IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA MATICE HRVATSKE U POVODU PRESUDE HRVATSKIM GENERALIMA U

8/6/2019 IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA MATICE HRVATSKE U POVODU PRESUDE HRVATSKIM GENERALIMA U

http://slidepdf.com/reader/full/izjava-predsjednistva-matice-hrvatske-u-povodu-presude-hrvatskim-generalima 1/8

IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA MATICE HRVATSKE U POVODU PRESUDEHRVATSKIM GENERALIMA UHAAGU Pred zidom Europe

Što će poduzeti Hrvatska, kao moguća članica EU, ako većina zemalja članicaili čak samo one najutjecajnije zatraže od nas da naše povjesnice - baremone školske - uskladimo s (haaškom) istinom? Hoćemo li trajno imati dvaudžbenika za društvene predmete: jedne za hrvatsku, druge za srpsku djecu?Ili samo ove druge? Strašne i nepravedne osude, koje su, na prvostupanjskoj razini, izrečenehrvatskim generalima moraju, osim ogorčenja u Hrvatskoj, proizvesti i nekedruge učinke. Prvo je potrebno da hrvatska politika prizna svojunekompetentnost, površnost i sporost, jer je pokazala da se nije znala

nositi s problemima, koji su - glede načina rada Haaškoga suda i njegovihintencija - i prosječnom hrvatskom građaninu bili jasni; svi smo vidjeli,

prije nekoliko godina, da će "udruženi zločinački pothvat" - termin većkorišten u nekim presudama - biti ključna točka optužnice, koja će - ne budeli oborena - dovesti u pitanje legitimitet hrvatske borbe i legitimitethrvatske države. Još gore: hrvatska je politika pokazala da nije dorasla nidjelovanju agencije Veritas i njezina manipulatora Save Štrbca, koji su, mašto tko rekao, davno napisali i objavili scenarij ovoga suđenja, predvidjelidrakonske kazne i naveli, precizno i sustavno, pogubne posljedice koje će poHrvatsku imati ova sudska farsa. Ne tvrdimo da je - za razliku od raznihhrvatskih vlada - Štrbac bio vidovit; možda je samo bio bolje obaviješten sistih onih izvora koji su i režirali ishod ovoga suđenja. Zar dostatnaindikacija nije bilo aboliranje od postupaka dvojice - po zapovjednojodgovornosti - najistaknutijih generala JA: Veljka Kadijevića i BlagojaAdžića? Zar oni nisu - s vrhom JA - bili organizatori vukovarskoga masakra,najstrašnijega uništavanja jednoga grada i ubijanja civila u njemu u Europi

poslije 1945? Gdje je tada bio čuveni smisao Carle del Ponte za žrtve? Gdje je bio njezin smisao za žrtve u Osijeku, Dubrovniku, Škabrnji, Pakracu,Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Konavlima? Jesu li je hrvatski političari

pitali o tome?

Ako jesu - što im je odgovorila? Što su poduzeli nakon što je Geoffrey Nice,Miloševićev tužitelj, govorio o tome da ona inzistira na optužnicama protivvodstva svih naroda bivše Jugoslavije "bez obzira na dokaze"; tada nam jetrebala diplomatska ofenziva više nego danas. Nakon što smo prvostupanjske

presude proglasili političkima mi krećemo u diplomatsku - čitaj: političku -akciju - opovrgavanja tih presuda! Zašto sada moramo skakati sebi u usta?Zato što nismo reagirali onda kad je bilo neusporedivo bolje vrijeme zadiplomaciju nego što je danas. Danas će svaki hrvatski diplomat djelovati svrećom inkriminacija na leđima, pogrbljen od tereta i s osjećajem da mu jedjelovati neprimjerenim oruđem. Hrvatska mora, bez obzira na cijenu, okupitinajjaču moguću - vjerojatno međunarodnu - pravničku i specijalističku ekipu,

da uz dosadašnje branitelje, obrani stečevine Domovinskoga rata, da obraninajčasnije svoje generale, da obrani svoju teško stečenu državu. Protivno



zdravome razumu, u trenutku kad počinje internacionalna - tobože pravosudna- destrukcija svega što je hrvatski narod stvorio u teškim godinama između1991. i 1995, opet se kroz medije, s tribina i skupova, šire glasovineodgovornih: kako u pitanje nije doveden Domovinski rat, ni hrvatska državaPročitajte, gospodo političari, što Vam o tomu potkopavanju hrvatske države

govore dosadašnji haaški sudski procesi i nekolike izrečene presude. Zaštosmo svi mi sada - kraj svih naših Ureda za suradnju s Haagom, raznoraznihslužbenika, odvjetničkih timova, institucija i političara - iznenađeni, asamo Veritas zna da sve ide prema planu? Ili nismo kompetentni, ili svojekompetencije ne umijemo realizirati u praksi? Što bi još moglo biti?"Udruženi zločinački pothvat" - ta strašna, po svojoj bezobzirnosti upravozločinačka inkriminacija Hrvatske - imenuje, bez dvoumljenja, kao prvoginspiratora zločina i kao najodgovornijega zločinca, hrvatskog predsjednikadr. Franju Tuđmana; kao drugog, ministra obrane Gojka Šuška; kao trećegičetvrtog načelnike Stožera generale Janka Bobetka i Zvonimira Červenka;

potom zapovjednika akcije Oluja generala Antu Gotovinu i zapovjednika

specijalaca generala Mladena Markača. Ivan Čermak oslobođen je samo zato štose nije uklopio u konstrukciju Sudbenoga vijeća o "udruženom zločinačkom

pothvatu": nije, naime, bio sudionikom brijunskoga savjetovanja uoči Oluje,kad je Tuđman, i sam vojnik, i vrhovni zapovjednik, okupio svoje generaleuoči odlučujuće bitke za Hrvatsku. Očito je, da je sudu "udruženi zločinački

pothvat" bio važniji od broja osuđenih. I to je dodatan razlog za nevjericu.Alternativa je bila slomiti SAO Krajinu ili trpjeti teror u Hrvatskoj,raketiranja Zagreba i drugih hrvatskih gradova po kojima sudac Orie nijeskupljao mrtve. Po Kninu jest: jednoga u "prekomjernu granatiranju"! Kad jeoptužnica koncentrirana na sam državni vrh, na predsjednika RH, nanajodgovornijega ministra u (ratnoj) vladi i na glavne zapovjednike, tko nas

još može obmanuti pričom o tome da institucije države, oslobodilačkog rata isamaOluja nisu dovedene u pitanje? Tvrdimo, da to može učiniti samo politički naivac, neodgovorna osoba ili

prikriveni neprijatelj. Čak i da griješimo, a uvjereni smo da nije tako,iskustvo bi nas moralo prisiliti na najveći oprez. Bolje je puhati na hladnonego sjesti na podmetnut, užareni stolac. Treba uzeti u obzir brojnemogućnosti, o kojima se javno i ne raspravlja. Sudbeno vijeće i Sud za ratnezločine na teritoriju bivše Jugoslavije zasad sve karte drže u svojim rukamaNaše je mišljenje da smo izgubili dragocjeno vrijeme. Sada će borba biti

stostruko teža i, svakako, manje izgledna. Pitajmo se na primjer, što će biti ako Žalbeno vijeće smanji kaznu generalima, ali ne izmijenikvalifikaciju čina? Takav bi pristup omekšao hrvatska srca i išao na rukugeneralima (koji zaslužuju svu našu zahvalnost i solidarnost), ali RepubliciHrvatskoj ne bi olakšao, nego još i dodatno zakomplicirao život. Jesu lisvjesni naši političari koliki se tu prostor otvara za tisuće privatnihtužbi; protiv zločinačke države, protiv mjesnih (zločinačkih) zakona, protivorgana biranih po zakonima (zločinačkih) umova? Kakva će se povijest

predavati u našim školama? Hrvatska, Štrbčeva, ona Carle del Ponte ili sucaOriea? Hoće li u našim školskim knjigama pisati da je Gotovina junak, kakoga je prekjučer predstavio jedan naš dnevni list ili zločinac - kako ga je

predstavio sudac Orie? Kako će biti prikazivan i tumačen Domovinski rat,Oluja, kako Tuđman?



Ne otvara li se mogućnost da svaka privatna osoba podigne tužbu protiv pisaca i nakladnika udžbenika ili profesora koji će povijest tumačitirazličito od pravovaljane sudske presude? Zamišljamo stotine roditelja kojimogu uputiti, primjerice, žalbu Sudu u Strassbourgu, tražeći zaštitu istine

i prava, tvrdeći kako im hrvatske školske knjige truju djecu, zastupajućiteze suprotne ocjenama Suda OUN-a? Što će poduzeti Hrvatska, kao mogućačlanica EU, ako većina zemalja članica ili čak samo one najutjecajnijezatraže od nas da naše povjesnice - barem one školske - uskladimo s(haaškom) istinom? Hoćemo li trajno imati dva udžbenika za društvene

predmete: jedne za hrvatsku, druge za srpsku djecu? Ili samo ove druge?Hoćemo li sami uklanjati spomenike predsjedniku i pobjedniku Tuđmanu ilićemo čekati dok netko ne podmetne bombu pod spomenik "zločincu"? Hoćemo li isada skidati transparente, slike i brisati grafite u počast Gotovini iMarkaču kao što smo to već bjesomučno radili? Hoćemo li pred stranimdužnosnicima skrivati njihove fotografije, ili ćemo sudski progoniti one

koji tako ne postupe? Hrvatska se ponašala nedosljedno i rekli bismo, unekim segmentima javnog života, kukavički, bez karaktera. Evidentno je dasmo maksimalno senzibilizirani na svaki pritisak sa strane, a pritisaka će

biti i dalje. Što ako nam netko, za tjedan dana, prišapne da treba uklonitislike hrvatskih generala iz novina, s televizije i javnih mjesta jer Europana to gleda prijekim okom - a upozoreni smo na to da smo pod povećalom - pa

bi nas i to moglo usporiti na našem pobjedonosnom putu u EU? Hoćemo li opet,u ime dosljedne hrvatske politike, naložiti (više)stranačkim poslušnicima uredakcijama, poglavarstvima i drugdje da tiho ispune želje Europljana?

Hrvatska politika bez jasnih moralnih kriterija Zadnji je čas da hrvatski političari svih stranaka uvaže da je Hrvatskastradavala i da stradava i zbog njih. Zbog pojedinačne pohlepe, zbogumreženoga kriminala, zbog nedostatka savjesti, zbog ignoriranja struke ižrtvovanja znanja i sposobnosti stranačkoj stezi, interesima, kadroviranju.

Nama neće pomoći misli senatora Petera Galbraitha, koji je ovih danahrvatskoj novinarki rekao: "Nema mnogo zemalja u svijetu koje bi u ime

pravde izručile svoje najviše generale koji su se borili u pobjedničkom ratu

To samo pokazuje da je Hrvatska sazrela." Prva od te dvije rečenice, ne daeskulpira, nego, naprotiv, prokazuje hrvatsku politiku: učinila je nešto štose ne radi. Zašto? Je li bila svjesna, kao što Galbraith jest, da to gotovonitko osim njih ne bi bio učinio? Senatora Galbraitha bismo rado upitali: Bili SAD izručile svoje pobjedničke generale? Bi li pretpostavljeni negativanodgovor značio da Amerika - za razliku od Hrvatske - još nije sazrela? Mi,naravno, mislimo da je Amerika velika, zrela zemlja, ali i to da gosp.Galbraith ovdje samo signalizira da za nas vrijede kriteriji koji za njih nevrijede. U našoj politici nema jasnih moralnih kriterija bez kojih nema i nemože biti nikakva javnog djelovanja. To nam se osvećuje i kroz nedostatnosankcioniranje naših vlastitih zločina, paleža i drugih ratnih i poratnih

ekscesa. Nije dostatno procesuirati, nego je potrebno i sankcionirati svešto zaslužuje da bude sankcionirano. Mnoge su stranke bile spremne prodati



sve što imamo: "obiteljsko srebro" - kako se to često kaže: tvornice, banke,vode; pa zašto ne i generale, kao što im ovih dana, diljem Hrvatske,

predbacuje narod. Mi ne optužujemo sadašnje političke vođe za "prodajugenerala", jer su to učinili drugi, ali skrećemo pozornost da treba viševoditi računa o tome što narod osjeća, misli, i govori - to je ono što ga

tišti i ono što nam pokazuje da se - u nekom trenutku - narod i politikaopasno razilaze. Na izborima -često - takav razlaz dođe na naplatu. Osimtoga politika narodu duguje istinu o EU. To ističemo zbog toga što su

porazne vijesti iz Haaga srozale hrvatski proeuropski eros na dosad najnižegrane. I koliko god nas neki uvjeravali da je Sud instrument OUN-a, a neEU-a, svima je poznato da su europske zemlje, a ne, primjerice,latinoameričke, imale ozbiljnih ingerencija pri formiranju i organiziranjuSuda, a i pri selektivnom pristupu zločinima i sudskim postupcima koji će

biti otvoreni. Svi glavni haaški tužitelji i glavni suci jesu Europljani.Hrvatska iskustva govore da su naročitu nesklonost prema Hrvatskoj dosadiskazivale institucije nizozemske i britanske vlade i nekih skandinavskih

zemalja. Tome se uvelike čudio britanski ministar pravosuđa gosp. KennethClark - slučajno gost Zagreba baš uoči sudskih presuda! - kojemu je

proglašenje hrvatske neovisnosti jedan od najljepših trenutaka u životu (!),koji odobrava demonstracije branitelja, jer je to u skladu s demokratskimkodeksom, ali odmah domeće: "Presudu morate prihvatiti". Dakle: možetedemonstrirati koliko hoćete, ali morate prihvatiti što vam bude naloženo. ICarla del Ponte je u neku ruku, britanska učenica; tamo je prošla dio svojeobuke. Sve nas to - i mnogošta drugo - sili da još jednom upozorimo naše

političke arbitre da EU nije i ne može biti neki nadnaravni cilj Hrvatske,njezin ultima ratio. Prvi hrvatski cilj uvijek bi morala biti Hrvatska sama,nezavisna Hrvatska, i to, nedvojbeno, prije EU i bilo kojeg drugog subjekta.Samo onaj koji drži do sebe može nešto značiti i drugome.

Cijena ulaska u EU i NATO

Narod ove zemlje, nakon svega što je prošao, mora znati cijenu našegostvarenog članstva u NATO-u i cijenu naših pretpristupnih pregovora o -sada jako hitnom, a realno još nepripremljenom - ulasku u EU. Ako su glavenaših generala dio nametnute cijene našeg ulaska u EU i ako to javnost tako

ocijeni - dvojimo da će Hrvatska prihvatiti takav Sud, takvu trgovinu itakvu EU. Odakle to znamo? Realno govoreći: samo pretpostavljamo. Referendumza EU - dođe li uskoro - pokazat će koliko smo bili u pravu, koliko smo

pogriješili. No, našim stratezima ulaska u EU treba reći da bi rizik u kojise upuštaju, u ovim okolnostima, mogao biti iznimno visok. Peter Galbraith kaže: "Sud je pokazao da postoji odgovornost za zločine iuspostavio njihovu povijesnu evidenciju". No, tko je pokazao da postojiodgovornost za zločine protiv civila u nabrajanim hrvatskim gradovima i tko

je primjerice uspostavio "povijesnu evidenciju" pobijenih Osječana, kojih jeu slobodnom, neokupiranom, ali stalno granatiranom i raketiranom gradu,

poginulo osjetno više nego što je Srba - vojnika i civila - izginulo u OlujiZar je teško bilo prepoznati pravi "udruženi zločinački pothvat" na drugoj



strani; ta nema ni jedne fotografije ili TV-snimke iz Vukovara i drugihratišta iz kojih se ne vidi "udruženi rad" Jugoslavenske armije ičetničkih

paramilitarnih postrojbi. Naša nepragmatična politika zamišljala je, valjda,da će se SAD i Velika Britanija sukobiti čak i oko presuda generalima i daće se voditi tihi rat između Amerike i Europe na istu temu. Nema, gospodo,

ratova velikih oko takvih pojedinosti kao što je za njih Hrvatska i nikad ihneće biti. Hrvatska je, na mapi svijeta, velika tema tek za moraliste. Što prije to shvatimo - utoliko bolje. Objektivnom promatraču moralo bi se, višekratno, učiniti da neki Hrvatsku nežele u Europi. (Snažnije i dosljednije o tome govori mađarski premijer Viktor Orban nego većina naših političara.) Objektivni promatrač moravidjeti da se europska birokracija dosad trudila usporiti Hrvatsku kako bizadovoljila kreatore projekta "sve zemlje regije - zajedno u EU". To je

posve u skladu s onom političkom opcijom koja odavno zagovara ideju da naovom terenu nije bilo agresora ni napadnutih, tj. da su svi i agresori i

napadnuti, da nije bilo pobjednika ni pobijeđenih, da su svi isti "kurvinisinovi ili podli kurvini sinovi" (navod prema citatu Carle del Ponte).

Nakon svega što je već izrečeno o kupovanju naklonosti nekih na Zapadu"detuđmanizacijom tuđmanovštine" (Mesić - BBC), tj. nekontroliranom,neselektivnom i nestručnom distribucijom transkripata - što se Srbiji nijedogodilo - a, čini se, i u neskladu sa zakonom o postupanju s arhivskomgrađom, jedva da bi još trebalo nešto reći. Iskustva koja smo stekli sgospodinom Mesićem - od Tuđmanova pobočnika do vođe pokreta detuđmanizacije Hrvatske,od pjevanja ustaških pjesama (on je to nazvao "micanjem usana") do

borca protiv istine o komunističkim stratištima, od prijetnji Srbima da ćeiz Hrvatske iznijeti samo prah na potplatima, do neuspjela restauratoratitoističkog "Trećeg svijeta" i odvjetnika Gadafiju, od nikada otkrivenihizvora za gradnju vile u podsljemenskoj zoni - govorilo se dosta i previše.Matica hrvatska predlaže Vladi i Saboru RH da pokrenu postupak za zatvaranje Ureda bivšeg

predsjednika, kako bi građanin Mesić na svoju ruku i za svoje novce vodio svoje buduće polemike i kampanje, a ne na račun hrvatskih poreznih obveznika, i kako, u sljedećihdvadesetak godina, ne bismo morali izgraditi cijeli kvart ureda bivših predsjednika, a možda itoranj zanjihovu koordinaciju.

Taoci vlastitih dugova Za ljubav je, kaže se, potrebno dvoje. Hrvatska će se ljubav prema Europiteško sljubiti s mrgodnim licem koje nam Europa prečesto pokazuje. Može bitida je naš strateški interes - ulazak u Europu; no možda smo kao članica

NATO-pakta bitan dio svojih interesa - a to bi trebala biti sloboda isigurnost naše države i nepovredivost njezinih granica - već ostvarili.Ostaju još samo gospodarski interesi. Reći ćemo otvoreno: najveći bi

gospodarski poklon Hrvatskoj bila dekriminalizacija kriminalnog, mitom ikorupcijom zatrovanog sustava, progon vlastitih uzurpatora i lopova kojih je



više nego ih je ikada bilo i koji su beskrupulozniji i opasniji nego ikada prije. Kada bismo se, također, riješili svoga provincijalizma, kad bismo pokrenuli birokraciju, ubrzali njezine procedure (ionako usmjerene naodržavanje slike o vlastitoj važnosti), uveli sistem djelotvorne naplate

potraživanja i smanjili brojnost i troškove državnog aparata - već bi nam

bilo osjetno bolje.

Hrvatska se ponašala nedosljedno i u nekim segmentima javnog života,kukavički, bez karaktera Gospodarska kriza i rast zaduženja prijete da mnoge zemlje pretvore u taocevlastitih dugova. Grublje se kaže da im prijeti "dužničko ropstvo". Vide se

problemi Grčke, Portugala, Irske; tu je i Španjolska, Island je uzdrman.

Koliko smo mi blizu tome opasnom viru? Kredit na kredit, pozajmica na pozajmicu, krpa na zakrpu - tako danas izgledaju naše financije, našegospodarstvo. Dokle? Pozajmicama se ne kupuje vrijeme nego lanci. Nitko nemože sebi dopustiti da živi od tuđega rada, jer se rad (novac) ne poklanja.S novcem se trguje: za novac se kupuje ili prodaje. Nema milodarnih moneta.Hrvatskoj se događa ono što nas najviše zabrinjava, ono što je najgore: da

bi opstala, mora kupovati novac, koji - kako vrijeme prolazi - postaje sveskuplji. Prijeti nam pogibelj da nas pojedu kamate koje imaju veći zamah odnaše privrede. Hrvatska malo radi, malo proizvodi. Kineska poslovica kaže:"Prosjaku ne darivaj ribu, nego ga nauči kako da je ulovi."

U Europu se može i uspravno Mi, zaista, moramo poći od toga da je za ljubav, kao što je rečeno, potrebnodvoje. Neće nam pomoći klečanje pred vratima Europske Unije ako Europa nemainteresa za nas. Ako to shvatimo, razumjet ćemo i da se u Europu može ućiuspravno, malo prije ili malo poslije. Opterećeni dugovima, proizvodnjom

koja zamire, haaškim presudama, strančarenjem - mi smo zaista privlačan plijen grabljivcima. Zašto ne shvatimo da postoji obostrani interes, daEuropu zanima naše more, kojega riblji fond Italija danomice isisava, kojenismo zaštitili ZERP-om iako se to glasno najavljivalo; zašto ne

primjećujemo (što smo poduzeli?) da se Italija širi našim eterom koji - protueuropski, protuzakonito - ispunjava svojim jačim signalima ionemogućuje dijelu Istre i Dalmacije (slučajno, zar ne?) da nesmetano

primaju program hrvatske TV? Zaključujemo, da Europu - osim mora i zraka -zanima i naše zemljište: za igrališta, kuće, ulaganja u poljoprivredi, rjeđeindustriji, za ceste, općenito infrastrukturu; da nije tako, ne bi među

prvim europskim novcem koji smo dobili bio onaj namijenjen sređivanju

zemljišnih knjiga. Nije to zazorno, ako se znade gospodariti. Zazornije je,svakako, što su gotovo sve banke u rukama stranih vlasnika, pa je jasno da



ih zanimaju mogućnosti novčanih transakcija, usmjeravanje kredita na potrošnju, investiranje po svome izboru i interesu koji je često ne podudaran s interesima lokalne zajednice i nacionalnim prioritetima. Takva Hrvatska, ako ne bude kalkulirala s jednom jedinom kartom (našeg

hitnog ulaska u EU), nego joj dometne i drugu (europske interese) moći ćetrezvenije i odgovornije voditi svoje diplomatske bitke. Dok se čini damolimo za pripuštanje u EU, čekat ćemo i otplaćivati (gdjekad i ne znamokako) svoju nestrpljivost. Bojimo se, da je u nas pitanje ulaska u EU

postalo predizbornom, licitacijskom formulom. "Naš je zadatak" - kaže vođa političke oporbe u Hrvatskoj - "uvjeritigrađane jer oni moraju vjerovati da Europska Unija ima smisla"; na to Maticahrvatska odgovara da hrvatski narod i svi drugi hrvatski građani, a naposenakon događaja posljednjih dana, u praktičnom životu ne moraju nikomevjerovati; da ne moraju ni u što ideopoklonički vjerovati - osim u činjenice

Činjenice, ovog trenutka, govore protiv ispraznih nada. Konkretizirajte,hrvatski političari, svoj govor; ne očekujemo političke fraze, nego djela.Hrvatska se, iz dana u dan, guši u sve većim dugovima. Lako je reći da"stajati bos na goloj parceli i zabiti (u nju) zastavu" ne znači biti svojna svome. Točno, ali da budemo gazde na svojemu neće pomoći sveopćarasprodaja započeta za Račana i nastavljena za Sanadera.

Primarne zadaće hrvatske politike Očekujemo planove za moralnu i gospodarsku obnovu Hrvatske, konkretne akcijeza obranu dvojice istaknutih hrvatskih generala i, kroz to, hrvatske države.Ona i nije plod rata, nego izborne pobjede dr. Franje Tuđmana prije početkasukoba. Treba podsjetiti - sve koji su to zaboravili - da je u OUN bila

primljena upravo Hrvatska dr. Franje Tuđmana, a ne neka druga; treba podsjetiti na to da je general Gotovina dao - osim u Hrvatskoj - bitandoprinos svršetku rata u Bosni i Hercegovini i da je svojim prodorom

preduhitrio događaje koji su u Bihaću i okolici vodili prema reprizi

Srebrenice. Neka to budu primarne zadaće hrvatske politike u ovom trenutku ilako će stvoriti kritičnu masu potpore koja, u ovom trenutku, izmiče svima.

Na kraju, ono što u ime pristojnosti od svih očekujemo - ne provocirajtenervozan, sve siromašniji, dijelom "izrauban", dijelom nezaposlen narod. Pitamo se, kako je bilo moguće da spasilački prijedlog obrane generala (u

pet točaka), podnosi onaj koji je - u svoje ime ili u ime stranke? -djelotvorno (u četiri točke), ma i prenoseći naloge Mesića i Sanadera,isporučivao Gotovinu Haagu?

Jedino bi, prema kriteriju efikasnosti u izvršenju prvoga posla, gospodin potpredsjednik Sabora zaslužio da, provedbom drugoga, opere ruke. Dvojimo



tek oko toga bi li ga generali prihvatili. Zaslužili su bolje branitelje odonoga koji se sam ponudio. Zaslužili su najbolje. U Zagrebu, 18. travnja 2011.

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac447.nsf/AllWebDocs/Pred_zidom_Europe



Documents

IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA MATICE HRVATSKE U POVODU PRESUDE HRVATSKIM GENERALIMA U