432

Izgradnja širokobrijeških objekata

Dućani

433

Dućani su se nalazili na putu između crkve i konvikta, doma za vanjske đake širokobriješke gimnazije. Fratri su ih izgradili da bi puk u njima mogao na-baviti najosnovnije potrepštine. Bili su mjesto sastajanja i „derneka“ nakon sv. misa nedjeljom i svetkovinama. U njima se točilo piće, kako alkoholno, tako i bezalkoholno. Također, niz su godina služili i kao prostor gdje su se okupljali roditelji koji su dolazili u posjet gimnazijalcima tijekom školske godine ili kad bi ih dovodili na prijamne ispite. Tu bi roditelji, ili drugi po-sjetitelji, mogli sjesti s đakom, ručati, osvježiti se. Godine 1981. preživjeli profesor širokobriješke gimnazije fra Vencel dr. Kosir (1899. – 1984.) zapisao je o dućanima:

Kad su fratri na Širokom Brijegu konačno sagradili samostan 1860. iste godine su sagradili 6 dućana – prizemnice s ćepencima. Poslije su otvorili još dva u podrumu škole, koja je sagrađena 1866.404 Dućani pod školom davno su zatvoreni, a ovi u samostalnoj zgradi radili su još iza 1952. godine. U njima se pekla kava uz čašicu rakije, držali su krunice i druge devocionalije, prodavali sitnarije, punjke, mrđeli-ce, kava, šećer, šibice, papirići, safun, i druga sitna roba. Posljednji iznajmitelji dućana su bili od istoka prema zapadu: 1. Mate Prskalo , 2. Mate Kovačić , 3. Ivan Jurilj , 4. Marko Kraljević – Bilarević , 5. Bra-ća Franjo i Ivan Slišković – Slomić , 6. Iva Penavić udova p. Vidaka. Otvarali su se nedjeljom, samo dućan Mate Kovačića i Ive Penavić radio je i preko tjedna. Kad bi nedjeljom i svetkovinom svršila misa, ljudi bi sjeli u dućan, tu bi uz kavu ostajali i do 3 sata poslije podne. Pred dućanima je bio veliki orah, pod kojim bi u hladu momci i dje-vojke igrali kolo i poslije šetali cestom, ako se ne bi u kolu potukli radi djevojke.Ovi dućani su bili zametak trgovaca u Lištici. Kad je Austrija počet-kom stoljeća (započeta krajem 19. a završena početkom 20. st., m. o.) sagradila cestu Mostar – Lištica – Posušje , pojedini iznajmitelji dućana po nagovoru fratara silazili su u Lišticu i tamo uz cestu pravili kuće i otvarali trgovine većih razmjera. Tako su sišli Jozo Penavić – Gazda, Miško Slišković – Kuljić , Jozo Šola . Njihove radnje su radile i poslije II. svjetskoga rata. Oni su bili prvenci trgovaca u Lištici, a poslije njih sišli svi ostali, koji su ih u trgovini i pretekli.405

404 Iako u fra Vencelovu tekstu stoji 1866. godina, nad ulazom u školu stajalo je u kamen zapisano: NARODNA UČIONICA, UZDIGNUTA OD OTACA REDA SV. FRANJE, POD NADSTOJNIŠTVOM FRA PILE ČUTURE, GODINE GOSPODNJE 1867. Škola je 1892. preselila u Lišticu pa se u toj kući naselila „Hrvatska seljačka kasa za zajmove i štednju z. s. n. j. Široki Brijeg“. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća zgrada je srušena, školska natpisna ploča uništena (pojedine njezine fragmente čuva Franjevački samostan Široki Brijeg) i na tom mjestu izgrađena privatna kuća.405 Fra Vencel dr. Kosir napisao je crticu o dućanima na molbu autora ove knjige. Taj će zapis o dućanima ostati u Arhivu Provincije.

434

Koliko su god dućani bili potrebom, znali su često biti predmetom rasprave o njihovu uklanjanju. Tako Arhiv Provincije čuva dopis širokobriješkog žu-pnika fra Tome Zubca u kojem traži da se oni ukinu. Kao razlog fra Tomo navodi njihovo negativno djelovanje kako na vjernike, tako i na đake i ek-sterne (kojima je tu pred konviktom), ali i na sjemeništarce koji tako često pored njih prolaze. Također se u njima znaju zadržavati i fratri, što ih je uprava Provincije više puta i pismeno opominjala. U dopisu Provincijalatu fra Tomo veli:

(…) ja sam stavio na sjednici samostanskoga diskretorija predlog, da se dućani dadnu na raspolaganje župniku za 6 mjeseci – a župnik će zato vri-jeme odgovarajuću svotu kirije platiti. Taj je prijedlog išao za tim, da se ili

435

ja uvjerim, da su nam dućani neophodno potrebiti – ili da druge uvjerim, da nam od dućana nema nikakve potrebe, nego još da su nam na štetu i sramotu. Stavljeni je predlog većinom glasova propao; premda nijedan nije mogao dati bar donekle važan razlog; i ostalom, i nema ga.

U svom dopisu fra Tomo dalje upozorava da oni nedjeljom i blagdanom smetaju posjet crkvi, da se u njima ljudi napiju, potom prostače, psuju (i jako velike psovke), a nerijetko dođe i do tučnjava. Ako im je bila svrha da narod u njima može kupiti sve potrebito, sada to više nije tako jer sve mogu nabaviti i na Lištici, a ni roditelji đaka, veli on nadalje, u njega ne zalaze ni da bi prenoćili ili pak ručali. Osim toga, neprimjereno je i „(…) žalosno da mora župnik svake svetkovine, kad je ljepše vrijeme, strepiti kad će se potući, i da mora žandare moljakati da mu puk čuvaju pred crkvom. To bi padom dućana sve odpalo.“406

406 Usp. SP SV 101., folije 263. – 263a, Katolički župski ured Široki Brijeg, broj 290/33., Široki Brijeg, 24. XI. 1933., župnik fra Tomo Zubac.

436

Dućani su u početku imali svoju svrhu. Ljudi iz okolnih širokobrijeških sela mogli su u njima kupiti osnovne životne potrepštine po koje bi inače morali ići u sam Mostar . S vremenom, nastankom gradića Lištice, oni gube svoju svrhu. Koliko god fra Tomo piše da su građevinski jako ružni, ti bi dućani zasigurno i danas bili mnogo ljepšim prilazom širokobriješkom samostanu i crkvi od onog kako su ga nakon 1945. i dolaska Komunističke partije na vlast izgradili novi naseljenici. Nove kuće i gostionice gotovo su zatvorile normalan pristup samostanu i fratarskom posjedu koji je bio jedinstven što je očito iz situacijske snimke 1930. Dućani, kao prvi trgovinski objekti na Širokom Brijegu, imaju svoju povi-jesnu važnost što naglašavaju i fra Vencel i fra Tomo. Naime, oni su i znak fratarske skrbi o potrebama puka, kao i đačkih roditelja koji su ih koristiti kao gosti te su u tom smislu i prvi širokobriješki hotelski objekti. Iz snimke ovih objekata sasvim je razvidno da bi danas svojom arhitekturom svjedočili o načinu gradnje u vremenu kada su nastajali i bili uistinu pravom atrakci-jom.

437

438