjene li mnogo podsuknji, budući

- 165 -

da je u samostanu vrlo hladno. Mora ponosno uzdignuti glavu i sve ih zadiviti nevinimdržanjem. Jednostavno mora.

— Kako da to učinim, Pantisilea? - plakala je. - Kako da stanem pred te svete ljude iodglumim tu laž?

— To morate učiniti, najdraža gospo. Sveti Otac tako zapovijeda, a i neophodno je dase oslobodite Giovannija Sforze. Ne postoje druge osnove za razvod braka.

Lucrezia se počela histerično smijati.— Pantisilea, zašto si tako ozbiljna? Zar ne vidiš kakva je ovo šala? U šestom sam

mjesecu trudnoće, a moram se pred sazivom zakleti da sam virgo intacta. To je kao u nekojod pripovjedaka Giovannija Boccaccia. Sve je to šala... ili bi to barem bila da nije riječ oovako ozbiljnoj stvari... da ne postoji mogućnost tragičnog svršetka.

— Draga gospo, nećemo dopustiti da ovo završi tragično. Učinit ćete ono što otac odvas traži, a kada budete slobodni, udat ćete se za Pedra i otići nekamo gdje ćete pronaćisreću i spokoj.

— Kada bi barem moglo tako biti!— Sjetite se toga kada stanete pred one ljude i to će vam dati hrabrosti. Odglumite li

ovu laž uvjerljivo, dobit ćete slobodu, a na kraju krajeva, otac ovoga djeteta koje nosite nijeGiovanni Sforza. Vaša sreća - kao i Pedrova - ovisi o vašem držanju pred sazivom.Upamtite to, gospo.

— Upamtit ću - odlučno odvrati Lucrezia.

Pantisilea ju je pažljivo odjenula. Lukavo je razmjestila baršunaste volane, a kad jezavršila, bila je zadovoljna svojim djelom.

— Nitko neće posumnjati... kunem se. Ali gospo, kako ste samo blijedi!— Osjećam kako se u meni dijete miče, kao da me kori što ga se spremam zanijekati.— Ne, nećete ga zanijekati. Osigurat ćete mu sretan život. Ne razmišljajte o prošlosti,

gospo. Okrenite se budućnosti. Pomislite na sreću s Pedrom i na sve što će vam današnjidan donijeti.

— Pantisilea, draga moja mala službenice, što bih ja bez tebe?— Oh, gospo, nitko nikada nije imao miliju gospodaricu. Kad vam ne bih mogla

služiti, život bi mi bio tmuran. Sve što sam za vas učinila, stostruko ste mi vratili.Privile su se jedna uz drugu, dvije preplašene djevojčice.Stigla je u Vatikan gdje je u nazočnosti svoga oca i članova saziva, slušala kako jedan

od kardinala čita spis kojim se izjavljuje da njezin brak s Giovannijem Sforzom nijekonzumiran, iz čega proizlazi da je Lucrezia još virgo intacta. Budući da takav brak nijebio valjan, okupili su se kako bi ga poništili.

Stala je pred njih, a njezin nedužan izgled nikada joj prije nije tako dobro poslužio.Kardinali i poslanici bili su zadivljeni njezinom ljepotom i mladenačkim izgledom i

nije im trebao drugi dokaz njezine nevinosti.Rečeno joj je da više nije udana za Giovannija Sforzu, a ona je zahvalila govorom koji

je nazočne toliko razoružao da su svi do jednoga ostali očarani.U jednom trenutku, kad je osjetila da se dijete u njoj pomaknulo, uhvatila ju je

vrtoglavica i blago je zateturala.— Siroto dijete - promrmljao je jedan od kardinala. - Kakvo to mora biti mučenje za

tako mlado i nedužno biće.

Papa ju je čekao u svojim privatnim odajama, a s njim je bio i Cesare.

- 166 -

— Najdraža moja - rekao je papa, toplo je privivši u zagrljaj - napokon te imam unaručju. Bilo je ovo teško razdoblje za sve nas.

— Da, oče.Cesare je dodao:— A to što si se udaljila od nas... to je bilo najteže od svega.— Bilo mi je potrebno utočište - odvratila je, ne usuđujući se pogledati im u oči.— Vjerujem - reče papa - da si zadovoljna malom Pantisilejom kao služavkom?Lucrezia gorljivo odvrati:— Obožavam tu djevojku. Ne znam što bih bez nje. Tisuću vam puta hvala, oče, što

ste mi ju poslali.— Znao sam da će ti dobro služiti - odvrati Aleksandar.— Došlo je vrijeme da započneš nov život, draga sestro - ispod glasa će Cesare. - Sada

kada si se otarasila Sforze, život će ti opet postati sladak.Nije odgovorila. Očajnički je pokušavala smoći hrabrosti da im kaže u kojem je stanju,

da im objasni zbog čega moraju odbaciti svaku pomisao na njezin budući sjajan brak iprizna da je zaljubljena u Pedra, oca djeteta koje nosi.

Ležeći u preuređenoj ćeliji, neprestano je zamišljala kako im to priopćava i, premda jojse činilo da je pred njom ogromna kušnja, nije joj se činilo da ju je nemoguće proći. Sadakada se s njima našla licem u lice, shvatila je da je podcijenila strah i strahopoštovanje kojeprema njima osjeća, moć koju nad njom imaju.

Aleksandar se nasmiješio gotovo vragolasto.— Mnogi priželjkuju tvoju ruku, kćeri.— Oče... ne želim razmišljati o njima.Cesare joj je brzo prišao i zagrlio ju.— Što te muči, Lucrezijo? Djeluješ mi bolesno. Bojim se da si u onom svom samostanu

oskudijevala.— Ne... ne. Tamo sam pronašla utjehu.— Nije to mjesto za nekoga poput tebe.— Tako si blijeda i izgledaš iscrpljeno - reče papa.— Pustite me da na trenutak sjednem - zamoli Lucrezia.Obojica su ju netremice gledala. Jedino je Aleksandar shvatio koliko je uplašena, pa joj

je pokazao neka sjedne.Cesare joj je stao nabrajati muškarce koji su jedva čekali da se njome ožene:— Francesco Orsini... Ottaviano Riaro... a tu je i Sanchijin brat, mali vojvoda od

Bisceglije.Aleksandar odjednom reče:— Ovo je za dijete bila prevelika muka. Sada mora na počinak. Tvoje te odaje čekaju

spremne, draga moja. Trebala bi smjesta onamo poći.Cesare je počeo negodovati, ali papa je ponovno postao nepopustljiv kao nekoć.

Pljesnuo je i odmah su se pojavili robovi.— Neka dvoranke otprate gospu Lucreziju u njezine odaje - rekao je.

Kada je ostao sam, Aleksandar je stao pred svetište u svojim odajama. Nije se molio,već samo zurio u njega, namrgođena čela i crvena, gotovo ljubičasta lica, dok su mu venevidno pulsirale na sljepoočnicama.

Bilo je to nemoguće. Ali zapravo uopće nije bilo nemoguće. Što li se događalo usamostanu svih tih mjeseci? Čuo je glasine o onome što se sve može dogoditi i što sedogađa u samostanima. Ali ne i u San Sistu.

- 167 -

Nije se usuđivao svoje sumnje podijeliti s Cesareom. Oh da, bojao se rođenoga sina.Kad bi Cesare samo naslutio ono što je papi bilo na pameti, mogao bi svašta učiniti, kolikogod to nepromišljeno bilo. Cesare još ne smije saznati... ako je uopće istina. Ta čudovišnaslutnja koja ga je mučila nije se smjela pokazati istinitom.

Zahvaljivao je svecima što je Cesare toliko zaokupljen vlastitim poslovima da nije biopronicljiv poput oca. Čak i dok je Lucrezia stajala pred njima, Cesare je sanjao o danu kadaće biti oslobođen Crkve i oženiti Carlottu Napuljsku, pa nije ni primijetio kako se Lucreziaduboko promijenila. Jesu li takvu promjenu mogli prouzročiti silni mjeseci povučenogživota u San Sistu? Sami po sebi nisu.

Ali morao je biti oprezan. Morao je misliti na napadaje slabosti od kojih je patio. Nije sesmio razboljeti, jer pokažu li se njegove sumnje opravdanima, trebat će mu svadomišljatost da to riješi.

Mora pričekati. Mora vratiti hladnokrvnost, mora se podsjetiti da je on Aleksandar, kojije nakon Kalikstove smrti izišao kao pobjednik - Aleksandar koji je svaki poraz pretvaraou pobjedu.

Nakon nekog vremena, zaputio se u kćerine odaje.Lucrezia je ležala na postelji, a samo joj je Pantisilea sjedila uz uzglavlje. Lucrezijini

obrazi bili su vlažni od suza, a Aleksandru se, kad je to vidio, srce ispunilo nježnošću.— Ostavi nas, draga moja - rekao je Pantisileji, koja mu je uzvratila pogledom tamnih

očiju ispunjenih strahom, ali i obožavanjem. Kao da ga je tiho preklinjala da, iz svoje velikeblagosti, moći i razumijevanja, spasi njezinu dragu gospodaricu.

— Oče! – Lucrezia je počela ustajati, ali papa joj je spustio ruku na rame i nježno juprisilio da se spusti natrag na jastuk.

— Što mi imaš reći, dijete moje? - upitao je.Molećivo ga je gledala, ali nije mogla izustiti ni riječ.— Moraš mi reći - nježno je govorio. - Samo ću ti tako moći pomoći.— Oče, bojim se.— Mene se bojiš? Nisam li oduvijek bio blagonaklon prema tebi?— Najbolji otac na svijetu, najsvetiji gospodaru.Uzeo joj je ruku i poljubio ju.— Tko je on? - upitao je.Razrogačila je oči i povukla se među jastuke.— Zar mi ne vjeruješ, dijete?Odjednom je skočila iz postelje i bacila mu se u naručje. Počela je silovito jecati.

Nikada nije vidio svoju spokojnu Lucreziju toliko potresenu.— Najdraža moja, najdraža moja - tepao je - meni možeš reći. Sve mi možeš reći. Što

god rekla, neću te koriti. Zar te ne volim više od svega na svijetu? Nije li tvoja sreća onočemu oduvijek težim?

— Zahvaljujem svecima na tome što vas imam - jecala je Lucrezia.— Zar mi ne želiš reći? Onda dopusti da ja tebi kažem. Čekaš dijete. Kada će stići,

Lucrezijo?— Trebalo bi stići u ožujku.Papa je ostao zaprepašten.— Ali to je za samo tri mjeseca. Tako brzo! Ne mogu vjerovati.— Pantisilea je bila domišljata... oh, takvu mi je utjehu pružila, oče. Hvala vam što ste

mi ju poslali. Nisam mogla poželjeti prisniju prijateljicu. Zauvijek ću ju voljeti... dok samživa.

- 168 -

— Ona je milo stvorenje - reče papa. - Raduje me što te utješila. Ali reci mi, tko jedjetetov otac?

— Ljubim ga, oče. Hoćete li dopustiti da se uzmemo?— Teško mi je odbiti bilo što mojoj kćeri.— Oh, oče, voljeni oče, da sam vam se barem ranije obratila. Kako sam glupa bila!

Bojala sam se. Dok niste bili uz mene, zaboravila sam kakvi ste zapravo. Vidjela sam vaskao moćnog papu, odlučnog u namjeri da mi ugovori brak koji bi mu donio političkukorist. Zaboravila sam da je Sveti Otac svih ljudi ponajprije moj rođeni, dragi otac.

— Znači, već je bilo krajnje vrijeme da ponovno budemo zajedno. Kako mu je ime?— On je vaš komornik, Pedro Caldes.Papa ju je zibao u naručju.— Pedro Caldes - ponovio je. - Naočit dječak. Jedan od mojih omiljenih komornika. A

on te posjećivao u samostanu, dakako.— Dogodilo se to kad mi je donio vijest o Giovannijevoj pogibiji, oče, pa sam bila

uistinu nesretna. On me utješio.Papa ju je žestoko privio uz sebe i na trenutak mu se lice izobličilo od bijesa i muke.

»Moj voljeni Giovanni je ubijen«, pomislio je, »a kćer mi nosi komornikovo dijete!«Ali kada ga je Lucrezia pogledala, izraz lica bio mu je uobičajeno nježan i dobroćudan.— Moje drago dijete - rekao je - moram ti priznati da sam zatečen.

Uzela mu je ruke i prekrila ih poljupcima. Kako li je samo zgodna bila, gledajući ga timuplašenim očima u kojima se istodobno čitalo obožavanje. Podsjećala ga je na njezinumajku, u doba kad im je strast bila na vrhuncu.

— Oče, hoćete li mi pomoći?— Zar sumnjaš u to... makar i na trenutak? Sram te bilo, Lucrezijo. Ali morat ćemo biti

oprezni. Razvod ti je odobren pod pretpostavkom da ti je suprug spolno nemoćan i da sijoš djevica.

Usprkos tome što je bio užasnut okolnostima s kojima je bio suočen, papa nije mogaosuspregnuti smiješak. Bile su to okolnosti koje su mu se, po svoj prilici, zapravo činilesmiješnima.

— Što bi naši smjerni kardinali rekli, pomisli samo, da otkriju kako je naša dražesna,nedužna mlada djevica, koja je tako dolično izišla pred njih, tada bila u šestom mjesecutrudnoće? Oh, Lucrezijo, domišljato moje, prepredeno moje, to nipošto ne bi valjalo.Možda bismo morali privoljeti Sforzu da prizna dijete i zakune se da je njegovo. Što bitada bilo s našim razvodom? Sada moramo postupati posve oprezno. Sve se mora zadržatiu tajnosti. Tko sve zna za ovo?

— Nitko osim Pedra i Pantisileje.Papa kimnu.— Nitko ne smije saznati, dijete moje.— Ali oče, smijem li se udati za Pedra? Željeli bismo napustiti Rim i zajedno negdje

sretno i povučeno živjeti, negdje gdje nikoga ne zanima tko smo i što činimo, negdje gdjećemo moći proživjeti miran i sretan život, onako kako to smije običan puk.

Papa joj je sklonio kosu s užarena obraza.— Voljena moja - rekao je - to moraš prepustiti meni. Svijetu ćemo objaviti da te

kušnja kroz koju si morala proći iznimno iscrpila. Nećeš izlaziti iz svojih odaja u SantaMaria in Portico, a dok ne ozdraviš, nitko te neće posluživati osim odane Pantisileje. Umeđuvremenu, pronaći ćemo načina da te usrećimo.

Lucrezia se naslonila na jastuke dok su joj suze polagano tekle obrazima.— Uistinu - rekla je - Aleksandre VI., vi niste običan čovjek. Vi ste bog.

- 169 -

Gospa Lucrezia se razboljela. Puna dva mjeseca otkako je napustila samostan nijeizlazila iz svojih odaja, a samo je članovima njezine obitelji i služavki Pantisileji bilodopušteno da ju obiđu.

Rimljani su međusobno zbijali šale. Što li to znači? Kako li je to gospa Lucreziaprovodila vrijeme u samostanu? Pamtili su da je i ona, na kraju krajeva, Borgia. Hoće li seza nekoliko mjeseci u Vatikanu roditi dijete, novorođenče koje će papa, u svojojdobrostivosti, odlučiti usvojiti?

Cesare je čuo te glasine i izjavio da će se osvetiti svakome tko ih bude širio.Otišao je pred oca i rekao mu kakve priče kruže gradom.— To je neizbježno - rekao je papa. - Takve priče neprestano kolaju o nama. Ljudima

su potrebne, kao što su im potrebni karnevali.— Ne dopuštam da se o Lucreziji tako govori. Mora izići iz svoje osame. Mora se

pokazati.— Cesare, ali kako da to učini?Papa je gledao sina, čudeći se njegovoj samoživosti, jer Cesare je samo čekao dan kada

će biti oslobođen Crkve, oženiti Carlottu Napuljsku i preuzeti zapovjedništvo nadpapinskom vojskom. Ta pomisao toliko mu je ovladala umom da je zasjenila sve ostale.Tako je jamačno bilo i dok je smišljao Giovannijevo ubojstvo. Tuga njegova oca bila jeništavna u usporedbi s njegovom golemom ambicijom. Čak nije bio svjestan ni nevolje kojaje snašla Lucreziju, što se činilo nevjerojatnim, jer da je samo na trenutak razmislio, sve bimu bilo jasno.

— Tako da iziđe pred njih - odvrati Cesare.Došlo je vrijeme da sazna što je doista posrijedi. Krajem mjeseca ili početkom idućeg,

Lucrezijino dijete bit će rođeno. Morao je doznati.— Time bi - reče Aleksandar - samo potvrdila glasine.Na to je Cesare ostao uistinu zatečen. Papa je gledao kako mu krv šiba u naočito lice.— Uistinu je tako - nastavi Aleksandar. - Lucrezia čeka dijete. Čak štoviše, tek što nije

rodila. Cesare, stvarno me čudi što to i sam nisi već shvatio.Aleksandar se namrštio. Znao je koliko je Lucrezia užasnuta mogućnošću da Cesare

otkrije što se s njom događa. Ona i mala Pantisilea bile su na dvostrukom oprezu kad im jeCesare dolazio u posjet.

— Lucrezia... čeka dijete!Papa slegnu ramenima.— Događa se to - bezbrižno će papa.— I to dok je bila u samostanu! - Cesare je stegnuo šake. - Zato je, dakle, ondje bila

tako zadovoljna. Tko je otac?— Sine moj, ne dopustimo da nam krv uzavre. Bit će nam potrebna sva naša

domišljatost i staloženost. Nažalost, želimo li ostvariti brak koji dogovaramo za Lucreziju,neće nam ići u prilog dozna li se kako je, dok je stajala pred kardinalima izjavljujući da jevirgo intacta, zapravo bila u šestom mjesecu trudnoće. To mora ostati naša mala tajna.

— Tko je otac? - ponovi Cesare.Papa je nastavio kao da nije čuo pitanje:— Poslušaj moj naum. Nitko ju neće služiti osim Pantisileje. Kad se dijete rodi, odmah

će joj biti oduzeto. Već sam stupio u vezu s izvjesnim dobrim ljudima koji će ga uzeti ibrinuti se za njega. Bogato ću ih nagraditi, jer upamti, to mi je unuče, Borgia, a nama suBorgije potrebne. Možda ću za nekoliko godina naložiti da dijete dovedu u Vatikan.Možda ću nadgledati njegov odgoj. Ali u idućih nekoliko godina moramo se ponašati kaoda to dijete ne postoji.

- 170 -

— Želim doznati ime tog čovjeka - uporno će Cesare.— Suviše si bijesan, Cesare. Moram te upozoriti, sine moj, da je bijes najveći neprijatelj

onima koji mu dopuste da ovlada njima. Zauzdaj srdžbu. Ja sam to naučio u najranijojdobi. Ne pokazuj bijes prema tom mladiću. Neću ni ja. Razumijem što ga je navelo dapostupi na taj način. Hajde, Cesare, zar ne bismo i ja i ti učinili isto da se nađemo usličnom položaju? Ne možemo ga kriviti. - Papin izraz lica jedva se primjetno promijenio. -Ali znat ćemo mu dati ono što je zaslužio, kada za to dođe vrijeme.

— Umrijet će - povikao je Cesare.— Sve u svoje vrijeme - ispod glasa će papa. - Za sada... neka vlada spokoj. Tu je i

moja mala Pantisilea. - Papin glas bio je pun žaljenja, a osmijeh mu je bio blag. - Mnogotoga zna. Siroto dijete, toliko znanje moglo bi joj naškoditi.

— Oče, vi ste mudri. Znate kako valja postupati u ovakvim slučajevima, ali ja moramsaznati ime tog čovjeka. Neću imati mira dok ga ne saznam.

— Ne prenagljuj, sine moj. Ime mu je Pedro Caldes.— Nije li on jedan od tvojih komornika?

Papa kimnu.Cesare se tresao od bijesa.— Kako se usuđuje! Komornik, sluga... s mojom sestrom!

Papa se, položivši ruku na sinovljevo rame, uznemirio osjetivši drhtaje koji su potresaliCesareovo tijelo.

— Tvoj ponos je velik, sine moj. Ali upamti... pamet u glavu! I ti i ja znamo kako ovotreba riješiti. Ali trenutačno, oprez nam je najbolje sredstvo.

Oprez! Oprez nije bio Cesareu u ćudi. Kako je odrastao, napadaji bijesa koji su ga udjetinjstvu obuzimali postajali su sve češći, a kao što je i sam primijetio, postajalo mu ih jesve teže suspregnuti.

Pred očima mu se neprestano vrtio prizor njegove sestre s komornikom. Bio jeopsjednut mržnjom i ljubomorom, a u srcu su mu se rojile ubilačke namjere.

Papa je zagovarao oprez, ali papu više nije slušao. Nakon bratove smrti, otkrio jepapine slabosti. Papa nije znao dugo tugovati. Zaboravljao je nedjela svoje obitelji.Prestajao je žaliti za mrtvima i svu pažnju poklanjao onima koji su ostali na životu. Velikaprivrženost za koju je bio sposoban - koliko god prolazna bila - bila je žestoka dok je trajalai uvijek je morala biti prema nekome usmjerena. Cesare je prigrabio privrženost koju jeotac pružao Giovanniju, kao da je titula ili posjed. Cesare je znao da se ne mora bojatigubitka očeve naklonosti, što god učinio. To je za njega bilo veliko otkriće. Zato se osjećaotako moćno, nepobjedivo. Aleksandar je bio gospodar Italije, a taj isti Aleksandar bio jespreman pokoriti se sinovoj volji.

Zašto bi onda Cesare slušao Aleksandra dok poziva na oprez, ako ga nije volja?Jednog dana našao se oči u oči s Pedrom Caldesom u jednom od predsoblja papinskih

odaja i Cesareov bijes toliko se razbuktao da je izbrisao svaki spomen očeva upozorenja.— Caldes, stoj! - viknu Cesare.— Gospodaru... - trgnu se komornik - što tražite od mene?— Tvoj život - reče Cesare, isukavši mač.

Preneraženi se mladić okrenuo i pobjegao prema papinskim odajama. Cesare ga jeslijedio stežući držak mača.

Pedro je, užasnut i zadihan, čuo Cesareov okrutni cerek tik iza leđa. Kada mu jeCesareov mač dotakao bedro, osjetio je kako mu se niz nogu slijeva vruća krv.

- 171 -

— Uzalud tratiš vrijeme na bijeg - vikao je Cesare. - Umrijet ćeš zbog onoga što si sedrznuo učiniti mojoj sestri.

Onemoćao od straha, Pedro je dospio nadomak papina prijestolja na kojem je sjedioAleksandar, okružen dvojicom komornika i jednim kardinalom.

— Sveti Oče, spasite me... spasite me prije negoli poginem! - zavapi Pedro i baci sepapi pred noge.

Cesare se učas našao na njemu. Aleksandar je ustao, užasnuta i prijeteća izraza lica.— Sine moj, sine moj, okani se toga - viknu. - Skloni mač. Ali Cesare se samo nacerio i

probo komornika tako da je, kad se Aleksandar bacio naprijed da ga zaštiti, krv šiknula iumrljala papine halje, poprskavši mu čak i lice.

Oni koji su se zatekli uz papu zgroženo su ustuknuli, a Aleksandar je obujmio Pedra ipogledao sinovo mrko lice.

— Spremi taj mač - strogo je rekao, iznova postavši onaj Aleksandar koji je, koliko godbio popustljiv, uvijek znao obuzdati sinove. - Ne dovlači svoje kavge pred našu svetustolicu.

Cesare se ponovno nasmijao, ali je još jednom osjetio strahopoštovanje prema ocu,iznenađeno otkrivši da ga još nije nadmašio. Poslušao je i goropadno rekao:

— Samo neka ne pomisli da je ovime naša kavga okončana. Zatim se okrenuo ižustrim korakom napustio odaje.

Aleksandar promrmlja:— U mladosti je vrela krv! Nije svojevoljno tako nagao. Ali tko od nas nije bio nagao u

mladosti? Povijte ovom mladiću rane i... radi njegove vlastite sigurnosti, dodijelite mustražu.

Pantisilea se nagnula nad postelju. Lucrezia reče tihim glasom:— Počelo je, Pantisilea.— Legnite, gospo. Obavijestit ću Svetog Oca. Lucrezia kimnu.— On će se za sve pobrinuti.

Pantisilea je u Vatikan poslala roba s pečatnjakom koji joj je dao papa kad su dogovorilida će to biti znak kako je Lucreziji potrebna primalja. Papa je odlučio da o ovome ne smijebiti ni slova na papiru. Kada primi prsten, znat će što znači, jer nije smio biti poslan ni izkojeg drugog razloga.

— Kako li sam samo blagoslovljena što imam takvog oca - tiho će Lucrezia. - Oh,Pantisilejo, zašto se nisam odmah njemu obratila? Da jesam, Pedro i ja već bismo bilivjenčani. Koliko je samo vremena prošlo otkako sam zadnji put vidjela Pedra! Sada bi tre-bao biti uz mene. Kako bih samo bila sretna da jest! Zamolit ću oca da mi ga pošalje.

— Da, gospo, da - tješila ju je Pantisilea.Pomalo je bila uznemirena. Čula je glasine o nestanku Pedra Caldesa, ali Lucreziji o

tome nije govorila. Samo bi ju uznemirila, a porođaj je bio vrlo blizu.— Znaš li da sanjam? - reče Lucrezia. - Stalno sanjam. Morat ćemo napustiti Rim. Ne

sumnjam da će to privremeno biti nužno. Nekoliko godina živjet ćemo povučeno nanekom udaljenom mjestu - čak udaljenijem od Pesara, ali ne vjerujem da će nam otac.dopustiti da ga zauvijek napustimo. Posjećivat će nas. A kako li će samo voljeti unuče!Pantisilea, misliš li da će biti dječak?

— Tko to može reći, gospo? Nemojmo se moliti za dječaka ili djevojčicu, već samo zato da vam donese veliku radost.

— Govoriš poput mudraca, Pantisilejo. Ali gle, vlažni su ti obrazi. Plačeš. Zaštoplačeš?

- 172 -

— Zato... zato što je to tako divno. Sprema se započeti novi život... plod vaše ljubavi.To je predivno i mami mi suze na oči.

— Draga Pantisilejo! Ali prvo dolazi bol koju treba pretrpjeti, a moram ti priznati dasam uplašena.

— Ne biste trebali biti, gospo. Prvo dođe bol, a zatim... zatim nastupi blaženost.— Ostani uz mene, Pantisilejo. Ostani cijelo vrijeme uz mene. Obećaj.— Ako mi bude dopušteno.— A kada se dijete rodi, kada budemo imali svoj mali dom, bit ćeš s nama. Ali ne

smiješ navesti dijete da te previše zavoli jer ću biti ljubomorna.Kao odgovor, Pantisilea je briznula u buran plač.— Plačem zato što je to toliko divno - ponovila je. - Gotovo suviše divno da bi bilo

istinito.Stigla je i primalja. Nosila je krinku, a pratila su ju dva muškarca, također

zakrabuljena. Ostali su čekati pred vratima Lucrezijine sobe, a primalja je prišla krevetu.Pregledala je Lucreziju i rekla Pantisileji što da radi. Dva muškarca ostala su pred

vratima za cijelog Lucrezijinog poroda.

Lucrezia se prenula iz iscrpljenosti i zatražila da joj daju dijete. Stavili su joj ga unaručaj.

— Maleni dječak - reče Pantisilea.— Mislim da ću umrijeti od radosti - prigušenim će glasom Lucrezia. - Moje vlastito

dijete. Ali voljela bih da je i Pedro ovdje. Sigurno žarko želi vidjeti sina, zar ne? Pantisilejo,želim da mi dovedeš Pedra.

Pantisilea kimnu.— Želim da ga smjesta dovedeš.Primalja je prišla postelji. Rekla je:— Gospa je iscrpljena i potreban joj je odmor.— Želim držati dijete u naručju - reče Lucrezia - a kada ovdje bude i djetetov otac, bit

ću posve mirna.— Vaša služavka bit će smjesta poslana po njega. Sve je već dogovoreno - reče

primalja. Obratila se Pantisileji. - Odjeni ogrtač i smjesta se spremi za polazak.— Ne znam gdje da ga nađem - započne Pantisilea.— Bit ćeš odvedena k njemu.Lucrezia se osmjehnula Pantisileji, a mala je služavka razrogačila oči od radosti.— Ne želim izgubiti ni trenutka - povikala je. - Smjesta ću poći.— Dobit ćeš pratnju. Vodič te već čeka pred vratima.— Neću se dugo zadržati, gospo - rekla je Pantisileja, kleknula uz krevet i poljubila

Lucreziji ruku.— Idi, Pantisilejo - tiho će glasom Lucrezia. - Idi najbrže što možeš.

Lucrezia je pogledom ispratila Pantisileju do vrata, a zatim se nad postelju nadvilaprimalja.

— Gospo, sada vam moram uzeti dijete. Mora u zipku na spavanje. Vama je potrebanodmor. Spravila sam pripravak koji će vam pomoći da zaspite. Popijte ga i snivajte dugo iduboko jer će vam biti potrebna snaga.

Lucrezia je ispila napitak, poljubila djetetovu svijetlu glavicu, pružila ga primalji ipoložila glavu na jastuk. Za nekoliko je trenutaka zaspala.

- 173 -

Jedan od muškaraca koji su čekali pred vratima Lucrezijinih odaja, istupio je vidjevšida je Pantisilea izišla iz sobe.

— Slijedi me - rekao je, pa su zajedno pošli u dvorište gdje ih je već čekao spremankonj.

Bila je večer, pa je tek mjesečina osvjetljavala ulice kojima se Pantisilea, jašući u sedluiza vodiča, udaljavala od palače. Izjahali su iz naseljene četvrti i spustili se prema rijeci.Kada su stigli do obale, konjanik se zaustavio.

— Divna je noć, Pantisilejo - reče.Pogledala je blijedu mjesečinu kako se zrcali na vodi i pomislila kako je doista

prelijepo. Cijeli joj je svijet bio lijep, zato što je bila sretna. Gospodarica je bez teškoćarodila zdravog dječaka, a ona se sama zaputila da Lucreziji dovede Pedra. Jašući,razmišljala je o svojoj budućnosti.

— Jest - rekla je - baš je divno. Ali nemojmo odugovlačiti. Moja gospodarica čezne zatime da vidi Pedra Caldesa.

— Nema žurbe - odvrati čovjek. - Gospodarica će ti dugo spavati. Iscrpljena je.— Radije bih smjesta nastavila put prema odredištu.— Kako želiš, Pantisilejo.Skočio je s konja.— Kamo ste se zaputili? - upitala je.Umjesto odgovora, spustio ju je s konja. Ogledala se za zaklonom u kojem se možda

krije Pedro, ali nije vidjela ništa slično.Čovjek reče:— Kako si samo sitna, Pantisilejo, i tako mlada.Sagnuo je glavu i poljubio joj usne.Bila je zaprepaštena, ali mu nije zamjerila. Prošlo je mnogo vremena otkako se zadnji

put našla u muškom zagrljaju.Lagano se nasmijala i rekla:— Nije sad vrijeme. Želim da me smjesta odvedete Pedru Caldesu.— Kako vi kažete, Pantisilejo - odvrati muškarac.Nježno joj je položio ruke na glavu i polako ih spustio na njezine uši, milujući ih.

Podigla je oči i pogledala mu lice. Nije gledao u nju. Činilo se da zuri u rijeku obasjanumjesečinom. Oči su mu bile staklaste i nepomične, a Pantisileju je odjednom obuzeoužasan strah.

U tom trenutku zasljepljujuće spoznaje, sve joj je postalo bjelodano, čak i prije nego štose dogodilo.

Zatim je osjetila kako joj se njegove ruke stežu oko vrata.

Lucrezia se probudila. Bio je dan.Sanjala je. Nalazila se u prelijepom vrtu, negdje na selu. Njezin dječačić ležao je u

kolijevci, a ona se, zajedno s njegovim ocem, naginjala nad nju i promatrala dijete.Bio je to lijep san, ali ipak samo san. Svanuo je dan i bila je budna.Nije bila sama u sobi. Sa svake strane postelje sjedio je jedan muškarac, a ona je osjetila

kako joj srce počinje potmulo bubnjati. Obećali su joj dovesti Pedra, a nije ga bilo. I gdje jePantisilea?

Pokušala se uspraviti u krevetu.— Morala bi se odmarati - reče Aleksandar. - Trebat će ti snaga, draga moja.— Oče - rekla je ispod glasa, a zatim se okrenula drugom čovjeku. - I Cesare - dodala

je.

- 174 -

— Došli smo ti javiti da je sve u redu - rekao je Cesare. Govorio je strogim, odrješitimglasom, pa je znala da je bijesan. Uzmaknula je od njega i primakla se ocu. Aleksandrovglas bio je nježan i blag kao uvijek.

— Hoću svoje dijete - rekla je. - Oče, dječak je. Obožavat ćete ga.— Da - odvrati papa. - Za nekoliko godina bit ćemo zajedno.Nasmiješila se.— Oh, oče, znala sam da mogu biti sigurna kako ćete se pobrinuti za mene.Svojom lijepom, bijelom rukom potapšao je njezinu.— Malena moja - tepao je Aleksandar. - Mudra moja malena.Uzela mu je ruku i poljubila ju.— Sada - živahno će Aleksandar - više nema razloga za brigu. Sve je riješeno. Ubrzo

ćeš se vratiti normalnom životu, a ova mala zgoda, premda je raspirila neke zlobneglasine, ubrzo će pasti u zaborav.

— Oče, Pedro...— Ne izgovaraj to ime - osorno će Cesare.— Cesare, najdraži brate, moraš me razumjeti. Volim Pedra. On je otac mog djeteta, a

uskoro će mi postati i muž. Naš se otac pobrinuo da tako bude.— Najdraža moja - reče papa - nažalost, to neće biti moguće.Uspaničeno je pokušala ustati.— Draga moja kćeri - promrmlja papa - vrijeme je da doznaš istinu.— Ali volim ga, oče, a vi ste rekli da...Aleksandar se okrenuo od nje i prinio rupčić očima.Cesare reče gotovo zlurado:— Tijelo Pedra Caldesa izvučeno je jučer iz Tibera. Izgubila si ljubavnika, sestro. Smrt

ti ga je oduzela.Pala je natrag na jastuke, zatvorenih očiju. Papa se s ljubavlju nadvio nad nju.— Sve se prebrzo dogodilo - reče. - Slatko, slatko moje dijete, volio bih da mogu

ponijeti bol umjesto tebe.Dok je gledao oca, Cesareove usne iskrivile su se u podrugljiv osmijeh.Želio je povikati: »A po čijoj je zapovjedi komornik ubijen? Mojoj i tvojoj. Kako i priliči.

Kao da nije već dovoljno ukaljala naše ime povlačeći se sa slugama!«Umjesto toga, rekao je:— U Tiberu mu se pridružio još netko... tvoja služavka Pantisilea. Nikada joj više

nećeš vidjeti lice.Lucrezia je sakrila lice dlanovima. Željela je odagnati sliku te sobe i muškaraca koji su okonje sjedili. Bili su joj čuvari, tamničari. Za nju nije postojao drugi život od onog koji su jojnamijenila ta dvojica. Nije joj bilo dopušteno napraviti nijedan korak bez njihovadopuštenja. Ako bi i pokušala, pobrinuli bi se da ju snađe jedino propast.

Pedro na dnu rijeke! Zamišljala ga je s ranama na tijelu ili možda modricama navratu. Možda nije bilo nijednog, ni drugog. Možda su ga otrovali prije nego što su gapredali rijeci.

Pedro, lijepi dječak. Što je skrivio, osim što je volio Lucreziju?A tek mala Pantisilea. Nikada ju više neće vidjeti. Nije to mogla podnijeti. Postoji

granica do koje čovjek može trpjeti tugu.— Odlazite... odlazite od mene - mucala je. - Donesite mi dijete... i odlazite... odlazite,

kažem vam.U prostoriji je zavladao muk. Ni Cesare, ni Aleksandar nisu se ni pomaknuli.Zatim se Aleksandar oglasio, istim onim blagim, umirujućim glasom:

- 175 -

— Dijete je dobro zbrinuto, Lucrezijo. Za njega se ne moraš nimalo bojati.— Želim svog sina - plakala je. - Želim svoje djetešce. Želim ga ovdje... u svom

naručju. Ubili ste čovjeka kojeg ljubim. Ubili ste mi prijateljicu. Od vas mi ništa više netreba, samo mi vratite dijete. Odlazim. Živjet ću sama sa svojim djetetom... nikada više neželim vidjeti ovo mjesto...

— Zar to govori Lucrezia? Zar je to Lucrezia Borgia? - rekao je Cesare.— Da - vikala je. - To sam ja, nitko drugi.— Pogriješili smo - žurno će Aleksandar. - Vijesti smo ti preoštro priopćili. Ali vjeruj

mi, najdraža kćeri, da postoje trenutci kada je oštar potez nožem najbolji. Nakon toga ranesmjesta počnu zacjeljivati. Nije bilo lijepo od tebe što si se - kao Borgia, kao naša ljubljenakćer - tako spetljala sa slugom. A to što se zalomilo i dijete, pravi je... zločin. Ali mi teljubimo iz sveg srca i razumijemo tvoje osjećaje. Opraštamo ti ih, kao što bismo ti oprostilisvaki grijeh. Slabi smo i nježno te volimo. Izbavili smo te od sramote i propasti, kao štoćemo te uvijek izbavljati. Najmilije si nam blago i volimo te više od svega. Ja i tvoj brattako osjećamo prema tebi i zajedno smo te spasili posljedica velikog grijeha i gluposti.Onih koji su sudjelovali u ovoj pustolovini više nema, pa tako ni opasnosti da nas izdaju.Što se djeteta tiče, prelijep je dječak i već sam ga zavolio. Ali moraš se od njega oprostiti -samo nakratko. Čim bude moguće, pobrinut ću se da nam se vrati. On je Borgia. Vrištao jei otimao mi se. Bog ga blagoslovio. U najboljim je rukama, ima dostojnu maćehu. Brinut ćeo njemu kao o vlastitom djetetu - ne, još i bolje. Neće se usuditi dopustiti da našeg malogBorgiju snađe ikakvo zlo. A evo što ti obećavam, Lucrezijo. Za četiri godine... ne, za tri,dovest ćemo ga sebi, usvojit ćemo našeg jedrog dječaka i nitko neće moći u njega uprijetiprstom i reći: »Evo kopileta Lucrezije i ubogog komornika«.

Ušutjela je. San se rasplinuo. Nije mogla pojmiti zbilju. Ne još. Ali znala je da hoće.Znala je da drukčije ne može biti.

Cesare ju je primio za ruku i na njoj je osjetila dodir njegovih usana.— Najdraža - reče - dogovorit ćemo ti veličanstven brak.Zadrhtala je.— Još je prerano govoriti o tome - prekori ga Aleksandar. - O tome ćemo poslije.Još je šutjela.Još su sjedili uz nju. Svaki ju je držao za jednu ruku, a s vremena na vrijeme sagnuli bi

se da ju poljube.Osjećala je da joj je oduzeta sva radost, a opet je bila svjesna neke nejasne ugode koju

su joj pričinjali njihovi poljupci.Postajala je svjesna da je sve što se dogodilo bilo neizbježno. Počela je shvaćati koliko

su njezini snovi bili budalasti.

- 176 -

Novi mladoženja

Lucreziju su pripremali za vjenčanje. Dvorkinje koje su ju okruživale divile su sehaljini, gusto izvezenoj zlatom i prošivenoj biserjem. Oko vrata su joj svjetlucali rubini, ahaljinu je krasio uzorak isprepletenih grbova Aragonaca i Borgija.

Premda je prošlo tek nekoliko mjeseci otkako je rodila sina, uspjela je vratiti izvanjskumirnoću. Stojeći u svojim odajama dok su ju odijevali u skupocjeno ruho, činilo se da nerazmišlja ni o čemu osim o predstojećem obredu.

Uz nju je bila i Sanchia.Lucrezia se polako okrenula i nasmiješila šogorici. Tko bi pomislio da će upravo

Sanchia biti ta koja će joj donijeti utjehu u nesreći?Sanchia je bila ta koja joj je govorila o svojim brojnim ljubavima, koja joj je objasnila da

su u početku osjećaji uvijek vrlo snažni. Zar se ne sjeća svatko svog prvog bala, svojihprvih dragulja? Tako je i s ljubavima. Zar to nije Sanchia najbolje znala? Zar nije bilaistinski poznavalac ljubavnih odnosa?

Sanchia joj je govorila o svom malom bratu. Bio je nježan, lijep, svi su ga voljeli.Lucrezia će blagoslivljati dan kada je za muža dobila Sanchijina brata, Alfonsa, vojvodu odBisceglie.

Sanchia je bila uzbuđena zbog bratova izgledna dolaska u Rim, a svojim je ushićenjemzarazila i Lucreziju. »Oh«, mislila je Lucrezia, »kako sam sretna što u ovim trenucimaimam Sanchiju uza se!«

Bila je Borgia. Nikada to nije smjela zaboraviti. Kamo god pogledala, ugledala biamblem bika na ispaši. »Mi ne smijemo snivati o priprostoj ljubavi i braku«, govorila jesama sebi. »To je za priproste ljude, one koje ne čeka veličanstvena sudbina.«

Otac i brat svim su ju srcem ljubili. Činilo se kako su potpuno zaboravili da im se ikadapokušala suprotstaviti.

Negdje u Rimu - a možda čak daleko od Rima - očuh i maćeha odgajali su malenogdječaka, kojega će za nekoliko godina morati dovesti u Vatikan. On je bio sve što joj jepreostalo od kratke idile koja je njemu donijela život, njegovoj majci patnje, a dvamaljudima koji su ju voljeli svim srcem, smrt.

Borgije se nisu mučile turobnim mislima. Prošlost je bila ništavna, a sadašnjost ibudućnost važnije od svega.

Bila je spremna poći svome mladoženji.

Svršetak

- 177 -

Spisateljičina bilješka

Nadam se da će moji čitatelji imati na umu poslovicu Altri tempi, altri costumi, iuživjeti se u sliku svijeta u petnaestom stoljeću, kada su pape shvaćale zavjet celibata kaopuku formalnost, a ubojstva su bila toliko svakidašnja da stari lađar na Tiberu, vidjevši danetko baca tijelo papina sina u rijeku, nije smatrao neophodnim takvo što prijaviti, jer jegotovo svake noći svjedočio bacanju nekog trupla.

Borgije u nama mogu pobuditi suosjećanje isključivo ako im sudimo prema mjerilimavremena u kojem su živjeli, a jedino uspiju li u nama pobuditi suosjećanje, moći ćemo ihrazumjeti.