Ivo Goldstein - Bizantski Izvori o Osmanskom Osvajanju Bosne 1463. Godine

7/26/2019 Ivo Goldstein - Bizantski Izvori o Osmanskom Osvajanju Bosne 1463. Godine

1/10

Ivo Goldstein

IZ NTSKI IZVORI O OSM NSKOM

OSV J NJU OSNE

463

GODINE

o

tome kako su Osmanlije zauzele dio

B o s n ~

i kako je Bosansko

kraljevstvo nestalo 1463. godine s v j e d o e dva bizantska povjesni

a r a

Prvi je Laonik Halkokondil (ili Halkondil),

r o e n

oko 1424.,

umro oko 1490. Do 1460. godine ivio je na Peloponezu. Napisao

je deset knjiga Prikaza iz povijesti

~ \ T T O O E i ~ E L c ;

iO topt6>v u kojima

o b r a u j e razdoblje od 1298. do 1463. godine. U centru djela su

Turci Osmanlije - to je sasvim novo gledite u bizantskoj histo

riografiji. Stilom i jezikom Halkokondil

p o d s j e a

na Tukidida i

Herodota, a u

Herodota

se ugledao i u m e u i u djelo mnogobrojne

ekskurse. U njima na zanimljiv n a i n p r i a i z m e u ostaloga, o

Francuskoj, Engleskoj,

j e m a k o j

Njegovi interesi su, dakle, iroki,

ali su mu kronoloki podaci

p r i l i n o

oskudni. U svojim je opisima

koristio i osmanske izvore. .

Drugi je Kritobul s Imbrosa, r o e n

oko

1410. godine. Godine

1456.

postao je po sultanovu nalogu namjesnik (arhont) na

otoku

Imbrosu (danas turski otok Imroz blizu ulaza u tjesnac Dardanele) ,

K. Krumbacher, Geschichte der byzantinischen Litteratur (527-1453),

Mimchen 1897, 302.; W. Buchwald, A. Hohlweg, O. Prinz,

R e n i k

g r k i h i

latinskih pisaca antike i srednjeg veka, Beograd

1984 478 479;

Tekst u Laonicus

Chalcocondylas, Historiarum de origine ac rebus gestis Turcorum, Bonnae 1853.

2 U glavnim crtama Krumbacher, Geschichte, n. dj., 309 310.; Iscrpno, J.

R a d o n i Kritovul, vizantijski istorik 15. veka, Glas Srpske kraljevske akademije


2/10

230

Zbornik radova o fra A n e l u Z V I Z O V I U 1498.-1998.

Od

M l e a n a

je 1466. godine pobjegao u Carigrad, sada v e pod

osmanskom v l a u U svojem djelu Povijesti (Toropfrn) opisuje

razdoblje od 1451. do 1467. godine. Kritobul p r e p r i a v a o i g l e d n o

na temelju usmenih izvora, djela sultana

Mehmeda

II, kome je

njegova povijest i p o s v e e n a Na p o e t k u knjige, u uvodnom

panegiriku, odnosno uvodnoj poslanici sultanu Mehmedu, kae ako

sultan smatra da sve opisano odgovara istini, on

e

sretan radi toga,

nastaviti opisivati sultanovu dalju vladavinu i djela koja bude sultan

izvrio ... ako se pak sultan ovo djelo ne dopadne, on, Kritobul, u

n a j v e o j e poniznosti

n i i c e

pred sultanom, ostaviti boljim od njega

da piu historiju... 3 Kao uzor u jeziku i stilu slui mu Tukidid i

imitiranje tog pisca ide

a k

tako daleko da se povremeno gubi

pouzdanost Kritobulova vlastita teksta. Umro je,

po

jednima,

vjerojatno kao monah na Svetoj Gori (Atosu), po drugima, u drugoj

polovini ezdesetih preselio je u Carigrad i otada o njemu nema

podataka.

I Halkokondil i Kritobul opisuju pohode Mehmeda II. na Bosnu

i propast bosanske drave.

No

o tim d o g a a j i m a tekstovi koje su

napisali nikako ne mogu biti prvorazredni izvori. Kao prvo, oni piu

na velikoj udaljenosti od mjesta zbivanja. I sam Kritobul priznaje da

nije bio

o e v i d a c

d o g a a j a nego da se samo raspitivao

kod

onih

koji znaju . Drugo, ni po k o l i i n i informacija, ni po njihovoj

pouzdanosti, ne mogu se u s p o r e i v a t i s drugim, suvremenim

izvorima. Njihove obavijesti o sjevernim dijelovima Balkana (o

nedugo ranije propalo] srpskoj despotovini, potom i o Bosni)

sumarne su i u njihovim znanjima ima dosta praznina.

138, II. razred 73, Beograd 1930, 61-83.

G r k i

tekst ostao mi je nedostupan

(objavljenje u Parizuu Fragmenta Historicorum Graecorum, vol. V), stoga citiram

po

R a d o n i u

zatim Lj. Tha1l6czy, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca

1450 1527

Zagreb 1916, obadvojica donose izvatke iz djela prevedene na

hrvatski (odnosno srpski); m a a r s k i prijevod Kritob losz: II. Mehemet lete, ed.

Karoly Szab , Budapest 1875; engleski prijevod History of Mehmed the

Conqueror by Kritovoulos, ed.

C

T. Riggs, Princeton 1954.

3

R a d o n i

n. dj., 65; History of Mehmed,

3 4.

4 R e n i k

g r k i h i latinskih pisaca, n. dj., 267-268.

5 R e n i k g r k i h i latinskih pisaca, n. dj., 268.

R a d o n i

n. dj., 64.

7 Kritobul, Uvodna poslanica; History of Mehmed, 4.

8 R a d o n i

n. dj., 81.


3/10

Ivo GOLDSTEIN: Bizantski izvori

o

osmanskom osvajanju Bosne 1463. 231

Navest u samo dva primjera: kada govori o Ugrima, Kritobul ih

spominje i pod imenom Pajoni. Radi se o tradiciji m e u bizantskim

piscima da Ugre nazivaju Peoncima. No, Kritobulu se vjerojatno i n i

da je ime Pajoni samo varijanta imena Panonci kojeg redovito

upotrebljava. On, uostalom, na jednom mjestu tvrdi da su Pajoni

zapravo one koji stariji izvori nazivaju Dalmatinci, a noviji izvori

Bostrima , da bi samo r e e n i c u kasnije kraljem Pajona nedvojbeno

nazivao hrvatsko-ugarskog kralja. Bilo kako bilo, Kritobul

p o i s t o v j e u j e

Bostre, odnosno, Bosance, s Dalmatincima. ? Nije to

nita novo u djelima bizantskih

h i s t o r i a r a - i Ivan Kinam u 12.

s t o l j e u

naziva hrvatsko-ugarskog kralja peonskim kraljem , a

Bosnu, poput

a n t i k i h

pisaca, dalmatskom zemljom .11 Halkokondil

Bosance naziva Ilirima.

12

Drugi primjer pogreke ili n e j a s n o e u Kritobulovu tekstu je

p r i a

o tome kako je Stjepan o m a e v i

u h v a e n

i pogubljen u

neposrednoj blizini Jajca, kada je bjeao iz. njega. Kao to je

o p e p o z n a t o

Stjepan

o m a e v i

je iz Bobovca stigao do Jajca,

potom

iz Jajca dospio do K l j u a a tek ga je tamo beglerbeg

Mahmud-raa A n e l o v i uhvatio, potom predao sultanu koji ga je

i pogubio. 3 Halkokondil tu epizodu opisuje mnogo preciznije i tek

se u nekim detaljima njegovo pripovijedanje razlikuje od teksta

Konstantina O s t r o v i k o g a 14 Kritobulova p r i a - po miljenju

R a d o n i a

po mnogo e m u

p r i a m a

turskih

h i s t o r i a r a

Nerija,

Idrizija i Seadedina, to z n a i da su crpili iz istog izvora, moda iz

osmanske povijesti Urug-beja. Stoga se

n

izvjesnim kako su

Halkokondil i Kritobul koristili r a z l i i t e izvore za svoju pripovijest

o bosanskim d o g a a j i m a No, nisam smatrao da je osnovni cilj ovog

9

KritobullV,

95;

Tha1l6czy, 269; History of Mehmed, 187.

10 Kritobul, Uvodna poslanica sultanu Mehmedu; History of Mehmed,

11 Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije (u daljnjem tekstu VIZJ) IV,

Beograd 1971,

;

Ioannis Cinnami Epitome, ree.

A.

Meineke, Bonnae 1836,

131-2.

12 Halkokondil, knjiga X; Tha1l6czy, n. dj. 264; Laonicus Chalcocondylas,

Historiarum,

530 532 535 542.

13

Opirno, S.

i r k o v i

Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd

1964 327 d.

14 Halkokondil, X knjiga; Thall6czy, 266 7; Laonicus Chalcocondylas,

Historiarum, n. dj.,

535 538.

15

R a d o n i

n. dj., 80.


4/10

232

bornik r dov o fr

A n e l u

Z V Z O V U (1498.-1998.)

rada ustanovljavanje preciznosti ili potpunosti Kritobulova odnosno

Halkokondilova teksta. Time

~ u

se vrlo uspjeno bavili i Tha1l6czy,

i

R a d o n i

i

C i r k o v i

i drugi. Cinilo mi se da je mnogo zanimljivije

ustanoviti kakvi su im kriteriji historiografskog opredjeljivanja. Ne

i n i mi se, stoga, da je potrebno do u detalje analizirati preciznost

vijesti ova dva bizantska

h i s t o r i a r a

Njihova je zanimljivost u

n e e m u

drugome - u vrlo

s p e c i f i n o m

odnosu prema tim

d o g a a -

jima, o stavovima koje obojica iznose. Njihovi historiografski krite

riji, odnosno, kriteriji po kojima biraju, s jedne strane, sebi

s i m p a t i -

ne, a s druge, sebi

n e s i m p a t i n e

osobe ili strane, na prvi su pogled

n e o b i n i

Dakle, sredinja tema bit

e

mi svjetonazor ove dvojice

bizantskih h i s t o r i a r a i njihovi razlozi da piu onako kako su pisali.

I to

e

biti svojevrsna ilustracija

d r a m a t i n i h

bosanskih zbivanja

ezdesetih godina 15.

s t o l j e a

Interes obojice p o v j e s n i a r a za bosanske d o g a a j e rezultat je

osmanskog osvajanja, a ne zasebnog interesa za bosansku povijest u

cjelini. Bizantinci, pa onda i bizantski

h i s t o r i a r i

tijekom

s t o l j e a

doivljavali su Bosnu kao zemlju na rubu svojih interesa.

Bizant je vladao

b o s a n s k o h e r c e g o v a k i m

prostorima do doseobe

Slavena, Hrvata i Srba

p o e t k o m

7.

s t o l j e a

a

onda

opet tek u dru

goj polovini 12.

s t o l j e a

Tada je, u vrijeme cara Emanuela Kom

nena, Carstvo kontroliralo ili i t a v u Bosnu ili barem njezine dijelove

Bosne, zaposjevi ih nakon 1165. godine, u onom istom pohodu

kojim je pripojena i Dalmacija. Emanuel Komnen bio je jedini

bizantski car koji je u svojoj titulaturi imao i pridjev bosanski

~ o a E V t L K 6 < ; ) . 1 7

Bizantski se

h i s t o r i a r i

s t o l j e i m a

kontinuirano

zanimaju za

i s t o n o j a d r a n s k u

obalu, ali gotovo nimalo za unutra

njost, odnosno za kontinentalna

p o d r u j a

zapadno od Drine.

Ul

i 12.

s t o l j e u

interesi bizantskih

h i s t o r i a r a

dopiru do Drine, Save

i Dunava, do granice bizantske drave, odnosno do kuda seu

16 O tome,

Goldstein, Bizantskavlast u Dalmacijiod 1165. do 1180. godine,

Radovi Zavoda za hrvatsku povijest30, Zagreb 1997 9 28; Vidi i i r k o v i , n. dj.,

na raznim mj.; VIZJ I-IV, VI, na raznim mj.

17 i r k o v i n. dj., 352; G. Ostrogorski, Avtokrator i samodrac, Glas Srpske

kraljevske akademije 84, Beograd 1935, 95-187, pretisnuto u G. Ostrogorski,

Sabrana dela 4 (Vizantija i Sloveni);J. Ferluga, La Dalmazia fra Bisanzio, Venezia

e l Ungheria ai tempi di Manuele Comneno, Studi Veneziani 12, 1970, 63-83,

pretisnuto u J. Ferluga, Byzantium on the Balkans. Studies on the Byzantine

administration and the Southern Slavs from VIIth to the XIIth centuries,

Amsterdam 1976, 193-213, op. cit. 198.


5/10

Ivo GOLDSTEIN izantski izvori

o

osmanskom osvajanju osne 1463. 233

bizantski dravni interesi. U kasnijim

s t o l j e i m a

kako se Carstvo

smanjuje, i interesi se suavaju.

o ni Halkokondil ni Kritobul nisu vie bizantski

h i s t o r i a r i

u

pravom smislu

r i j i

Kada oni piu, osmanski je sultan

v e

stolovao

u Carigradu. Bizantsko Carstvo je nestalo, onakvo kakvo je posto

jalo 1200 godina. e u t i m 1453. godine ne predstavlja posvema

nju propast bizantske civilizacije, mnogo toga se gasilo u s l j e d e i m

d e s e t l j e i m a mnogo toga se

p r e t o i l o

u islamsku kulturu i

civilizaciju na tlu Osmanskog Carstva i u samu osmansku dravu.

Ta transformacija kao tema istraivanja jo ni izdaleka nije

iscrpljena, jer je povezanost dviju drava i civilizacija vrlo velika,

iako to na prvi pogled nije tako

o i g l e d n o

Osmanlije su vrlo

zahvalno batinili i na svoj

n a i n

koristili

t i s u l j e t n e

bizantske

tradicije. Da spomenem samo dva banalna primjera: prva turska

drava koju su jo krajem 11.

s t o l j e a

osnovali Turci Selduci dobila

je ime Sultanat Rum - dakle, Rimski sultanat, jer je i Bizantsko

Carstvo sebe nazivalo rimskim. I novo ime za Konstantinopol

Carigrad, koje su mu nadjenuli Osmanlije - Istanbul, zapravo je

g r k o g a podrijetla - dolazi

od

r i j i

Eic; tT)V

ponv, dakle, u grad .

Stoga i dva bizantska

h i s t o r i a r a v e

p o i n j u bez obzira to su

Bizantinci i

k r a n i

to piu

g r k i m

jezikom, razmiljati u skladu s

osnovnom

i n j e n i c o m

- da ive u novom carstvu

Naprimjer, pitanje koje se samo po sebi

n a m e e

- da li Halko

kondil i Kritobul u svojim tekstovima razvijaju tezu o nestanku jo

jedne k r a n s k e drave, tek d e s e t l j e e nakon pada Carigrada i koju

godinu nakon pada Atene i Smedereva. Ne, u o p e ne K r a n s t v o

ni jednog ni drugog pisca vie ne zanima, niti teki trenuci za

k r a n e

izazivaju u ova dva bizantska pisca bilo kakvo saaljenje.

Masovna

p l j a k a

i o d v o e n j e u roblje koje su p o i n i l i sultan i

njegovi vojnici za vrijeme prodora u Bosnu po miljenju ove dvojice

pisaca posve je normalna stvar. Kritobul,

o p i s u j u i

osmansku

opsadu Beograda 1456. godine, tekim srcem priznaje da su

Osmanlije pretrpjeli poraz pod gradom; ipak navodi kako je

a k

i

sam sultan Mehmed II bio

ranjen .

Kritobulova pristranost, odnos

no, zagovaranje ili pomaganje Osmanlijama iskazivalo se i u

p r a k t i n i m

djelima: dodvoravao se sultanu koji ga je 1456. godine

imenovao za namjesnika na Imbrosu. Ubrzo potom, 1457. godine,

pokuala je papinska flota, zauzevi nedaleke otoke Lemnos iTasos,

18 R a d o n i n. dj., 76; Kritobul 106; History of Mehmed, 115.


6/10

4 bornik r dov

o

fr A n e l u Z V Z O V U

{1498.-1998.)

zauzeti i Imbros, ali ih je Kritobul, po vlastitim

r i j e i m

uspio boga

tim poklonima odvratiti od nakane. M o g u e je da se bojao kako

bi k r a n s k a

vlast bila preslaba da

o u v a

otok

pod

svojom

v l a u

pa

da bi se Osmanlije brzo mogle vratiti i onda osvetiti. No, to je bila

tek Kritobulova pretpostavka, ili njegov izgovor pred

i t a o c i m a

za

to je, kao

k r a n i n

odbio k r a n e i

s a u v a o

osmansku vlast na

otoku.

Kada u svome djelu opisuje bitke, Kritobul ne spominje Krista ili

nekog sveca koji bi valjda trebao

u v a t i k r a n s k e

vojnike. Bilo bi to

u njegovu tekstu jedno

o p e

mjesto koje se

o e k u j e

da stavi jedan

k r a n s k i pisac. Tako, kada govori o Bosni, tvrdi da su Osmanlije

dva puta, prvo uz

m o n i

i strahoviti poklik Allah , potom uz

snani poklik Allah krenuli na zidine grada Jajca

2

U

t i p i n o j

Tukididovoj maniri, Halkokondil prenosi navodni govor osmanskog

v o j s k o v o e beglerbega Mahmud-pae svojim ljudima

pod

gradom

K l j u e m P o i n j e

s turski muevi te

o b e a j e

da

e

sultan bopato

nagraditi onoga koji prvi

p r i j e e

na drugu stranu rijeke Sane.

I Kritobul i Halkokondil gaje

a k s u o s j e a n j e

za probleme osman

ske vojske. Tako Kritobul kae kako u borbama oko Jajca popada

mnogo

o d l i n i h

junaka, osobito i z m e u oklopnika i redova carske

garde, koji se nisu tedili i kojima se slavohlepnost dizala 22 S druge

strane, Bosanci su prikazani blijedo, za njihove probleme nema

interesa,

a k

i u tako

d r a m a t i n i m

trenucima, kada oni dolaze moliti

Osmanlije za milost, a znaju da to

n e e m o i

izmoliti. Uostalom, i

sam Halkokondil tvrdi da su

g r a a n i K l j u a

u trenutku kada su se

predali podijeljeni na tri skupine: ljudi iz prve ubijeni su odmah, oni

iz druge su poput roblja podijelJeni

i z m e u

oficira, a oni iz

t r e e

su

odvedeni sultanu kao poklon.

I Kritobul i Halkokondil, poput osmanskih izvora, posve oprav

davaju osmansko osvajanje Bosne. Sultan je legitimno zauzeo zem

lju, jer su ga bosanski kralj i njegovi suradnici stalno izigravali, ne

e l e i

kako kae Kritobul, nikako sklopiti ugovora s carem ... niti

19

Kritobul II, 128-130. History of Mehmed,

120 12l.

20 Kritobul V, 21, 25;

T h a l l c z y

272; History of Mehmed, 200 201.

21 Halkokondil, X; Thall6czy, 266-7. Laonicus Chalcocondylas, Historiarum,

538.

22

Kritobul V, 27; Thall6czy, 273; History of Mehmed, 20l.

23 Halkokondil, X; Thall6czy, 267-8; LaonicusChalcocondylas, Historiarum,

539.


7/10

Ivo GOLDSTEIN izantski izvori

o

osmanskom osvajanju osne

1463. 235

mu p l a a t i danak ili biti o njemu ovisni v Gotovo istim r i j e i m a

pie i Halkokondil, pa onda njegova p r i a poprima karakteristike

legende u kojoj je opet sultan posve upravu Po njima dvojici,

sultan je na Bosance bio ljut, jer nisu htjeli platiti danak, ali to je bila

pravedna

ljutnja. Ako je

u o p e

potrebno

opredjeljivati se o

d o g a a j i m a

od

koji je proteklo vie od pola t i s u l j e a onda treba

r e i

da se radilo o i s t o j ucjeni.

Bosanski je vladar (radi se o Stjepanu

o m a e v i u

prikazan kao

kukavica, jer on iz Jajca pokuava

p o b j e i n o u

ali su ga taborske

strae prepoznale, dadu se za njim u potjeru, pa stigavi i zarobivi

ga odvedu pred

caraoo 126

Stjepanov bijeg Kritobul je iskoristio da ga

o z n a i kao kukavicu, pa na taj n a i n otklanja bilo kakvu moralnu

dilemu o tome da li ga je sultan smio ili nije smio ubiti. Cini se kako

smatra da se radi o pravednoj kazni za bjegunca. Kada Kritobul

opisuje neuspjelu ekspediciju Matijaa Korvina na Drinu 1464.

godine, gotovo s r a d o u opisuje njezinu propast.

Nasugrot tome, sultan je junak: on se borio u redovima svojih

vojnika. 8 On je i brian, jer, kada je vidio da njegovi vitezovi

redom padaju

dade vojsci trubiti na uzmak i

p o v u e

se van doh

vata strelica . Kako bi sultanov moralni lik bio to svjetliji,

pada

u

o i

kako je Kritobul preutio (ili moda nije znao?) da je osmanski

v o j s k o v o a Mahmud paa uhvatio Stjepana T

o m a e v i a

u K l j u u

te da mu je dao kako mu n e e nita na ao u i n i t i a da tu

sultan nije htio potovati.

Carske kronike jedna su od z n a a j n i h vrsta u bizantskoj histori

ografiji tijekom s t o l j e a U njima car je uvijek u sreditu pozornosti,

on o svemu

o d l u u j e

za sve dobro je zasluan i njegovi su postupci

uvijek opravdani. Radi se o svojevrsnoj

p a n e g i r i k o j

vrsti. I Kritobul

i Halkokondil piu na taj n a i n ali u sreditu njihove pozornosti

vie nije bizantski car,

v e

osmanski sultan.

24

Kritobul IV,

96;

Tha1l6czy,

273;

History of Mehmed,

187.

25

Halkokondil, X; Tha1l6czy,

264-5;

Laonicus Chalcocondylas, Historiarum,

532 3

26

Kritobul IV, 103; Thal16czy, 270; History of Mehmed, 188-189.

27

Kritobul V, 30 38; Thall6czy,

273-275;

History of Mehmed,

202-204.

28 Kritobul V,

27;

Thall6czy,

273;

History of Mehmed,

20t

29 Kritobul V,

28;

Thall6czy,

273;

History of Mehmed,

202.

30

Kritobul IV,

101;

Thall6czy, 273 275; History of Mehmed,

188.


8/10

236

Zbornik radova

o

fra

A n e l u

Z V Z O V U 1498.-1998.

Tijekom

i t a v e

bizantske povijesti ivio je

m e u

carskim

podanicima o s j e a j OOUAE dakle, n a e l o podvrgavanja i lojalnosti

caru.

Pokornost prema caru sada su bizantski podanici samo za

mijenili

p o k o r n o u

prema novom, osmanskom sultanu. Ni za

Kritobula ni za Halkokondila nema revolucionarne promjene, jer

sultana zovu ~ l l O L A E U C dakle, daju mu titulu koju su s t o l j e i m a

njihovi preci ljubomorno u v a l i samo za bizantskog cara. Fascinaciju

Bizantom njih su dvojica zamijenili fascinacijom prema sultanu.

Koliko su Halkokondil, odnosno, Kritobul, posjedovali OiKE WCJLC;

dakle, o s j e a j zajednitva s drugim stanovnicima novouspostavljenog

Osmanskog Carstva, ostaje nejasno. U uvodnom dijelu svoga djela

Kritobul objanjava da se

m u i o

da ugodi sultanu, a istovremeno se

boji da se ne ogrijei o svoje sunarodnjake. Da li su to lane dileme

k r a n i n a koji se vrlo dobro pozicionirao unovouspostavljenoj

osmanskoj hijerarhiji? Kako god bilo, iskreno ili neiskreno, Kritobul

moli

i t a o c e

da ne pomisle kako on ne s u o s j e a s

k r a n i m a

u

njihovoj n e s r e i P Tvrdi da je Bizantsko Carstvo bilo iznimno

velika i z n a a j n a drava, najstarija koju mi znamo... te da je

razorena nakon borbe koja nije dugo trajala . Potom nastavlja: u

svijetu sve nestalno i da sila i vlast nisu uvijek na jednom mjestu,

v e

da se sele sad ovamo sad onamo. Stoga nije u d n o da su vlast i s r e a

napustila Romeje... Ako su neki dravnici, kao loi ljudi, grijeili u

upravljanju, ne moe se zbog toga cijeli narod kriviti ... Potom se

u s p o r e u j e s rimsko-idovskim

h i s t o r i a r e m

Josipom Flavijemkojeg

naziva ljubiteijem istine. Naime, Josip Flavije je u svojoj knjizi (op.

G. - Zidovski rat) isticao s r e u i vrline Rimljana,

i b a j u i

pri

tome, nevaljalce u svojem

r o e n o m

narodu. Tako

e m o

i mi

postupiti, i m a j u i uvijek pred o i m a ono to se p r i l i i i istinu... 34

i n i

se da je u

n e g a t i v i s t i k o m

opredjeljivanju prema Bosancima

p r e s u i v a l a i n j e n i c a da su oni katolici ili barem v e i m dijelom

.ll A. Guillou, L Italia bizantina, douleia e oikeiosis, Bulletin dell Istituto storico

italiano

per

il medio evo,

78

1967,

1-20;

Idem,

R g i o n a l i s m e

et independance

dans l empire byzantin au VIle siecle, L exemple de l exarchat et de la Pentapole

d Italie, Rome 1969, 101; Vidi i Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb 1992, na

raznim mj.; Isti, O naravi bizantske prisutnosti na

i s t o n o j a d r a n s k o j

obali, Radovi

Zavoda za hrvatsku povijest 24 Zagreb

1991 5-13

.

2 Kritobul I, 9; History of Mehmed, 11.

Kritobul, I, 3; History of Mehmed, 9.

4 Kritobul, I,

9-15;

History

of

Mehmed,

11-12;

vidi i

R a d o n i

n. dj., 67.


9/10

Ivo GOLDSTEIN Bizantski izvori o

osm ns om

osvajanju Bosne

1463. 237

katolici. Bilo je to doba kada su odnosi

i z m e u

zapadne i

i s t o n e

crkve bili na najnioj razini. Iako je na Feraro-firentinskom koncilu

1439. godine

p r i h v e n

crkvena unija Bizantinci su je i razvrgnuli

1452. godine u d r m t i n o j situaciji pred sam pad Carigrada. Bio

je to trenutak kada se jo bezuspjeno pregovaralo o

p o m o i

zapadnog svijeta prvenstveno Talijana opkoljenom gradu. I Halko

kondilova i Kritobulova

o p a

stajalita s v j e d o e vjerojatno o o p e m

raspoloenju. Cinjenica da bosanski kralj i njegovi ljudi trae p o m o

od pape i k t o l i k o g svijeta dodatno je mogla osnaiti indiferentnost

dvojice bizantskih

p o v j e s n i r

ali u njihovu tekstu o tome nema

direktne potvrde. o ta indiferentnost prema k r n s k o j patnji

v e i m dijelom proizlazi iz s u o v n j s gorkom r e l n o u - sa

spoznajom da Bizanta vie nema da su

k r n i p o t l e n i

i da valja

sluiti novom gospodaru - osmanskom sultanu i pisati o d o g a a j i m a

na n i n da

on

ne moe prigovoriti.

35

U ovom se tekstu ne moemo baviti

tim

problemom. O njemu postoji

iznimno opsena literatura koja se citira u drugim prilozima u ovom zborniku.

Valja ipak spomenuti da Halkokondil tvrdi s v j e d o e i o vjerskim prilikama da je

regija kojom vlada Sandalj r a n i

o s a a

nastanjena kudugerima - vidi

r k o v

n. dj. 309 381 Halkokondil V. knjiga; Laonicus Chalcocondylas

Historiarum 249.


10/10

L:

I

ZBORNIK RADOVA

sa Znanstvenoga skupa u povodu 500. obljetnice smrti

R N E L

Z V I Z O V I

~ 3 t t ~ l J

Sarajevo - Fojnica 2000.

Documents

Ivo Goldstein - Bizantski Izvori o Osmanskom Osvajanju Bosne 1463. Godine