4
Prvo turističko glasilo u regiji Destination management company Broj 7 Godina II. 6/2008. 11. travnja u 6 sati ujutro učenici četvrtih razreda Gimnazije “ Fran Galović „ - Koprivnica krenuli su sa svojim profesorima pratiteljima u Vukovar. Pomalo neispavani i umorni, znali smo da nas čeka vrlo poučan dan, u kojem ćemo se upoznati s mučenjem koje je trpio naš narod i s herojstvom koje su pokazali naši hrabri vojnici. Vozili smo se busevima preko Virovitice i Našica i uživali u predivnom krajoliku prepunom zelenila. Oko 10 sati stigli smo u Vukovar. Naizgled miran gradić otkrio nam je ostatke vrlo tužne i ne tako daleke prošlosti. Prvo smo se zaustavili kod Trpinjske ceste, gdje smo se sastali s lokalnim turističkim pratiteljima koji su bili vrlo susretljivi i ljubazni. Našu grupu vodila je jedna draga gospođica Sanela, koja nas je vrlo rado upoznala s gradom Vukovarom, te nam je drage volje otkrila sve detalje koji su nas zanimali. Posjetili smo naselje Borovo i sajmište, koje je možda naizgled malo ali nosi ogromnu povijest za nas Hrvate. Tamo smo razgledali vukovarski okoliš koji je unatoč nekim oštećenim zgradama i ulicama ostavio dojam malenog, ali veselog i srdačnog gradića. Fascinirao nas je pogled na Dunav i količina vode koja njime protječe, te lijepo i brižno uređen okoliš. Tamo smo zastali kod spomenika i saznali sve o njemu od Sanele. Posjetili smo Vukovarsku bolnicu. Dio nje još i danas funkcionira kao zdravstvena ustanova, no nas je zanimao onaj dio koji je nekad služio kao sklonište ranjenima, i u kojem je muzejski prostor „Mjesto sjećanja vukovarska bolnica 1991.“. Ušli smo kroz ulaz kojim se i danas služe ljudi, liječnici i ostalo osoblje, no kako smo sve dalje hodali približavali smo se prostoru kojeg smo se sve više užasavali. Oštećenja na stropovima i potrgane instalacije samo su dijelić onoga što smo mogli vidjeti. Bili smo ugodno iznenađeni televizorima postavljenima po bolnici na kojima smo mogli slušati vrlo zanimljive izjave ljudi koji su prepričavali događaje tih kobnih godina. Svi smo nahrupili na zid na kojem su ispisani podaci o žrtvama i ranjeni ljudi, redom kako su stizali u bolnicu i kojim danima. Razgledali smo i sobe u kojima su ležali ranjenici. Sobe su bile vrlo vjerno prikazane i doslovce smo osjetili jauke, bol i mučenje koje su prolazili ljudi ležeći u tim sobama kako zbog onog što nam je vodič pričao, tako i zbog prostora koji je djelovao klaustrofobično na većinu nas. Posebno nas se dojmila jedna mračna soba u kojoj je gorjela svijeća, okolo su bila zrcala i puštale su se snimke imena poginulih žrtava Zatim smo krenuli dalje. Također smo saznali koji je simbol obrane Vukovara, a kad smo ga i vidjeli, oduševili smo se. Vodotoranj, iako oštećen u ratu i dalje stoji čvrsto na svojim temeljima, kao da nam želi prenijeti poruku Hrvata koji su se tada borili za našu državu da se ne predaje. Mi koji smo prvi puta bili ondje samo smo zurili u vodotoranj i divili se njegovoj veličini, ali i priči koju nosi. Mogli smo vidjeti i dvorac grofa Eltz, nažalost samo izvana jer je oštećen u ratu. Iako je većim dijelom ruševina, neki dijelovi dvorca ostali su neoštećeni, i uz malo mašte vrlo lako smo se mogli naći u prošlosti i uživati u njegovoj ljepoti. Posjetili smo vojarnu. Većina dečki, ali i cura bila je oduševljena tenkovima, oružjem i ostalim izloženim predmetima kojima su se vojnici služili u ratu. Naravno ne zbog naše agresivnosti nego zato jer nas većina nije nikad u životu vidjela oružje. Razgledali smo izložene crteže, recepte za kolače, karte, novac sve čime su se služili i što su ostavili iza sebe vojnici. Najzanimljiviji dio nam je bio onaj kad smo razgledavali tenkove i kamione. Svi smo kao djeca poskakali na njih i slikali se. To je za nas bio poseban doživljaj. Također smo ušli u unutrašnjost bunkera, iz kojih smo brzo pobjegli zbog njihovog skučenog prostora. Vidjeli smo i mjesto na kojem se nedavno srušio helikopter i na kojem su zapaljeni lampioni, što nas je isto malo zastrašilo. Dalje smo se vozili cestom Mitnicom do Ovčare - mjesta koje nas je samo svojim imenom zastrašilo. Primjetili smo kraj ceste znakove zabrane prilaska, što je još više unijelo strah u naše kosti. Kad smo već pristigli do farme Ovčara, vrlo lako smo se mogli staviti u ono vrijeme i osjetili smo užas kad smo vidjeli što se sve tamo nalazi. Posjetili smo muzej Ovčara koji nas je oduševio vrlo dobro je tematski osmišljen i ostavio je velik utisak na nas. Slike žrtava i nestalih koje se gase i pale, zvijezdice na stropu od kojih je svaka za jednu žrtvu, njihove stvari koje su u podu zaštićene staklom podsjetile su nas da su ti ljudi stvarno postojali, i da ih možemo vrlo snažno osjetiti. Čahure metaka u podu koje smo osjetili kada smo hodali dale su nam nezaboravan doživljaj. Na izlasku iz muzeja svi smo se pojedinačno potpisali u knjigu, da se zna da smo došli s velikim poštovanjem i odanosti prema našim poginulima. Zatim smo krenuli na mjesto gdje je mučki ubijeno 200 ljudi. Prolazili smo predivnim krajolikom ne pomišljajući da bi se na tako lijepom prostoru moglo nešto tako strašno dogoditi. Kada smo stigli na taj prostor, ravnica a oko nje nigdje ničeg osim gdje koje drvce i spomenik. Taj spomenik tako se snažno ističe da jednostavno potiče ljude na to da se zamisle o životu i da osjete ponos zbog vlastite narodnosti. Pomolili smo se, zapalili lampion i promatrali taj malen, ali tako velik spomenik. Stajali smo na mjestu gdje su plakali, molili za milost i hrabro umrli očevi, muževi, braća, majke i žene, starci i djeca. Promatrali smo grmiće od kojih je jedan za svaku dušu koja je mučki umrla. Poželjeli smo ostati i samo stajati u tišini, jer takvo nešto ne viđamo svaki dan i ne moramo znati sve o povijesti da bismo mogli doživjeti i osjećati. Otišli smo posjetiti još i novo groblje, koje je svojom veličinom ražalostilo sve nas. Lijepo uređeno groblje dalo nam je uvid u brojnost poginulih, a i mjesta koja još čekaju na nove nepronađene žrtve u nama su izazvali tugu i zamislili smo se. Bili smo vrlo nezadovoljni što je sve tako završilo, ali smo osjetili i mir i zadovoljstvo zbog žrtava koje imaju svoje počasno mjesto i koje mirno počivaju. No ipak, bilo je vrijeme polaska na ručak. Još uvijek pod dojmom viđenog, slasno smo jeli zbog sreće što smo živi i što imamo priliku za to. Usluga je bila izvanredna, konobari su bili vrlo uslužni i dostupni, a hrana visoke kvalitete. Zasladili smo se desertom, malo prošetali centrom i krenuli prema autobusima. Oko 15 sati krenuli smo natrag u svoju Podravinu. Put u Vukovar nas je i razveselio i rastužio, no mislim da bi svaki Hrvat koji se ponosi svojom povješću trebao biti i upoznat s njome. Svatko je ovaj put doživio na različit način, ali mislim da se svi mogu složiti da su ljudi iz Vukovara vrlo ljubazni, dragi, vrijedni i da se trude održati svoj grad lijepim i posebnim kao što je on to bio i prije. Sve u svemu, dojmovi ovog izleta još dugo će se prepričavati. Hvala vam svima što ste nam omogućili da vidimo, doživimo i saznamo sve o našem gradu Vukovaru, i što ste nam pružili nezaboravni izlet koji nas je sve barem malo promjenio. Hvala vam i na vašoj strpljivosti i uslužnosti. Do skorog viđenja i s velikim poštovanjem, pozdrav od 4.c! Imbriovčan Tamara, 4.c Izlet u Vukovar Izlet u Vukovar

IzletIzlet u Vukovar u Vukovar - danubiumtours.hrdanubiumtours.hr/upload/2013/10/danubium_info_7_5260ef972f29f.pdf · KarikeKarike na marike na marike ŽeneŽene su preciznije su

  • Upload
    others

  • View
    6

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: IzletIzlet u Vukovar u Vukovar - danubiumtours.hrdanubiumtours.hr/upload/2013/10/danubium_info_7_5260ef972f29f.pdf · KarikeKarike na marike na marike ŽeneŽene su preciznije su

Prvo turističko glasilo u regijiDestination management company

Broj 7Godina II.

6/2008.

11. travnja u 6 sati ujutro učenici četvrtih razreda Gimnazije “ Fran Galović „ - Koprivnica krenuli su sa svojim profesorimapratiteljima u Vukovar. Pomalo neispavani i umorni, znali smo da nas čeka vrlo poučan dan, u kojem ćemo se upoznati s mučenjemkoje je trpio naš narod i s herojstvom koje su pokazali naši hrabri vojnici.

Vozili smo se busevima preko Virovitice i Našica i uživali u predivnom krajoliku prepunom zelenila. Oko 10 sati stigli smo u Vukovar.Naizgled miran gradić otkrio nam je ostatke vrlo tužne i ne tako daleke prošlosti. Prvo smo se zaustavili kod Trpinjske ceste, gdje smo sesastali s lokalnim turističkim pratiteljima koji su bili vrlo susretljivi i ljubazni. Našu grupu vodila je jedna draga gospođica Sanela, koja nasje vrlo rado upoznala s gradom Vukovarom, te nam je drage volje otkrila sve detalje koji su nas zanimali. Posjetili smo naselje Borovo isajmište, koje je možda naizgled malo ali nosi ogromnu povijest za nas Hrvate. Tamo smo razgledali vukovarski okoliš koji je unatočnekim oštećenim zgradama i ulicama ostavio dojam malenog, ali veselog i srdačnog gradića. Fascinirao nas je pogled na Dunav ikoličina vode koja njime protječe, te lijepo i brižno uređen okoliš. Tamo smo zastali kod spomenika i saznali sve o njemu od Sanele.

Posjetili smo Vukovarsku bolnicu. Dio nje još i danas funkcionira kao zdravstvena ustanova, no nas je zanimao onaj dio koji je nekadslužio kao sklonište ranjenima, i u kojem je muzejski prostor „Mjesto sjećanja vukovarska bolnica 1991.“. Ušli smo kroz ulaz kojim se idanas služe ljudi, liječnici i ostalo osoblje, no kako smo sve dalje hodali približavali smo se prostoru kojeg smo se sve više užasavali.Oštećenja na stropovima i potrgane instalacije samo su dijelić onoga što smo mogli vidjeti. Bili smo ugodno iznenađeni televizorimapostavljenima po bolnici na kojima smo mogli slušati vrlo zanimljive izjave ljudi koji su prepričavali događaje tih kobnih godina. Svi smonahrupili na zid na kojem su ispisani podaci o žrtvama i ranjeni ljudi, redom kako su stizali u bolnicu i kojim danima. Razgledali smo isobe u kojima su ležali ranjenici. Sobe su bile vrlo vjerno prikazane i doslovce smo osjetili jauke, bol i mučenje koje su prolazili ljudi ležećiu tim sobama kako zbog onog što nam je vodič pričao, tako i zbog prostora koji je djelovao klaustrofobično na većinu nas. Posebno nasse dojmila jedna mračna soba u kojoj je gorjela svijeća, okolo su bila zrcala i puštale su se snimke imena poginulih žrtava

Zatim smo krenuli dalje. Također smo saznali koji je simbol obrane Vukovara, a kad smo ga i vidjeli, oduševili smo se. Vodotoranj,iako oštećen u ratu i dalje stoji čvrsto na svojim temeljima, kao da nam želi prenijeti poruku Hrvata koji su se tada borili za našu državuda se ne predaje. Mi koji smo prvi puta bili ondje samo smo zurili u vodotoranj i divili se njegovoj veličini, ali i priči koju nosi. Mogli smovidjeti i dvorac grofa Eltz, nažalost samo izvana jer je oštećen u ratu. Iako je većim dijelom ruševina, neki dijelovi dvorca ostali suneoštećeni, i uz malo mašte vrlo lako smo se mogli naći u prošlosti i uživati u njegovoj ljepoti.Posjetili smo vojarnu. Većina dečki, ali i cura bila je oduševljena tenkovima, oružjem i ostalim izloženim predmetima kojima su se vojnicislužili u ratu. Naravno ne zbog naše agresivnosti nego zato jer nas većina nije nikad u životu vidjela oružje. Razgledali smo izloženecrteže, recepte za kolače, karte, novac sve čime su se služili i što su ostavili iza sebe vojnici. Najzanimljiviji dio nam je bio onaj kad smorazgledavali tenkove i kamione. Svi smo kao djeca poskakali na njih i slikali se. To je za nas bio poseban doživljaj. Također smo ušli uunutrašnjost bunkera, iz kojih smo brzo pobjegli zbog njihovog skučenog prostora. Vidjeli smo i mjesto na kojem se nedavno srušiohelikopter i na kojem su zapaljeni lampioni, što nas je isto malo zastrašilo.

Dalje smo se vozili cestom Mitnicom do Ovčare - mjesta koje nas je samo svojim imenom zastrašilo. Primjetili smo kraj ceste znakovezabrane prilaska, što je još više unijelo strah u naše kosti. Kad smo već pristigli do farme Ovčara, vrlo lako smo se mogli staviti u onovrijeme i osjetili smo užas kad smo vidjeli što se sve tamo nalazi. Posjetili smo muzej Ovčara koji nas je oduševio vrlo dobro je tematskiosmišljen i ostavio je velik utisak na nas. Slike žrtava i nestalih koje se gase i pale, zvijezdice na stropu od kojih je svaka za jednu žrtvu,njihove stvari koje su u podu zaštićene staklom podsjetile su nas da su ti ljudi stvarno postojali, i da ih možemo vrlo snažno osjetiti.Čahure metaka u podu koje smo osjetili kada smo hodali dale su nam nezaboravan doživljaj. Na izlasku iz muzeja svi smo sepojedinačno potpisali u knjigu, da se zna da smo došli s velikim poštovanjem i odanosti prema našim poginulima.

Zatim smo krenuli na mjesto gdje je mučki ubijeno 200 ljudi. Prolazili smo predivnim krajolikom ne pomišljajući da bi se na takolijepom prostoru moglo nešto tako strašno dogoditi. Kada smo stigli na taj prostor, ravnica a oko nje nigdje ničeg osim gdje koje drvce ispomenik. Taj spomenik tako se snažno ističe da jednostavno potiče ljude na to da se zamisle o životu i da osjete ponos zbog vlastitenarodnosti. Pomolili smo se, zapalili lampion i promatrali taj malen, ali tako velik spomenik. Stajali smo na mjestu gdje su plakali, moliliza milost i hrabro umrli očevi, muževi, braća, majke i žene, starci i djeca. Promatrali smo grmiće od kojih je jedan za svaku dušu koja jemučki umrla. Poželjeli smo ostati i samo stajati u tišini, jer takvo nešto ne viđamo svaki dan i ne moramo znati sve o povijesti da bismomogli doživjeti i osjećati.

Otišli smo posjetiti još i novo groblje, koje je svojom veličinom ražalostilo sve nas. Lijepo uređeno groblje dalo nam je uvid u brojnostpoginulih, a i mjesta koja još čekaju na nove nepronađene žrtve u nama su izazvali tugu i zamislili smo se. Bili smo vrlo nezadovoljni što jesve tako završilo, ali smo osjetili i mir i zadovoljstvo zbog žrtava koje imaju svoje počasno mjesto i koje mirno počivaju.

No ipak, bilo je vrijeme polaska na ručak. Još uvijek pod dojmom viđenog, slasno smo jeli zbog sreće što smo živi i što imamo prilikuza to. Usluga je bila izvanredna, konobari su bili vrlo uslužni i dostupni, a hrana visoke kvalitete. Zasladili smo se desertom, maloprošetali centrom i krenuli prema autobusima. Oko 15 sati krenuli smo natrag u svoju Podravinu.

Put u Vukovar nas je i razveselio i rastužio, no mislim da bi svaki Hrvat koji se ponosi svojom povješću trebao biti i upoznat s njome.Svatko je ovaj put doživio na različit način, ali mislim da se svi mogu složiti da su ljudi iz Vukovara vrlo ljubazni, dragi, vrijedni i da se trudeodržati svoj grad lijepim i posebnim kao što je on to bio i prije. Sve u svemu, dojmovi ovog izleta još dugo će se prepričavati.Hvala vam svima što ste nam omogućili da vidimo, doživimo i saznamo sve o našem gradu Vukovaru, i što ste nam pružili nezaboravniizlet koji nas je sve barem malo promjenio. Hvala vam i na vašoj strpljivosti i uslužnosti.Do skorog viđenja i s velikim poštovanjem, pozdrav od 4.c!

Imbriovčan Tamara, 4.c

Izlet u VukovarIzlet u Vukovar

Page 2: IzletIzlet u Vukovar u Vukovar - danubiumtours.hrdanubiumtours.hr/upload/2013/10/danubium_info_7_5260ef972f29f.pdf · KarikeKarike na marike na marike ŽeneŽene su preciznije su

Vanja i EugenZoran Besak s djevojkom

Gosti iz NizozemskeO iz Zagreba

(individualni gosti)

(individualni gosti)

Tvrtka "Pastor" ZagrebDjelatnici op ine Fu ineć ž

Š

V U K O V A R

akt

ivnost

i

Buy Croatia

Vukovarska špica

Seminar o uzgoju slatkovodnih riba u Vukovaru

Posjetili su nas...O Kralja Zvonimira Seget DonjiRaiffaisen BankaO Tar

Š -

Š

Udruga umirovljenika ZagrebUdruga Maslina OpatijaNovinari BBC-aHGKTvrtka Spin ValisPPS Galeković

Poizvodi i pokloniza sudionikePoizvodi i pokloniza sudionike

Uz tamburašeRestoran TikvešUz tamburašeRestoran Tikveš Gosti iz ZagrebaGosti iz Zagreba Gosti iz NizozemskeGosti iz Nizozemske Grupa gostijuGrupa gostiju

Dionizijske radosti:priprema za izvođenjeDionizijske radosti:priprema za izvođenje HGK-Spin Valis, PPS GalekovićHGK-Spin Valis, PPS Galeković Gosti u vukovarskoj bolniciGosti u vukovarskoj bolnici

OŠ Kralja Zvonimira, Seget donjiOŠ Kralja Zvonimira, Seget donjiGosti iz Fužina - Spo

žje u vukovarskoj bolnicimen

obiljeGosti iz Fužina - Spo

žje u vukovarskoj bolnicimen

obilje RTA - OŠ iz ZagrebaRTA - OŠ iz Zagreba

Reiffeisen Banka -degustacija vinaReiffeisen Banka -degustacija vina Shoping vinaShoping vina

Odlazak "Golubicom"prema IlokuOdlazak "Golubicom"prema Iloku Sa novinarima BBC-aSa novinarima BBC-a

Udruga umirovljenikaUdruga umirovljenika Garavuše - stvarno su dobreGaravuše - stvarno su dobre

Šaran na rašljamaŠaran na rašljama

Direktor hotela "Dunav"sa kolegamaDirektor hotela "Dunav"sa kolegama

Udruga "Maslina"Udruga "Maslina"Individualni gosti:Vanja i EugenIndividualni gosti:Vanja i Eugen

Individualni gosti:Zoran BesakIndividualni gosti:Zoran Besak

Page 3: IzletIzlet u Vukovar u Vukovar - danubiumtours.hrdanubiumtours.hr/upload/2013/10/danubium_info_7_5260ef972f29f.pdf · KarikeKarike na marike na marike ŽeneŽene su preciznije su

V U K O V A R

Radno i turisti kičRadno i turisti kič

Srijemske igreFina

Karike na marikeKarike na marike Žene su preciznijeŽene su preciznije PripremaPriprema Povuci - potegniPovuci - potegni

Ekipa "Čiklje"Ekipa "Čiklje" Ekipa "Golubica"Ekipa "Golubica" Predah uz vinoPredah uz vino

Vo ćemžnja vlakiVo ćemžnja vlaki Brzo i opreznoBrzo i oprezno Slavlje mo četiže poSlavlje mo četiže po

Pobjednička ekipaPobjednička ekipa Vino i ženeVino i žene Dunavski piratiDunavski pirati

Zrinjevac iz prošlostiZrinjevac iz prošlosti Zagrebačka špicaZagrebačka špica Na Sljeme, na Sljeme...Na Sljeme, na Sljeme... Na Bundeku je lijepo...Na Bundeku je lijepo...

Page 4: IzletIzlet u Vukovar u Vukovar - danubiumtours.hrdanubiumtours.hr/upload/2013/10/danubium_info_7_5260ef972f29f.pdf · KarikeKarike na marike na marike ŽeneŽene su preciznije su

NAJAVETOP 5 PROIZVODA/LOKACIJA

1.2.3. ILOČKI STARI PODRUMI4. PROGRAM - DIONIZIJSKE RADOSTI5. GRADSKI MUZEJ - DVORAC ELTZ

HOTEL „DUNAV“ - ILOKHOTEL „LAV“ - VUKOVAR

u prvoj godini

U SLIJEDEĆEM BROJU PROČITAJTE:

ža - Hotel Lav

špica

Novi turistički projekti

Stigli riječni cruiseri

Reporta

Vukovarska

Izdava 1000č: "Danubiumtours" Grafička priprema i tisak: FIST Borovo Naklada: primjeraka

Danubiuminfo možete dobiti u Turističkiminfo centrima: Zagreb, Dubrovnik, Zadar,Šibenik, Pula i Rijeka.Priča o starim - novim Iločkim podrumima.

Danubiumtours u ZagrebuU prostorijama Udruge Bicikl, u Zagrebu, Ilica 43/1svakoga petka od 9-21 sat možete podići nove novosti izDanubium toursa. Također su dostupne sve informacije ovožnji biciklom kroz Hrvatsku.

Destination management company VUKOVAR

When you need to be somewhere else...

Otvaranje poslovnice -

TURISTIČKA PONUDA

Principovac - potpisivanje ugovora za izbor Miss i Mistera Hrvatske 2009.

MAJA DUKA - etno-kolekcija KućarKolekciju sam prozvala prema kućarima, zgradama bez dimnjaka sa sobama unizu, namijenjenim mladim parovima, koje je za debelih zima najbolje grijalanjihova ljubav. Tako je nastao tzv. zaljubljeni kolač, medenjak, ali i znak cijelekolekcije-stilizirana kućica s rodom umjesto dimnjaka. Zeleni raster podno golemaplavetnila, slavonskog neba na "krpicama" zemlje zaokružuje grafički znakkolekcije.Kuharski spomenar Slavonije je nostalgičan podsjetnik na davna doba i jela, skojima se upoznajemo od mjeseca do mjeseca, prema tome sto se u kojemmjesecu radilo i jelo. To nije klasična kuharica nego retro-gastro spomenar.Tre i dio kolekcije su podmetači za čaše sa bećarskim stihovima,npr. Šaren krevet ušarenu sobu daj mi diko usnice na probu.Tu su i zimzeleni medenjaci, kalupani .Moja ideja vodilja je bila - stopiti baštinu i suvremenost, ideju i ljubav.

ć

VUKOVARFILMFESTIVAL

od 09.

do 13. 07. 2008.

Sve je spremnoSve je spremno Direktorica i direktorDirektorica i direktor Potpisivanje može početiPotpisivanje može početi Vlakić krećeVlakić kreće