Uvod

Izvještavanje u ratu jedna je od najtežih vrsta izvještavanja u novinarstvu ako ne i najteža.

Novinar se nalazi pod pritiskom dviju zaraćenih strana, oko njega fijuču meci a ljudi

masovno ginu. Svakodnevno nailazi na prizore srušenih kuća, masovnih grobnica i ostalih

ratnih zločina a mora ostati hladne glave i sabran, te biti u mogućnosti javiti se matičnoj kući.

Zbog toga sam odabrao ovu temu, najviše jer cijenim hrabrost u pronalaženju dobre vijesti ali

i samilost i poštovanje prema žrtvama ratova. Zbog toga biti ratni novinar za mene je časna

stvar.

1

Izvještavanje u ratu

Ratovi, koliko god grozni bili imaju posebno značenje za novinare i novinarstvo. Rat

novinare suočava sa novim izazovima, što dublje uđu u njega to ekskluzivniji materijal

donose svojim čitateljima. S druge strane, obje zaraćene strane svjesne su prisutnosti

novinara i pokušavaju ih na sve načine cenzurirati, ili im prikazati stvarnost na drukčiji način

kako bi pomoću njihovog izvješćivanja stvorili pozitivnu sliku o sebi. Osim toga, rizici koje

novinar koji se uputi u ratom zahvaćeno područje prihvaća ogromni su ali zato mu mogu

stvoriti reputaciju u svijetu.

Povijest ratnog novinarstva

Duga je tradicija izvještavanja o ratovima, još od Homerove Odiseje autori svojim spisima i

svjedočanstvima ostavljaju slike davnih ratova novim generacijama.

Prvi objektivni pisac ratnih zapisa bio je Tukidid, dok je njegova suprotnost bio Herodot iz

Halikarnasa koji je u svoje zapise unosio i vlastite stavove i naglašavao simpatije.

Aleksandar Veliki i Gaj Julije Cezar također su vodili bilješke o svojim osvajanjima.

Aleksandar je čak i prvi osnovao svoj odred ratnih izvjestitelja koji su s fronta hitali u rodnu

Makedoniju da narodu opišu bitku i novi teritorij.

Prvi koji je konkretno pokušao iskoristiti kombinaciju ratnog izvještavanja i tiskarskog stroja

bio je Maksimilijan 1. On je jednostranim izvješćima i novinama pokušavao podići

raspoloženje u svom carstvu dok je slao svoje tiskovine u druga carstva ne bi li pomoću njih

zbacio tamošnje vođe. Ipak, najistaknutiji u tome bio je Rudolf 1. on se borio periodičnim

2

publikacijama protiv turaka,opisivao je njihove grozne zločine i time prikupljao novac za

postrojbe koje su se borile protiv turaka.

Napoleon se godinama osim oružjem s ostatkom Europe obračunavao i propagandom. U tim

ratovima prvi se put vojska požalila na novinara, englezi su bili ljuti na svog novinara koji je

toliko točno opisao formacije i njihove položaje da je neprijatelj bez problema mogao doći do

njih s leđa.

Prvi novinar za koga se može reći da je bio pravi ratni izvjestitelj je William Howard Russell

iz Timesa. Prvi ratni fotograf bio je Robert Fenton. Često su bili cenzurirani na sve moguće

načine jer su rusi znali doći do njihovih informacija i poslati ih u Moskvu kako bi dobili

prednost.

SAD i Velika Britanija prvi su shvatili koliko bi koristi mogla donijeti globalna medijska i

komunikacijska infrastruktura.

Prvi svjetski rat

Prvi veliki rat bio je važna faza u razvoju masovnih medija kao instrumenata masovne

propagande. Mnogo je novca uloženo u cenzuru, nadzor informacija i utjecaj na medije.

Posebno se forsirala priča o zvjerstvima (osobito Nijemaca)

U drugom svjetskom ratu još je više novca uloženo u razvoj i usavršavanje propagande i

nadzor medija a prvi put su se počeli koristiti i novi mediji- radio i film. Mnogo je novca

uloženo u cenzuru, nadzor informacija i utjecaj na medije.

Vijetnamski rat

3

Prekretnica ratnom izvještavanju bio je rat u Vijetnamu. To je bio prvi rat o kome se iscrpno

izvještavalo na TV i zbog toga je bio poznat i kao „rat u dnevnoj sobi“

Taj je rat bio jedan od rijetkih u kojem nije bilo vojne cenzure. SAD su se čak u jednom

trenutku odlučile pozvati novinare i pobrinuti se da mogu slobodno i bez veće opasnosti

izvještavati.

Kako stvari u SAD već idu, novinari ili nisu dobro radili svoj posao ili su kasnili sa

objavljivanjem šokantnog materijala ali činjenica je da se medijima pripisuje samo

minimalan utjecaj na prestanak tog rata dok je najveći utjecaj na mirovnim prosvjedima.

Potpuna suprotnost bio je Falklandski rat, kojeg su Britanci čvrsto držali u svojem medijskom

zagrljaju, sve informacije i vijesti vezane uz taj rat mogli ste dobiti samo od Velike Britanije.

Amerika je već malo kasnije- u Zaljevskom ratu koristila medijsku mašineriju opsežno i

strogo za vlastite potrebe što je opet naišlo na negativan odjek. Zadnji pokušaj Amerikanaca

da naprave nešto kako treba je Irak od 2003. do danas u kojem se novinar- izvjestitelj

priključuje nekoj određenoj postrojbi i prati ih 24 sata dnevno. Dosad ni taj način

izvještavanja nije dao neke ogromne rezultate. U Zaljevskom ratu koristila medijsku

mašineriju opsežno i strogo za vlastite potrebe što je opet naišlo na negativan odjek. Zadnji

pokušaj Amerikanaca da naprave nešto kako treba je Irak od 2003. do danas u kojem se

novinar- izvjestitelj priključuje nekoj određenoj postrojbi i prati ih 24 sata dnevno. Dosad ni

taj način izvještavanja nije dao neke ogromne rezultate.

Teoretsko utemeljenje upravljanja javnim mišljenjem u ratu

4

Temelje teoretskom utemeljenju postavio je Carl Von Clausewitz, koji je tvrdio kako

Napoleon nije ostvarivao svoje pobjede zbog snage i vojne premoći nego zbog propagande i

iz nje proizašlog uvjerenja i oduševljenja francuskog naroda. Prema njemu svaka teorija rata

mora imati 3 čimbenika:

1. Vladu koja određuje cilj rata

2. Vojsku koja se za to bori

3. Narod koji je treba podupirati

Prema Von Clausewitzu može se izvesti teorija o nužnosti cenzure u ratu, točnije kontrole

informacije u svrhu varanja protivnika ali se isto tako snaga i pobjede vlastite vojske moraju

hvaliti kako bi moral u narodu bio na visokoj razini.

Pojam frikcije smislio je sam Von Claus. Kako bi objasnio situaciju koja je specifična za

ratove kada se mora odustati od svih dogovorenih planova i manevara kako bi se zavarao

protivnik koji misli da ih zna. Po njemu je velik dio informacija u ratu proturječan, još veći

netočan a daleko najveći nesiguran. Takav je rat, ništa se točno ne može znati.

Watzlawik govori o razlici između dezinformiranja i propagande jer uspješno

dezinformiranje dolazi iz vlastitog izvora i može biti pogubno za neprijatelja. Dezinformacija

funkcionira na temelju pretpostavke da neprijatelj misli da zna vaš sljedeći potez, a vi mislite

da on misli da zna vaš sljedeći potez i vi izvedete nešto neočekivano, nešto što ni on ni vi

niste očekivali. To je svijest double crossa ili dvostrukog zavaravanja. Najpoznatije dosada

bila je dezinformacija saveznika u drugom svjetskom ratu kada su prevarili Nijemce u vezi

mjesta iskrcavanja što je možda bilo ključno za pobjedu.

Teza Karla Buchera je da uz svaki rat koji se vodi oružjem ide i rat koji se vodi novinarskim

crnilom u kojem svaka strana pokušava nategnuti nekakvu prednost- svijet je svjedok iste

drame.

5

Ferdinand Tonnies u kritici javnog mišljenja kaže kako je javno mišljenje u zemlji u kojoj se

vodi rat u 100 % slučajeva kako im je rat nametnut, obrambeni ili prema enleskoj formuli

pravedan i nužan. U tome su svi stanovnici ratom zahvaćene zemlje suglasni.

Širenje nacionalne mržnje još je jedan od načina utjecaja na moral stanovništva ili postrojbi.

Život mase oduvijek su karakterizirale grabežljive, ratoborne strasti koje su se sukobljavale

sa suprotnim vrijednostima religioznim, etičkim i kulturnim načelima solidarnosti i ljubavi

prema bližnjemu. Bez obzira na to, uvijek bi se rat uvukao na mala vrata među narod upravo

zbog tih konstrukcija-sveti rat, domovinski rat, oslobodilački rat, preventivni rat, obrambeni

rat, iznuđeni rat itd.

Načela ratne propagande

10 je modela argumentacije o načelima ratne propagande po Anne Morelli (2004)

1. Mi ne želimo rat

Većina građana danas je protiv rata i zbog toga vođe uvijek neposredno prije rata daju ovu ili

jako slični izjavi kako bi ispali isprovocirani u očima javnosti.

2. Neprijatelj je isključivi krivac za rat

Vođe se pravdaju ponašanjem protivnika u ratu. Uvijek je netko drugi kriv.

3. Neprijatelj ima demonske osobine

Uglavnom se ili vođa ili čak cijeli narod demonizira, oni se prikazuju kao rođeni zli i opaki

dok smo mi i naši dobri i pošteni

4. MI se borimo za dobru stvar, a ne za sebične ciljeve

6

Ekonomski ili geopolitički interes često se ne stavlja u prvi plan( iako jest u prvom planu)

dok se rat prikazuje kao borba za vjeru, ljubav i domovinu.

5. Neprijatelj namjerno čini zlodjela. Kad mi pogriješimo, to je uvijek nehotice

Ratni zločini i zlodjela su uvijek ključni dijelovi svakog rata. Cilj je zaraćenih zemalja da

svijet vidi samo zločine druge strane a da se naši stave pod tepih.

6. Neprijatelj se koristi nedopuštenim oružjem

Taj argument proizlazi iz prethodnog i služi da javnost misli kako vlastita strana za razliku od

protivničke poštuje pravila igre.

Sve u zadnje vrijeme u čemu se spominju sredstva za masovno uništenje manje više je

propaganda i čista laž.

7. Naši gubici su neznatni a protivnički golemi

Potpora lokalnog javnog mišljenja može se u ratu zadržati samo ako održavate iluzuiju da ste

nadmoćni i da protivnički vojnici ginu na sve strane dok vaši prolaze bez ogrebotine.

8. Našu stvar podupiru umjetnici i intelektualci

Činjenica je da možda 5% umjetnika i intelektualaca podržava ratove, ali gdje je onih 95 %

koji su protiv?

9. Naša misija je sveta

I Bush i Bin Laden se koriste istim načinom prezentacije rata, dok je kod Bin Ladena borba

između vjernika i nevjernika, kod Busha je borba dobra i zla.

10. Izdajnik je onaj koji sumnja u naše izvještaje

Onaj koji sumnja u propagandu vlastite strane odmah će biti predstavljen kapo loš domoljub.

Ili si s nama ili si protiv nas.

Korištenje privatnih agencija za PR u ratu

7

U zadnjih desetak godina trend je da vlada zaraćene države unajmi PR agenciju u čemu se

posebno ističu amerikanci.

Oni su smišljenim i dobro pripremljenim PR-om koji je usput bio potpuno lažan uspjeli od

Iraka stvoriti krvoločnu i brutalnu silu koja je sa zemljom sravnila Kuvajt i pobila bebe iz

inkubatora što je preko noći okrenulo mišljenja brojnih amerikanaca.

I Hrvatska je u ratu imala iznajmljenu PR agenciju koja je od Srpskih nacionalista činila veće

zvijeri nego što su bili. Tako je poznata priča kako su srbi davali nagrade snajperistima koji

bi ubijali djecu- priča koja nikada nije ni potvrđena ni demantirana postala je jedna od glanih

vijesti.

Zadnje PR zlouporabe ipak ima SAD, jer je jedina sila koja trenutno ratuje. Iako je rat u Iraku

prepun nepravilnosti, javnost je nekako smirena dobrim radom PR agencija.

Nakon napada na WTC 2001. Svijet više nije isti, promijenio se PR a promijenila se i

svjetska slika razbojnika broj jedan, primat od Rusije uzeli su Bin Laden i Irak predvođen

Hussainom.

8

Zaključak

Rat je najgora situacija u kojoj se čovjek može naći. Prepun je nečovječnosti i brutalnosti,

ujedno je i najatraktivnija tema za novinara koji u tu situaciju ulazi sa znanjem i talentom ali

bez straha.

Iako je vojska ona koja rat vodi, novinari su oni koji rat mogu završiti ili preokrenuti,

prevagnuti na jednu ili drugu stranu.

Kako je hladni rat svakako bio borba prijetnjama, špijunima i informacijama, vlade su

shvatile vrijednost novinara.

Najčešće nagrađivani novinari su upravo ratni reporteri, zbog hrabrosti kojom se bacaju u

najteže pogođena područja.

Ogroman je doprinos novinarstva humanitarnom radu jer prenose u svijet najtužnije slike

stradanja i razaranja i time motiviraju ljude na pomoć unesrećenima.

O radu ratnih novinara i kod nas smo mogli puno naučiti prije 15-20 godina kada je rat

bjesnio i kod nas.

Novinari su obično dobro zaštićeni od nasilje u ratovima i zato često služe kao kanali za

dobavljanje pomoći ili evakuaciju djece iz opkoljenih gradova.

9

Literatura

SAPUNAR, MARKO, Osnove znanosti o novinarstvu, ITG d.o.o. Dalmatinska 12. Zagreb, 2004.

MCCHESNEY, ROBERT i HERMANN, EDWARD, Globalni mediji, Clio, Beograd, 2002.

BERG, PETER i ASA BRIGGS, Društvena istorija medija, Clio, Beograd, 2002.

Wikipedia.org

www.warjournalists.com

www.bhnovinari.ba

10