IZGUBLJENI ODRED (The Lo(St) Unit)

IZGUBLJENI ODRED(The loST unit)

Izvadci iz ljetopisa Odreda izviđača "Split"

NAZIV: "Izgubljeni odred" ("The loST unit")

BIBLIOTEKA: “Skaut” Osĳ ek, U.I. “Slavonski hrast” • ZA IZDAVAČA: Zorislav Babić - Zorko [Rođen 1953. godine. Izviđač od 1964. godine (OIZ “F.Kluz” Osĳ ek). Bio vodnik, vođa čete, načelnik i starješina odreda, načelnik i predsjednik Općinskog saveza izviđača Osĳ ek. Izviđački instruktor, “po starom”. Ekonomista u poduzetnič-koj borbi za egzistencĳ u. Uporni motivator, slab trener. To sve skupa nĳ e važno, jer: “Svatko vidi kako izgledaš, među-tim samo neki znaju kakav si ti u stvari!”]

AUTOR:

Stari Izviđač

UREDNIK: Edi Perić - Pahuljica [Rođen 1963. Član organizacĳ e od 1972. (SK "Split"). Samostalni izvođač (član HGU), bio vođa čete, načelnik odreda, načelnik splitskog sa-veza (SSZ) i načelnik SIH-a.]

GRAFIČKO OBLIKOVANJE TEKSTA & FOTOGRAFI-JA: Mukica (Renata Domazet) [Rođena 1968. Aktivna članica izviđačke organizacĳ e od 1976. u OI "Marica Pataki" iz Podsuseda (sad MP). Od početka 90-ih aktivnim druže-njem s bivšim izviđačima, ljudima kojima je izviđaštvo za-pisano u venama, u građanskoj inicĳ ativi izviđača i planinki nazvanoj Old Scout Club, podupire organizacĳ u na razne načine. Mama Oskaru & Meliti. Samohrana. Aktivistica. Vo-lonterka.] • IDEJNO RJEŠENJE NASLOVNICE: Duma [Rođen 1962. Član organizacĳ e od 1973. (SK "Split"). Su-djelovao u grafi čkom oblikovanju odredskih materĳ ala. Profesionalni vatrogasac. Uređivao časopis FOTO i sudjelo-vao u mnogim drugim grafi čkim projektima. Oženjen - kćer Vinka (velika pomoć pri grafi čkom oblikovanju, studentica veterine), supruga Zorana. Više o Dumi u indexu likova.] • GRAFIČKO OBLIKOVANJE NASLOVNICE: Andrea Gašpar [Rođena 1985., studentica na Grafi čkom fakulte-tu] • FOTOGRAFĲ E: SK "Split", Fista, Drača, Boro, Iggy, Luce i razni drugi autori... • KARIKATURA ZNAK PISCA: Kaja (Katica Konstantinović) [Rođe-na 1977., član org. od 1983. u OI "Boris Kidrič" iz Vinkovaca (danas OI "Vinkovci"), suradnik tima za naobrazbu SIH-a, dipl. učiteljica RN...]

TISAK: Muna s.n.m (s neograničenim mogućnostima)

KATALOGIZACĲ A:

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 731554

Ovdje bih se u samo dvĳ e rĳ eči zahvalio svima:

HVALA SVIMA !

Autor

ZA PICAJZLE :

Već mjesecima se na tekstovima rade razne pre-pravke, dodatna uobličavanja, usuglašavanja, uravnjivanja, uravnoteživanja, preokretanja, do-punjavanja, razmicanja, pomicanja, primicanja, nabacivanja, predlaganja, pretpostavljanja, uvla-čenja, izvlačenja, umetanja (a i IZMETanja)...

Kada bi čovjeku bilo omogućeno tako „proizvesti“ vlastito dĳ ete – vrlo je vjerojatno da se ono NIKA-DA ne bi rodilo... Naime, pravo je čudo da je ova knjiga uopće izašla u tisak, jer sa svakim pregleda-vanjem naletimo na još dva-tri sĳ aseta potrebnih izmjena...

Okom statistike – ne računajući natpise na foto-grafi jama - u tekstu je sadržano blizu 900.000 zna-kova (DA-to je ONIH devetsto tisuća koje su blizu milĳ una! Ne nekih drugih!)

KADA (ne-AKO!) naiđete na takve situacĳ e, nasta-vite čitati kao da ih nema, tako ćete ih najlakše ignorirati...

Na koncu, da ih nađete i tisuću – to je još uvĳ ek samo oko 0.11 % teksta, ili oko 1.1 ‰, a što je pri-hvatljiva šteta... Mada – nećete ih naći ni približno toliko... Računam na vašu poslovičnu “zaneintere-siranost”...

VAŽNO: Ukoliko primĳ etite neke rĳ eči koje su pi-sane prema „Korienskom pravopisu“ („Dodatci“, „Izvadka“ i sl...), to je urađeno namjerno, bez stro-gog pridržavanja pravila, tu i tamo...samo zbog lak-šeg razumĳ evanja (“piši za oko, čitaj za uho“) i kao dio autorovog osebujnog stila...

Stari Izviđač

IZGUBLJENI ODRED(The loST unit)Izvadci iz ljetopisa Odreda izviđača "Split"

Kažu da u životu treba probati sve.Ima, međutim, stvari koje se ni u snu ne smĳ u probati. Nikada!

Ova zasigurno nĳ e jedna od tih.

ožujak, 2010.

5

Da se

ne

muč

ite o

ko p

isan

ja p

osve

te -

ako

knj

igu

pokl

anja

te –

sam

o za

okru

žite

želje

nu k

ombi

nacĳ

u:

Drag

i/Dr

agom

Drag

a/Dr

agoj

/Dra

gim

Pošt

ovan

i / P

ošto

vano

m/i

m

Pošt

ovan

a/ P

ošto

vano

j

Volje

ni/m

/a /

Volje

nom

Volje

na/V

olje

noj

Jedi

ni /

Jedi

nom

Jedi

na /

Jedi

noj/

Jedi

nim

a

Neza

bora

vni/

m/N

ezab

orav

-no

m

Neza

bora

vna/

Neza

bora

vnoj

Uvaž

eni/

Uvaž

enom

Uvaž

ena/

Uvaž

enoj

Mili

/Milo

me

Mila

/Milo

j/M

ilim

a

Pose

bnom

e/Po

sebn

oj

Daro

vito

m/D

arov

itoj

Kola

tera

lnoj

žrtv

i -

Bole

snik

u / B

oles

nici

Uspj

ešno

m/o

j mla

dom

/oj

Zadi

vlju

juće

m/o

j

Mam

a/i

Tata

/i

Bako

/i

Djed

e/u

Brat

e/u

Sest

ro/i

Strič

e/cu

Strin

a/i

Ujo/

i

Ujna

/i

Rođa

če/k

u

Rodi

ce/i

Prĳ a

telju

/

Prĳ a

telji

ce/i

Kole

ga/i

Kole

gice

/i

Sura

dnik

u/če

Sura

dnic

e/i

Partn

eru/

i

Partn

eric

e/i

Jetrv

ina/

oj za

ova/

i

Osta

li/ O

stal

ima

Osta

lom

e/

Povo

dom

Za

Uz za

hval

u na

Uz že

lje za

S po

sebn

im ve

selje

m zb

og

Zadi

vlje

n/a

Osup

nut/

a

Poča

šćen

S os

obiti

m za

dovo

ljstv

om zb

og

Ushi

ćen/

a zb

og

S na

jljep

šim

žel

jam

a za

Zbog

Njeg

ovog

/ Nje

zino

g/

Njez

inim

/ Nje

govi

m

Tvoj

e/ Tv

ojeg

/

Tvoj

em/ T

vojim

Vaše

g/ V

ašem

/ Vaš

e/

Vaši

m

Naše

/ Naš

eg /

Naše

m /N

ašim

Obos

trane

/ Ob

ostra

no /O

bost

rano

g

Moj

e/ M

ojim

/ Moj

em/ M

ojeg

Njez

ino/

Nje

govo

/ Nje

zino

g /

Njeg

ovog

Njih

ovog

/ nj

ihov

e/ N

jihov

o/

Njih

ovim

Tvoj

/eg

/vaš

/eg

tim/a

/ rad

nu/e

sk

upin

u/e

Sam

osvo

jno/

Sam

osvo

jnu

Sam

oživ

o/Sa

mož

ivu

Osob

no/m

Oso

bnu

/Oso

bnoj

/ Os

obni

m/a

Brže

Brzi

m

Uspj

ešno

zavr

šen/

og

Sret

an /S

retn

im

Dojm

ljivo

g/ D

ojm

ljive

/

Dojm

ljivo

j/ D

ojm

ljivi

m

Izuz

etno

g/ Iz

uzet

ne/

Izuz

etno

m/ I

zuze

tnim

Zaje

dnič

kog/

Zaj

edni

č-ki

m/

Zaj

edni

čkih

Nepo

bitn

im

Nena

dmaš

nim

/ Ne

nadm

ašno

g

Polo

žen/

og

Uspj

ešne

/Usp

ješn

u/

Uspj

ešno

g/Us

pješ

noj

Vese

lom

/Ves

ele

Vese

lu/V

esel

og

Spek

taku

larn

e/Sp

ek-

taku

larn

og/

Ozdr

avlje

nje/

ozdr

avlje

njem

Teča

j/a

za va

troga

sce

Rođe

ndan

/a Ju

bila

rnog

ro

đend

ana

Godi

šnjic

u/e

brak

a

Neku

/e d

rugu

/e

oblje

tnic

u/e

Uspj

eh /

Uspj

eha

Sura

dnje

/Sur

adnj

u

Pom

oći

Ispi

ta/M

atur

e/

Dipl

ome

Sura

dnje

/Sur

adnj

om /

Sura

dnji

Povr

atak

/ Po

vrat

ka

Odla

zak /

Odl

aska

Post

ignu

ća/

Post

ignu

će

6

Ova je knjiga nastala kao posljedica dugogodišnjih izviđačkih druženja i tadašnjeg, zajednič-kog vezenja nevidljive, ali jedinstvene tapiserĳ e, mekane i toplih boja, koja na našem zidu sje-ćanja (na kojem svako malo netko oživi neki podsjetnik iz davnina) stoji sveta i nepromjenjiva u svojoj pozitivnosti i neponovljivome duhu, poput ikone obiteljskog zaštitnika!Također, istim (izviđačkim) putevima ova je knjiga i fi nalizirana, tiskana i izdana…Zahvaljujem svima na ondašnjem predivnom zajedničkom “putovanju”, kao i svima koji su sada nesebično i široka srca doprinĳ eli izlasku knjige!Neki su imali priliku pročitati tekst prĳ e izdavanja, a neki su dobili priliku i NE pročitati ga!Evo kakve sam njihove reakcĳ e uspio zabilježiti (proganjajući ih poput terĳ era)…

Autor

ŠTO SU, ZATEČENI KNJIGOM, PROCĲ EDILI KROZ ZUBE NEKI IZRAVNI AKTERI

“Ej, Stari! Čoviče… koji si ti luđak... KOJI SI TI LUĐAK!!!”Medo

DRAMSKA PAUZA

“Volila bi kad bi moja dica mogla proživit barem mali dio našeg izviđačkog djetinjstva i zato hvala Starome što sam čitajući ‘’Izgubljeni odred’’ ponovo osjetila, čula i vidila sve zvukove, boje i MIRISE (nikad nisam dobila BF ali su ga neki dobili zbog mene) tog vremena.Prĳ atelju hvala!”Luce

(Hvala svima VAMA! – op.a.)

DRAMSKA PAUZA

“Ako već niste mogli PROŽIVJETI naše djetinjstvo, pročitajte ovu knjigu. Nakon što sam je pročitao, moje mi se djetinjstvo još više sviđa!”Iggy

DRAMSKA PAUZA

“Oduševila sam se početkom knjige, već tu me je Stari dočekao (i iznenadio) kao sasvim izgrađen pripovje-dač, koji plete pripovĳ est s nevjerovatnom lakoćom i vještinom.Uvĳ ek je imao smisla za karikiranje, parodiranje i uopšte humor, a za to je potreban izuzetan talent i sposob-nost za percipiranje svĳ eta i stvarnosti.I da nisam pročitala kako počinje knjiga, čini mi se da bih pretpostavila da počinje nekim sranjem, mislim BF-om ili Odom zahodu, koju zahvaljujući Starome nikad neću zaboraviti (za to je ipak zaslužan Boca, op. a.). Da bismo uočili nešto smĳ ešno kod nekog, ili karakteristično, treba da budemo dobri psiholozi i vrlo pronicljivi, a on to stvarno umĳ e.Za mene si, Stari, u mnogim stvarima ostao legenda našeg odreda, a i naše mladosti, i kada si bio na suprot-noj strani od Fiste i uprave, što sad izgleda smĳ ešno iz ove perspektive, shvatam tvoju slobodu, mišljenja i vaspitanja, tvoju širinu i tvoju sreću da si uspio u sebi zadržati ono najvrednĳ e u čovjeku – dĳ ete, tu nevinost pogleda na neke stvari.Uprkos svemu što je bilo između tebe i drugih, vrĳ eme je pokazalo da si ti, u stvari, uvĳ ek bio svjestan života kao činjenice, tj. koliko njegova težina i nedokučivost zahtĳ evaju humor, ležernĳ i stav i radost (što mnogi ni-

7

kad neće shvatiti), i upravo si ti (u godinama koje su nadošle i koje su pojeli skakavci i ostali insekti i glodari) imao širinu i ljudskost koju mnogi nisu imali.I zato te volim.”Taja

DRAMSKA PAUZA

“Od “Gospodara prstenova” nisam vidio veću fi kcĳ u. S godinama ljudi defi nitivno izgube smisao za prostor i vrĳ eme. Čak ni likovi nisu stvarni. Ma tko bi se to zvao Medo, Glista, Cĳ u, Pile, Klik-klak ili Boca. Tu defi nitivno nešto smrdi. Ukoliko želite pročitati knjigu punu neistinitih navoda, iskrivljenih činjenica i gnjusnih objeda, samo izvolite. Moj savjet je da ovu knjigu uvĳ ek nosite sa sobom (ali ne onom životinjom ili prostorĳ om u sta-nu), jer može dobro poslužiti za potpalu. I da se zna: kao što student nĳ e zapalio žito, tako nisam ni ja rižot.Boca (jedan od izmišljenih likova u svrsi promidžbe i propagande)”(Eh, da je barem USPIO zapaliti/fl ambirati rižot! - op.a.)

DRAMSKA PAUZA

“Ja ne koforila topro faša jesik… Stari Isfi čač moj najghori noćni mora…” Menelajka

(uz ispomoć par dobrih duša - op.a.)

DRAMSKA PAUZA

“Starog Izviđača znam od malih nogu još od dana kad sam bila pčelica u najboljem odredu na svitu. Jer kakav bi ja to izviđač bila kad njega ne bi poznavala. Satirična nit kojom je protkao moju izviđačku mladost obogatila je i moj život. Ni dan danas ne poznajem nikoga tko s tolikim guštom živi izviđačkim životom. I premda smo imali nemogućih faza kada smo se znali sasvim udaljiti, pa čak i posvađati, Stari je uvĳ ek ostao dragi lik koji se smĳ e sa svih mojih izviđačkih fotografi ja. Godinama smo imali vrlo malo prigoda družiti se, ali kad smo bili skupa, uvĳ ek nam je bilo lĳ epo.Ova knjiga me očarala energĳ om kojom zrači i ljubavlju kojom su napisane sve njene priče za koje sam vje-rovala da ih nitko više ne zna prepričati. Podjednako me nasmĳ ala svaka od njih premda su me neke iznena-dile, a neke čak i obrukale. Knjiga me osvojila istog trena kad sam shvatila da strast kojom smo živjeli naše izviđačke dane ostaje zauvĳ ek zapisana kao neizbrisiv trag. Također, ova knjiga je pravo literarno carstvo u kojem je izviđaštvo mramoran stup njegovog života. Ona je plod njegovog velikog truda da sakupi sve nas ponovno u isti vlak, sve nas koji smo se povremeno iskrcavali i ukrcavali na nekim izviđačkim peronima.Sretna sam što su se naši izviđački putevi opet isprepleli i što s jednakom toplinom u srcu nosimo te uspo-mene. Sretna sam što nam je zajednička ljubav prema ovoj divnoj organizacĳ i donĳ ela neke nove uspomene koje pune dušu i hrane tĳ elo.Dragi prĳ atelju, hvala ti na ovoj knjizi! Ovako ću lakše i uvjerljivĳ e prepričati svojoj djeci boje, mirise i zvuko-ve moga odreda „Split“ koje nosim u srcu zauvĳ ek!”Miky(ca)

DRAMSKA PAUZA

“Ovo je još jedna od knjiga koje nisam pročitao i JEDINA koju sam proživio i prĳ e negoli je Stari ukoričio naše izviđačke dane, naše odrastanje, naše djetinjstvo…Nadam se da ga memorĳ a još služi ??? Hmmm…A ništa - pročitat ću!!!”Kizo

(proživio je on puno više knjiga, ali još nisu napisane… - op.a.)

NAPOMENA: Utisci su preneseni vjerno, doslovno, bez korekcĳ a. Orginale čuvam. (op.a.)

8

9

KAZALO

Posveta ............................................................................... 11Prolog... Split.. ..................................................................... 15

DIO I. – THE DARK SIDE OF THE FOOD ................................ 21Logorske noći, divno ste sjale ............................................ 23IZVIĐAČKI UVOD Veliko pitanje (praktični savjeti) ............... 24Doček “Najvećega sina” ..................................................... 30Došao je Bonavena ............................................................ 39Ljukavi ljisic` ...................................................................... 46Hrana ................................................................................. 54Kraaa...kraaa ..................................................................... 60Dva velika misterĳ a ............................................................ 78Esencĳ alno pionirstvo ........................................................ 84Za po putu .......................................................................... 87Svuda su oko nas .............................................................. 90Velika predstava 1 – Noć strave .......................................... 93Velika predstava 2 – VELIKA predstava .............................. 98Brdo jagoda ..................................................................... 104Poo `n shaa torr go wanna!!! ............................................. 110Milokliz ............................................................................. 113Intimni prĳ atelji ................................................................. 115Surpriiseeee!!! .................................................................. 124Situacĳ e koje jačaju karakter ........................................... 129Sjec – sjec! ....................................................................... 134Banka i bankarstvo .......................................................... 137Kako se Baky osvetio Bukĳ u ............................................. 140“m & m” “bomboni” ........................................................ 143Kazna veselog kuhara ...................................................... 148Diverzĳ a u "Zmajevom gnĳ ezdu" ...................................... 156Oda zahodu ..................................................................... 165Prokleti geni! ..................................................................... 174Guja u njedrima ................................................................ 192Tajna misterioznog BF-a ................................................... 199Veliki oproštaj ................................................................. 209Gostinsko ponašanje ....................................................... 229Kada bi stolovi pričali ....................................................... 238

DIO II. – THE LIGHT SIDE OF THE DARKNESS ................. 243Najbolji odred u Svemiru i okolici ..................................... 245Indeks imena i nekih pojmova u pričama ......................... 275

DODATCI ....................................................................... 329Doček Nove godine nekada u našem odredu ................... 331Feministička farsa ............................................................ 337Kako ukrasti zastavu ........................................................ 339Biste li zakoračili .............................................................. 345Recital “Logorske noći” .................................................... 347Skeč "Izviđač u novinama" ............................................... 351Scout-rap ......................................................................... 357Slučajnost ili Božja volja? .................................................. 362

Bilješka o autoru .................................................................... 367I za kraj i dirljivi, patetični rastanak ........................................ 378Stranice za šaranje i uspomene ............................................. 381

10

11

POSVETA

Knjiga pred vama nasta(ja)la je kao plod želje da neke od svojih najljepših doživljaja, kao i do-gađaja u svojoj neposrednoj blizini, podĳ elim s prĳ ateljima izviđačima i onima drugima koji to

žele sa mnom dĳ eliti.Htio sam zaokružiti jedan (najljepši) period svoga života, da ga svi koji to žele imaju u formi knjige na vlastitoj polici kao nepretenciozno izviđačko zabavno štivo.Posebna želja mi je bila da tu knjigu kao nekakvu opipljivu, materĳ aliziranu ostavštinu imaju i čla-novi moje najuže obitelji, Mama, Tata i Brat… Svoje izviđačko djelovanje i svoje izviđačke doživljaje na poseban način vezujem uz svakoga od njih troje. Mama je od početka bila protiv mojeg učlanjenja u izviđače. Protivila se tome, ali kako je Tata bio ZA, nĳ e baš imala nekih velikih šansi. Jer i ja sam bio ZA… Bila je preglasana…Već par godina prĳ e moga učlanjenja Tata mi je najavljivao da ću biti izviđač. Kako je došao do toga ne znam, jer je predavao po srednjim školama u kojima izviđači nisu imali svoje ishodište…Naša je organizacĳ a uvĳ ek bila vezana uz škole i učenike sklonĳ e društvenom programu, a Tata je bio prirodnjak, Profesor strojarstva i strojarske grupe predmeta…Gdje je pokupio sklonost izviđačima nikada ga, u stvari, nisam pitao… Moguće da je, kao čovjek koji je bio potpuno usklađen s prirodom, iz prvog pokušaja prepoznao vrĳ ednost organizacĳ e… On me prvi naučio dosta toga, tako da, što se tiče sadržaja u prirodi, u Organizacĳ u nisam ušao nepripremljen. Dapače, prilagodba za izlete bila je kratka i učinkovita. Znao sam u tome pogledu više od vršnjaka koje sam zatekao u patroli, a što sam utvrdio na akcĳ ama...Moji odlasci na akcĳ e za Tatu su bili prioritetni i toj mojoj socĳ alnoj i prirodnjačkoj komponenti pridavao je poveliku pozornost…Mama je, moravši u tome pogledu tiho “kapitulirati”, uradila to na najbolji mogući način – pripre-manjem svega za akcĳ e, pranjem, peglanjem, šivanjem, kuhanjem, rezuckanjem i svime ostalim, a i fi nancĳ ski je bila “izdašnĳ a” u okvirima koliko su to njihove dvĳ e prosvjetarske plaće dopušta-le… Po tome sam uvĳ ek u društvu bio negdje po sredini, što je u odgojnome smislu bilo i najbolje, kad bolje promislim…Tata me oblikovao u smislu duhovnosti, praktičnosti i snalaženja, mama me oblikovala u emocio-nalnome i empatskome dĳ elu. Oboje su na odgojnome planu djelovali usuglašeno, pa im na sve-mu tome zaista moram zahvaliti, iako moram priznati da sam u “napadima furioznog mladenaš-tva” počesto znao i zaboraviti te “lekcĳ e”. Onda bi, u okruženju izviđača, na scenu stupali odredski “strojobravari” (vođe) i odrađivali sa mnom “fi no brušenje”! Danas vjerojatno žale što ona najgrublja “brusila” nisu koristili češće...Brat je s roditeljima prvo došao na par logora u posjetu, a onda se i sam upisao, te već ̀ 78., kraj Ce-lja, bio jedan od nas. Proveo je s nama daljnjih 6-7 godina, a potom ga je interes odveo u glazbene vode (bas-gitara) i snalaženje po tamnim gradskim “kutcima”... Takva njegova odluka Tati nĳ e baš konvenirala, pa dok smo gradili kuću Brat je (za kaznu) “crnčio” više od mene – ja bih otišao za vikend na izviđačku akcĳ u, a on bi s Tatom radio na kući.

12

Na “oktroirane” sustave nema niti žalbenog roka, niti mogućnosti žalbe... Naravno, kada su u pitanju bili oni veći radovi, kao i vikendi bez izviđačkih akcĳ a – i ja sam uvĳ ek odradio svoj dio…Tata i Mama nisu obilovali novcem, no nismo bili zakinuti ni za kakve potrebe koje mladi imaju. Recimo to uopćeno ovako – nĳ e bilo “ptičjega mlĳ eka”, ali je mlĳ eka bilo uvĳ ek... Nismo mogli putovati “po Europama”, ali smo nas dvojica uvĳ ek otišli na logor… Dok smo bili na logoru, njih se dvoje prehranjivalo vrlo...hmmm... domišljato, a u svemu je ona sretnĳ a strana bila u tome što su Dida i Baba imali veliki vrt s dosta pomidora (rajčica) i breskvi, a Dida je “bacao vrše” i hvatao ribu, pa su i roditelji nekako “prolazili”. Kako bilo – za naše se logorovanje novac MORAO naći i uvĳ ek se našao… Nas dvojicu time nisu nikada opterećivali!Kada sam na svome drugome logorovanju uspio proći vještarstvo kurira Tata mi je rekao – “Hajde, dobro, neka si, jer da ga nisi prošao ove godine, više te nikada ne bih pustio na logor”… Njegov je stav bio, valjda, ako nemam dovoljno karaktera za odšutjeti, odgladovati i odsamovati – da ga neću po izviđačima sramotiti… Kao da ne bih dovoljno sramotio sebe... Na koncu, njegovom odlukom nisam otišao na svoj drugi planirani logor (prvi put me zeznulo zdravstveno stanje) – zakasnio sam s kupanja i on je lĳ epo rekao – “Tko nĳ e u stanju brinuti se sam o sebi – ne treba ići na logor”…Mama mi je predlagala da ga molim neka me ipak pusti, ali nĳ e bilo šanse.Vjerujem, dakle, po svim “tajnim znakovima”, da teško da bih nastavio s izviđačima da nisam položio tog “kurira”.Sve u svemu, dolazili bismo kući s logorovanja, izleta, bivaka, natjecanja, prepuni doživljaja, a roditelji su se s nama radovali… jednako kako se svi normalni roditelji uvĳ ek raduju sreći svoje djece… što je svakako produžavalo naš ostanak u izviđačima… To je ujedno bila zasluga i matičnog odreda – OI “Split”… Treba takve doživljaje članovima i pružiti…Lado je, dakle, s vremenom prestao “izviđariti”-otišao je u vojsku, pa poslĳ e u glazbu... Ja sam vojsku odslužio i odmah nastavio djelovati u odredu kao da i nisam pauzirao. “Nešto” mi nĳ e dalo da prekinem... neko čudno “ljepilo”... usud...?Godinu za godinom halapljivo sam u izviđačima “progutao” svoje djetinjstvo, mladost, poznĳ u mladost…Nisam završio faks, nisam zasnovao vlastitu obitelj, pa je s te strane gledišta Mama u svome “pra-vednome otporu” bila u pravu. Ne znam kako je sve to anticipirala, pogotovo jer je ona bila pro-svjetar društvenog opredjeljenja (Nastavnica povĳ esti i hrvatskog jezika), pa bi se s njene strane očekivao drugačĳ i stav… Ipak, bila je Mama, a ta “struka” nepogrješivo procjenjuje sinovljeve pri-oritete. Po njezinim mjerilima, dakle, nisam baš ostvario neke uspjehe… Od njezinog početnog plana da postanem doktor ovakav tĳ ek se ni ne može smatrati nekim postignućem... No kada se sjetim da sam kao klinjo htio biti astronaut (potpuno sam zeznuo), izjalovljenje maminog plana ni ne izgleda katastrofalno.S druge strane, gdje god u RH dođem ima netko tko mi se raduje i tko mi može pomoći, gdje mogu prenoćiti, družiti se, porazgovarati… Neka znanja i vještine uspješno sam uklopio u izviđačku pred-stavu s kojom ostvarujem preživljavanje. Probĳ am se i idem svojim putem. S te točke gledišta – uspjeh sam odavno ostvario. Makar to netko može protumačiti kao alibi… Ja se ipak priklanjam izrazu “uspjeh”. Moja mjerila su ipak ona koja se najviše “računaju”.Tata je, od kada sam aktivan na području politike izviđačke organizacĳ e, posebnu pozornost pokla-njao mojim analizama stanja u organizacĳ i uvĳ ek kada bih došao kući i objašnjavao mu s kakvim se teškoćama i “idiotima” moji prĳ atelji/suradnici i ja susrećemo u rukovođenju organizacĳ om… Shvatio je da, kao mala jedinka, ipak aktivno sudjelujem u ključnim procesima koji će se odraziti na mnoštvo drugih ljudi.

13

Pri kraju moga mandata kao Načelnika SIH-a, Tata me/nas je iznenada napustio, a u danima u ko-jima se polagano gasio na bolesničkoj postelji, posjećujući ga, redovno sam ga izvještavao kako mi/nam ide…Obećao sam mu da ćemo dovesti stanje u red, da ćemo odstraniti ili izlĳ ečiti “kvarno tkivo” organi-zacĳ e, a on mi je i u tim trenutcima, kada se polako opraštao od ovozemaljske “avanture”, pružao podršku i na mene i ono što radim bio posebno ponosan…To njegovo zadovoljstvo time što radim i njegov ponos ono je što će me i nadalje dodatno motivi-rati u mome izviđačkome djelovanju. I dato obećanje... I Mama se danas već pomirila sa svime tim, želi mi, kao i svaka mama, uspjeh i dobar život, a Lado je također “iza mene” u cjelokupnoj svojoj kompleksnoj situacĳ i…Možda sa završetkom ove knjige prestaje jedan obični skup slova uobličenih u svojevrsne misli i reproduciranje životnih slika, ali život i izviđački angažman i dalje idu zajedno, jer izviđači su defi -nitivno moj (za sada jedini) život…Koliko je to dobro – nitko nikada neće moći točno (pr)ocĳ eniti, ali dok me ispunjava i čini zadovolj-nim, valjda se TO mjeri i ocjenjuje…Sa zahvalnošću mojim izviđačkim vođama i prĳ ateljima s kojima sam proživio najljepši dio života u svome odredu, na onaj im naš veseli način namjenjujem ulogu u knjizi. U njoj, kao svojevrsnom skupu davno prošlih slika, svi se možemo ponovo sresti i obnoviti doživljaje, jer dok ne izume vre-meplov (a nĳ e da ih baš ide), sjećanja su jedino sredstvo za “prĳ evoz” preko vremenskih granica... Putnu su kartu još onda svi osigurali... Neki lakše, a neki teže...Ipak, sa završetkom čitanja, svako se takvo putovanje završava.Sa zahvalnošću Tati, Mami i Ladu sve se životno nastavlja, jer oni su u cĳ eloj ovoj priči jedina kon-stanta koja je rĳ ečima, postupcima i mislima bila stalno uz mene – od početka do kraja. Svi ostali su, zbog životnih okolnosti, ili ranĳ e odstupili s našeg zajedničkog izviđačkog puta, ili tek kasnĳ e došli na taj put... Vjerujem da je ovako, na neki način, Tata i sada uz mene, u nekom metafi zičkom, nedefi niranom obliku energĳ e ili kako tko već vjeruje… neku noć je Mami došao u san i svađao se s njom zašto me ne uvjeri (čitaj: naredi mi) da zasnujem obitelj... Ispričala mi je to, a ja sam joj rekao neka mu, ako joj opet dođe, kaže da se obrati meni... nadam se i da hoće... jer mi puno nedostaje...Mama i Lado su i nadalje tu, nadam se još dosta dugo, a nadam se da će u nekim danima, kada me ne bude kući, kada budem na svojim izviđačkim stazama, rečenice iz ove knjige izvući smĳ ešak na njihova lica, jer će na taj način uvĳ ek biti sa mnom… i s Tatom… kao što iz svih tih redaka i on prikriveno gleda na nas…Ova je knjiga pokušaj pomoći ograničenom umu da barem na neki način spojimo naše različite dimenzĳ e i budemo opet malo skupa... Davna vremena kada smo bili zajedno, kroz doživljaje koje su nam roditelji omogućili, sabrane u ovoj knjizi - malom medĳ u za spiritualno povezivanje naše (i izviđačke) obitelji iz sretnih zajedničkih vre-mena - možda ovdje opet ožive.

Stari Izviđač

14

15

Stari Izviđač

PROLOG

Noć. Udaljeni koraci koji su odavali smjenu straže, bili su jedini zvuk koji je još ponekog budnog stanovnika grada upozoravao koliko je sati.

U to vrĳ eme sunčanih satova i klepsidri (pješčanih satova) nĳ e bilo lako noću, u mraku, doznati ko-liko je sati.Za sunčani sat to je bilo i razumljivo, jer svi znamo (a i već tada su svi znali) da sunce noću ne sja, te stoga sunčani sat u to doba "spava" skupa s ukućanima. Klepsidra, pak, kao nĳ ansu modernĳ e rješenje ("posljednja antička rĳ eč tehnike"), također ljudima nĳ e mogla noću biti od pomoći, jer je pokazivala samo određeni interval vremena, pa su tako ljudi prema njoj znali da je proteklo "toliko i toliko" vremena (pĳ eska ili vode), a zatim bi klepsidru okre-nuli na drugu stranu za narednih "toliko i toliko"…Naravno, "toliko i toliko vremena" razlikovalo se od susjedstva do susjedstva jer su se klepsidre pu-nile različitim pĳ eskom i različitim količinama pĳ eska. U stvari, to je više bila šminka, jer pozivanje nekoga na ručak u "...kad se klepsidra okrene 15 puta..." sati, moglo je dovesti do silnih nespora-zuma ako je ovaj imao različitu klepsidru (s manje pĳ eska), pa došao, recimo, dva okretaja domaći-nove klepsidre kasnĳ e. Taj je pješčani sat stoga ljudima donosio više nevolje nego koristi, no kako je to bilo "in", tj. "u điru", tko je mogao i pomisliti da se rĳ eši te pomodarske nekoristi. Uporno su je okretali kada bi pĳ esak iscurio, kao što beba uporno maše zvečkom... po navici... Dobro, ajde – s klepsidrom je bilo lakše skuhati jaje...No, kada bi nastupila noć, svi su bili u istome sosu – nisu znali koliko je sati !Na noćne potrebe određivanja točnog vremena tadašnji konstruktori i pronalazači ili nisu htjeli, ili mogli, ili znali misliti. Dakle, ostavljeni preko noći u neznanju koliko je sati, ljudi su jedino prema periodu i zvukovima izmjene straže mogli otprilike odrediti vrĳ eme.Govorili bi tada – "bio me zabolio stomak nakon treće izmjene, ali sam do četvrte već bila popila limun i vino s lovorom, tako da sam utonula u san između četvrte i pete..." – i slično.Kao i u svim ostalim naprednim društvima, ljudi su se morali snalaziti na različite načine da bi do nečega došli. To je značajka svih "naprednih društvenih uređenja", jer da bi ljudi bili svjesni treba ih ostaviti u neimaštini i neznanju. Vrlo je to poznat običaj, naročito na našim prostorima.Moglo se, doduše, u tadašnje vrĳ eme pomoću položaja mjeseca vidjeti koje je otprilike vrĳ eme, ali ustati iz postelje bila je prava poteškoća za već tada poslovično lĳ ene stanovnike grada u kojemu se ova priča odvĳ ala.KAO DA NE POSTOJI IZMJENA STRAŽE!Tako su, eto, stanovnici toga grada više umjesto svĳ esti razvĳ ali lĳ enost, gdje nalazimo genetsku klicu današnjeg podjedanakog opredjeljenja suvremenih stanovnika ovoga grada, a što je važnĳ e, od toga vremena, oslanjajući se samo na čulo sluha, ovi građani VJERUJU ISKLJUČIVO U ONO ŠTO ČUJU. I danas im novine služe samo kao svojevrsni socĳ alni katalizator – priručno sredstvo pri ispi-janje kave....

16

IZGUBLJENI ODRED

I tako, izmjena straže bila je jedini redovni orĳ entir u traganju za nepoznatim vremenom.Znalo se da je interval između dvĳ e izmjene uvĳ ek isti jer se stražu nĳ e smjelo napustiti ranĳ e, niti smjena nĳ e smjela kasniti – sve pod prĳ etnjom smrtne kazne.No uz neke rĳ etke slučajeve, ovaj se stegovni postupak obično nĳ e provodio. Razlog tome bio je ve-oma jednostavan – vojnici su to na vrlo prĳ ateljski i tolerantan način rješavali između sebe. Pomoću mačeva. Tko bi preživio-taj je bio u pravu, a onaj drugi bi bio toliko kolegĳ alan da mu to više nikada nĳ e osporavao.U to vrĳ eme oružje se potezalo i zbog puno manjih stvari, a krv se prolĳ evala i iz puke zabave, te je jedna i jedina sigurnost koju su u takvom načinu života ljudi nalazili bila – sigurnost da nigdje, nika-da i ni u čemu nisu sigurni !

DRAMSKA PAUZA

Kako nisu sigurni? – pitao je ostarjeli Valerĳ e svoga mlađahnog prĳ atelja i savjetnika Marcu- -sa dok su u jednoj takvoj noći zajednički mokrili uz zid Valerĳ evog budućeg vječnog počivali-šta...

Upravo su bili izašli na zrak s jedne orgĳ ice priređene za uski krug Valerĳ evih "poslovnih suradnika" – kako se već govori u takvim prigodama kada se rasipa državni novac.Tih desetak patricĳ a su svratili da svoga bivšeg cara upitaju za zdravlje (po njihovim rĳ ečima), a u stvari (po njegovome mišljenju) da vide u kakvom je on stanju i ima li nade da se uskoro preseli k bogovima...Oduševljavala ga je ta igra dvoličnosti koja je imala korĳ ene u poslovičnoj patricĳ skoj troličnosti. Kao dĳ ete iz običnog plebsa dogurao je do mjesta cara Velikog Rimskog Carstva, što svojom vojnič-kom sposobnošću, a više svojom sposobnošću povezivanja tajnih konaca intriga, zavisti, ljubomore – igrom iza leđa svĳ u protiv svih...U takvoj igri redovito je pobjeđivao. Kako? Jednostavno - varao je.I sada se, dok je mokrio, smĳ uljio prisjećajući se sudbina mnogih svojih izravnih suparnika i protiv-nika dok su ispadali iz igre.Iz igre se ispadalo ili izlazilo samo na jedan način – smrću! Prirodnom vrlo rĳ etko, a “drugačĳ e” – najčešće.Sjetio se kako je i to glavno pravilo svih borbi za vlast izigrao jednostavno se povukavši u penzĳ u s carskog trona, prepustivši prĳ estolje mlađima i sve opasnĳ ima koji bi ga – to je bilo potpuno izvje-sno – već jednom prisilili da napusti igru u ležećem položaju.Nĳ e volio otrov. Nĳ e volio ni bodež. Nĳ e ih volio niti zamisliti u svome tĳ elu. U tuđem – to je već bilo nešto sasvim drugo. Sladostrašće!!!Opet s osmĳ ehom, dok su mu slike iz prošlosti letjele nevjerojatnom brzinom kroz glavu, sjećao se ustravljenih i istovremeno uspaničenih pogleda svojih žrtava dok su ih jeli lavovi, dok su se trzali u hropcu od otrova ili bodeža, mača, noža, koplja... Izmĳ ešani trenutačni osjećaji straha, iznenađenja, shvaćanja u kakvoj se KONAČNOJ situacĳ i nalaze i tuge što napuštaju ovaj svĳ et, ocrtavali su se na njihovim licima, zajedno s paničnim i uzaludnim traženjem izlaza iz novonastale situacĳ e.

A pogotovo ti kršćani... – mislio je Valerĳ e - ...nikada taj Isus neće biti veći od Jupitera! NIKA- -DA!!! – Razmišljao je o vremenu kada on dođe na nebo kako će njih dvojica zajedno zapeti protiv kršćanskog Boga.

Podlo se smĳ uljio, dok se prisjećao kako on već sada pomaže Jupiteru progoneći i ubĳ ajući Kršća-ne...Mlaz mokraće bio mu je sve jači jer se sav napeo u mržnji naspram tih jednobožaca. Do ušĳ u mu je tek tada doprla posljednja rečenica njegovog mladog prĳ atelja Marcusa. Postao je svjestan da mu je

17

Stari Izviđač

čitavo vrĳ eme njihovog zajedničkog mokrenja nešto pričao, ali on nĳ e obraćao pozornost na to dok su mu slike proteklog burnog života i borbi za vlast promicale pred očima.

Kako nisu sigurni? – ponovio je pitanje rimski car u penzĳ i Gaj Aurelĳ e Valerĳ e Dioklecĳ an, ne -znajući uopće o kome je bila rĳ eč.

Pokušavao je dozvati iz podsvĳ esti rĳ eči mladog Marcusa i povezati o kome se radilo. Nĳ e ga htio uvrĳ editi saznanjem da ga, eto, dobar dio njihovog zajedničkog mokrenja na carev mauzolej i nĳ e baš pozorno slušao.To je inače bila čast koju je car ukazivao samo rĳ etkim osobama. Otići mokriti zajedno s Carem na zidine njegovog budućeg vječnog počivališta bila je čast o kojoj se u krugovima carske svite govorilo s ponosom, a oni drugi su mogli samo sanjati i priželjkivati takvu sreću koja je značila da su u carevoj milosti. Jer – car je bio Jupiterov zemaljski oblik. Bog u ljudskom tĳ elu!! U posljednje je vrĳ eme car u penzĳ i (mnogi su se pitali kako je moguće da Bog ode u penzĳ u) često ovaj "obred" obavljao zajedno s mladim Marcusom kojega su zato svi gledali sa zavišću, želeći mu, dobrohotno, jednaku "blagonaklonost" i od strane lavova. A car je u njegovu društvu uživao. Mladić je bio pametan, inteligentan i obrazovan. Znali su dugo razgovarati o različitim temama pri čemu su Marcusove duhovite dosjetke i produhovljeni način raz-mišljanja o složenom carskom položaju i njegovim problemima cara veoma zabavljale i ispunjavale ga zadovoljstvom pa čak i onda kada im se razmišljanja nisu baš poklapala. Car mu je izrĳ ekom dozvolio da ima vlastito mišljenje, što je također među svitom izazvalo zgražanje, čak i sablazan, jer je to bio presedan. Imati vlastito mišljenje i izražavati ga u carevom društvu nisu smjele ni supruga Prisca, a bogami ni Valerĳ a – careva kći i mezimica.

Nevjerojatno je koliko je taj mangup napredovao – rogoborili su dvorjani između sebe -

Što li sve taj mali naduvenko sebi ne dopušta, pas mu mater (ova psovka nĳ e nužno trebala -čekati razvoj sredstava za proizvodnju da bi se pojavila)...Čuo sam da zna i sam otići mokriti na mauzolej – nabacio je, kao slučajno, jedan spletkaroš na -što se razbuktao vatromet stisnutih šaka, urlika koji su pozivali na linč (tada se to pouzdano nĳ e tako zvalo)

Svaku eskalacĳ u negodovanja car bi uvĳ ek sasjekao u korĳ enu, pa čak i pod cĳ enu plaćanja najviše cĳ ene...Marcus je bio jaka osoba, tjelesno i umno. Bio je Dioklecĳ anov sportski adut kojemu se nitko nĳ e mogao uspješno suprostaviti, što je svih još više raspaljivalo. Car je perverzno uživao mokriti s njim na svoju grobnicu, ujedno uživajući i u tome što tako "diže paru" ostalima.A ostali su jedva čekali kada će car otići obitavati u svojoj grobnici "za stalno" kako bi onda i svi oni mogli doći mokriti na tu prokletu grobnicu. S posebnim užitkom!Mokreći zajedno, car i Marcus su se igrali različitih igara kao npr. "ispisivanja latinskih poslovica", "nadopisivanja latinskih poslovica", "ispisivanja vlastitog imena (tu se car morao dobrano potruditi) i sličnih igara.Znali su već na koju se udalĳ enost moraju odmaknuti kako im kapljice što se odbĳ aju sa zida ne bi pale na kredom bĳ eljene toge – i igra bi počela!Poslĳ e su se smĳ ali "rukopisima" ili razlivenim "glupim" slovima, a najveća bi "provala" bila kada bi netko prvi ostao bez "mastila".Dioklecĳ an je često, želeći da se ovaj – po njemu – lĳ epi običaj nastavi, znao moliti mladića neka po carevoj smrti nastavi ovu lĳ epu tradicĳ u. Baš tu – uz zid mauzoleja, pored pustog Peristila, ili gdje god to poželi, odnosno gdje mu god u palači "nadođe". Car je uvĳ ek strahovao da nĳ e puno toga ostavio iza sebe pa je svĳ etu htio ostaviti još nešto... što bilo, makar i ovaj običaj. Htio je da ga barem njegovi suvremenici slĳ ede u tome.

18

IZGUBLJENI ODRED

Pogledao je u Marcusa koji se bio okrenuo prema njemu i gledao ga razrogaćenih očĳ u, stojeći pot-puno ukočena tĳ ela, ne ispuštajući glasa. Prišao mu je, uhvatio ga za ramena, prodrmao i po treći put, sada već glasno, upitao

Kako nisu sigurni? -

Marcus mu je lagano iskliznuo iz ruku, pao na pod i počeo se trzati, a Dioklecĳ ana je lagano počela hvatati panika. U dubini svĳ esti već je polako shvaćao o čemu je rĳ eč, ali nĳ e to htio tek tako prihvati-ti, te je nastavio mladića na tlu drmusati rukama, a uz to, ne znajući što da uradi, počeo glasno gubiti poslovičnu carsku prisebnost...

Kako nisu sigurni, kako pitam te, tko nĳ e siguran...!! Marcuse, pitam te...!! KAKO NISU SIGUR- -NI!? MARCUSEE!! ODGOVORI MI!! TKO?! KAKO NISU SIGURNI?!!!? HEEEJJJJ!! MARCUSEEE!!!

Zastao je na trenutak, a Marcus se krajnjim naporom, drhteći i trzajući se, dok mu je bĳ ela pjena na-virala na usta, pridigao na laktove, a život mu je sve brže i izvjesnĳ e isticao poput posljednjih zrnaca pĳ eska u pješčanom satu, te je zadnjim naporom kroz drhtaje izgovorio...

Nis…MO… sigurni… zato jer... aaaaahhhhh! -

Bĳ ela pjena mu je navrla na usta u velikoj količini, trznuo je nogom još par puta, a zatim se umirio okružen svojom mokraćom i carevom pažnjom. Niti jedno, niti drugo nĳ e mu sada moglo pomoći. To je, izgleda, bilo ono što mu je najviše odmoglo. Opet je zavist pobĳ edila razum, a car se, dok mu je bĳ es bujao, stalno pitao – čĳ a zavist???Preostalo mu je samo da pokuša mladića osvetiti, makar se on i nĳ e imao zbog čega ljutiti s obzirom na način kako je i sam postao to što jest. Međutim, carevi obično nemaju nešto posebno razvĳ en smisao za pravdu, zbog čega je i Dioklecĳ an sada razmišljao samo o osveti.Odlučio se smjesta vratiti na orgĳ u i sve ih... sve ih...

Uh stvarno je šteta što ne postoji takvo strašno oružje koje baciš među njih i ono stvori takav -grom i vatru da ih sve pobĳ e

Razmišljao je Dioklecĳ an, u stvari, o bombi ili tako nečemu, iako nĳ e točno znao o čemu razmišlja, ali danas po ulicama Splita – njegovoga grada možete naći mnogo mladih koji razmišljaju kao i on – isto nakon 17 stoljeća s tom razlikom što današnji mladi tadašnju zamisao pretvaraju u djelo bez problema...Onako, bez bombe (ili kako se god to zvalo) Dioklecĳ an se protiv nekoga ili nekih gostĳ u (očito je da su to mogli napraviti samo oni) mogao osloniti samo na svoje poslovično lukavstvo. Samo na sebe! Bio je sam protiv njih deset, a stražu nĳ e htio zvati, jer je bio preponosan. Ta bio je CAR! I u svojoj vlastitoj kući... pardon-palači! Sada je već polako shvaćao što mu je Marcus govorio. Iz podsvĳ esti su mu dolazile rĳ eči kojima ga je upozoravao da nĳ e za vjerovati nikome od carevih gostĳ u. Znao je procjenjivati ljude na prvi pogled, pa je procĳ enio i careve goste od kojih mu se niti jedan nĳ e svidio. Sve su to bili prefrigani rimski lukavci, spremni svakome stati na kraj (što je tada značilo samo jedno).A još im je velikodušno, nakon pozdrava, ponudio :

Osjećajte se kao kod svoje kuće… - a oni su to, izgleda, malo pre-doslovno shvatili… -

Sjetio se car u trenutku da mu je Marcus upravo o njima pričao, a on, pĳ an, odao se prisjećanjima na svoj protekli život. Sjetio se da mu je Marcus govorio kako u rimskom carstvu ljudi, pa čak niti plemići nisu sigurni za sebe. Rekao je još i da niti njih dvojica u tome trenutku nisu sigurni za sebe...

DRAMSKA PAUZA

Čuvši korake stražara koji je dolazio, a oprema na njemu tako blesavo klapala, pomislio je kako mu nĳ e potrebno u tome trenutku pričati s nekom "trčećom konzervom" koja klapa kroz noć (vjerojatno nĳ e upotrĳ ebio striktno TAJ izraz), a ne može ništa više uraditi niti pomoći i samo je sposoban napra-

19

Stari Izviđač

viti metež oko cara sipajući lažno zabrinutim glasom vojničke gluposti... (Morat će stražu tu i tamo uputiti u teatar, da pokupe neke glumačke cake…).Ogrnuo se togom i ubrzanim korakom napustio tĳ elo mladog prĳ atelja, prepuštajući ga prostirci od zemlje i mokraće, te stražarskoj ravnodušnosti. Pobrzao je preko Peristila, pa uz stepenice do Vestibula kroz kojega je proletio i zatim još brže stigao do dvorane u kojoj se odvĳ ala carska "žurka", tada znana kao orgĳ a. Ušao je polako i odmjereno u dvoranu gledajući kako su jednog od svojih prĳ atelja četvorica patrici-ja upravo privezali za stol, namazali mu stopala lojem i doveli psa da to liže.Tradicionalno mučenje znalo je biti i dobra zabava. Onome jednom jadniku sigurno ne, ali zato osta-lima sigurno da. Orgĳ e su imale svoju draž. Netko je uvĳ ek "nagrabusio" u svrhu zabave ostalih.

Tako je – mislio je car – ni na orgĳ i nitko nĳ e siguran. -

U trenutku je bilo tko mogao postati predmet ismĳ avanja ostalih.Ah, zašto i običan puk, plebs, nĳ e isto ovako duhovit? – pitao se car. -

Pala mu je na pamet zamisao da svoju palaču potpuno naseli ljudima koji bi uvĳ ek bili spremni na šalu, vic, izrugivanje, napakostiti jedan drugome, pa čak i najboljem prĳ atelju, samo zato da bi se svi smĳ ali.

DA, TO bih još trebao učiniti razmišljao je car... -

To je želja koju ću ti svakako ispuniti i što se toga tiče možeš biti potpuno miran – šapnuo mu -je u uho Jupiter.

Car je zbog toga neočekivanog susreta bio nevjerojatno iznenađen jer mu je to uistinu bio prvi put da se susreće s Ego-om, kojemu je on, car, bio Alter ego. Njegovo iznenađenje je bilo toliko veliko da nĳ e niti primĳ etio kako mu istovremeno nečĳ i bodež ulazi među rebra... Ali već u sljedećem trenutku ga je osjetio, isto kao i drugi, treći, četvrti...Cĳ ela je orgĳ a odjednom zamrla. Svi su zastali u mjestu i buljili u njega. Zatečen buljio je i on u njih, slušajući kako mu Jupiter šapće u uho neke bezvezarĳ e po kojima je i on sam već poprilično onemo-ćao među bogovima, te nĳ e uspio sprĳ ečiti "suprotnu stranu" da njega, Dioklecĳ ana – progonitelja kršćana kazni za te grĳ ehe.Učesnici orgĳ e lagano su mu se smĳ uljili dok je izdisao, svi zajedno izvodeći one čudne pokrete de-snom rukom preko tĳ ela i izgovarajući u koru one čudne rĳ eči

"In nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti..." - 1

Sjetio se kako su mu slike njegovog života još za vrĳ eme mokrenja pored mauzoleja proletjele gla-vom. Sada za tu posljednju životnu obvezu nĳ e više bilo potrebe. Nĳ e više osjećao ni bol smrtnih rana od bodeža svojih "poslovnih suradnika", dok ga je Jupiter vukao lagano za ruku k svome prebi-valištu u kojem će njih dvojica postati jedno.

Šteta, ono "ALTER" mi je baš dobro pristajalo pomisli Dioklecĳ an jednu od svojih posljednjih -"živih" misli...Nema veze - reče mu Jupiter - sada ćeš skupa sa mnom biti jedan veliki SUPER-EGO! -

Ego tibi proteram debeo! - prisjetio se Dioklecĳ an u pretposljednjoj misli jedne od rimskih izre- -ka... i prepustio se levitiranju...

Sjetio se još samo (u posljednjoj misli) kako bi bilo lĳ epo imati ispred sebe ogledalo pa da usporedi izgled svog lica u času umiranja s izgledom svih onih lica koja je sam promatrao, smĳ uljeći se isto ovako kako se sad smĳ ulje ove, kršćanstvu prodane, patricĳ ske izdajničke duše što... evo ga sad... MA VIDI TI TO!... KOMADAJU NJEGOVO TĲ ELO... dok on...? – PA ON LETI! A OPET – ON JE TAMO I KO-MADAJU GA! ZNAČI – SADA JE SAMO DUŠA! KONAČNO JE, DAKLE, MRTAV...

1 U ime Oca i Sina i Duha Svetog...

20

IZGUBLJENI ODRED

Ali... dok je o tome razmišljao oslobođen stege zemaljskog tĳ ela od kojeg se sve više udaljavao, opet... nĳ e baš bio siguran...(Tko bi u Splitu u išta bio siguran?)

DODATNA POJAŠNJENJA - TEK RADI LAKŠEG RAZUMĲ EVANJA :

"Genetska klica lĳ enosti" danas je mudro zamaskirana u opjevanu "Fjaku" – "čudnu • bolest (kako je netko zabrinuto primĳ etio) koja hvata Dalmatince u vremenu između 12 i 15 sati"... Znanstvenici su tu pojavu defi nirali kao "Stanje potpune fi zičke i psihičke obamrlosti, s visoko potenciranom željom za NIŠTA!" Duhovnici, pak, fjaku su objasnili kao "Stanje vrlo blisko NIRVANI, za što u Indĳ i isposnici gladuju godinama, a u Dalma-cĳ i je BOŽJI DAR!""Ego tibi pro teram debeo" - ne nĳ e to što mislite, to otprilike znači "Naplatit ću ti (dug) • za zemlju"...Bombe se danas uistinu povremeno bacaju po Splitu (ili po svemu onome što se da-• nas Splitom naziva), čak i za neizmjerno manje stvari... za vjenčanja, recimo...Žitelji Splita uredno zapišavaju carev mauzolej i cĳ elu Palaču, a i stranci se brzo privi-• knu na spontanost splitskih običaja...I dan-danas stanovnici Splita vjeruju samo u ono što ČUJU...a sve što čuju prenose da-• lje "da se istina brže širi"... Zbog mnogo vjetrovitih dana u godini "istina" se širi puno brže nego u drugim gradovimaIz svega se prethodnoga da zaključiti kako su Dioklecĳ anove ideje o zapišavanju bile • avangardne, jer je išao i razmišljao ispred svoga vremena, mada neki tvrde da to i nĳ e toliko avangarda koliko seoski mentalitet, a što je smĳ ešno, jer tko je vidio seoski mentalitet u gradu?Možda se korĳ eni prethodnoj tezi mogu naći u podatku da je cĳ ela palača na koncu • naseljena običnim pukom, plebsom. Patricĳ i su se povukli... Pametnĳ i popušta... Današnji je puk uglavnom ruralnog podrĳ etla i to iz svih mogućih ruralnih krajeva • ovog dĳ ela rimskog carstva, pa i iz onih još ruralnĳ ih... Današnje "radno" ime Splita glasi "Oklen` siti", što nema nikakve poveznice s lukom i morem pa se nikako ne može progurati kao "Auckland city". I bolje... barem za Auckland... A i Solin (Salonae) je promĳ enio ime u "Bosanski Novi"...•

NAJVAŽNĲ E :

Djelujući 40 godina u blizini Dioklecĳ anova mauzoleja (čak s pogledom na njega, udaljenog kojih 40-ak metara zračne linĳ e), članovi lokalnog izviđačkog odreda su poprimili karakteristike koje je Dioklecĳ an poželio svojim sugrađanima… Šala na tuđi račun prioritet je iznad svih drugih obli-ka komunikacĳ e, a nužda… hmmm… pročitajte dalje…

DIO I.

THE DARK SIDE OF THE FOOD

23

Stari Izviđač

LOGORSKE NOĆI DIVNO STE SJALE...

Logorska je noć… šatori su utihnuli… u njima nekih 100-tinjak članova spava dubokim snom (već je prošla ponoć), a oni malo starĳ i su ostali oko vatre, zaogrnuti toplim jaknama…

Neki su donĳ eli i vreće za spavanje kako bi se pored vatre bolje ispružili uz klupice koje su sasvim primaknuli vatrištu…Netko lagano svira gitaru… njih par potiho pjevuši… dvoje sa strane, u zagrljaju, zajednički šute tajnu izviđačke ljubavi… Livada miriše…U stanki između tihih pjesama čuje se lagano pucketanje drveta koje dogorĳ eva, zrikavci se pje-smom spajaju sa zvĳ ezdama - svaki zrikavac pjesmom miluje svoju zvĳ ezdu, stvarajući jedinstveni zvjezdano-zvučni plašt kojim noć ovĳ a usnuli logor… U daljini se neka žaba javi kreketom, kroz rub šume koja okružuje logor proleti poneka krĳ esnica, tek tako, da ne bi padale samo zvĳ ezde… Potok uz logor se pritajio... ili se polako i sam pretače u pjesmu...a šuma, tamna šuma, pruža svoje sjene preko logorišta i čuva svoju djecu-usnule izviđače… U mirisu prirode i toplini vreće za spavanje snivaju najslađe snove na tepihu od noćnih zvukova, a ponetko se okrene i na trenutak otvori oči, pa snenu glavu spušta polako natrag na taj tepih koji ga uljuljkuje u zajednički san logora...Pjesma kod vatre polako zamire... ...rĳ eči sve više smetaju... Sva osjetila uklapaju se u ambĳ ent... izviđači su se potpuno stopili s logorskom noći. Samo još žar tinja... plašt zvĳ ezda i zrikavaca je sve sugestivnĳ i... noć zvjezdano miriše...

Traje još jedna magĳ a logorske noći, traje još jedan izviđački san...

24

IZGUBLJENI ODRED

IZVIĐAČKI UVOD

VELIKO PITANJE – THE DARK SIDE OF THE FOOD(Praktični savjeti za najteže situacĳ e)

Na dan 12. prosinca 2012. godine, osim što tu negdje završava aztečki kalendar, navršit će se 40 godina od kada sam prvi put zakoračio u "opskurni polusvĳ et izviđača". Pročitajte što sam

sve u tih "preko nekoliko" godina naučio... Ma... naučio sam ja još puno toga, ali ovo je ZAISTA NAJVAŽNĲ E! U našoj maloj zajednici, kao i u svim drugim zajednicama, velikima ili malima, svaki pojedinac ima svoje potrebe. Dužnosti i prava su ono područje koje nam je zadano članstvom i dužnošću koju obnašamo, zajed-ničkim ciljem. Ono što nam je zadala priroda i određeni (mada ne veliki) napredak civilizacĳ e u posljednjih neko-liko tisuća godina defi niramo izrazom "potrebe i nagoni". Kako ovdje govorimo o sasvim određenoj potrebi, koju se kulturno još može nazvati i "velika potre-ba", a u društvu se defi nira i izrazom "nužda", odmah je jasno o čemu je rĳ eč. Iako oba izraza mogu imati i drugačĳ e značenje, ipak, tema je vrlo jasno postavljena i vjerujem da svi odmah mogu skužiti, makar i neizravno. Eh, dakle, jedna od tekovina prĳ e spomenute civilizacĳ e, zvana još i moral ili etika (nauka o mo-ralu), doveli su do toga da čovjek bez problema udari drugoga čovjeka, ozlĳ edi ga, nekad i ubĳ e, uvrĳ edi ga grozomorno pred svima, uživa mu "vaditi mast" ili "piti krv na slamku" usred što većega društva i to je, kao, u redu. Međutim, "nuždenje" spada u intimu i nĳ e uputno niti prikladno nužditi pred nečĳ im očima. To je, kao, sramotno, nemoralno, kao da radimo nešto što nitko drugi ne radi. Obavljati nuždu na javnoj površini je sramotno, a verbalno narušiti nečĳ i moralni integritet je norma ponašanja! Nevjerojatno! U ovome slučaju - u poplavi literature s tematikom tko je sve i s kim i kada i gdje i zašto i kako i na koji način, te za koliko novaca i za kakve skupe poklone spavao, ova tematika svakako se ne može smatrati manje vrĳ ednom.Kako bilo, u sadašnjim uvjetima, poštujući civilizacĳ ske tekovine i moral koji nam je zadan, u našoj maloj zajednici, kao i u svim drugim zajednicama, kad pojedinac mora "na stranu", postavljaju se dva pitanja. Manje i veće. Manje pitanje je – GDJE! U uređenim urbanim mjestima na to pitanje nĳ e problem odgovoriti – sve ustanove, svi ugostiteljski objekti... svi imaju WC i lako dođemo do mjesta. U prirodi je na ovo pitanje još lakše odgovoriti – gdje god hoćeš!!! Samo se treba skriti s glavnog puta/staze, naći dobar grm, a po mogućnosti i kakvo oboreno stablo, neki panj, ravnĳ u izdignutu stĳ enu ili nešto drugo na što se može sjesti. Tako je ugodnĳ e nego čučati.

73

Medo i Drača na akcĳ i “100 žena na vrhu Mosora” (one se ne vide - skrile su se)...

Voćni trg - prolaz prema Rivi, na doček Najvećega Sina...

Za OVO su planinke dobile vještarstvo pionira - za ove STEPENICE!!!

Prva četa na logoru Mokro ‘79. - Gnjus dominira

Na zajedničkom izviđačkom poslu...

Medo i krumpir (Medo je pobĳ edio)...

DIO II.

THE LIGHT SIDE OF THE DARKNESS

245

Stari Izviđač

NAJBOLJI ODRED U SVEMIRU I OKOLICI

(“...i ako tebi to nĳ e TVOJ odred, nešto nĳ e u redu ili s tobom ili s odre-dom...!”)

Nekada davno, kada smo bili mladi i prepuni sebe, često smo se bahato znali upitati “Ima li izviđaštva izvan našeg odreda?” Parafrazirajući staro pitanje “Ima li života nakon smrti”, pokušali smo se normalnome izviđač-kome svĳ etu prepotentno naturivati kao jedina mjera izviđaštva. To nĳ e ništa neobično, jer sam kasnĳ e upoznao i druge takve izviđače… Valjda nam je to zajednička crta, nama koji smo prolazili i prošli kroz istinsko izvi-đaštvo… Kao takvi bili smo dosta zatvoreni prema ostalima, što je done-kle razumljivo s obzirom na tadašnju veličinu odreda i u njemu veliki krug vršnjaka unutar kojega smo sve svoje izviđačke, socĳ alne i druge potrebe uspješno ostvarivali, bez potrebe za vanjskim čimbenicima.Zbog svega toga, nostalgično levitirajući među sadašnjim relikvĳ ama ne-kadašnje slave, kada je himna odreda

“Odred Split je najbolji,Odred Split je slavan

Nitko u EuropiNjemu nĳ e ravan

Ide, nastupa, ne boji se porazaOdred Split,

ponos Splita grada!”

iz ogromnog broja grla zvučala gromoglasno i moćno, pomažući našim mladim dušama da se “u čoporu” osjećamo najjačima, najljepšima, naj-boljima, najvećima i najpametnĳ ima, moram napomenuti kako naslov ovog poglavlja ne ide za time da nekome digne živce i nabacuje se kome bilo kao neporeciva istina…Svoja postignuća je besmisleno uspoređivati s postignućima nekog dru-gog odreda, ali na ovome mjestu smatram korektnim navesti postignuća koja smo ostvarili po nekim određenim, mjerljivim parametrima, društve-nim i izviđačkim.Ipak je to ONO ŠTO SMO POSTIGLI, pa kako sam osobno, kao dio svega toga, na postignuća svoga odreda ponosan, onaj nekadašnji žar u meni se probudi i onda mi na pamet padne ovakav naslov… I taj moj žar je dio

NAPOMENA: Nužno je ponoviti da je sve što slĳ edi nesluž-beno i isključivo je osobni stav autora.

246

IZGUBLJENI ODRED

nekadašnjeg odredskog žara koji je bio snažan poput žara što se stvori nakon logorske pagode od 3 metra visine… koja je 2 sata “osvjetljavala čitav obzor” i radila se od 3 m³ bukovih oblica… A “srce” od 1 m³ jelovih grana... i još 1 m³ ostalog drveta...Ovakav naslov je dio određene izviđačke prepotencĳ e, koja je u našem odredu, kao važna odredska karakterna crta i obilježje, uvĳ ek njedrila do-bre izviđače i jake vođe. Često je to bilo nauštrb onih bez voditeljske per-spektive, no kako nitko i ništa nĳ e savršeno – mogu u toj crti, kao obranu, detektirati i razlog održanja odreda do današnjih dana…Na koncu, tko je vidio “mekanog i povučenog” dobrog vođu?! Kojem to vođi njegov odred nĳ e najbolji??!!Ako ste ikada u značajnĳ oj mjeri bili dio nekog odreda i ako je taj odred valjao (a ne samo “pičio” po moru i po raznoraznim “druženjima”) – meni osobno je vaš stav o vašem odredu kao najboljem na svĳ etu jedini logičan stav… isto kao što je svakome njegova majka najbolja majka na svĳ etu! Jer je JEDINA i NAJBOLJA!

A sada malo o povĳ esti i postignućima odreda…

PRIČA BEZ KRAJA

Davno, daleke 1920. godine, započela je najljepša “priča bez kraja” - u našem gradu je oformljena skautska skupina imenom “Plavi trokut”, pod vodstvom prof. Nikše Stefaninĳ a. Za današnje je izviđače Nikša Stefanini, osim po utemeljenju proto-verzĳ e “Najboljeg odreda u svemiru i okolici”, važan i po tome što je negdje oko 1925. godine postao autor poznate izviđačke pjesme “Ja znam svoj cilj” - sadašnje SIH-ove himne. Iako Splitski izviđači pjevaju ovu pjesmu različito od ostatka organizacĳ e (razlika je u jednoj rĳ eči), originalni tekst nĳ e nigdje pronađen, niti imamo informacĳ a da negdje postoji, pa se za sada stvar rješava “proizvoljnim modelom” da prilikom izvođenja tvrdoglavo pjevamo tu svoju jednu rĳ eč, tako da se u zajedničkom pjevanju ta sitna razlika SKORO ni ne primĳ eti, a kad si sam – nikoga nĳ e ni briga...Dvadesetak godina poslĳ e osnutka “Plavog trokuta”, tadašnje Društvo skauta Splita je moralo obustaviti svoj rad (1939. g.). Drugi svjetski rat se približavao… Skauti su i u to doba bili ljudi naprednih gledišta i stavova… Drugi svjetski rat je prošao, prošle su prve poratne godine… u tadašnjem Savezu pionira se počelo razmišljati o radu s mladima… i tako… da ne du-žim-nastali su izviđači…Nisu smjeli imati (duhovnu) poveznicu s prĳ ašnjim skautima, a trebali su u svoje temelje unĳ eti i tadašnje ideološke smjernice. Ili tako - ili nikako! Pa dobro...

1920."Plavi trokut", pod

vodstvom prof. Nikše Stefaninĳ a.

1939.Društvo skauta Splita

259

Vilim Bujević - prvi starješina Prve čete

Mirjam Tecilazić

DODATCI

Pričice objavljene na “Scoutparku”, ili nešto drugo...

331

Stari Izviđač

DOČEK NOVE GODINE NEKADA U NAŠEM ODREDU

(Scoutpark, 29. 12. 2006.)

Dva mjeseca prĳ e Kizo i Medo su odlučili izraditi plakat za doček Nove godine u odredu. Plakat se radio za SVAKU odredsku akcĳ u, a za doček Nove godine se radio s posebnim guštom...

Nĳ e, inače, bilo nikakvih dilema oko toga GDJE će se Nova dočekati! To je čak bila manja dilema od one KADA se čeka Nova godina. Ove su godine njih dvojica odlučili izraditi najveći odredski plakat ikad – plakat koji će se dugo čitati i gledati. Cilj takve odluke nĳ e bio toliko u atraktivnosti plakata i aplauzima koje će pobrati (mada nĳ e za zanemariti), nego u samoj izradi. Kako stara mudrost govori da cilj putovanja nĳ e krajnje odredište, nego putovanje samo po sebi, to je bilo u potpunosti primjenjivo i na izradu plakata.Radio se nekih mjesec dana, u potpunoj tajnosti i NITKO nĳ e imao pristup u tu prostorĳ u u brđan-skom kutku u potkrovlju. Radio se svake noći, nakon što svi odu iz odreda, pa do jutarnjih sati, a potom, nakon dnevnih obveza, svaki od njih dvojice, kada bi stigao, navraćao je i u popodnevnim satima – dok nitko nĳ e u odredu.Zašto toliko vremena i truda? Prvo – naprosto zato jer je plakat bio veličine 3 x A0 formata (spojili su tri cĳ ela hamera). Ako se to htjelo smisleno popuniti – nĳ e bilo dileme oko količine posla i vre-mena.Čisto zadovoljstvo druženja, zezanja, kreativnosti, korisnosti... to je bio drugi (ali ne manje važan) razlog. Uzeli bi dosta “grickalica”, sokova i sve potrebne materĳ ale, uključili kazetofon ili radio (če-kali su emisĳ u “Zvĳ ezde tamnog sjaja” na Radio–Zagrebu – voditelj Aris Anđelković, te ostale emi-sĳ e...) i – krenuli. Korak po korak, sličicu po sličicu (nĳ e tada bilo ni kompjutera ni printera)... Sve su sličice prekopirali preko indigo papira. Bilo je oko 50-ak sličica koje su tvorile samo okvir plakata (prikladne sličice iz Alan Forda, uz “prikladan” komentar pri svakoj sličici… vezano uz člana ili situ-acĳ u iz odreda). Ujedno, plakat je imao i trodimenzionalne elemente...Zadnjih par dana pripustili su k sebi Iggyja, Bobu i Lucu da im pomognu, zahvaljujući “tumoru” Bobi koji je bio toliko dosadan i nametljiv, visio pred vratima iz večeri u večer, dosađivao im svojim dobacivanjima i remetio koncentracĳ u, da su ih na kraju MORALI pustiti! Po završetku, svečano su najavili donošenje plakata, a znatiželjni prĳ atelji i članovi su pred oglasnu ploču donĳ eli stolice, sjeli i zauzeli mjesta kako bi mogli čitati plakat, čĳ a je veličina jamčila dobru vidljivost i razumljivost čak i s omanje distance... Plakat je morao biti dovršen najdalje do 15.11. I time je započinjao onaj pozitivni nemir oko dočeka Nove godine...Doček je imao svoj hodogram priprema, plan i program (dnevni red) – kao i svaka druga izviđačka aktivnost.Uvĳ ek se 29. i 30. 12. uvečer kitilo salu, dolazili su svi koji će slaviti, puštala se glazba – popularni hitovi u tadašnjem trenutku, i dok se strop nĳ e potpuno skrio visećim šarenim papirićima – nĳ e se prestajalo! Neki bi došli samo javiti se, ali bi onda naglo odlučili slaviti NG u odredu, jer je tadašnje ozračje priprema bilo najbolje i najpozitivnĳ e društveno ozračje na svĳ etu...

373

Stari Izviđač

Tu i tamo se dogodi da nekome kaže “oprosti”, ali mrzi taj osjećaj ... • Pitanje na koje mu momentalno skoči živac glasi: “A što vi izviđači izviđate?”• O ostalim stvarima možete se informirati na njegovome Facebooku ako vas uzme za pri-• jatelje...

P.S.Ovdje se posebno prisjećam dobre i drage prĳ ateljice i kolegice s posla Karmen, koju je odnio sarajevski ratni vrtlog... ili sudbina... ili... ma ionako je svejedno... sa svojim Atifom je u Bosni organizirala otpor agresoru, a kodna imena bila su im Emir i Emina.Koju bi “prašinu” digla na promocĳ i...hahaha... uf... Kao što smo je skupa dizali u konobi “Mala Venecĳ a”, u HNK-u, u odredu (sjećam se Fistinog zapanjenog pogleda, hahaha...i ve-černjeg aplauza cĳ elog odreda, na Peristilu). Kolega, evo... pošalji mi onaj ludi smĳ eh...

374

Čimpa & Medo na konačarima - sljeme kuhinje

Planinke u furioznoj jutarnjoj tjelovježbi

Medo & Pero u “zatvoru” na odredskom plesu - očito im je jako teško palo, potrgali su se da pobjegnu...

Divljina i divljačići...

Zbor za odredski izlet ispred starog odreda

Jedan prosječni šator

381

Stari Izviđač

STRANICE ZA ŠARANJE I USPOMENE

Kako u svakoj izviđačkoj iskaznici/knjižici postoji prostor za uspomene - potpise, pečate, lĳ epe misli, pozdrave, važne datume, dobre báze (fore), adrese, karikature, kolaže, pramenove kose, pre-sane cvjetove i listove (ja imam javorov listić, potpuno pravilan) i sve ostalo što se uspomenom može nazvati, evo, možete to isto raditi i ovdje. Na iduće dvĳ e stranice imate dovoljno prostora za mnoštvo takvih uspomena... Ako ih popunite, to će značiti da su moja knjiga i moje izviđačke uspomene oplemenile mnoge izviđačke akcĳ e, pa vas molim da tako popunjene stranice skenirate i pošaljete mi ih za uspomenu. Moj e-mail imate na početku knjige...

VAŽNO!

Ukoliko prikupim dovoljan broj poslanih izviđačkih uspomena, obe-• ćavam da ću se potruditi i objediniti ih u “Knjizi izviđačkih uspome-na”. Takvu će knjigu uspomena dobiti na poklon prvih 50 koji uspo-mene pošalju!Uz uspomene koje uvrstite na ovim stranicama, slobodno pošaljite • i skenirane stranice s uspomenama iz vaših izviđačkih knjižica, ali samo ako u knjižici imate barem 3/4 popunjenog prostora s evidenci-jom izviđačkih akcĳ a – slobodno skenirajte i pošaljite i te stranice...Bez popunjenih ovih stranica, ne ulazite u konkurencĳ u za dobĳ anje • knjige na poklon. Idete na “stazu” izvan konkurencĳ e... ali će vaše uspomene iz knjižice defi nitivno biti uvrštene. Uz skenirane stranice OBVEZATNO navedite podatke koji se traže na • idućoj stranici za uspomene...PRVIH 10 izviđača/planinki koji pošalju uspomenama popunjene i • skenirane ove stranice, ovu će knjigu dobiti na poklon. Raspis vrĳ edi do 31. 08. 2012. godine. Do tada možete slati svoje us-• pomene... Možete popunjavati GDJE GOD hoćete na tim stranicama.Knjiga će biti izdana (ako se prikupi dovoljno stranica) povodom 12. • 12. 2012. godine – 40-godišnjice moga upisa u izviđače.

Hvala !Stari izviđač

382

IZGUBLJENI ODRED

Zovem se: Rođen/a sam:

Živim u gradu/mjestu/selu: Država:

Član sam odreda/kluba/udruge:

Patrola/vod: Izviđačko ime:

Ovdje ispod nadalje i stavljajte svoje uspomene:

383

Stari Izviđač

Ovdje slobodno napiši ako nešto želiš i misliš da bi bilo dobro objaviti...

Documents

IZGUBLJENI ODRED (The Lo(St) Unit)