J A V N I P O Z I V i dobrobiti etkom u 10 sati. · Neke od tih pojmova potrebno je uvrstiti u BH zakon.U Zakonune postoji pojan psa lutalice i na njega primijeniti ovaj zakon. Naime,

Broj: 01-02-1-26/13

Sarajevo, 9. 9. 2013.

Na osnovu člana 41. stav (2) Poslovnika Predstavničkog doma („Službeni glasnik BiH”

brojevi: 33/06, 41/06, 81/06 ,91/06, 91/0787/09 i 28/12) u skladu sa Zaključkom

Predstavničkog doma sa 51. sjednice, održane 25. 7. 2013., Ustavnopravna komisija upućuje:

J A V N I P O Z I V

Pozivamo sve zainteresirane da učestvuju u javnoj raspravi o primjeni Zakona o zaštiti i

dobrobiti životinja

Javna rasprava će biti održana u četvrtak, 3.10.2013. u zgradi Parlamentarne skupštine

Bosne i Hercegovine, Trg BiH 1., Plava sala , IV. sprat, s početkom u 10 sati.

U javnoj raspravi učestvovaće poslanici i delegati Parlamentarne skupštine BIH,

predstavnici Vijeća ministara BiH, Ureda za veterinarstvo BiH, načelnici svih općina u BiH,

predstavnici nadležnih entitetskih ministarstva i Brčko Distrikta BiH, veterinarskih komora,

veterinarskih fakulteta, nadležnih kantonalnih inspekcija, ombudsmeni za ljudska prava,

nevladine organizacije i svi drugi koji imaju interes za javnu raspravu.

PREDSJEDAVAJUĆI KOMISIJE

Šefik Džaferović

EOCTIA H XEPLIE|OBI4HAII,APJIAMEHTAPHA CKYIIIIITIIHA

EOCHE 14 XEPI.IE| OBI,IHETIPEACTABHruKI4 .4OM

BOSNA I HERCEGOVINAPARLAMENTARNA SKUPSTNA

BOSNE I HERCEGOVINEPREDSTA'rNIdKI / zASTUPNIeT oovt

EOSNA I HERCEGOVINA

Broj/Epoj:Sarajevo/Capajeno: 05.06.20 I 3.

PARLAMENTARNA SKUPSTINA BOSNE I HERCEGOVINE

PREDSTAVNIdKI DOMn/r predsjedavaju6eg Denisa Be6irovi6a

PREDMET: Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunamaZakona o za5titi i dobrobiti iivotinja

Na osnovu dlana 99. i 100. Poslovnika Predstavnidkog doma Parlamentarne skup5tine BiH

("SluZbeni glasnika BiH", br.33106, 41106,811069,91106,91107,87109 i 28112), kao ovla5teni

predlagad, dostavljam Prijedlog zakonao izmjenama i dopunamaZakona o dobrobiti Zivotinja radi

razmatranjai usvajanja u Parlamentarnoj skupStini BiH.

PredlaZem da se procedura razmatrarrja i usvajanja ovog prijedloga zakona provede po hitnom

zakonodavnom postupku u skladu sa dlanom 127.

U prilogu dostavljam tekst Prijedloga zakona s obrazloZenjem na bosanskom jeziku, odredbe

zakonakoje se mijenjaju, odnosno dopunjuju i elektronsku verziju Prijedloga zakona'

S po5tovanjem,

Ovla5teni predlagad

e....

Pr ovi6 Uzunovi6

ptlnfirrnilil srup$ilm l0s[E i tticEs0ItffSARAJEVO

Trg BiH 1, Sarajevo

z

Na osnovu dlana IV.4 a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentama skup5tina Bosne i

Hercegovine, na _ sjednici Predstavnidkog doma, odrZanoj -.-.2013.

i na sjednici- Doma naroda,

odrZanoj _. _. 2013., usvojila je

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZASTITI I DOBROBITI

ZIVOTINJA

Clan l.

U Zakonu o za$titi i dobrobiti Zivotinja ( "SluZbeni glasnik BiH" broj :25109), u dlanu I ' dodaje se

novi stav (4) koji glasi:

"(4) Ovaj zakonne primjenjuje se na gazdovanje lovi5tima, kao ni nauzgoj riba i ribolov".

ilan 2.

U dlanu 2. nakon tadke t), dodaju se nove tadke u), v), z), aa), bb), cc), dd), ee) i ff), koje glase: :

"u) divlje Zivotinje su sve Zivotinje, Sto ukljuduje i strane Zivotinjske vrste, osim domaiih Zivotinja,

ku6nih ljubimaca, sluZbenih pasa i konja te radnih Zivotinja;

v) domade Zivotinje su Zivotinje koje je dovjek pripitomio i koje uzgaja radi proizvodnje hrane,

hrane za Livotinje i nusproizvoda Zivotinjskog podrijetla te u druge gospodarske svrhe;

z) klanje je postupak kojim se uzrokuje smrt Zivotinje njezinim iskrvarenjem;

aa) obredno klanje je klanje Zivotinja bez prethodnog omamljivanja koje obavlja osoba ovla5tena

od vjerske zajednica;

bb) radne Zivotinje su psi koji sluZe kao tjelesni duvari i duvari imovine, psi vodidi slijepih i oni

koji sluZe za pomo6, psi tragadi i psi koji sluZe obavljanju drugih poslova, konji i druge Zivotinje

kojima se dovjek sluZi u druge svrhe osim proizvodnje;

cc) usmrdivanje je postupak koji se obavlja sredstvima i metodama odobrenim u tu svrhu i na

propisani nadin tako da se Zivotinjama prouzrodi najmanja mogu6a bol, patnja i strah;

dd) divlji psi su psi koji nemaju vlasnika ili odgajatelja, nalaze se na rubu urbanih i ruralnih

podrudj a, preZivlj avaju skuplj aj uci otpatke;

ee) napu$teni psi su psi koji su nekada bili ovisni o vlasniku, a koje je vlasnik napustio;

ff) psi u vlasni5tvu su psi bez kontrole vlasnika (,,komSijski" psi).

Clan 3.

"ilan 3.

(Zabr ana ubij anj a i zlostavlj anj a)

,,Zabranjeno je Zivotinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjemo izlagati strahu,

protivno odredbama ovoga Zakona".

i I Clan 4.

IzaElana3. dodaju se novi dlanovi 3a' i 3b. koji glase:

"ilan 3a.

(Briga o Zivotinjama)(1) Pravo drLanja Zivotinja ima svako lice koje ispunjava uslove zazaitituLivota i dobrobiti

Zivotinja, u skladu sa ovim zakonom.

(2) Svako lice je obavezno da se stara o Zivotinjama, a narodito o Zivotinjama diji opstanak

zavisi neposredno od njega.

(3) DrZalac Zivotinje duLanje da postupa prema Zivotinji sa paZnjom dobrog domadina i da

Zivotinji osigura Zivotne uslove koji odgovaraju njenoj vrsti, rasi, polu, starosti kao i

fizidkim, biolo5kim i proizvodnim specifidnostima, osobinama u pona5anju, odnosno

zdravstvenom stanju Zivotinje.

(4) Dfialac Zivotinje odgovoran je za Livot i dobrobit Zivotinje, kao i za Stetu koju ona moZe

nanijeti drugim licima ili Zivotinjama.

(5) DrZalac Zivotinje duZan je da sprijedi Zivotinju da ugrozi Livot, sigurnost ili imovinu drugog

lica, odnosno Zivot i sigurnost druge Zivotinje.

ilan 3b.

(Obaveza pruZanja Pomo6i)(1) Lice koje povrijedi Zivotinju mora joj pruZiti pomoi, a ukoliko nije u mogu6nosti da samo

pruZi pomoi, duZno je da obezbijedi pruZanje pomo6i Zivotinji.

(2) DrLalac Zivotinja duZan je osigurati veterinarsku pomo6 u sludaju povrede, bolesti i

oteZanog porodaj a Zivotinj e."

dtan 5.

Za{tita Zivotinja za vrijeme drZanja

U dlanu 5. tadka f) mijenja se i glasi:

(f) obudavati Zivotinje zaborbe, organizirati borbe Zivotinja, osim tradicionalnih natjecanja

bikova,ili sudjelovati u njima, posjedivati ih i oglaSavati te u vezi s tim organizirati kladenje i

sudj elovati u kladenju."

itan 6

U dlanu 14. izatadke e) dodaje se nova tadka f) koja glasi:

"f) je Zivotinjaiz skloni5ta koja se ne vrati vlasniku u roku od l5 dana, a koju nije moguie dalje

drta1j ili udomiti."

thn 7.

U dlanu 16. iza stava (4) dodaje se novi stav (5) koji glasi:

"(5) Zivotinje se smiju zaklatibez prethodnog omamljivanja samo u sludaju prisilnog klanja i pri

obrednom klanju, dok je zabranjeno omamljivanje, klanje, usmriivanje ili ubijanje Zivotinja u

ritualne swhe."

Ctan 8.

U dlanu 18. iza stava (5) dodaje se novi stav (6) koji glasi:

"(6) Prevozi domadih Zivotinja mogu se wsiti poljoprivrednim i drugim vlastitim prijevoznim

sredstvima u sludajevima sezonskog preseljenja Zivotinja u druga klimatska podrudja i prevoza

vlastite Zivotinje na udaljenost do 50 km od svoga doma6instva."

Chn 9.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u,,SluZbenom glasniku BiH".

oBR AZLoZnN.ln

r. usrAvNopRAVNI osNov zA DoNoSnNrn zAKoNA

Ustavnopravni osnov za dono5enje ovog zakona sadLanje u dlanu IV. 4 a) Ustava Bosne i

Hercegovine prema kojem je Parlamentarna skup5tina Bosne i Hercegovine nadleZna za donosenje

zakonakoji su potrebni za provodenje odluka PredsjedniStva ili za vr5enje funkcija Skup5tine Bosne

i Hercegovine po Ustavu.

II. RAZLO ZI ZADONOSENJE ZAKONA

Situacija u BiH po pitanju pasa lutalica vei duZe vrijeme je kritidna, za Sto je zasluLan upravo ovaj

zakon i nepo5tivanje tog zakona. U svrhu rje5enja tog problema bacaju se ogromna sredstva.U

Kantonu Sarajevo otvoren je azll za 900 pasa za Sto je izdvojeno cca 900.000 KM i dalje se izdvaja

157 KM/psu mjesedno.IJ Zenici ce uskoro podeti izgradnja azilaza cca 150 pasaza Sto 6e biti

badeno 250.000 KM. Naglajavam baieno, jer problem nije i nede biti rije5en izgradnjom ovih

azilabez adekvatnih izmiena Zakona, tako da 6emo imati konstantno povedavanje broja pasa na

ulicama.

Samo uZenicije do maja 2012. registrirano preko 500 napada pasa lutalica na ljude, ali nijedan pas

nije eutanaziran jer je opasan za okolinu, a ni jedan nije ispitan da li je opasan za okolinu.

Bez obrizana zakonsko opredjeljenje da se primjenjuje CNR metoda (uhvati-tretiraj-pusti) ona nije

dala dobra rjelenja jer je broj Livotinja; pasa i madaka na ulicama gradova u porastu, a nije mogude

obezbijediti skloniSta i tretman za toliki broj Zivotinja .

Znatnoje vi$e smeia na ulicama i uop5te na razliditim destinacijama, jer ga psi razbacuju u potrazi

za hranom po kontejnerima.

Izmjenama i dopunama Zakona mogude ja sa manjim ulaganjima u manje smjeStaje za Livotrnie

rije5iti problem pasa lutalica u BiH.

Rokovi za donoSenje podzakonskih akata nisu ispo5tovani i nisu registrirane Zivotinje kod

veterinarskih organizacija. Etidki komitet i Strudno vijeie nisu formirani, ku6ni ljubimci nisu

mikrodipovani i registrirani.

III OBRA ZLOLF,N JE POJEDINIH RJESENJA

Bosna i Hercegovina je 26.02.2009. godine (SluZbeni glasnik BiH broj 25109) usvojila Zakon o

zaStiti i dobrobiti Zivotinja i time ispunila jednu od obavezana putu zaEIJ integracije. Zakon koji je

usvojen ima veliki broj nedostataka zbog dega gradani i institucije desto svjesno i nesvjesno krSe

Zakon. Broj pasa lutalica , nakon podetka primjene ovog zakona je porastao i pored dinjenice da se

primjenjuje metoda CNR; uhvati-tretiraj-pusti. Provedbu zakona nisu pratile i aktivnosti lokalnih

zajednicanaizgradnji skloni5ta zapse lutalice i gradani su se suodili sa agresivnim Zivotinjama koje

nerijetko bezrazloganapadaju ljude i materijalna dobra'

Zakon o zaltiti i dobrobiti Zivotinja uraden je prema Nacrtu zakona koji su radila tri njemadka

veterinarska eksperta u saradnji sa strudnjacimaza veterinarstvo BiH.

Ovakav zakonse pokazao te5ko primjenljivim u Bosni i Hercegovini iz viSe razloga:

1. U dlanu 1. stav 2. navedeno je: ,,Odredbe ovoga Zakona odnose se na sve Zivotinje koje

imaju razvijena Eula zanadraLaj i nervni sistem za registriranje nadtaLaja koji mogu dovesti

do bola" . Npr. U Zakonu R Hrvatske u dlanu2. nagla5eno je da se ovaj zakon ne

primjenjuje na embrionalne i fetalne razvojne stadije Zivotinja, na gospodarenje lovi5tem i

divljadi te na ribolov. Neiskljudivanjem ovih stavki rzZakonau BiH dolazi do antagonizma

ovog zakonaiZakonu o ribolovu/ribarstvu pa bi se svi ribari trebali tretirati kao prekr5ioci

ovog zakona.

2. U dlanu 2. datoje znadenje pojmova koji se odnose na ovaj zakon. Pri tome nedostaje niz

pojmova koji su neophodni u tumadenju ovog zakona. Npr u zakonu RH koristi se vedi broj

pojmova : cirkusi i predstave sa Zivotinjama,divlje Zivotinje, klanje, obredno klanje, radne

Zivotinje, sluZbeni konji, sluZbeni psi,strane Zivotinjske vrste, veterinarski ured, zahvat,

zoolo5ki vrt kojih nema u BH zakonu. Neke od tih pojmova potrebno je uvrstiti u BH

zakon.U Zakonune postoji pojan psa lutalice i na njega primijeniti ovaj zakon. Naime, neki

ih svrstavaju u napu5tene Zivotinje (prema Zakonu ,, Kuina Zivotinja koju je posjednik

svjesno napustio ,,) . Ve6ina pasa lutalica nisu nikad imali vlasnika, a definitivno nisu ni

kudne Zivotinje. Neki ih definiraju kao izgubljene Zivotinje.Prema Zakonu to je ,,ona

Zivotinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traZi".Niti ova odredba ne

definira pse lutalice jer oni definitivno nisu imali vlasnika i niko ih ne traZi. U BH psi

lutalice predstavljaju se kao napuitene iivotinje, ali tumaienjem zakona jasno je da se ne

uklapaju u tu definiciju. Na stranici I3/66 Stray Animal Control Practices (Europe) psi

lutalice podijeljeni su u tri vrste; divtji psi (nemaju vlasnika ili odgajatelja, nalaze se na

rubu urbanih i ruralnih podruija, preiivljavaju skupljajuti otpatke) napuiteni psi (nekada

su bili ovisni o vlasniku za njegu, vlasnik viie ne ieli osigurati sredstva)u vlasniinu, ali bez

kontrole (,, komiij ski " psi)

elan 3. Zakona o za5titi i dobrobiti Zivotinja glasi ,,Zabranjeno je Zivotinju bez opravdanog

nzloga ubiti, nanositi joj bol, patnju i Stetu,zlostavljati je i namjemo izlagati stresu i

strahu". Bolje je rje5enje : Zabranjeno je iivotinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede

te ih namjerno izlagati strahu,protivno odredbama ovog Zakona.

U dlanu 4. tadka b) stoji: ,,Posebno je zabraileno: b) napu5tati Zivotinje drLane zbog druStva

i druge Zivotinje drlane pod nadzorom dovjeka". Cinjenica je da veliki broj Zivotinja ,

narodito pasa ie puSten na ulicu,niko ih nije pustio , dime je Zakon prekrSen, a niko nlie za

to kaZnjen.

S. elan 4.tadka f) ,,Posebno je zabranjeno provjeravati oStrinu Zivotinje na drugoj Zivotinji,

hu5kati jednu Zivotinju na drugu, te priredivati borbe Zivotinja, ukljudujudi borbe pasa,

bikova, medvjeda, pijetlova, te i svih ostalih Zivotinja". Prema ovom dlanu koride su

zabranjene. U BiH odrZava se veliki broj korida, tako da se Zakon konstantno kr5i. Samo

eevljanskoj koridi prisustvuje cca 100.000 ljudi, koji nesvjesno kr5e Zakon.

6. ilan 8. Registracija kuinih ljubimaca. Obavezuje posjednike pasa i madaka da su duZni

registrovati pse i madke u veterinarskoj organizaciji koja vodi upisnik Zivotinja u roku od

sedam dana od dana stjecanja vlasniStva. Ova odredba Zakona nije ispoStovana. Sa coljem

identifikacije , sve Zivotinje trebaju trajno biti oznadene , posjednici pasa i madaka duZni su

aJ.

4.

7

trajno oznatiti pse i madke s pomocu mikrodipa, Sto obavlja samo veterinar. Zabranjeno je

uklanjati mikrodip, osim u sludaju ako za to postoje opravdani zdravstveni razlozi. Ovim se

krse odredbe dlana 4.b. aveterinarski uredi ne raspolaZu urednim stanjem kuinih ljubimaca.

7. Clan 14.d. ,,Eutanazlja Zivotinja moZe se provesti ako je Zivotinja opasna za okolinu".

Samo uZenicije do maja mjeseca2012. registrirano preko 500 napada pasa lutalica na

ljude, ali nijedan pas nije eutanaziran jer je opasan za okolinu, a ni jedan nije ispitan da li je

opasan za okolinu. Vjerovatno niti jedan ne bi bio proglaSen opasnim niti da je cifra

daleko veda , jer veterinar mora psa testirati na takvim testovima koji bi jedino izuzetno

agresivnog psa proglasili opasnim za okolinu.

8. Zakonom nije regulisano koliko treba da se Zivotinja koja nije udomljena drZi u skloniStu.

Gotovo u svim zemljama EU, posebno u zemljama koje su susjedi BiH smje5taj u

skloni5tima je vremenski ograniden. Evropski prosjek je 12 dana i varira od 5 do 60

dana i to:

5 dana - Irska, Bjelorusija

7 dana - Svedska, Velika Britanija8 dana - Spanijal4 dana - Bugarska, Estonija, Madarska, Norveika, Holandija,

I5 dana - Belgija, Finska

30 dana - Srbija, Slovenija60 dana - HrvatskaNeograniieno - Njemaika i ltalija u azilima, Grika po principu uhvati, steriliii, pusti

9. U dlanu 16.(4) stoji: ,,Ured ie pobliZe propisati uslove za obavljanje ritualnog klanja", Sto do

sada nije uradeno. Treba razdvojiti obredno (vjersko) klanje koje je tradicija od ritualnog.

Kod obrednog klanja i prisilnog klanja Zivotinje se smiju zaklati bez prethodnog

omamljivanja Zabranjeno je omamljivanje, klanje, usmrdivanje ili ubijanje Zivotinja u

ritualne svrhe.

10. elan 18.(4) Prijevoz Zivotinja mogu obavljati fizidke i pravne osobe koje su registrirane za

tu djelatnost. Prijevozna sredstva kojima se prevoze Zivotinje moraju biti oznadena

propisanom oznakom. Iz dlana 18. nisu iskdljudeni prevozi doma6ih Zivotinja

poljoprivrednim i drugim vlastitim prijevoznim sredstvima u sludaju sezonskog preseljenja

Zivotinja u druga klimatska podrudja i prevoza vlastite Zivotinje na udaljenosti do 50 km od

svoga gospodarstva. Vlasnici uglavnom nisu registrirani za djelatnost prevoza te je Zakonprekrsen i prilikom transporta Zivotinje do veterinara. Postoji podzakonski akt koji nije uskladu sa Zakonom.

IV. FINANSIJSKA SREDSTVA

Zaprovedbu ovog ZakonaHercegovine.

rusu potrebna dodatna finansijska sredstva izBudZeta institucija Bosne i

Na osnovu dlana IV. 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupstina Bosne iHercegovine, na 42. sjednici Predstavnidkog doma, odrZanoj l7 . i 29. decembra 2008. godine,ina25. sjednici Doma naroda, odrzanoj 26. februara2OO9. godine, usvojila je

ZAKONO ZASTITI I DoBRoBITI ZrvorrN"ra

POGLAVLJE I. OPCE ODREDBE

ilan t.(Predmet)

(l) Ovim zakonom uretfuje se odgovornost ljudi zazailtitu idobrobit Zivotinja u pogledudtLanja, smje5taja iishrane, zaStite od mudenja, zailtite Zivotinja u vrijeme ubijanja ili kianja,stresa tokom transporta, zaltite divljih Zivotinja, te odnos prema napu5tenim Zivotinjama,kudnim ljubimcima i laboratorijskim Zivotinjama, formiranje etidke komisije i strudnogsavjeta, kao i nadzor nad provotlenjem ovog zakona i kaznene sankcije za prekriioc e zakona.

(2) Odredbe ovog zakona odnose se na sve Zivotinje koje imaju razvijena EulazanadraLaji nervni sistem zaregistrftanjenadralaja koji mogu dovesti do bola.

(3) Odredbe ovog zakona primjenjivat ie se i na druge organizme za koje ne postojisigurnost da li imaju svojstva Zivotinje ili ne.

Clan Z.(Znaienje termina)

U ovom zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeie znadenje:

a) analgezijaje postupak smanjivanja ili iskljudivanja osjeiaja boli kod Zivotinje, bezgubitka svijesti;anestezij a j e postupak isklj udenj a osj etlj ivosti Zi voti nj a;eutanazija je poseban nadin usmriivanja koje iskljuduje patnju i bol Zivotinja;higijenski servis je sluZba za prikupljanje napuStenih, izgubljenih i uginulih Zivotinja,koji osnivaju pravna lica u skladu s odredbama ovog zakona;imalac ili vlasnik Zivotinje je fizidko ili pravno lice koje je vlasnik Zivotinje, ili bilokoje drugo lice koje je stalno ilipovremeno:

l) vlasnik Zivotinje;2) odgovorno ili zaduLeno za Livotinju;3) odgovomo za duvanje ikontrolu djece mlaile od 16 godina koja posjeduju

Zivotinju, odnosno koja se bave uzgajanjem, zastitom, upotrebom, gajenjem,upravlj anjem, obudavanj em, prij evozom i li prodaj om Zivotinj e ;

b)c)d)

e)

0 izgubljena Zivotinja je ona Livotinjakoja je napustila vlasnika bez njegove volje i onje trali;korisnik lovi5ta je organizacija koja gazduje loviStem;kudni ljubimci su: psi, domaie madke, domaie ptice, mali glodari, terarijske,akvarijske idruge Zivotinje koje se uzgajaju ili drZe za druStvo, retreaciju, zaStiiu ilipomoi dovjeku;

i) nadleZni organ za provodenje ovog zakona je Ministarstvo vanjske trgovine iekonomskih odnosa BiH (u daljnjem tekstu: nadlezno ministarstvo);j) nadlezni ministar je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa;

k) napustena zivotinja je kuina zivotinja koju je vlasnik svjesno napustio;l) ogled je svaki zahvat ili postupak na Zivotinjama u naudnoistraZivadke ili nastavnesvrhe koji mole uzrokovati bol, patnju, trpljenje, nepopravljivu Stetu ili smft, aliiskljudujuii najmanju bolnu metodu prihvaienu , .od'.rnoj praksi (tzv. humanametoda) za ubijanje ili obiljeZavanje Zivotinja. OgleO poelnje kad se Zivotinjapriprema za ispitivanje, a zavriava kad prestaju posljeOnja ptsmatranja Zivotinjevezana za ogled. Eliminacija bola, trpljenja, patnje ili nepopravljive Stete uspje5no sepostize upotrebom anestezije ili analgezije ili drugim metodama;

m) omamljivanje je obavezni postupak prije klanja koji, primijenjen na Zivotinji,uzrokuje gubitak svijesti i osjeiaja i traje dok ne nastupi imrt;

n) prijevoznik je fizidko ili pravno lice koje obavlja prijevoz Zivih Zivotinja;o) skloni5ta za Livotinje su prostori u kojima se smjeStaju pronaclen-e (napu5tene i

izgubljene) Zivotinje na daljnju brigu i moguie udomljavanje;p) veterinar je doktor veterinarske medicine ili diplomirani veterinar s veterinarskom

licencom;r) veterinarski tehniiar je lice koje, pod kontrolom veterinara, obavlja pojedinadne

veterinarske poslove u veterinarstvu u skladu sa Zakonom o veterinarstvu u niU;s) Zivotinje za drLanie su Zivotinje koje se drZe ili gaje za proizvodnju hrane, odnosnozaproizvodnju vune, koLe,krznaili u druge privredne svrhe;

D Zivotinje iz zoolo5kih vrtova su Zivotinje koje slobodno Zive, koje se slobodno izlaLuu stalnom objektu najmanje sedam dana u godini, sa izuzetkom cirkusa i trgovinakuinim ljubimcima.

Clan 3.(Zabrana ubijanja i muienja)

Zabranjeno je Zivotinju bez opravdanog razloga ubiti, nanositijoj bol, patnju i Stetu, muditi jei namjerno izlagati stresu i strahu.

POGLAVLJE II. ZASTITA ZTVOTTN.TA PRI DRZANJU I UZGOJU

Clan l.(Zaltita Zivotinja pri drZanju)

Posebnoje zabranjeno:

a) prisiljavati Zivotinju na rad i napore koje ona, zbog svog uzrastaili stanja, ne moZepodnijeti ili koji prevazilaze njenu snagu;

s)h)

b) napuStati Zivotinje drlane za druStvo i druge Zivotinje drLane pod nadzorom dovjeka;c) uzgojenu ili othranjenu divlju Zivotinju izloLiti slobodnoj prirodi ilije ondje naseliti,

ako nije pripremljena za pteLivljavanje u takvom Zivotnom prostoru;d) nanositi bol, patnju ili povredu Zivotinjama prilikom dresure;e) nanositi bol, patnju, ubijati ili ozljeclivati Zivotinje tokom snimanja filmova, reklamnih

poruka, izloLbi ili slidnih namjena;f) provjeravati o5trinu Zivotinje na drugoj Zivotinji, hu5katijednu Zivotinju na drugu, re

prireclivati borbe Zivotinja, ukljudujuii borbe pasa, bikova, medvjeda, pijetlova kao isvih ostalih Zivotinja;

g) huSkati Zivotinje na dovjeka, osim prilikom dresure sluZbenih pasa ministarstvaunutraSnjih poslova i vojske;

h) obavljati operativno-kozmetidke i hirur5ke zahvate na Zivotinjama koji nisu propisanikao svojstveni pojedinim pasminama, o demu ie propise donijeti lJred za veterinarstvoBosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured);

i) hraniti Zivim Zivotinjama druge Zivotinje;j) upotrebljavati Live kidmenjake kao mamce u lovu i ribolovu;k) onemoguiavati kretanje Zivotinji na nadin da joj se nanosi bol, patnja ili povreda;l) bolesne, povrijeclene ili Zivotinje s vidljivom manom koristiti u zaprezi iii pod sedlom;m) podsticati rast Zivotinja dodavanjem u hranu materija s farmakoloSkim djeiovanjem s

ciljem podsticanja poveianja tjelesne mase;n) odstranjivanje glasnica Zivini i psima;o) bolno potkivanje kopitara;p) odstranjivanje kandZi madkama;r ) spolno zloupotrebljavati;s ) pojesti Zivotinju koja je kuini ljubimac;0 isprobavati municiju na Zivotinji;u) pri treningu ili drugim sportskim takmidenjima ili slidnim priredbama primjenjivatimjere na Zivotinji, koje uzrokuju znadajne bolove, patnje ili povrede i koje mogu uiicati nasposobnost Zivotinja, kao i Zivotinjama davati sredstva za doping;v) na silu hraniti Zivotinju, osim u sludaju kada je to medicinski opravdano;z) davati Zivotinji hranu kojajoj uzrokuje patnju, bol i Stetu;aa)upotreb lj avat i ned opuSten e zamke za hv atanje Z i vot inj a ;bb) uzgajati Zivotinje s ciljem proizvodnje krzna;cc) drZanje Zivotinja u cirkusima, te njihovo koriStenje u cirkusnim predstavama s drugimZivotinjama;dd) organizirati trke pasa na tvrdim podlogama;ee) koristiti tehnidke uredaje, pomoina sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utidena ponaSanje Zivotinja, ukljudujuii bodljikave ogrlice ili sredstva koja ukljuduju upotrebuelektridne struje ili hemijskih supstanci;ff) uzgaiati Zivotinje na nadin da trpe bol, patnju i strah, te ih namjerno povredivati,protivno pravilima struke, odnosno najnovijim naudnim dostignuiima, te uvoziti iprodavati Zivotinje koje potidu iz takvog uzgoja;gg) poveiavati agresivnost Zivotinja selekcijom ili drugim metodama;hh) davati Live Livotinje kao nagrade u igrama na sre6u;ii) prisiljavati Zivotinje na ponaSanje koje kod njih izaziva bol, patnju, povrede ili strah;jj) izlagati Zivotinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uslovima, protivnoprihvaienim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu ili nedostatku kisika, dime sekod Zivotinja uzrokuje bol, patnja, povrede ili strah;kk) zanemarivati Zivotinje s obzirom na njihovo zdravlje, smjestaj, ishranu i njegu.

ilan 5.(DuZnosti imaoca Zivotinje)

(l) Imalac Zivotinje, zavisno od vrste, pasmine, starosti i fizioloSkih potreba, duZan jeZivotinju:

a) hraniti i napajati prema njenim fiziolo5kim potrebama;b) njegovati i osigurati joj zdravstvenu za5titu;c) smjestiti je u dovoljno prostora i osigurati joj odgovarajuie uslov e za kretanje, ako je

priv ezana i li zatvorena;d) osigurati Zivotinjama koje se drZe u zatvorenim prostorima dovoljno svjetlosti, toplote,

vlage, provjetravanje, higijenu prostora;e) osigurati takav sistem nadzora nad Zivotinjama koje se drZe u zatvorenim prostorima

da u sludaju nesre6e imalac LivotinjamoZe reagiratina propisan nadin;f) neizlagati Zivotinju ekstremnoj toploti ili hladnoii;g) osigurati Zivotinji dovoljno kretanja.

(2) Detaljne uslove i nadin drlanjaZivotinja, kao i nadin osposobljavanja lica koja se brinuo Zivotinjama propisuje Ured.

ilan 6.(Zaltita kudnih tj u bimaca)

(l) Ku6ni ljubimci moraju imati Zivotne uslove u skladu s njihovim potrebama.

(2) Detaljne uslove koji se odnose na drZanje i dobrobit kuinih ljubimaca, kao i nadinoznadavanja Zivotinja, na prijedlog Ureda, propisuje nadlezno ministarstvo.

(3) Zabranjeno je dtLati kao kuine ljubimce Zivotinje koje su zaStiiene, divlje Zivotinje, teZivotinjske vrste i pasmine koje su opasne za Livot.

(4) Imaoci kuinih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmno?avanja Zivotinja podnjihovim nadzorom.

ilan z.

Uzgoj ku6nih Zivotinja namijenjenih prodaji ne moZe podeti prije nego Sto nadleZnoministarstvo, na prijedlog Ureda, ne donese rjesenje o zadovoljavanju usloual

ilan 8.(Registracija kudnih lj ubimaca)

(l) Imaoci pasa i madaka duZni su registrirati pse i madke, u roku od sedam dana od danasticanja vlasni5tva, u veterinarskoj organizaciji koja vodi regisiar Zivotinja.

(2) S ciljem identifikacije, sve Zivotinje trajno treba da budu oznadene, a imaoci pasa imadaka duZni su izvrSiti trajno oznadavanje pasa i madaka pomoiu mikrodipa koje izvodisamo veterinar. Zabranjeno je uklanjanje mikrodipa, osim u sludaju ako za to postojeopravdani zdravstveni razlozi.

J

(3) Ured ie voditi registar svih oznadenih pasa i madaka.

ilan 9.(Prodaja kudnih ljubimaca)

(l) Kudni ljubimci ne smiju se prodavati licima mlaclim od l8 godina, osim ako imajudozvolu (ako su u pratnji) roditelja ili staratelja.

(2) Zabranjena je prodaja egzotidnih Zivotinja i Zivotinja koje su za5tiiene zakonom.

(3) Zabranjena je prodaja kuinih ljubimaca na pijacama i sajmovima.

(4) Prodaja ku6nih ljubimaca dozvoljena je samo u trgovinama za prodaju kuinihljubimaca koje ispunjavaju posebne uslove i za to imaju izdato rjeSenje nadleZnogorgana:a) da se za svaku Zivotinju osigura dokaz o njenom porijeklu i zdravstvenom stanju;b) da su zaposleni u trgovinama osposobljeni za brigu o Zivotinjama i za izdavanje

pisanog uputstva o odgovarajudem nadinu drZanja Zivotinja koje prodaju.

(5) Zabranjeno je prodavati pse i madke u trgovinama za prodaju kucnih ljubimaca.

(6) Posebne uslove iz stava (4) ovog dlana, te uslove za osposobljenost osoblja i nadinpropisivanja uputstva iz stava (4) tadka b) ovog dlana propisuje nadleZni organ.

POGLAVLJE III. ZASTITA ZTVOTTU.TA PRI OBAvLJANJU ZDRAVSTVENEZASTITE I zooTEHNIdKIH ZAHvATA

ilan 10.(Odnos prema zdravlju Zivotinja)

(l) DuZnost i obaveza imaoca Zivotinje je da traLi pomoi veterinara u sludaju povrede ibolesti Zivotinje, pri okotu ili u sludaju drugih bolesnih stanja.

(2) Veterinar je duZan pruZiti hitnu veterinarsku pomo6.

tlan 11.(Intervencije na Zivotinjama)

(l) Svi operativni i zootehnidki zahvati na Zivotinjama moraju se obavljati uz primjenuanestezije, koju mora davati doktor veterinarske medicine.

(2) U sludaju da lokalna anestezija ne moZe Zivotinji otkloniti bol, primjenjuje se opiaanestezija.

(3) Izvotlenje zahvata, bez anestezije, koji kod Zivotinje uzrokuju bol, smatrat 6e se

mudenjem Zivotinje i bit ie naredene mjere iz el. 41. i 42. ovogzakona.

Na osnovu člana IV. 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na 42. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 17. i 29. decembra 2008. godine, i na 25. sjednici Doma naroda, održanoj 26. februara 2009. godine, usvojila je

ZAKON O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA

POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

(Predmet)

(1) Ovim zakonom uređuje se odgovornost ljudi za zaštitu i dobrobit životinja u pogledu držanja, smještaja i ishrane, zaštite od mučenja, zaštite životinja u vrijeme ubijanja ili klanja, stresa tokom transporta, zaštite divljih životinja, te odnos prema napuštenim životinjama, kućnim ljubimcima i laboratorijskim životinjama, formiranje etičke komisije i stručnog savjeta, kao i nadzor nad provođenjem ovog zakona i kaznene sankcije za prekršioce zakona.

(2) Odredbe ovog zakona odnose se na sve životinje koje imaju razvijena čula za nadražaj i nervni sistem za registriranje nadražaja koji mogu dovesti do bola.

(3) Odredbe ovog zakona primjenjivat će se i na druge organizme za koje ne postoji sigurnost da li imaju svojstva životinje ili ne.

Član 2. (Značenje termina)

U ovom zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

a) analgezija je postupak smanjivanja ili isključivanja osjećaja boli kod životinje, bez gubitka svijesti;

b) anestezija je postupak isključenja osjetljivosti životinja; c) eutanazija je poseban način usmrćivanja koje isključuje patnju i bol životinja; d) higijenski servis je služba za prikupljanje napuštenih, izgubljenih i uginulih životinja,

koji osnivaju pravna lica u skladu s odredbama ovog zakona; e) imalac ili vlasnik životinje je fizičko ili pravno lice koje je vlasnik životinje, ili bilo

koje drugo lice koje je stalno ili povremeno: 1) vlasnik životinje; 2) odgovorno ili zaduženo za životinju; 3) odgovorno za čuvanje i kontrolu djece mlađe od 16 godina koja posjeduju

životinju, odnosno koja se bave uzgajanjem, zaštitom, upotrebom, gajenjem, upravljanjem, obučavanjem, prijevozom ili prodajom životinje;

2

f) izgubljena životinja je ona životinja koja je napustila vlasnika bez njegove volje i on je traži;

g) korisnik lovišta je organizacija koja gazduje lovištem; h) kućni ljubimci su: psi, domaće mačke, domaće ptice, mali glodari, terarijske,

akvarijske i druge životinje koje se uzgajaju ili drže za društvo, rekreaciju, zaštitu ili pomoć čovjeku;

i) nadležni organ za provođenje ovog zakona je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo);

j) nadležni ministar je ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa; k) napuštena životinja je kućna životinja koju je vlasnik svjesno napustio; l) ogled je svaki zahvat ili postupak na životinjama u naučnoistraživačke ili nastavne

svrhe koji može uzrokovati bol, patnju, trpljenje, nepopravljivu štetu ili smrt, ali isključujući najmanju bolnu metodu prihvaćenu u modernoj praksi (tzv. humana metoda) za ubijanje ili obilježavanje životinja. Ogled počinje kad se životinja priprema za ispitivanje, a završava kad prestaju posljednja posmatranja životinje vezana za ogled. Eliminacija bola, trpljenja, patnje ili nepopravljive štete uspješno se postiže upotrebom anestezije ili analgezije ili drugim metodama;

m) omamljivanje je obavezni postupak prije klanja koji, primijenjen na životinji, uzrokuje gubitak svijesti i osjećaja i traje dok ne nastupi smrt;

n) prijevoznik je fizičko ili pravno lice koje obavlja prijevoz živih životinja; o) skloništa za životinje su prostori u kojima se smještaju pronađene (napuštene i

izgubljene) životinje na daljnju brigu i moguće udomljavanje; p) veterinar je doktor veterinarske medicine ili diplomirani veterinar s veterinarskom

licencom; r) veterinarski tehničar je lice koje, pod kontrolom veterinara, obavlja pojedinačne

veterinarske poslove u veterinarstvu u skladu sa Zakonom o veterinarstvu u BiH; s) životinje za držanje su životinje koje se drže ili gaje za proizvodnju hrane, odnosno

za proizvodnju vune, kože, krzna ili u druge privredne svrhe; t) životinje iz zooloških vrtova su životinje koje slobodno žive, koje se slobodno izlažu

u stalnom objektu najmanje sedam dana u godini, sa izuzetkom cirkusa i trgovina kućnim ljubimcima.

Član 3. (Zabrana ubijanja i mučenja)

Zabranjeno je životinju bez opravdanog razloga ubiti, nanositi joj bol, patnju i štetu, mučiti je i namjerno izlagati stresu i strahu.

POGLAVLJE II. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI DRŽANJU I UZGOJU

Član 4. (Zaštita životinja pri držanju)

Posebno je zabranjeno:

a) prisiljavati životinju na rad i napore koje ona, zbog svog uzrasta ili stanja, ne može podnijeti ili koji prevazilaze njenu snagu;

3

b) napuštati životinje držane za društvo i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka; c) uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izložiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti,

ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru; d) nanositi bol, patnju ili povredu životinjama prilikom dresure; e) nanositi bol, patnju, ubijati ili ozljeđivati životinje tokom snimanja filmova, reklamnih

poruka, izložbi ili sličnih namjena; f) provjeravati oštrinu životinje na drugoj životinji, huškati jednu životinju na drugu, te

priređivati borbe životinja, uključujući borbe pasa, bikova, medvjeda, pijetlova kao i svih ostalih životinja;

g) huškati životinje na čovjeka, osim prilikom dresure službenih pasa ministarstva unutrašnjih poslova i vojske;

h) obavljati operativno-kozmetičke i hirurške zahvate na životinjama koji nisu propisani kao svojstveni pojedinim pasminama, o čemu će propise donijeti Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured);

i) hraniti živim životinjama druge životinje; j) upotrebljavati žive kičmenjake kao mamce u lovu i ribolovu; k) onemogućavati kretanje životinji na način da joj se nanosi bol, patnja ili povreda; l) bolesne, povrijeđene ili životinje s vidljivom manom koristiti u zaprezi ili pod sedlom; m) podsticati rast životinja dodavanjem u hranu materija s farmakološkim djelovanjem s

ciljem podsticanja povećanja tjelesne mase; n) odstranjivanje glasnica živini i psima; o) bolno potkivanje kopitara; p) odstranjivanje kandži mačkama; r ) spolno zloupotrebljavati;

s ) pojesti životinju koja je kućni ljubimac; t) isprobavati municiju na životinji; u) pri treningu ili drugim sportskim takmičenjima ili sličnim priredbama primjenjivati mjere na životinji, koje uzrokuju značajne bolove, patnje ili povrede i koje mogu uticati na sposobnost životinja, kao i životinjama davati sredstva za doping; v) na silu hraniti životinju, osim u slučaju kada je to medicinski opravdano; z) davati životinji hranu koja joj uzrokuje patnju, bol i štetu; aa)upotrebljavati nedopuštene zamke za hvatanje životinja; bb) uzgajati životinje s ciljem proizvodnje krzna; cc) držanje životinja u cirkusima, te njihovo korištenje u cirkusnim predstavama s drugim životinjama; dd) organizirati trke pasa na tvrdim podlogama; ee) koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utiče na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice ili sredstva koja uključuju upotrebu električne struje ili hemijskih supstanci; ff) uzgajati životinje na način da trpe bol, patnju i strah, te ih namjerno povređivati, protivno pravilima struke, odnosno najnovijim naučnim dostignućima, te uvoziti i prodavati životinje koje potiču iz takvog uzgoja; gg) povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama; hh) davati žive životinje kao nagrade u igrama na sreću; ii) prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, povrede ili strah; jj) izlagati životinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uslovima, protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu ili nedostatku kisika, čime se kod životinja uzrokuje bol, patnja, povrede ili strah; kk) zanemarivati životinje s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu.

4

Član 5. (Dužnosti imaoca životinje)

(1) Imalac životinje, zavisno od vrste, pasmine, starosti i fizioloških potreba, dužan je životinju:

a) hraniti i napajati prema njenim fiziološkim potrebama; b) njegovati i osigurati joj zdravstvenu zaštitu; c) smjestiti je u dovoljno prostora i osigurati joj odgovarajuće uslove za kretanje, ako je

privezana ili zatvorena; d) osigurati životinjama koje se drže u zatvorenim prostorima dovoljno svjetlosti, toplote,

vlage, provjetravanje, higijenu prostora; e) osigurati takav sistem nadzora nad životinjama koje se drže u zatvorenim prostorima

da u slučaju nesreće imalac životinja može reagirati na propisan način; f) ne izlagati životinju ekstremnoj toploti ili hladnoći; g) osigurati životinji dovoljno kretanja.

(2) Detaljne uslove i način držanja životinja, kao i način osposobljavanja lica koja se brinu o životinjama propisuje Ured.

Član 6. (Zaštita kućnih ljubimaca)

(1) Kućni ljubimci moraju imati životne uslove u skladu s njihovim potrebama.

(2) Detaljne uslove koji se odnose na držanje i dobrobit kućnih ljubimaca, kao i način označavanja životinja, na prijedlog Ureda, propisuje nadležno ministarstvo.

(3) Zabranjeno je držati kao kućne ljubimce životinje koje su zaštićene, divlje životinje, te životinjske vrste i pasmine koje su opasne za život.

(4) Imaoci kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom.

Član 7.

Uzgoj kućnih životinja namijenjenih prodaji ne može početi prije nego što nadležno ministarstvo, na prijedlog Ureda, ne donese rješenje o zadovoljavanju uslova.

Član 8. (Registracija kućnih ljubimaca)

(1) Imaoci pasa i mačaka dužni su registrirati pse i mačke, u roku od sedam dana od dana sticanja vlasništva, u veterinarskoj organizaciji koja vodi registar životinja.

(2) S ciljem identifikacije, sve životinje trajno treba da budu označene, a imaoci pasa i mačaka dužni su izvršiti trajno označavanje pasa i mačaka pomoću mikročipa koje izvodi samo veterinar. Zabranjeno je uklanjanje mikročipa, osim u slučaju ako za to postoje opravdani zdravstveni razlozi.

5

(3) Ured će voditi registar svih označenih pasa i mačaka.

Član 9. (Prodaja kućnih ljubimaca)

(1) Kućni ljubimci ne smiju se prodavati licima mlađim od 18 godina, osim ako imaju

dozvolu (ako su u pratnji) roditelja ili staratelja. (2) Zabranjena je prodaja egzotičnih životinja i životinja koje su zaštićene zakonom.

(3) Zabranjena je prodaja kućnih ljubimaca na pijacama i sajmovima.

(4) Prodaja kućnih ljubimaca dozvoljena je samo u trgovinama za prodaju kućnih

ljubimaca koje ispunjavaju posebne uslove i za to imaju izdato rješenje nadležnog organa: a) da se za svaku životinju osigura dokaz o njenom porijeklu i zdravstvenom stanju; b) da su zaposleni u trgovinama osposobljeni za brigu o životinjama i za izdavanje

pisanog uputstva o odgovarajućem načinu držanja životinja koje prodaju. (5) Zabranjeno je prodavati pse i mačke u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca. (6) Posebne uslove iz stava (4) ovog člana, te uslove za osposobljenost osoblja i način

propisivanja uputstva iz stava (4) tačka b) ovog člana propisuje nadležni organ.

POGLAVLJE III. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI OBAVLJANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I ZOOTEHNIČKIH ZAHVATA

Član 10. (Odnos prema zdravlju životinja)

(1) Dužnost i obaveza imaoca životinje je da traži pomoć veterinara u slučaju povrede i bolesti životinje, pri okotu ili u slučaju drugih bolesnih stanja.

(2) Veterinar je dužan pružiti hitnu veterinarsku pomoć.

Član 11.

(Intervencije na životinjama)

(1) Svi operativni i zootehnički zahvati na životinjama moraju se obavljati uz primjenu anestezije, koju mora davati doktor veterinarske medicine.

(2) U slučaju da lokalna anestezija ne može životinji otkloniti bol, primjenjuje se opća anestezija.

(3) Izvođenje zahvata, bez anestezije, koji kod životinje uzrokuju bol, smatrat će se mučenjem životinje i bit će naređene mjere iz čl. 41. i 42. ovog zakona.

6

(4) Anestezija se ne provodi pri:

a) opasnosti od uginuća, ugušenja, iskrvarenja i slično; b) označavanju životinja; c) veterinarsko - dijagnostičkim postupcima; d) uzrokovanju veće boli anestezijom nego što je bol uzrokovana zahvatom na životinji

ili ako se kod sličnih zahvata na ljudima, u pravilu, ne daje anestezija; e) anestezija se ne provodi pri sljedećim zootehničkim zahvatima: 1) odstranjivanju rogova ili sprečavanju rasta rogova kod goveda mlađih od šest sedmica; 2) skraćivanju repa jagnjadi mlađoj od osam dana, elastičnim prstenovima; 3) skraćivanju repa prasadi mlađoj od četiri dana kao i jagnjadi mlađoj od osam dana; 4) skraćivanju zuba prasadi mlađoj od osam dana, ukoliko je to potrebno za zaštitu životinje, majke i braće i sestara; 5) skraćivanju vrhova kljunova živine u intenzivnom uzgoju, kao i kljunova pilića mlađih od 10 dana; 6) uklanjanju posljednjeg članka nožnog prsta koji nosi kandže kod tovljenih pilića koji treba da služe kao rasplodni pijetlovi, u toku prvog dana života.

Član 12. (Amputacija)

(1) Zabranjena je djelimična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela.

(2) Izuzetno od odredbe stava (1) ovoga člana, djelimična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela dozvoljena je:

a) ako za pojedine operativne zahvate postoji veterinarsko-medicinska indikacija; b) u slučaju kada je kastracija ili sterilizacija potrebna radi sprečavanja rađanja

neželjenih životinja; c) pri skraćivanju repova kod pasa kod kojih je zahvat u njihovu korist.

(3) Amputacija je dozvoljena i u slučaju iz člana 11. stav (4) tačka e) ovog zakona.

POGLAVLJE IV. USMRĆIVANJE ŽIVOTINJA

Član 13. (Usmrćivanje)

Usmrćivanje životinja može se provesti ako:

a) je usmrćivanje životinje kičmenjaka potrebno radi održavanja prirodne ravnoteže u lovištu, u skladu sa Zakonom o lovstvu ("Sl. novine Federacije BiH", br. 4/06 i "Sl. glasnik Republike Srpske", br. 4/02);

b) se odvija u okviru mjera za uništavanje štetočina, a na drugi način se ne može spriječiti, onda se usmrćivanje smije izvršiti samo ako to neće uzrokovati više od nužnih bolova.

7

Član 14. (Eutanazija)

(1) Eutanazija životinja može se provesti ako:

a) se životinja ne može izliječiti, a ostanak u životu će joj uzrokovati nepotrebne bolove i patnju;

b) je životinja dostigla visoku starost i otkazuju joj osnovne životne funkcije; c) životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, posebno one koja može ugroziti

ljude; d) je životinja opasna za okolinu; e) je životinja u agoniji.

(2) Za slučajeve iz stava (1) tačka a) i b) ovog člana, o usmrćivanju odlučuje imalac životinje, po preporuci veterinara, a za slučajeve iz stava (1) tačka c), d) i e) ovog člana veterinar.

Član 15. (Način usmrćivanja)

(1) Životinju može usmrtiti lice osposobljeno za te poslove - doktor veterinarske medicine. Usmrćivanje se vrši na način koji će životinji osigurati brzu smrt, bez patnje koja se može izbjeći.

(2) Uništavanje glodara (deratizaciju) obavljaju za te poslove registrirane i osposobljene veterinarske organizacije, na način koji će kod životinja uzrokovati što manje bola i mučenja.

(3) Usmrćivanje životinja koje je u suprotnosti s ovim članom smatrat će se mučenjem životinja i bit će naređene mjere iz čl. 41. i 42. ovog zakona

POGLAVLJE V. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI KLANJU

Član 16. (Omamljivanje i klanje)

(1) Životinja se smije klati samo ako je prije iskrvarenja bila omamljena, osim ako se radi o posebnom postupku klanja određenim vjerskim obredom ili ako je životinja u agoniji.

(2) Omamljivanje se provodi na stručan način:

a) mehaničkim načinom; b) električnim načinom i c) plinom.

8

(3) Omamljivanje i klanje mora provoditi lice koje je osposobljeno i licencirano od Ureda i koje ne smije upotrebljavati sredstva za omamljivanje kojima se životinji nanosi nepotrebna bol.

(4) Detaljne uslove za obavljanje ritualnog klanja propisat će Ured.

Član 17.

(1) U klaonici se sa životinjama mora postupati na sljedeći način:

a) životinje za klanje treba po prispijeću istovariti iz prijevoznog sredstva uz upotrebu odgovarajuće opreme, da se poštede uznemirenosti, straha, patnji i bolova;

b) kretanje životinje u krugu klaonice do prostora za smještaj treba se odvijati pažljivo i bez nanošenja bola, uz primjenu odogovarajućeg pribora za vođenje;

c) klaonice moraju biti opremljene odgovarajućim oborima ili stajama u koje životinje treba da budu smještene, zaštićene od nepovoljnih klimatskih uslova, hranjene i napajane do klanja;

d) životinje moraju biti omamljene odgovarajućim postupcima neposredno prije klanja, kojim se moraju dovesti u stanje neosjetljivosti i u tom stanju usmrtiti.

(2) Klanje se mora obaviti upotrebom odgovarajuće opreme. (3) Bolesne i povrijeđene životinje treba klati na samom kraju klanja, poslije zdravih

životinja, bez dodatnog izazivanja bola i mučenja. (4) Detaljne uslove za zaštitu životinja prilikom klanja propisuje nadležno ministarstvo,

na prijedlog Ureda. (5) Životinja se ne može zaklati ako nije izvršen veterinarski pregled prije klanja i ako

nije omamljena na propisan i stručan način.

POGLAVLJE VI. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI PRIJEVOZU

Član 18. (Prijevoz životinja)

(1) Životinje koje se transportuju drumskim, željezničkim ili zračnim prijevozom treba da imaju odgovarajući prostor, zavisno od vrste životinje, s dovoljnom ventilacijom, da su zaštićene od nepovoljnih vremenskih uslova te da im je osigurana dovoljna količina vode i hrane. (2) Za transport vodenih životinja količina vode u kojoj se nalaze mora biti dovoljna za broj životinja koje se transportuju. Mora se izbjeći povećanje temperature vode i smanjenje količine kiseonika i ne smiju se hraniti.

(3) Utovar, pretovar, istovar i prijevoz životinja mora se obaviti na način koji neće kod životinja izazvati stvaranje bola ili mučenje životinje.

9

(4) Prijevoz životinja mogu obavljati fizička i pravna lica koja su registrirana za tu djelatnost. Prijevozna sredstva kojima se prevoze životinje moraju biti označena propisnom oznakom.

(5) Detaljne uslove za utovar, pretovar, istovar i pregled životinja prilikom uvoza, izvoza i unutrašnjeg prometa propisuje Ured.

Član 19.

(1) Zabranjeno je prevoziti životinje ako bi se prijevozom izazvale patnje, bol, mučenja, oboljenja, uginuća životinja kao:

a) utovar i prijevoz tokom velike vrućine ili hladnoće; b) prijevoz u nepokrivenim kamionima, vagonima, dijelu plovila pri čemu životinje nisu zaštićene od klimatskih uslova; c) prijevoz u zatvorenim prijevoznim sredstvima, kavezima, ambalaži, ako u njima nije osigurano provjetravanje; d) prijevoz životinja osjetljivih na niske ili visoke temperature ako u prijevozu nije osigurana odgovarajuća temperatura; e) prijevoz bez osigurane minimalne propisane površine za svaku životinju; f) prijevoz bez osiguranja od samopovređivanja životinje, povređivanja drugih životinja ili ispadanja iz prijevoznog sredstva; g) prijevoz bez osiguranog hranjenja, napajanja i odmora životinja u propisanim intervalima; h) prijevoz bolesnih životinja ili u slučaju kada postoji sumnja da su bolesne ako nije osigurana veterinarska pomoć; i) prijevoz životinja za koje postoji sumnja da boluju od zaraznih bolesti; j) prijevoz vodenih životinja u posebnim prijevoznim sredstvima ili spremnicima bez dovoljne količine vode, odgovarajuće temperature i kiseonika; k) prijevoz ženki u posljednoj četvrtini bremenitosti, ženki u prvih 48 sati nakon okota i njihove mladunčadi osim ako je potrebna hitna veterinarska intervencija; l) zabranjeno je prevoziti materijale u istom prijevoznom sredstvu koji bi mogli biti opasni za njihovo zdravlje i život.

(2) Obavljanje prijevoza na neki od načina iz stava (1) ovog člana smatra se mučenjem životinja.

(3) Prijevoznik je dužan osigurati zaštitu od opasnih i divljih životinja, te njihovu fizičku

zaštitu, a prijevozno sredstvo mora biti tako označeno da upozorava da se prevoze opasne ili divlje životinje.

(4) Prijevoznik je dužan odrediti lice koje će se tokom prijevoza brinuti o ispunjavanju

propisanih uslova za transport životinja, njihovom napajanju, hranjenju i odmoru, a koje mora biti stručno osposobljeno, čiji program obuke, osposobljavanja, obučenosti propisuje nadležno ministarstvo.

(5) Pri utovaru, istovaru, pretovaru i tjeranju zabranjena je upotreba predmeta kojima se

direktno nanosi bol životinji.

10

POGLAVLJE VII. ZAŠTITA DIVLJIH ŽIVOTINJA

Član 20. (Divlje životinje)

Zabranjuju se radnje kojima se divlje životinje u prirodi, kao populacija ili jedinke, izvrgavaju mučenju ili se trajnije onemogućavaju u obavljanju fizioloških funkcija (hranjenja, napajanja, razmnožavanja) raznim zahvatima poput:

a) onemogućavanja pristupa vodi ograđivanjem, zagađivanjem, tjeranjem i slično; b) uništavanja cijelog staništa ili njegovih dijelova bitnih za opstanak neke vrste; c) unošenja stranih životinjskih vrsta u stanište; d) hvatanja živih životinja ili usmrćivanja životinja na način koji uzrokuje trajnije patnje; e) drugih zahvata sa štetnim posljedicama.

Član 21. (Prirodna staništa)

Korisnici lovišta divljim životinjama u prirodnim staništima moraju osigurati:

a) sve uslove potrebne za biološki opstanak prirodne populacije u sklopu ekološke ravnoteže;

b) saniranje mogućih zatečenih ili novonastalih poremećaja u staništu; c) veterinarsko-zdravstvenu zaštitu.

Član 22. (Lov)

Posebnim propisima koje donosi nadležno ministarstvo (za zaštitu okoliša) regulirat će se broj i način lova, vrste divljih životinja koje se mogu loviti i pecati, kao i druge aktivnosti vezane za zaštitu i dobrobit divljih životinjskih vrsta.

Član 23. (Uzgoj divljih životinja)

Zabranjeno je uzgajati divlje životinje, osim u slučaju:

a) uzgoja u zoološkim vrtovima; b) radi spašavanja pojedinih životinjskih vrsta.

11

POGLAVLJE VIII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA, CIRKUSIMA I NA IZLOŽBAMA

Član 24.

(Dužnosti imaoca zooloških vrtova)

Imaoci životinja u zoološkim vrtovima i na izložbama moraju, uz poštivanje ovog zakona, osigurati i:

a) nastambe koje prostorom i opremom zadovoljavaju osnovne potrebe svake životinjske vrste te uz zatvoreni prostor još i otvoreni prostor za kretanje;

b) primjerenu hranu i vodu u potrebnim dnevnim količinama; c) potrebnu veterinarsku zaštitu i liječenje; d) humani odnos zaposlenog osoblja prema životinjama; e) zaštitu životinja od posjetilaca; f) zaštitu posjetilaca od životinja.

Član 25. (Zoološki vrt)

(1) Zoološki vrt može se osnovati ako su pored općih uslova ispunjeni i uslovi iz člana 24. ovog zakona.

(2) Saglasnost za osnivanje zooloških vrtova donosi nadležni organ entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(3) Izložbe životinja mogu se održavati na osnovu saglasnosti o dozvoli održavanja priredbi i izložbi koje donose nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine na osnovu zahtjeva i priložene dokumentacije o porijeklu i zdravstvenom stanju životinja.

(4) Uslove za osnivanje i rad zoološkog vrta, te uslove za održavanje izložbi životinja propisuje Ured.

Član 26. (Sputavanje životinja)

Zabranjeno je vođenje i nastupanje s posebno sputanim životinjama (npr. medvjedima) te sa životinjama s tjelesnim manama.

POGLAVLJE IX. ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA

Član 27. (Napuštene i izgubljene životinje)

(1) Napuštenim i izgubljenim životinjama potrebno je osigurati adekvatan smještaj i veterinarsko-zdravstvenu pomoć.

12

(2) Lice koje nađe napuštenu ili izgubljenu životinju dužno je o tome obavijestiti najbližu veterinarsku organizaciju ili sklonište za životinje.

(3) Ako je životinja bolesna ili povrijeđena, te se ne može izliječiti, potrebno joj je oduzeti život na način koji uzrokuje minimalnu bol, patnju ili trpljenje (eutanazirati).

(4) Zabranjeno je napuštene i izgubljene životinje iskoristiti u svrhu vršenja ogleda.

Član 28. (Skloništa za životinje)

(1) Vlasnik skloništa za životinje dužan je:

a) osigurati dovoljnu količinu hrane i vode za životinje; b) osigurati veterinarsko–zdravstvenu zaštitu životinja; c) osigurati dovoljno životnog prostora za svaku životinju i omogućiti joj dovoljno

kretanja; d) voditi evidenciju o svakoj zbrinutoj životinji; e) voditi evidenciju o svakoj udomljenoj životinji; f) izvršiti obaveznu sterilizaciju i kastraciju svih pristiglih napuštenih i izgubljenih

životinja nakon isteka roka iz stava (2) ovog člana; g) primati prijave o napuštenim i izgubljenim životinjama; h) angažirati se na udomljavanju životinja i pronalaženju vlasnika; i) mikročipovati svaku pristiglu životinju ako ona već nije mikročipovana.

(2) Imalac životinje ima pravo zahtijevati povrat životinje koja je nađena i smještena u sklonište osam dana od dana smještanja u sklonište, u protivnom životinja se može dodijeliti drugom zainteresiranom licu.

(3) Lice koje udomi pronađenu životinju dužno je potpisati izjavu o udomljavanju životinje.

(4) Sklonište za životinje osniva fizičko ili pravno lice, jedinica lokalne samouprave, općina, grad, kanton ili entitet.

(5) Nadležni upravni organ kantona, grada ili općine izdaje dozvolu za formiranje skloništa za životinje, na osnovu uputstva koje propisuje nadležno ministarstvo, a na prijedlog Ureda, te vodi upisnik skloništa za životinje.

Član 29. (Higijenski servis)

(1) Napuštene i izgubljene životinje skupljaju zaposleni u higijenskom servisu tako da životinji nanose najmanje bola i patnji i predaju ih u skloništa za životinje.

(2) Ako je pronađena divlja životinja, higijenski servis obavezan je najbližem lovačkom društvu podnijeti zahtjev za njeno vraćanje u prirodu ako je to moguće, ili u suprotnom, životinja se predaje najbližem zoološkom vrtu koji je opremljen za njeno primanje. Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti da primi životinju, ona se usmrćuje.

13

(3) Ako je pronađena posebno zaštićena divlja životinja, obavještava se organ državne uprave nadležan za poslove zaštite prirode i okoliša, koji donosi odluku o daljnjem postupku.

(4) Nadležni upravni organ kantona, grada ili općine izdaje dozvolu za formiranje higijenskog servisa za životinje, a na osnovu uputstva koje propisuje nadležno ministarstvo, a na prijedlog Ureda.

Član 30. (Finansiranje skloništa i higijenskih servisa)

Skloništa i higijenski servisi finansiraju se iz:

a) budžeta entiteta, kantona, gradova i općina; b) drugih vidova finansiranja (donacije, pokloni itd.).

POGLAVLJE X. ZAŠTITA ŽIVOTINJA ZA OGLEDE I DRUGA NAUČNA ISTRAŽIVANJA

Član 31. (Ogledi na životinjama)

(1) Oglede na životinjama mogu obavljati pravna lica, koja su registrirana za izvođenje ogleda i imaju dozvolu nadležnog ministarstva za obavljanje ogleda na životinjama.

(2) Ogledi na životinjama prema stavu (1) ovog člana mogu se dozvoliti samo ako se pretpostavljena bol, patnja ili povreda životinja može etički opravdati očekivanim rezultatima koji su značajni za ljude ili životinje, odnosno nauku.

(3) Dozvola za obavljanje ogleda nad živim životinjama izdaje se kada:

a) nije moguće nabaviti ljudske ćelije ili tkivo za obavljanje ogleda; b) ako raspoloživa tehnologija ne zadovoljava zahtjeve istraživanja.

(4) Svaki ogled treba da se izvodi na najmanjem mogućem broju životinja. Prije početka, u toku i prateći izvođenja ogleda potrebno je životinju dovesti u stanje anestezije ili analgezije, ako način izvođenja ogleda to dozvoljava.

(5) Dozvola za obavljanje ogleda nad životinjama ne smije se izdati za:

a) isprobavanja oružja, municije ili pripadajućeg pribora; b) istraživanja ili razvoja proizvoda od duhana i alkohola; c) istraživanje hemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta za opću

upotrebu; d) istraživanja u kozmetičke svrhe.

(6) Dozvola za obavljanje ogleda, iz stava (1) ovoga člana, izdaje se za konkretan ogled ili seriju ogleda. Dozvolom se utvrđuje rok važenja dozvole za obavljanje ogleda.

14

(7) Imaoci životinja za ogled dužni su da:

a) životinjama za oglede osiguraju smještaj, hranu, vodu, brigu adekvatnu njihovom zdravlju i dobrobiti;

b) svedu na minimum ograničenja s ciljem zadovoljenja njihove psihičke i etiološke potrebe;

c) nadgledaju okruženje u kojem se nalaze; d) svakodnevno provjeravaju njihovu dobrobit i zdravstveno stanje; e) otklone uzroke nezgoda, trpljenja i bola na najbrži mogući način; f) obilježe životinje i vode evidenciju.

(8) Odluku o uslovima koje moraju ispunjavati pravna lica koja se bave obavljanjem ogleda nad životinjama donosi nadležno ministarstvo.

Član 32. (Pravna lica registrirana za obavljanje ogleda)

(1) Oglede na životinjama mogu obavljati visokoškolske i naučnoistraživačke ustanove te stručna pravna lica koja su registrirana za obavljanje ogleda na životinjama, ako ispunjavaju odredbe utvrđene članom 31. ovog zakona. Nadležni organ donijet će podzakonski akt kojim se regulira obavljanje ogleda.

(2) Pravno lice koje izvodi ogled na životinji mora imati zaposlenog stručnjaka za zaštitu životinja koji ima potrebno znanje iz te oblasti. Stručnjak za zaštitu životinja priprema obrazloženje za vođenje ogleda i odgovoran je za njegovo vođenje.

(3) Generalno odobrenje za obavljanje ogleda na životinjama mogu dobiti stručnjaci koji poznaju fiziologiju i ponašanje životinja, tj. veterinari i biolozi sa užom specijalnosti iz zoologije, a na zahtjev za svaki pojedinačni ogled ljekari, agronomi - stočari, farmakolozi, (stomatolozi).

(4) Lica koja izvode ogled ili učestvuju u njemu i lica koja se brinu o životinjama u toku ogleda potrebno je da imaju adekvatno znanje i obuku. Lica koja su posebno zadužena za izvršenje ili nadzor nad provođenjem ogleda treba da dobiju uputstva, iz odgovarajućih naučnih disciplina a koja je bitno preduzeti za spretan rad i zaštitu laboratorijskih životinja, za odgovarajući ogled. Oni će morati imati zadovoljavajući nivo obuke za obavljanje zadatka.

Član 33. (Ogledi u nastavne svrhe)

Ogledi na životinjama za nastavne svrhe dozvoljeni su samo ako se ne mogu postići zadovoljavajući rezultati drugim nastavnim pomagalima (npr. slike, modeli, preparati, kompjuterski programi i sl.).

15

Član 34. (Etička komisija)

(1) Nadležni ministar zajedno s ministrom okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine, kao i ministrom nauke i tehnologije Republike Srpske osniva Etičku komisiju sastavljenu od sedam članova, uključujući reprezentativne prirodnjake, medicinare, veterinare i naučnike, kao i predstavnike nevladinih organizacija koji imaju zaštitu životinja kao zakonsku obavezu.

(2) Prilikom izbora članova Etičke komisije mora se voditi računa da ne postoji sukob interesa.

(3) Etička komisija daje savjete o pitanjima etike i dobrobiti životinja u postupcima upotrebe životinja u ogledima.

(4) Zabranjeno je izvoditi oglede ili testove na životinjama bez pozitivnog mišljenja Etičke komisije.

(5) Posebne propise koji se odnose na zaštitu i dobrobit laboratorijskih životinja, izvođenje ogleda, evidenciju koja se vodi, osnivanje Etičke komisije, na prijedlog Ureda, propisuje nadležno ministarstvo.

POGLAVLJE XI. STRUČNI SAVJET ZA ZAŠTITU I DOBROBIT ŽIVOTINJA

Član 35. (Stručni savjet)

(1) Stručni savjet za zaštitu i dobrobit životinja (u daljnjem tekstu: Stručni savjet) formira se od istaknutih stručnjaka veterinarske, medicinske, biološke, farmakološke i sličnih struka koji djeluju u oblasti zaštite i dobrobiti životinja.

(2) Stručni savjet je savjetodavni organ koji daje mišljenja i prijedloge o pitanjima vezanim za zaštitu i dobrobit životinja.

(3) Zadaci Stručnog savjeta su da:

a) ocjenjuje stanje u oblasti zaštite i dobrobiti životinja; b) određuje strategiju zaštite i dobrobiti životinja; c) prati i ocjenjuje provođenje ovog zakona; d) daje savjete vezane za zaštitu i dobrobit životinja; e) daje mišljenje i predlaže propise vezane za zaštitu i dobrobit životinja.

(4) Broj i članove Stručnog savjeta, na prijedlog Ureda, imenuje nadležni ministar. Stručni savjet radi prema svom poslovniku o radu. Članovi Stručnog savjeta imaju pravo naknade za svoj rad. Stručni savjet finansira se iz budžeta nadležnog ministarstva.

16

POGLAVLJE XII. NADZOR

Član 36. (Nadzor nad provođenjem Zakona)

Nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega provodi Ured, nadležni organi entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, preko službenih veterinara.

Član 37.

(Prava službenog veterinara)

U obavljanju inspekcijskog nadzora, u skladu s pravima i obavezama određenim ovim zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu njega, službeni veterinar ima pravo:

a) slobodno pristupiti u sve prostorije gdje borave ili se iskorištavaju životinje, u slučaju postojanja sumnje da se sa životinjama postupa na način koji nije u skladu s odredbama ovog zakona;

b) obavljati redovne preglede svih prostorija gdje borave ili se iskorištavaju životinje, zatim sajmove, priredbe, trgovine sa životinjama, prijevoznike itd.

Član 38. (Dužnosti i mjere službenog veterinara)

U obavljanju inspekcijskog nadzora, u skladu s pravima i obavezama određenim ovim zakonom i podzakonskim aktima donesenim na osnovu njega, dužnosti i mjere službenog veterinara su:

a) dokumentirati provođenje i rezultate izvršene inspekcije i preduzetih mjera i o tome izvještavati Ured;

b) imaocu u pojedinačnom slučaju naložiti nužne mjere s ciljem ispunjavanja odredbi ovog zakona;

c) privremeno ili trajno oduzeti životinju u slučaju da se krše odredbe ovog zakona i smjestiti je na drugo odgovarajuće mjesto na trošak imaoca životinje;

d) narediti usmrćivanje ili klanje životinje ako za to postoje opravdani veterinarsko-zdravstveni razlozi;

e) narediti istovar i odmor životinja u slučaju utovara prekobrojnih životinja ili dužeg vremenskog transporta;

f) zabraniti klanje životinja ako prije nisu omamljene; g) zabraniti izvođenje operativnih ili drugih zahvata na životinji ako nije provedena

analgezija ili anestezija; h) zabraniti rad skloništa za životinje ako ne ispunjavaju odredbe ovog zakona i propisa

donesenih na osnovu njega; i) zabraniti izvođenje ogleda na životinjama ako ne postoji dozvola.

17

Član 39. (Pomoć policije i carinske službe)

Ako policija i organi carinske službe u obavljanju svojih zadataka utvrde da postoji kršenje odredbi ovog zakona ili propisa donesenih na osnovu njega, dužni su o tome obavijestiti najbližeg službenog veterinara.

POGLAVLJE XIII. NADLEŽNOST DRŽAVNIH ORGANA

Član 40.

(Donošenje podzakonskih akata)

Nadležno ministarstvo, na prijedlog Ureda, donosi sljedeće podzakonske akte:

a) Odluku o zaštiti životinja za držanje (farmskih životinja) i uslove koje moraju ispunjavati objekti za držanje životinja;

b) Odluku o zaštiti kućnih ljubimaca; c) Odluku o držanju opasnih životinja; d) Odluku o zaštiti životinja prilikom klanja; e) Odluku o načinu transporta životinja; f) Odluku o uslovima i načinu držanja životinja u zoološkim vrtovima i prodavnicama

kućnih ljubimaca; g) Odluku o formiranju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje; h) Odluku o formiranju i uslovima koje moraju ispunjavati higijenski servisi; i) Odluku o uslovima koje moraju da ispunjavaju organizacije koje se bave obavljanjem

ogleda nad životinjama; j) Odluku o zaštiti laboratorijskih životinja; k) Odluku o osnivanju Etičke komisije i Stručnog savjeta za zaštitu i dobrobit životinja; l) Odluku o uslovima koje moraju ispunjavati uzgajivači kućnih životinja namjenjenih

prodaji; m) Odluku o uslovima za prodaju kućnih ljubimaca u trgovinama za prodaju kućnih

ljubimaca, te uslove za osposobljenost osoblja.

POGLAVLJE XIV. KAZNENE ODREDBE

Član 41. (Prekršaj imaoca životinje)

Novčanom kaznom u iznosu od 30,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj imalac životinje ako:

a) obavlja radnje iz člana 3. ovog zakona; b) obavlja radnje u suprotnosti s članom 4. ovog zakona; c) ne obavlja dužnosti iz člana 5. ovog zakona; d) drži kao kućne ljubimce životinje navedene u članu 6. stav (3) ovog zakona; e) drži neregistrirane kućne ljubimce (član 8. ovog zakona); f) se ponaša suprotno članu 10. ovog zakona;

18

g) dozvoli izvođenje operativnih i zootehničkih zahvata bez anestezije (član 11. ovog zakona);

h) dozvoli izvođenje amputacije član (12. stav (1) ovog zakona); i) usmrćuje životinje u suprotnosti s članom 14. stav (1) tačka a) i b) ovog zakona; j) postupa u suprotnosti s članom 24. ovog zakona; k) sputava životinje (član 26. ovog zakona); l) ometa rad veterinarskog inspektora u obavljanju inspekcijskog nadzora iz člana 37.

stav (1) tačke a) i b); m) ometa rad službenog veterinara u obavljanju inspekcijskog nadzora iz člana 38. stav

(1) tačke c) i d) ovog zakona; n) obavlja radnje u suprotnosti s članom 7. ovog zakona.

Član 42.

(Prekršaj pravnih i fizičkih lica)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 200.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

a) obavlja radnje iz člana 3. ovog zakona; b) obavlja radnje u suprotnosti s članom 4. ovog zakona; c) ne vodi registar životinja ( član 8. ovog zakona); d) prodaje kućne ljubimce suprotno članu 9. ovog zakona; e) ne pruži hitnu veterinarsku pomoć ( član 10. stav (2) ovog zakona); f) izvodi operativne i zootehničke zahvate bez primjene anestezije (član 11. stav (1) ovog

zakona); g) usmrćuje životinje u suprotnosti s članom 14. stav (1) tačke c), d) i e) i članom 15.

ovog zakona; h) postupa u suprotnosti s članom 18. i 19. ovog zakona; i) kolje životinju u suprotnosti s članom 16. i 17. ovog zakona; j) postupa s divljim životinjama u suprotnosti s članom 20. ovog zakona; k) uzgaja divlje životinje suprotno članu 23. ovog zakona; l) postupa u suprotnosti s članom 25. ovog zakona; m) se ponaša suprotno odredbama člana 28. ovoga zakona; n) se ponaša suprotno odredbama člana 29. ovog zakona; o) obavlja oglede na životinjama u suprotnosti s članom 31. ovog zakona; p) ne ispunjava uslove iz člana 32. ovog zakona; r ) ometa rad službenog veterinara u obavljanju inspekcijskog nadzora iz člana 38. stav (1) tačke d), e), f), g), h) i i) ovog zakona; s) obavlja radnje u suprotnosti s članom 7. ovog zakona.

(2) Za prekršaje iz stava (1) ovoga člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 20.000,00 KM i odgovorno lice u pravnom licu.

19

POGLAVLJE XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 43. (Rok za donošenje podzakonskih akata)

(1) Podzakonski akti iz ovog zakona bit će doneseni u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Imaoci pasa i mačaka dužni su da mikročipuju i upišu u registar svoje kućne životinje rođene, odnosno nad kojima je stečeno vlasništvo prije stupanja na snagu ovog zakona, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(3) Skloništa za životinje iz člana 28. ovog zakona moraju se osnovati u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(4) Do osnivanja skloništa za životinje iz člana 28. ovog zakona, od tijela predviđenih ovim zakonom, veterinarske stanice mogu, u saradnji s nadležnim općinskim organima, provoditi kastraciju, sterilizaciju i obilježavanje napuštenih životinja, naročito pasa lutalica, te njihovo ponovno puštanje na mjesta prirodnog staništa, a s ciljem stabilizacije populacije napuštenih životinja kontrolom njihove reprodukcije u kratkom roku.

(5) Odredba iz člana 4. ovog zakona o zabrani uzgoja životinja s ciljem proizvodnje krzna stupit će na snagu 2018. godine.

Član 44. (Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH". PSBiH, broj: 316/09 26. februara 2009. godine Sarajevo Predsjedavajući Predsjedavajuća Predstavničkog doma Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH Niko Lozančić Dušanka Majkić

БОСНА И ХЕРЦЕГОВИНА, САРАЈЕВО

Тел.-Tel. : +387 33 565 700, Факс

БОС НА И Х ЕР Ц ЕГО ВИ НА

Министарство спољне трговине и економских односа

Канцеларија за ветеринарство Босне и Херцеговине

Ministry of

Veterinar

o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja sa prijedlogom mjera Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja („Službeni glasnik BiH“, broj 25/09)usvojen je 2009. godine i jedini je Zakon iz Evropskog partnerstva (oblast sektorske politike

poljoprivrede i ribarstva) koji je usvojen na državnom nivou,

okvir za zaštitu životinja per se. Kao takav Zakon je podržan je od strane najvećih svjetskih autoriteta iz

ove oblasti poput RSPCA (Royal Society for Prevention of Cruelty to Animals) Kraljevskog Britanskog

Udruženja za sprečavanje okrutnosti nad životinjama, Dogs Trusta najveće svje

WSPA (World Society for the Protection of Animals) Svjetske organizacije za zaštitu životinja, Eurogroup

for Animals, kao i Evropske komisije.

Ovim se Zakonom uređuje odgovornost ljudi za zaštitu i dobrobit životinja glede držanja,

hranidbe, zaštite od zlostavljanja, zaštite životinja pri usmrćivanju ili klanju

divljih životinja, te odnos prema napuštenim životinjama, kućnim ljubimcima i laboratorijskim

životinjama, uspostava etičkog povjerenstva i stručnog vijeća, te nadzor nad provedbom ovoga Zakona i

kaznene odredbe za prekršitelje Zakona.

U dijelu Zakona koji se tiče zaštite napuštenih životinja, kao i kućnih životinja pasa i mačaka, Zakon je

uveo decidnu zabranu mučenja životinja, te z

životinja, namjernog nanošenja straha, stresa, boli i patnje životinjama; propisao obavezu svim

jedinicama lokalne samouprave adekvatno zbrinjavanje napuštenih životinja, te da u roku od godine

dana osnuju skloništa za napuštene životinje kao i higijenske servise koje mogu osnovati općine, gradovi,

kantoni, a sve u skladu sa specifičnostima sredine, veličine populacije i potreba; definisao obaveze imaoca

životinje, uključujući obvezu vlasnika kućnih životi

mjeseci; propisao kazne za napuštanje životinja koje je zakonom zabranjeno; uveo zabranu prodaje pasa i

mačaka u prodavnicama za kućne ljubimce; propisao sterilizaciju/kastraciju napuštenih životinja kao

mjeru prelaznog perioda, prepoznavši značaj sterilizacija i kastracija uopće i kao

najefikasnije i najjeftinije metode kontrole reprodukcije napuštenih životinja u kratkom roku

načina rješenja problema napuštenih životinja kojom s

sterilisani psi koji nemaju reproduktivnu sposobnost, vraćeni i markirani na ulicu, čuvaju teritoriju od

migracije i zauzimanja te teritorije novim nesterilisanim psima vođenim instinktom traženja hrane i

parenja.

Ured za veterinarstvo BiH, u okviru svoje nadležnosti, sukladno članu 40. Zakona donio je i slijedeće

podzakonske akte:

• Pravilnik o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje glasnik BiH“, broj 27/10),

• Pravilnik o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati higijenski servisi glasnik BiH“, broj 27/10)

čime je stvoren pravni okvir za potpunu implementaciju dijela Zakona koji se tiče zaštite napuštenih

životinja.

САРАЈЕВО, Радићева. 8/I - BOSNA I HERCEGOVINA, SARAJEVO, Radićeva 8/I

, Факс-Fax: +387 33 565 725; [email protected]; http://www.vet.gov.ba

Министарство спољне трговине и економских односа

Канцеларија за ветеринарство Босне и Херцеговине

BOSN A I HER CEG OV INA

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa

Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine

BOSNIA AND HERZEGOVINA

of Foreign Trade and Economic Relations

Veterinary Office of Bosnia and Herzegovina

Informacija o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja sa prijedlogom mjera

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja („Službeni glasnik BiH“, broj 25/09) (u daljnjem tekstu: Zakon)

usvojen je 2009. godine i jedini je Zakon iz Evropskog partnerstva (oblast sektorske politike

poljoprivrede i ribarstva) koji je usvojen na državnom nivou, čime je po prvi put u BiH stvoren pravni

Kao takav Zakon je podržan je od strane najvećih svjetskih autoriteta iz


Udruženja za sprečavanje okrutnosti nad životinjama, Dogs Trusta najveće svjetske fondacije za pse,


Ovim se Zakonom uređuje odgovornost ljudi za zaštitu i dobrobit životinja glede držanja,

hranidbe, zaštite od zlostavljanja, zaštite životinja pri usmrćivanju ili klanju, stresa pri prijevozu, zaštite


nstva i stručnog vijeća, te nadzor nad provedbom ovoga Zakona i

kaznene odredbe za prekršitelje Zakona.


uveo decidnu zabranu mučenja životinja, te zabranu svakog neselektivnog, neopravdanog ubijanja



u skloništa za napuštene životinje kao i higijenske servise koje mogu osnovati općine, gradovi,


životinje, uključujući obvezu vlasnika kućnih životinja da iste registruju i mikročipuju u roku od šest



mjeru prelaznog perioda, prepoznavši značaj sterilizacija i kastracija uopće i kao

metode kontrole reprodukcije napuštenih životinja u kratkom roku

rješenja problema napuštenih životinja kojom se stabilizira njihova populacija, budući da

terilisani psi koji nemaju reproduktivnu sposobnost, vraćeni i markirani na ulicu, čuvaju teritoriju od



Pravilnik o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje

Pravilnik o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati higijenski servisi


SARAJEVO, Radićeva 8/I

http://www.vet.gov.ba

BOSN A I HER CEG OV INA

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa

veterinarstvo Bosne i Hercegovine

1/5

o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja sa prijedlogom mjera

(u daljnjem tekstu: Zakon)

usvojen je 2009. godine i jedini je Zakon iz Evropskog partnerstva (oblast sektorske politike

po prvi put u BiH stvoren pravni

Kao takav Zakon je podržan je od strane najvećih svjetskih autoriteta iz


tske fondacije za pse,


Ovim se Zakonom uređuje odgovornost ljudi za zaštitu i dobrobit životinja glede držanja, smještaja i

stresa pri prijevozu, zaštite


nstva i stručnog vijeća, te nadzor nad provedbom ovoga Zakona i


abranu svakog neselektivnog, neopravdanog ubijanja



u skloništa za napuštene životinje kao i higijenske servise koje mogu osnovati općine, gradovi,


nja da iste registruju i mikročipuju u roku od šest



mjeru prelaznog perioda, prepoznavši značaj sterilizacija i kastracija uopće i kao najhumanije,

metode kontrole reprodukcije napuštenih životinja u kratkom roku, te općenito

e stabilizira njihova populacija, budući da

terilisani psi koji nemaju reproduktivnu sposobnost, vraćeni i markirani na ulicu, čuvaju teritoriju od



Pravilnik o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje („Službeni

Pravilnik o osnivanju i uslovima koje moraju ispunjavati higijenski servisi („Službeni


БОСНА И ХЕРЦЕГОВИНА, САРАЈЕВО, Радићева. 8/I - BOSNA I HERCEGOVINA, SARAJEVO, Radićeva 8/I

Тел.-Tel. : +387 33 565 700, Факс-Fax: +387 33 565 725; [email protected]; http://www.vet.gov.ba 2/5

Istovremeno, Vijeće ministara BiH je i dalje u obavezi da donese podzakonski akt o Identifikaciji i označavanju kućnih životinja pasa i mačaka, a kako bi se konačno uspostavio centralni registar svih

označenih pasa i mačaka pri Uredu za veterinarstvo BiH.

Problemi u implemetaciji Zakona Izvori populacije pasa na ulici

• Napuštanje od strane vlasnika vlasničkih pasa i njihovih potomaka,

• Napuštanje od strane uzgajivača,

• Slobodna reprodukcija postojeće generacije napuštenih pasa,

• Lutajući nesterilisani vlasnički psi koji doprinose reproduktivnom potencijalu napuštenih

životinja.

Povećan broj pasa na ulicama je uvijek i samo direktna posljedica neodgovornog vlasništva, neprovođenja preventivnih Zakonom predviđenih mjera od strane odgovornih, poput nekažnjavanja napuštanja životinja, neprovođenja pune identifikacije vlasništva, neprovođenja projekta sterilizacija i kastracija uz vakcinaciju i obilježavanje napuštenih životinja u adekvatnom obliku i broju, te neprovođenja edukacija i info kampanja koje za cilj moraju imati dizanje svijesti građana o uzrocima problema.

Uprkos prisutnom problemu i postojanju zakonske regulative evidentno je kontinuirano zanemarivanje

stvarnih uzroka problema napuštenih životinja, pa se samim tim predviđena zakonska rješenja ili ne

provode nikako, ili provode paušalno i nesistemski od strane nadležnih organa za provedbu Zakona.

Dugi niz godina nije pridavao značaj problemima u vezi sa napuštenim životinjama, a načini na koje su se

pokušavali riješiti problemi nisu davali rezultate. Neuspjeh je rezultat decenijskog nastojanja da se

problem riješi liječenjem posljedice, dakle ubijanjem istovremeno nerazumijevanjem i zanamarivanjem,

uzroka, koji su ponavljamo primarno napuštanje životinja i nekontrolisana reprodukcija.

U protekle četiri godine nevladine organizacije za zaštitu životinja dale su veliki dopronos na

promoviranju Zakona i zakonskih rjesenja, te dizanju svijesti o Zakonu kako građana, tako i onih čija je

obaveza da Zakon provode – jedinica lokalne samouprave, veterinarske zajednice, policije i inspekcijskih

organa. Najveći otpor provedbi Zakona dolazio je upravo od struke, a potom od vlasti.

Nakon četiri godine neprovođenja Zakona u najširem smislu, vidljiv je porast populacije, za koji

odgovorni za provedbu Zakona krive Zakon i one koji ga promiviraju. Izlaz iz problema ne smije ležati u

pokušajima da se izuzmemo vlastite odgovornosti, zbog eskalacije problema i nezadovoljstva šire

javnosti, već je neophodno poduzeti sve Zakonom predviđene mjere i provoditi ga a ne istom debatirati

četiri godine. Upravo je to doprinijelo produbljivanju nerazumijevanja stvarnog uzroka problema.

U Bosni i Hercegovini do sada, izgradnja skloništa za životinje u skladu sa pomenutim podzakonskim

aktima, nije zaživila. Skloništa s obzirom na veličinu populacije pasa lutalica koja se nalazi u BiH, nisu

mjera rješenja problema nego dio karike u lancu mjera. Podsjećamo, da samo konsolidovan pristup vodi

rješenju, dakle provođenje mjera predviđenih Zakonom istovremeno kroz zbrinjavanje određenih

kategorija životinja u skloništima, provođenje projekata sterilizacije i kastracije napuštenih životinja,

kontrolu sredine, te primarno punu identifikaciju vlasništva kroz mikročipiranje i uspostavu centralnog

registra, a kako bi se napuštanje životinja kao takvo Zakonom zabranjeno moglo kažnjavati. Postojanje

skloništa osnovanih suprotno zakonskim odredbama treba ispitati kroz provođenje inspekcijskog

nadzora.

Projekti sterilizacija i kastracija napuštenih životinja Zakonom predviđenom metodom uhvati steriliši

pusti, uz markiranje i vakcinaciju protiv bjesnila se na redovit način organizirano sprovode u pojedinim



općinama i gradovima poput Sarajeva, Zenice, Orašja, iako i u pomenutim gradovima projekte brojčano

treba omasoviti, a svakako raširiti na ostatak BiH.

Realiteti sa kojima se suočavamo na terenu

• Nastojanja nižih nivo vlasti da fokus ovog problema prebace sa uzroka na posljedicu, a sav

dosadasnji nerad i nečinjenje lokalnih vlasti u Bosni i Hercegovini, inspekcijskih organa, struke,

svih onih po Zakonu odgovornih za njegovo provođenje abolira vlastite odgovornosti

• Skloništa i higijenskih servisa u skladu sa zakonom i pod zakonskim aktima nisu osnovani, oni koji

postoje, postoje mimo standarda, ili na privatnoj ili na nezakonitoj osnovi i promiču nedopuštenu

praksu

• Nisu provedene nikakve aktivnosti u pravcu sistemske identifikacije vlasnika kućnih životinja, i

njihovog mikročipiranja. Nizak nivo mikročipovanja. S tim u vezi, niti inspekcijiski organi nisu u

mogućnosti utvrditi vlasništvo i izreći zakonom propisane sankcije po osnovu svjesnog

napuštanja kućnih životinja od strane vlasnika.

• Nepostojanje jedinstvenog registara vlasnika kućnih životinja niti registar mikročipovanih

životinja u BiH, a na što nas obavezuje dalji europski put BiH.

• Nizak nivo provedbe sterilizacija i kastracija kao najjeftinije preventivne mjere.

• Nepostojanje registra uzgajivača. Ilegalni uzgoj uzima maha, kao i povećan broj napuštanja rasnih

pasa od strane neodgovornih ili neregistrovanih uzgajivača.

• Nepostojanje kredibilne analiza veličine populacije pasa na novou države i pojedinih gradova i

sistemski pregled izvora populacije.

• Loša kontrola otpada.

• Nepostojanje sistemske kampanje na nivou države na promoviranju provedbi Zakona a koje se

tiču promiviranja odgovornog vlasništva, promoviranja sterilizacije vlasničkih i napuštenih

životinje, te borbe protiv nasilja nad životinjama

• Povećan broj slučajeva zlostavljanja životinja i nasilja nad životinjama

• Povećan broj ujeda.

• Povećan pritisak javnosti i medija na nesistemski način, širenje društva straha, konfuzije,

nerazumijevanja uzroka problema i mjera za njegovo rješavanje

• Otpor provedbi koji dolazi sa terena, jer propis suštinski ima za namjeru iskorijeniti lošu praksu

koja je decenijama ukorjenjivana i za čijom promjenom nije bilo niti volje, niti želje, a poglavito

osjećaja obveze do stupanja Zakona na snagu. Imperativno lokalne zajednice, veterinarska

profesija, te ostali nadzorni organi moraju preuzeti odgovornost za provedbu Zakona.

Aktivnosti Ureda za veterinarstvo u proteklom periodu U cilju dizanja svijesti o Zakonu, olakšavanja njegove provedbe na terenu, Ured za veterinarstvo BiH je u

proteklom periodu bio domaćinom brojnih sastanaka na koje su pozivani načelnici općina, predstavnici

lokalnih vlasti, veterinarski inspektori, veterinari, predstavnici nevladinog sektora, a u cilju pojašnjavanja

zakonskih odredbi, kao i obaveza proisteklih iz Zakona za različite nivoe vlasti.

U cilju bolje implementacije Zakona, Ured za veterinarstvo BiH u saradnji sa civilnim sektorom u Kantonu

Sarajevo napravio je Prijedlog mjera koje je potrebno provesti u cilju smanjenja populacije napuštenih

pasa a koji je primjenjiv na cijelu BiH.

Ured za veterinarstvo BiH u uskoj saradnji sa Dogs Trustom koji u oktobru 2012 lansirao petogodišnji

projekat za BiH radi na projektima edukacije veterinara iz cijele BiH, planiranja masovnih sterilizacija,

definiranja vodiča za rad skloništa i vodiča dobre prakse, te pripreme masovne info kampanje, što

smatramo od izuzetnog značaja.

Svaki human i efikasan program kontrole mora sadržavati sljedeće elemente zakonska regulative kojom

se propisuju preventivne mjere i rješava postojeći haos (obaveze i odgovornosti vlasnika, postupci s

životinjama, kaznene odredbe); registracija i obilježavanje pasa (smanjuje rizik od napuštanja,

olakšava praćenje, prevoz, pronalazak izgubljenih i napuštenih, ukradenih, ključna je preventivna mjera);

sterilizacija pasa (najefikasnija mjera koja smanjuje populacije-smanjuje broj lutalica i nekontroliranu



populaciju kućnih ljubimaca, vodi ka smanjenju neželjenog potomstva, sastavni dio kulture življenja i ima

pozitivne efekte na zdravlje životinja, smanjuje agresivnost i prevenira kancerogena oboljenja);

obrazovanje i informisanje (ključ uspjeha dizanje svijesti građana o uzrocima, načinima kontrole i

smanjenja brojnosti populacije lutalica i obavezama i odgovornosti vlasnika, zakonskim obavezama);

kontrola kapaciteta prostora (održavanje higijene u naseljenim mjestima uz efikasno uklanjanje

otpada); prihvatilište i služba za zbrinjavanje životinja koje osnivaju jedinice lokalne samouprave

(iz prihvatilišta se životinje udomljavaju, vraćaju vlasniku, ustupaju prihvatilištima udruženja, vraćaju na

ulicu nakon provedene sterilizacije, tu se vakcinišu, sterilišu); udomljavanje odgovornim vlasnicima

kao najhumaniji način zbrinjavanja; vraćanje sterilisanih i vakcinisanih pasa na područje s kojeg su

uhvaćeni (efikasna prelazna mjera kojim se zaustavlja dalji rast populacije, dovodi postepeno do pada

broja, sprečava nastanak nove generacije lutalica, prevenira da se na lokalitet s kojeg su uklonjeni psi

dosele novi. Cilj je formiranje manje, zdravije i stabilnije populacije pasa lutalica koju je lako kontrolisati)

Human i efikasan način rješavanja problema u vezi sa napuštenim životinjama i provođenje

programa kontrole podrazumijeva saradnju svih interesnih grupa nadležnih organa lokalnih

vlasti, veterinarske zajednice, komunalnih preduzeća, policije, građana i udruženja za zaštitu

životinja, medija dakle jedan partnerski odnos u kojem se prepoznaje zadaća svake pojedinačne

skupine i izrađuje program kontrole i smanjenja populacije u skladu sa specifičnostima sredine.

Puni efekat navedeni elementi programa kontrole mogu dati samo i jedino ako se sprovode dosljedno,

usklađeno i ako su međusobno povezani, jer ni jedna mjera izdvojena sama po sebi ne vodi rješenju u

dugom roku.

Prijedlog zaključaka:

1. Procjena veličine populacije pasa na ulici i veličine populacije pasa u vlasništvu, a u cilju shvatanja

problema i kapaciteta za ekspanziju, poglavito u kontekstu pregleda izvora populacije. U tom cilju

potrebno je Provesti puni popis svih pasa u vlasništvu, na način da

svaka općina putem mjesnih zajednica treba poslati javni unificirani poziv vlasnicima pasa da

prijave svoje kućne životinje, uz podatke o vlasniku životinje, spolu, starosti, sterilizaciji,

mikročipovanju, statusu vakcinacije same životinje.

Općine će prikupljenje spiskove objediniti i proslijediti veterinarskim organizacijama i nadležnim

veterinarskim inspekcijama na daljnje postupanje.

Provesti sveobuhvatno brojanje napuštenih pasa, i sveobuhvatnu statističku analizu izvora, a kako

bi se stekao uvid u veličinu populacije.

2. Identifikacija vlasništva

Potrebno je usvojiti Pravilnik o identifikaciji pasa i mačaka u BiH- Vijeće ministara BiH, kako bi se

obezbjedila puna implementacija Zakona i omogućilo veterinarskim inspektorima da poduzimaju

zakonom propisane mjere – kažnjavanje neodgovornog vlasništva i napuštanje pasa.

3. Programi kastracija napuštenih životinja i životinja u vlasništvu

Nastavak provodjenja kontinuiranih sterilizacija uz obezbjeđenje adekvatnog sistema transporta

životinja i njihovog hvatanja, uz nabavak adekvatne opreme za humano hvatanje, vozila i

obezbjeđivanje treninga osoblja koji ce se adekvatno obučiti za ovaj posao, kao i treninga

veterinara u saradnji sa Dogs Trust organizacijom.

4. Informisanje javnosti i edukacija



Provesti jedinstvenu javnu kampanju u kontinuitetu.

Podizanje nivoa informisanosti i unapređenje javne svijesti - kroz medijsku kampanju animiranje

javnosti u cilju upoznavanja sa općim principima zaštite životinja, dobrobiti, značajem koji ista

ima za društvo u cjelini.

Provođenje edukativne kampanje u kontinuitetu kojom se promovira odgovorno vlasništvo nad

životinjama, promovira sterilizacija kućnih životinja, i human odnos prema životinjama, a u svrhu

reduciranja nasilja.

Osnivanje Info Centra koji bi predstavljao službu kojoj građani mogu da se obrate za informativnu,

savjetodavnu i posredničku pomoć u vezi sa životinjama; mjesto konstruktivnog rješavanja

sukoba građana u vezi sa životinjama; centar oglašavanja za udomljavanje; servis za oglašavanje

izgubljenih životinja; prostor za učenje o životinjama, podrška svima koji svojim radom žele da

doprinesu boljem odnosu prema životinjama.

5. Osnivanje skloništa

Priprema svih ulaznih, izlaznih i operativnih procedura, u cilju uspostave najbolje prakse.

Slanje kadra koji se upravljati skloništem u posjet nekom od skloništa u EU.

6. Osiguranje kontrole otpada.

7. Uspostava formalnih vidova saradnje između svih institucija koje su nadležne da provode Zakon.

8. Provođenja programa stručnog usavršavanja lica koja su u okviru svog zanimanja direktno

odgovorna za obezbjeđivanje dobrobiti životinja – veterinari, veterinarski inspektori, NGO sektor.

9. Uspostava Stručnog vijeća za zaštitu i dobrobit životinja, kako je to propisano člankom 35. Zakona

- Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Rješavanje problema i provedba Zakona u kontekstu humane kontrole populacije napuštenih životinja je

važna i sa stanovišta zdravlja ljudi i zdravlja životinja, te prevencija širenja zaraznih bolesti, sigurnosti

građana. Rješavanje problema napuštenih životinja jeste istovremeno važno društveno pitanje, čiji fokus

nije pitanje da li volimo ili ne volimo životinje, nego pitanje dobre i loše prakse, dozvoljenog i

zabranjenog, efikasnih i neefikasnih metoda rješavanja problema. Decenijska loša praksa se ne rješava

preko noći. A stvaranje odgovornog konsolidovanog pristupa traži vrijeme.

Napuštene životinje i način na koji se rješavaju problemi u vezi sa njihovim postojanjem ogledalo su

stanja u društvu. Odgovoran stav društva se ogleda u preduzimanju različitih preventivnih mjera kojima

bi se spriječio nekontrolisan porast broja napuštenih kućnih ljubimaca, dakle eliminisao uzrok problema.

Zakonska osnova, kontrola vlasništva, registracija i obilježavanje životinja, masovna sterilizacija su

odgovori na pitanja kako riješiti problem, stabilizovati postojeću populaciju i preventivno djelovati protiv

nastanka nove. Nadležni organi moraju prepoznati potrebu i značaj obezbjeđenja humane i efikasne

kontrolu populacije, prvenstveno kroz dosljednu primjenu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, edukacije

šire javnosti u cilju smanjivanja nerazumijevanja osnove problema.

Zakon je apsolutno provodiv kako su nedavno istakli u svom mišljenju i Ombudsmeni za ljudska prava

BiH, kao i sve relevantne stručne svjetske udruge, a krivce za ovakvo stanje treba tražiti u onima koji ni

skoro četiri godine nakon donošenja Zakona nisu prepoznali svoju ulogu i zakonske obaveze, te stoga

direktno doprinijeli pogoršanju situacije na terenu. Sistemsko rješenje problema je već sadržano u

zakonu kakav jeste. Problem neprepoznavanja osnovnog uzroka je ključan kao i generatora problema.

Problem koji je stvorio i stvara čovjek decenijama, ne nestaje preko noći, a put rješenja jedino i samo

odgovoran i konsolidiran pristup humanom upravljanju populacijom pasa u skladu sa postojećim Zakonom.

1

Dalida Kozlić Šehidska bb

71370 Breza email: [email protected]

URL: www.protectionofanimals.blog.co.uk mobitel broj: 00 387 61 437 257

Breza, 25. 09. 2013.

Predstavnici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH

PREDMET: Analiza dosadašnje implementacije Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH u oblasti zaštite napuštenih životinja, argumentacija protiv uvođenja eutanazije u skloništa za životinje, prijedlog za mjere čija je svrha efikasna implementacija Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i pravni i psihološki aspekti zaštite životinja

Poštovani,

Nakon godina mukotrpne borbe i lobiranja od strane aktivista za prava životinja, kao domačih i

stranih organizacija i udruženja koja se bore za prava i dobrobit životinja, Parlamentarna skupština BiH je

usvojila Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH 2009 godine.

Četiri godine nakon donošenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i njegovog stupanja na

snagu, svi mi koji se borimo za prava i dobrobit životinja se suočavamo ne samo sa neprovođenjem Zakona

o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, nego i sa grubim, drskim i bezobraznim kršenjem njegovih odredbi od

strane svih nivoa i instanci vlasti, fizički i pravnih osoba. Što je još tragičnije, prekršitelji odredbi Zakona o

zaštiti i dobrobiti životinja BiH se ne sankcionišu, a sad je u parlamentarnoj proceduri i prijedlog o

Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH koji sadrži i skandalozni prijedlog o

uvođenju eutanazije za napuštene životinje!

Ovim dopisom želim da Vas otvoreno, kao pravnik koji se dugi niz godina bavi zaštitom životinja u

BIH uputim o razloge trenutnog stanja na polju zaštite dobrobiti životinja BiH, ali i da Vam argumentovano

pojasnim zbog čega je uvođenje odredbe o dozvoljenosti eutanazije u skloništima za životinije

NEDOPUSTIVO, kao i da Vam predložim niz mjera koje bi trebala biti uvedene u Zakon o zaštiti i dobrobiti

životinja BiH, a čijim bi uvođenjem i provođenjem u mnogome se poboljšala situacija na polju zaštite

dobrobiti životinja, ali i riješio problem prekobrojnosti napuštenih životinja.

Postojeći zakon je apsolutno provodiv,Postojeći zakon je apsolutno provodiv,Postojeći zakon je apsolutno provodiv,Postojeći zakon je apsolutno provodiv, kako je 21. maja na održanoj 50. sjednici zaključilo i Vijeće

ministara BiH, usvajajući Informaciju o dosadašnjoj provedbi Zakona uz set mjera.

Međutim evidentno je da se vrši politička i medijska hajka na napuštene životinje. Uzroci velikog

broja napuštenih životinja na ulicama BiH leže upravo u neprevođenju odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti

životinja BiH. Ako kokretno govorimo o povećanom broju napuštenih pasa radi se o tome da povećan broj

napuštenih pasa na ulicama je uvijek direktna posljedica neprovođenja preventivnih i represivnih, Zakonom

predviđenih mjera.

2

Uzrok problema je kontinuirano napuštanje kućnih životinja koje prolazi nekažnjeno,problema je kontinuirano napuštanje kućnih životinja koje prolazi nekažnjeno,problema je kontinuirano napuštanje kućnih životinja koje prolazi nekažnjeno,problema je kontinuirano napuštanje kućnih životinja koje prolazi nekažnjeno, te uvećavanje

postojeće populacije slobodnom reprodukcijom, uz odsustvo sistemske informativno-edukativne kampanje,

kontrole sredine, centralnog registra.

1.0. Analiza (ne)provođenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH u oblasti zaštite

napuštenih životinja

1) Prekršitelji člana 4 (Zaštita životinja pri držanju) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH se ne

sankcionišu. Stav B člana 4 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH sadrži odredbu: „... zabranjeno

je napuštati životinje držane za društvo čovjeka i druge životinje pod nadzorom čovjeka;“ Sankcije

za prekršioce ove odredbe, kao i drugih odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH su

sadržane u Poglavlju XIV Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Napuštanje životinja od strane

njihovih imaoca je direktan generator problema, ali ono što dovodi do masovnog napuštanja

životinja je politika nekažnjavanja osoba koje napuštaju životinje. Time se enormno povečava broj

napuštenih životinja na ulicama.

2) Članom 8 (Registracija kućnih ljubimaca) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je predviđena

zakonska obaveza registracije pasa i mačaka, kao i njihovo označavanje odnosno mikročipiranje.

Stavom 3 pomenutog člana je previđena zakonska obaveza vođenja registra svih označenih pasa i

mačaka. Ured za veterinarstvo je nadležan i zakonom obavezan da vodi pomenuti registar. Ni četiri

godine nakon donošenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH nije uspostavljen državni registar

označenih pasa i mačaka, niti se provodi sankcionisanje osoba koje napuštaju životinje. Također,

nije donesen podzakonski akt koji bi pobliže regulisao proces identifikacije pasa i mačaka i način

vođenja registra. Nedonošenje Pravilnika o identifikaciji pasa i mačaka i vođenju registra

označenih životinja je prouzrokovalo nemogućnost primjene člana 4 i 8 Zakona o zaštiti i dobrobiti

životinja BiH. Član 4 i 8 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH su u direktnoj vezi i njihovo

neprovođenje je direktan uzrok prisustva napuštenih životinja na ulicama. Naime, da postoji

jedinstveni registar označenih životinja, bilo bi moguće da se očita mikročip sa napuštene životinje

i utvrdi se ime osobe koja je imaoc/vlasnik životinje i koja je tu životinju napustila, a zatim se

moglo pristupiti procesuiranju i sankcionisanju osobe koja je napustila životinju. Provođenje

represivnih mjera bi se direktno uticalo na svijest građana i ostvarile bi se funkcije generalne i

specijalne prevencije i represije. „Realiteti sa kojima se suočavamo na terenu: Nisu provedene

nikakve aktivnosti u pravcu sistemske identifikacije vlasnika kućnih životinja, i njihovog

mikročipiranja. Nizak nivo mikročipovanja. S tim u vezi, niti inspekcijiski organi nisu u mogućnosti

utvrditi vlasništvo i izreći zakonom propisane sankcije po osnovu svjesnog napuštanja kućnih

životinja od strane vlasnika. Nepostojanje jedinstvenog registara vlasnika kućnih životinja niti

registar mikročipovanih životinja u BiH, a na što nas obavezuje dalji europski put BiH.

Nepostojanje registra uzgajivača. Ilegalni uzgoj uzima maha, kao i povećan broj napuštanja rasnih

pasa od strane neodgovornih ili neregistrovanih uzgajivača.“1

1 Ured za veterinarstvo BiH: „Informacija o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti BiH sa prijedlogom mjera“,

usvojena na 50. sjednici Vijeća Ministara BiH

Grafikon 1: Kauzalna veza između neporovođenja članova 4 i

3) Neprovođenje člana 27 (Napuštene i izgubljene životinje) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH

je također uzrok opšteg stanja i to na način da se ne provodi stav 1 člana 27 Zakona o zaštiti i

dobrobiti životinja BiH tj. nije osiguran adekvatan smještaj i veterinarsko

napuštene životinje, čime su one izložene enormnim patnjama, zlostavljanjima i usmrčivanjima.

Također, ne sankcionišu se osobe koje krše stav 2 pomenutog člana čime se dop

opstrukcijiama u provođenju Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, jer se ne razvija svijest

građana o tome da se svaka napuštena životinja mora smjestiti u sklonište u skladu sa odredbama

Zakona o zaštiti i dobrbiti životinja BiH.

4) Kršenje odredbi članova 28 (Skloništa za životinje) i 29 (Higijenski servis) Zakona o zaštiti i

dobrobiti životinja BiH, a u vezi sa članom 30 (Finansiranje skloništa za izgubljene životinje) i

stavom 3 i 4 člana 43 (Rok za donošenje podzakonskih akata) Zakona o zašti

BiH. Članom 43 stav 3 i 4 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja je predviđeno da se u roku od godine

dana od stupanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH na snagu moraju osnovati skloništa za

napuštene životinje u svim opšt

Uslijed nepostojanja

registra kućnih ljubimaca ne

može se identifikovati osoba koja je

napustila životinju i ona prolazi nekažnjeno

Zbog neprovođenja

kaznene politike, povećava se broj

napuštenih životinja na

ulicama

3

Grafikon 1: Kauzalna veza između neporovođenja članova 4 i 8 Zakona o Zaštiti i dobrobiti

životinja BiH

Neprovođenje člana 27 (Napuštene i izgubljene životinje) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH


tinja BiH tj. nije osiguran adekvatan smještaj i veterinarsko – zdravstvena pomoć za


Također, ne sankcionišu se osobe koje krše stav 2 pomenutog člana čime se dop



Zakona o zaštiti i dobrbiti životinja BiH.

dbi članova 28 (Skloništa za životinje) i 29 (Higijenski servis) Zakona o zaštiti i


stavom 3 i 4 člana 43 (Rok za donošenje podzakonskih akata) Zakona o zašti



napuštene životinje u svim opštinama. U večini opština u BiH nisu osnovana skloništa za

Nepostojanje državnog registra kućnih ljubimaca

označavanje i mikročipiranje

kućnih ljubimaca

Imaoci životinja napuštaju životinje

Uslijed nepostojanja

registra kućnih ljubimaca ne

može se identifikovati osoba koja je

napustila životinju i ona prolazi nekažnjeno

8 Zakona o Zaštiti i dobrobiti

Neprovođenje člana 27 (Napuštene i izgubljene životinje) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH


zdravstvena pomoć za


Također, ne sankcionišu se osobe koje krše stav 2 pomenutog člana čime se doprinosi



dbi članova 28 (Skloništa za životinje) i 29 (Higijenski servis) Zakona o zaštiti i


stavom 3 i 4 člana 43 (Rok za donošenje podzakonskih akata) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja



inama. U večini opština u BiH nisu osnovana skloništa za

Ne vrši se označavanje i mikročipiranje

kućnih ljubimaca

Imaoci životinja

4

napuštene životinje, a o malom broju opština gdje su osnovana skloništa za napušene životinje

imaju užasne uslove za život životinja. Primjeri za to je sklonište za napuštene životinje u Prači,

gdje je u hladna komora u kojoj bi, po pravilima, trebali biti pohranjeni lijekovi i hrana za pse

sadržavala smeće, ubuđalu hranu, hranu kojoj je odavno istekao rok, neispravne vakcine i lijekove

koje psima više štete nego što koriste. Također, lijekovi su bili čuvani na istom mjesto kao i

sredstva za čišćenje. Psi su hranjeni keksom čoko - plazmom, a opšte je poznato da psi imaju

teške zdravstvene probleme koji često imaju smrtni ishod, zbog konzumiranja namirenica od

čokolade. Boksovi u kojima su psi bili smješteni su bili prljavi, prepuni mokraće i izmeta, psi nisu

dobijali vodu, a u onim boksovima gdje su postojale posude napunjene vodom, ta voda nije bila

mijenjanja duži vremenski period. Psi su hranjeni i pokvarenim mesom. Također, psi su puštani

van boksova zbog čega je postojala opasnost da izađu iz kruga azila i odu u minsko polje ili na

mjesta na kojima su ih progonili lovci. Sve je ovo za posljedicu imalo teške bolesti i patnje kod

pasa, kao i uginuće određenog broja pasa. Takodjer užasne uslove imaju i skloništa za životinje u

Bihaću, Doboju, Goraždu, Banja Luci, Gladnom Polju, Hreši, Trebinju, Bratuncu, itd. Također

članom 43 stav 4 Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je predviđeno provođenje

kastracije/sterilizacije u svim opštinama. Činjenica je da su se programi kastracije/sterilizacije

provodili u večini opština, ali na na vrlom malom broju napuštenih pasa. Kastracija/sterilizacija se

nije provela na cjelokupnoj populaciji napuštenih pasa, a što je u kombinaciji sa stalnim

napuštanjem pasa od strane njihovih imaoca i nekažnjavanjem istih dovelo do toga da na ulicama

opština i gradova u BiH bude veliki broj napuštenih pasa. Važno je da Bosna i Hercegovina provede

kastraciju/sterilizaciju u cijeloj državi i za napuštene pse i mačke, kao i za vlasničke pse i mačke

(vlasnički psi i mačke koji se kreću bez kontrole su također problem za populaciju), kao i da oštro

kažnjava sve one koji prekrše zakon. Ako psi nisu vračeni na njihovu teritoriju, stepen reprodukcije

će biti direktno proporcionalan stepenu hvatanja pasa (u zoni gdje je 50% pasa uhvaćeno i

uklonjeno sa teritorije, ostalih 50% će se množiti do velikog broja i dokle god imaju dostupne izvore

hrane). Prazno mjesto koje je ostalo iza psa koji je uklonjen, biti će zauzeto drugim psima koji su u

potrazi za hranom i skrovištem. Međutim, ako se pas vrati na njen/njegov teritorij, taj pas neće

dopustiti da ostali psi uđu na njegov teritorij, uključujući i one koji nisu sterilisani/kastrirani i tako

se zaustavlja reprodukcija na tom području. Njihov broj će se stabilizovati i polako, ali sigurno

reducirati. Također osnivaju se higijenski servisi čija je svrha da hvataju napuštene životinje i vrše

njihovu eutanaziju čime se direktno krše član 14 (Eutanazija) i 29 (Higijenski servisi) Zakona o

zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Najbolji primjer za to je higijenski servis u sklopu Lokoma u opštini

Novi Grad u Sarajevu, koji služi kao paravan za odvođenje pasa na ilegalno eutanaziranje.

„Realiteti sa kojima se suočavamo na terenu: Nastojanja nižih nivo vlasti da fokus ovog problema

prebace sa uzroka na posljedicu, a sav dosadasnji nerad i nečinjenje lokalnih vlasti u Bosni i

Hercegovini, inspekcijskih organa, struke, svih onih po Zakonu odgovornih za njegovo provođenje

abolira vlastite odgovornosti. Skloništa i higijenskih servisa u skladu sa zakonom i pod zakonskim

aktima nisu osnovani, oni koji postoje, postoje mimo standarda, ili na privatnoj ili na nezakonitoj

osnovi i promiču nedopuštenu praksu. Nizak nivo provedbe sterilizacija i kastracija kao najjeftinije

preventivne mjere. Otpor provedbi koji dolazi sa terena, jer propis suštinski ima za namjeru

iskorijeniti lošu praksu koja je decenijama ukorjenjivana i za čijom promjenom nije bilo niti volje,

5

niti želje, a poglavito osjećaja obveze do stupanja Zakona na snagu. Imperativno lokalne

zajednice, veterinarska profesija, te ostali nadzorni organi moraju preuzeti odgovornost za

provedbu Zakona.“2

5) Kršenje člana 30 (Finansiranje skloništa i higijenskih servisa) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja

BiH – opštine i gradovi odbijaju da finansiranju izgradnju i održavanje skloništa za napuštene

životinje pod izgovorom lošeg finansijskog stanja, a svjedoci smo svakodnevnog nenamjenskog i

nezakonitog trošenja budžetskih sredstava, dok je finansiranje skloništa ZAKONSKA OBAVEZA. Pri

tome se plasiraju lažne informacije o cijeni izgradnje skloništa za životinje i troškova ishrane,

liječenja i održavanja. Cifra od koja je Vama prezentirana da mjesec dana hranjenja psa u skloništu

košta 153 KM je netačna. Mjesečni troškovi za jednog psa iznose oko 50 KM, zavisno od

zdravstvenog stanja psa, veličine i karaktera. Također da se vrši kažnjavanje prekršitelja Zakona o

zaštiti i dobrobiti životinja BiH, sredstva prikupljena od novčanih kazni bi morala da budu

usmjerena za izgradnju i održavanje skloništa za napuštene životinje o čemu će biti više riječi u

prijedlogu mjera za efektivno sprovođenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Ovdje se radi o

još jednoj kauzalnoj vezi, naime da se budžetska sredstva koriste u skladu sa zakonom i

namjenski, bilo bi sasvim dovoljno novca za gradnju i održavanje skloništa za životinje, a do

završetka izgradnje skloništa, opštine mogu pomoći u hranjenju napuštenih životinja. Također,

brojne su zakonske mogućnosti za punjenje budžeta sredstvima koja trebaju da budu upotrebljena

za gradnju i održavanje skloništa za životinje. Npr. u mnogim gradovima i opštinama se ne provodi

zakonska obaveza registracije kućnih ljubimaca, također ne provode se masovne vakcinacije

kućnih ljubimaca. Zakonska je obaveza da se psi svake godine vakcinišu od bjesnila. Ova

zakonska obaveza se uglavnom ne provodi. Sredstva prikupljena od registracije i vakcinacije

kućnih ljubimaca trebaju da budu usmjerena za gradnju i održavanje skloništa za životinje

(minimalna cijena vakcine protiv bjesnila je 20 KM). Skloniša za životinje ne trebaju biti sabirni

centri za životinje niti „starački domovi“ kako je to rekao Ibrahim Hadžibajrić načelnik opštine Stari

Grad Sarajevo u svom vrlo lošem i nevještom pokušaju da pažnju javnosti okrene ka tome da se

treba zakonski uvesti eutanazija napuštenih pasa. Skloništa za životinje ukoliko su izgrađena po

propisima i ukoliko se održavaju po propisima, vode ka rješenju problema napuštenih pasa.

„Utočišta (za napuštene životinje) koja se obično vrlo brzo napune, mogu da budu dio rješenja ako

se vode na dobar način.“3 Ukoliko se u fazi izgradnje pristupi izradi projekta koji je u skladu

Evropskim standardima za izgradnju i vođenje skloništa za životinje, kao i Pravilnikom o osnivanju i

uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za napuštene životinje BiH, doći će do maksimalne

uštede finansijskih sredstava. Također, ukoliko postoji adekvatna „politika vođenja skloništa za

životinje i organizacije rada, kao i nabavljanja hrane i higijenskih sredstava“ troškovi će biti sasvim

normalni i primjereni vremenu o kojem živimo, tj. neće biti enormno veliki kako se pokušava

prikazati u medijima, a što je direktno podmetanje od strane određenih političkih stranaka/partija.

Za uspješno vođenje skloništa za životinje je potrebno da njime upravljaju i u njemu rade stručne i

osposobljene osobe koje će imati kvalitetan nadzor kako od državnih institucija, tako i od


usvojena na 50. sjednici Vijeća Ministara BiH 3 Mark Jones, direktor britanske kancelarije Međunarodnog humanističkog društva (HSI)

6

nevladinog sektora. Vrlo bitno je napomenuti da skloništa za napuštene životinje trebaju da budu

„centri za udomljavanje i liječenje napuštenih životinja“. Kvalitetnom edukacijom i podizanjem

svijesti građana doći do povečanja procenta udomljavanja napuštenih životinja.

6) Članom 35 (Stručni savjet) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH je određeno da se formira

Stručni savjet za zaštitu i dobrobit životinja. koji nikada nije formiran čime je direktno opstruirana

uspješna implementacija Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH.

7) Pored osoba koje krše Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, glavni krivci za njegovo

neprovođenje i kršenje su Ured za veterinarstvo BiH koji ne vrši adekvatno nadzor koji je propisan

članom 36 (Nadzor na provođenjem Zakona), Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i

ovlašteni službeni veterinari – veterinarski inspektori koji neprovode odredbe člana 37 (Prava

službenog veterinara) i člana 38 (Dužnosti i mjere službenog veterinara) Zakona o zaštiti i dobrobiti

životinja BiH, kao i ne vrše sankcionisanje uskladu sa odredbama članova 41 (Prekršaj imaoca

životinje) i 42 (Prekrašaj fizičkih i pravnih osoba) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH.

Veterinarski inspektori – ovlašteni službeni veterinari postupaju samo po odredbama Zakona o

veterinarstvu BiH, FBiH i RS, dok rijetko postupaju u slučajevima kršenja Zakona o zaštiti i

dobrobiti životinja BiH, čime svjesno doprinose da prekršitelji Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja

BiH prođu nekažnjeno. Naglašavam jedna od osnovnih dužnosti ovlaštenih službenih veterinara je

da ukazuju na kršenja odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao da sankcionišu u

skladu sa odredbama članova 41 i 42 sve one koji krše Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Da

ovlašteni službeni veterinari vrše kažnjavanje prekršitelja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i

da između ostalog kažnjavaju osobe koje napuštaju životinje, broj napuštenih životinja u BiH bi bio

znatno manji. Provođenje represivnih mjera doprinosi povečanju svijesti kod građana. Također,

nijedna veterinarska inspekcija nije sankcionisala opštine za neizgradnju skloništa za životinje, kao

ni za izgradnju i održavanje skloniša koje ne ispunjavaju odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti

životinja BiH i Pravilnika o osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za napuštene

životinje. Ured za veterinarstvo BiH je u potpunosti zakazao. Dužnost Ureda za veterinarstvo BiH je

da vrši nadzor na provođenjem Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i propisa donesenih na

osnovu njega. Najbolji primjer za njihov nerad je taj što se ne postavlja pitanje zbog čega ovlašteni

službeni veterinari ne rade svoj posao, zbog čega se prekršioci Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja

BiH ne sankcionišu. U prezentaciji koju je sačinila Inga Dujmović Državni veterinarski inspektor za

nadzor dobrobiti životinja, Ureda za veterinarstvo BiH, jasno su naglašeni neki od problema u

implementaciji Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i to: nepostojanje sistema identifikacije

vlasništva, nedostatak adekvatne obuke u segmentima dobrobiti životinja nerazvijena svijest o

značaju poštivanja standarda u oblasti dobrobiti životinja neprepoznavanje uloge NVO sektora u

implementaciji Zakona, nepostojanje preciznih zakonski odredbi u određenim segmentima zaštite

životinja. Također Ured za veterinarstvo BiH je prezentovao Informaciju o provedbi Zakona o zaštiti

i dobrobiti životinja BiH sa prijedlogom mjera koju je Vijeće Ministara usvojilo 21. maja 2013.

godine i koja je prikazala stvarno stanje, također aktivnim i konstantnim provođenjem seta mjera

bi došlo poboljšanja i trajnog smanjenja broja napuštenih životinja na ulicama. Međutim do danas

ništa nije urađeno da se ovi problemi riješe. Naprotiv, mnogo puta se Uredu za veterinarstvo

7

prijavljivali različiti oblici neprovođenja i kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, kao i

nerad i opstrukcije koje vrše ovlašteni službeni veterinari. Na sve to su Ured za veterinarstvo BiH i

državni veterinarski inspektor za nadzor dobrobiti životinja ostali pasivni. Nije došlo do

sankcionisanja odgovornih za kršenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Činjenica je Ured za

veterinarstvo prepoznaje opstrukcije i kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, ali ne vrše

svoju zakonsku obavezu nadzora nad provođenjem zakona, kao i eksplicitnog zahtjevanja

kažnjavanja svih onih koji su doveli do ovakvog stanja. „Najveći otpor provedbi Zakona dolazio je

upravo od struke, a potom od vlasti.“4 Primjer za gore navedeno je razgovor koji sam obavila sa

Fuadom Bašićem, veterinarskim inspektorom u Kantonalnoj veterinarskoj inspekciji Unsko –

Sanskog kantona. Razgovor je vođen 20. 09. 2013. godine, a na temu ilegalne eutanazije

napuštenih pasa u opštini Ključ. Tom prilikom gdin. Bašić mi je rekao da sklonište za napuštene

životinje u Sanskom Mostu ima užasne uslove. Na moje pitanje: šta je on uradio da izvrši kontrolu

skloništa i da kazni osobe koje su osnovale i koje rukovode skloništem za napuštene životinje u

Sanskom Mostu, gdin. Bašić mi je odgovorio: „Ja nemam ništa s tim.“ Na moju konstatciju kako je

on veterinarski inspektor koji je dužan kontrolisati uslove u skloništima za napuštene životinje i

kažnjavati odgovorne za loše stanje i kako je to njegova zakonska obaveza, nisam dobila odgovor.

Očigledno gdin. Bašić je bio svjestan onoga što je rekao i da je između ostalog napravio propust ne

vršeći obaveze koje mu nalažu odredbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Mnogi ovlašteni

veterinarski inspektori ne vrše svoje zakonske dužnosti, ali za svoj nerad nisu ni kontrolisani od

strane Ureda za veterinarstvo, a ni kažnjeni.

8) Veoma je važno i naglasiti slijedeće: mnogobrojni su primjeri kršenja Zakona o zaštiti i dobrobiti

životinja BiH, ali i Krivičnog zakona Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta. Samo neki

od primjera u 2013. godini su:

i) 09. 02. 2013. – za manje od 24 sata je ubijeno osam pasa i to vatrenim oruzjem u parku u na

teritoriji Dobrinje, Sarajevo

ii) mart 2013. – Ilegalni prevoz oko 20 napuštenih pasa sa teritoriji opštine Breza na teritoriju

opštine Ilijaš

iii) mart 2013. – Odstrel napuštenih pasa u Visokom

iv) 25. 07. 2013. – Trovanje napuštenih pasa u Bugojnu

v) 06. 09. 2013. – nezakonita akcija hvatanja i eutanaziranja napuštenih pasa u opštini Ključ

Napominjem da Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH se ne provodi i krši u svim oblastima, a ne

samo u oblasti zaštite napuštenih životinja, kao i da Ured za veterinarstvo BiH i ovlašteni službeni veterinari

ne vrše sankcionisanje prekršioca odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH iz ostalih oblasti

navedenog zakona. Primjeri za ovo su: suprotno odredbama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH se

izvode cirkuske predstave u kojima učestvuju i životinje, evidentno je da se i dalje održavaju ilegalne borbe

pasa, bikova, ovnova. Snimci pasa koji se obučavaju za borbe i koji učestvuju u borbama se redovno


usvojena na 50. sjednici Vijeća Ministara BiH

8

objavljuju na društvenim mrežama, na internet oglasnicima se mogu naći oglasi za životinje koje se prodaju

za svrhu da budu mamci za lovačke pse ili borbe pasa (npr. 07. 08. 2013. objavljen oglas u kojem se

mlada lisica u Trebinju prodaje u svrhu njene upotrebe kao mamca za lovačke pse. Osim toga konstantno

se zloupotrebljava odredba iz Zakona o lovstvu kojom se omugaćava ubijanje napuštenih pasa u lovištima.

Zloupotreba se vrši na način da se napušteni psi ubijaju u mnogim ruralnim područjima izvan područja

lovišta.

9

2. 0.Argumenti protiv uvođenja odredbe o dopuštenosti eutanazije u skloništima za

napuštene životinje u Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH

U prilog glasanju PROTIV donošenja odredbe u Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja BiH kojom bi bila

dozvoljena eutanazija u skloništima za životinje, govore slijedeće činjenice:

1) Pravno gledano nijedan zakon se ne bi trebao mijenjati ukoliko nije doslo do njegove

implementacije. Zakon o zastiti i dobrobiti zivotinja nije se provodio u BiH, na mjestima gdje je

došlo do njegove "provedbe", došlo je do zloupotreba. S obzirom da se Zakon o zastiti i dobrobiti

zivotinja nije ili se vrlo malo provodio, ne moze se reci da je on "pogodan" za izmjene, a naročito ne

za uvođenje eutanazije u skloništa za životinje.

2) Zakon o zaštiti i dobrobiti zivotinja BiH je jedini je Zakon iz Evropskog partnerstva (oblast sektorske

politike poljoprivrede i ribarstva), koji je donesen u BiH. Izmjenama zakona i uvodjenjem eutanazije

u skloništa za životinje, dolazi do potpunog anuliranja svih dosadašnjih rezultata koji smo mi koji

se bavimo zaštitom životinja ostvarili, dolazi do toga da će sva finansijska sredstva utrošena na

kastracije/sterilizacije biti uzaludna, dolazi do toga da će biti poništeni rezultati projekta koji

provodi Dogs Trust u KS, a koji je vrijedan oko 600 000 KM.

3) Vođenje registra kućnih ljubimaca, kao i kažnjavanje vlasnika kućnih ljubimaca koji napuštaju

životinje, praksa je pokazala, vodi ka značajnom smanjenju broja napuštenih životinja.

4) Eutanazija se jedino bavi posljedicom, a ne uzrocima problema tj. ne uklanja uzroke koji su doveli

do velike populacije napuštenih pasa. Eutanazija ne vodi ka uspješnom smanjenju populacije i ne

smije se koristiti kao sredstvo za rješavanje problema.“5

5) „Uhvati i ubij“ metoda je neuspješna i izuzentno skupa. Gradovi koji su uspješno reducirali

populaciju napuštenih životinja su koristili metodu „uhvati i vrati“, kao što je Oradea u Rumuniji,

koja je imala populaciju od 4000 napuštenih pasa u 2006 godini, a koja je do 2011 reducirana na

270 pasa, a da pritome nijedan pas nije eutanaziran. Metoda uhvati – kastriraj/steriliziraj – pusti

je također jeftina. Rumunjska organizacija za zaštitu životinja SOS Dogs je izračunala da su

troškovi u 10 godina za metodu „uhvati i pusti“ u gradu sa 200 000 ljudi i sa 8000 pasa iznosili

995 000 Eura, a troškovi za metodu „uhvati i ubij“ bi iznosili 1,8 miliona Eura, a metoda „uhvati i

ubij“ nema dugoročne rezultate u suzbijanju populacije napuštenih pasa.

6) Veoma je važno i istaknuti da napušteni psi na ulicama BiH preživljavaju zahvaljući osobama koje

se bave zaštitom životinja, ali ne samo njima, nego i svim dobrim i savjesnim građanima koji hrane

napuštene pse. Činjenica je da napuštenim psima nije mjesto na ulicama BiH, zbog njihove

sigurnosti, jer su izloženi bolestima, zlostavljanju, hladnoći, vručini, gladi i žeđi. Međutim, činjenica

je da napušteni psi preživljavaju zahvaljući i velikom broju građana BiH koji hrane napuštene pse,

daju im vodu i zaklon od nepogoda, ali ih često liječe o svom trošku. To samo pokazuje da građani

BiH žele da se životinje štite, a ne ubijaju. Odvođenje pasa na eutanaziju ostavlja strašne psihičke

posljedice na djecu. Velika je razlika između toga kada djeca znaju da psi idu u sklonište za

napuštene životinje, gdje će biti zbrinuti i preko kojeg će mu se tražiti dom, a možda će i mnoge

5 Humano smanjenje populacije napuštenih pasa, Međunarodna koalicija za kućne ljubimce“, str. 16

10

porodice koje su hranile pse oko svojih zgrada i kuća čitav niz godina odlučiti da udome neke od tih

pasa, a djeca i odrasli mogu otići u prihvatilišta za napuštene životinje da posjete svoje „ljubimce“

koje su hranili, volonterski se brinuti o njima, ali moguće je i da će sponzorirati te pse do njihovog

trajnog udomljavanja. Međutim, kada djeca znaju da se psi odvode na eutanaziju ili na mjesta gdje

će sasvim sigurno biti eutanazirani, to na njih ostavlja strašne psihičke posljedice. Primjer za to je

slučaj iz Ključa gdje su odvedeni psi na eutanaziju bez bilo kakvog zakonskog i ljudskog osnova.

Eutanazirane pse su hranila mnoga djeca koja su doživljela šok po saznanju da se im „ljubimci“

ubijeni. Također, mnoga djeca iz Ključa su se organizovala da sakriju pse kada su saznali da

radnici JKP „Rad“ Ključ vrše hvatanje pasa i njihovo odvođenje na eutanaziju ili ih odvode u okolne

šume. Jedan od pasa koji su bili u grupi koja je odvedena na deponiju kod Ključa se vratio nakon

par dana i djeca su prikupila novac za njegovo vakcinisanje. Također, primjer brige djece za

napuštene životinje je i mladi Belmin Gurdić Trgo, učenik 9. razreda osnovne škole, koji prikuplja

hranu za napuštene pse i svakodnevno ih hrani i bori se protiv svakog vida nasilja nad životinjama.

Djeca koja prisustvuju hvatanju životinja za koje znaju da će biti odvedena na egzekuciju, kao i

prisustvovanju egzekuciji životinja, imaju trajne posljedice, razvijaju trajno nepovjerene prema svim

ljudima, ali i trajno nepovjerenje u društvo i pravni sistem. Često traume budu toliko ozbiljne da ta

djeca postaju nasilna prema drugoj djeci, a kada odrastu često su nasilna prema okućanima i

drugim osobama. Floskulom „važniji je život jednog djeteta, od svih pasa lutalica“, došlo je do

potupne zamjene teza. Djeca se zloupotrebljavaju u svrhu javnog linča na napuštene životinje koji

se ne mogu braniti, a ta ista djeca daju sve od sebe da se psi nahrane i zbrinu. Također, niko ne

postavlja pitanje o tome koliko su djeca svakodnevno izložena opasnosti od pedofila, narkomana,

alkoholičara, vozača koji ne poštuju propise, višestrukim povratnicima u izvršenje krivičnih djela

koji se slobodno šeću gradovima BiH, ali se priča o tome kako su u opasnosti od pasa koji se ne

mogu braniti od zla koje im ljudi nanose. Ako se u ovoj državi mlade generacije uče da se problem

rješava na način da se ubije, dolazimo do logičnog pitanja: KAKVU MI TO GENERACIJU PRAVIMO?!

Pa i ne čudi što je maloljetnička delinkvencija jedan od goručih i najopasnijih problema za društvo

u BiH.

7) Napominjem i slijedeće: uvođenje eutanazije predstavlja svojevrsni paradoks, jer bi došli u

situaciju da prihvatilišta za napuštene životinje ubijaju svoje štičenike. Svrha prihvatilišta za

napuštene životinje nije da ubije životinju, nego da je spasi od života na ulici i omogući joj da bude

sretno udomljena.

Eutanazija nije rješenje, skupa je, nehumana i nece dovesti do rješenja problema napuštenih pasa.

Kaznena politika je jako bitna, mučenje i ubijanje zivotinja je krivično djelo, a u BiH se izvršioci krivičnog

djela Mučenje i ubijanje životinja ne kažnjavaju. Kažnjavanje tih počinilaca bi dovelo do slanja jake poruke

javnosti, a finansijske kazne do punjenja budžeta.

11

3. 0. Mjere čijim bi uvođenjem bila olakšana efikasna provedba Zakona o zaštiti i

dobrobiti životinja BiH

Potrebno je u Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH unijeti slijedeće promjene:

1) U članu 1 (Predmet) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH čiji stav 1 glasi: „(1) Ovim zakonom

uređuje se odgovornost ljudi za zaštitu i dobrobit životinja u pogledu držanja, smještaja i ishrane,

zaštite od mučenja, zaštite životinja u vrijeme ubijanja ili klanja, stresa tokom transporta, zaštite


životinjama, formiranje etičke komisije i stručnog savjeta, kao i nadzor nad provođenjem ovog

zakona i kaznene sankcije za prekršioce zakona“, unijeti izmjenu koja glasi: „Ovim zakonom

uređuje se odgovornost fizičkih i pravnih osobafizičkih i pravnih osobafizičkih i pravnih osobafizičkih i pravnih osoba za zaštitu i dobrobit životinja...“

2) U član 2 (Značenje termina) uvesti slijedeće termine:

i) Cirkusi i predstave sa životinjama: predstave koje organiziraju pravne ili fizičke osobe u kojima

sudjeluju i životinje, a čiji je cilj zabaviti publiku,

ii) Divlje životinje: sve životinje, što uključuje i strane životinjske vrste, osim domaćih životinja,

kućnih ljubimaca, službenih pasa i konja te radnih životinja,

iii) Domaće životinje: životinje koje je čovjek pripitomio i udomaćio i koje uzgaja radi proizvodnje

hrane, hrane za životinje i nusproizvoda životinjskog podrijetla te u druge gospodarske svrhe

3) U član 4 (Zaštita životinja pri držanju) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH uvesti slijedeće

odredbe:

ll) obučavati životinje za borbe

mm) živim životinjama odsijecati osjetljive dijelove tijela, protivno odredbama ovog Zakona

nn) ograničavati kretanje životinjama na način koji im uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah

4) U član 10 (Odnos prema zdravlju životinja) Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH unijeti stav 3

koji bi glasio: „Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u

mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći.“

5) U članu 29 (Higijenski servis) stav (2) brisati rečenicu: „Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti da

primi životinju, ona se usmrćuje.“ Umjesto navedene odredbe unijeti odredbu: „Ukoliko ni zoološki

vrt nije u mogućnosti da primi životinju, ista se treba smještiti u prihvatilište za divlje životinje.“

6) U član 42 (Prekršaj pravnih i fizičkih osoba) dodati stav t koji glasi: „se ponaša suprotno

odredbama člana 27 ovog zakona.“

7) Brisati stav (5) člana 43 (Rok za donošenje podzakonskih akata) koji glasi: „(5) Odredba iz člana 4.

ovog zakona o zabrani uzgoja životinja s ciljem proizvodnje krzna stupit će na snagu 2018.

godine.“ Brisanje ove odredbe ima za cilj da zabrana uzgoja životinja s ciljem proizvodnje krzna

stupi na snagu odmah.

12

Postoje mnogobrojne mjere čijom bi se primjenom uticalo na to da implementacija Zakona o zaštiti i

dobrobiti životinja BiH bude efikasna i uspješna.

1) Potrebno je da se formira Fond za zaštitu i dobrobit životinja koji bi finansirao aktivnosti vezane za

provođenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Finansijska sredstva prikupljena naplatom

novčanih kazni od osoba koje su prekršile odredbe Zakona o zaštiti dobrobiti životinja BiH bi

trebala biti alocirana u Fond. Također, oni kojima se osnovna djelatnost bazira na eksplataciji

životinja bi trebali da plačaju veće poreze. Npr. vlasnici mesnica i klaonica bi trebali da plačaju

poseban porez, jer se bave eksplatacijom tj. ubijanjem životinja. Novac prikupljen od naplate takvih

poreza bi također trebao biti alociran u Fond.

2) S obzirom na sve gore navedeno, kao i na očiglednu činjenicu da su ovlašteni službeni veterinari,

kao osobe koje su zadužene za inpekcijski nadzor i kažnjavanje prekršioca odredbi Zakona o zaštiti

i dobrobiti životinja BiH, u potpunosti zakazali tj. svjesno su iskoristili nepostojanje građanske

svijesti o zaštiti i dobrobiti životinja kod jednog dijela građana, kao i nedostak edukacije, a u cilju

opstruiranja provođenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH. Također, Ured za veterinarstvo

BiH, kao institucija koja je zadužena za nadzor na provedbom Zakonom o zaštiti i dobroiti životinja

BiH je također zakazao i to na način da nije ništa urađeno da se zakon provede, ali i da se kazne

oni koji opstruiraju provedbu zakona. Jedno od najboljih rješenja koje se pokazalo kada je u pitanju

prevencija i represija prema zlostavljačima životinja je formiranje tzv. policije za životinje , kao i

određivanje posebnih tužilaca i sudija koji će vršiti pravosudnu funkciju samo u tim slučajevima.

Policija za životinje ima funkciju pronalaženja počinitelja i dokaza u slučajevima kršenja odredbi

Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH, ali morala bi i da bude uključena u prikupljanje dokaza i

pronalaženje počinitelja krivičnog djela mučenja i ubijanja životinja i njihove predaje postupajućem

tužitelju. Obično se u policiji za životinje nalaze pravnici i kriminalisti koji su svjesni svoje uloge u

zaštititi životinja kroz preventivnu i represivnu funkciju policije, kao i veterinari koji daju stručni

doprinos rješavanju slučaja. Posebna policija za životinje bi puno bolje i efikasnije rješavala

slučajeve zlostavljanja životinja. Novčane kazne koje bi se izrekle za lakše slučajeve kršenja

Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja bi se usmjeravale za finansiranje skloništa za životinje, ali i

rada policije za životinje, dok bi se za krivično djelo mučenja i ubijanja životinja određivala kazna

zatvora, kao što je već predviđeno u Krivičnim zakonom. Sredstva za finansiranje svih vidova

institucionalne zaštite životinja se mogu obezbijediti dosljednom provdbom Zakona o zaštiti i

dobrobiti zivotinja, uvođenjem obaveznog čipovanja i registra kučnih ljubimaca, a zatim novčanim

kažnjavanjem onih koji napuste, ostave ili zlostavljaju zivotinje, korištenjem sredstava stranih

organizacija. Ovakav pristup rješavanju problema je nužan s obzirom na opšti nedostatak svijesti

koji postoji na ovom području.

3) Stručni savjet mora da bude formiran, što je i zakonska obaveza predviđena članom 35 Zakona o

zaštiti i dobrobiti životinja. Također, mora da bude definisana Strategija za provedbu Zakona o

zaštiti i dobrobiti životinja, koja mora da ima jasno definisane mjere, rokove i način koordinacije

između nadležnih organa koji će omogučiti da se Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH što

efikasnije provodi.

13

4) Također, treba da se formira Centar za zaštitu životinja, čija bi uloga bila promocija udomljavanja

životinja, oglašavanje o izgubljenim životinjama, edukacija o životinjama i njihovoj dobrobiti, pomoć

onima koji žele da djeluju u cilju dobrobiti životinja. Kao dio Centra treba da bude Ured za pravnu

pomoć o zaštiti i dobrobiti životinja, čija bi svrha bila da daje pravne savjete vezane za zaštitu i

dobrobiti životinja, kao i da građanima pomogne u prijavljivanju slučajeva kršenja Zakona o zaštiti i

dobrobiti životinja BiH, kao i krivičnog djela mučnje i ubijanje životinja. Ured za veterinarstvo BiH je

u “Informaciji o provedbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH sa setom mjera” predlaže

osnivanje sličnog centra nazvanog Info centar.

5) Potrebno je da se formira sklonište za divlje životinje, jer postoje slučajevi da građani pronalaze

povrijeđene ili bolesne divlje životinje. Sklonište bi imalo svrhu da izlijeći i zbrine divlje životinje do

njihovog potpunog oporavka, a one koje su pretrpile povrede zbog kojih se ne mogu vratiti u

divljinu treba da ostanu trajni stičenici takvog skloniša.

6) Također, u cilju opredjeljenosti ka institucionalnoj zaštiti životinja, potrebno je da se zabrani lov,

ribolov, kao i bilo koja vrsta vršenja opita nad životinjama.

7) Uvođenje mjere privremene ili trajne zabrane držanja životinja. Mjera privremene ili trajne zabrane

držanja životinja se u zavisnosti od težine prekršaja ili krivičnog djela ili prekršaja propisuje na

određeni vremenski rok ili dolazi do trajne zabrane da osoba posjeduje životinju.

8) Zabrana držanja određene djelatnosti, ovu mjeru poznaju razvijeni pravni sistemi, a manifestuje se

na način da ukoliko je kroz vršenje određene djelatnosti konstantno kršen zakon o zaštiti i

dobrobiti životinja i ranije propisane mjere nisu spriječile to, dolazi do obustave djelatnosti u sklopu

koje je došlo do patnje i/ili uginuća životinja (npr. ukoliko određena farma djeluje protivno

odredbama zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i životinje na toj farmi su izložene torturi, a

odgovorne osobe su toga svjesne i nisu poduzele ništa da se to sprijeći, može doći do zatvaranja

farme i zabrane vršenja te djelatnosti vlasniku).

4. 0. Šta je dobrobit životinja?

Dobrobit životinja je fizičko i psihičko dobro životinja. Dobrobit životinja predstavlja obezbjeđivanje

uslova u kojima životinja može da ostvaruje svoje fiziološke i druge potrebe svojstvene vrsti kao što su:

ishrana i napajanje, prostor za smještaj, fizička, psihička i termička udobnost, sigurnost, ispoljavanje

osnovnih oblika ponašanja, socijalni kontakt sa životinjama iste vrste i odsustvo neprijatnih iskustava kao

što su bol, patnja, strah, stres, bolesti i povrede, zaštita životinja od progona, lova, svih vrsta eksplatacije,

kao što su korištenje životinja za ishranu, krzno, kožu, sprečavanje svih vrsta testiranja na životinjama

(farmaceutski, kozmetički, vojni, obrazovni), sprečavanje korištenja životinja za zabavu, sprečavanje

zlostavljanja i ponižavanja životinja, sprečavanje korištenja životinja za borbe, sprečavanje uništavanja

njihovih staništa itd.

„Filozofski koncept prava životinja uključuje ideju da su neljudske životinje bića koja imaju osjećanja,

sposobnost da doživljavaju bol i zadovoljstvo i da im, u skladu sa tim, pripadaju određena neotuđiva

„moralna prava“ koja ljudi ne bi smjeli da krše, uključujući i pravo životinja da ne budu korištene kao

sredstva za ostvarenje bilo kog cilja od strane ljudi. To bi bila slijedeća prava:

14

1) pravo životinja na poštovanje njihovih života u skladu sa njihovom vrstom – pravo na život;

2) pravo životinja da budu slobodne, koje odgovara vrsti životinja;

3) pravo na stanište koje je primjereno vrsti životinja;

4) pravo životinja da im čovek ne nanosi nepotrebnu patnju, bol i štetu (da ih ne povređuje);

5) pravo svih životinja na brigu prema njima (pravo životinja na ljudsko staranje), uključujući i

zabranu napuštanja kućnih ljubimaca.“6

Prava životinja su ona prava koja omogočuvaju životinjama da upravljaju svojim životima, da su

zaštićeni njihovi interesi, kao što je npr. interes da budu pošteđeni i zaštićeni od bilo kojeg oblika patnje, to

su prava koja pravno trebaju biti propisana, zaštićena i poštovana kao prava čovjeka.

Prava životinja moraju biti zaštićena zakonom kao i prava čovjeka. 7

Čovjek je također vrsta koja pripada životinjskom carstvu i čovjek je životinja. Nažalost, to se danas

zaboravlja. Naučno je dokazano da i ostale životinjske vrste imaju jednaku inteligenciju, osjećaje, da

jednako osjećaju bol i strah, ali i sreću i zadovoljstvo, kao i čovjek. Čovjek je prema zvaničnoj evoluciji

najnaprednija vrsta, to se očituje kroz sposobnost govora i inventivne sposobnosti. Sposobnost govora kod

čovjeka ne predstavlja negaciju sposobnosti govora kod životinja – i životinje se sporazumijevaju. Također, i

ostale životinjske vrste su jako inventivne. Međutim, ljudski mozak je dostigao najveći stepen razvijenosti,

čovjek je sposoban da svoju inventivnost i inteligenciju koristi za mnogo složenije poduhvate, nego životinje,

govor kod čovjeka je univerzalniji nego kod ostalih životinjskih vrsta, zbog toga se danas ostale životinjske

vrste nalaze u podređenom položaju, nego čovjek.

5. 0. Zlostavljanje životinja

Zlostavljanje životinja je pojam koji se može posmatrati kao pravni pojam, sa gledišta krivičnog prava

i kao psihološki fenomen.

Zlostavljanje životinja obuhvata sva ona ponašanja čoveka prema životinjama kojima se namjerno (s

umišljajem) ili iz nehata kod životinja izaziva bol, patnja, strah, stres, povreda, narušava genetska

cjelovitost životinje ili izaziva smrt životinje.

Najčešće se razlikuju slijedeći oblici zlostavljanja životinja:

1) Fizičko zlostavljanje životinja se sastoji u narušavanju fizičke cijelovitosti životinje oštećenjem

njenih tkiva i organa.

2) Zanemarivanje životinja se najčešće javlja kao oblik fizičkog zlostavljanja životinja, ali može

sadržati i elemente emotivnog ili psihičkog zlostavljanja. Ovaj oblik zlostavljanja životinja ćini njen

vlasnik ili držalac tako što propušta da odgovorno obavlja svoje dužnosti

3) Psihičko ili emotivno zlostavljanje životinja se vrši takvim narušavanjem njene psihičke cjelovitosti

koje može izazvati ili izaziva poremećaje u ponašanju životinje. Ono podrazumijeva

6 Paunović, M.: Prava životinja – savremeni međunarodni standardi, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu i „Đuro Salaj“ AD, Beograd, 2004. godine, str.157 – 159. i 205 – 212. 7 član 14 Povelja Ujedinjenih naroda o zaštiti životinja

15

onemogućavanje životinji da zadovolji svoje osnovne potrebe u ponašanju, da iskoristi prostor za

odmor i zaklon, zatim razjarivanje životinje primjenom fizičke sile ili drugim životinjama ili

nadražajima koji toj životinji nisu svojstveni, nanošenje straha, patnje i prouzrokovanje osjećaja

dosade i nesigurnosti kod životinje, sprečavanje životinje da uspostavi socijalnu vezu sa

životinjama iste vrste.

4) Seksualno zlostavljanje životinja (poznato i kao bestijalnost) podrazumijeva bilo koji seksualni

kontakt sa životinjama, koji može, ali i ne mora nužno za posljedicu da ima fizičko povređivanje ili

smrt životinje.

5) Patološko sakupljanje životinja (koje se naziva još i kolekcioniranje ili hordašenje) je poseban vid

zlostavljanja, a sastoji se u posjedovanju velikog broja životinja (po pravilu kućnih ljubimaca i to

pasa i mačaka) i njihovom prinudnom držanju u ekstremno prenaseljenom prostoru uz propuštanje

da im se obezbijedi adekvatna ishrana i veterinarsku njega.

6) Organizovanje i priređivanje borbi između životinja ili borbi između životinja i ljudi takođe

predstavlja svojevrsan vid zlostavljanja životinja. Sama borba između životinja ili između životinja i

ljudi uključuje nanošenje životinjama nepotrebnog bola, patnje, straha i stresa. 8

Zlostavljanje životinja je nažalost jako prisutno u današnjem društvu i predstavlja veoma veliki

problem za koji su porebne jake preventivne i represivne mjere da bi se riješio.

6. 0. Ko zlostavlja životinje?

Zoosadizam predstavlja zadovoljstvo (psihičko, fizičko ili seksualno) koje neko dobija zlostavljajući

životinje.

Psiholozi, forenzički psiholozi i psihijatri kao razlog za zlostavljanje životinja često navode traume iz

djetinstva, seksualne i nasilne fantazije, različiti vidovi frustracija, želju za kontrolom nad nemoćnim bićem.

Međutim, najvažnije je da je cilj zlostavljanja životinje manipulacija i želja za nanošenjem fizičke i psihičke

boli biću koje ne može samo da odbrani od bilo koje vrste napada. Zlostavljač životinje nema savjest, on ne

saosjeća sa drugim živim bićima. Večina serijskih ubica su bili zlostavljači životinja. Osobe koje zlostavljaju

životinje su svjesne da je zakonom zabranjeno i kažnjivo zlostavljanje životinja, kao da je to moralno užasan

čin, ali želja za maniplacijom i ispoljavanju vlastitih kompleksa nad nemoćnim bićem je tako jaka da oni

svoja sadistička djela stalno ponavljaju.

Zlostavljači životinja su vrlo rijetko psihički bolesne osobe, ali zlostavljanje životinja je simptom

teškog psihičkog poremečaja. Psihički bolesnici su rijetko svjesni posljedica svojih djela, dok su psihički

poremećene osobe svjesne svojih djela i njihovih posljedica. Zlostavljači životinja su psihopate koje sa

umišljajem znaju šta rade, potpuno su svjesni svojih djela i posljedica, ali ne suosjećaju sa drugim živim

bićima. Njima je najbitnije da zadovolje sebe iskazujući moć i kontrolu nad nemoćnim bićem i na taj način

liječe svoje frustracije i/ili komplekse.

8 dr. Ana Batricevic: Sta je zlostavljanje zivotinja?

16

Okrutnost prema životinjama je jedan od najvažnijih pokazatelja da osoba ima potrebu za

neprirodnom i prekomjerenom moći i kontrolom. Okrutnost prema životinjama je također jedan od glavnih

simptoma poremećaja ličnosti (ne psihičke bolesti), kao što je psihopatija – sociopatija.

Zlostavljači životinja se naizgled čine kao bezopasni ljudi. Često žive normalnim i uobičajnim životom.

Zlostavljači životinja su 5 puta više skloni da izvrše nasilje nad ljudima, nego druge osobe. Često

isprobavanje sadističkih metoda dovodi do toga da počnu zlostavljati ljude. Također, mnoge ubice životinja

koriste životinje da na njima se vježbaju, da bi efikasnije zlostavljali i ubijali ljude.

Djeca zlostavljači životinja su potencijalno jako opasne osobe i najčešće sa zlostavljanja životinja

prelaze na vršenje teških krivičnih djela.

'Ubojice … vrlo često počinju ubijanjem i mučenjem životinja kad su bili djeca', kaže Robert K.

Ressler, koji je radio na razvoju profila serijskih ubojica za FBI.

Također istraživanja FBI, ali drugih svjetskih policijskih i sigurnosnih agencija su pokazala da je

okrutnost prema životinjama jedan od zajedničkih faktora koji se redovito pojavljuje u računalnim zapisima

o serijskim silovateljima i ubojicama

Stručna literatura za dijagnostiku i liječenje psihijatrijskih i emocionalnih poremećaja navode

okrutnost prema životinjama kao dijagnostički kriterij za obradu tih poremećaja.

7. 0. Zlostavljanje životinja: pokazatelj poremečaja ličnosti, ali i društva u cjelini

Zlostavljanje životinja se može posmatrati, kao simptom poremećaja ličnosti, ali i poremećaja

društva u cjelini.

Kada je u pitanju poremećaj ličnosti, sa stanovišta psihijatrije i forenzičke psihologije, sklonost ka

zlostavljanju, mučenju i ubijanju životinja je jedan od najznačajnih simptoma psihopatije - sociopatije.

Psihopate ili sociopate su osobe bez savjesti koje uživaju u zlostavljanju životinja i ljudi. Oni su na izgled vrlo

normalne osobe, često natprosječno inteligentne. Zlostavljanje životinja obično prethodi zlostavljanu ljudi,

na taj način psihopate - sociopate žele da pokažu svoju nadmoć nad drugim živim bićem i da zadovolje

svoje sadističke fanatzije. Neki od najpoznatiji serijskih ubica: Ted Bundy, Jeffrey Dahmer, Richard Ramirez,

i mnogi drugi bili su zlostavljaći životinja, koji su najčešće u mladosti zlostavljali životinje, a zatim su postali

serijske ubice koji su počinile ubistva na naročito okrutan i podao način. S obzirom da zlostvaljanje životinja

predstavlja simptom poremećaja ličnost, ali koji ne predstavlja psihičku bolest, jer su osobe sa

poremećajima ličnosti u potpunosti svjesne svojih postupaka, u razvijenim društvima se pridaje velika

pozornost i zaštiti životinja, ali i hapšenju i sankcionisanju zlostavljača. Obično se zlostavljači evidentiraju

kao potencijalno psihički opasne osobe, a rigorozne sankcije služe suzbijanju poriva za zlostavljanjem, kao i

psihički nadzor koji se nad tim osobama provodi.

Kada je u pitanju poremećaj društva, pasivnost koju društvo pokazuje kada je u pitanju zaštita

životinja, ali i procesuiranje djela zlostavljanja životinja, ukazuje na to da društvo nije spremno da uđe u

svoje „tamne sfere“. Naime, i u zapadnim, razvijenim državama se također dešavaju slučajevi teškog

zlostavljanja životinja, međutim, svaki takav slučaj bude medijski popračen i cjelokupna javnost je

uključena u pronalaženje počinitelja, a imena zlostavljača i ubica životinja se javno objavljuju. Također,

17

kazne za počinitelje su rigorozne i ostvaruju i preventivnu i represivnu funkciju. Ono što je najvažnije, organi

vlasti su dosljedni u hvatanju i procesuiranju počinitelja. Zapadno društvo shvata da je zlostavljanje

životinja ozbiljna anomalija u ponašanju i psihi čovjeka i zbog toga se mnogo napora ulaže u prevenciju i

sankcionisanje zlostvljača i ubica životinja. Ono što je problem u državama Balkana je da se zaštita životinja

najčešće poistovjećuje sa finansijskim stanjem u državi. To je potpuni apsurd. Finansiranje službi za zaštitu

životinja, kao i samo sankcionisanje zlostavljača nije skup proces, koji mogu da finansiraju, samo

ekonomski razvijene države. Naprotiv, izgradnja i finansiranje skloništa za životinje i službi za zaštitu

životinja je najjeftinija varijanta kada je u pitanju odnos društva prema životinjama. Na prostoru bivše

Jugoslavije je problem u svijesti prema životinjama, a ne u nedostatku finansijskih sredstava. Na ovim

prostorima je društvo kao cjelina jako poremećeno, naime na svaki slučaj zlostavljanja životinja, najčešće

se komentariše kako to nije strašno i bitno, a aktivsti za prava životinja se predstavljaju kao „budale“ i

osobe koje „nemaju pametnijeg posla“. Time društvo pokazuje da nema razumijevnja za one koji se ne

mogu sami boriti za sebe i svoja prava, kao i potpuni nedostatak empatije prema onima koji pate. To

pokazuje da društvo kao cjelina ima patološka obilježja. Ono što pojedinci i društvo ne žele da shvate je da

su zlostavljaći životinja osobe sa ozbiljnjim patološkim osobinama ličnosti, koji imaju tendenciju da postanu

zlostavljači i ubice ljudi (ako to već nisu). Procesuiranjem i sankcionisanjem zlostavljača životinja se

ostvaruje osnovna funkcija zaštite životinja: spašavanje životinje i specijalna i generalna prevencija.

Specijalnom prevencijom se osuđenom zlostavljaču šalje poruka da će u slučaju ponavljanja djela opet biti i

uhapšen i kažnjen, a generalnom prevencijom se šalje poruka društvu, da država i pravosuđe ne tolerišu

zlostavljanje životinja, da prepoznaju taj problem kao duboku društvenu anomaliju i da će svaki zlostavljač

biti kažnjen.

8. 0. Pravna zaštita životinja

S obzirom da ostale životinjske vrste moraju i trebaju da imaju ista prava kao i čovjek (koji i sam

pripada životinjskom carstvu), kao i da čovjek dijeli planetu Zemlju sa ostalim životinjskim vrstama, ali i s

obzirom na to da zlostavljanje i ubijanje životinja predstavlja simptom teške psihopatologije određene

osobe i jasno ukazuje da je ta osoba opasna po životinje, djecu, odrasle ljude, ali i društvo u cjelini,

neophodno je da pravni sistem svake države adekvatno zaštiti životinje, ali i sankcioniše njihove

zlostavljače i ubice.

Zlostavljanje i ubijanje životinja je večini pravnih sistema (pa tako i pravnim sistemima država

Jugoistočnog Balkana) krivično djelo, za koje je u zavisnosti od okolnosti izvršenja djela predviđena

novčana kazna, kao i kazna zatvora.

Država da bih spriječila izvršenje krivičnog djela, ali i sankcionisala počinioca krivičnog djela koristi

se preventivnim i represivnim mjerama.

1) Preventivne mjere su usmjerene na sprečavanje vršenja krivičnih djela.

Krivično djelo je ono djelo čovjeka koje je opasno za određeno društvo, koje je protivpravno, koje je

određeno u zakonu kao krivično djelo, čija su obilježja određena zakonom i koje je učinjeno sa vinošću.

18

Definisanje određenog djela kao krivičnog djela u Krivičnom zakonu određene države, kao i

propisivanjem krivičnopravne sankcije za to krivično djelo, djeluje se preventivno prema izvršenju tog

krivičnog djela. Postojanje kazne odvrača ljude od činjenja krivičnih djela. To je generalna prevencija.

Kažnjavanjem počinitelja krivičnog djela se istovremeno vrši i generalna prevencija šalje se poruka

društvu da se vršenje krivičnog djela kažnjava u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, a i vrši se

specijalna prevencija da ta osoba više ne vrši krivično djelo, ali se djeluje i represivno počinitelj krivičnog

djela sa kažnjava za učinjeno krivično djelo.

2) Represivne mjere su usmjerene na kažnjavanje počinitelja krivičnog djela. Sankcionisanjem

izvršioca krivičnog djela, on istovremeno i „ispašta“ za počinjeno djelo, a i ima i priliku da se

rehabilituje i da više ne čini krivična djela, tj. da ne postane recividista. Izricanjem sankcije

izvršiocu krivičnog djela njemu, ali i društvu se šalje jasna poruka da pravni sistem neće tolerisati

kršenje zakona i činjenje krivičnih djela.

Krivičnopravna zaštita životinja je najvažniji vid pravne zaštite životinja i njihovih prava. Na taj način

država i pravni sistem države djeluju preventivno i represivno prema svim potencijalnim, ali i postojećim

zlostavljačima životinja. Da bi se uspješno provela krivičnopravna zaštita životinja, policija, tužilaštvo i

sudovi moraju se držati zakona i etičkih kodeksa pripadajućih profesija. U državama koje imaju razvijenu

svijest prema pravima životinja dolazi do formiranja tzv. „Policije za životinje“ i na taj način se efikasnije i

bolje provodi pravna zaštita životinja, ali dolazi i do efikasnijeg hapšenja i procesuiranja zlostavljača i ubica

životinja.

Pravna zaštita životinja se vrši i putem donošenja i provođenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja.

Kršenja zakona o zaštiti i dobrobiti životinja predstavlja prekršaj. Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja se

definišu sve oblasti zaštiti i dobrobiti životinja.

Provđenje i nadzor nad provođenjem zakona o zaštiti i dobrobiti životinja mogu da vrše veterinarske

inspekcije. U razvijenim pravnim sistemima veterinarske inspekcije obično rade zajedno sa policijom za

životinje.

I ne zaboravite Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja je tu da štiti životinje, kako mu i sam naziv kaže, a

ne da bude u službi ubijanja životinja!

S poštovanjem!

_________________________

Dalida Kozlić dipl. iur.

19

Dostavljeno:

1) Njegova ekselencija Nigel Casey, Ambassador of United Kingdom to Bosnia and Herzegovina

2) Njegova ekselencija Donatus Köck, Ambassador of Austria to Bosnia and Herzegovina

3) Njena ekselencija Ulrike Maria Knotz, Ambassador of Germany to Bosnia and Herzegovina

4) Njegova ekselencija Ruggero Corrias, Ambassador of Italy to Bosnia and Herzegovina

5) Njegova ekselencija Roland GillesRoland GillesRoland GillesRoland Gilles, Ambassador of France to Bosnia and Herzegovina

6) RSPCA – The Royal Society for the Prevention of Cruelty to AnimalsThe Royal Society for the Prevention of Cruelty to AnimalsThe Royal Society for the Prevention of Cruelty to AnimalsThe Royal Society for the Prevention of Cruelty to Animals

7) Eurogroup for Animals

8) Animal Welfare InstituteAnimal Welfare InstituteAnimal Welfare InstituteAnimal Welfare Institute

9) Humane Society InternationalHumane Society InternationalHumane Society InternationalHumane Society International

10) WSPA WSPA WSPA WSPA ---- World Society for the Protection of AnimalsWorld Society for the Protection of AnimalsWorld Society for the Protection of AnimalsWorld Society for the Protection of Animals

11) IFAW IFAW IFAW IFAW –––– International Fund for Animal WelfareInternational Fund for Animal WelfareInternational Fund for Animal WelfareInternational Fund for Animal Welfare

12) ICFAWICFAWICFAWICFAW –––– International Coalition for Animal WelfareInternational Coalition for Animal WelfareInternational Coalition for Animal WelfareInternational Coalition for Animal Welfare

13) Dogs Trust UKDogs Trust UKDogs Trust UKDogs Trust UK

14) Dogs Trust Bosnia and HerzegovinaDogs Trust Bosnia and HerzegovinaDogs Trust Bosnia and HerzegovinaDogs Trust Bosnia and Herzegovina

15) ICAM ICAM ICAM ICAM –––– International Companion Animal ManagementInternational Companion Animal ManagementInternational Companion Animal ManagementInternational Companion Animal Management

16) PETA UK PETA UK PETA UK PETA UK –––– People for Ethical Treatment of Animals FoundationPeople for Ethical Treatment of Animals FoundationPeople for Ethical Treatment of Animals FoundationPeople for Ethical Treatment of Animals Foundation

17) MediMediMediMedijijijiji

Poštovani,

Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) u Bosni i Hercegovini sklopio je partnerstvo s

Međunarodnim fondom za dobrobit životinja (engl. International Fund for Animal Welfare, u

daljem tekstu skraćeno IFAW), s ciljem da se omogući izrada humanih i održivih planova

upravljanja populacijama pasa u lokalnim zajednicama koje su identificirale pse lutalice kao

prijetnju po sigurnost ljudi putem UNDP-ovih foruma za sigurnost građana. UNDP radi na

upoznavanju zajednica sa IFAW-ovim pristupom problemu i identificiranju cjelovitog dijapazona

interesnih strana koje moraju biti uključene u izradu ovih planova. Zajednički tim UNDP-a i

IFAW-a će sredinom oktobra započeti rad sa prvom od ovih zajednica i održati radionice s

interesnim stranama radi postizanja uzajamnog razumijevanja situacije u kojoj se nalaze i

uskladiti njihove programa djelovanja. IFAW iz iskustva zna da je svaka zajednica jedinstvena,

kao što su jedinstveni i izazovi s kojima se zajednice suočavaju na planu upravljanja

populacijama pasa, što upravo i predstavlja razlog zbog kojeg je UNDP zamolio IFAW da

rukovodi njihovim procesom razvoja humanijih zajednica zajedno s nama u UNDP-u. Cilj našeg

zajedničkog rada jeste da se smanje rizici koje postojeća populacija pasa lutalica predstavlja za

zajednicu kao i da se izbjegne loša skrb nad postojećom populacijom pasa lutalica.

Naravno, domaće zakonodavstvo u BiH izuzetno je važno zbog toga što se njime uspostavlja

kontekst u okviru kojeg ove zajednice funkcioniraju. Poznato nam je da je u julu 2013. godine

iznesen prijedlog da se izmijeni Zakon i organizira javna rasprava. UNDP je Uredu za

veterinarstvo BiH dostavio prijevod uputstava Međunarodne koalicije za menadžment kućnih

životinja (engl. International Companion Animal Management Coalition, ili skr. ICAM), kako na

temu humanijeg upravljanja populacijom pasa tako i na temu osnova skrbi za eutanaziju pasa i

mačaka i izrada politike s ciljem da učesnike rasprave informiramo (ova uputstva nalaze se u

prilogu radi distribuiranja učesnicima u ovoj raspravi). Ovi dokumenti predstavljaju dosadašnje

preporuke Međunarodnog fonda za dobrobit životinja (IFAW), Svjetskog društva za zaštitu

životinja (engl. World Society for the Protection of Animals, skr. WSPA), organizacije Humane

Society International (HIS), organizacije RSPCA International (tj. međunarodnog ogranka

Kraljevskog društva za prevenciju okrutnosti prema životinjama), Svjetskog udruženja

veterinara za male životinje (engl. World Small Animal veterinary Association, ili skr. WSAVA) i

Globalne alijanse za kontrolu bjesnila (engl. Global Alliance for Rabies Control, ili skr. GARC).

Dokumenti s uputstvima naglašavaju zajedničko uvjerenje ovih organizacija da je, u slučajevima

kada je upravljanje populacijom pasa neophodno, takođe prijeko potrebno i to da se ono

ostvaruje na human način i da naposljetku dovede do poboljšanja dobrobiti za populacije pasa u

cjelini. Ove organizacije znaju iz vlastitog kombiniranog iskustva da status, sastav i veličina

populacija pasa značajno variraju između i unutar zemalja te da stoga ne postoji jedinstveno

rješenje koje će se pokazati uspješnom u svim situacijama. Shodno tome, ove organizacije

energično se zalažu za potrebu za inicijalnom procjenom i razmatranjem svih potencijalno

relevantnih faktora prije donošenja odluke u vezi s osmišljavanjem programa. Upravo je to ono

što UNDP i IFAW i rade u zajednicama s kojima sarađujemo. Naša namjera je da pomognemo

ovim zajednicama na izradi sveobuhvatnog programa koji je usredsređen na uzroke problema s

kojima se ove zajednice suočavaju.

Upravljanje populacijom pasa nedvojbeno je jedno od pitanja sigurnosti ljudi s implikacijama za

javnu sigurnost i javno zdravlje. Postoji niz komponenata koje se mogu kombinirati kako bi se

osmislilo sveobuhvatno upravljanje populacijom pasa (npr. edukacija, legislativa, registracija i

identifikacija, sterilizacija, prihvatni centri i centri za udomljavanje, eutanazija, vakcinacija i

liječenje). Međutim, prijeko je potrebno da se, prije pristupanja izradi programa upravljanja

populacijom pasa, dinamika populacije ljudi i pasa shvati i procijeni objektivno. Jedino će tada

finalni program upravljanja biti prilagođen karakteristikama lokalnih zajednica, kako ljudi tako i

pasa. Takođe je važno i to da strategije upravljanja budu provedive u praksi, da u funkciji budu

resursi za podršku njihovoj realizaciji i da te strategije dobiju podršku zajednica koje moraju

postupati u skladu s njima.

Budući da se prijedlogom upućenim u parlamentarnu proceduru o izmjenama i dopunama

Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja konkretno obrađivala klauzula o eutanaziji, moram istaknuti

da se masovnim uklanjanjem pasa s ulica ne rješava pitanje izvora iz kojih se generiše ova

populacija i da će se taj vid uklanjanja morati ponavljati u nedogled (vidjeti stranicu 11 Uputstva

ICAM-a o humanijem upravljanju populacijama pasa). Masovno ubijanje isto tako često nailazi

na otpor kako unutar tako i izvan lokalnog područja. Kada se patnja životinje ne može efikasno

umanjiti ili spriječiti, humano okončanje života životinje koja pati moglo bi se smatrati najboljim

pravcem djelovanja za životinju. Ovakvu odluku nije lako donijeti i ako se bude koristila

eutanazija potrebno je da postoji jasna i na činjenicama zasnovana politika i proces kojima bi se

osiguralo da eutanazija bude propisno odabrana i na human način izvršena. Komisiji bih

posebno skrenula pažnju na uputstva Koalicije o osnovama skrbi za eutanaziju pasa i mačaka i

izradi politike, kojima se objašnjava značaj potrebe za donošenjem u cijelosti usaglašene

politike, s ciljem da se omogući da po potrebi ove teške odluke budu pravilno informirane i

podržane.

Ne postoji jednostavno i jednokratno rješenje za konflikte između ljudi i pasa, pa bih stoga

apelirala na učesnike u raspravi da pažljivo pročitaju dokumente s uputstvima ICAM-a i da

pokušaju doći do zajedničkog stava utemeljenom na iznalaženju najefektivnijeg i

najrentabilnijeg rješenja problema upravljanja populacijom pasa na human način.

S poštovanjem,

Elzemina Bojičić, UNDP

I n te r n a t i o n a l

VODIČ ZA HUMANO UPRAVLJANJE POPULACIJOM PASAMeđunarodna koalicija za menadžment kućnih ljubimaca

ICAM 03 Kome je vodič namijenjen 03 Uvod 04 Korištena terminologija 05 Definicije 05 Struktura sadržaja 06

Procjena populacije pasa u zajednici 07 Formiranje komisije sastavljene od više zainteresovanih strana 07

Faktori koji utiču na brojnost populacije pasa 08 Faktori koji motivišu ljude da kontrolišu populaciju pasa 10

Edukacija 12 Legislativa 12 Registracija i identifikacija 13 Sterlizacija i kontracepcija 14 Prihvatni centri i centri za udomljavanje 15 Eutanazija 16 Vakcinacija i kontrola parazita 16 Kontrolisanje pristupa lokacijama atraktivnim za pse 16

Planiranje održivosti 17 Ciljevi, svrha i aktivnosti 17 Postavljanje standard za brigu o životinjama 17

Provedba 19 Monitoring i evaluacija 19

02

Uvod

A. Početno prikupljanje podataka i procjena

03

B. Faktori koji utiču na upravljanje populacijom pasa

07

08

C. Komponente sveobuhvatnog programa upravljanja populacijom pasa

D. Planiranje intervencije

Sadržaj

E. Provedba, nadziranje i evaluacija

COVE

R IM

AG

E: R

OBI

N C

ULL

EY/R

SPCA

PH

OTO

LIBR

ARY

Dodatak A: Alatke za procjenu potreba za 20Dodatak B: Formiranje mješovite komisije 22

ICAM

Međunarodnu koaliciju za menadžment kućnih životinja (International Companion Animal Management Coalition - ICAM Coalition) čine pred-stavnici Svjetskog udruženja za zaštitu životinja (World Society for the Protection of Animals - WSPA), Međunarodno humanitarno društvo (Humane Society International - HSI), Međunarodni fond za dobrobit životinja (International Fund for Animal Welfare - IFAW), Kraljevsko društvo za pre-venciju okrutnosti nad životinjama (Royal Society for the Prevention of Cruelty to Animals - RSPCA), Univerzitetska federacija za dobrobit životinja (Universities Federation for Animal Welfare - UFAW), Svjetsko udruženje veterinara za skrb o sitnim životinjama (World Small Animal Veterinary Association - WSAVA) i Alijansa za kontrolu bjesnila (Alliance for Rabies Control - ARC).

Ova grupa formirana je u svrhu ispunjenja više ciljeva, uključujući

one koji se odnose na razmjenu informacija i ideja o dinamici

populacije životinja iz perspektive koordinacije i unapređenja

preporuka i vodiča članica grupe. Sve organizacije su saglasne

da je bitno težiti ka unapređenju međusobnog razumijevanja i

saradnje. Naša je odgovornost da kao donatorska i savjetodavna

tijela osiguramo najispravnije upute, zasnovane na ažuriranim

podacima i konceptima, svima onima koji su uključeni u kontroli

populacije pasa na terenu. Također vjerujemo da je važno

nastojati biti transparentan i dokumentovati mišljenja i uvjerenja

gdje god je to moguće. I upravo s tim ciljem ovaj dokument je

i sačinjen - on predstavlja naše preporuke u vrijeme njihovog

pisanja, utemeljene na znanju koje je u tom trenutku bilo na

raspolaganju, a koje će biti predmet ažuriranja kada se za to

ukaže potreba. Zapravo, svjesni smo manjka podataka sa terena i

nastojat ćemo raditi na prikupljanju novih podataka i uvrstiti ih u

buduće diskusije, procjene i vodiče.

November 2007

V O D I C Z A H U M A N O U P R A V L J A N J E P O P U L A C I J O M P A S A : I C A M 03

Kome je namijenjen vodičDokument je namijenjen institucijama vlasti i nevladinim organi-zacijama (NVO), koji su uključeni u upravljanje populacijom pasa.

Stav Koalicije ICAM-a je da odgovornost nad upravljanjem populacijom pasa treba biti smještena u institucijama bilo loka-lne bilo centralne vlasti. Nevladine organizacije koje se bave dobrobiti životinja ne smiju biti podsticane niti im treba biti nuđeno da preuzimaju na sebe institucionalnu odgovornost za upravljanje populacijom pasa osim kroz ugovore i sporazume uz odgovarajuća finansijska ili druga sredstva. U svakom slučaju, nevladine organizacije igraju veoma važnu ulogu u vođenju i podržavanju strategije institucija vlasti, tako da je od izuzetnog značaja da upravo te organizacije dobro razumiju sve kom-ponente jedne sveobuhvatne strategije, što će im omogućiti da usmjere svoju podršku tamo gdje će ona biti najefek-tivnije iskorištena, a istovremeno će to biti i najbolja upotreba ograničenih resursa.

CiljKao pobornik dobrobiti životinja, Koalicija ICAM vjeruje da gdje god se ukaže potreba da se radi na upravljanju populacijom pasa, to se treba činiti na najhumaniji mogući način, što će u konačnici dovesti do unapređenja opće dobrobiti pasa. Kao nevladina organizacija, također vjerujemo da se upravljanje populacijom pasa treba realizirati što je efektivnije moguće obzirom na ograničena sredstva kojima raspolažemo, ali i obzirom na naše obaveze prema našim donatorima.

Svrha ovog dokumenta je da ponudi smjernice u vezi sa načinima vršenja procjene potreba za upravljanja populacijom pasa, te da pomogne pri odlučivanju o najefektivnijem i najekonomičnijem pristupu upravljanju ovom populacijom na human način.2

U potpunosti smo svjesni da status, sastav i brojnost populacije pasa mogu značajno varirati između različitih zemalja, ali i unutar jedne zemlje, te shodno tome ne može postojati ni jedinstvena intervencija koja može biti primijenjena u svim situacijama. Stoga je naš izričiti savjet da je najprije potrebno izvršiti početnu procjenu i razmatranje svih mogućih relevantnih faktora prije donošenja odluke o kreiranju programa. Jedini koncept koji sma-tramo univerzalnim je potreba da taj program bude sveobuhva-tan i da ne bude samo fokusiran na tretiranje simptoma, odnosno postojanje populacije pasa lutalica.

1. Premda u različitim formatima i uz korištenje najsvježijih primjera, u ovom doku-mentu se nude različiti koncepti, posebno oni koji su u vezi sa sačinjavanjem početnih procjena, a koji su dio WHO /WSPA (1990) Vodiča za menadžment populacijom psa.

Uvod

Uvod

Sve organizacije koje čine Koaliciju ICAM imaju jedan zajednički cilj i prioritet, a to je unaprijediti stanje dobrobiti životinja. Upravljanje populacijom pasa je oblast u koju smo svi uključeni obzirom na probleme koji se u ovom smislu pojavljuju.

Kada govorimo o psima lutalicama, postoji čitav niz problema koji su u vezi sa njihovom dobrobiti, a to su:

n pothranjenostn bolestin povrede u saobraćajnim nesrećaman povrede stečene u borbaman zapuštenost i nebriga.

Pokušaji da se populacija pasa stavi pod kontrolu, također mogu predstavljati značajne probleme za njihovu dobrobit, uključujući:

n nehumane metode ubijanja kao što je trovanje strihininom, davljenje, ubijanje strujomn okrutne metode hvatanjan loše opremljena i vođena prihvatilišta

Unutar bilo koje populacije pasa postoje različite vrste vlasništva nad njima, kao na primjer:

n vlasnički psi sa ograničenim kretanjemn vlasnički psi pušteni da se slobodno krećun vlasnički psi

04

Postoji također niz problema koji se dovode u vezu sa psima, kako onim koji lutaju, tako i onima sa organičenim kretanjem. Ipak, u svrhu ostvarenja željenog cilja kreiranjem ovog dokumen-ta, cilj upravljanja populacijom pasa definira se kao: “Upravljanje populacijom pasa lutalica i kontrola rizika koje ova populacija predstavlja, uključujući i njeno smanjenje, tada kada se to smatra neophodnim “.

Ocjena o tome treba li smanjivati broj pasa lutalica ili ne, na neki način će uvijek biti subjektivna. Uvijek ćemo imati ljude koji su spremni tolerirati pse lutalice i one koji to nisu Naprimjer, članovi javnih ustanova i institucija vlasti iz vladinih institucija zabrinuti su za stanje javnog zdravlja i sigurnosne probleme koji se dovode u vezu sa ovom populacijom, uključujući:

n povrede i strah izazvan agresivnim ponašanjem pasan buka uzrokovana lajanjem pasan napadi na stokun izazivanje saobraćajnih nesreća. Sa druge strane, u nekim zemljama se psi lutalice sma-traju vlasničkim psima kojima je dozvoljeno da se kreću bez ograničenja u lokalnoj zajednici. Smanjenje njihovog broja se ne smatra niti potrebnim niti poželjnim, nego se smatra da je potrebno raditi na unapređenju brige o njima i brige o njihovom zdravstvenom stanju, kako bi se smanjio rizik od prenošenja zaraznih bolesti, što može biti prepoznato kao korisno i poželjno.

Pas lutalica može biti vlasnički pas ili nevlasnički pas. Odgovoran odnos vlasnika pasa je upravo ono što može preventivno uticati na to da drugi članovi zajednice ne vide pse kao prijetnju. Ovaj dokument bavi se opcijama koje se odnose na obje kategorije (vlasnički psi i psi koji nisu u vlasništvu ljudi).

Vlasnički pas koji luta u Portugalu.

RSPC

A In

tern

atio

nal

05

UKUPNA POPULACIJA PASA

PSI POD KONTROLOM LUTALICE

UZGOJ PASA/KOMERCIJALNI LANAC

VLASNIČKIPSI

IZGUBLJENI NAĐENI

NAPUŠTENOST

ODGOVORNO VLASNIŠTVO

UDOMLJAVANJE

IZGUBLJENI VLASNIČKI PSI

NAPUŠTENI VLASNIČKI PSI

VLASNIČKI PSI LUTALICE

PSI ROĐENI KAO LUTALICE

Prikaz 1: Podgrupe u ukupnoj populaciji pasa Dijagram predstavlja podgrupe u koje može biti raspoređena cjelokupna populacija pasa. Primjetit ćete da su ove kategorije promjenljive i da se psi mogu kretati između kategorija, kao što to strelice pokazuju.

DefinicijePsi lutalicePsom lutalicom smatra se onaj pas koji nije pod trenutnom direk-tnom kontrolom ili trenutno nije ograničen fizičkim preprekama u kretanju. Često se može čuti i izraz sa istim značenjem - psi koji se slobodno kreću ili ulični psi. Primjetit ćete da se ovim pojmom obuhvataju i vlasnički psi koji se slobodno kreću i psi koji nisu u vlasništvu ljudi i ne pravi se razlika između toga da li su psi u vlasništvu ili neko samo brine o njima; uistinu, u mnogim zem-ljama većina pasa bi se mogla definirati kao lutalice iako imaju svoje vlasnike s tim da ih oni puštaju da se slobodno kreću na javnim mjestima tokom većine dana.

Vlasnički pasU ovom dokumentu, vlasničkim psom smatramo onog psa za kojeg neko tvrdi da je njegovo vlasništvo ili polaže neko pravo na tog psa – najjednostavnije rečeno, kada na postavljeno pitanje “čiji je pas” neko odgovori: ”To je moj pas”. Ovo naravno ne znači nužno da se radi o odgovornom vlasništvu nad psom. Uistinu, vlasništvo može da varira od “klimavog vlasništva” koje se mani-festira u povremenom hranjenju psa koji slobodno luta ulicama, preko držanja psa radi uzgoja i prodaje, pa do istinske skrbi, odnosno legalno registrovanom kućnom ljubimcu. U stvarnosti, ono što čini vlasništvo nad nekim psom je veoma varijabilno i ovisi od čitavog spektra ograničenja, raspoloživih sredstava kao što su hrana, sklonište i značenja koje se pridaje druženju sa psom.

Psi koji pripadaju zajedniciMogu također postojati situacije u kojima više pojedinaca tvrdi da je neki pas njihov, i ovi psi su poznati kao psi zajednice.

Odgovorno vlasništvo nad životinjamaOsnovno pravilo u vezi sa zbrinjavanjem životinja je da vlasnici pruže potrebnu i odgovarajuću brigu svim svojim životinjama i njihovim mladuncima. Ova obaveza staranja znači da vlasnici moraju izdvojiti određena sredstva (hranu, vodu, liječenje i soci-jalnu interakciju) koja je nužna za svakog pojedinog psa kako bi zadržao potreban nivo zdravlja i uslova u kojima pas živi. U tom smislu, pravilo ”pet prava za ljubimce4” može poslužiti kao dobar vodič. Dužnost vlasnika je također da u što većoj mjeri smanje mogući rizik da se njihov pas slobodno kreće javnim prostorima i da bude u nekontrolisanom kontaktu sa drugim životinjama. U nekim zemljama ovo je zakonska obaveza.

TerminologijaIz perspektive upravljanja populacijom pasa, vjerujemo da bi najkorisnije bilo karakterizirati pse najprije u vezi sa njihovim ponašanjem ili lokacijom (drugim riječima da li se radi o lutalicama ili psima kojima je kretanje ograničeno), a onda u vezi sa njihovom vlasničkim statusom. U prikazu 1 dajemo ilustraciju navedenog. Stavke koje se pojavljuju u dijagramu objašnjene su pod naslovom “Definicije“.

RSPC

A In

tern

atio

nal

2. Pravo da ne budu gladni i žedni, pravo na udobnost, pravo na život bez boli, povreda i bolesti, pravo na mogućnost da se ponašaju u skladu sa svojom prirodom, pravo na život bez straha i zlostavljanja (Farm Animal Welfare Councile – FAWC).

V O D I C Z A H U M A N O U P R A V L J A N J E P O P U L A C I J O M P A S A : I C A M

06

A. Početno prikupljanje podataka i procjena (strana 07)

n Brojnost trenutne populacije pasa i podgrupa unutar te populacije n Odakle psi potiču i zbog čega postoje te lokacije?n Sa kojim su teškoćama suočeni?

n Koje probleme stvarju psi (stvarni ili pretpostavljeni) i šta se trenutno poduzima kako bi se ti problemi stavili pod kontrolu? Ko je odgovoran za takvu vrstu kontrole?

n Šta je do sada urađeno kako bi se brojnost pasa stavi

la pod kontrolu? Ko je odgovoran za to?n Ko su relevantni nosioci poslova u vezi sa ovom

Razmotrite i postavite faktore koji utiču da se brojnost populacije pasa po prioritetima:n Odnos i ponašanje ljudn Reproduktivni kapaciteti pasa pasan Pristup izvorima hrane

Faktori koji mogu motivirati ljude stavi populacija pasa pod kontrolu:n Zoonske bolestin Brojnost postojeće populacije

n Edukacijan Legislativan Registracija i identifikacijan Sterilizacija i kontracepcija

n Držanje azila i prihvatnih centara do udomljavanjan Eutanazijan Vakinacija i medicinski tretmanin Kontrola pristupa izvorima hrane

D. Projektovanje intervencije (strana 17 – 18)

n Planiranje održivostin Svrha, ciljevi i aktivnostin Postavljanje standarda skrbi za životinje

n Identificiranje indikatora koji se mogu korisiti u

nadziranju i evaluaciji svake faze programa

E. Evaluacija (strana 19)

Periodičan proces koji služi za procjenu situacije i prilagođavanju strategije

E. Provedba

n Provedba n Održavanje minimalnih standarda u toku provedbe

E. E

valu

acija

(str

ana

19) P

erio

diča

n pr

oces

s ko

ji sl

uži z

a pr

ocje

nu s

ituac

ije i

prila

gođa

vanj

u st

rate

gije

Struktura sadržajaOvaj dokument prati strukturu objašnjenu u prikazu 2: Pregled procesa

Prikaz 2: Pregled procesa

C. Komponente sveobuhvatnog programa upravljanja populacijom pasa (strana 12 – 16)

B. Faktori koji utiču na upravljanje populacijom pasa (strana 08 - 11)

07

Od presudnog značaja je da u procesu konsultacija učestvuju svi oni koji se na ovaj ili onaj način suočavaju sa problemom popu-lacije pasa lutalica i njihovo se prisustvo u ovom procesu mora tražiti. Potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri koristiti participati-van pristup, i to tako što će ljudi me samo biti konsultirani u pro-cesu, nego će se njihovo mišljenje uvažavati i njihovi prijedlozi će biti korišteni prilikom osmišljavanja budućih intervencija. Na ovaj način program će biti mnogo bolje prihvaćen u lokalnoj zajednici i njegove šanse za uspjeh će biti veće.

Stvaranje mješovitih odboraU idealnom slučaju, trebalo bi da odgovorna institucija sazove sve učesnike u konsultacijski proces. Ipak, ukoliko za tako nešto ne postoji volja ili mogućnost, nevladine organizacije mogu oformiti radnu grupu i nalaze do kojih dođu predočiti odgovornoj instituciji. Više informacija o osmišljavanju konsultativnog proc-esa možete naći u dodatku B.

Slijedi lista mogućih učesnika konsultativnog procesa. Tamo gdje stoji oznaka * znači da je neophodno učešće predstavnika te gru-pacije u odboru.

n Vlada* - obično lokalni nivo, ali i viši nivoi ukoliko njihovo učešće može biti od značaja u političkom ili statutarnom smislu. U slučaju da je program na državnom niovu, učešće predstavni-ka sa tog nivoa je ključno. Nekoliko odjela će se najvjerovatnije smatrati relevatnim kao što su poljoprivreda, veterinarstvo, zdravlje, okoliš, turizam, obrazovanje i komunalne službe. (Institucije vlasti moraju biti zastupljene u odboru).

n Veterinarka zajednica * - tijelo sa državnog nivoa, veterinarska profesionalna asocijacija, udruženja privatnih ljekara veterinara i veteinarskih fakulteta.

n Nevladin sektor * - lokalne, nacionalne i internacionalne organi-zacije aktivne u oblasti dobrobiti i zaštiti životinja i ljudskog zdravlja.

n Azili za životinje, do-udomiteljska i udomiteljska zajednica *- kako općinske/državne tako i privatne/nevladine.n Akademska zajednica sa relevatnim iskustvom npr. ponašanje

životinja, veteinarska nauka, sociologija, ekologija i epidemi-ologija.

n Predavači – škole i univerziteti.n Lokalni mediji – u obrazovne svrhe, jačanje publiciteta i

podrške lokalnog stanovništva.n Međunarodne organizacije sa odgovarajućom

odgovornošću – Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organisation (WHO), Svjetska organizacija za zdravlje životinja (World Organisation for Animal Health - OIE) i svjet-ske veterinarske asocijacije.

n Istaknuti predstavnici/vođe lokalne zajednice *n Lokalna zajednica – vlasnici pasa i drugi.

07

A. Početno prikupljanje podataka i procjena: Razumijevanje problema sa kojim smo suočeni

Prije nego što se započne sa dizajnom programa za upravljanja populacijom pasa, veoma je važno da se dinamika populacije pasa shvati i o njoj sudi objektivno. Na ovakav način osigurat će se da konačan program upravljanja ovom populacijom bude “po mjeri” karakteristika konkretne, lokalne populacije pasa, umjesto korištenja jednoobrazne intervencije za sve pse i sve situacije.

Procjena populacije pasaOsnovna pitanja koja treba istražiti tokom vršenja procjene su sljedeca:

1. Kolika je trenutna brojnost populacije pasa i podgrupa unutar te populacije? Ovdje se misli na vlasnicke i pse bez vlasnika, pse pod kontrolom i lutalice, i preklapanja ovih grupa.

2. Odakle dolaze psi lutalice? Koji su to “izvori” i zbog cega ti izvori postoje? Strategije upravljanja ovom populacijom tre-baju imati za cilj da se smanji populacija u buducnosti tako što ce se raditi na uklanjanju njihovih primarnih izvora.

3. Koji su primarni problemi u smislu skrbi pasa sa kojima se ova populacija suocava?

4. Šta je do sada uraeno, od strane legalnih institucija, ali i od ostalih organizacija, kako bi se brojnost populacije stavila pod kontrolu i zašto?

a. Dobro razumijevanje onoga što je do sada uraeno može doprinijeti boljem korištenju postojecih resursa i unapreenju kontrolnih mehanizama. Na ovaj nacin ce se osigurati da ni jedna nova intervencija ne bude u konfliktu sa vec postignu-tim, nego da ce se nadograivati na postignuto ili jednostavno pred stavljati nastavak uraenog.

b. Cija je odgovornost kontroliranja populacije pasa lutalica? Najcešce je ovo u okviru nadležnosti odijela za poljoprivredu (ponekad zdravlja), dok se na lokalnom nivou najcešce radi o provoenju aktivnosti. Nevladine organizacije mogu ponuditi efektivne elemente upravljanja populacijom, ali one moraju raditi ili u partnerstvu ili pod nadzorom nadležne institucije. Veoma je važno da sve preduzete mjere budu u skladu sa važecim propisima i zakonima.

c. Pritisak javnosti može biti toliko mocan da ona zapravo najcešce i stoji iza svih pokušaja stavljanja kontrole nad populacijom. Neophodno je stoga pažljivo osluškivati zabrinutosti i mišljenje i lokalne zajednice i odgo vornih institucija; na ovaj nacin ce se osigurati održivost projekta. Obrazloženje za stavljanje populacije pod kontrolu ovisi o tome da li se psi lutalice smatraju neželjenim, ali ovdje treba imati u vidu da ce odgovor na ovo pitanje uveliko ovisiti kako o osobi koju pitate tako i o konkretnom psu na kojeg se pitan-je odnosi.

Sva glavna pitanja sadrže i grupe pomocnih pitanja i metoda koji ce nam pomoci da ih osmislimo. Pogledajte Dodatak A kako biste bolje razumijeli pitanja. Primjetit cete da lista podpitanja i opisanih metoda nije niti previše iscrpna niti kruta, vec se njima najprije želi ukazati na oblasti od najvecegznacaja.


08

Slijedi lista faktora koji se najčešće postavljaju kao prioriteti u upravljanju populacijom pasa. Podijeljeni su na one koji utiču na brojnost populacije i na one koji utiču ili motivišu ljude da se angažuju na aktivnostima kontrole populacije. Ostali faktori, u svakom slučaju, mogu biti relevantni pod određenim okolnosti-ma i stoga je veoma važno da se fokus drži na onome što odgo-vara konkretnoj lokalnoj zajednici i na uzrocima koji dovode do rasta populacije pasa, a ne posljedicama te situacije.

Faktori koji utiču na veličinu populacije pasaOdnos i ponašanje ljudi Svrha: Ojačati odgovorno vlasništvo

Ponašanje ljudi je upravo onaj faktor koji u najvećoj mjeri utiče na dinamiku populacije pasa. Podsticanje i nagrađivanje interak-cije ljudi-životinje vodi ne samo ka dobrobiti životinja nego i ka smanjenju mnogih izvorišta populacije pasa lutalica. Populacija vlasničkih pasa vrlo često može predstavljati značajan izvor budućih pasa lutalica. Psi su često suočeni sa problemima na koje je inače moguće preventivno djelovati. Ponašanje ljudi prema psima je prema tome upravo generirajuća sila koja stoji iza svih problema.

a. Lokalna uvjerenja i stavovi mogu imati uticaja na ponašanje ljudi prema psima. Ukoliko pokušamo uticati na takva ubjeđenja, imamo mogućnost da utičemo na promjenu ponašanja. Naprimjer, postoji vjerovanje da će sterlizacija imati negativan efekat na ponašanje psa, na šta se može uticati edukativnim sadržajima i primjerima sterilisanih pasa u zajednici, te ćemo na taj način ohrabriti vlasnike pasa da dovedu svoje ljubimce na sterlizaciju.

b. Dosljedno se držati poruke koja se odnosi na ponašanje ljudi. Intervencija treba da podstiče i nagrađuje interakciju ljudi-životinje. Demonstriranje odnosa poštivanja i brige prema životinji, pomoći će i podstaći odnos empatije i poštivanja u lokalnoj zajednici. Pažljivo pratiti i otkriti sve elemente inter-vencije koju mogu biti shvaćeni kao neodgovorno ponašanje i odnos nebrige.

c. Religija i kultura igraju veoma važnu ulogu u ponašanju i ubjeđenjima ljudi te je zbog toga značajno uključiti pred-stavnike religijskih zajednica i kulturnih lidera u proces u njegovoj ranoj fazi, kako bismo saznali na koji način religija ili kultura mogu omesti ili podržati moguće intervencije.

d. Intervencije promjena u ljudskom ponašanju trebaju biti pažljivo osmišljene prema ciljanoj grupaciji, kao što će i različite metodologije biti korištene za različite starosne dobi, odnosno različite kulture. Odabir najefikasnijeg način komuni-kacije sa svakom ciljanom grupacijom zbog toga ima izuzetan značaj.

e. Upravo zbog važnosti ponašanja ljudi kao ključnog faktora uspješnosti programa, vlasnici životinja ne smiju biti samo svjesni intervencije nego da je u potpunosti razumiju i da budu uključeni u sve relevantne aspekte (Analiza slučaja 1).

B. Faktori uticaja na upravljanje populacijom pasa: Razmatranje većeg broja faktora koji utiču na dobrobit pasa i njihovu brojnost i odlučivanje o prioritetima

Kompletiranje početne procjene osigurat će kako potrebne podatke tako i uvid u situaciju na terenu u lokalnoj zajednici. Sljedeći korak bit će određivanje faktora po njihovom značaju u program upravljanja; identificiranje prioriteta osiugrat će da se sredstva ne troše na one faktore koji nemaju preveliki uticaj na cjelokupnu problematiku. U gotovo većini slučajeva više od jednog faktora će biti značajno, pa će tako i efikasna strategija uključivati kombinaciju različitih intervencija.

ANALIZA SLUČAJA 1Primjer ljudskog razumijevanja i odnosa prema problemu koji može uticati na upravljanje populacijom pasa 2004. godine IFAW i organizacija One Voice donirali su MORI anketiranje u Kini koje je pokazalo da 74 posto stanovništva smatra sterlizaciju mačaka i pasa okrutnim činom. Ovo je automatski značilo da je prevashodno potrebno raditi na intenzivnom obrazovanju prije bilo kakve intervencije koja bi značila kontrolu reproduktivnosti putem sterlizacije.

Slična situacija bila je i u Zanzibaru 2006. godine kada je WSPA zajedno sa lokalnim organima započela program sterIlizacije. Počelo je jako malim odzivom i svega nekoliko vlasnika je dovelo svoje životinje na sterlizaciju. Kroz edukativne programe koji su usljiedili narednih mjeseci i intenzivne razgovore sa predstavnicima lokalnih zajednica, te konkretne primjere dobrog zdravlja sterlisanih životinja, uspjelo se utjecati na promjenu svijesti, što je na koncu urodilo dovođenjem velikog broja životinja na sterlizacijuse utjecati na promjenu svijesti, što je na koncu urodilo dovoenjem velikog broja životinja na sterlizaciju.

Ljudi u lokalnoj zajednici u Zanzibaru posmatraju hirurški zahvat sterlizacije u mobilnoj klinici.

WSP

A

09

Reproduktivni kapaciteti populacije Svrha: Izbalansirati ‘ponudu i potražnju’ tako da broj i vrsta pasa odgovara broju i vrsti pasa koje ljudi žele.

Kako bi se smanjio broj neželjelih pasa lutalica na human način, često je potrebno umanjiti tzv. “višak u reprodukciji”. Ovaj višak može poticati od nevlasničkih, vlasničkih pasa ili uzgojnih pasa, i sve tri kategorije se moraju uzeti u razmatranje kod kontrole ponude i potražnje. Sljedeća pitanja trebaju biti razmotrena.

a. Smanjivanje reprodukcije. Sterlizacija može umanjiti reproduk-tivne kapaciteta populacije, ali je veoma bitno pažljivo odabrati ciljanu populaciju pasa.

i. Psi koji se najuspješnije razmnožavaju n Kako bi se najefektivnije umanjila reproduktivna stopa popu-

lacije potrebno je procijeniti koji psi zapravo reproduciraju štence i uspješno ih održavaju do njihove odrasle dobi.

n Neke studije koje su se bavile specifičim populacijama pasa, govore da se brojnost pasa o kojima se ljudi ne brinu direk-tno (npr. psi koji žive na otpadima i hrane se hranom koju tamo nađu), održava zahvaljujući kontinuiranoj migraciji, a ne uspješno othranjenom potomstvu unutar grupe. Iz ovoga je jasno da će se, u mnogim slučajevima, samo oni psi o kojima se ljudi na bilo koji način direktno brinu, uspješno razmnožavati.

n Iz perspektive dobrobiti životinja, treba razmišljati o patnji štenaca onih ženki o kojima niko ne brine (njihova sposobnost da svoje leglo dovedu do odrasle dobi). Uopšteno, stopa mor-taliteta kod nevlasničke populacije pasa lutalica će najvjero-vatnije uvijek biti visoka. Treba ipak imati u vidu, da se stanje stvari može promijeniti od vremena postavljanja prioriteta do provedbe intervenecije, u smislu da populacija postane zdravija i reproduktivnija.

ii. Psi čiji će štenci najvjerovatnije postati lutalice Potoji mogućnost da će štenci određene populacije pasa imati velike šanse da budu odbačeni ili da im bude dopušteno da lutaju. Ovo se može povezati sa nedostakom svijesti o prob-lemu ili neprihvatanjem odgovornog vlasništva nad psom, a što sve skupa može biti rezultat obrazovanja, javnog i institu-cionalnog odnosa prema problemu kao i socio-ekonomskog stanja u društvu.

iii. Psi ženke. Možda bi bilo smisleno fokusirati se na interven-ciju nad ženkama, pošto su one ograničavajući faktor u razmnožavanju vrste. U praksi nekoliko mužijaka će nastojati da oplode ženku, tako da kastracijom proporcionalno istog broja mužijaka i ženki nećemo postići smanjenje reproduk-tivnih kapaciteta, nego kada sterilištemo veći broj ženki. Steralizacija svake ženke će s druge strane, pojedinačno doprinosti smanjenju ukupnih reproduktivnih kapaciteta.

iv.Psi mužijaci. Ipak, seksualno ponašanje cjelokupne populacije muških pasa može postati vrlo problematično, posebno kada su ženke “u tjeranju”. Moguće je da odrasli mužijaci neće

neko vrijeme značajnije mijenjati svoje ponašanje nakon kastracije, kao što će to uraditi mladi psi koji još nisu razvili njihovo vlastito seksualno ponašanje. Zbog toga bi popu-laciju mlađih mužijaka trebalo, u smislu prioriteta, postaviti iza kastracije odraslih mužijaka.

Napomena: mužijaci i ženke psa mogu prenositi bjesnilo, s toga ako su negdje samo ženke određene za sterlizaciju u rizičnim oblastima za bjesnilo, mužijaci se trebaju makar vakcinisati protiv ove bolesti.

b. Smanjenje komercijalne ponude tj. uzgoja pasa. Dosljedna i sveubhvatna strategija takodje treba uzeti u obzir komercijalne izvore pasa, kao što su odgojne farme ili prodavnice kućnih ljubimaca.

U slučaju komercijalnog bavljenja uzgojem pasa, obzirom na

stanje u kakvom se odgajivačnica nalazi, može se desiti da imamo slabo socijalizirane i bolesne štence, koji će samim time predstavljati i slabe kućne ljubimce. Dešava se da prodajni centri, kao što su prodavnice za kućne ljubimce, drže pse u neuslovnim prostorima i prodaju ih bez pravog savjeta o brizi i odgovornosti. “Slab kvalitet” ovih pasa i nizak nivo razumi-jevanja ili nerealna očekivanja budućih vlasnika, dovest će ove pse u onu grupu koja ima visoki rizik da budu odbačeni. Kombinacijom propisa i inspekcijskog nadzora kojeg će pro-voditi za to ovlaštene i obučene agencije, može se raditi u pravcu unapređenja uslova u prodavnicama ili uzgajalištima, i s tim u vezi osigurati bolja skrb nad životinjama. Prodajni centri bi također trebali da osiguraju pružanje usluga savjeta u vezi sa brigom o životinji i odgovornim vlasništvom. Putem edukacija može se uticati na potencijalne vlasnike da steknu uvid u više oopcija koje im stoje na raspolaganju kod traganja za ljubim-cem, uključujući i centre za udomljavanje. Oni takođe trebaju znati da mogu očekivati socijaliziranog i zdravog štenca.

Pristup izvorima hrane i pića Svrha: Smanjenje pristupa resursima koji mogu poticati pse da se tamo nastanjuju i manipulacija resursima kako bi se umanjila populacija pasa lutalica. Uopšteno psi imaju pristup resursima kao što su hrana, voda i sklonište, bilo da su im ovim resursi dostupni u prostoru koje je za njih odredio njihov vlasnik unutar vlastitog posjeda ili da se radi o javnom prostoru dok lutaju. Stepen u kojem se psi oslanjanju na resurse dostupne na javnom prostoru, direktno ovisi od toga koliko će im ti isti resursi biti dostupni kod njihovih vlasnika. Neke vlasničke pse na lutanje potiče mogućnost pristupa resursima na javnom mjestu ali njihov opstanak ipak nije uslovljen postojanjem tih resursa, dok drugi psi koji nemaju vlasnika ili im njihovi vlasnici ne pružaju nikakvu brigu, direktno ovise o dostupnosti resursa na javnom mjestu. Izmjene u pristupu lokacijama na kojima se nalaze za pse potrebni resursi, može uticati na to da njihovinteres za lutanjem opadne. Ipak, ovo takođe može životno da ugrozi one koji o ovim resursima direktno ovise.


10

Postoji nekoliko pitanja kojima se treba pozabaviti kada se

istražuje ovaj problem.

a. Intervencija smanjenja pristupa resrusima ne smije se podu-zimati izolovano. Zbog onih životinja, čiji opstanak ovisi o dostupnosti ovih izvora, (putem mjera kao što su uređenje gradskih deponija) ovu intervenciju treba raditi u fazama, upor-edo sa smanjenjem ove populacije ili pravljenjem alternativnih rješenja.

b. Unapređenje sistema prikupljanja i odlaganja smeća takođe može smanjiti broj mjesta na kojima se ljudi i životinje susreću, posebno djeca i psi lutalice.

c. U nekim situacijama, osnovni izvor hrane bit će ona hrana koja se dobiva direktno od ljudi koji radije hrane životinje ostacima hrane nego da je bacaju (čime se indirektno stvaraju izvorišta hrane za lutalice). Motivacija za hranjenje može varirati unutar različitih geografskih područja i različitih individua, te se ovo mora shvatiti i uzeti u razmatranje ako pokušavamo uticati na ljudske navike hranjenja životinja (pogledajte dio D ispod), Edukacija će igrati značajnu ulogu tokom uticaja na ponašanje. Alternativno smanjenje populacije pasa može automatski dove-sti do smanjenja izvora resursa jer ljudi neće hraniti pse koji ne postoje.

d. Promjena pristupa resursima u određenim područjima se može koristiti kako bi se izmjenila rasprostranjenost pasa. Na primjer, javni park koji se želi očistiti od lutajućih pasa se može održati takvim ako se ukloni pristup resursima, tako što će se koristiti kante za smeće koje onemogućuju životinjama da jedu iz njih i tako što će se educirati ljude da ne hrane pse u određenim područjima. U nekim državama postoji zakonska regulativa koja ograničava područja gdje se psi mogu dovoditi i gdje se oni mogu slobodno kretati. Ove odredbe sprovode komunalne službe u službe za zaštitu okoliša.

Faktori koji motivišu ljude da upravljaju popu-lacijom pasa

Zoonozna oboljenja (oboljenja koja se mogu prenositi sa životinja na ljude)

Cilj: Da se smanji rizik koji predstavlja populacija pasa za zdravlje ljudi kao i zdravlje drugih životinja. Za lokalne i organe na višim razinama vlasti odgovorne za javnost zdravstvo, zoonozna oboljenja su često primarni razlog za zabrinutost. Obzirom da je bjesnilo smrtonosno oboljenje, a psi najučestaliji prijenosnik oboljenja na ljude, kontrola bjesnila je često glavni motiv za upravljanje populacijom pasa.

Nekoliko problema moramo uzeti u razmatranje kada istražujemo ove faktore.

a. Važnost kontrole nad zoonozama ne treba podcijeniti u razgo-voru sa bitnim zainteresovanim stranama, kao što su javni zdravstveni radnici. Bitno je zajedno ispitati načine na koje se može postići efikasna kontrola nad zoonozama ostajući pri tome neutralan ili čak pozitivno orijentisan ka dobrobiti životinja.

b. Zoonoze su problem koji se odnosi na cijelu zajednicu i ljudi se mogu katkad ponašati okrutno prema psima uslijed straha od zoonoznih oboljenja kao što je bjesnilo. Kontroliranje zoo-noza i davanje opipljivih dokaza ove kontrole (npr. stavljanje crvenih ogrlica kako bi se ukazalo na nedavno cjepljenje) javnosti može pomoći pri podizanju samopouzdanja i sman-jenju agresivnog ponašanja prema ovim psima.

c. U nekim situacijama može biti preporučljivo da se predstavi poboljšana kontrola nad zoonozama kako bi se prvo vratilo samopouzdanje javnosti, pa potom da se to poprati drugim elementima upravljanja populacijom pasa, kao što je sterili-zacija ili poboljšana zdravstvena skrb. Međutim, sveobuhvatan

d. Oni koji su uključeni u proces upravljanja populacijom pasa, rizik od prenosa zoonoznog oboljenja moraju ozbiljno shvatiti. Na primjer, psi koji podlegnu bjesnilu mogu izlučiti virus putem pljuvačke dvije sedmice prije nego simptomi oboljenja

Psi lutalice koji se hrane na smetljištu u Peruu

Vida

Dig

na

11

budu vidljivi. Svo osoblje koje radi u blizini pasa bi trebali proći adekvatan trening i imati adekvatnu opremu i trebaju primiti prikladne profilaktičke (preventivne) lijekove.

Postojeća populacija lutajućih pasaCilj: Smanjiti rizik koji predstavlja postojeća populacija pasa lutali-ca za zajednicu i da se izbjegne loša skrb nad tom populacijom. Trenutačna populacija pasa lutalica može izazvati konflikt čovjek-životinja (pored zoonoznih oboljenja) i može biti primjetan i generirajući izvor problema za dobrbit životinja. U mnogim sit-uacijama problem postojeće populacija pasa lutalica će se morati rješavati pod pritiskom javnosti, javnog zdravstva i samog stanja dobrobiti životinja. Najbolja metoda rješavanja problema sa ovom populacijom će u velikome zavisiti o lokalnoj zajednici kao i samim životinja.


a. Bitno je identificirati tačno gdje i zašto se dešavaju konflikti čovjek-životinja. Možda je moguće rješiti neke konflikte meto-dama koje ne ciljaju na smanjenje populacije pasa, kao što su edukacije o tome kako izbjeći ugrize i uspostavljanje zona „bez pasa“ u potencijalnim konflikt zonama.

b. Konflikt čovjek-životinja kao i problemi oko dobrobiti za životinje se obično svaljuju na lutajuću populaciju koja nema vlasnika, a zapravo je moguće da je većina ovih pasa odbačen ili potiču od pasa koje su njihovi vlasnici odbacili. Rad na unapređenju odgovornog vlasništva i uvođenje registracije i identifikacije pasa su metode rješavanja ovog problema. Dodatni detalji su pojašnjeni u dijelu C.

c. Možda postoji potencijal za udomljavanje u lokalnoj zajed-nici koji bi doveo lutajuće pse di odgovornih vlasnika. Za iskorištavanje ove mogućnosti, veoma je značajno postojanje centra za udomljavanje ili sistema njega i odgoja ovih pasa, pri čemu treba znati da i jednim i drugim treba pažljivo upravljati, kako oni sami ne bi uzrokovali dodatne probleme za dobrobiti životinja. Centri za udomljavanje mogu biti skupi za održavanje, zato je najbolje ispitati kreativne alternative prije nego se donese odluka o centru. Pogledajte dio C za detaljniju raspravu o ovoj temi.

d. U nekim slučajevima neće biti, ili će biti jako malo, lokalnog potencijala za udomljavanje. U ovoj situaciji moramo razmišljati o dobrobiti životinja. U mnogo slučajeva, loša skrb nad ovim psima kao i pritisak javnosti značit će da se ovi psi moraju ukloniti. Ako su bolesni, povrijeđeni ili imaju značajne probleme u ponašanju, kao što je agresivnost, onda eutanazija može predstavljati najbolje rješenje. Ako nema dostupnih domova, eutanazija može biti poželjnija u odnosu na dugoročno držanje u kavezima u pogledu dobrobiti životinje, jer je skupo i komplikovano držati pse u kavezima dugoročno, a da oni pri tome ne pate.

e. Ako je skrb nad psima općenito dobra i ako ih zajednica toleriše, onda bi bilo moguće uvoditi u praksu kombinaciju mjera koje će pomoći da ih se kontroliše u njihovom priorod-nom staništu, uključujući: vakcinacija populacije kako bi se osi-

guralo da ne nose bjesnilo; korištenje „ambulante“ kako bi se pokupili ozlijeđeni pojedinci ili oni koji su agresivni kako bi bili eutanizirani;

f. održavanje zona bez pasa kupljenjem smeća i ograđivanjem. Ove mjere bi se trebale koristiti u sprezi sa drugim mjerama diza-jniranim da se uhvati u koštac sa izvorom ove populacije. Za više detalja pogledajte dio C.

g. Masovno ubijanje pasa pomoću nehumanih metoda se nažalost često koristi kako bi se pokušala kontrolisati populacija pasa. Postoje brojni razlozi zbog kojih se ovo ne bi trebalo raditi. Ubijanje lutajućih pasa ne rješava problem izvorišta ovih životinja, pa će se prema tome morati ponavljati u nedogled. Ovaj metod često izaziva otpor i unutar lokalnog područja kao i van njega, jer će nehuman tretman prema životinji biti viđen kao moralno upitan, naročito onda kada postoje humane alternative. Ako su nehumane metode, koje se koriste, neselektivne, kao što su otrovani mamci, postojat će rizik za one vrste koje nisu ciljane, kućnih ljubimaca pa čak i ljudi. Nema dokaza koji ukazuje na to da ubijanje smanjuje pojavu bjesnila (Analiza slučaja 2), a povrh toga ovo može obeshrabriti vlasnike pasa da učestvuju u programima prevencije bjesnila ako se zna da ih vode vlasti koje neselektivno odstrjeljuju.

Već se upozoravalo da u nekim slučajevima masovna ubijanja mogu dovesti do preraspodjele preživjelih životinja u sada prazna područja, što u suštini može povećati rizik od bjesnila uslijed povećane migracije. Hipotetički je također moguće da u situaci-jama u kojima se reprodukcija ograničava putem sprečavanja pristupa resursima, iznenadno masovno ubijanje može potencijal-no otvoriti put do resursa preživjelim životinjama te povećati nji-hov reprodukcijski uspjeh i preživljavanje, što bi im omogućilo da brzo zamjene pobijenu populaciju. Međutim, do danas mi nismo upoznati sa podacima koji bi ovako nešto potvrditi.

ANALIZA SLUČAJA 2Primjer neefikasnosti masovnog ubija-nja zarad kontrole bjesnila

Flores je izolovani otok u Indoneziji koji je bio bez bjesnila dok se nije desila epidemija bjesnila koja je uzrokovala 113 smrtnih slučajeva kod ljudi. Epidemija je započela nakon što su donešena tri psa iz Sulawesi u septembru 1997 koji ima endemiju bjesnila. Lokalne vlasti su odgovorile masovnim ubijanjem pasa, koje je krenulo početkom 1998. Tačno 70% pasa u području gdje je bjesnilo bilo prisutno je ubi-jeno tokom te godine, međutim bjesnilo još uvijek postoji na Flores-u u vrijeme kada je ovo istraživanje objavljeno (juni 2004). Iz Windiyaningsih et al (2004).

Epidemija bjesnila na otoku Flores, Indonezija (1998-2003). Časpopis Medicinskog udruženja Tajland, 87(11), 1-5.


12

Edukacija Dugoročno, edukacija je jedan od najbitnijih elemenata sveobuh-vatnog pristupa upravljanju populacijom, jer je ljudsko ponašanje jako uticajan faktor u dinamici pseće populacije (pogledajte dio B). Općenito, edukacijom treba podsticati veću odgovornost vlasnika pasa u upravljanju ukupnom populacijom, ali i boljom brigom i dobrobiti pojedinačnih životinja. Međutim, mogu pos-tojati specifične ključne edukacijske poruke koje bi bilo bitno naglasiti tokom različitih etapa programa, na primjer: prevencija ugriza; odabir i briga o psima; realna očekivanja vlasnika pasa; upućivanje na značaj i mogućnost pristupa preventivnim tretm-anima; znanje o normalnim i abnormalnim ponašanjima pasa.


a. Edukacijske incijative bi se trebale razviti u koordinaciji sa lokalnim obrazovnim ustanovama i trebale bi biti sprovedene od strane obučenih profesionalaca. Sve zainteresovane strane mogu davati savjete o sadržaju i dati poticaj za izvođenje pro-grama ali bi izvedba trebala biti urađena uz pomoć stručnjaka.

b. Bitno je uključiti sve potencijalne izvore za edukaciju o psima kako bi se osiguralo da su poruke dosljedne. Idealno, ovo bi objedinilo grupe za dobrobit životinja, veterinare, škole, tjela

za provedbu i medije (uključujući medijske grupe koje imaju za fokus životinje). Možda će biti neophodno da jedno tjelo preuzme ulogu koordinatora.

c. Veterinarima i studentima veterine također mogu biti potreb-ni fokusirani edukativni programi u područjima upravljanja populacijom, uključujući: These might include:

n razlog ili opravdanje za upravljanje populacijom n njihova uloga u srodnim javnim zdravstvenim pitanjima n metode reproduktivne kontrole n ključne poruke za klijente o odgovornom vlasništvu n metode eutanazije n kako se oni mogu uključiti i kako mogu izvući korist iz

proaktivnog programa za upravljanje populacijom pasa koji podstiče odgovornu brigu o psima, uključujući regularne posjete veterinaru.

d. Edukacione poruke mogu biti prenesene na razne načine, uključujući: n formalne seminare i struktuirana predavanja u školama n letci i brošure diljeljeni ciljanoj publici

n dizanje svijesti u javnosti kroz štampu, panoe, radio i TV

n direktno uključivanje ljudi u rasprave kao dio programa

baziranog na zajednici (pogledajte analizu slučaja 3).e. Može potrajati dok se ne vide ucinci edukacije na upravljanje

populacijom pasa, pa prema tome metode monitoringa i pro-cijene tog utjecaja moraju ukljuciti i kratkorocne i dugorocne pokazatelje. Utjecaj može biti razmatran na tri nivoa: stjecanje znanja i vještina; promjena stavova; rezultirajuca promjena ponašanja.

Zakonski propisi Bitno je da program upravljanja populacijom pasa bude u skladu sa važećim zakonskim propisima – te da je po mogućnosti podržan od njih. Zakonski propisi su bitni za održivost programa i mogu se koristiti da bi se osiguralo da program upravljanja populacijom pasa bude izveden na human način. Relevantni zakonski propisi se mogu naći na centralnoj i lokalnoj razini vlade i ponekad su raštrkani u više različitih statuta, zakona ili akata. Zasebni politički dokumenti također mogu biti značajni i mogu uticati na isticanje ili načine provedbe zakonskih propisa. Promjene zakonskih propisa mogu biti dugačak birokratski proces.

Nekoliko problema moramo uzeti u razmatranje kada istražujemo ove faktore:

C. Komponente sveobuhvatnog programa za upravljanje populacijom pasa: odaberite rješenje koje je najprikladnije vašoj situaciji Efikasan progarm upravljanja populacijom pasa zahtjeva sveobuhvatan pristup. Idealno, cjelokupni program bi trebao biti koor-diniran od strane lokalnihvlasti koje su odgovorne za upravljanje populacijom pasa. NVO bi trebale raditi sa vlastima kako bi identificirali podrucja programa koje bi mogli pomoci, što bi predstavljalo znacajnu razliku. Sve aktivnosti bi trebale biti odab-rane na osnovu prioriteta koji su identificirani tokom pocetne procjene potreba. Ovaj dio navodi niz komponenti koje bi mogle oformiti dio sveobuhvatnog programa za upravljanje populacijom pasa.

ANALIZA SLUČAJA 3Primjer obrazovnog programa

Nakon cunamija koji se dogodio 2004. godine, organizacija “The Blue Paw Trust” provela je program obrazovanja koristeći se mobilnom veterinarskom klinikom jugoistočnoj obali Šri Lanke. U okviru programa dijelili su se letci sa sadržajem o brizi o psima i mačkama, razgovaralo se lju-dima u zajednici u lokalnim školama i na drugim lokacijama, vodile su se diskusije između članova veterinarskog tima sa jedne strane i javnosti i diskutovalo se među članovima vet-erinarskog tima i javnosti. Nakon ovoga, vlasnici životinja upoznavali su se lokalnim veterinarom, koji je bio uključen u program, te na taj način upoznat sa tehnikama sterlizacije.

Ove obrazovne inicijative planirane su i osmišljavane na osno-vu inputa koji su dolazili iz lokalne zajednice, škola i nadležnih institucija (inspekcije za javno zdravstvo) i provođene u koor-dinaciji sa lokalnim grupama za dobrobit životinja.

13

a. Mora se postići balans između jasnih zakonskih propisa i onih koji su toliko ograničavajući da ne dozvoljavaju da vremenom dođe do evolucije u praksi upravljanja populacijom.

b. Treba posvetiti vrijeme pažljivom skiciranju novih zakonskih propisa, oslanjajući se na iskustva drugih država i respekta-bilnih stručnjaka. Treba koristiti inkluzivan proces sa učešćem svih bitnih, zainteresovanih strana, uključujući vježbe procjene u područjima gdje se ulazne informacije traže aktiv-no i gdje one dolaze iz različitih izvora.

c. Teško je postići promjene u zakonskim propisima, tako da je neophodno da ponuđeni nacrti budu tačni i realistični. Krajnji proizvod bi trebao predstavljati pravne propise koji su cjelo-viti, koje zajednica vidi kao pogodne i razumne, koji uključuju i njihovu odgovornosti, koji postižu željeni utjecaj za dobrobit životinja i koji su održivi.

d. Treba dati vremena da se uvedu promjene u zakonskim propi-sima. Smjernice bi trebale biti date unaprijed kako bi pomogle oko interpretacije.

e. Zakonski propisi će biti „vježbe na papiru“ ako se ne primjen-juju i sprovedene efikasno. Efikasna primjena će zahtjevati da većina vremena bude odvojena na edukaciju i poticaje, a manji dio na sprovođenje kaznenih mjera. Edukacija o zakon-skim propisima mora biti ciljana na svim nivoima, od tjela za sprovedbu zakona (kao što su advokati, policija i inspektori za dobrobit životinja) do relevantnih stručnjaka (kao što su veterinari i upravitelji prihvatilišta) i vlasnika pasa. Uspješna provedba je postignuta u nekim zemljama uz pomoć ins-pektora za dobrobit životinja (koji se još nazivaju nadzornik ili činovnik za kontrolu životinja). Ovi činovnici su obučeni i obskrbljeni da educiraju, da postupaju sa životinjama ispravno i sprovode zakonske propise putem savjeta, upozorenja, opomena i na poslijetku sudskim postupkom.

Registracija i identifikacijaNajefikasniji način povezivanja vlasnika sa njegovom životinjom je da se koristi registracija i identifikacija. Ovo bi trebalo poticati osjećaj odgovornosti kod vlasnika jer se životinja može identificirati kao njegova/njena. Registracija/identifikacija je bitna alatka za spajanje izgubljenih životinja sa njihovim vlasnicima i može biti jaka osnova za sprovedbu zakonskih propisa (uključujući propise za napuštanje životinja i vakcinisanje protiv bjesnila).

Nekoliko problema moramo uzeti u razmatranje kada istražujemo ove faktore.a. Imamo nekoliko metoda za identifikaciju i one se mogu koris-

titi ili pojedinačno ili zajedno. One se razlikuju na tri bitna načina: trajanje, vidljivost, te da li životinja mora biti pod anestezijom da bi se metoda iskoristila. Mikro-čipovi, tetovaže i ogrlice/oznake su tri najučestalije metode; najpogodnija će dijelom zavisiti od lokalnih uvjete i dijelom vođena razlozima zbog kojih se identifikacija vrši.

b. Ako je neophodna trajna identifikacija velike populacije, mikro-čip trenutno nudi najbolju opciju jer je broj permutacija dovol-jan da se obilježe svi psi, dok su ljudske greške (premetanje brojeva i netačno čitanje brojeva) svedene na minimum jer se koristi digitalni čitač kako bi se očitao čip. Mikro-čipovanje ima i tu prednost što može biti globalni sistem, tako da životinje koje prelaze iz jednog područja (ili države) u drugo mogu biti iden-tifikovane (pogledajte analizu slučaja 4). Prije uvođenja sistema mikro-čipovanja, preoporučuje se provjera ISO standarda za čitače i čipove koji će se koristiti.

c. Bitno je da podaci registracije i identifikacije budu pohranjeni u centralnu bazu podataka (ili da su odvojene baze poda-takana neki način povezane), koja će biti dostupna svima onima kojima su ti podaci potrebni (npr. veterinari, policija, činovnik za kontrolu životinja i općinska prihvatilišta). Ovo može zahtjevati podršku centralnih vlasti kako bi se osiguralo korištenje jedinstvenog sistema.

d. Obavezna registracija i identifikacija može pomoći pri praktičnim problemima sa kojima se susreću prihvatilišta. Kada se identificira pas koji je donesen u prihvatilište, on može biti vraćen vlasniku bez zastoja (izbjegavajući narušavanje dobrobiti psa i smanjujući stres za vlasnika). Ako nije identificiran, on po definiciji nije vlasnički pas tako da prihvatilište može implementirati svoje procedure (udoml-javanje ili eutanazija) bez čekanja da se vlasnik pojavi. Oba slučaja će osloboditi dragocijeni prostor u kavezima, što potencijalno može povećati kapacitet.

ANALIZA SLUČAJA 4Primjer sistema za registraciju i identifikaciju u Estoniji

Gradska uprava Tallinn je prva koja je usvojila obaveznu registraciju i identifikaciju za pse u Estoniji. Sistem je pokrenut u augustu 2006 kao pilot projekat, kada je Tallinn ovlastio komercijalnu kompaniju da razvije bazu podataka u koju bi pohranili životinje i njihove vlasnike. Zakonski propisi općine nalažu da svi psi moraju biti trajno identificirani pomoću mikro-čipa koji je ugradio veterinar. Podaci o vlasniku i životinji su uneseni u bazu podataka, koja je dostupna autorizovanom osoblju. Spisak je dizajniran da bude univerzalan, što je omogućilo da sistem bude primjenjen u čitavoj Estoniji. Pored toga što je identificirao životinje, sistem je dizajniran da bilježi zdravstvene podatke o životinji kao što je vakcinacija protiv bjesnila. Očekuje se da će sistem naposlijetku biti korišten za izdavanje opoziva vlasnicima čiji pas treba doći na godišnje cjepljenje protiv bjesnila, jer je vakcinacija protiv bjesnila zakonska obaveza u Estoniji.


14

e. Registracijski troškovi mogu biti naplaćeni (jednokratni trošak ili godišnja uplata) kako bi se obezbjedila sredstva za druga područja programa za upravljanje populacijom. Treba voditi računa o balansiranju dohotka sa provedbom, ako su troškovi preveliki vlasnici mogu pokušati izbjeći registraciju. Različite cijene se mogu koristiti kao podsticaj za sterilizaciju, ohrabrivanje vlasnika da drže samo mali broj životinja i da ih se odvrati od rasplođivanja pasa.

f. Licenciranje se može koristiti kada je neophodno da se određeni kriterij ispuni prije posjedovanja psa, na primjer kada ljudi žele da rasplode pse ili da posjeduju određene pasmine („opasni“ psi). Moglo bi se koristiti za poticanje odgovornog vlasništva zahtjevajući da ljudi dobiju „certifikat za posje-dovanje psa“ prije nego im se izda licenca za posjedovanje psa.

Sterilizacija i kontracepcije Kontrola razmnožavanja putem permanentne sterilizacije ili privremene kontracepcije može biti postignuta putem tri glavne metode.

a. Hirurški: Uklanjanje reproduktivnih organa pod općom anestezijom osigurava trajnu sterilizaciju i može značajno smanjiti seksualne nagone (naročito ako se uradi tokom faze ranog razvoja životinje). Hirurške procedure se moraju ura-diti precizno. Dobar standard asepse (praksa smanjivanja ili eliminisanja rizika od bakterijske kontaminacije) i umanjenja boli mora biti održan tokom procesa. Ovo može biti procjen-jeno samo uz pomoć adekvatnog post-operativnog praćenja tokom cijelog perioda oporavka. Operacija može biti skupa ali je to cijeloživotno rješenje i može biti bolja investicija na duži period. Ona zahtjeva obučene veterinare, infrastrukturu i opremu.

b. Hemijska sterilizacija i kontracepcija: Ove metode su još uvijek poprilično ograničene cijenom, činjenicom da se moraju pon-avljati kao i problemom dobrobiti koje uzrokuju neke hemi-kalije. Trenutno, niti jedna metoda hemijske sterilizacije ili kontracepcije ne garantuje efikasnost bez rizika kada se koristi na lutajućim psima koji se ne prate. Međutim, ovo područje se aktivno istražuje i efikasne i pogodne hemikalije za masovnu kontrolu reprodukcije se očekuju u budućnosti. Za većinu hemikalija je potreban obučen veterinar za kliničko ispitivanje individua, kako bi se procijenio reproduktivni status prije primjene injekcije pri regularnim kontinuiranim intervalima, što nije moguće za većinu programa za upravljanje populaci-jom pasa. Hemijska sredstva za sterilizaciju i kontracepciju bi se trebala koristiti prema upustvu proizvođača. Ona mogu, a i ne moraju imati uticaj na porive za parenje.

c. Fizička kontracepcija putem izolacije ženke u tjeranju od mužijaka: Mogu se educirati vlasnici tako da prepoznaju zna-kove dolaska perioda tjeranja i mogu izolirati ženku od svih mužijaka tokom ovog perioda. Mora se voditi računa o dobro-biti i ženki i mužijaka kada planiramo izolirati ženku. Porivi za parenjem mogu postati problematični jer će mužijaci pokušati naći pristup ženki, međutim, izolacija zahtjeva minimalna ula-ganja i nema potrebe za veterinarom da bi se izvršila.

Kada se koriste alatke za sterilizaciju i kontracepciju bitno je uzeti u razmatranje njihovu održivost – upravljanje populacijom pasa predstavlja konstantan izazov tako da je jako bitno da se razma-tra održivost tokom dizajna same intervencije. Pružanje bes-platnih ili jeftinih usluga bez objašnjenja o ukupnim troškovima može dati nerelna očekivanja vlasnicima pasa o cijeni veterinar-ske brige o psu.

Lokalna veterinarska infrastruktura je potrebna za opće zdravlje i dobrobit vlasničkih životinja, tako da ako lokalni, privatni veteri-nar može pružiti usluge sterilizacije, preporučljivo je da se radi na izgradnji i uključivanju tog kapaciteta a ne na odbacivanju istog. Ovo može zahtjevati podršku rastućeg „tržišta“ za stereilizacijske usluge u lokalnoj zajednici zagovaranjem prednosti sterilizacije i pomažući sa dijelom troškova, kao i pružanjem podrške za razvoj ulsuga putem treninga (pogledajte analizu slučaja 5).

ANALIZA SLUČAJA 5Primjer programa za razvoj održivog upravljanje populacijom pasa uključujući lokalne zainteresovane strane.

Lokalna veterinarska infrastruktura je potrebna za opće zdravlje i dobrobit vlasničkih životinja, tako da ako lokalni, privatni veterinar može pružiti usluge sterilizacije, preporučljivo je da se radi na izgradnji i uključivanju tog kapaciteta a ne na odbacivanju istog. Ovo može zahtjevati podršku rastućeg „tržišta“ za stereilizacijske usluge u lokalnoj zajednici zago-varanjem prednosti sterilizacije i pomažući sa dijelom troškova, kao i pružanjem podrške za razvoj ulsuga putem treninga (pogledajte analizu slučajatiranje domaćinstava i brojanje pasa uz pomoć lokalnih informacija koje objašnjavaju izvor pasa lutalica u Dominica i daju cjelokupnu sliku „problema“.

Prateći trening programe i u Dominica i one inostrane, osoblje IFAW u Americi i Velikoj Britaniji je pružalo podršku na veliku udaljenost ključnom lokalnom osoblju i zainteresovanim stranama, pisali su veterinarske protokole koji su pogodni za lokalne uslove a u isto vrijeme prihvatljivi za internacionalne standarde. Putem ovog procesa lokalna zajednica, veterinari i vijeće će biti u stanju uhvatiti se u koštac sa svim elementima ovog programa na duže staze.

Za raspravu o rezultatima ankete sprovedene na lokalnoj zajednici pogledajte Davis et al (2007), Preliminarna zapažanja o karakteristikama vlasničkih pasa u Riseau, Dominica. JAAWS, 10(2), 141 151.

15

Prihvatni centri i centri za udomljavanjeIzgradnja prihvatilišta neće samo po sebi dugoročno riješiti problem pasa lutalica. Ustvari ono može pogoršati problem, jer pruža pogodan način da se valsnici kućnih ljubimaca riješe svo-jih životinja i da više ne misle o tome kako da se brinu o njima. Dodatno, centri za udomljavanje mogu koštati dosta novca i vremena da se vode uspješno, pa prema tome treba razmotriti kreativne alternative prije nego se opredjeli za njegovu izgrad-nju. Sistem za brigu, na primjer, može biti efikasniji, jeftiniji i bolji za dobrobit životinja (pogledajte analizu slučaja 6). Umjesto da obezbjede centar za udomljavanje, koji liječi simptome napuštanja a ne uzroke, treba se fokusirati na poboljšanje odgovornog vlasništva kao metode za smanjenje slučajeva napuštanja životinja.

Ako postoje centri za zakonsko zadržavanje prikupljenih lutajućih životinja, te praćenje životinja za koje se sumnja da imaju bjesnilo, na primjer postrojenja za držanje koje vodi ili finansira općina, onda može biti jeftinije i efikasnije da se poboljšaju ova postrojenja nego da se grade nova.

Faktori koje traba uzeti u obzir kod razmatranja ovog problema.

a. Trebat će napisati propise koji će se dotaći nekoliko bitnih problema, uključujući sterilizaciju, udomljavanje, kapacitet (koliko životinja po kavezu i ukupno i šta će se uraditi kada se kapaciteti popune) i eutanazija. Propisi bi trebali uzeti u razmatranje dobrobit pojedinačnih životinja, implikacije troškova, ciljeve i svrhu postrojenja/centra i utjecaj postro-jenja/centra na dugoročni problem upravljanja populacijom pasa, uključujući odgovorno vlasništvo životinja. Jer je ovo problem u kojem emocije mogu doći do izražaja, preferira se da se svo osoblje složi oko propisa odmah na početku. Svo novo osoblje mora u potpunosti razumjeti propise i logiku koja stoji iza njih.

Primjer 1: jasni propisi i procedure moraju biti dogovorene za procijenu zdravlja i ponašanja pojedinačnih pasa, imajući na umu tipične domove koji će biti dostupni i šta se realno može očekivati od novog doma. Neprikladno udomljavanje može dovesti do gubitka povjerenja javnosti i može predstavljati loš odnos sa javnošću po pitanju usvajanja.

Primjer 2: nastavlja se na Primjer 1, neki psi neće biti pogodni za udomljavanje na osnovu njihovog zdravlja i/ili ponašanja i možda neće biti dovoljno domova za one koji su pogodni za udomljavanje. Jako je teško dugoročno održati stanje skrbi za pse u kavezima. U ovoj situaciji, eutanazija bi se trebala raz-motriti i za skrb pojedinačne životinje i ostalih pasa kojima bi se mogao naći dom. Da bi olakšali donošenje odluka, propisi o eutanaziji bi trebali biti jasni i transparentni svim uposlenicima.

b. Protokoli bi trebali biti dizajnirani za svaku etapu procesa, od karantene pri dolasku do dnevnih rutina kao što su čišćenje, hranjenje i vježbanje pa sve do vođenja evidencije i udomljavanja.

c. Tokom dizajniranja centra treba uzeti u razmatranje potrebe za skrb životinja, uključujući fiziološke i psihološke potrebe. Odabirući lokaciju moramo imati u vidu pristup javnosti, fizičke karakteristike, usluge (kao što je drenaža i izvor vode) potencijalni problemi sa bukom, dozvole i buduća ekspanzija.

d. Finansije namjenjene centru za udomljavanje su jako bitne jer je centre teško zatvoriti u kratkom roku. Treba uzeti u obzir kapitalne investicije i tekuće troškove. Preporučuje se priku-pljanje kapitalnih izdataka i troškova u vrijednosti troškova za jednu godinu prije nego se donese odluka o centru.

Za dodatne informacije pogledajte: Smjernice za dizajn i upravl-janje prihvatilištima, RSPCA International 2006.

ANALIZA SLUČAJA 6Primjer alternative centru za udomljavanje

U gradu u Istočnoj Aziji koji ima najveću gustoću naseljenosti na svijetu, veliku populaciju pasa lutalica i ograničene mogućnosti za skupljanje donacija, njegova prihvatilišta brzo postanu preplavljena. U mnogo slučajeva, nedostatak financijskih sredstava i stalna potražnja je dovela do dramatičnog pada u standardima skrbi, što je rezultiralo patnjom za značajan broj životinja i nevolje za osoblje. Kao alternativa, nova organizacija se fokusirala da stvori poticajnu mrežu posvećenih volontera koji su privre-meno udomljavali napuštene pse i mačke. Sa svoje strane, organizacija se složila da podrži životinje, plaćajući za sve zdravstvene troškove, vakcinaciju i sterilizaciju, dok nisu pronađeni stalni domovi za njih. U prvoj godini svog postojanja ova organizacija je izgradila mrežu od preko 40 privremenih domova imajući za clij da doesgnu brojku od 100 domova. Životinje se udomljavaju putem interneta i ova mreža ima potencijal da udomi mnogo veći broj životinja nego što je to moglo prihvatilište. Životinje su udomljene u prikladne uslove i ovaj projekat ima mnogo niže fiksne i administrativne troškove nego bilo koje prihvatlište. Nova organizacija je postala uspjeh u gradu u kojem su mnogi slični projekti propali.

Adaptirano iz Smjernica za dizajn i upravljanje prihvatilišta za životinje, RSPCA International, 2006.

3. E.g. see definitions provided by the Asilomar Accords: http://www.asilomaraccords.org/definitions.html


16

Eutanazija

Kada vodimo ustanove za zadržavanje i centre za udomljavanje, eutanazija će biti neophodna za životinje koje pate od neizlječive bolesti, povrede ili bihevioralnih problema koji će onemogućiti udomljavanje, ili za one životinje koje se ne nose dobro sa uslovi-ma u postrojenju, pa je nivo skrbi za njih jako nizak. Na poslijetku, uspješan program za upravljanje populacijom pasa bi tebao stvoriti takve uslove da su ovo jedini slučajevi gdje je eutanazija neophodna i gdje se dom može pronaći za sve zdrave životinje. Zapravo, većina zemalja neće biti u stanju da dosegne ovu sit-uaciju odmah, ali će trebati raditi prema tom cilju, prihvatajući činjenicu da će neke zdrave životinje biti eutanizirane jer nema dovoljno domova koji mogu pružiti dobar nivo skrbi za životinje.

Eutanazija se bavi samo sa simptomima a ne i uzrocima problema sa populacijom. Ona neće rezultirati kontrolom nad populacijom i ne smije biti naš jedini odgovor. Kada god se eutanazija koristi, moraju se upotrijebiti humane metode koje osiguravaju da će životinja prvo izgubiti svijest pa da će tek onda nastupiti smrt, bez patnje.

Vakcinacija i kontrola parazitaPreventivni veterinarski tretmani mogu biti pruženi kako bi se zaštitilo zdravlje i dobrobit životinja, te da bi se smanjio problem sa zoonoznim oboljenjima. Vakcinacija protiv bjesnila je uglavnom prioritetno pitanje, ali možemo iskoristiti vakcinaciju protiv neko-liko drugih oboljenja, zajedno uz internu i eksternu kontrolu parazita uz pomoć prikladnih lijekova. Ovi tretmani bi trebali biti pruženi u saradnji sa edukacijom o odgovornom vlasništvu, sterili-zaciji ili kontracepciji i registraciji i/ili identifikaciji. Potreba za vak-cinacijom i kontrolom parazita je često jasna vlasnicima životinja pa bi nuđenje ovih usluga moglo predstavljati najlakši način da se primame vlasnici i da se ugovore druge mjere koje smo spominjali u ovom poglavlju.

Faktori koje traba uzeti u obzir kod razmatranja ovog problema.

a. Redovna vakcinacija (naročito ako pokriva druga oboljenja pored bjesnila) i kontrola parazita će najvjerovatnije poboljšati zdravstveni status pojedinačnih pasa. Ženke koje prethodno nisu bile uspješne pri reprodukciji mogu postati dovoljno zdrave za oplodnju. Ovo znači da problemi sa povećanom reprodukcijom moraju biti uzeti u razmatranje i ublaženi po potrebi.

b. Kao i sa sterilizacijom i kontracepcijom, preventivni tretmani se mogu koristiti kako bi se vlasnicima pokazala vrijednost veteri-narske njege i drugih alatki za kontrolu populacije (kao što je registracija i identifikacija), koje su neophodne za dugoročnu skrb životinja, tako da vrijedi ispitati načine kako da se uključi lokalna veterinarska infrastruktura u pružanju preventivnih tretmana. Pružanje besplatnih preventivnih tretmana bi trebalo vršiti pažljivo i prema lokalnoj ekonomskoj situaciji, jer pos-toji rizik devaluacije općih veterinarskih usluga ako se usluge pružaju besplatno ili ako se ne zna kolika je subvencija za takav tretman.

c. Preventivni tretmani će se morati pružati redovno ako želimo da budu efikasni, pa stoga moramo omogućiti pristup takvim tretmanima.

d. Tretmani mogu biti ponuđeni putem „kampova“ (privremene lokacije za tretman, visoke prometnosti), što može biti jako efi-kasno za skretanje pažnje vlasnika prema značaju preventivnih tretmana i drugih alatki za upravljanje populacijom. Međutim, rizik od agresivne interakcije i prenosa oboljenja velike grupe pasa koja će biti prisutna na lokaciji treba biti umanjen putem organizovanja praktičnih ulaza i izlaza, korištenjem sterilnih igala za svakog psa i stavljajući bolesne pse u karantinu. Reklamiranje je neophodno za ovakvu vrstu kampova prije samog početka. Tu je i ograničenje na udaljenost koju su spremni da prevale ljudi kako bi dobili ovu uslugu, tako da treba imati na umu broj kampova koji će postići željenu pokrivenost kao i logistika koja ide sa tim.

e. Poticanje čestih preventivnih tretmana omogućuje dijagnozu i tretman postojećih stanja.

Kontroliranje pristupa resursima Psi su motivisani da lutaju po javnim mjestima gdje imaju pristup resursima kao što je hrana. Kako bi se ograničilo lutanje, naročito u određenim područjima gdje se psi ne tolerišu (npr. škole i javni parkovi), pristup ovim resursima mora biti ograničen. Ovo bi se trebalo uraditi pažljivo i u saradnji sa mjerama koje smanjuju lutajuću populaciju, kako bi se spriječilo izgladnjivanje pasa kada se uklone izvori hrane ili kada se prebacuju na drugu lokaciju da pronađu izvor hrane.

Ovo se može postići na više načina:a. redovno uklanjanje smeća iz domova i javnih kantib. ograđivanje lokacija za prikupljanje i odlaganje smećac. kontrola nad uklanjanjem leševa i iznutricad. korištenje kanti koje sprečavaju hranjenje životinja, kao one sa

teškim poklopcima, ili stavljanje kanti van dohvata životinjae. edukacija ili provedba mjeri kako bi se spriječilo bacanje smeća

(i prema tome slučajno hranjenje pasa) i da se zaustavi nam-jerno hranjenje pasa u određenim lokacijama

Fitting a red identification collar to a dog receiving rabies vaccination and parasite treatment in Sri Lanka

WSP

A/ B

LUE

PAW

TRU

ST

17

.

Planiranje za održivost Programi za upravljanje populacijom pasa zahtjeva puno resursa tokom dužeg perioda. Oni uključuju ljudske resurse, infrastruk-turu i finansije. Bitno je da razmotrimo slijedeće faktore.

a. Odgovornost: idealno bi bilo da potrebe resursa budu ugrađene u budžet odgovornog tijela. Državna tijela će najvjerovatnije biti u stanju da postignu održivost putem državnog finansiranja. NVO bi trebale osigurati punu podršku i finansijska sredstva prije nego preuzmu vodstvo nad pro-gramom upravljanja populacijom pasa, da li uz pomoć vlasti ili drugih izvora. Trebali bi također pomno razmotriti da će nji-hova investicija morati biti dugoročna i ova obaveza može biti izazov što znači da će im biti teže obavljati druge aktivnosti.

b. Sudjelovanje vlasnika: Intervencija dizajnirana tako da ima utjecaj na odgovornost vlasnika, što bi moglo dovesti do održivosti elemenata projekta, kao i trajne pozitivne promjene u stavovima. Na primjer, programi sterilizacije bi mogli postati održivi ako se podstaknu vlasnici da plate ove usluge, dok se u isto vrijeme podržavaju veterinari, tako da će ove usluge imati prihvatljivu cijenu.

c. Registracija: Sistem za registraciju sa malom naknadom za vlasnike pasa može pružiti finansije za druge komponnete šireg programa. Međutim, veličina ove naknade mora biti pažljivo kontrolisana jer će velika naknada uzrokovati mali odziva za registraciju. Naplaćivanje naknade možda neće biti prikladno za sve države.

d. Prikupljanje sredstava: Sposobnost prikupljanja sredstava lokalno će zavisiti od nekoliko faktora, uključujući kulturu dobrotvornog davanja i statusa pasa u lokalnoj zajednici. Lokalni ljudi, biznisi, zaklade i industrije vezane za pse (farma-ceutska, hrana za pse i osiguranje za pse) mogu biti zainteres-ovani za podršku programa za upravljanje populacijom pasa, da li finansijama ili dajući resurse (kao što je hrana i lijekovi). Internacionalni grantovi također mogu pružiti finansije za određene dijelove projekta, ali najvjerovatnije neće podržati dugoročne troškove upravljanja programom. Ponovo, moramo uzeti u obzir održivost svih ovih izvora finansija i/ili resursa.

e. Ljudski resursi: Ima ljudi koji bi dali podršku putem neplaćenih usluga, ponekad još nazvane u naturi ili pro bono donacije. Neki profesionalci vrše pro bono rad za korist NVO, kao što je marketing, računovodstvo i menadžment.

Veterinari su bitan ljudski resurs, ne samo zbog hirurških i medicinskih vještina nego i zbog sposobnosti da utječe na ponašanje vlasnika životinje. Kvalificirani veterinari mogu biti

voljni da pruže standardne usluge besplatno ili pri jako niskim cijenama. Studenti veterine mogu biti voljni da pomognu kao dio njihovog treninga i to bi mogao da bude formalni dio njihovog obrazovanja, iako će trebati obezbjediti nad-zor. Volonteri veterinari i bolničarke iz inostranstva također mogu biti koristan izvor podrške, iako postoji mogućnost da ih lokalni veterinari smatraju prijetnjom ako oni njih vide kao zamjenu za veterinarske usluge koje lokalni veterinari pružaju. Održivost ovog resursa je također komplikovano jer putni troškovi mogu biti jako visoki. Može biti poželjno da se iskor-iste ovi volonteri kao podrška za unapređenje vještina i znanja lokalnih veterinara.

f. Održivost: Plan koji ilustruje kako će se program održati dugoročno bi trebao biti napravljen na početku; humano upravljanje populacijom pasa ima početak ali nema kraja, jer on zahtjeva kontinurianu aktivnost kako bi se populacija pasa održala na željenom nivou. Uključivanje i dogradnja lokalnih kapaciteta će podržati održivost, kao i razvoj odgovornih vlasnika životinja jer će individualni vlasnici pasa početi podržavati aktivnosti programa za upravljanje populacijom.

Ciljevi, svrha i aktivnostiPlan programa bi trebao sadržavati jasne i dogovorene ciljeve i svrhe. Također je bitno u ovoj etapi da se opišu indikatori koji bi se mogli koristiti za procjenu napretka tokom svake etape programa. Indikatori će biti korišteni da se prati i procijenjuje uspjeh programa (pogledajte dio E) i treba se uzeti u razmatranje na početku jer će odrednice sigurno biti neophodne kasnije. Ako je veći broj organizacija uključen u upravljanje populaci-jom, trebat će sastaviti ugovore tako da je svaka strana svjesna sveobuhvatnih ciljeva i njihove uloge u programu. Ovi planovi bi također trebali biti preneseni krajnjem korisniku, kao što su vlasnici pasa i zaonteresovane strane na koje će utjecati ovaj pro-gram iako oni nisu odgovorni za aktivnosti (ovo može uključivati i određene organe). Pogledajte analizu slučaja 7, na slijedećoj strani, za primjer dizajna upravljanja populacijom.

Postavljanje standarda dobrobiti životinja

Cilj održavanja najboljeg nivoa dobrobiti životinja bi trebao biti jasno ustanovljen standardima programa. Kako bi osigurali saglas-nost i razumijevanje, najbolje bi bilo da standardi budu razvijeni od strane zainteresovanih strana. Odluka koja se tiče pojedinačnih životinja bi se trebala donjeti na osnovu dugoročne dobrobiti za životinju i za dobrobit lokalne populacije. Trebali bi imati proce-duru za redovno praćenje kako bi se osiguralo da se ovi standardi potvrđuju, kao i redovno preispitivanje samih standarda.

D. Dizajniranje intervencije: Planiranje, dogovor ciljeva i određivanje standarda

Kada završimo procjenu, uspostavimo prioritete za program i istražimo pristup za rješavanje problema, onda je neophodno da se dizajnira i dokumentuje cijeli plan programa.


18

Slijede opća područja programa za upravljanje populacijom pasa koji zahtjevaju minimalne standarde kako bi se primjenili:

a. operacija, uključujući sterilne tehnike, anestetike i režime primanja lijekova (npr. analgezije)

b. rukovanje i prevoz pasac. smještaj i gospodarenje pasad. procedure udomljavanjae. eutanazija – kada i kako bi se trebala izvesti eutanazijaf. vođenje evidencije i redovna analiza podataka – iako ne utječe

direktno na skrb životinja, ažurno vođenje evidencije koje pokriva učestalost povrede ili oboljenja može pomoći pri identifikaciji dijela programa koji možda potkopava skrb. Na primjer, neobično velik broj slučajeva post-operativnih komplikacija u određeno vrijeme može ukazivati na potrebu za dodatnom obukom određenog osoblja ili promjene u post-operativnoj brizi.

ANALIZA SLUČAJA 7Primjer koraka za dizajniranje intervencija

A. Razumijeti situacijuAnketa je sprovedena u općini X koja je imala najveći broj primjednbi o lutajućim psima. Anketa je pokazala da je 50% vlasnika koji su imali ženku prijavilo da imaju previše štenaca o kojima se brinu i da je teško pronaći dom za njih. Također su prijavili 45% štenaca kao izgubljenih. Stopa sterilizacije ženki je bila samo 3%. Vlasnici su izjavili da nemaju povjerenje u sposobnosti lokalnih veterinara, te da se boje da će se osobine njihovog psa promjeniti nakon sterilizacije.

B. Neka relevantni čimbenici budu prioritetPrioritet je razmnožavanje pasa – imamo višak neželjenih štenaca kod vlasnika, potrebu da se poveća nivo steriliziranih vlasničkih pasa i potreba da se pozabavimo vještinom veterinara kao i nesporazumom oko utjecaja sterilizacije na ponašanje psa.

C. Komponente sveobuhvatnog programaKomponente su: hirurška sterilizacija putem lokalne veterinarske infrastrukture, edukacija i veterinara i lokalnih vlasnika pasa o utjecaju sterilizacije.

D. Dizajniranje intervencije Iz ovoga, cilj je: da se smanji broj neželjenih i lutajućih pasa podložnih oboljenju i povredama na ulicama općine X. Da bi se ovaj cilj postigao, zapisali su se slijedeći ciljevi, od kojih je jedan bio povećanje sterilizacije vlasničkih ženki sa 3% na 50% u roku od dvije godine. 50% je izabrano kao meta jer je 50% vlasnika prijavilo problem sa prevelikim brojem štenaca. Dvije godine su odabrane zbog praktičnih resursa (vrijeme u klinikama i finansije) i da bi se mogao vidjeti rezultat ovog programa.

Ovi ciljevi će uključivati aktivnosti kao što su:n trening kako bi se poboljšale hirurške vještine lokalnih veterinara, što je usklađeno sa dva poticaja: sistem vaučera što dozvoljava veteri narima da ponude jeftine usluge subvencionirane lokalnim NVO i jednostavan marketing plan za klinike oko teme jeftine sterilizacije n edukativni program, koristeći postere i mrežu lokalne zajednice fokusirane na vjerskog poglavara, koji objašnjava korist sterilizacije vlas nicima pasa u pogledu njihovog zdravlja i ponašanja.

Surgery using aseptic techniques, Thailand.

RAY

BUTC

HER

/PH

UKE

T A

NIM

AL

WEL

FARE

SO

CIET

Y

19

Provedba Ovo bi trebalo biti jednostavno ako su prioriteti odabrani razum-no i ako je dizajn izveden detaljno. Ova etapa može zahtjevati fazni pristup, koristeći pilot područja koja se prate pažljivo kako bi se osiguralo da svi problemi budu rješeni prije početka pro-grama. Ne treba žuriti u početnim etapama. Problemi će niknuti i bit će neophodno vršiti često ažuriranje između ključnih zain-teresovanih strana da pomno prate i poboljšavaju napredak u ranim fazama programa.

Nadziranje i procjenaJednom kada program krene bit će neophodno redovno pratiti napredak i procjenjivati efikasnost. S tim u vezi neophodno je:

a. raditi na poboljšanju performansi, naglašavajući i probleme i uspješne elemente intervencije

b. za odgovornost, demonstrirati donatorima, pobornicima i ljudima koji primaju ove usluge, da program postiže svoje ciljeve.

Nadziranje je kontinuiran proces koji ima za cilj da provjeri da program ide po planu i dozvoljava česte prilagodbe. Procjena je postupak periodične provjere, koja se obično izvodi pri postignuću određenih prekretnica da bi se provjerilo da li pro-gram postiže željene i izrečene ciljeve. Procjena bi se također tre-bala koristiti kao osnova za odluke u pogledu budućih inves

ticija i nastavljanja programa. Obje procedure uključuju mjer-enje indikatora odabranih tokom dizajna jer oni oslikavaju bitne komponente programa tokom različitih etapa (pogledajte analizu slučaja 8 za primjer).

Nadziranje i procjena bi trebali biti bitan dio programa, ali ne previše skup i dugotrajan. Odabirući pravu listu pokazatelja, u pogledu njihove sposobnosti da odraze promjene koje se moraju mjeriti i koje se mogu mjeriti sa određenom dozom tačnosti, će biti ključ uspjeha u ovoj etapi. Da bi se odabrali ovi pokazatelji bitno je imati jasan plan šta je to što program treba postići i zašto i kako će to intervencija postignuti.

U idealnom slučaju pristupit će se nadziranju i procjeni na par-ticipativan način, gdje se konsultuju sve bitne zainteresovane strane uključene u proces davanja prijedloga. Također je bitno da imamo široke nazore i da budemo pozitivni tokom ovog procesa, jer se stvari mogu promjeniti u suprotnostima sa očekivanjima. Razotkrivanje problema ili nedostataka bi se trebalo vidjeti kao prilike da se poboljša program, a ne kao greške koje iziskuju pravdanje.

Koncept nadziranja i procjene nije komplikovan, ali ima puno odluka koje treba donjeti o tome šta se mjeri, kako ovo treba uraditi i kako se rezultati trebaju analizirati i koristiti. Ovi i ostali problemi su detaljnije opisani na drugim mjestima, na primjer: www.intrac.org. 1. To establish an estimate of the size of the dog popula-tion and its categories

E. Provedba, monitoring i implementacija: provjeriti da li program ispunjava svoje ciljeve

ANALIZA SLUČAJA 8Projektna matrica koja pokazuje samo jedan (najčešće se traži više od jednog) indikator za svaku fazu projekta koji je prikazan u analizi slučaja

FAZA INDIKATOR ŠTA SE MJERI?


Uticaj

Cilj

Rezultat

Aktivnost

Input

Smanjenje broja neželjenih pasa u lokalnoj zajednici

Povećanje postotka vlasničkih pasa

X broj sterlisanih pasa i tretiranih pasa mjesečno

Hiriruške intervencije sterli-zacije uz male troškove

Treneri koji će raditi sa loka-lnim veterinarima i sredstva za 50% od ukupnog broja sterlizacija.

Procjena populacija na dvogodišnjoj osnovi – direktno brojanje pasa lutalica na uzorku kojeg čine blokovi naselja površine 500m2

Anketiranje vlasnika pasa o tome da li su njihovi psi sterlisani (model slučajnog uzorka)

Evidencija klinika iz koje će se vidjeti broj sterilisanih pasa u semi

Broj klinika koji je potpisao protocol

Promjena

Efekat

Nastojanje

Nastojanje

20

POTPITANJA PREPORUKE ZA ALATKE/METODE

2. Da se razumije odakle pse lutalice dolaze. Drugim riječima, koji su izvori ovih pasa i zašto ovi izvori postoje?

POTPITANJA PREPORUKE ZA ALATKE/METODE

.

DODATAK A: Alatke za procjenu potreba programa za upravljanje populacijom pasa

Ovim dodatkom detaljnije se razrađuju pitanja postavljena u dijelu A. U okviru svakog naslova je niz pod-pitanja uparenih sa predlozima za alatke koje bi se mogle koristiti za istraživanje odgovora. Ovo nije iscrpna ili preskriptivna lista, ona služi za ohrabrivanje istrage problema.

Anektiranje vlasnika pasa u Dominikanskoj Republici

IFA

W/S

.CO

OK

1. Da se utvrdi procjena veličine populacije pasa i njenih kategorija

Koliko se trenutno pasa nalazi u kategoriji „lutajućih“ i „zatvorenih“? Imajte na umu da će psi koji lutaju biti i vlasnički i „prave“ lutalice.

Kako se mjenja populacija pasa lutalica vremenom i kako se održava? Da li je lutajuća populacija pasa sama po sebi sposobna za uspješno razmnožavanje? Da li lutajući psi mogu odgojiti štence do odrasle dobi?

Da li su neželjeni vlasnički psi napušteni i da li postaju dio lutajuće populacije? Da li je dozvoljeno vlasničkim psima da slobodno lutaju?

Ako je napuštanje i lutanje problem, zašto se to dešava? Koja su uvjerenja, stavovi ili okolišni faktori koji pred-stavljaju temelj ovih ponašanja.

Anketa o psima koji lutaju u paru sa anketom za lokalne vlasnike pasa koja iziskuje broj pasa koji bi obično lutali dok se anketa spro-vodi. Imajte na umu da anketa zahtjeva iskustvo u dizajnu ankete kako bi se dobili istiniti i bitni podaci.

Posmatrajte broj pasa u svakoj dobnoj klasi (štene, mladi pas i odrasli pas) u lutajućoj populaciji tokom vremena. Posmatrajte okote štenaca tokom sezone parenja, od lutajućih vlasničkih i lutajućih bezvlasničkih pasa da bi ustanovili koliko ih preživi u obje populacije.

Anketa za vlasnike – pitajte da li su njihovi psi vezani za privatno vlasništvo ili da li su oni (ili neko koga znaju, ako će priznavanje ovog ponašanja pred-stavljati problem) ikada napustili psa.

Mjerenju dobrobiti se može prići ili putem procijene životinja (direktno posmatranje životinja) ili procjenom baziranoj na resursima (mjerenje pristupa koje životinje imaju resursima koji su bitni za njihovu skrb) ili kom-binacija i jednog i drugog. Mjerenje skrbi kod populacije pasa, naročito onih populacija koje uključuju dio lutajućih životinja, je relativno loše istraženo područje. Međutim, bitno je nama kao zagovornicima skrbi za životinje da se pokušamo dotaći ovoga u nekim od bitnih pod-pitanja.

21

POTPITANJA PREPORUKA ZA ALATKE/METODEMjerenju dobrobiti se može prići ili putem procijene životinja (direktno posmatranje životinja) ili procjenom baziranoj na resursima (mjerenje pristupa koje životinje imaju resursima koji su bitni za njihovu skrb) ili kombinacija i jednog i drugog. Mjerenje skrbi kod populacije pasa, naročito onih populacija koje uključuju dio lutajućih životinja, je relativno loše istraženo područje. Međutim, bitno je nama kao zagovor-nicima skrbi za životinje da se pokušamo dotaći ovoga u nekim od bitnih pod-pitanja.

4. Šta se trenutačno radi neformalno i oficijelno kako bi se kontrolisala populacija pasa i zašto?

POTPITANJA PREPORUKA ZA ALATKE/METOD

.

3. Koji su problemi u pogledu skrbi populacije pasa i zašto se oni pojavljuju?

Kakav je status skrbi lutajuće populacije i koliko su česti problemi?

Kakav je status skrbi vlasničkih pasa i koliko su česti problemi? Da li su vlasnici pružili svojim psima resurse koji osiguravaju skrb?

Kakav je status skrbi pasa na koje utječu trenutačne mjere za kontrolu? Na primjer, kakav je status skrbi životinja u prihvatilištima? Koje metode eutanazije se koriste, ako se korsite?

Koja je stopa preživjelih različitih tipova (zatvorenih bezvlasničkih ili vlasničkih lutajućih) ili dobna grupa pasa? Preživljavanje može ukazivati na status skrbi, jer bi kratak period prežvljavanja u prosjeku ukazivao na loše zdravlje.

Da li ljudi misle da postoje problemi sa upravljanjem populacije pasa lokalno? Koje probleme uzrokuju psi?

Šta se trenutačno radi kako bi se upravljalo populacijom pasa?

Kakvi zakonski propisi postoje koji se tiču upravljanja populacijom pasa?

Direktne obzervacije lutajućih pasa zbog njihovog zdravstvenog stanja, kao što je ocjena o stanju tijela, hromost, povrede i stanje kože.

Direktne obzervacije pasa zbog njihovog zdravstvenog stanja i bihevioralnih reakcija prema vlasniku (da se istraži prethodno ophođenje vlasnika prema psu). Anketa za vlasnike koja se tiče nabavke resursa kao što je zdravstvena skrb, hrana, voda i sklonište.

Direktna obzervacija pasa u prihvatilištima, korištenje istog kriterija koji se koristi za druge kategorije pasa da bi se mogla uraditi usporedba. Diskusije sa vlasnicima prihvatilišta o resursima i metodama eutanazije.

Teško je izmjeriti stopu preživljavanja lutajućih populacija a da se ne pravi uzorak od strane individua. Anketa za pse koja istražuje pitanja vezana za pse u domaćinstvu, koji su uginuli u proteklih nekoliko godina može nam pružiti procjenu stope preživljavanja vlasničkih životinja i razloga zašto su životinje uginule (imajte na umu da stopa preživljavanja štenaca i odraslih pasa treba da bude odvojena, jer su ove brojke često jako različite).nam pružiti procjenu stope preživljavanja vlasnickih životinja i razloga zašto suživotinje uginule (imajte na umu da stopa preživljavanja štenaca i odraslih pasa treba da bude odvojena, jer su ove brojke cesto jako razlicite).

Rasprave sa malom grupom ljudi raznih profila. Neka grupe budu nefor-malne, dopustite rasprave oko tema i usmjeravajte rasprave odmjerenim pitanjima.

Pitajte relevantne lokalne vlasti o prirodi, broju i geografskim lokacijama žalbi koje su zaprimili. Raspravljajte sa bitnim zainteresovanim stranama kako bi shvatili prošlost, trenutno stanje i buduće planove za upravljanje populacijom pasa. Uzmite u obzir lokalne vlasti, veterinarske organizacije, NVO i vlasnike pasa.

Prikupite podatke i iz središnje i iz lokalne samouprave o zakonskim propi-sima koji se odnose na pse – moguće je da se bitni zakonski propisi nalaze u više od jednog akta (npr. kontrola oboljenja, veterinarski propisi, propisi o zaštiti okoliša).


22

n Napravite radnu grupu ljudi zainteresovanih i odgovornih za upravljanje populacijom pasa (pogledajte dio A za listu mogućih zainteresovanih strana). Ova radna grupa bi imala odgovornost za dizajniranje i izvođenje početnih procesa pri-kupljanja i analiziranja podataka o lokalnoj populaciji pasa.

n Prateći početnu procjenu, ova radna grupa se može pretvoriti u formalnu komisiju uz zastupništva za svaku bitnu zain-teresovanu stranu. Odbor bi u najmanju ruku trebao imati projektni zadatak, listu članova i ulogu tih članova, predanost čestim sastancima, ažuriranje akcionog plana i jasne ciljeve. Moguće je bazirati ovaj odbor na sličnim modelima, na prim-jer oni bazirani na poboljšanju ljudskog zdravlja. Može biti neophodno pozvati iskusne članove tog odbora da budu članovi odbora za upravljanje populacijom pasa.

n Svaki član odbora je odgovoran za predstavljanje potreba zainteresovanih strana u pogledu upravljanja populacijom pasa, naprimjer organizacije za javno zdravstvo zahtje-vaju kontrolu zoonoznih oboljenja, NVO poboljšanje skrbi, općinsko vijeće smanjenje dojava o ometanju javnog reda i mira. Skup ciljeva može biti izrađen na osnovu podataka dobivenih iz početne procjene i potreba zainteresovanih strana. Plan programa se može oformiti oko ovoga sa jasnim ciljevima i činjenicom šta će predstavljati uspjeh ili neuspjeh za zainteresovane strane (pogledajte dio D za više informacija o stvaranju plana).

n Finansijska obaveza koja je neophodna kako bi program bio uspješan, kratkoročno i dugoročno, bi se moralo raspravljati i dogovoriti od strane odbora. Ovo bi trebalo uključivati očekivana ulaganja od svake zainteresovane strane.

n Odgovornost svakog člana odbora pri izvođenju, monitoringu i procjeni programa, mora biti pojašnjena. Jednom kada se program pokrene, redovni sastanci će biti neophodni da bi se ažurirao napredak i kako bi se raspravili rezultati monitorin-gaskrb i procjene i da bi se odredile promjene koje se moraju načiniti.

n Odbor će u suštini biti stalan jer je upravljanje populacijom pasa stalan izazov, iako će se članovi neizbježno mjenjati.

Slijedeće su predlozi za poboljšanje funkcionisanja odbora:

n Seminari ili radionice se mogu koristiti da se potakne i razvije program u ključnim tačkama, uključujući proces planiranja. Ovakav događaj se može osloniti na znanje koje ne posjeduju članovi odbora.

n Pojašnjavanje uloga, uključujući detalje kao administrativni problemi (npr. sati i dogovori oko sastanaka), će pomoći pri uspostavljanju realnih očekivanja. Ovo bi se trebalo često revi-dirati i rotirati, ako bude prikladno.

n Odbor bi trebao biti transparentan koliko god je to moguće, kako bi se steklo povjerenje javnosti u pogledu ovog programa.

n Odbor će neminovno doživjeti razlike u mišljenju, tako da će jasne smjernice i shvatanje kako će se te situacije riješiti omogućiti održanje kohezije.

The Alliance for Rabies ControlUK registered charity number: SC 037112www.rabiescontrol.org

Humane Society International2100 L Street NW, Washington, DC, 20037, United StatesTel: +1 (202) 452 1100

.

DODATAK B: Formiranje mješovite komisije

Slijedi primjer procesa koji se može koristiti za postizanje angažmana i podrške zainteresovanih strana; takav proces može biti adaptiran za programe različitih veličina (od malih projekata za lokalne zajednice do nacionalnih programa).

The Alliance for Rabies ControlUK registered charity number: SC 07www.rabiescontrol.org

Humane Society International2100 L Street NW, Washington, DC, 20037, United StatesTel: +1 (202) 452 1100www.humanesociety.org

International Fund for Animal WelfareInternational Headquarters, 411 Main Street, PO Box 193Yarmouth Port, MA 02675, United StatesTel: +1 (508) 744 2000www.ifaw.org

Royal Society for the Prevention of Cruelty to Animals, Wilberforce WaySouthwater, Horsham, West Sussex RH13 9RS, United KingdomTel: +44 300 1234 555 www.rspca.org.ukA charity registered in England and Wales, no: 219099

World Small Animal Veterinary Associationwww.wsava.org

World Society for the Protection of Animals1st Floor, 89 Albert Embankment, London SE1 7TP, United KingdomTel: +44 (020) 7587 5000www.wspa-international.org

I n te r n a t i o n a l

DOBROBIT ŽIVOTINJA KAO OSNOV ZA EUTANAZIJU PASA I MAČAKA I RAZVOJ STRATEŠKIH DOKUMENATA O EUTANAZIJIMeđunarodna koalicija za menadžment kućnih životinja

3

Uvod 5

Međunarodna koalicija za menadžment kućnih životinja 5Kome su ove smjernice namijenjene? 5Šta je eutanazija ? 5Zašto da razmatramo eutanaziju? 6Eutanazija kao alatka za dobrobit 6Pet potreba dobrobiti 6

Zašto je bitno imati strategiju upravljanja eutanazijom? 7

Zašto je korisna strategija upravljanja eutanazijom 7

Kako razviti strategiju upravljanja eutanazijom? 8

Formiranje mješovite komisije 8Razvoj vaše strategije 9 Početno istraživanje – razumijevanje situacije i potrebe za eutanazijom Razvoj sveobuhvatne strategije o eutanaziji Razvoj detaljne alatke za procjenu eutanazije za pojedine životinje

Kako da implementirate i komunicirate svoju strategiju 21

Odabir osoblja i trening 21 Trening Operateri za eutanaziju Komuniciranje vaše strategije 22Monitoring i provjera 22

Dodatak 23

Algoritmi za donošenje odluke o eutanaziji i bilješke za korištenje od Međunarodnog fonda za dobrobit životinja 23

Sadržaj

4

5

Međunarodna koalicija za menadžment kućnih životinja

Međunarodnu koaliciju za menadžment kućnih životinja (ICAM) čine predstavnici Svjetskog udruženja za zaštitu životinja (WSPA), Međunarodnog humanog udruženja (HSI), Međunarodnog fonda za dobrobit životinja (IFAW), Međunarodnog odjela kraljevskog udruženja za prevenciju okrutnosti nad životinjama (RSPCA International), Svjetskog veterinarskog udruženja za male životinje (WSAVA) i Alijanse za kontrolu bjesnila (ARC).

Ova grupa je uspostavljena kako bi ispunila nekoliko ciljeva, uključujući širenje informacija i ideja o tretiranju životinja lutalica, s namjerom da se koordinišu i poboljšaju smjernice i preporuke organizacija članica. Svaka organizacija se složila da je bitno težiti saradnji i unapređenju zajedničkog razumijevanja problema. Kao osnivačka i savjetodavna tijela, imamo odgovornost ponuditi najpreciznije smjernice, zasnovane na najnovijim dostupnim podacima i konceptima, koji se bave tretiranjem pasa i mačaka. Također, vjerujemo da je bitno težiti ka transparentnosti i dokumentovati naša mišljenja i filozofiju kada god je to moguće. S tom namjenom nastaje i ovaj dokument – on predstavlja naše preporuke u vrijeme njegovog nastanka, bazirane na dosadašnjem znanju i iskustvu, te će biti ažuriran u skladu sa mogućnostima.

Ako imate komentare ili prijedloge za ove smjernice molimo vas kontaktirajte ICAM na [email protected].

Kome su ove smjernice namijenjene?

Ove smjernice su razvijene kako bi ih koristile javne, privatne ili dobrotvorne organizacije, agencije ili individue odgovorne za program rada sa psima ili mačkama, uključujući:

� prihvatilišta za životinje � centre za udomljavanje � veterinarske klinike � programe životinjskog zdravlja

Sve ove ustanove su odgovorne za brigu o životinjama i kao takve će morati donijeti teške odluke o budućnosti pojedinih životinja. Ove smjernice su izrađene u konsultaciji sa velikim brojem stručnjaka iz oblasti veterinarstva, menadžmenta dobrobiti životinja, kao i stručnjaka za tretiranje životinja iz čitavog svijeta1. Nadamo se da će kao takve biti značajne i primjenjive u bilo kojoj zemlji. U ostatku dokumenta koristit ćemo pojam „organizacija“ kako bi obuhvatili sve ljude koji bi mogli koristiti ove smjernice.

Šta je eutanazija?

Pojam eutanazija potiče od grčke rječi ‘eu’ koja znači „dobro“ i ‘thanatos’ koja znači „smrt“. Prema tome, trebamo težiti da pružimo što humaniju smrt određenoj životinji, u slučajevima kada se eutanazija smatra najboljim rješenjem, na osnovu nekoliko kriterija. Ovi kriteriji bi primarno trebali biti vezani za trenutnu i buduću dobrobit životinje.

Postoje četiri primarna kriterija koji osiguravaju da je smrt prouzrokovana eutanazijom humana2. Metoda nužno:1. smanjuje bol i nelagodnost2. postiže brz3 gubitak svijesti, praćen smrću3. smanjuje strah i muke životinje4. pouzdana je i nepovratna.

Uvod

1. Informacije dobivene od državnih tijela, nevladinih organizacija i individualnih eksperata iz sljedećih država: Brazil, Kosta Rika, Hrvatska, Kipar, Indija, Italija, Nepal, Filipini, Srbija, Tajland, Velika Britanija, Amerika i Zambija.2. Beaver, BV, et al, 2001. Izvještaj AVMA panel-diskusije o eutanaziji J. Am. Vet. Med. Assoc. 218:6883. Brzo može biti definisano kao ne više od pet do sedam sekundi do gubitka svijesti.

6

Zašto da razmatramo eutanaziju?

Odluka o eutanaziji je samo jedno moguće rješenje za dobrobit životinje. Organizacija ne donosi odluku da li treba izvršiti eutanaziju, nego procjenjuje da li postoje problemi i šta se po tom pitanju može učiniti za životinju. Ako životinja, za koju ste vi odgovorni (tj. životinja koja je pod direktnim uticajem vašeg programa, ili unutar potencijalnog djelokruga vašeg programa) pati od fizičkih, bihevioralnih i/ili psiholoških problema, ili će neizbježno patiti od takvih problema ako se ništa ne poduzme, onda ste vi odgovorni za donošenje odluke o tome šta uraditi, kako bi se pomoglo toj životinji.

Smrt je neizbježna za sve životinje. Međutim, patnja prije smrti nije uvijek neizbježna i može se izbjeći ljudskom intervencijom. Iz perspektive dobrobiti životinja, kada se ne može efikasno spriječiti ili umanjiti patnja, humano prekraćivanje patnje smrću se može smatrati kao najbolje rješenje. Ta odluka nije jednostavna i ako će se eutanazija koristiti efikasno, mora postojati jasna strategija bazirana na dokazima, kao i procesima koji će osigurati prikladan odabir i humano izvršenje.

Eutanazija kao izbor za dobrobit

Odlučiti se za eutanaziju može biti jako teško. U nekim situacijama, odluka je jasna, na primjer kada zakon nalaže da životinja sa bjesnilom mora biti eutanizirana kako bi se spriječilo širenje oboljenja. Međutim, u većini situacija odluka neće biti tako jasna. Svaka organizacija funkcioniše pod drugačijim setom okolnosti pa je prema tome na njima da pomno razmotre pod kojim oklonostima je eutanazija prikladna.

Vaša odluka o eutanaziji će zavisiti od velikog broja faktora, naročito od toga da li vaša organizacija ima dovoljno finansijskih, ljudskih resursa i veterinara eksperata kako bi se održao prihvatljiv kvalitet života za određenu životinju. Kvalitet života je subjektivan pojam, pa prema tome može biti korisno razmišljati o potrebama životinja uz pomoć pravila ‘pet uslova dobrobiti’4.

Pet uslova dobrobiti

� Odgovarajući smještaj � Odgovarajuća prehrana � Mogućnost ispoljavanja ponašanja u skladu sa njihovom

prirodom � Smještajem sa drugim životinjama ili odvojeno. � Zaštita od bola, patnje, povrede i bolesti.

Treba napomenuti da samo omogućavanje ‘pristupa’ ovim principima neće osigurati dobru brigu o životinjama. Ovo je isključivo okosnica za razmatranje potreba dobrobiti. Međutim, ako se minimum potreba ne može ispuniti, trebate razmotriti kako se standardi mogu poboljšati da bi se ispunile te potrebe. Ako to nije moguće, onda će se možda morati razmatrati eutanazija kao izbor za osiguranje dobrobiti. Ovih pet potreba dobrobiti mogu biti značajnoo ugrožene, a eutanazija bi bila opravdana pod velikim brojem okolnosti. Na primjer:

U zajednici: životinje mogu patiti ako nisu odgovorno zbrinute, na primjer ako su povrijeđene dok lutaju ulicama, ili ako su neuhranjene uslijed neprikladne ishrane. U nekim zajednicama možda nema pristupačne i povoljne veterinarske brige, što znači da oboljenja i povrede neće biti tretirane, što može uzrokovati ogromnu patnju.

U prihvatilištima: životinje koje se dugo drže u prihvatilištima mogu patiti od oboljenja i nekada od zapuštenosti, te ih može biti jako teško udomiti jer se njihovo ponašanje vremenom pogoršava kao posljedica držanja u nepogodnim uslovima5.

Koji god da je vaš stav o eutanaziji, bitno je da propitujete vašu odluku na informativan i savjetodavan način. Također, bitno je da možete opravdati i objasniti svoju odluku sa stanovišta dosljednog držanja vaših strategijama i mandata, kao organizacije koja je zadužena za program rada koji uključuje pse i mačke. Ako eutanazija nije najbolja opcija za određenu životinju, trebat ćete poduzeti alternativne postupke kako bi zaštitili životinju.

4. Pet potreba dobrobiti su propisane u zakonu o dobrobiti životinja (2006) za Englesku i Vels. One su posebno razvijene za životinje ljubimce uz pomoć opće poznatih „pet sloboda“. Za više detalja o pet sloboda pogledajte www.fawc.org.uk5. Arluke, A. (2003) Stanje životinja II, p77

7

ICAM vjeruje da je bitno da organizacije koje radesa životinjama razmotre i definišu strategiju za eutanaziju životinja koje su pod njihovim nadzorom, kako bi se u slučaju potrebe mogla donijeti informisana i činjenicama potkrijepljena odluka. Mi razumijemo da briga o životinjama, programi spašavanja i upravljanja podrazumijevaju širok kontekst, te da nije moguće pružiti set kriterija za eutanaziju, koji bi mogli važiti za sve situacije. Prema tome, ove smjernice vam ne mogu reći šta bi tačno vaša strategija o eutanaziji trebala sadržavati, ali će vam pomoći da razvijete strategiju zasnovanu na principima dobrobiti životinja.

Zašto je korisna strategija upravljanja eutanazijom

� Omogućava da sve zainteresovane strane uključene u razvoj strategije razumiju i slažu se sa razlozima za eutanaziju. Prema tome, u stanju su da kontinuirano pružaju najbolje usluge životinjama za koje se brinu.

� Osigurava da se odluka o eutanaziji primjenjuje u pravoj situaciji, u pravo vrijeme koristeći ispravne metode, omogućavajući najbolju dostupnu njegu.

� Smanjuje potrebu za subjektivnim donošenjem odluka i, prema tome, smanjuje stres za one koji donose odluke, kao i mogućnost konflikta između uposlenika.

� Može biti dostupna u pisanoj formi tako da se rukovodstvo, uposlenici i javnost uvijek mogu pozvati na nju.

� Pruža standard na osnovu kojeg se uposlenici mogu obučiti. � Pruža standard koji se uvijek može pregledati i ažurirati

– strategija bi trebala biti ‘živi’ dokument na čiji bi razvoj uposlenici bili poticani, a po potrebi se treba tražiti i njihova uključenost u praćenje i implementaciju.

Zašto je bitno imati strategiju upravljanja eutanazijom?

Analiza slučaja

HrvatskaPrihvatilište za životinje je dojavilo da ima poteškoće uslijed neslaganja uposlenika sa veterinarom oko odluke o izvršenju eutanazije. Veterinar je tvrdio da je okrutno držati psa na životu ako se on pati, ali uposlenici su mislili ‘da ljudi ne bi trebali odlučivati da li će životinja živjeti ili umrijeti’. Ovaj konflikt se mogao izbjeći da je organizacija razvila jasnu strategiju za eutanaziju, koju su svi pročitali i razumjeli.

KiparOrganizacija za dobrobit životinja je ustanovila da ‘mnogi ljudi vjeruju da donošenje životinje u centar za spašavanje njoj garantuje dom zauvijek. Međutim, uzimajući u obzir broj primljenih životinja, ne bi bilo moguće pružiti doživotno utočište za sve. Ovaj nesporazum je rezultirao negativnim medijskim pokrićem, verbalnim i fizičkim zlostavljanjem i žalbama da smo ubili sve životinje koje su nam donesene’. Organizacija je ustanovila da su kritike smanjene objašnjenjem njihovih odluka i razloga za eutanaziju.

BrazilOsoblje jednog prihvatilišta je ustanovilo da im je strategija za eutanaziju omogućila da rade ‘razumno, a ne samo emocionalno.’

8

Formiranje mješovite komisije

Neke individue ili organizacije mogu biti zainteresovane da se uključe u razvoj strategije vaše organizacije za upravljanje eutanazijom. Poželjno je da budu uključeni od samog početka kreiranja strategije. Naposlijetku, na ovaj način osigurava se i njihova podrška u prihvatanju završne strategije. Ovo može uključivati (*ukazuje na ključne):

� povjerenik organizacije* � vodstvo organizacije* � uposlenici organizacije*- oni koji su direktno uključeni

u donošenje odluka vezanih za eutanaziju i praksu, ali i ostali uposlenici koje će interesovati strategija (važno je da su uključeni oni koji vrše izbor životinja za eutanaziju – tehničari, nadzornici, njegovatelji, terenski radnici, veterinari, uposlenici zaduženi za usvajanje i komunikaciju)

� veterinari* - će moći dati savjete o praktičnim i bitnim naučnim apektima

� savjetnici za dobrobit* - to može biti veterinar, ali i stručnjak obrazovan u polju dobrobiti životinja

� vlasti – obično lokalne, ali biste se mogli konsultovati i sa predstavnicima izvršne vlasti ako je uključena u vaš program rada, kako bi se mogle tematizovati i sporne situacije

� nevladine organizacije – druge organizacije koje rade na sličnim problemima ili programima rada; ako možete postići konsenzus to vam može olakšati zajednički rad i možete razmjenjivati dobra iskustva

� pravni savjetnici* - ključno je osigurati da se vaša strategija drži zakona te države

� vođe/predstavnici lokalne zajednice – javnost će biti zainteresovana za vaše aktivnosti i najbolje bi bilo i njih uključiti u proces kako bi razumjeli donesene odluke

� vjerske vođe/predstavnici – naročito ako je eutanazija vjerski problem u vašoj zajednici.

Î Slijedeći početni izvještaj ova radna grupa se može razviti u formalni odbor sa predstavnicima svih bitnih zainteresovanih strana. Ovaj odbor bi trebao imati makar ‘opis posla’, listu članova i opis uloga članova, opredjeljenje za regularne sastanke, ažuriranje akcionih planova i jasan cilj. Moguće je bazirati ovaj odbor na sličnim modelima unutar države, na primjer onima koji su dizajnirani za poboljšanje ljudskog zdravlja.

Î Svaki član unutar odbora je odgovoran da predstavlja potrebe svojih zainteresovanih strana u vezi sa dobrobiti životinja i korištenjem eutanazije (npr. veterinarsko osoblje će potaknuti medicinska razmatranja, menadžment finansijska i organizacijska razmatranja, uposlenici operaciona razmatranja itd.) ÎNa osnovu postavljenih pitanja tokom početnog izvještaja može se razviti zajedničko razumijevanje problema njege, a dodatne potrebe svih zainteresovanih strana bi se trebale razjasniti. Iz ovoga se već može skicirati prijedlog strategije i mjere implementacije. ÎNeophodne aktivnosti koje moraju poduzeti sve zainteresovane strane, kratkoročno i dugoročno, bi trebale biti raspravljane i dogovorene od strane odbora. Ovo bi trebalo uključiti mjere za daljnje istraživanje i konsultacije ako je neophodno, pisanje strategije, obučavanje osoblja imajući na umu strategiju, razjašnjavanje strategije široj javosti ako ima potrebe, te kontinuirani monitoring, procjenu i preispitivanje strategije. ÎMožda će prilikom implementacije nove strategije biti neophodni kontinuirani sastanci, kako bi se ažurirao napredak, raspravili rezultati monitoringa i procjene, te potrebne promjene.

Slijedi par prijedloga za poboljšanje rada odbora.

� Tokom faze planiranja mogu se koristiti seminari ili radionice, kako bi ohrabrili komunikaciju i dijeljenje ideja. Ovakav događaj, također, može potaći stručnost koja inače možda nije prisutna u odboru.

� Određivanje jasnih uloga, uključujući detalje kao što su administrativni zadaci (npr. zapisnik, dogovaranje sastanaka itd.) će pomoći da se stvore realna očekivanja. Uloge bi se trebale često preispitivati i rotirati ako je pogodno.

� Odbor bi trebao biti transparentan koliko god je to moguće kako bi ohrabrili šire povjerenje u razvoj strategije.

� Odbor će neizbježno naići na razlike u mišljenju; jasne smjernice i znanje kako da se rukovodi takvim situacijama mogu pomoći da se održi kohezija.

Kako razviti strategiju upravljanja eutanazijom?

9

1 Početni pregled – razumijevanje vaše situacije i potrebe za eutanazijom

Jedna od prvih uloga mješovitog odbora će biti da sagledaju trenutnu situaciju, kako bi došli do zajedničkog razumijevanja šta je to što pokušavate postići, kao i izazova koji vas čekaju. Da biste to postigli, može vam pomoći zajednički rad na ovom procesu.

Participativne rasprave o brizi o životinjama u okviru vašeg programa

Bitno je započeti sa općim raspravama, tako da sve zainteresovane strane počinju sa zajedničkim razumijevanjem ciljeva vašeg radnog programa i konteksta u kojem djelujete.

Pitanja koja možete razmotriti

� Koji su to etički principi vaše organizacije? � Šta „dobrobit“ za vas znači? � Koja je uloga vašeg radnog programa? Koje probleme

dobrobiti vi želite adresirati? � Kako vaše aktivnosti utiču na živote životinja? � Koje odgovornosti vaša organizacija ima prema životinjama

koje su pod vašom brigom? � Koji je obim izazova vezanih za dobrobit, sa kojima se

susrećete? Promislite o broju životinja koje trebaju pomoć godišnje i o koliko tih životinja se brine vaša organizacija tokom jedne godine.

� Šta dugoročno želite postići?

Participativne tehnike

Eutanazija je osjetljiva tema i ponekad osoblje zainteresovanih strana neće biti saglasno o tome kada bi se ona trebala koristiti. Iako će uvijek biti potrebno razmotriti slučaj na individualnoj osnovi, struktura donošenja odluka može pomoći osoblju u objektivnoj analizi situacije. Kako bi se osigurala maksimalna podrška za rezultirajuće odluke, pristup za kreiranje strukture za donošenje odluka bi trebao biti participativan. Participativne tehnike mogu pomoći da diskusije budu objektivne i da mišljenje svih bude uključeno, kako bi svi bili upoznati sa preporukama i procedurama.

Primjeri takvih tehnika i vježbi su navedeni u sljedećem odjeljku. Korisno je da ove vježbe izvede vješt voditelj, po mogućnosti neko ko je nepristrasan u pogledu ishoda.

Razvoj vaše strategije

Postoje tri etape pri razvoju sveobuhvatne strategije za eutanaziju.

1 Početni pregled – razumijevanje vaše situacije i potrebe za eutanazijom. 2 Razvoj sveobuhvatne strategije za eutanaziju. 3 Razvoj detaljne alatke za procjenu pojedinačnih životinja za eutanaziju.

10

Participatorna vježba 1

‘Obogaćivanje misli’ je tehnika koja se obično koristi uradu u grupama, kako bi se stvorio veliki broj ideja o specifičnom problemu ili temi. Može vam pomoći da:

� ohrabrite kreativno razmišljanje i stvorite entuzijazam � ohrabrite učešće i razvoj ideja svih prisutnih � izbjegnete suvišne analize tako što nećete procjenjivati ideje.

Može vam biti od pomoći da koristite nepristrasnog moderatora.

Metoda: Zapišite pitanja za raspravu na vidljivo mjesto, npr. pokretna tabla

� Strukturisano obogaćivanje misli – učesnici se ohrabruju da doprinesu raspravi jedan po jedan i njihove povratne informacije se bilježe na tablu bez dorade. Ako im ponestane ideja, mogu tražiti da se ide „dalje“. Kada ponestane ideja, povratne informacije se pregledaju zajedno. Postavljanje pitanja se ohrabruje, a kritiziranje ne ohrabruje. Prednosti– svi imaju jednaku šansu da doprinesu raspravi. Mane – može biti rigidno i ograničavajuće.

� Nestrukturisano obogaćivanje misli – učesnici iznose ideje koje im padnu na pamet. Prednosti – učesnici mogu dopunjavati ideje jedni drugima. Opuštena atmosfera. Mane – manje deklarativni učesnici možda neće dati doprinos.

� Anonimno obogaćivanje misli – učesnici individualno pišu ideje na samoljepljive papiriće. Prikupite papiriće i izložite ih tako da ih svi vide. Prednosti – pruža povjerljivost pa se učesnici mogu osjećati lagodnije pri dijeljenju ideja. Izbjegava razorne analize od strane drugih članova tokom procesa. Može spriječiti da grupa bude pod neopravdanim uticajem jednog od članova ili zajedničkog niza ideja. Mane – grupa može izgubiti sinergiju koja dolazi od otvorenih diskusija.

Najbolje rješenje je korištenje kombinacije metoda. Jednom kada se ideje pripreme:

� reducirajte listu na najbitnije stavke � kombinujte stavke koje su slične � raspravite svaku stavku, ponaosob, o njenim vrlinama � dajte svakoj osobi dodatnu šansu da doda stavku.

Izlazni podaci: Ova vježba će vam pomoći da dođete do zajedničkog razumijevanja o ulozi vaše organizacije, njenog uticaja na životinje i odgovora šta to dobrobit predstavlja za vaše zainteresovane strane. Ovo će biti početna tačka pri razmatranju, kada i kako koristiti eutanaziju.

Identificiranje kapaciteta vašeg programa

Odbor treba definisati ograničenja usluga koje vi realno i efikasno možete pružiti, kao i identifikovati gdje može doći do slabosti pri pružanju usluga. Fokus bi trebao biti na izvodljivosti; mnoge stvari su moguće u teoriji, ali ne i u praksi, tako da će biti potrebno odrediti prioritet za iskorištenje resursa. Razmotrite pitanja ispod.

a) Koje su potrebe dobrobiti životinja u vašem programu?

� Koje potrebe imaju životinje sa kojima se suočavate? Na primjer, prikladna ishrana, smještaj, voda, vježba, ponašanje ljudi, zdravstvena zaštita, higijena, socijalizacija.

� Koje standarde želite ispuniti? Da li ispunjavate te standarde?

11

b) Koji su znakovi i razlozi za lošu brigu o životinjama sa kojima radite?

Kao grupa možete razmotriti pomoću kojih pokazatelja se može odrediti stanje njege životinja u vašem radnom programu - da li je to životinja na ulici, u nečijem domu ili prihvatilištu. Postoje različiti pristupi za određivanje njege životinja. Jednostavno, možete procijeniti nivo dobrobiti tako što ćete pratiti pokazatelje kao što su: nivo dostupne hrane i vode, povrede, oboljenje i smrtnost, te bihevioralni pokazatelji patnje.


Kao odbor, mogli biste napraviti grafikon u obliku paučine kako bi razmotrili potrebe pasa i mačaka i kako se one mogu ispuniti u vašem programu ili objektu.

Metoda: Pitajte grupu šta je potrebno psima i mačkama. Možete koristiti pet potreba njege (spomenute ranije) kao polaznu tačku. Na karti nacrtajte simbol koji predstavlja tu potrebu i napišite kriterije koji ispunjavaju tu potrebu (npr. Potreba=voda, Kriterij=lako dostupna, čista, u prozirnoj posudi, često mijenjana, teško ju je prosuti). Ponovite za što veći broj potreba. Stavite karte u veliki krug. Nađite oznaku za centar kruga. Potom za svaku potrebu razmotrite koliko to možete ispuniti u specifičnom kontekstu programa/situacije. Ako se potreba može ispuniti, stavite oznaku prema vanjskom dijelu kruga, ako se ne može ispuniti stavite oznaku prema centru kruga. Bitno je da ne pomiješamo koliko dobro se potreba može ispuniti sa tim koliko dobro je ispunjavamo. Ako potrebe ne ispunjavamo dovoljno dobro, to bi onda trebalo raspraviti i predložiti rješenje.

Moglo bi biti korisno da se vježba ponovi za specifične kategorije životinja sa kojima radite, kao što su mladi štenci ili stariji psi.

Izlazni podaci: Ova vježba bi trebala stimulisati raspravu o tome šta je psu i mački potrebno, te dati početnu tačku sa koje se mogu raspravljati potrebe i problemi dobrobiti. Vježba će istaknuti koje potrebe za životinje vaš program ne ispunjava najbolje. Ona se može ponoviti nakon tri mjeseca da se vidi napredak.

Participatorna vježba 3Istraživanje dobrobiti životinja i patnje

Nešto bihevioralnog znanja će biti neophodno za ovu vježbu. Moglo bi biti korisno pozvati bihevioralnog stručnjaka, te se pozvati na postojeće istraživanje na ovu temu6.

Kako izgleda „sretan“ pas i šta on to radi? Nacrtajte obris psa na papir i na svakom dijelu tijela napišite znakove psa koji uživa u dobroj njezi. Raspravite ponašanja koja se mogu pogrešno protumačiti, npr. mahanje repom može ukazivati na stres, a ne na pozdrav.Kako izgleda „nesretan“ pas i šta on radi? Raspravite kako se drugi psi drugačije nose sa stvarima. Neki psi se mogu povući i na stres reagovati tako što većinu vremena provode spavajući i ne reagujući na podražaje. Drugi psi mogu na stres odgovoriti hiperaktivošću. Raspravite ponašanja povezana sa dobrom i lošom njegom. Razmotrite da li je ponašanje normalno, normalno ali izvan konteksta, ili abnormalno. Na primjer, ako pas liže zid, to je abnormalno. Ako pas prekomjerno laje, to može biti normalno, ali izvan konteksta.Raspravite najučestalija klinička stanja životinja pod vašim nadzorom. Postoji li način da nivo patnje podijelimo u kategorije, na primjer na osnovu težine i trajanja? (Napomena: nema lakog odgovora na ovo pitanje, ali ga je korisno raspraviti.). Koja stanja su izlječiva? Od tih, koja su vjerovatno izlječiva? Razmotrite finansijske implikacije – ako je tretman za kontinuirano, ili komplikovano stanje, skup kako će to uticati na mogućnost tretiranja drugih životinja?

Izlazni podaci: Ova vježba će vam pomoći da napravite zajednički set pokazatelja za brigu o životinjama u vašem radnom programu. Ako pokazatelji ukazuju na to briga nije na zadovoljavajućem nivou, trebat ćete dodatno istražiti kako biste identificirali uzroke lošeg tretmana, stepen do kojeg se to dešava (težina i trajanje), te da li se može poboljšati i kako.

Stimulacija Vježba

Voda

Sigurnost Hrana

Utočište

Drugarstvo

Vet. briga

6. Kao referenca pogedajte izvještaj odbora za Dobrobit Životinja Ljubimaca (2009) Procjena brige www.cawc.org.uk/reports

12

Budući da je jako teško razvrstati nivoe patnje kod životinja, organizacije često koriste nejasne pojmove, poput ‘ekstremna patnja’. Ovo može dovesti do zabune prilikom donošenja odluka o brizi, stoga su ti pojmovi često ostavljeni pojedincima na interpretaciju. Bilo bi korisno ako biste grupnom raspravom i definisanjem šta taj pojam podrazumijeva mogli eliminisati dio subjektivnosti. Pri tome možete koristiti pokazatelje ili skale sa definicijama, kako bi pojasnili šta mislite pod različitim nivoima patnje.

Primjerak 1: Matrica dobrobiti za participatornu vježbu 4


Matrica dobrobiti: Napravite matricu poput ove ispod, samo veću. U lijevu kolonu izlistajte probleme dobrobiti koji su bitni za vaš program rada (npr. loša ishrana, nedovoljno vježbe, oboljenja). Pri vrhu napravite kolone za patnju, broj životinja na koje to utiče, trajanje (čitav život, minute ili sati, redovno ili ne), koliko je problem rješiv pomoću postojećih resursa, koje su alternativne opcije. Potom zajednički donesite odluku o ocjeni pojedinačnog problema u svakoj kategoriji, na skali od 1 do 10 (1 je nisko, 10 visoko, a kao grupa ćete morati odlučiti kako ćete dodjeljivati rezultate u odnosu na skalu). Zatim osmislite prijedlog rješenja problema. Ovo možete uraditi kroz rasprave, ili dajući pojedinačne ocjene i izvlačeći prosjek.

Izlazni podaci: Trebali biste zajedno razmisliti o ishodu. Neki problemi mogu podrazumijevati visoke nivoe patnje, koji utiču na mnoge životinje i traju dugo, ali su vrlo jednostavni za riješiti; druge je možda teško riješiti, ali ne utiču na veliki broj životinja. Prilikom rada na ovom procesu, određivanje prioriteta može biti jako korisno za grupu, kako bi se upravo ta polja nastojala poboljšati.

ZdravljeŠugaPovreda (od auta)Povreda (od ljudi)Spolni tumoriTrudnoća i laktacijaBihevioralni izazoviAgresijaDivlji (nema vlasnika/brige?)Vezan cijeli danDruštveno izolovanStalno ganjanje repaDrugo

Patnja Broj Trajanje Mogućnost Alternativne životinja rješenja opcije

13

c) Koliko se životinjâ, pod normalnim okolnostima, u jednom trenutku ili tokom određenog perioda, može efikasno tretirati vašim programom koristeći postojeće resurse? Kako ćete znati da ste dostigli granice vaših kapaciteta? Koliko često dosežete svoj puni potencijal?

� Koliko resursa je neophodno kako bi održali željeni nivo dobrobiti? Da li su vam ti resursi dostupni? Nabrojte i izmjerite neopodne fizičke, finansijske i edukativne ljudske resurse.

� Koja oboljenja/povrede/biheviroalne probleme ste u stanju tretirati sa postojećim resursima, a koje niste?

� Koji drugi faktori mogu uticati na kapacitet vašeg rada? Na primjer, iznenadni doliv životinja, širenje bolesti, prirodne katastrofe, promjene osoblja, promjene vaše finansijske situacije.

� Da li je vaš program rada premašio optimalni operativni kapacitet?

� Koje su implikacije za osoblje i životinje ako se pređe taj kapacitet? Koji aspekti pet uslova dobrobiti su ugroženi?

� Kako ćete znati da ste dostigli granice vaših potencijala? Koje indikatore možete koristiti? Koje bilješke ćete voditi i ko će biti odgovoran za njihov pregled?

Planiranje za ispunjavanje uslova dobrobiti – da li vam je neophodna strategija upravljanja eutanazijom?

Sada kada ste raspravili i dogovorili uslove dobrobiti za životinje pod vašim nadzorom, trebali biste istražiti opcije dostupne tokom rada pod pritiskom. Bitno je unaprijed dogovoriti kako ćete se ophoditi prema životinjama onda kada ne budete mogli udovoljiti osnovnim uslovim dobrobiti, kao i prema onima koje su izvan okvira vašeg kapaciteta. Ovo je prilika za vas kao grupu da revidirate postojeće stanje resursa i opcije, te da prepoznate buduće potrebe. Možete razmotriti sljedeća pitanja:

a) Šta možete uraditi za životinje onda kada radite blizu ili na granici vaših resursa? Na primjer, postoje li druge organizacije koje pomažu ili koje bi mogle pružiti pomoć u tretmanu viška životinja? Možete li iskoristiti usluge njegovatelja? Da li je udomljavanje opcija? Trebate li dati do znanja javnosti/vlastima da ne možete primati više životinja? Da li bi eutanazija životinja sa najlošijim nivoom brige pomogla u poboljšanju brige za preostale životinje, ili bi vam omogućila da dugoročno pružite bolje usluge većem broju životinja?

b) Koji je aktuelni stav o eutanaziji u vašoj organizaciji? Imate li pisanu strategiju? Je li ažurirana i često preispitivana?

c) Ako eutanazirate životinje: � Kako se donosi odluka da se životinja eutanizira? Koji se

kriteriji koriste? � Ko izvodi eutanaziju? � Koje metode se koriste za eutanaziju? � Kako se evidentiraju odluke i postupci? � Kakav trening je dostupan uposlenicima u vezi sa

procesom donošenja odluke i izvođenja eutanazije? � Imate li problema vezanih za eutanaziju u vašoj

organizaciji?

d) Ako se ne izvedi eutanazija, koje se alternativne metode koriste? Kao direkta rezultat toga, postoje li problemi vezani za dobrobit pojedinačnih životinja ili čitave populacije prihvatilišta?

e) Kakve strategije za upravljanje eutanazijom imaju druge organizacije u vašoj regiji?

f ) Koje je pravno stajalište o eutanaziji u vašoj državi?g) Postoje li religiozni probemi povezani sa eutanazijom, kojih

bi trebali biti svjesni?h) Kakvo je mišljenje javnosti o eutanaziji? Probajte prikupiti

različita mišljenja.

Izlazni podaciOvaj početni pregled bi trebao rezultirati:

� zajedničkim shvatanjem potrebe za ovim raspravama i strategijom o eutanaziji

� ‘odobravanjem’ razvojne strategije od svih zainteresovanih strana

� identifikacijom područja programa gdje bi briga za životinje mogla biti ugrožena i gdje bi se uspostavio prag kada eutanazija postaje neophodno rješenje za dobrobit životinja.

2 Razvoj sveobuhvatne strategije o eutanaziji

Kada odbor razvije zajedničko shvatanje potrebe za strategijom o eutanaziji, biti ćete spremni da formulirate detaljnu strategiju. Sljedeći dio skicira vrstu informacija koje možete uključiti u vašu pisanu strategiju, kao i probleme koje možete razmotriti.

Stav organizacijeVećina strategija o eutanaziji će počinjati sa općim stavom organizacije naspram problema. On bi trebao opisati opću poziciju vaše organizacije i stav o eutanaziji. Napomena, nekada je ovo moguće definisati tek nakon što ste prošli kroz ostatak procesa, kako biste precizirali razloge i kriterije za izvršenje eutanazije.

14

2 Developing an overarching euthanasia policy

Once the committee has developed a shared understanding of the need for a euthanasia policy you will be ready to formulate a detailed policy. The following section outlines the type of information that you can include in your written policy and issues to consider.

Position statementMost euthanasia policies will start with an overarching position statement. This should describe your organisation’s general position on euthanasia. Note that it might only be possible to define this overarching position once you have been through the rest of the process to decide your reasons and criteria for euthanasia.

Stavovi organizacija

Organizacije koje su napisale ove smjernice imaju vlastite stajališta o ovom problemu. Smatraju da trebaju biti transparentni u pogledu svoje strategije o eutanaziji, te načinima njene primjene. Treba napomenuti da su sljedeći stavovi rezultat rada na nizu situacija sa varirajućim medicinskim i poljoprivrednim resursima. Različite situacije zahtijevaju različita rješenja.

WSPA-ina pozicijaWSPA vjeruje da je eutanazija prihvatljiva i neophodna kada se životinja pati uslijed neizlječive bolesti ili povrede, ili kada životinja predstavlja značajan rizik po ljudsko zdravlje i sigurnost, ili sigurnost drugih životinja, zbog oboljenja ili agresivnog ponašanja.

WSPA ne odobrava masovno uništavanje pasa i mačaka kao vid upravljanja populacijom. Uspješna kontrola populacije pasa i mačaka zahtijeva koordiniranu strategiju koja je dogovorena od strane svih zainteresovanih strana.

WSPA nerado prihvata da postoje okolnosti u kojima je eutanazija zdrave životinje neophodna, na primjer u slučaju životinja koje se ne mogu udomiti ili bezbjedno pustiti, ili kako bi se spriječilo gomilanje u prihvatilištima što bi dovelo u opasnost brigu o životinjama koje se tu drže.

Pozicija RSPCARSPCA radi za svijet u kojem se neće uspavati niti jedna životinja koja može biti udomljena. Trenutačno RSPCA prihvata, premda sa velikom dozom nevoljkosti, da eutanazija, u određenim okolnostima, može biti neophodna. To su slučajevi kada se životinja ne može udomiti, jer je bolesna ili povrijeđena, zbog bihevioralnih razloga ili jer nema dostupnih domova, pa bi životinja bila izložena patnji dugi period vremena kroz lišavanje osnovnih životnih potreba. RSPCA će nastaviti raditi ka ostvarenju cilja - kada eutanazija zdravih životinja neće biti potrebna.

RSPCA je prisiljena da provodi eutanaziju uslijed neodgovornog vlasništva, hiperprodukcije, te neadekvatnog sprovođenja zakonskih propisa. Ovo može biti uslijed neselektivnog uzgoja za profit, trenutnom trendu marketinga životinja, kao i problema uzrokovanih društvenim okolnostima, uključujući vlasnike koji ne sterilišu/kastriraju svoje ljubimce.

Kada se izvodi, eutanazija mora biti izvedena uz pomoć obučenih operatera koristeći odobrene metode. Odobrene metode u ovom kontekstu se nalaze unutar smjernica RSPCA o eutanaziji.

IFAW-ova pozicijaIFAW-ov stav glasi da sa žaljenjem prihvata eutanaziju kao najbolje rješenje za životinje onda kada je jasno da će se kvalitet života individua neprihvatljivo ugroziti, ili će najvjerovatnije doći do toga, a da se uzroci takvom stanju pri tome ne mogu otkloniti ili preduprijediti.

IFAW je objavio kriterije nužne za izvršenje eutanazije kako bi osigurao da se životinje ne eutaniziraju bez selekcije. To znači da se životinje eutaniziraju samo kada se sve alternative eutanaziji iscrpljene, a radi se o bolesti životinja, poremećaju ponašanja, nedovoljnoj brizi ili neizbježnoj nehumanoj srmti.

HSI-eva pozicijaEutanazija je izazovan problem za organizacije za zaštitu životinja diljem svijeta. Svaka organizacija za zaštitu životinja će se nekada suočiti sa odlukom šta uraditi sa životinjom koja se pati. Važno je ne morati donijeti odluku o izvršenju eutanazije u takvom trenutku. Sve organizacije bi trebale razviti koherentne strategije za eutanaziju i praksu koja ispunjava njihove potrebe i potrebe životinja koje su im povjerene na brigu. Jedna od presudnih okolnosti u polju zbrinjavanja i njege životinja je pružanje najhumanije smrti kada je eutanazija neophodna.

15

Razlozi za eutanaziju

U vašoj strategiji trebaju biti navedeni vaši zajednički razlozi za eutanaziju. Ovi razlozi će zavisiti od funkcije, opsega i kapaciteta vašeg programa. Niz opcija je predstavljeno ispod. Preporučili bismo da sve strategije o eutanaziji, kojima je centralni pristup briga o životinjama, razmotre medicinske i bihevioralne razloge kao apsolutni minimum. Mi, također, predlažemo dodatne kategorije koje mogu indirektno uticati na brigu o životinjama, a koje možete razmotriti.

Medicinski aspekti � Životinja koja pati od akutne ili hronične bolesti, oboljenja,

stanja ili boli koja se ne može umanjiti u zadovoljavajućoj mjeri, uzimajući u obzir praktične i finansijske resurse. Patnja se može definisati kao ograničenje bilo koje, ili svih pet uslova dobrobiti uslijed akutne ili hronične bolesti, oboljenja, ili stanja.

� Životinja koja pati od akutne ili hronične bolesti, oboljenja, stanja ili boli koja može predstavljati rizik drugim životinjama ili ljudima, naročito ako nisu uspostavljene prikladne preventivne mjere.

Bihevioralni � Životinja sa bihevioralnim problemom koji rezultira

patnjom jer životinja doživljava strah i stres, pa ne može biti uspješno tretirana bihevioralnom terapijom, uzimajući u obzir ograničenja dostupnih praktičnih i finansijskih resursa.

� Životinja sa bihevioralnim problemom koja predstavlja rizik samoj sebi, drugim životinjama, ljudima ili okolini, a koja ne može biti uspješno tretirana uzimajući u obzir ograničenja dostupnih praktičnih i finansijskih resursa.

� Životinja koja ne može biti udomljena zbog bihevioralnih problema, koji ne mogu biti pravovremeno ispravljeni uzimajući u obzir ograničenja praktičnih i finansijskih resursa.

Nedostatak resursa � Životinja koja ne može biti zbrinuta, ili liječena zbog

nedostatka finansija, osoblja, stručnosti, prikladne opreme ili objekata, te će patiti kao rezultat toga.

� Životinja koja zadržava prostor dugo vremena (npr. jer ne može biti udomljena), a koji bi se mogao koristiti za dobrobit velikog broja drugih životinja.

Neadekvatna briga7

� Životinja čije se potrebe (koje su identifikovane pomoću pet uslova dobrobiti) ne mogu ispuniti uslijed nedostatka vlasnika/adekvtnog skrbništva/brige društva.

Zakonski osnov � Životinja za koju je zakonski naređeno da bude

eutanizirana, npr. zbog kontrole oboljenja.

7. Adekvatna briga je termin razvijen od strane IFAW-a koji opisuje minimalnu neophodnu njegu potrebnu za psa ili mačku, kako bi se održao prihvatljiv nivo brige.

16

IFAW-ovi kriteriji za eutanaziju uslijed medicinskih razloga8

� Životinja koja pati, ili će najvjerovatnije patiti9, od akutnog ili hroničnog oboljenja, bolesti, uvjeta ili boli koja:

a) ne može biti, ili najvjerovatnije neće moći lako biti ublažena (poboljšana),b) jeste, ili će najvjerovatnije biti imuna na tretman, ilic) smetnja će se najvjerovatnije ponovo pojaviti ili recidivirati po završetku tretmanad) zahtijeva kontinuirani intenzivni ili skupi tretman koji vlasnik, ili skrbnik ne može, ili ne želi priuštiti.

� Životinja koja pati od akutne ili hronične bolesti, oboljenja, stanja ili boli, ali ne može biti prikladno procijenjena ili tretirana uslijed:

a) štetnog ponašanja, npr. agresivnost, uključujući agresivnost izazvanu strahom, ilib) nedostatak odgovarajućih pomagala ili stručnjaka.

� Ako prikladna veterinarska i/ili bolničarska njega ne može biti pružena uslijed nedostatka odgovarajućih pomagala, osoblja ili stručnjaka.

� Ako se ne može pružiti prikladno okruženje za tretman i oporavak.

� Ako životinja ima hirurške komplikacije koje se vjerovatno neće moći riješiti,

a) naknadno ne reagira na standardne intervencije, ili b) će vjerovatno biti opasne po život uprkos standardnim intervencijama.

� Životinja koja je testirana pozitivno na endemske ili ne-endemske bolesti, a koje će se najvjerovatnije razviti u oboljenje u budućnosti, ali životinji najvjerovatnije neće biti dostupna institutska intervencija (tretman ili eutanazija) kada to bude neophodno.

� Životinje sa infektivnim (endemskim ili neendemskim) oboljenjima koja:

a) predstavljaju značajan rizik za druge životinjeb) kada nije dostupna karantinska prostorija, ilic) kada karantinska prostorija nije adekvatna da bi spriječila širenje bolesti.

� Kada oboljenje životinje, ili tretman oboljenja, predstavlja sigurnosni rizik za opće zdravlje, ili rizik za ljude.

8. Ovo je jedan odjeljak IFAW-ovih kriterija za eutanaziju, koji se treba koristiti u skladu sa kriterijima za bihevioralne razloge i nedovoljnu brigu, pogledajte IFAW-ov terenski priručnik za životinje ljubimce – standardi za primarnu veterinarsku brigu, dodatak 4, www.ifaw.org/Publications/Program_Publications/Companion_Animals/asset_upload_file726_61605.pdf9. Na primjer, ako jedno štene u okotu ima Parvovirus, onda možemo pretpostaviti da je većina, ako ne i svi, zaražena.

Kriteriji za izvođenje eutanazije

Kada odredite razloge za eutanaziju, koji su bitni za funkcionisanje vaše organizacije, trebate obezbijediti detaljne kriterije kada i kako donijeti odluku o eutanaziji. Razlog može biti opći, na primjer (uslijed bihevioralnih problema), ali kriterij mora biti specifičan, na primjer (agresivni bihevioralni problemi, koji se ne mogu lako riješiti bihevioralnim tretmanom, jer nema kadra koji bi problem mogao adekvatno riješiti).

17

Kada pišete kriterije za eutanaziju, bitni su detalji, kao i da svi uključeni imaju zajedničko razumijevanje šta podrazumijeva svaki kriterij. Pri definisanju uvjeta, neke organizacije smatraju da je korisno ukloniti emotivne izraze. U SAD-u, na primjer, grupa predvodnika profesije za brigu o životinjama se okupila kako bi našli dodirne tačke i radili zajedno na smanjenju potrebe za eutanazijom zdravih i životinja koje se mogu tretirati. Oni su razvili Asilomarski sporazum10, koji sadrži set smjernica, standardnih definicija, statističku tabelu za praćenje populacije u prihvatilištima i formulu za određivanje otpusnih datuma u prihvatilištima.

Definicije (ispod) su dizajnirane da bi olakšale proces prikupljanja podataka i osigurale dosljedne izvještaje diljem agencija. Kada su pomoću Asilomarskog sporazuma i terminologije eliminisani svi argumenti o tome da li i kada životinja treba biti eutanizirana, to je dovelo do boljeg zajedničkog rada i povećanja razumijevanja između raznih prihvatilišta za životinje i spasioca životinja.

Asilomar definicije

Zdrav: Pojam „zdrav“ znači i odnosi se na sve pse i mačke stare osam sedmica ili starije, tokom ili nakon što je životinja uzeta u vlasništvo, a da nije ispoljila znakove bihevioralnih ili temperamentalnih karakteristika koje bi mogle predstavljati zdravstveni ili sigurnosni rizik, što bi životinju učinilo nepogodnom za držanje kao ljubimca, te nije pokazala znakove bolesti, povrede, prirođenog ili naslijednog stanja koje negativno utiče na zdravlje životinje, ili koje će vjerovatno negativno uticati na zdravlje u budućnosti.

Izlječiv: Pojam „izlječiv“ znači i uključuje sve pse i mačke koje je moguće ‘rehabilitovati’ i sve pse i mačke sa kojima se može raditi.

Rehabilitovati: Pojam ‘rehabilitovati’ znači i uključuje sve pse i mačke koji nisu ‘zdravi’, ali koji mogu ozdraviti, ako im se pruži medicinska njega, bihevioralna ili druga briga ekvivalentna brizi koja se obično pruža ljubimcima od strane razumnih i brižnih vlasnika/skrbnika u zajednici.

Prihvatljiv: Pojam ‘prihvatljiv’ znači i uključuje sve pse i mačke koji nisu ‘zdravi’, bez obzira na pruženu brigu; ali koji bi najvjerovatnije održali zadovoljavajući kvalitet života, ako im se pruži medicinska njega, briga, bihevioralna ili druga briga, uključujući dugoročnu brigu, ekvivalentnu brizi pruženoj ljubimcima od strane razumnih i brižnih vlasnika/skrbnika u zajednici; uzimajući

u obzir da pojam ‘prihvatljiv’ ne uključuje bilo koje pse i mačke za koje je utvrđeno da predstavljaju značajan rizik zdravlju i sigurnosti ljudi, ili drugih životinja.

Nezdrav i neizlječiv: pojmovi ‘nezdrav i neizlječiv’ znači i uključuje sve pse i mačke koji, tokom ili nakon što su uzete u vlasništvo:

� imaju bihevioralne ili temperamentalne karakteristike koje predstavljaju zdravstveni ili sigurnosni rizik, ili na neki drugi način čine tu životinju nepogodnom za držanje kao ljubimca, a pri tome se ni uz brigu koja se tipično pruža ljubimcu od strane razumnih i brižnih vlasnika/skrbnika u zajednici, životinja ne može dovesti do stanja „zdrave“ ili „izlječive“, ili

� pate od bolesti, povrede, prirođenog ili nasljednog stanja koje negativno utiče na zdravlje životinje ili će najvjerovatnije negativno uticati na zdravlje životinje, koja neće postati ‘zdrava’ i ‘izlječiva’, iako joj se pruži briga koja se tipično pruža ljubimcima od strane razumnih i brižnih vlasnika/skrbnika u zajednici, ili

� su ispod dobi od osam sedmica i najvjerovatnije neće postati ‘zdrave’ i ‘izlječive’ iako im se pruži briga koja se tipično pruža ljubimcima od strane razumnih i brižnih vlasnika/skrbnika u zajednici.

10. Za više informcija o Asilomar sporazumu pogledajte http://www.asilomaraccords.org

18

Fleksibilnost prema promjeni uslova

Vaši kriteriji bi trebali biti dovoljno fleksibilni kako bi mogli obuhvatiti promjene u vašem radnom programu i situacijama. Tačka tokom koje eutanazija postaje neophodna može biti pokretna meta, u zavisnosti od faktora koji se vremenom mijenjaju, na primjer:

� vještine veterinara sa kojima radite � prezauzetost � finansijska situacija � kombinacija potreba životinja sa kojima radite.

Odluka će trebati biti ustanovljena na osnovu potreba individualne životinje i vaše mogućnosti u određenom periodu. Može biti korisno da se pozovete na stvarne situacije sa kojima se vaša organizacija susrela u prošlosti ili da razmislite o potencijalnim scenarijima, kako biste testirali i razjasnili vaše kriterije. Na primjer, sljedeće analize slučajeva su dostavljene od strane organizacija za dobrobit životinja diljem svijeta.

� Životinji je neophodna operacija da ne umre, ali je vaš veterinar zauzet tokom čitave sedmice.

� Nemate uslove da držite životinje, ali ako pustite tog psa na ulicu postoji velika šansa da ga udari auto, ili da ga napadnu

Analiza slučaja

TajlandDruga organizacija za dobrobit životinja je saopćila: „Iako svjestan da je izvođenje ovog zadatka (eutanazija) dio opisa posla, naš uposlenik, veterinar, je nekada bio spreman da pusti psa da umre bijednom, sporom smrću, umjesto da izvede humanu eutanaziju. Ovo je jedan od faktora koji nas je doveo do toga da tražimo vanjsku pomoć oko eutanazije životinja“.

BrazilVeterinar je objasnio da je on stručan za izvođenje komplikovanih operacija, ali da trenutno nema dovoljno finansijskih resursa da izvede određene vrste operacija. Prema tome, u ovo vrijeme, životinje kojima su potrebne te vrste operacija, a nisu mogle biti tretirane, najbolja opcija je eutaniziranje.

Analiza slučaja

IndijaOrganizacija za dobrobit životinja ima ‘standardne operativne procedure za opravdavanje eutanazije’. Ta procedura objašnjava kako da se donese odluka o eutaniziranju životinje, ali je dovoljno fleksibilna da uzme u obzir faktore kao što su dostupnost objekata u bilo kojem trenutku. Na primjer, moguće je nastaviti tretirati pse sa većim stepenom šuge ako su kavezi dostupni, za razliku od vremena kada su puni ili pretrpani.

TajlandOrganizacija za dobrobit životinja na Tajlandu ima zajednički proces za donošenje odluka o eutanaziji. Šablon za procjenu koji koriste navodi probleme koje treba razmotriti kako bi odluke bile fleksibilne i donesene u zavisnosti od uvjeta. Prilikom razmatranja potrebe za eutanazijom, procjenjuju se dostupni pogodni tretmani i stručnost, te ljudski, finansijski resursi, okolišni uticaji i očekivani problemi povezani sa kvalitetom života nakon tretmana.

ljudi koji ga ne žele na tom mjestu. � Primili ste grupu pasa koji su otrovani i male su šanse da će

preživjeti, a oni strašno pate. � Imate dosta starijih pasa koji su u vašem objektu preko

godinu dana i ne odabiru ih potencijalni udomitelji. Pod pritiskom ste od općine da napravite prostor za nove, mlađe pse koji imaju veće šanse da budu udomljeni.

� Izvodite mobilnu kampanju sterilizacije i član javnosti vam donese psa koji boluje od smrtnog oboljenja koje se ne može izliječiti.

� Vaš lokalni veterinar odbija da vam pomogne oko eutanazije. � Nemate dovoljno novca za prikladne lijekove za eutanaziju.

Grupni razgovor o analizi slučaja će vam pomoći da definišete kada je prikladno eutanizirati životinju.

Dogovorene metode za eutanazijuVaša strategija bi trebala definisati metode za eutanaziju koje prihvata vaša organizacija. One bi se trebale uklapati u pravni okvir vaše države i trebale bi biti odobrene od strane veterinara koji su dio zainteresovanih strana. Kao osnovna potreba, eutanazija mora:

� umanjiti bol i neugodnost � postići brz gubitak svijesti praćen smrću � smanjiti strah i patnju životinje � biti pouzdana i nepovratna.

Za dodatne savjete o metodama eutanazije molimo vas da pogledate WSPA smjernice, Metode za eutanaziju pasa i mačaka: usporedba i preporuke (dostupno nawww.icam-coalition.org/resources.html).

19

3 Razvoj detaljne metode za procjenu eutanazije za pojedine životinje

Donošenje odluke o eutanaziji može biti jako stresan i težak proces. Kako bi uklonili subjektivnost i ohrabrili dosljednost, možete uzeti u obzir razvoj metode koja bi olakšala proces odlučivanja. Na primjer, mogli biste koristiti detaljan kontrolni popis, stablo/algoritam za odluku, ili matricu za odluku. Koju god metodu odabrali, bitno je da podržava vašu zajedničku strategiju i da je lako razumljiva svima koji su uključeni u proces donošenja odluka. Slijedi par primjera koje biste mogli prilagoditi vlastitim potrebama.

Primjerak 2: IFAW-ov algoritam odluke za eutanaziju(pogledajte dodatak za cijeli algoritam)

IFAW-ov algoritam odluke

IFAW-ov ured u Kini (glavni autor: Dr K Loeffler) je dizajnirao algoritam za donošenje odluka specifično za lokalne kineske veterinare i prihvatilišta za pse/mačke. Algoritam je nastao kao odgovor na potrebu identifikovanu od strane lokalnih veterinara i upravitelja prihvatilištima, koji su primjetili da je uposlenicima problem donijeti odluku kada i da li je eutanazija prikladna opcija za određenu životinju.

Algoritam sadrži dio o fizičkom zdravlju, psihološkom zdravlju i ponašanju, a možete ga pogledati u dodatku (dio je prikazan ispod). Prateće bilješke za korištenje su, također, u dodatku. Algoritam je namijenjen da pruži strukturu uposlenicima koja će im pomoći u razmatranju teške odluke. Ne uklapa se u svaku situaciju, ali se može prilagoditi i za druge upotrebe.

23

Pitanje 1: Da li je životinja u takvom zdravstvenom stanju koje uzrokuje patnju?

Da Ne Neizvjesno

Da li stanje ima lošu prognozu?Da li zdravstveno stanje životinje predstavlja opasnost drugim životinjama ili ljudima?

Da li imate dostupne resurse da obuzdate i tretirate oboljenje?

Da li oboljenje predstavlja opasno-nost za druge životinje ili ljude

Razmotriteeutanaziju

Idite na pitanje 2i 3 (slijedeća str.).

Imate li neophodne resurse da bi olakšali patnju i tretirali stanje na odgovarajući način?

Izolirajte životinju i pružite medicinski tretman.

Da li se situacijapoboljšava?

Razmotrite eutanaziju,naročito ako će oboljenje biti opasno, npr., bjesnilo.

Da li će patnja biti kratka i da li će životinja imati dobar kvalitet života nakon oporavka?

Tretirajte stanje. Procjenjujte situa-ciju svakodnevno i kada god se promi-jene resursi ili stanje životinje.

Imate li neophodne resurse da bi nastavili tretman, osigurali sigurnost životinja i ljudi, osigurali njegu bolesnih životinja?

Razmotriteeutanaziju

Tretirajte stanje i neka životinji bude što udobnije. Procjenjujte situaciju svakodnevno i kada god se promijene resursi ili stanje životinje.

Nastavite tretman i upravljanje.Ponovo procijenite sigurnost i status brige o životinji kako se mijenja stanje oboljenja, ili kako se resursi mijenjaju.

20

Matrica odluke za pojedinačne životinje

Matrica se može koristiti za vođenje rasprave o specifičnim potrebama. Nije namijenjena rangiranju životinje, kako bi se određivao prioritet za tretman, nego bi trebala pomoći da se struktuiraju rasprave o vjerovatnoći ispunjavanja potreba i brige o pojedinim životinjama. Ovaj primjer navodi opcije dostupne organizacijama koje razmatraju zbrinjavanje psa lutalice. U lijevoj koloni izlistani su mogući tretmani koji psu mogu biti potrebni. Za svaku opciju daje se ocjena od 1 do 10, u odnosu na pitanja u gornjem redu (primijetite da vrijednosti rezultata variraju za svako pitanje). Nakon ocjenjivanja životinja, raspravit ćete individualne i opće zbirove, kako biste razmotrili da li su ovi tretmani najbolja opcija za tu životinju. Visok rezultat ukazuje na velike potrebe i troškove, ali i malu šansu za uspjehom. Možete prilagoditi matricu tako da uključuje opcije koje su raspoložive životinjama u vašem programu rada, te možete promijeniti pitanja tako da reflektuju stavove koji su bitni za vašu organizaciju.

Izlazni podaci: Ove alatke, kada se prilagode specifičnostima vašeg radnog programa, mogu pomoći u raspravama i procesu donošenja odluka za pronalaženje najboljih opcija za brigu o životinjama. Svaka odluka je bazirana na setu dogovorenih i testiranih kriterija, tako da postoji dosljednost u donošenju odluka, a ishodi su jasni svima koji su trenirani za njegovu upotrebu.

Tretman fizičkog zdravlja(npr. lijekovi za šugu)

Modifikacija ponašanja(npr. socijalizacija)

Psihološki tretman(npr. zbog alergija)

Specifična prehrana(npr. zbog alergija)

Posebni objekti(npr. treba biti izoliran/a)

Ukupno

8

4

4

9

2

27

2

1

1

2

1

7

7

3

3

5

5

23

17

8

8

16

8

57

Koji je nivo potrebe za ovaj tretman/brigu?1 = nisko10 = visoko

Koja je vjerovatnoća uspjeha(tj. da će rezultirati zdravom i udomljivom životinjom?)1 = visoko10 = nisko

Koji su troškovi za ovu opciju (razmotrite resurse osoblja,finansijske troškove, smještaj/troškove objekta)?1 = jeftino10 = skupo Ukupno

Primjerak 3: Matrica odluke za pojedinačnu životinju

21

Kako da implementirate i komunicirate svoju strategiju

Odabir osoblja i odabir treninga

Primjereno educirano osoblje će biti ključno za uspjeh implementacije strategije.

Donošenje odluka o eutanaziji, njeno izvršenje, te savjetovanje vlasnika se smatraju najstresnijim zadacima sa kojima se susreću uposlenici. Kako bi se umanjio stres povezan sa ovim zadacima i rizikom loše prakse, treba izabrati osoblje koje je osjećajno, brižno i koje ima temeljito razumijevanje brige o životinjama, kao i razumijevanje situacija u kojima bi se eutanazija trebala izvršiti. Neke agencije smatraju da je pogodno uspostaviti odbor sačinjen od dvoje ili troje ljudi koji donose odluke o eutanaziji, što skida teret sa pojedinaca. Veći odbori za donošenje odluka mogu smatrati da je teže postići dogovor i da će biti neophodno da se imenuje jedna osoba koja će imati autoritet konačne odluke.

Trening

Svo osoblje koje radi u organizaciji bi trebalo biti svjesno strategije o eutanaziji kao dijelu njihovog rada u organizaciji. Ako se uvede nova revidirana strategija, svo osoblje bi trebalo biti upoznato sa njom i trebalo bi znati kako mogu doći do detaljnih informacija. Čak i osoblje koje nije odgovorno za donošenje odluka ili izvođenje eutanazije, trebalo bi biti svjesno strategije, jer o njoj mogu biti pitani, ili će njihova podrška biti zatražena od osoblja direktno uključenog u ovaj proces.

Trening, baziran na strategiji organizacije, bi trebao biti pružen onom osoblju koje je uključeno u proces donošenja odluka i izvršavanja eutanazije. U mnogim državama veterinarima se pruža trening o medicinskim, ali ne i etičkim aspektima eutanazije. Prema tome, ključno je da budu uključeni u raspravu o vašoj etičkoj strategiji11 i da im pružite podršku, kako bi im omogućili donošenje prikladne odluke. Možete, također, razmotriti pružanje treninga za savjetovanje ožalošćenih vlasnika ako je ovo česta pojava u vašem radnom programu.

Operateri za eutanaziju

Sve metode eutanazije imaju potencijal da se loše izvedu ako operateri nisu obučeni i nemaju podršku. Stoga je bitno da operateri dobiju prikladnu obuku, uključujući period početne obuke sa procjenom spretnosti, praćeno kontinuiranim monitoringom vještina i sposobnosti. Početni period obuke bi trebao, bez iznimke, uključivati trening tehničkih aspekata metode koja će se koristiti kao i prepoznavanja znakova patnje životinje. Slijedeći upute, operateri bi trebali razumjeti mehanizme po kojima ta metoda eutanazije uzrokuje gubljenje svijesti i smrt. Za dodatne informacije pogledajte smjernice WSPA, Metode za eutanaziju pasa i mačaka: usporedba i preporuke (dostupno nawww.icam-coalition.org).

Proces donošenja odluka i stvarna praksa eutanazije su izuzetno stresni za osoblje. Stoga se preporučuje da se osiguraju načini oslobađanja od stresa kao što su potporne grupe ili savjetodavne službe.

Analiza slučaja

NepalOrganizacija za dobrobit životinja je razvila strategiju za eutanaziju u konsultaciji sa osobljem programa. Od međunarodnih organizacija su tražili dodatni trening o toj temi, jer je eutanazija osjetljiva tema u Nepalu. Ustanovili su da je korisno imati vanjskog voditelja.

FilipiniOrganizacija za dobrobit životinja je prijavila da se ‘studenti veterine obučavaju da spašavaju živote životinja, a ne da ih ubijaju’. Ustanovili su da veterinari sa kojima su sarađivali nerado uspavljuju životinje. U ovoj situaciji, ključno je uključenje veterinara u razvoj strategije i njihovo obučavanje za donošenje odluke u skladu sa strategijom.

11. Etička strategija vaše organizacije će biti niz standarda baziranih na moralnim vrijednostima, koji usmjeravaju ponašanje i donošenje odluka vašeg osoblja.

22

Komuniciranje vaše strategije

Jednom kada usaglasite i napišete vašu strategiju bitno je da ona bude dostupna relevantnoj publici - i unutarnjoj (npr. povjerenici, uprava, osoblje) i vanjskoj (npr. vlasti, opća javnost, donatori). Očigledno je da tema eutanazije može biti jako osjetljiv problem, tako da je na odboru da odluči koliko proaktivni žele biti u informisanju ljudi o njihovoj strategiji. Organizacije za dobrobit životinja u mnogim državama tvrde da javnost nije željela razgovarati o eutanaziji, da nisu bili zainteresovani, ili su bili strogo protiv nje. Međutim, vi biste trebali ciljati da budete što transparentniji u pogledu svojih strategija za dobrobit. Sama činjenica da imate napisanu strategiju za upravljanje eutanazijom, dogovorenu od strane velikog broja zainteresovanih, će vam pomoći pri odbrani svog stava, ako to bude potrebno.

Monitoring i provjera

Bitno je dogovorenu strategiju implementirati kontinuirano, a procedure za osoblje bi trebale biti definisane kako bi mogli izraziti svoju zabrinutost ako osjete da se strategija ne poštuje, ili ako osjećaju da bi se strategija trebala izmijeniti.

Promjene u funkcionisanju vašeg programa se mogu desiti, kao i potreba za eutanazijom, što može biti, na primjer, uslijed promjena osoblja ili finansijskog kapaciteta, ili uslijed vanjskih uticaja, kao što je promjena strategije u pogledu brige o životinjama. Prema tome, bitno je da vaša organizacija vodi detaljnu evidenciju o izvršenim eutanazijama (bilježenje kada i zašto se koristi) kao i evidentiranje faktora koji mogu uticati na donošenje odluke i eutanaziju, kao što su: broj životinja, zdravstveni problemi (fizički i psihološki), bihevioralni problemi i ljudski resursi. Ovo će vam omogućiti da pratite šablone vršenja eutanazije i pomoći će pri identifikaciji uzroka potencijalnih problema, zabrinutosti zbog korištenja ili probleme pojedinačnih slučajeva.

Redovno revidiranje strategije, na primjer svake dvije godine i dodatno po zahtjevu, će omogućiti osoblju i drugim zainteresovanim stranama da postave bilo kakva pitanja ili iznesu brige, kao i da naprave ispravke ako je neophodno.

Analiza slučaja

TajlandOrganizacija za dobrobit životinja je ustanovila da eutanazija često nije prihvatana na Tajlandu i da su se mnogi volonteri u organizaciji protivili eutanaziji životinja. Organizacija je razvila pismenu strategiju kako bi objasnila svoju poziciju i smanjila konflikte. Odabrala je da predstavi svoju strategiju putem kratkog obraćanja javnosti, koje je bilo lako dostupno i koje je bilo razumljivo za volontere i javnost.

ItalijaOrganizacija za dobrobit životinja je ustanovila da je ‘u Italiji nelegalno eutanizirati zdrave mačke i pse, ali još uvijek postoji veliki problem sa lutalicama koje završavaju u prihvatilištima, nekada u lošim uvjetima i na duže vrijeme’. Organizacija je provela mnogo vremena lobirajući za humano rješenje problema prenaseljenosti i mogućnosti humanih vrijednosti eutanazije sa volonterima, osobljem, veterinarima, studentima veterine i vlasnicima pasa. Također, sprovela je i trening radionice i sjednice za raspravu, koje su održavane redovno kako bi podstakli rasprave i omogućili razumijevanje ovog bitnog problema.

23

Annex

IFAW algoritam odluke za eutanaziju sa bilješkama za korištenje

Okrenite stranicu 19 za upute o korištenju ovog algoritma.

Da Ne Neizvjesno

PITANJE 1: Da li je životinja u takvom zdravstvenom stanju koje uzrokuje problem?

Da li stanje ima lošu prognozu?

Imate li neophodne resurse kako bi olakšali patnju i i prikladno tretirali stanje?

Da li će patnja biti kratka i da li će životinja imati dobar kvalitet života nakon tretmana?

Tretirajte stanje. Procjenjujte situaciju svakodnevno ikada god se promijene resursi, ili stanje životinje.

Razmotrite eutanaziju.


Da li oboljenje pred-stavlja opasnostza druge životinje, ili ljude?

Da li zdravstveno stanje životinje predstavlja problem drugim životinjama, ili ljudima?

Da li imate neophodne resursekontrolu i tretman tog oboljenja?

Izolirajte životinju i pružite tretman.

Da li se situacija poboljšava?

Imate li neophodne resurse da nastavite tretman, osigurate sigurnost životinje i ljudi, osigurate njegu bolesnih životinja?

Tretirajte stanje i omogućite životinji udobnost. Procjenjujte situaciju svakodnevno i kada god se promijene resursi, ili stanje životinje.

Nastavite tretman. Ponovo procijenite sigurnost i status brige životinje kako se mijenja stanje oboljenja, ili kako se resursi mijenjanju.

Razmotrite eutanaziju, naročito ako je oboljenje opasno, npr. u slučaju bjesnila.

Idite na pitanje 2 i 3 (sljedeća str.).

24

PITANJE 2: Da li životinja ima bihevioralni problem?

Pažljivo procijenite životinju za medicinska stanja koja mogu rezultirati onim što izgleda kao bihevioralni problem, npr. neprikladno uriniranje ili iznenadna agresija.

Da li životinja ima bihevioralni problem koji se može objasniti medicinskim stanjem i koji se može ublažiti tretmanom tog medicinskog stanja?

� Da li će problem najvjerovatnije rezultirati napuštanjem životinje, ili zlostavljanjem od strane vlasnika? i/ili � Da li problem rezultira lošom fizičkom i psihološkom brigom o životinji (npr. hronična anksioznost, sopstveno unakazivanje)? i/ili� Da li ponašanje predstavlja prijetnju drugim životinjama, ljudima (npr. agresija) ili okolini?

Osigurajte da je pitanje 1 odgovoreno.Nastavite do pitanja 3.

Tretirajte medicinsko stanje i ponovo procijenite.

Je li vlasnik voljan i da li je u stanju naučiti kako tretirati životinju kako bi smanjio rizik gore opisanog? ili

Imate li resurse da bi bezbjedno spasili životinju, te sigurno i

Radite sa vlasnikom kako bi upravljali bihevioralnim problemom, ili Radite sa vlasnikom, ili nađite novi dom za životinju gdje će se vlasnik znati nositi sa bihevioralnim problemom.

Nastavite do PITANJA 3.

Radite sa vlasnikom ili spasite životinju, eliminišite izvor bihevioralnih problema, trenirajte/ desenzibilizujte životinju.

Da li je problem i dalje prisutan?

Nastavite procijenite. trening i ponovo

Pratite sa prvobitnim vlasnikom ili nađite novi dom sa ljudima koji su u stanju da njeguju životinju.

Da Ne

25

Da Ne

PITANJE 3: Da li životinja živi pod uvjetima koji ugrožavaju fizičko i/ili psihološko zdravlje?

Procijenite životinju na osnovu medicinskih i bihevioralnih algoritama. Imamo li medicinski ili bihevioralni razlog da eutaniziramo životinju?

Postoji li mogućnost da će V lasnik brinuti o životinji ako se on ili ona poduči kako da to uradi i da mu se po potrebi pruže dodatni resursi, te da li vi imate resurse za pružanje ovakve vrste podrške?

Procijenite životinju na osnovu medicinskih i bihevioralnih razmatranja (pitanja 1 i 2).




Udomite. Da li se životinja u potpunosti rehabilitirala?

Da li se životinja pati?

Tretirajte medicinsko stanje životinje. Pružite trening i neophodne dodatne resurse vlasniku. Procjenjujte situaciju često dok ne budete zadovoljni činjenicom da će se vlasnik dobro brinuti o životinji.

Imate li resurse da spasite i rehabilitirate životinju i da je udomite nakon oporavka?

Spasite, rehabilitirajte i ponovo procijenite stanje Životinje, te uradite prognozu. Razmotrite medicinske i bihevioralne algoritme.

Da li se stanje životinje popravilo?

26

Bilješke za korištenje smjernicaza algoritam eutanazije Za veterinare za kućne životinje i prihvatilišta za životinje. IFAW, Kina 2009

Glavni autor: Dr Kati LoefflerIFAW radi sa konceptom ‘adekvatne brige’ koji zahtijeva ispunjenje osnovnih potreba životinja. Algoritam je baziran na ovom konceptu i njegovim kriterijima, te pruža pojednostavljenu strukturu koja pomaže lokalnim veterinarima i osoblju prihvatilišta za pse/mačke da promisle odluku o eutanaziji što je objektivnije moguće. Bilješke ispod su namijenjene pojašnjenju terminologije o algoritmu i pružanju stvarnih primjera koji bi ilustrovali implementaciju kriterija za eutanaziju i algoritam.

Algoritam 1: Eutanazija zbog zdravstvenog stanja

� Da li zdravstveno stanje uzrokuje da životinja pati? Životinja pati ako osjeća bolove, ili ako je toliko bolesna da je depresivna, oglašava se uslijed boli ili nelagodnosti, ima rane koje ne zacjeljuju, itd.

� Prognoza se odnosi na sposobnost životinje da se oporavi od bolesti ili povrede i da živi bez pretjerane patnje. Na primjer, pas ili mačka može imati smrvljenu nogu koja se mora amputirati. Ako će nedostatak uda biti jedini problem za životinju, onda je ona u stanju da živi sretan život i prognoza je dobra. Sa druge strane, životinja koja ima rak koji uzrokuje konstantnu patnju i ne može se riješiti, ima lošu prognozu.

� Resursi i vještine za upravljanje zdravstvenim stanjem uključuju: Î kompetentnost osoblja u pogledu znanja i vještina u postavljanju dijagnoze, tretiranju i upravljanju stanjem ÎÎ dostupnost osoblja, npr. vješto osoblje kompetentno za rad sa životinjama 24 sata na dan ako je potrebno Î ÎÎfinansije Î ÎÎobjekti, npr. lijekovi, dijagnostika kao što je radiografija i laboratorijske analize, kavezi ili područja za izolaciju koja osiguravaju udobnost i sigurnost životinje i osoblja, te odgovarajući hirurški instrumenti.

� Kvalitet života nakon oporavka ili djelomičnog oporavka. Razmotrite fizičku bol i nelagodnost, kao i emotivne patnje. U primjeru (3) ispod, pas mora živjeti u kavezu i izoliran je većinu vremena. Ovo nije prihvatljiv život za psa.

� Koliko dugo bi se životinja trebala patiti u nadi da će se oporaviti? Ovo zavisi od stepena patnje, koliko se može smanjiti, koliko dugo će patnja trajati i od

Primjer 1. Pas ima slomljenu nogu i male rane na licu i bokovima. Noga je bolna, ali su ostale povrede manje i brzo zacjeljuju kada se očiste i tretiraju. Imate objekte i hirurške vještine da reparirate kost, vlasnik je voljan da to plati i možete dati lijekove psu protiv bolova. U ovom slučaju, patnja koju pas trpi je prihvatljiva jer:1. povreda ima dobru prognozu (može se očekivati potpuni oporavak)2. imate resurse da riješite problem3. preiod tokom kojeg pas osjeća bol će biti kratak i može se ublažiti lijekovima4. vlasnik je voljan i u stanju je da se brine Saznajte kako je pas slomio nogu. Je li ga vlasnik tukao? Da li ga vlasnik pušta da trči ulicama i tako ga je udario auto? U tom slučaju, ozljede će se vjerovatno ponoviti. U takvom slučaju, povrede su rezultat zdravstvenog stanja i neuspješne brige (pitanje 3).

Primjer 2.Jazavičar ima paralizovane zadnje noge zbog prolapse (ili djelomične prolapse) diska. Ima pet godina i višak kilograma. Može hodati samo ako vuče stražnje noge po podu. Pas je entuzijastičan, jede dobro i njegova ličnost i energija djeluju normalno. Može kontrolisati uriniranje i pražnjenje crijeva.1. Imate li vještine da procijenite stepen povrede, npr.

radiografija i vještine neurološke dijagnoze? Ako da, možete ustanoviti stepen stanja i odrediti prognozu. Ako ne, morate tretirati stanje simptomatski.

2. Počnite davati psu lijekove protiv bolova, poučite vlasnika kako da se brine o psu i kako da pomogne psu da skine kilograme.

3. Sedmicu dana poslije: Î psu nije bolje, ali ni lošije. Čini se da ne osjeća bolove: ponašanje i apetit su još uvijek dobri i vuče se po kući pokazujući dobru energiju. Čini se da se vlasnik dobro brine o psu. Nastavite tretman, ili Î Îîpas je zadihan, osjeća bol i nije u stanju da kontroliše pražnjenje crijeva. Prognoza je sada mnogo lošija nego na početku. Ako se vlasnik brine o psu i želi nastaviti pokušavati, možete probati sa jačim lijekovima protiv bolova i predložiti operaciju ako imate pouzdanog veterinarskog neurohirurga. Ako je vlasnik frustriran i nema mogućnosti operacije, razmotrite eutanaziju.

4. U slučaju broj 3, provjeravajte stanje psa svaka tri ili četiri dana. Ako je ponašanje još uvijek dobro i ako pas nije razvio rane na udovima koje vuče i ako se vlasnik dobro brine o psu, onda možete nastaviti pokušavati.

27

5. Ako pas osjeća bol ili ako se razviju sekundarni problemi kao infekcije urinarnog trakta i rane na dijelovima tijela koje vuče i ako nema znakova oporavka, kvalitet života psa se smanjuje i trebali bi razmotriti eutanaziju.

6. Vlasniku je dosadilo da se brine o psu i počinje ga zapostavljati. Pas osjeća bol i zapostavljen je. Razmotrite eutanaziju. Napomena: ovo je slučaj lošeg zdravstvenog stanja i neuspješne brige.

7. Pas je izgubio kontrolu nad uriniranjem i pražnjenjem crijeva. Živi u kavezu, jer vlasnik ne želi da mu se uprlja kuća. Rep je konstantno zamazan fekalijama. Vlasnik je odveo psa kod lokalnog veterinara koji je amputirao rep. Rana loše zacjeljuje jer je uvijek prljava. Ponašanje psa je dobro i drago mu je kada god ugleda vlasnika. Ali on provodi 23.5 sata dnevno u kavezu, sam. U ovom slučaju, možete podučiti vlasnika kako da obogati svakodnevnicu psa tako da nije usamljen i da mu nije dosadno. Ali je prognoza za ovaj slučaj loša, kvalitet života psa nije dobar. Razmotrite eutanaziju.

Primjer 3. Petogodišnja mačka sa rakom dojke. 1. Nemate iskustva u operaciji raka i nemate propisne

lijekove za kontrolu bolova. Nema nikoga u vašem gradu ko je vještiji i stručniji od vas. U tom slučaju, razmotrite eutanaziju.

2. Naučili ste kako da uklonite tu vrstu tumora iz knjiga o hirurškim postupcima. Imate lijekove za propisnu anesteziju i lijekove protiv bolova nakon operacije. Vlasnik je spreman da to plati i brinut će se o mački nakon operacije. U ovom slučaju, vrijedi pokušati, ali imajte na umu da prognoza za ovo stanje pretpostavlja samo nekoliko mjeseci života.

3. Mačka se oporavila od operacije i zacjeljue dobro. Šest sedmica poslije, prestala je da jede i provodi dosta vremena ležeći u ćošku, izolira se. Ona osjeća bol i pati se. Možete pokušati kontrolirati bol sa lijekovima, ali objasnite vlasniku da će to potrajati samo neko vrijeme. Razmotrite eutanaziju.

Primjer 4.Pas koji je preživio štenećnjak, sada ima stražnje noge paralizovane, konstantno se trza i jako je mršav. Pas jede dobro, budan je i reagira na ljude. Ne može hodati i razvio je dekubitus čireve. Vlasnik je voljan da ga hrani pažljivo i da čisti urin i fekalije, ali se ne može nositi sa čirevima. Kvalitet života ovog psa je loš i prognoza za oporavak i dobar kvalitet života je loša. Razmotrite eutanaziju.

Primjer 5. Dvogodišnji zlatni ritriver sa displazijom kuka.1. Pas šepa i ne želi da ide u šetnje. Lijekovi protiv bolova

poboljšavaju situaciju, ali jetra psa ne podnosi lijekove. Pokušate drugi lijek, ali ni njega pas ne podnosi. Razmotrite eutanaziju.

2. Lijekovi protiv bolova pomažu i čini se da jetra psa podnosi lijekove. Vlasnik radi dobar posao tako što psa izvodi u šetnju dva puta dnevno što mu održava mišiće jakima. Nastavite sa lijekovima i kontrolisanom vježbom sve dok ne primjetite da pas osjeća jaču bol. Kada se to desi, ponovo procijenite stanje i donesite nove odluke.

3. Lijekovi protiv bolova pomažu i čini se da jetra psa podnosi lijekove. Ali vlasnik ne izvodi psa u šetnje često i zaboravlja davati psu lijekove. Pas osjeća bolove i usamljen je. Opcije: a) ohrabrite vlasnika da uradi bolji posao pri brizi psa; b) nađite novi dom za psa sa boljim vlasnikom; c) eutanazija.

Napomena: ovo je primjer zdravstvenog stanja i neuspješne brige.

Primjer 6.Šestogodišnji pas sa hroničnom bolesti svrabeža kože.1. Pas se konstantno češe, koža mu je sirova i inficirana.

Pokušali ste niz lijekova, ali ništa nije pomoglo. Vlasnik je frustriran, kvalitet života psa je loš, prognoza je loša: razmotrite eutanaziju.

2. Pokušali ste par dijeta kako bi uvidjeli da li pas pati od alergije na hranu. Ovo je teško uraditi uslijed nedostatka lokalne hipoalergijske dijete. Vlasnik kuha posebnu hranu za psa, ali dijeta nije dobro izbalansirana. Koža psa se malo poboljša, ali još uvijek pas uzima antibiotike i steroide i sada je neuhranjen, mršav i konstantno gladan. Kvalitet života je loš, prognoza je loša: razmotrite eutanaziju.

Primjer 7.Devetogodišnja mačka sa zatajenjem bubrega. Mačka je vrlo mršava, povraća svaki dan i depresivna je uslijed konstantne mučnine i zato što se loše osjeća. Vlasnik mora voditi mačku u veterinarsku kliniku svaki dan na tretman. Ovo uzrokuje veliki stres mački, a od vlasnika zahtijeva dosta vremena i novca. Mački bude bolje nekoliko sati, ali već sljedećeg dana je depresivna i muka joj je. U ovom slučaju, kvalitet života i prognoza za mačku su loše i trebali biste razmotriti eutanaziju.

28

Algoritam 2: Eutanazija uslijedbihevioralnih problema

� Bihevioralni problem je ponašanje koje vlasnika životinje čini frustriranim. Neki ljudi su tolerantni, drugi manje, stoga ‘problematično’ ponašanje u jednom domu možda nije takvo u drugom.

� Frustracija vlasnika može rezultirati napuštanjem ili zlostavljanjem životinje. U tom slučaju, pitanje je ‘bihevioralnog problema’ (pitanje 2) i ‘neuspjele brige’ (pitanje 3).

� Kvalitet života je važan faktor za upravljanje bihevioralnim problemima. Ako je pas zatvoren u kavezu po 23,5 sata dnevno da ne bi nešto u kući uništio, onda je kvalitet života za psa loš i situacija se mora promijeniti. Mačka svezana za zid čitav dan, da ne bi pobjegla, nema prihvatljiv kvalitet života. Agresivan pas koji je lancem vezan za zid 24 sata dnevno i koji je zadavljen skoro do smrti kada dođe neko u posjetu, nema dobar kvalitet života.

� Resursi za upravljanje bihevioralnim problemima u osnovi uključuju regrutovanje osoba sa prikladnim znanjem za upravljanje ponašanja i treningom za pozitivno utvrđivanje kako bi naučili vlasnike pasa kako da upravljaju bihevioralnim problemima na human i efikasan način. Može biti teško pronaći takvu osobu lokalno. Vlasnik mora biti strpljiv i predan rješenju problema, te će morati i sam pokušati pronaći resurse za trening, npr. inostrane savjete putem knjiga ili savjete od kvalificiranih ljudi.

� Trening upravljanja ponašanjem (zajedno sa odgovornim vlasnikom životinja) je jedan od najvrijednijih resursa koje mogu pružiti prihvatilišta i organizacije u Kini.

Primjer 1.

Odrasli pas počinje urinirati po čitavoj kući.1. Pregledajte životinju tražeći medicinske uzroke

neprikladnog uriniranja, npr. infekcije urinarnog trakta ili stanje koje uzrokuje inkontinenciju.

2. Ne možete pronaći medicinski razlog za problem, pa stoga radite sa vlasnicima kako bi saznali šta se moglo promijeniti u okolini psa, što rezultira ovakvim ponašanjem. Da li je sezona parenja? Da li se domaćinstvu pridružila druga životinja, pa pas osjeća potrebu da markira teritoriju? Da li se neka osoba pridružila, ili napustila domaćinstvo? Vlasnici su strpljivi i rade na tome da nanovo istreniraju psa, koristeći tehnike pozitivnog utvrđivanja. U tom slučaju, prognoza je dobra: nastavite raditi.

3. Ne možete ustanoviti medicinski razlog za problem i vlasnici su frustrirani, te tuku psa. Pas se šćućuri i živi u konstantnom strahu, što ga tjera da urinira po kući još više. Vlasnici više ne žele da imaju posla sa tim psom. Sada imamo bihevioralni problem i neuspjelu brigu (pitanje 3). Imate opciju da a) spasite životinju, ponovo je istrenirate i udomite drugdje, ili b) eutanazija.

Primjer 2. Mladi pas sa separacijskom tjeskobom koji žvače sve što može dohvatiti u kući kada vlasnik ode. Vlasnik je zatvarao psa u kutiju, gdje je živio čitav dan dok je vlasnik na poslu, te cvilio i uznemiravao komšije. 1. Vlasnik je voljan uložiti vrijeme da pomogne psu, ali ne

zna šta da uradi. U tom slučaju, pomozite vlasniku da razumije separacijsku tjeskobu i naučite vlasnika kako istrenirati psa da prevaziđe problem. Ovo će zahtijevati strpljenje i poznavanje tehnika treniranja.

2. Vlasnik je voljan uložiti vrijeme da pomogne psu, ali ne poznaje nikoga ko bi ga mogao podučiti tehnikama upravljanja bihevioralnim problemima, kako bi se pomoglo psu da prevaziđe problem. Pas živi u kutiji, izoliran je, kvalitet njegovog života je loš i tjeskoba postaje gora uslijed izolacije koju trpi. Komšije se žale i vlasniku prijeti opasnost od napuštanja psa. Možete pokušati priuštiti nešto bolje od kutije u kojoj će pas živjeti ili nastojati da vlasnik, ili neki drugi član domaćinstva, ostane sa psom kod kuće. Kao alternativa, razmotrite opciju udomljavanja psa. Samo ako ove opcije ne uspiju, razmotrite eutanaziju.

3. Vlasnik je frustriran, tuče psa, što psa čini još anksioznijim i uznemirenijim. Sada imamo bihevioralni problem i neuspjelu brigu (pitanje 3). Imate opcije a) da spasite životinju i udomite je kod nekoga ko je u stanju i ko se želi brinuti o psu na prikladan način, ili b) eutanazija.

29

Algoritam 3: Eutanazija uslijed neuspjele brige

� Adekvatna briga je definisana kao resursi (npr. hrana. voda, prebivalište i zdravstvena njega) i neophodna društvena interakcija koja će ispuniti psihološke i fiziološke potrebe koje su potrebne za prihvatljiv nivo zdravlja i dobrobiti.

� Da bi osigurali

1. Prikladna hrana i voda kako bi životinja održala dobro zdravlje.2. Stambeni uvjeti kako bi se životinja zaštitila od vremenskih

prilika, da se obezbijedi čisto, mekano područje za spavanje i područje u kojem se životinja može kretati i ispoljavati normalno ponašanje.

3. Bihevioralno upravljanje: Î prikladno društveno okruženje, npr. ljudska obitelj i druge životinje Î dovoljna tjelovježba Î trening kako bi se spriječili bihevioralni problemi, koristeći metode pozitivnog utvrđivanja Î pas koji se loše ponaša ukazuje da nešto nedostaje u brizi životinje ili u njenom okruženju, ili da ima medicinsko stanje koje uzrokuje abnormalno ponašanje –treba nastojati otkriti koji su to nedostaci, te ih pokušati ispraviti na human način.

Î Spriječite oboljenja: vakcinacija, dehelmintizacija, prikladna ishrana, vježba, bihevioralno upravljanje. Î Potražite prikladnu veterinarsku brigu ako je životinja bolesna. ÎU mnogim slučajevima, preporučljivo je sterilizirati ljubimce kako bi spriječili neželjene kučiće i mačiće, spriječili ili upravljali bihevioralniml conditions.

� Resursi za spašavanje, rehabilitaciju i udomljavanje uključuju:1. privremeni dom za životinju–prihvatilište ili volonter skrbnik2. stručnost, vrijeme i novac kako bi se medicinska stanja tretirala

prikladno3. stručnost, vrijeme i novac kako bi se upravljalo bihevioralnim

problemima prikladno4. osoblje, vrijeme i novac kako bi se udomila životinja i kako bi

se pratila u novom domu, kako bi se osigurala prikladna briga.

� Kriterij za prikladnog skrbnika kod kojeg možete udomiti životinju uključuju:

1. sposobnost da se osigura svih pet gore navedenih kriterija2. sterilizacija/kastracija životinje je strogo preporučljiva3. razumijevanje ‘odgovornog vlasništva ljubimaca’

4. nekoga ko ne koristi životinje za borbu/hranu/eksperimente5. prepuštanje životinje prihvatilištu ako se ne može pružiti

prikladna njega6. trajnu identifikaciju životinje (kao dodatak mikro čipu) npr. na

ogrlici i ušnoj markici7. nekoga ko poštuje lokalne zakone/propise/uredbe, npr.

registraciju i licenciranje8. nekoga ko ne smije imati krivični dosje zlostavljanja životinja ili

ljudi.

� Često procjenjujte situaciju dok ne budete ubijeđeni da će se vlasnik prikladno brinuti o životinji. Ponovna procjena bi se trebala raditi dva puta sedmično, potom jednom sedmično, potom mjesečno dok ne procijenite da je situacija pod kontrolom. Ako postoje pokazatelji koji ukazuju da vlasnik nije u stanju održati prihvatljive uvjete za njegu životinje, ponovo procijenite situaciju koristeći lijevu stranu algoritma, pretpostavljajući da će biti potrebno spasiti ili udomiti životinju.

Primjer 1. Pas konstantno živi svezan kratkim lancem uz zid. Mora spavati i vršiti nužde u istom području i ne izlazi u dnevne šetnje. Za sklonište ima komad drveta naslonjenog uza zid. Nekada ima vodu za piće, ali je ona uglavnom prljava. Jednom dnevno dobija rižinu kašu i ponekad ostatke vlasnikovog jela. Životinja je mršava, prljava i prekrivena krpeljima. Jednom godišnje ostane skotna (dok je vezana za zid) i podiže štence svezana za zid, bez dodatne vode i hrane kako bi održala laktaciju. Ovo je očigledno slučaj neuspješne njege. Ova životinja mora biti spašena, ili vlasnici moraju biti podučeni – i potom promatrani – kako da se pravilno brinu o psu.

Primjer 2.Psa drže zaštitari fabrike radi pomoći oko čuvanja tog područja. Stražari ga ponekad hrane (ne dnevno) ostacima njihovog jela. Pas uglavnom preživljava od hrane koju pronađe na ulicama. Ima jak kašalj, vrlo je mršav i spava u kanti za smeće pokraj vrata tvornice. Kada vidi stražara, naježi se, a stražari ga često šutaju. Ovo je slučaj neuspjele brige i životinja mora biti spašena.

‘Zadružni pas’ kao što je ovaj, je često zapušten, jer niko ne preuzima odgovornost za prikladnu brigu.

Nasta...

30

Primjer 3.Mačku drže svezanom za zid tokom čitavog dana. Hrane jekašom jednom dnevno. Ovo je slučaj neprikladnog starateljstva. Ovu životinju je potrebno spasiti, a vlasnici se moraju podučiti – i potom pratiti – kako da se brinu o mački.

Primjer 4. Mačka počinje urinirati po vlasnikovom krevetu. Vlasnikodvede mačku veterinaru koji ne može pronaći nikakvamedicinska stanja kod mačke. Mačka nastavlja ispoljavati takvo ponašanje. Vlasnik je toliko iznerviran da počinje bacati mačku po sobi. Ovo je slučaj bihevioralnog problema i neuspjele brige. U ovom slučaju, vlasniku trebapomoći da identifikuje uzrok tog ponašanja i da upravlja problemom. Ako on/ona to ne želi uraditi, mačka treba biti spašena.

31

Reference i resursi

Arluke, A. (2003), The state of the animals II, ISBN 0-9658942-7-4

Asilomar Accords, www.asilomaraccords.org

Beaver, BV., et al (2001), Report of the AVMA panel on euthanasia, J. Am. Vet. Med. Assoc. 218:688. www.avma.org/resources/euthanasia.pdf

Companion Animal Welfare Council (2009), Report on welfare assessment www.cawc.org.uk/reports HSI, Euthanasia, www.hsi.org/about/how_we_work/local_empowerment/training/euthanasia.html

IFAW, Companion animal field manual - Primary veterinary health care standardswww.ifaw.org/Publications/Program_Publications/Companion_Animals/asset_upload_file726_61605.pdf

Loeffler, K., IFAW China (2009), Euthanasia algorithm - Designed for companion animal veterinarians and animal shelters (not published)

Rogers, S., WSPA, Participatory development of euthanasia strategy in shelters (not published)WSPA guidance, Methods for the euthanasia of dogs and cats: comparison and recommendations, www.icam-coalition.org

World Society for the Protection of Animals222 Gray’s Inn RoadLondon WC1X 8HBUnited KingdomT: +44 (0)20 7239 0500E: [email protected]: www.wspa-international.org

Humane Society International2100 L Street NWWashington D.C. 20037United States of AmericaT: +1 (202) 452 1100W: www.humanesociety.org

International Fund for Animal Welfare411 Main StreetPO Box 193Yarmouth PortMA 02675United States of AmericaT: +1 (508) 744 2000W: www.ifaw.org

Royal Society for the Prevention of Cruelty to AnimalsWilberforce WaySouthwaterHorshamWest Sussex RH13 9RSUnited KingdomT: +44 300 1234 555W: www.rspca.org.uk

Alliance for Rabies Control54-66 Frederick StreetEdinburgh EH2 1LSUnited KingdomE: [email protected]: www.rabiescontrol.net

World Small Animal Veterinary AssociationW: www.wsava.org

Stichting Dierenopvang Bosnië Postbox 3147 - 3301 DC DORDRECHT - Netherlands Phonenumber: 0031 6-46198579 www.hondenopvang.com - [email protected] Bankaccount: 9474694 - Chamber of commerce: 18068542

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine

Predstavnički dom

Ustavno pravna komisija

Predsjedavajući

Članovi

1 oktobar 2013.

PREDMET: DOPRINOS JAVNOJ RASPRAVI POVODOM RAZMATRANJA ANALIZE

PROVEDBE ZAKONA O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA U BOSNI I

HERCEGOVINI- molimo da se uvrsti u materijale

Poštovani,

Obraćamo Vam se u ime holandske organizacije Stichting Dierenopvang Bosnië koja

djeluje i radi dugi niz godina u Bosni i Hercegovini na projektima sterilizacije napuštenih

životinja, edukacija djece u osnovnim školama, zaštiti, spašavanju, i udomljavanju

napuštenih životinja te surađuje sa svim najvećim i najvažnijim organizacijama u EU, kao

i u svijetu, te prati sve dešavanja na ovom polju u Bosni i Hercegovini.

Upoznati smo da Parlamentarna skupština BiH organizuje javnu raspravu o Analizi

provedbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja u BiH 3. oktobra 2013. Vaše. Tim

povodom Vam se obraćamo, a kako bismo doprinijeli još boljem razumijevanju problema

napuštenih životinja u BiH, uzroka i jedinog mogućeg puta naprijed, i ove stavove

dijelimo sa desetinama udruženja i fondacija za zaštitu životinja diljem EU..

Već godinama pratimo provedbu Zakona o zaštiti o dobrobiti životinja u Bosni i

Hercegovini, poglavito u dijelu koji se odnosi na napuštene životinje, koja je sramno loša,

budući da se Zakon krši u najvećem dijelu BiH, na očigled inspekcijskih organa,

policijskih organa, veterinarske struke, tužilaštva. Istovremeno zabrinuti smo sve

prisutnim negativnim trendovima i masovnom kampanjom koja se vodi u javnosti,

graničeći sa histerijom i pozivima na masovna ubojstva napuštenih životinja, a koja

pojačava nerazumijevanje uzroka problema i produbljuje antagonizam u odnosu čovjeka i

životinja, i nije ništa drugo do pokušaj refokusa pažnje sa uzroka na posljedicu. Nedavni

istupi političkih predstavnika u BiH, pokazuju neraspolaganje činjenicama i neznanje o

uzroku problemu napuštanih životinja, načinu rješavanja i urađenom do sada, pozivaju

na kršenje Zakona ili izmjenu istog, u očitoj želji i namjeri da se svi oni koji su odgovorni

za provedbu Zakona izuzmu odgovornosti za dosadašnji eventulani nerad i nečinjenje,

priželjkujući povratak na staro. Prijedlozi izmjena pomenutog Zakona zorni su prikaz

stručne i političke nedosljednosti, pokazatelj zavidnog nepoznavanja materije,

elementarnih činjenica, finansijskih implikacija, općih trendova, nepoznavanja zakona i

postojećih podzakonskih akata, kojim se zamagljuju činjenice, unosi konfuzija spram

razumijevanja uzroka problema


Podsjećamo vas da je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja („Službeni glasnik

BiH“, broj 25/09) usvojen je 2009. godine na državnom nivou kao uvjet iz Evropskog

partnerstva i kao takav od izuzetnog značaja, stvorivši po prvi put u BiH pravni okvir za

zaštitu životinja. Zakon je tada kao i sada podržan je od strane najvećih svjetskih

autoriteta iz ove oblasti poput RSPCA (Royal Society for Prevention of Cruelty to Animals),

Dogs Trusta najveće svjetske fondacije za pse, WSPA (World Society for the Protection of

Animals), Eurogroup for Animals, kao i Evrpske komisije. U dijelu Zakona koji se tiče

zaštite napuštenih životinja, kao i kućnih životinja pasa i mačaka, Zakon je između

ostalog uveo decidnu zabranu mučenja životinja, te zabranu svakog neselektivnog,

neopravdanog ubijanja životinja, namjernog nanošenja straha, stresa, boli i patnje

životinjama; propisao obavezu svim jedinicama lokalne samouprave adekvatno

zbrinjavanje napuštenih životinja, te da u roku od godine dana osnuju skloništa za

napuštene životinje kao i higijenske servise; definisao obaveze imaoca životinje,

uključujući obvezu vlasnika kućnih životinja da iste registruju i mikročipuju u roku od

šest mjeseci; propisao kazne za napuštanje životinja koje je zakonom zabranjeno;

propisao sterilizaciju/kastraciju napuštenih životinja kao mjeru prelaznog perioda,

prepoznavši značaj sterilizacija i kastracija uopće i kao najhumanije, najefikasnije i

najjeftinije metode kontrole reprodukcije napuštenih životinja u kratkom roku,

te općenito načina rješenja problema napuštenih životinja kojom se stabilizira njihova

populacija, budući da sterilisani psi koji nemaju reproduktivnu sposobnost, vraćeni i

markirani na ulicu, čuvaju teritoriju od migracije i zauzimanja te teritorije novim

nesterilisanim psima vođenim instinktom traženja hrane i parenja.

U zemlji koja stremi kandidatskom statusu u EU, svaka retrogradna tendencija bi

vodila direktnom kršenju Europskog partnerstva, dok se problem napuštenih životinja

može se isključivo rješavati u skladu sa postojećim Zakonom, i dobrim praksama.

Povećan broj pasa na ulicama je uvijek i samo direktna posljedica

neprovođenja preventivnih Zakonom predviđenih mijera od strane odgovornih,

poput - nekažnjavanja napuštanja životinja, neprovođenja pune identifikacije

vlasništva, neprovođenja projekta sterilizacija i kastracija uz vakcinaciju i

obilježavanje napuštenih životinja u adekvatnom broju, te neprovođenja

edukacija i info kampanja koje za cilj moraju imati dizanje svijesti građana o

uzrocima problema.

Podsjećamo, primarni uzrok problema napuštenih životinja koji je

zakonodavac kao takvog i prepoznao je napuštanje životinja od strane neodgovornih

vlasnika životinja i njihovih potomaka, koje prolazi nekažnjeno a kojim se stvara nova

generacija napuštenih životinja na ulici koja se dalje uvećava slobodnom reprodukcijom,

te slobodna reprodukcija postojeće generacije, u nepromijenjenim uvjetima sredine. BiH

nažalost prednjači po broju napuštenih vlasničkih životinja, što je isključivi uzrok

povećane populacije na ulici.

Program kontrole populacije kreće isključivo u dva pravca: liječenje uzroka kroz

kontrolu vlasnika u cilju sprečavanja nastanka pasa lutalica kao ključna preventivna

mjera; liječenje posljedica putem kontrole postojeće populacije metodama sterilizacija

kroz programe uhvati-steriliši-pusti koja je druga najvažnija preventivna mjera,

obilježavanja sterilisanih pasa, njihovog markiranja i vraćanja na mjesto inicijalnog

prebivališta; kontrolu sredine ili tzv. kontrolu otpada, udomljavanje i edukaciju, osnivanje

skloništa. Pri tome skloništa za napuštene životinje ne predstavljaju preventivnu mjeru

za rješavanje problema, no su dio kockice mozaika, mjesta za smještaj životinja, njihovo


dalje udomljavanje, liječenje, kastraciju i vraćanje na ulicu. Ubijanje predstavnja

najskupnju i najneefikasniju quasi mjeru, koja nikad i nigdje nije dovela do rješanja no je

doprinijela dapače uvećavanju populacije a samim tim i troškova. Sve zemlje u kojima je

izražen problem napuštenih životinja a koje su se uhvatile u koštac sa njegovim

rješavanjem na konsolidiran način primjenom svih preventivnih mijera simultano,

pokazuju da je prelazni period unutar kojeg se populacija stabilizira, i počinje da opada

tri do pet godina. Cilj je prevenirati rast populacije kroz prevenciju stvaranja izvora nove

populacije, s tim u vezi mora se prepoznati uzrok, cilj je dalje stabilna sterilisana i

vakcinisana postojeća populacija.

Izlaz iz problema ne smije ležati u pokušajima izuzimanja vlastite odgovornosti,

zbog eskalacije problema i nezadovoljstva šire javnosti, već je neophodno poduzeti sve

Zakonom predviđene mjere i provoditi ga u pravcu osiguranja pune identifikacije

vlasnika kućih životinja, mikročipiranja kako bi ste mogli moći sankcionirati

neodgovorne vlasnike i uzgajivače, osnivanja skloništa i higijenskih servisa,

nastavka kontinuiranih i masovnih sterilizacija, kontrola otpada i kampanje

edukacije.

Pozivamo Vas da djelujete odgovorno i prekinete začarani krug kontinuiranog

bavljenja posljedicom, a ne uzrokom problema, te počnete provoditi Zakon u ukupnosti

svih mijera predviđenih istim umjesto debatiranja o istom, prepoznate u cjelosti svoju

ulogu i zakonske obaveze. Sistemsko rješenje problema je već sadržano u Zakonu kakav

jeste. Problem neprepoznavanja osnovnog uzroka je ključan kao i generatora problema.

U nadi da će zaključci javne rasprave nedvojbeno poslati jasne poruke svim

donosiocima odluka, svim po Zakonu odgovornim za njegovo provođenje da se Zakon

mora provoditi, u nadi da će odgovorni prepoznati svoju ulogu i otpočeti graditi sistem

dobre prakse, dići standarde veterinarske struke, dići standarde držanja životinja, dići

standarde inspekcijskog nadzora, a ne ići retorgradno nazad. U nadi da BIH neće

nastaviti etablirati lošu praksu i istu održavati u životu.

Postojeći Zakon je apsolutno provodiv kako je 21. maja na svojoj sjednici

zaključilo i Vijeće ministara BiH usvajajući Informaciju o dosadašnjoj provedbi Zakona uz

set mijera. Problem se isključivo može riješiti dosljednim provođenjem postojećeg

Zakona

S poštovanjem,

S. Steenbergen-Andringa

Boardmember Stichting Dierenopvang Bosnië

Dostaviti:

- a/a

- Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine

Tierheim Tiegen Tiegen 6 29614 Soltau Tel.: (0 51 91) 2724 Öffnungszeiten: täglich von 15:00 bis 17:00 Uhr E-Mail: [email protected]

Soltau, 2. Oktober 2013 TSV Soltau – Tiegen 6 – 29614 Soltau

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine Predstavnički dom Ustavno pravna komisija Predsjedavajući Članovi

Memorandum PREDMET: DOPRINOS JAVNOJ RASPRAVI POVODOM RAZMATRANJA ANALIZE PROVEDBE ZAKONA O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA U BOSNI I HERCEGOVINI- molimo da se uvrsti u materijale Poštovani, Obraćamo Vam se u ime organizacije „Tierschutzverein Soltau“ koja djeluje i radi dugi niz godina u Njemačkoj, na području zaštite i spašavanja životinja, te surañuje sa svim najvećim i najvažnijim organizacijama u EU, kao i u svijetu, te prati sve dešavanja na ovom polju u Bosni i Hercegovini.

Upoznati smo da Parlamentarna skupština BiH organizuje javnu raspravu o Analizi provedbe Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja u BiH 3. oktobra 2013. Vaše. Tim povodom Vam se obraćamo, a kako bismo doprinijeli još boljem razumijevanju problema napuštenih životinja u BiH, uzroka i jedinog mogućeg puta naprijed.

Već godinama pratimo provedbu Zakona o zaštiti o dobrobiti životinja u Bosni i Hercegovini, poglavito u dijelu koji se odnosi na napuštene životinje, koja je sramno loša, budući da se Zakon krši u najvećem dijelu BiH, na očigled inspekcijskih organa, policijskih organa, veterinarske struke, tužilaštva. Istovremeno zabrinuti smo sve prisutnim negativnim trendovima i masovnom kampanjom koja se vodi u javnosti, graničeći sa histerijom i pozivima na masovna ubojstva napuštenih životinja, a koja pojačava nerazumijevanje uzroka problema i produbljuje antagonizam u odnosu čovjeka i životinja, i nije ništa drugo do pokušaj refokusa pažnje sa uzroka na posljedicu. Nedavni istupi političkih predstavnika u BiH, pokazuju neraspolaganje činjenicama i neznanje o uzroku problemu napuštanih životinja, načinu rješavanja i urañenom do sada, pozivaju na kršenje Zakona ili izmjenu istog, u očitoj želji i namjeri da se svi oni koji su odgovorni za provedbu Zakona izuzmu odgovornosti za dosadašnji eventulani nerad i nečinjenje, priželjkujući povratak na staro. Prijedlozi izmjena pomenutog Zakona zorni su prikaz stručne i političke nedosljednosti, pokazatelj zavidnog nepoznavanja materije, elementarnih činjenica, finansijskih implikacija, općih trendova, nepoznavanja zakona i postojećih podzakonskih akata, kojim se zamagljuju činjenice, unosi konfuzija spram razumijevanja uzroka problema

Podsjećamo vas da je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja („Službeni glasnik BiH“, broj 25/09) usvojen je 2009. godine na državnom nivou kao uvjet iz Evropskog partnerstva i kao takav od izuzetnog značaja, stvorivši po prvi put u BiH pravni okvir za zaštitu životinja. Zakon je tada kao i sada podržan je od strane najvećih svjetskih


- 2 - autoriteta iz ove oblasti poput RSPCA (Royal Society for Prevention of Cruelty to Animals), Dogs Trusta najveće svjetske fondacije za pse, WSPA (World Society for the Protection of Animals), Eurogroup for Animals, kao i Evrpske komisije. U dijelu Zakona koji se tiče zaštite napuštenih životinja, kao i kućnih životinja pasa i mačaka, Zakon je izmeñu ostalog uveo decidnu zabranu mučenja životinja, te zabranu svakog neselektivnog, neopravdanog ubijanja životinja, namjernog nanošenja straha, stresa, boli i patnje životinjama; propisao obavezu svim jedinicama lokalne samouprave adekvatno zbrinjavanje napuštenih životinja, te da u roku od godine dana osnuju skloništa za napuštene životinje kao i higijenske servise; definisao obaveze imaoca životinje, uključujući obvezu vlasnika kućnih životinja da iste registruju i mikročipuju u roku od šest mjeseci; propisao kazne za napuštanje životinja koje je zakonom zabranjeno; propisao sterilizaciju/kastraciju napuštenih životinja kao mjeru prelaznog perioda, prepoznavši značaj sterilizacija i kastracija uopće i kao najhumanije, najefikasnije i najjeftinije metode kontrole reprodukcije napuštenih životinja u kratkom roku, te općenito načina rješenja problema napuštenih životinja kojom se stabilizira njihova populacija, budući da sterilisani psi koji nemaju reproduktivnu sposobnost, vraćeni i markirani na ulicu, čuvaju teritoriju od migracije i zauzimanja te teritorije novim nesterilisanim psima voñenim instinktom traženja hrane i parenja.

U zemlji koja stremi kandidatskom statusu u EU, svaka retrogradna tendencija bi vodila direktnom kršenju Europskog partnerstva, dok se problem napuštenih životinja može se isključivo rješavati u skladu sa postojećim Zakonom, i dobrim praksama.

Povećan broj pasa na ulicama je uvijek i samo direktna posljedica neprovođenja preventivnih Zakonom predviđenih mijera od strane odgovornih, poput - nekažnjavanja napuštanja životinja, neprovođenja pune identifikacije vlasništva, neprovođenja projekta sterilizacija i kastracija uz vakcinaciju i obilježavanje napuštenih životinja u adekvatnom broju, te neprovođenja edukacija i info kampanja koje za cilj moraju imati dizanje svijesti građana o uzrocima problema. Podsjećamo, primarni uzrok problema napuštenih životinja koji je zakonodavac kao takvog i prepoznao je napuštanje životinja od strane neodgovornih vlasnika životinja i njihovih potomaka, koje prolazi nekažnjeno a kojim se stvara nova generacija napuštenih životinja na ulici koja se dalje uvećava slobodnom reprodukcijom, te slobodna reprodukcija postojeće generacije, u nepromijenjenim uvjetima sredine. BiH nažalost prednjači po broju napuštenih vlasničkih životinja, što je isključivi uzrok povećane populacije na ulici.

Program kontrole populacije kreće isključivo u dva pravca: liječenje uzroka kroz kontrolu vlasnika u cilju sprečavanja nastanka pasa lutalica kao ključna preventivna mjera; liječenje posljedica putem kontrole postojeće populacije metodama sterilizacija kroz programe uhvati-steriliši-pusti koja je druga najvažnija preventivna mjera, obilježavanja sterilisanih pasa, njihovog markiranja i vraćanja na mjesto inicijalnog prebivališta; kontrolu sredine ili tzv. kontrolu otpada, udomljavanje i edukaciju, osnivanje skloništa. Pri tome skloništa za napuštene životinje ne predstavljaju preventivnu mjeru za rješavanje problema, no su dio kockice mozaika, mjesta za smještaj životinja, njihovo dalje udomljavanje, liječenje, kastraciju i vraćanje na ulicu. Ubijanje predstavnja najskupnju i najneefikasniju quasi


- 3 - mjeru, koja nikad i nigdje nije dovela do rješanja no je doprinijela dapače uvećavanju populacije a samim tim i troškova. Sve zemlje u kojima je izražen problem napuštenih životinja a koje su se uhvatile u koštac sa njegovim rješavanjem na konsolidiran način primjenom svih preventivnih mijera simultano, pokazuju da je prelazni period unutar kojeg se populacija stabilizira, i počinje da opada tri do pet godina. Cilj je prevenirati rast populacije kroz prevenciju stvaranja izvora nove populacije, s tim u vezi mora se prepoznati uzrok, cilj je dalje stabilna sterilisana i vakcinisana postojeća populacija.

Izlaz iz problema ne smije ležati u pokušajima izuzimanja vlastite odgovornosti, zbog eskalacije problema i nezadovoljstva šire javnosti, već je neophodno poduzeti sve Zakonom predviñene mjere i provoditi ga u pravcu osiguranja pune identifikacije vlasnika kućih životinja, mikročipiranja kako bi ste mogli moći sankcionirati neodgovorne vlasnike i uzgajivače, osnivanja skloništa i higijenskih servisa, nastavka kontinuiranih i masovnih sterilizacija, kontrola otpada i kampanje edukacije.

Pozivamo Vas da djelujete odgovorno i prekinete začarani krug kontinuiranog bavljenja posljedicom, a ne uzrokom problema, te počnete provoditi Zakon u ukupnosti svih mijera predviñenih istim umjesto debatiranja o istom, prepoznate u cjelosti svoju ulogu i zakonske obaveze. Sistemsko rješenje problema je već sadržano u Zakonu kakav jeste. Problem neprepoznavanja osnovnog uzroka je ključan kao i generatora problema.

U nadi da će zaključci javne rasprave nedvojbeno poslati jasne poruke svim donosiocima odluka, svim po Zakonu odgovornim za njegovo provoñenje da se Zakon mora provoditi, u nadi da će odgovorni prepoznati svoju ulogu i otpočeti graditi sistem dobre prakse, dići standarde veterinarske struke, dići standarde držanja životinja, dići standarde inspekcijskog nadzora, a ne ići retorgradno nazad. U nadi da BIH neće nastaviti etablirati lošu praksu i istu održavati u životu.

Postojeći Zakon je apsolutno provodiv kako je 21. maja na svojoj sjednici zaključilo i Vijeće ministara BiH usvajajući Informaciju o dosadašnjoj provedbi Zakona uz set mijera. Problem se isključivo može riješiti dosljednim provoñenjem postojećeg Zakona S poštovanjem, Christian Peter Wüstenberg - 1. Vorsitzender - Dostaviti:

- a/a - Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine

Milioni građana širom Europske Unije, kao i širom svijeta iskreno brinu o dobrobiti životinja i mučno

im je da konstantno čitaju izvještaje o užasnim slučajevima okrutnosti nad životinjama u Bosni i

Hercegovini, kao i o šokantnom i rastućem broju napuštenih pasa, te kontinuiranom kršenju Zakona o

dobrobiti i zaštiti životinja koje prolazi nekažnjeno.

Problem napuštenih životinja mora biti riješen na human i napredan način: konstantnim

provođenjem programa kastracije/sterilizacije kućnih ljubimaca i napuštenih životinja, kao i konstantnim

provođenjem njihovog mikročipiranja i registracije, edukacijom građana o odgovornom vlasništvu životinja i

humanom postupanju prema svim životinjama. Ovaj vid edukacije se odmah mora poceti primjenjivati u

svim školama.

Mnoge organizacije za zaštitu životinja istiću da je Bosna i Hercegovina država sa najviše slučajeva

zlostavljanja životinja, kao i patnje životinja. Ta činjenica govori u prilog tome da BIH društvo napuštene pse

i mačke vidi kao počast , kao „nešto što treba iskorijeniti“ – ili gore.

Namjerno zlostavljanje životinja je svuda prisutno: jedan od poznatih slučajeva zlostavljanja životinja

se desio na Ilidži, gdje su dvije osobe stavile petardu u usta mladog njemačkog ovčara, koja je eksplodirala

i pritom raznijela psu njušku. Iako je petarda prouzrokovala užasne povrede na glavi psa, nije ga ubila.

Lutao je 5 dana prije nego što su ga napokon spasili volonteri koji se bave zaštitom životinja. Pas je morao

da bude eutanaziran. Povrde koje je taj pas imao su fotografisane i snimljene da mogu biti prezentovane na

internetu. Blizu 200 000 osoba je potpisalo peticiju u kojoj se tražilo da vlasti Bosne i Hercegovine privedu

počinioce licu pravde, ali ništa nije učinjeno.

Konstantno se dešavaju trovanja pasa, psi se koriste kao mamci za borbe, bacaju se u rijeke da se

utope, odsjecaju im se glave, bivaju pretućeni i izgladnjeli. Mačke su izložene jednako užasnom tretmanu.

U Bosni i Hercegovini mučenje i ubijanje životinja je krivično djelo. Međutim, do hapšenja i

procesuiranja počinitelja tog krivičnog djela vrlo rijetko dolazi. Uobičajan odgovor policajaca na prijavljivanje

krivičnog djela mučenja i ubijanja životinja je da je to „nevažno djelo“. Evidentno je da policijski službenici,

tužitelji i sudije nisu obućeni da razumiju povezanost između zlostavljanja životinja i zločina nad ljudima.

Ta veza je odlično dokumentovana u proteklih nekoliko decenija. Studije iz psihologije, sociologije i

kriminologije u proteklih 25 godina su jasno pokazale da su nasilni počinitelji krivičnih djela imali ranija

djela ozbiljnog i konstantnog zlostavljanja životinja. U Sjedninjenim Američkim Državama, FBI je prepoznao

tu vezu 1970. – ih godina kada su analitičari FBI utvrdili prilikom analize života serijskih ubica, da su

serijske ubice u djetinstvu zlostavljale životinje. Ostala istraživanja su pokazala konstantan uzorak

okrutnosti nad životinjama osoba koje su počinile različite oblike nasilja, kao što je zlostavljanje djece,

supružnika i starijih osoba. Djeca koja su izložena i prisutna zlostavljanju i ubijanju životinja razvijaju teške

psihološke anomalije i poremećaje, kao što je veliki stepen agresivnosti koja se manifestuje nekad i prema

životinjama, ali imaju i teške oblike anti – socijalnog ponašanja i kriminalne agresije prema ljudima i

imovini.

Prema studiji iz 1997. godine, zlostavljači životinja su 5 puta više skloni da izvrše nasilje nad ljudima

i 4 puta su više skloni da izvrše krivična djela nad tuđom imovinom, nego osobe koje nemaju povijest

zlostavljanja životinja iza sebe. Stručnjaci u oblasti veterine, kontrole životinja i dobrobiti životinja sada vide

problem napuštenih životinja kao „ljudski problem“, a ne kao problem životinja, čiji je uzročnik pojedinačno,

ali i kolektivno ponašanje ljudi.

Problem napuštenih životinja, a naročito problem velikog broja napuštenih pasa u Bosni i

Hercegovini je dostigao razmjere epidemije. Razumljivo je da su građani zabrinuti za širenje bolesti, kao i za

postojanje mogućnosti da budu napadnuti od strane pasa. Nažalost, ova zabrinutost vodi samo ka

negativnom pogledu i nehumanom tretmanu pasa.

Nadalje, aktivsti za prava životinja se predstavljaju kao „budale“ i osobe koje „nemaju pametnijeg

posla“. Time društvo pokazuje da nema razumijevnja za one koji se ne mogu sami boriti za sebe i svoja

prava, kao i potpuni nedostatak empatije prema onima koji pate. To pokazuje da društvo kao cjelina ima

patološka obilježja.

Dokle god vlasti i građani Bosne i Hercegovine ne shvate šire implikacije zlostavljanja i

zanemarivanja životinja, problem prevelike populacije napuštenih životinja se neće riješiti. Najvažnije je da

se ove implikacije razumiju i da se sva adekvatna sredstva implementiraju da se riješi problem na

prihvatljiv i human način.

Skloništa za napuštene životinje ne prestavljaju preventivnu mjeru rješenja problema, oni su samo

kockica mozaika, mjesta čija svrha treba biti sklanjanje i liječenje bolesnih životinja,bihevioralna procjena i

socijalizacija onih koji su počeli iskazivati nestabilan bihevioralni status na ulici,udomljavanje životinja i

dalje sterilizacija i puštanje na ulicu svake jedinke koja se može vratit na svoje mjesto incijalnog staništa. U

mnogim skloništima uslovi su jako nehumani, životinje neadekvatno zbrinute, bez pažnje u lošim

higjenskim uvjetima, gdje su sredstva očito namjenjena za njihovu skrb i zaštitu nisu utrošena u te

namjene. Poznato je da se psi u skloništima ubijaju ma nehuman način injekcijama izbljeljivača, kao i da su

ih ubijali drugi psi, uključujući i to da su bili zatučeni. Fotografije niza skloništa govore ovome svemu u

prilog, pokazuju izgladnjele pse i leševe pasa među živim psima.

Dobra i uspješna skloništa su zatvorena, kao što je sklonište u Brčkom koje je zatvoreno nakon 8

godina rada, zato što je bilo predmet sabotaža, prijetnji, zloupotreba i nezakonitih parnica. Izgradnja i

održavanje skloništa za napuštene životinje je zakonska obaveza u Bosni i Hercegovini, propisana Zakonom

o zaštiti i dobrobiti životinja, također postoji i Pravilnik o osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati

skloništa za napuštene životinje, koja propisuju uslove koje mora da ima dobro i uspješno sklonište za

životinje. Zbog toga, svi oni koji su odgovorni za tzv “horor skloništa” moraju biti kažnjeni, a skloništa se

moraju graditi i održavati u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH i Pravilnika o

osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje. Kontrola populacije i promocija i

provođenje programa kastracije/sterilizacije kao ključne preventivne mjere uz identifikaciju vlasništva, te

punu implementaciju Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BIH.

Važno je da Bosna i Hercegovina provede tzv.nacionalne programe sterilizacije/kastracije u cijeloj

državi i za napuštene pse i mačke, kao i za vlasničke pse i mačke (vlasniči psi i mačke koji se kreću bez

kontrole su osnovni izvor nove generacije napuštenih životinja), kao i da oštro kažnjava sve one koji prekrše

zakon. U 7 godina jedna mačka i njeno potomstvo mogu stvoriti 370 000 mačića. Muške životinje koje nisu

kastrirane čak mogu da naprave veći problem, jer da oplodi na desetine ženki, stvarajući desetine

neželjenih potomaka.

Program kastracija/sterilizacija po principu – kastriraj/steriliši – pusti, Zakonom je predviđeno je

jedini human i dokazan metod smanjenja populacije napuštenih pasa, gdje se nakon kastracije/sterilizacije

psi vraćaju na teritoriju gdje su uhvaćeni. Ako psi nisu vraćeni na teritoriju, stepen reprodukcije će biti

direktno propocionalan stepenu hvatanja pasa ( u zoni gdje je 50% pasa uhvaćeno i uklonjeno sa teritorije,

ostalih 50% će se množiti do velikog broja i dokle god imaju dostupne izvore hrane). Prazno mjesto koje je

ostalo iza pasa koji je uklonjen, biti će zauzeto drugim psima koji su u potrazi za hranom i skrovištem.

Međutim ako se pas vrati na njen/njegov teritorij, taj pas neće dopustiti da ostali psi uđu na njegov teritorij,

uključujuči i one koji nisu kastrirani/sterilisani i tako se zaustavlja reprodukcije na tom području. Njihov broj

će se stabilizovati i polako, ali sigurno reducirati.

„Uhvati i ubij“ ili „uhvati i zatvori“ metode u mnogim državama nisu uspjele.Gradovi koji su uspješno

reducirali broj životinja su koristili metodu „uhvati i vrati“, koji su imali populaciju od 4000 napuštenih pasa

u 2006 godini, a koja je do 2011 reducirana na 270 pasa, a pri tome nijedan pas nije eutaniziran. Metoda

uhvati – kastriraj/steriliši – pusti je također najefikasnija.

Strana Udruženja su izračunala da su troškovi u 10 godina za metodu „uhvati i pusti“ u gradu sa

200 000 ljudi i sa 8000 pasa iznosili 995 000 Eura, a troškovi za metodu „uhvati i ubij“ bi iznosili 1.8

miliona Eura, a metoda „uhvati i ubij“ nema dugoročne rezultate u suzbijanju populacije napuštenih pasa.

Imperativ ja da Bosna i Herzegovina provede gore navede mjere, a to su: provođenje postoječeg

Zakona o dobrobit i zaštiti životinja, uključujući i hitno i adekvatno procesuiranje onih koji krše Zakon o

zaštiti i dobrobiti životinja, konstantno provođenje kastracije i sterilizacije, kao i provođenje edukacije djece

i odraslih.

Bosna i Hercegovina mora provesti mjere humane kontrole populacije napuštenih životinja koje su

prihvaćene na međunarodnom nivou, sa principma koje razumiju i poštuju svi građani uključujući i policiji i

sudsku vlast, u skladu sa specifičnostima sredine.

S poštovanjem i u očekivanju Vašeg odgovora!

Marjanac Lada

Documents

J A V N I P O Z I V i dobrobiti etkom u 10 sati. · Neke od tih pojmova potrebno je uvrstiti u BH zakon.U Zakonune postoji pojan psa lutalice i na njega primijeniti ovaj zakon. Naime,