Ivan Ševeriga~Oluja nad Moslavinom

8/19/2019 Ivan Ševeriga~Oluja nad Moslavinom

http://slidepdf.com/reader/full/ivan-severigaoluja-nad-moslavinom 1/211



Moja prva knjiga posvećena je:

Dragoj, prerano preminuloj sestrični

Gordani Šalamunec (Gogi) i njenoj ljubavi,

čovjeku velika srca koji je do samog

kraja, pa i duţe od toga ostao uz nju

Hvala Ive!



Zahvaljujem se gospodinu

Zdenku Vojkoviću i

njegovoj supruzi Mirjani

koja je unatoč teškoj bolesti

lektorirala tekst i korigirala

sve moje greške i propuste

Zahvaljujem sestrični Danici Ševeriga koja mi je

svojim sugestijama i savjetima pomogla u ranoj

fazi stvaranja knjige



Prvo poglavlje

U prostranoj, sivim kamenom zidanoj prostorijiJelengradskog dvorca naglo se smračilo. Vani je

bljesnula munja, nekoliko sekundi k asnije snaţnagrmljavina odjeknula je breţuljcima i kotlinama

Moslavačke gore. Kao preslikano izvana, u prostoriji je

vladalo jednak o tmurno i mračno raspoloţenje. Ljetna

oluja sa svojim crnim oblacima samo je još više pridonijela potištenosti, koja je vladala u dvorcu. Stari

Knez Jakov i njegova sedamnaestogodišnja kći Ana sami

su još uvijek , pod dojmom strašne vijesti, sjedili za

ogromnim stolom. Jakov je pognute glave nevoljko

premještajući hranu iz jednog djela tanjura u drugi, šutio.

Ana je tiho uzdahnula i sa suzama u očima pogledala

svog oca.

„Oče, moţda to ipak nije istina. Moţda ipak nisu mrtvi.

Nitko nije vidio njihova mrtva tijela. Kad se nisu pridruţili našim vojnicima koji su preţivjeli bitku, svi su

odmah pretpostavili da su poginuli. Moţda su ţivi izarobljeni, ili su nekim drugim zaobilaznim putem

potraţili spas“ sa malo nade u glasu, reče Ana.

„Nadam se da imaš pr avo. Dok god ne vidimo njihova

mrtva tijela, moramo se nadati da su ipak nekako uspjeli

preţivjeti bitku s Turcima“. Jakov je, nakon izgovorenih

riječi osjetio navalu tuge. Nije ţelio da njegova kći vidisuze u očima. Odgurnuo je puni, gotovo nedirnut tanjur.

Ustao od stola i prišao prozoru. Vani je nevrijeme polako

jenjavalo. Ljetna oluja je nakon što je u kratko vrijeme

nad Jelen-gradom izlila veliku količinu vode grmeći itutnjeći nastavila svoj put. Starina Jakov je očiju punihsuza gledao dvorište. Nije vidio potočiće vode i od



pljuska okupane kamene bedeme svog dvorca. Za razliku

od svoje kćeri, nadao se da njegovi sinovi nisu zarobljeni.

Dok je bio mlaĎi, mnogo puta se borio s Turcima. Znao je vrlo dobro, kako okrutno postupaju sa svojim

zarobljenicima. Bolje da su mrtvi. Pomisli. S prozora je

od suza zamućenim pogledom vidio sluge, koji su se

gledajući nebo počeli pojavljivati u dvorištu i bezvoljno

nastavili raditi poslove ko je je iznenadna kiša prekinula. Svi su bili uzbuĎeni i šokirani jutrošnjim lošim vijestima.

Većina stanovnika dvorca, izgubila je nekog svog u toj

posljednjoj kobnoj bitci s Turcima. Jakovov pogled je

nehotice odlutao prema preko širokom opkopu, iznad

kojeg je bio spušteno pokretni drveni most. I ja se, kao i

moja kći, nadam da će se moji sinovi kao i uvijek do

sada, iznenada pojaviti s četom izabranih momaka na

ulazu u dvorac i reći: „Oprosti oče, što si se brinuo zbog nas. Izgubili smo se

na nepoznatom terenu. Nismo se odmah nakon bitkeusp jeli priključiti hrvatskim vojnicima, malo smo

zakasnili sa povratkom kući“. Knez Jakov se trgnuo iz

razmišljanja. Ne vrijedi u sebi buditi uzaludnu nadu,

moram se pomiriti s tim da se moji sinovi neće vratiti. Uzdahne Jakov. Jutros se odjednom srušio sav njegovsvijet. Imao je trojicu snaţnih sinova. Koji su predvodili

snaţnu druţinu mladića, koja se nikog nije bojala. A

onda je jutros… banov glasnik … Isti onaj koji je prijetjedan dana u Jelen-grad donio obavijest, da je velika

turska vojska provalila preko granica Hrvatske. Ban je

zbog opasnosti od turaka, sve svoje vojne snage

privremeno premjestio u Čazmu. Pozivao je sve plemićeiz ovog dijela Hrvatske, da se priključe njegovoj vojsci. Trojica Jakovovih sinova zajedno sa četom snaţnih i



dobro uvjeţbanih momaka, odmah su se odazvali pozivu.

Krenuli su prema mjestu sastanka. Jutros je taj isti

glasnik obavijestio Jakova, da su se tijekom bitkehrvatski vojnici morali iz strateških razloga povući pred jačim neprijateljem. Pri tom povlačenju su njegovi

sinovi, zajedno sa cijelom svojom četom ostali odsječeniod ostatka hrvatskih vojnika. Nitko od preţivjelih vojnika

nije znao što se dogodilo s njima. Kad se ni nakon

poduţeg vremena nisu pojavili u taboru svi su

pretpostavili, da nisu preţivjeli bitku.

„Oče!“

Trgnuo se Jakov, kad je čuo tihi kćerkin glas tik iza

sebe. Zamišljen, nije ni primi jetio kad mu se kćer pribliţila. Brzo je obrisao suzne oči i okrenuo se premakćeri. Pogled mu je pao na njenu dugu kosu, boje meda i

plave oči koje su ga tuţno gledale. „Oče, što misliš? Da li smo sada u opasnosti?“ „Mislim

da nismo. Predaleko smo od mjesta gdje se odvijala bitka. Mislim da Turci neće stići do nas.“

„Oče! Nisam mislila na Turke. Bojim se da će naš susjed,

vlasnik Garić grada knez Pavao Čupor , pokušatiiskoristiti priliku da se konačno domogne našeg imanja.“

Knez Jakov je zamišljeno pogledao svoju kćer . Postavila

je pitanje, kojeg si je i sam postavljao, otkad je čuo zanestanak svojih sinova.

„Ne znam kćeri. Nadam se da je u njemu ostalo dovoljnoljudskosti, da poštuje našu tugu. Ţao mi je, nemam viševremena razgovarati s tobom. Moram ići vidjeti da li je

oluja načinila kakvu štetu“ odjednom r eče Jakov, ţureći prema vratima. Ţelio je izbjeći daljnji razgovor. Morao

je što prije otići. Bojao se, da će mu koja izdajnička suzakliznuti niz obraz. Prije nego što mu je Ana stigla



postaviti još poneko pitanje. Stari knez je izjurio u

dvorište svog povelikog dvorca na obroncima

Moslavačke gore. Ana je ostala pored prozora i gledala udvorište. Sluge i sluškinje uplakanih lica, da bi skrenuli

misli s tragedije, radili su više nego inače. Ana je gledalakako trojica postarijih slugu pokušavaju očistitizačepljene odvode, kako bi voda, koju je oluja ispustila

na Jelen-grad mogla izaći iz dvorca. Ugledala je oca kako

teškim korakom prolazi dvorištem. Kao da je u ovih

nekoliko sati, otkad je vijest o nestanku njegovih sinova

stigla, naglo ostario. Pomisli Ana. Ako se moja braćauskoro ne vrate, pred nama su teška vremena. Zabrine se

djevojka. Nehotice je pogledala prema istoku. Tamo

negdje na jednom od vrhova Moslavačke gore nalazi se

Garić-grad. U njemu je sa svoja četiri sina ţivio Knez

Pavao Čupor , najveći neprijatelj vlasnika Jelen-grada.

Dvije obitelji, svaka sa svoje strane planine, oduvijek su

ţivjeli u mrţnji i neprijateljstvu. Iako je Garić grad bioveći i čvršći od Jelen-grada, Jelen-grad je bio ljepši i bogatiji. Vlasnici Jelen-grada imali su bolju, prema jugu

okrenutu i nešto manje strmu zemlju. Na n joj su odličnouspijevali voćnjaci i plemenitom lozom zasaĎenivinogradi, dok je sjeverna strana… koja je pripadala

obitelji Čupor , bila strmija i hladnija. Vlasnici Garića,

orijentirali su se na uzgoj stoke i svinja, koje su se u

prostranim pašnjacima, i hrastovim i bukovim šumamahranile ţirom i ostalim šumskim plodovima. Gotovo

oduvijek su vlasnici Garića ţeljeli zagospodariti

pitomijim i bogatijim posjedima Jelengradskog kneza i

domoći se tako vrlo vrijednog imanja i proizvoda koji su

im nedostajali. Na ţalost, sad bi, nakon bezbroj

neuspješnih pokušaja, konačno mogli uspjeti. Pomisli



Ana, gledajući ljude u dvorištu. Moja trojica braće suuspješno, bez većih problema štitili dvorac od pokušaja

napada kneza Pavla i njegovih sinova. Sad kad su moja braća nestala, naši gramzivi susjedi će sigurno pokušatiiskoristiti priliku da prošire svoje imanje. Pomisli Ana.

Još jednom je pomislila na svog naglo ostarjelog oca. Bojim se da ga je puno više nego što ţeli pokazati, pogodio nestanak moje braće. Nestankom moje braće,

teški teret se svalio na moja leĎa. Sada sam ja jedina

nasljednica i buduća gospodarica Jelen-grada. Moram

hitno smisliti kako od gramzivog susjeda sačuvati svoju

djedovinu. Idem prošetati.„Molim te dodaj mi vestu, vani je prilično zahladilo“ r ečeAna, jednoj od uplakanih sluškinja. Polako se, umornim

koracima, spuštala kamenim stepenicama prema malom

sakrivenom straţnjem izlazu iz dvorca. Ana je, polako i

oprezno hodala od kiše mokrom, mnogo puta prijeĎenom

stazicom. Ponegdje je još nailazila na potočiće vode kojisu uz glasan ţubor tekli u dolinu. Polako se kroz maleni,

zeleni Bukov gaj uspinjala prema proplanku iz kojeg je

pucao prekrasan pogled na čitavu podjelensku dolinu. U

daljini je vidjela nekoliko sela. U daljini, prekriveni

izmaglicom, plavili su se vrhovi Slavonskih planina.

Idući polako prema vrhu brdašca, Ana je usput ubrala

nekoliko ljetnih cvijetaka. Svaki dan je na grob svoje

majke, koji se nalazio na rubu malenog lijepog gaja,stavljala svjeţe cvjetove. Sa suzama u očima, zaustavila

se ispred majčina groba. Ne obazirući se na mokruzemlju, Ana je, ţeleći se pomoliti za majku i za braću,

kleknula pokraj kamenog spomenika. Dugo je molila u

mislima traţeći majčin savjet. Dolazila je ovamo kad god

je imala priliku ili potrebu za razmišljanjem u samoći. U



proteklim godinama, majčin grob postao joj je svetište nakoje je dolazila kad god se u mislima ţeljela

posavjetovati s svojom majkom. Iako je od majčine smrti prošlo nešto više od šest godina, Ana je još uvijekosjećala povezanost s majkom. Još uvijek se vrlo jasnos jećala veselog majčinog smijeha i radosti koja je u to

doba vladala Jelen-gradom. A onda je iznenada majka

oboljela, teška bolest brzo je izjedala majčino tijelo.

Majka je brzo, poput biljke iščupane iz zemlje, venula.

Iako je to silno ţeljela Ana nije mogla ništa učiniti, da joj

pomogne. Mogla je jedino bespomoćno gledati majku

kako umire. Nakon majčine smrti, Ana je svakodnevno

posjećivala njen grob. U mislima je razgovarala s

majkom ili samo sjedila i uţivala maštajući o budućnostii gledajući prekrasni moslavački krajolik ,. Danas joj nije

bilo do maštanja. Mučile su je teške brige.„Majko… bojim se“ glasno reče Ana.

„Bojim se za oca, iako to pokušava sakriti, vidim da jevrlo zabrinut. A i ja sam majko, bojim se da će knez

Pavao Čupor ubrzo svim silama, nemilosrdno navaliti na

nas.“ Ana je podigla pogled sa humke. Danas oči ju punih

suza, nije vidjela prekrasni krajolik, podjelenske doline

kojem se svakog dana divila. Nije vidjela okolne

šumarke, niti čula ţubor nedalekog potočića. Moram brzo

nešto smisliti da bih obranila Jelen-grad.

Oca je teško pogodio nestanak moje braće. Bojim se daneće imati dovoljno snage da bi se odupro lukavom i

bezobzirnom knezu Pavlu. Ana je ustala, a zatim sjela na

klupicu, nedaleko od majčina groba.„Kome bih se mogla obratiti za pomoć?“

Pitala se zabrinuta djevojka. Otac je imao nekoliko

roĎaka koji su posjećivali njihov dvorac, ali to su



većinom bili stariji ljudi. Nijedan od njih, nije Ani

izgledao kao čovjek koji bi se ţelio ili mogao

suprotstaviti knezu Pavlu Čuporu. Kod rodbine s majčinestrane, mogućnosti je bilo još i manje. Nakon majčinesmrti, oni su vrlo rijetko posjećivali Jelen-grad. Ana se

sjetila, da je majka pri je udaje ţivjela u gradu. Svi njeni

roĎaci su graĎani, teško će moći….“ u pola misli Ana se

naglo trgne.

Udaja!!! Odjednom sine Ani glavom. Pa naravno! Kako

se ranije nisam sjetila, to bi moglo biti rješenje. Dovoljnosam stara za udaju. Udat ću se, za čovjeka dovoljnosnaţnog i moćnog da se suprotstavi Garićkom silniku.

Dok joj je srce brţe kucalo od uzbuĎenja, Ana je

pokušavala meĎu malobrojnim plemićima koje je poznavala, pronaći bar jednog, koji bi mogao biti ozbiljni

kandidat. Na njenu ţalost izbor nije bio velik. Do sada je

uspjela upoznati tek nekolicinu mladića. Braća su na ono

malo plesova na kojima je u okolnim velikaškimdvorcima bila, uvijek vrlo paţljivo pratili svaki njenkorak kad bi je neki mladić zamolio za ples. Braća sunaravno pazeći da nitko ne primijeti, pratili njihovo

ponašanje. Mladi plemići su joj, zbog strogih pogledanjene braće vrlo oprezno prilazili tako da s nijednim od

tih mladića nije uspjela ostvariti neki dublji kontakt. Ana

se pokušavala prisjetiti imena i likova svih neoţenjenih plemića. Nije ih se uspjela sjetiti više od nekolicine.Odjednom se trgne i počne napeto osluškivati , čak je prestala disati od uzbuĎenja. Nakon nekoliko trenutakanepomičnog stajanja, Ana je bila sigurna, da je u daljini

čula topot većeg broja konja. Ana je brzo skočila nanoge, podigavši skute svoje duge haljine, potrčala premaJelen-gradu. Moja braća! To su se moja braća vratila!



Jedva je prošla nekoliko koraka, kad se okliznula i pala.

Brzo je ustala i ne obazirući se na veliku blatnu mrlju na

svojoj haljini, nastavila trčati. Nakon nekoliko minutadivljeg trčanja, Ana je zadihana i uzbuĎena, utrčala udvorište Jelen-grada. R azočarano je zastala kad jeugledala prazno dvorište. Samo su dvije sluškinje, koje

su se zatekle u dvorištu, začuĎeno gledale svoju vidljivo

uznemirenu, mladu gospodaricu.

„Što se dogodilo? Čula sam konje. Zašto je dvorište pusto, gdje su jahači?“ upita, od trčanja zadihanadjevojka.

„Gospodarice, vaš otac je maloprije s grupicom našihmomaka izjahao.“

„ Otac… izjahao? Zašto? Što se dogodilo?...“

„ Ne znamo! Vidjele smo samo da je jedan od momaka,

koji su danas radili u vinogradu, dotrčao ovamo i neštouzbuĎeno govorio gospodaru. Bile smo predaleko da

bismo čule bilo što. Samo smo čule da je vaš otac počeo psovati, pojurio je u zgradu, uzeo oruţje i ţurno uzjahaokonja. Naredio je mladićima, koji su se zatekli u blizini,

da se naoruţaju i poĎu za njim.“

„ Jesi li sigurna da su uzeli oruţje?“ uzbuĎeno, upita

Ana.

„Naravno gospoĎice Ana. Sasvim sam dobro vidjela. Svi

naši momci su bili naoruţani kad su napuštali dvorac.“

Ana je, dok joj je srce lupalo od uzbuĎenja, potrčala prema staji.

„Brzo… osedlajte moju kobilu!“

Naredi slugama. Nervozno je gledala kako, činilo joj se,

sluge vrlo sporo za jahanje pripremaju njenu staru kobilu.

„Poţurite! Zašto ste tako spori?“ Nervozno, poviče Ana.



„Oprostite gospoĎice, ali radimo najbrţe što moţemo.

Strpite se, još samo nekoliko trenutaka i bit ćemo

gotovi.“ Ana je tek što su sluge izveli kobilu iz štale,skočila u sedlo. Čim je izjahala iz dvorca, ugledala je

tragove grupe jahača, koji su se jasno vidjeli na, od

nedavne kiše, mokrom tlu.

„Poţuri stara moja…“ nagovarala je Ana svoju kobilu.

Vrlo zabrinutoj zbog oca, Ani se činilo da stara kobilavrlo polako odmiče. Tragovi su vodili ravno prema

vinogradima. Ana u ţurbi nije ni primi jetila teţake kojisu zastali u radu i zabrinuto gledali svoju mladu

gospodaricu, kako juri za svojim ocem. Ana je začuvši pucanj u daljini, kriknula od straha.

Brţe!

„Poţuri draga!“

Povikala je kobili. Nekoliko trenutaka kasnije,

obroncima Moslavačke gore odjeknuli su mnogobrojni

pucnji. Što se to dogaĎa? Tamo kao da se vodi prava bitka! Prestrašeno pomisli, Ana. Iznenada, kao što je izapočela, pucnjava je naglo prestala. Ana je strepeći zbog prizora kojeg bi mogla ugledati, tjerala svoju već pomalo

umornu kobilu uz strmi breţuljak . Naglo je povukla

uzde, kad je uspjevši se na vrh brdašca, gotovo naletjela

ne leš. Umirujući uznemirenu kobilu Ana je ugledala jošnekoliko leševa velikih crnih ţivotinja koje su leţalerazbacane uokolo. Osjetila je silno olakšanje, kad jespazila oca kako okruţen jahačima promatra ogradu,

kojom je bio ograĎen vinograd.

„Ana, što ti radiš ovdje?“ Začudi se Jakov… kad je

ugledao svoju k ćer.„Oče, dobro si? Tako sam se prestrašila kad sam čula pucnjavu.“



„ Zar si mislila da se borimo s nekim?“

„ Naravno, što bih drugo mislila, kad sam čula onako

ţestoku pucnjavu.“ „ Ne brini kćeri, nije bilo nikakve borbe. Samo su

proklete Garićke svinje provalile u naš mladi vinograd.“

Gospodaru, pogledajte ovo!“ UzbuĎenim glasom,

poviče jedan od slugu. Prije nego što je pošao pogledatišto je pronašao mladi sluga, Jakov je pomogao svojoj

kćeri da sjaše. Zatim su zajedno pošli pogledati zbogčega se sluga toliko uzbudio. Oboje su najprije začuĎeno,

a onda ljutito, gledali u rupu u kojoj je donedavno bio

stup.

Svinje nisu nikako mogle iščupati ovaj stup. To jenedvojbeno djelo ljudskih ruku. Siguran sam, da onaj

Garićki prokletnik ima svoje prste u ovome. Namjerno je,

ţeleći izazvati sukob, potjerao svinje u naš vinograd.Misli da će me sada lako pobijediti. Prokletnik platit će

mi, svaki trs koje su njegove proklete zvijeri potrgale. Nekoliko trenutaka Jakov je gledao desetak leševa crnih poludivljih svinja, zatim je pljunuo i okrenuo se prema

slugama koji su ga očekujući naredbu gledali.„Iznesite ih van, vratite Garićkom prokletniku njegove

svinje. Stavite ih negdje na otvoreno neka ih vidi, neka

zna što će se dogoditi ako se prokletnik usudi ponoviti

ovako nešto.“ Uzjahujući konja, ljutito naredi knez

Jakov.„Kćeri ovdje je naš posao gotov poĎimo kući!“ predloţi.Dok su se njih dvoje polako jašući, vraćali u Jelen-grad

Ana je povremeno, vrlo zabrinuta pogledavala lice svog

oca, na kojem se, ma koliko je to stari Jakov ţelio sakriti,ocrtavala sva zabrinutost koja ga je opsjedala nakon smrti

njegovih sinova. Ovo je tek početak . Garićki knez nam je



dao do znanja, da nas neće ostaviti na miru. Otac se ne

moţe sam boriti protiv Pavla Čupora i četvorice njegovih

sinova. Moram nekako nagovoriti oca da me pusti u grad.Moram što prije pronaći muţa koji će nam pomoći u borbi s garićkim silnikom. Ana je na očevom licu vidjelakako zabrinutost polako ali sigurno nadvladava ljutnja.

Prokleti knez Pavao! Ne da mi, ni da u miru oplakujem

smrt svojih sinova. Ali neće se samo tako, bez borbe

domoći našeg imanja. Platit će on meni svu štetu, koju su

one njegove proklete zvijeri danas počinile. Naglo se

smirivši Jakov pogleda svoju kćer .„Ana, kćeri, bo jim se da je ovo tek početak . Uskoro

moţemo očekivati pr ave, ţešće napade. Nas dvoje smo

sada sami, većina naših najboljih momaka je zajedno sa

tvojom braćom izginula u bitci s Turcima. Bojim se, da

smo nas dvoje preslabi, nećemo se sami uspjeti

suprotstaviti napadima Garićkog silnika. Moramo

zatraţiti pomoć, treba što prije o ovom napaduobavijestiti vlasti. Neka ban svojim autoritetom obuzda

lakomost našeg susjeda. Zajedno ne smijemo napustiti Jelen-grad, a ja se ne

usudim ostaviti te samu ovdje Pavao Čupor bi to sigurnoodmah doznao i pokušao iskoristiti situaciju. Ţao mi jekćeri, ali taj zadatak moram svaliti na tvoja pleća. Ţelio bih da odmah ujutro kreneš na put. Pokušaj pronaći banaili biskupa. Ispričaj im sve o našem sukobu s vlasnikomGarića.“

Iako joj je bilo jasno, da je otac ţeli udaljiti od budućihdogaĎaja, Ana je jedva dočekala njegov prijedlog koji je

itekako odgovarao njenim planovima.

„Imaš pravo oče. Najbolje da vlasti što prije saznaju danam Garički silnik ţeli oteti zemlju. Odmah ću se, čim



stignemo kući početi pripremati za put, a sutra ću čimsvane krenuti u Čazmu.

„Znam da si pametna djevojka. V jerujem da ćeš biskupuu Čazmi predstaviti sve nevolje što su nas u posljednjevrijeme zadesile. Ne zaboravi naglasiti, da su tvoja braća

nestala, zbog banovog poziva. Nestali su braneći našudomovinu.“

Oče ne brini, znam što ću reći vlastima.“

Pokušala je svog oca uvjeriti djevojka. Ana nije poput

svog oca bila uvjerena da će obavijestiti vlasti bitidovoljno. Pavao Čupor će se dok banov izaslanik bude u

Moslavini primiriti, a čim ovaj ode nastavit će po starom.Moram pronaći trajnije rješenje, udaja je jedini izlaz.

Nadam se da ću, već u Čazmi, pronaći muţa, koji će bitidovoljno moćan da se odupre nasilnom susjedu. Ne

smijem gubiti vrijeme, moram se što prije vratiti. Knez

Pavao sigurno neće oklijevati, sad kad je tako blizu

ostvarenju svog ţivotnog sna. Mislila je Ana, dok suulazili u dvorac.

„Oprosti oče što te napuštam, ali moram se okupati i

pripremiti za put“ r eče Ana i poţuri prema svojoj sobi.

Nakon što se okupala, Ana je uz pomoć sluškinjaodabrala nekoliko najljepših haljina koje će ponijeti na put. Ţeljela se svom budućem suprugu predstaviti unajboljem i najljepšem izdanju. Ana je te večeri ranolegla u krevet. Ţeljela se, da bi lakše podnijela tegobe putovanja preko planine odmoriti. Iako je silno ţeljelazaspati, nikako nije mogla. Bila je previše nervozna i prestrašena svojom odlukom. Brinula se, hoće li uspjeti pronaći muţa i kakav će on biti. Nema mi druge, ako

ţelim spasiti svoj dom, moram napustiti sve svoje snove i

udati se za potpuno nepoznatog, moţda od mene puno



starijeg čovjeka. Nije vaţno kakav će biti moj budućimuţ. Jedino je vaţno da bude dovoljno moćan, da se

odupre knezu Pavlu Čuporu. Tješila se zabrinutadjevojka. Ana je osluškivala kako ţivot u dvorcu polakozamire. Svi koji nisu zbog nekih razloga morali biti

budni, legli su na spavanje. Ana je i dalje budna leţala iosluškivala pjesmu cvrčaka i noćnih ptica, nije ni osjetila

kad je konačno zadrijemala. Naglo se probudila iz nekog polusna u kojem su je progonile noćne more. Učinilo jojse, da u daljini čuje topot kopita većeg broja konja.Leţala je nepomično i napeto osluškivala. Previše ţelimda se moja braća vrate, sigurno sam sanjala topot.

Pomisli Ana. Okrenula se na drugu stranu i pokušala ponovno zaspati. Nakon nekoliko minuta tišine, Ana je

začula škripu pokretnog mosta. Netko spušta most.Zašto? Tko bi u ovo doba ulazio u naš dvorac? Upita seAna. A onda joj neka slutnja proĎe glavom. Moja braća!

Moja su se braća vratila. Nema drugog razloga da senoću spušta pokretni most. Brzo je poskočila i počelaoblačiti haljinu. Moja su se braća vratila! Ne moram ići uČazmu, traţiti muţa. Povratkom braće svi su moji

problemi riješeni. Pomisli uzbuĎena djevojka. Navukla jehaljinu, obula cipele i brzo potrčala prema prozoru.Vidjela je veliku skupinu jahača koja je upravo ušla u prostrano dvorište dvorca. U mraku nije mogla raspoznati pojedine likove i prepoznati svoju braću. Osjetila je kako joj srce udara od uzbuĎenja. Istrčala je u hodnik slaboosvijetljen sa nekoliko lojanica. „Oče, vratili su se, nisu

mrtvi“ poviče Ana, vidjevši svog oca i nekoliko momakau hodniku. Tek kad se pribliţila ocu, vidjela je da on u

rukama drţi oruţje. Paţljivije je pogledala momke, tek

sada je primijetila da svi imaju oruţje u rukama.



„Ali oče, zašto ste naoruţani? Naši su se vratili.“ „Brzo

kćeri, odmah se vrati u sobu.“

„ Ali oče… zašto?“ „ To nisu tvoja braća.“

„Kako nisu...nego tko je?“

„ Bojim se da je knez Pavao provalio u naš dvorac.“

„Ali… kako?“ zaprepašteno upita Ana.„ Neki prokleti izdajica mu je otvorilo vrata, eto kako.“

Bijesno, reče starac.„Brzo… idi, sakrij se u straţnje prostorije!“ PovičeJakov.

„Ne oče, ostat ću s tobom.“ tvrdoglavo odgovori, Ana. „

„ Nemam se vremena raspravljati s tobom, odmah odlazi,

ne ţelim da te Pavao i njegovi sinovi uhvate ovdje!“

„ Vodi je van iz dvorca!“ naredi strogim glasom, u kojem

se ipak osjećao strah, knez Jakov jednom starijem, ali jošuvijek snaţnom sluzi.

„PoĎite gospodarice… molim vas“ reče sluga.„Idi kćeri, molim te.“ Molećivim glasom reče knezJakov. Ana je, ma koliko ţeljela ostati sa svojim ocem bila svjesna da će ih samo ometati svojim prisustvom. „ Idemo prema straţnjem izlazu“ reče sluga, vukući Anuza ruku. Tek što su zašli za ugao, dvorcem odjekne

zaglušujuća buka velikog broja pucnjeva. Ana je kriknulai htjela se vratiti.

„Gospodarice, nema smisla da se vračate, morate bjeţati,morate odmah napustiti dvorac,“ reče sluga čvrsto steţućiAninu ruku. Ana se nekoliko trenutaka uzaludno

pokušavala oteti iz čovjekovog čvrstog stiska.„Ali… moj otac?“

„ Gospodarice, vaš otac je iskusan borac. Bio je mnogo

puta u teškim situacijama. Izvući će se on već nekako, za



sada je najvaţnije da se vi spasite, da ne padnete u ruke

ok rutnog kneza Pavla“ reče čovjek , vukući Anu prema

straţnjem izlazu, dok su Jelen-gradom odjekivali pucnjevi, vriska ţena i jauci ranjenih. Ana je stajala

nedaleko od straţnjih vrata i osluškivala pucnjavu.

Oklijevala je napustiti dvorac u kojem je preţivjela cijelisvoj ţivot.„Eno je… tamo je!“ čula je da netko viče. Vidjela je bljesak u mraku i začula prasak pojačan okolnimzidinama. Ana je čula jauk starog sluge pored sebe.„Zaboga gospodarice, bjeţite već jednom“ zavapi ranjeni

čovjek.„Budalo ne pucaj! Gospodar je naredio da djevojku

uhvatimo ţivu“ čula je Ana, povik u mraku. Znači… ţeleme uhvatiti. Pomisli. Prenula se kad su sjene potrčale prema njoj. Otvorila je straţnja vrata i potrčala u mrak.

Nakon samo nekoliko koraka, utrčala je ravno u naručje

visoke osobe koja ju je čvrstu uhvatila. Ana je kriknulaod straha i pokušala se oteti, udarala je rukama i nogama

čak je pokušala ugristi ruku koja ju je čvrsto stezala. Uzsav napor, nije se uspjela osloboditi. Presnaţan je, nema

mi spasa. Pomisli, kad se nakon nekoliko očajničkih pokušaja nije uspjela osloboditi čvrstog stiska.

Drugo poglavlje

Stari kaluĎer, tek kad ga je posljednji današnji posjetilac

konačno napustio, umorno uzdahnu. Pojevši skromnuvečeru, izašao je iz svoje male kolibe koja se nalazila na

proplanku jednog od najviših vrhova Moslavačke gore.Pogrbljeni kaluĎer je osjećajući bolove od predugog



stajanja polako šepao prema ogr omnoj staroj lipi koja se

nalazila nedaleko od njegove kolibe. Iako je bio vrlo

umoran nije odmah otišao leći, znao je da neće uspjetiodmah zaspati. Konačno sam ostao sam. Pomisli umorničovjek, osluškujući zvukove noćnog ţivota koji su sasvih strana dopirali do njega. Iza njega je bio još jedandug i vrlo naporan dan. Danas ga je posjetio velik broj

ljudi koji su traţili pomoć od njega. Stari kaluĎer je bionadaleko poznat, ne samo kao vidar rana i čovjek koji poznaje prirodu i biljke kojima je mogao izliječiti mnoge bolesti, nego i kao vrlo mudar čovjek koji zna pomoći u

mnogim teškim situacijama. Svakodnevno su u njegovo

samotno boravište dolazili ljudi iz cijele Moslavine,traţeći pomoć ili savjet od mudrog starog čovjeka.KaluĎer je uzdahnuvši sjeo na klupu pod lipom i

zabrinuto pogledao prema jugu, tamo se nalazio Jelen-

grad. Jutros su s prvim hodočasnicima do njega doprle

tragične vijesti, a tijekom dana situacija se još više pogoršala. Od hodočasnika je čuo vrlo zabrinjavajućestvari. Posjetitelji su mu rekli, da će nakon što su sinovi

starog Jakova nestali u bitci, knez Pavao Čupor zasigurno

iskoristiti priliku koja mu se iznenada ukazala i napasti

Jelen-grad. Dugi niz godina trajalo je neprijateljstvo

izmeĎu dvije porodice Moslavačkih vlastelina. Do sada

taj sukob nikada nije otišao dalje od čarki i manjihindividualnih sukoba. Obadvije strane bile su podjednakih snaga, nitko nije bio dovoljno premoćan da bi nadvladao drugu stranu. Sada se nestankom sinova

kneza Jakova situacija drastično promijenila, Garićki

knez je stekao značajnu prednost. Na ţalost, siguran samda Pavao Čupor i njegovi sinovi neće dugo čekati. Po

onom što govore stanovnici Garića koji su me danas



posjetili, siguran sam da će knez Pavao ubrzo napasti

Jelen-grad. Zar nam Turci ne nanose dovoljno štete, nego

se još moramo meĎu sobom boriti? Tuţno je mislio stari pustinjak. Odjednom je utihnulo hukanje starog ćuka,koji je već godinama ţivio nedaleko u šupljem stablu.

Što si čuo, stari prijatelju? Upita tihim glasom ćuka, koji je svojim hukanjem u dugim besanim noćima davaousamljenom starcu na znanje da nije jedino ţivo biće nasvijetu. Pustinjak je napeto osluškivao. Sada je biosiguran da čuje topot kopita. Nekoliko stotina metaraudaljenim planinskim putem, kretala se velika grupa

jahača. Ovo ne sluti na dobro. K asno noćni jahači uvijek

donose nevolje. Pomisli starac. Ako je Pavao Čuporodlučio još noćas napasti Jelen-grad, idućih dana bit će puno posla za mene. Mislio je kaluĎer. Njegova koliba je

bila oaza mira. Nalazila se gotovo na pola puta izmeĎudva najveća Moslavačka dvorca. K n jemu su

svakodnevno dolazili stanovnici ili kmetovi iz obajudvoraca. MeĎu stanovnicima Moslavine vladalo jenepisano pravilo, svi su znali da u blizini kaluĎerovekolibe prestaju svi sukobi i ne prijateljstva. Stari kaluĎerse jednako odnosio prema podanicima oba dvorca.

Pomagao je svakome, kome je njegova pomoć bila potrebna. Nakon nekoliko minuta topot kopita je utihnuo.

Starac je i dalje sjedio i osluškivao noćne zvukove,

razmišljao je o posljedicama sukoba u koji će ako donjega zaista doĎe biti uvučeni svi stanovnici Moslavine.Zamišljeni kaluĎer, gotovo je prečuo topot, ali ovaj put

mu se učinilo da čuje samo jednog konja. Valjda nekizakašnjeli jahač ţuri da bi stigao druţinu ispred sebe, pomisli kaluĎer ustajući. Pogledao je vedro nebo iznadsebe. Vjerojatno je već odavno prošla ponoć, vrijeme je



za spavanje. Sutra ću ionako saznati tko je i kuda jahaoove noći. Pomisli starac ulazeći u svoju kolibu.

***

Ana je osjećala kako gubi snagu, kako posustaje u

neravnopravnoj borbi s muškarcem koji ju je drţao učvrstom zagrljaju. Na trenutak se umirila, da bi zavarala

napadača, ali i da bi prikupila snage za novi, očajničkinapad na čovjeka u čijem se čvr stom zagrljaju nalazila.

„Umiri se, ne ţelim ti nauditi. Ja sam prijatelj, došao samti pomoći.“ Iznenada progovori čovjek iza nje. Ne

obazirući se na njegove riječi, Ana se naglim pokretom pokušala istrgnuti iz čvrstog stiska. Gotovo je zaplakalaod očaja, kad nije uspjela.„Ja sam prijatelj, došao sam ti pomoći.“ Još jednom, tihoumirujućim glasom, reče napadač. Ana je u neposrednoj blizini začula viku progonitelja.

„Evo vrata! Svi ovamo! Ovdje su vrata! Ovuda je pobjegla.“ Vikao je netko u dvorcu. Za nekoliko

trenutaka će izaći iz dvorca i uhvatiti me. Pomisli očajno.Odjednom je osjetila kako stisak popušta. Sa popuštanjem stiska kao da je popustio Anin otpor .„PoĎi sa mnom“ reče nepoznati vukući Anu prema konjučija se sjenka nadzirala u mraku. Nemam drugog izbora,

moram poći s njim. Pomisli začuvši je kako se otvaraju

vrata iza njihovih leĎa. Pribliţivši se konju Anaodjednom zapazi šansu za spas. Nije se opirala kad joj jenepoznati pomogao popeti se na konja. Tek što je sjela usedlo odmah je uz glasan krik podbola konja, ali na

Aninu veliku ţalost, konj se nije odazvao na njen pokušaj kojim ga je htjela natjerati u trk. Nekoliko trenutaka

kasnije, nepoznati spasitelj je bio u sedlu iza nje.



„Eno je tamo!.. pronašla je konja. Netko je s njom na

konju“ čula je Ana, povike i psovke progonitelja.

Nekoliko pucnjeva poremetilo je noćnu tišinu. Osjetila jekako se konj pokrenuo pod njima. Uskoro su nestali

progoniteljima iz vida. Ana se pokušala osvrnuti premasvom domu. Suze su joj krenule kad se sjetila svog oca

koji je ostao u dvorcu. Osjetila je da ju je jahač iza njeobuhvatio oko struka.

„Moj otac… Moramo spasiti mog oca.“ progovori Ana,

kad je začula pucnjavu iz Jelen-grada.

„Na ţalost, za sada mu ne moţemo pomoči. Najvaţnije jeda tebe spasimo. Kasnije, kad budeš na sigurnom, vidjetćemo što moţemo učiniti za tvog oca.“ Kretali su se, Ani

dobro poznatom šumskom stazom. Ana je gotovozamolila nepoznatog jahaća da se zaustavi, kad su prolazili nedaleko groba njene majke. Ali udaljena vika i

topot kopita daleko iza njihovih leĎa, ipak su ih natjerali

da bez zaustavljanja nastave bijeg. Ana se u mraku pokušavala orijentirati, činilo joj se da se kreću premaistoku. Čudila se kako se čovjek iza nje uspijevaorijentirati u mraku, ona nigdje nije vidjela nikakvu stazu

ili put.

„Kuda me vodite?“u pita Ana. Pokušavajući se okrenuti prema jahaču iza sebe. Ţeljela je vidjeti lice čovjeka skojim je jahala kroz noć. Kad su izašli na mali proplanak,Ana je pri slaboj svjetlosti zvijezda vidjela da njenspasitelj ima masku na licu.

„Tko ste vi? Kuda me vodite? Zašto ste maskirani?“

zabrinuto upita Ana.

„Vjeruj mi, za tebe je bolje da ne znaš, tko sam ja.“

„Zašto.? Zašto mi pomaţete?“

„ Recimo, da volim pomagati slabijima.“



Ali… započne Ana, prekinula je započetu rečenicu kad je jahač iza nje naglo zaustavio konja.

„Pssst!! Tiho.“ Upozori je jahač. Nekoliko trenutaka sunepomično stajali i osluškivali. Ani se učinilo, da izasebe čuje topot kopita. Malo se naslonila unazad, osjetila je snaţne otkucaje srca čovjeka iza sebe. Odjednom je postala svjesna da se nikada u ţivotu nije nalazila tako blizu nekom muškarcu koji joj nije bliski roĎak. Osjetivšikako joj se ţare obrazi Ana se pokušala što više moţe,odmaknuti od njega.

„To je potjera! Idu za nama, moramo poţuriti“ reče jahači potjera, svog već pomalo umornog konja, koji je moraonositi dvostruki teret po strmim obroncima Moslavačkegore. Nakon nekog vremena Ana je osjetila, da konj

kojeg su jahali usporava, činilo joj se da sve jasnije čujetopot konja iza njihovih leĎa. Konj je umoran, ne moţenas nositi moramo se sakriti. Sigurno će nas uhvatiti, ako

nastavimo bjeţati. Mislila je Ana. Jahač naglo zaustavikonja kad su izbili na maleni mjesečinom obasjani proplanak.

„Oče!“ pr ogovori jahač iza nje, očito dozivajući nekog.Ana je iznenaĎeno gledala trošnu kolibicu koja seiznenada stvorila na proplanku pred njima. Gdje sam,

kuda me je doveo? Upita se… Čula je, ponovni tihi zov jahača iza sebe. Čula je da zove oca… Zar njegov otac

ţivi u ovoj kolibi? ZačuĎeno je gledala pogrbljenu prilikukoja se iznenada pojavila pred njima.

„Sinko, kakva te nevolja nosi ovamo?“ u pita stari

kaluĎer... Ana je osjetila olakšanje kad je pri slabojsvjetlosti zvijezda prepoznala kaluĎersku halju, odmah je

shvatila gdje se nalazi. Često je slušala razgovore svojihslugu ili seljaka iz okolice dvorca. Svi su pričali o



mudrom starom kaluĎeru, koji je kao pustinjak ţivio navrhu planine. Ana je gledala pogrbljenog čovjeka koji im

je prilazio. Zar je to taj legendarni kaluĎer? Drukčije samga zamišljala. Pomisli Ana. Iznenada je čovjek iza njesjahao. Iako je sada imala priliku za bijeg, nije ništa pokušavala. U njoj se javila nada, moţda još nije sveizgubljeno. Čula je da kaluĎer pomaţe svima u nevolji,moţda će i meni pomoći. Pomisli…„Brzo siĎi s konja“ reče njen maskirani spasitelj. Ana je polako skliznula iz sedla, osjetila je njegove ruke kako je

prihvaćaju. Noge su joj malo pokleknule kad je dotaknula

tlo. Na trenutak je stajala u čvrstom muškarčevom

zagrljaju. Nakon što su nekoliko sekundi stajali, čvrstozagrljeni. Oboje su se trgnuli i naglo udaljili jedno od

drugog. Knez Pavao Čupor je ove noći napao Jelen-grad.

Netko u dvorcu je spustio pokretni most i knez je bez

poteškoća osvojio dvorac. Vjer ojatno je zarobio sve

stanovnike dvorca, jedino je kći kneza Jakova uspjela pobjeći. „Ovo je mlada kneginja Ana, kći kneza Jakova,vlasnika Jelen-grada. Ljudi kneza Pavla nas progone.

Moj konj je previše umoran, da bi nas oboje dalje nosio.Molim vas da sakrijete djevojku dok opasnost ne proĎe.

„Naravno da ću je sakriti. Kod mene će pronaći pomoć,svatko tko zatraţi.“ Svi su odjednom zašutjeli i osluhnuli.Šumom je odjekivao topot kopita većeg broja jahaća.

„Jahači su blizu moram ţuriti. Budite pozdravljenikneginjo“ reče maskirani jahač, naklonivši se Ani. Nekoliko trenutaka kasnije već je tjerao svog konja našumski put s kojeg su nedavno sišli. Ana je nek oliko

trenutaka gledala za jahačem. Vidjela je samo crni plaštkako se vijori iza nepoznatog spasioca.

„Hvala ti, ma tko bio“ tiho, gotovo nečujno reče Ana.



„Brzo uĎi… sakrij se u kolibu“ reče kaluĎer. Ana je čulasve glasniji topot kopita koji joj je davao do znanja da se

grupa jahača brzo pribliţava kolibi. Pomalo oklijevajućiušla je u vrlo malenu kolibu. Gdje ću se sakriti u ovakomaloj kolibi? Zabrinuto pomisli promatrajući skromnonamještenu prostoriju. Sa puno strepnje, osluškivala je

zvukove izvana. Protrnula je, kad se grupa jahačazaustavila pred kolibom.

„Redovniče… probudi se!“ poviče muški glas. Ana je pozvukovima pretpostavila da je nekoliko jahača napustilo

svoja sedla. Čula je korake, kako se pribliţavajukolibi,„uhvatit će me“

„Gdje je kaluĎer, zašto se ne javlja?“ pomisli Ana,

pokušavajući se još više stisnuti u mračni kut kolibe. „Štose dogodilo? Zašto me traţite?“ čula je Ana mirni blagi

kaluĎerov glas. Svi su se okrenuli prema staroj lipi iz čijesjene se iznenada pojavila pogrbljena prilika.

„Oprostite oče, što vas ometamo ovako kasno noću,traţimo bjegunce, dvoje bjegunaca koji jašu na jednomkonju.“

„Što su ti bjegunci učinili, da ih traţite ovako kasnonoću?“ Čovjek ne znajući što bi odgovorio… na trenutak pogleda svoje drugove.

„Ovaj! …Nije vaţno!.. Mi smo samo sluge. Ako ste bili

budni, moţda ste čuli ili nekoga nedavno vidjeli?“ u pita

zbunjeni čovjek, pognuvši posramljeno glavu pred starimkaluĎerom. Sjetio se… da mu je upravo kaluĎer prijedvije godine izliječivši je od teške bolesti spasio ţenu.„Oprostite što vam smetamo, ali moramo pronaći bjegunce. Naš gospodar je okrutan čovjek, kaznit će nasako nam pobjegnu.“ Gotovo molećivo, reče voĎa grupe jahača. Jedan mladi čovjek, naglo istupi naprijed.



„Što moliš i izvinjavaš se tom starcu, kao da je plemenita

roda. Mi koji radimo za najmoćnijeg gospodara ovog

kraja, ne moramo se nikom klanjati, pogotovo, ne nekimstarim fratrima. Nas svi moraju slušati, bez obzira tko oni bili. Pretraţit ćemo ovu malenu napola srušenu kolibu iodmah saznati da li starac koga skriva u njoj.“ Bahato

reče mladić, prilazeći kolibi. Ana je protrnula, kad je čulamladićeve riječi i pribliţavanje koraka. Čula je kako sulagano zaškripala nepodmazana vrata. Srce joj je ubrzanozakucalo kad je vidjela njegovu sjenku na vratima.

„Unutra je mračno, ništa ne vidim. Odmah mi dodajte baklju,“ naredi! Začudio se, kad se nitko nije pokrenuo

da bi izvršio nareĎenje.„Mladiću, što misliš tko si ti? Kako se usuĎuješ vrijeĎatiovog svetog čovjeka? Područje oko njegove kolibeoduvijek je za sve stanovnike planine bilo sveto mjesto

na kojem su zabranjena bilo kakva neprijateljstva. Da se

u kaluĎerovoj kolibi slučajno nalaze bjegunci mi im ne bismo smjeli ništa učiniti.“ „Zašto ne? Zar zaboravljaš dasmo jahači najmoćnijeg čovjeka u planini, tko nam se

smije suprotstaviti?“

„Sinko, upravo stojiš na vratima najmoćnijeg čovjeka.“

„ Ali… on je samo pogrbljeni starac, koji ţivi u starojruševnoj kolibi“ nasmije se mladić.„Istina! Ti vidiš starca, ali mi koji duţe ţivimo ovdjevidimo narod. Iza ovog kaluĎera je narod… sinko! anarod je moćniji od bilo koga na svijetu.“

„Kakav narod? Kakva sila i moć? To je samo hrpa preplašenih kmetova koji poput ovaca čine što im naredinjihov gospodar“ nasmije se bahato mladić. „ Narod je

pokoran dok god nitko ne dira njegove svetinje, ako

narodu oduzmeš svetinje, narod će se pobuniti, a onda…



jao, onom ko mu se naĎe na putu. A mi, mladiću upravostojimo pred najvećom od tih svetinja, osim toga

mladiću, otkud ti ideja da nam moţeš nareĎivati?“ u pitavoĎa jahača.„Ja sam roĎak kneza Pavla, a vi ste samo obični sluge“ bahato, odgovori mladić.„Toliko ste bliski roĎaci, da te nije prepoznao kad si se poput prosjaka pojavio na njegovim vratima. Jučer sidošao, a danas bi već nareĎivao, ne ide to tako sinko…

Da bi jednog dana mogao nareĎivati, moraš još puno prašine progutati jašući iza boljih od sebe. Odmah dolazi

ovamo, uzjaši to svoje kljuse, moramo dalje. Ovdje samogubimo vrijeme, dok mi ovdje stojimo i raspravljamo,

čovjek kojeg progonimo, stekao je priličnu prednost

idemo momci!“ Naredi voĎa.„Ali nismo pregledali kolibu“ pobuni se mladić. „Zašutiveć jednom i penji se na konja.“

„Koliko sam shvatio vi ste iz Garić grada zar ne?“odjednom tihim glasom upita stari kaluĎer.„Jesmo, mi smo ljudi kneza Pavla Ču pora.“

„Zar vam u tom bijegu ništa nije čudno?“ ponovno upita

KaluĎer.„Što bi trebalo biti čudno?“ Umjesto svih upita bahati

mladić.„Koliko je meni poznato, ovaj put vodi ravno u Garić.

Pitam se zašto bi bjegunci pred knezom Pavlom bjeţaliravno u njegov dvorac?“ Odjednom su se svi jahačizamislili.

„Koje smo mi budaletine?“ prozbori jedan od njih.

„ Nasjeli smo na lukavi trik, netko od Jelen-gradskih

slugu navukao nas je da ga pratimo dok nam Jakovova

kći bjeţi u sasvim drugom pravcu.“ „Momci…okrenite



konje, moramo se vratiti. Dobrano su nas povukli za nos

dok mi lutamo planinom djevojka se sigurno krije negdje

u okolici Jelen-grada“ reče voĎa jahača. Ana je, kad ječula da neće pretraţivati kolibu, klonula od olakšanja. Noge više nisu mogle drţati prestrašenu i uzbuĎenudjevojku. Polako se spustila na zemljani pod. Do sada

vrlo napeti ţivci iznenada su popustili kad je shvatila da jahači odlaze. Osjetila je kako joj suze olakšanja teku nizlice, nije ni shvatila koliko je posljednjih nekoliko minuta

bila napeta.

„Jesi li dobro?“ čula je briţni kaluĎerov glas. „Jesam…oče. Istina, uţasno sam se prestrašila, kad je onaj čovjekotvorio vrata.“

„Uz boţju pomoć, ipak nije ušao unutra i pronašao te.“

Ana se odjednom sjetila svog oca.

„Moj otac… jeste li moţda čuli što se dogodilo s njim?“zavapi djevojka.

„Ne znam, ovi jahači mi nisu ništa govorili. Ali sigurnoću saznati sutra, kad ovamo pristignu ljudi traţeći moju pomoć. Pokušaj bar malo odspavati, nema smisla da probdiješ noć. Legni na moj leţaj, sigurno si vrlo

umorna?“

„Na ţalost oče, ne mogu čekati da ljudi sutra doĎuovamo, mor am prije jutra krenuti na put“ reče Ana. Sad

nakon ovog napada Ana je još uvjerenija da moraostvariti svoj naum, odlučila pod svaku cijenu stići uČazmu.„Zašto?“

„Kuda ţeliš poći?“

„Oče, moram ići u Čazmu. Tamo ću zatraţiti pomoć.“

„Hm imaš pravo. Čuo sam da se Zagrebački biskupnalazi u Čazmi bilo bi dobro kad bi mogla njemu prijaviti



zlodjelo koje je počinio Pavao Čupor i njegovi sinovi. Na

ţalost dug je put do Čazme. Rado bih pošao s tobom ali

na ţalost, prestar sam za tako dugo putovanje. A samaćeš teško uspjeti.“ „Zašto mislite da ne mogu sama uČazmu?“

„Znaš li put?“

„ Ne znam, ali moj otac i braća su često išli u Čazmu, zatovjerujem da postoji put koji vodi do nje.“

„ Naravno da postoji, ali zaboravljaš da su svi Garićki

jahači u potrazi za tobom. Knez Pavao sigurno će traţećite kontrolirati sve putove. Siguran sam da je i njemu palo

na pamet da ćeš pokušati potraţiti pomoć. Vjerujem daće te knez Pavao svim silama pokušati spriječiti da seobratiš biskupu. Moramo smisliti kako ćeš sama proćineopaţeno kraj mnogobrojnih Garićkih straţa.“

„Moţda bih se mogla prerušiti u seljanku koja nosi svo je proizvode na trţnicu u Čazmi?“

„Da to bi se moglo izvesti ali bojim se da će ljudi knezaPavla pregledati sve putnike prema Čazmi, a pogotovoţene.“

„Ali oče… moram nešto učiniti. Moţda je moj otacranjen ili umire negdje u zarobljen. Bez obzira na sve

opasnosti, moram razgovarati s biskupom. Vi ste mudar

čovjek, recite mi što da učinim?“

„Legni i odspavaj malo. Jutro je pametnije od večeri, do

svitanja ima još nekoliko sati. Legni i odmori se, ma štoujutro odlučila, pred tobom je dugačak i vrlo opasan dan, moraš biti odmorna“ reče stari redovnik, gledajućizvjezdano nebo iznad sebe.

„Ali oče… kako ću zaspati? Vrlo sam zabrinuta, ne znamšto se dogodilo s mojim ocem? Osim toga, ako ja legnem



na vaš krevet, gdje ćete vi spavati? Ne ,ne mogu uzeti vaškrevet, vi legnite spavati, ja ću prenoćiti na podu.“

„ Ne brini zbog mene, dijete! Mi stariji ljudi trebamo vrlomalo sna, samo se ti odmori. Jutro nije daleko, dok ti

spavaš, ja ću pokušati smisliti kako da neprimijećenodoĎeš u Čazmu.“ Dok je Ana lijegala u krevet, starac se

uputio prema klupici pod lipom. Sjeo je i udubio se u

razmišljanje. Ana je zaista bila vrlo umorna. Bijeg inespavanje iscrpili su njenu snagu. Uskoro je zaspala,

nije vidjela da je stari kaluĎer napustio svoju klupicu i pošao nizbrdo. Stari kaluĎer je polako hodao prema dolini. Daleko u podnoţju planine nalazio se samostan braće Pavlina. Nakon dugog kucanja… vrata su se konačno otvorila.Jedan od snenih redovnika provirio je kroz mali otvor na

masivnim vratima. IznenaĎeno je gledao legendarnogkaluĎera, koji je vrlo rijetko posjećivao samostan.

UĎite!„Kakvo vas dobro vodi k nama u ovo doba noći?“ Upita

još uvijek nedovoljno razbuĎeni redovnik. „Moram

odmah razgovarati s vašim opatom“ reče stari kaluĎer.

***

Ana je osjetila ruku na ramenu, otvorila je oči, budeći seu nepoznatoj prostoriji. Kroz otvorena vrata vidjela je

sivilo novog dana. Pjev šumskih ptica najavljivao skorosvitanje.

„Probudi se kćeri,“ čula je Ana, blagi kaluĎerov glas.Odmah se sjetila svog bijega i mjesta gdje se nalazi.

„Ţao mi je što te budim tako rano, ali ako ţeliš još danasstići u Čazmu, moraš poţuriti.“ Ana se naglo uspravi u

krevetu.



„ Naravno, da ţelim“ reče s nadom u glasu. KaluĎer joj je pruţio neki poveliki smotuljak.

„Obuci ovo“ reče kaluĎer, izlazeći. Ana je opipavalagrubu tkaninu, razmotala je smotuljak i pri slaboj

svjetlosti začuĎeno gledala redovničku halju. „Poţuri"

čula je glas izvana. Ana je brzo svukla svoju haljinu ukojoj je spavala i obukla grubu redovničku halju.

„Gotova sam oče“ reče Ana, izlazeći. KaluĎer kritički pogleda Anu.

„Sreća što su braća Pavlini, nedavno u svoj red primilinekoliko dječaka, pa sam uspio pronaći halju koja ti pristaje. Jedino još moramo nešto učiniti s tvojom dugomkosom. Istina, kapuljača je sasvim dobro pokriva, ali nekiiznenadni udar vjetra ili nešto drugo moţe ti rasuti kosu itako te odati.“

„Ne brinite oče, vezat ću kosu, kao što mi ju je majkavezala dok sam bila mala“ reče Ana sa tugom u glasu.

„Mislite li da me knezovi ljudi u ovoj odori nećezaustavljati i pregledati?“

„Nećeš ići sama. Uskoro će grupica braće Pavlina iz

samostana krenuti na hodočašće u Mariju Bistricu, usput

će se zaustaviti kod braće u Čazmi. Nadam se da ćesvetost njihovih halja biti dovoljna da bez ometanja

proĎeš put. Dogovorio sam se s opatom, da i ti poĎeš snjima, na ţalost morat ćeš ići pješice. Osim toga, nitko ne

smije znati da si ţena. Svi tvoji suputnici misle da simladi redovnik, kojeg su na putu prema Zagrebu napali

razbojnici i koji je utočište pronašao kod mene.“ Ana je

dovršila vezanje kose i na glavu navukla kapuljaču odgrube tkanine.

„Kako izgledam oče?“ KaluĎer je kritički sa svih strana pregledao djevojku.



„Kao mladi redovnik nitko neće prepoznati ţenu u tebi.Ipak bi bilo dobro da cijelo vrijeme budeš vrlo tiha i

oprezna. Hodaj pognute glave i što manje razgovaraj saostalim redovnicima. Mislit će da se stidiš zato što putuješ s nepoznatim ljudima. Jesi li spremna? Moramo

poţuriti, redovnici samo što nisu krenuli. Čekat ćemo ihna raskršću planinskih staza.“ Ana je prišla staromredovniku i njeţno ga poljubila u obraz.„Hvala vam oče, ne znam što bi bilo da vas nema.“

„ Nemoj zaboraviti svog tajanstvenog spasioca, on ti je

pomogao puno više nego ja.“ Sa blagim smiješkom rečestarac.

Ana je u koloni od desetak redovnika hodala posljednja.

„Uskoro ćemo doći u malo selo, koje se zove Pleterec,

tamo ćemo se nakratko zaustaviti da bismo se osvjeţili inešto pojeli“ reče voĎa redovnika. Ana se veselilakratkom predahu bila je umorna od napornog hodanja

planinskom stazom. Nakon kratkog odmora, kolonaredovnika je nastavila svoj put. Sunce se počelo dizati nanebu, njegove zrake su počele prţiti zemlju Ani je bilovruče pod debelom grubom tkaninom. Moram izdrţati.Pomisli djevojka. Kad su stigli podno Miklouša, sela kojese prostiralo na padinama obliţnjeg strmog brda.Redovnicima se pridruţila poveća grupa seljaka i seljankikoji su svoje proizvode nosili na prodaju u Čazmu. Ana

je bila vrlo sretna kad ju je jedan stari seljak pozvao ukola. Nije bila sigurna da bi pješice uspjela stići uČazmu. Počela je osjećati posljedice sinoćnjeg bijega, bila je silno umorna noge su je boljele nije navikla tako

dugo hodati. Sjedeći zamišljena pognute glave nijeodmah primijetila da su se pribliţili povećoj grupi ljudikoja se oko nečeg okupila. Što se dogodilo, zašto svi



stoje? Trgnula se kad je začula pitanja svojih suputnika.Ana je ubrzo podigavši glavu shvatila da na mostu preko

potoka stoji grupa naoruţanih ljudi i pregledava svakog putnika. Tko su oni, što se dogaĎa? Rogoborili su putnici.„To su ljudi iz Garića“ zaključi netko.„Što oni traţe ovdje daleko su od svojeg imanja?“ upitamlada seljanka.

„Ne znam očito nekog traţe kad tako pomno pregledaju

svakog putnika.“ odgovori joj starija ţena. Ana je

nervozno napustila kola i ponovno se pridruţilaredovnicima, nadala se da će garićki jahači poštovatisvetost redovničke halje i da će ih bez pregledanja propustiti. Kao da čuje njene misli redovnik, voĎa putamimo reda se uputio prema mostu, nekoliko minuta je

tiho mašući rukama razgovarao sa zapovjednikom. Ana je nestrpljivo čekala, nadala se da će dobiti znak da mogu bez pregleda proći, protrnula je kad je čula voĎine riječi.

Na ţalost, ne puštaju nas, pregledat će nas kao i sveostale. Iako se odjednom našla u teškoj situaciji, znala jeda mora ostati mirna. Ničim se ne smijem isticati, kad bihsad pokušala pobjeći odmah bi me uhvatili. Pomisli.Jedina nada bila joj je da će moţda kad pregledajunekolicinu redovnika, ostale poštedjeti od pregleda. Bila

je zahvalna sreći, što je cijelo vrijeme puta hodala posljednja. Neću biti odmah na redu, vidjet ću što će biti

s ostalim redovnicima. Sve veća kolona ljudi je stajalakod mosta i nestrpljivo čekala na red. Čula je ljude

uokolo kako tiho psuju Garićke jahače.

„Što da učinim? sigurno će odmah čim skinem kapuljaču primijetiti da sam djevojka. Pognula je glavu, kad se

jedan od straţara zagledao u nju. Mislila je na svoju dugukosu bo je meda, koja je vezana u punĎu bila sakrivena



pod kapuljačom. Sigurno će me otkriti, Što da učinim?Očajna djevojka, traţila je bilo kakav izlaz. Gledala je

narod oko sebe, iako su se bunili zbog zadrţavanja bilo joj je jasno da ne moţe od njih očekivati pomoć. Ana seosjećajući sve veće uzbuĎenje polako pribliţavalavojnicima koji su kontrolirali putnike. K rišom je gledala

njihova gruba lica. Od njih ne mogu očekivati nikakvemilosti, mislila je traţeći bilo kakav izlaz. Još su samodvije ţene bile ispred grupe redovnika, kad se iza njih

začuo topot većeg broja konja. Svi su se okrenuli i gledaliraskošno odjevenog mladog jahača koji se nalazio načelu grupe jahača.„Tko je to?“ čula je Ana, pitanja ljudi oko sebe. I nju je

zanimalo tko je taj zgodan plavokosi jahač na lijepomkonju. Odgovor jednog od seljaka gotovo joj je zamrznuo

krv u ţilama.„To je Stjepan Čupor, najmlaĎi sin gospodara Garića.“

Ana je sada prvi put izbliza vidjela jednog od svojihsmrtnih neprijatelja. Zamišljala je gospodare Garića kao

neka čudovišta, ruţne i zlobne ljude. Gledala je zgodnog

mladog plavokosog čovjeka na čelu kolone.„Nije vaţno kako izvana izgledaju, kad su im srca ruţna izla.“ Pomisli djevojka. Mladi jahač se, nesvjestan velike

mrţnje koja je isijavala iz djevojke, zaustavio svega

nekoliko koraka od Ane. Kad bi pogled mogao ubiti,

mladi Stjepan Čupor bio bi u trenu sprţen od ţestinedjevojčina pogleda Ana se nije mogla prisiliti da pogne

glavu sa puno mrţnje u očima gledala je mladića. Značito je jedan od onih, koji su napali moj dom i tko zna štoučinili mom ocu. Jedva se suzdrţala da golim rukama nenasrne na mrskog neprijatelja. Odjednom je kad je straţar pozvao slijedećeg redovnika ponovno postala svjesna



nezavidne situacije u kojoj se nalazila. Uskoro će meotkriti nikako ne smijem pasti u ruke jednom od prokletih

Čupora. Ana je poţalila što nema nikakvo oruţje.Očajno, ali ipak paţljivo da ne bude primijećena Ana seosvrtala traţeći bilo kakvo oruţje u prepunim seljačkimkošarama koje su seljanke čekajući na red spustile na tlo.

Traţila je bilo što bi joj moglo posluţiti kao oruţje.„Što se ovdje dogaĎa?“ upita mladić straţara.„Gospodaru!“ Nakloni se zapovjednik patrole.

„Vaš otac je naredio da pregledamo sve putnike koji pokušaju ovim putem uči u Čazmu.“

„Da, znam. Obaviješten sam o tome. Jeste li što otkrili dosada?“

„Naţalost, još uvijek nismo.“ Mladić je pogledao seljakekoji su strpljivo čekali na red. U jednom trenutku jeokrenuo glavu prema Ani. Ana je nekoliko trenutaka

ranije ponovno podigla glavu i sada je gledala mladića.

Zadrhtala je kad je za raskošnim pojasom u ukrašenimkoricama vidjela mladićev noţ. Moţda ga uspijemiznenaditi i oteti mu noţ. Kad već nemam drugog izlazamoţda uspijem ubiti bar jednog od tih prokletnika, aonda ću presuditi sama sebi, ne ţelim ţiva pasti u njihoveruke. Mislila je Ana, vrebajući pravi trenutak za akciju.Gotovo se pokrenula kad je mladić iznenada okrenuoglavu prema njoj. Nekoliko dugih trenutaka gledali su

jedno drugom u oči. Ima plave oči kao i ja proĎe Anikroz glavu. Pogled joj se spustio prema noţu. Ne smijemviše čekati. Moţda me je prepoznao napast ću čim okreneglavu. Pomisli Ana. Odjednom je mladić kao da jenaslutio njene misli, naglo potjerao konja prema mostu.

Ana je razočarano gledala kako prelazi most. Nisam

smjela oklijevati sada mi je propala moţda posljednja



prilika da bar nešto učinim Sada će me sigurno uhvatiti.Razočarano je mislila dok je očajnički traţila bilo kakav

izlaz iz teške situacije.

Treće poglavlje

Tek što je najmlaĎi Čupor zbog nečega oklijevajući prešao most, a Ana prišla još jedan korak bliţe straţar jenastavio pregled. Sada su samo redovnici bili ispred nje.

Preostalo je još vrlo malo vremena, moram pronaći izlaz.Mislila je gledajući kako prvi redovnik staje pred straţarai skida kapuljaču s glave. Prije nego što je slijedećiredovnik došao na red, svi su ponovno pogledali u pravcuodakle je maloprije došla grupa jahača. Iza okuke se

pojavila laka već ovako iz daljine na prvi pogled vidljivo,

vrlo raskošna kočija. U njoj je poput neke kraljice sjedila

u raskošnu odjeću obučena dama u kasnim četrdesetimgodinama.

„To je gospoĎa Katarina Čupor, supruga gospodara

Garića“ s strahopoštovanjem u glasu, pr ogovori jedan od

seljaka. GospoĎa se, ne obazirući na prašinu koja se podigla za kočijom i prekrila sve putnike u blizini mosta,niti na seljake koji su joj se klanjali, zaustavila tik pred

Anom. Ana je shvativši da svi gledaju gospoĎu u kočiji

očajnički počela traţiti oruţje ili bilo kakav izlaz iz teškesituacije.

„ Ne smijem im pasti u ruke, tim monstrumima.“ pomisli,

gledajući još uvijek lijepo, ali strogo lice gospoĎe Čupor.Hitro je spustila pogled kad je vidjela da gospoĎa okrećeglavu prema njoj. Pogled joj je pao na kotače kočije.Moţda da se iznenada bacim pod kočiju i krikom



prestrašim konje, moţda će kotači donijeti izbavljenje. Nakon nekoliko trenutaka, Ana je odustala od te ideje.

Učinilo joj se da je kočija ipak prelagana da bi je odmahusmrtila. „Što se ovdje dogaĎa?“ upita u meĎuvremenugospoĎa, voĎu Garićkih straţara.„GospoĎo, vaš suprug je naredio da pregledamo sve putnike na putu u Čazmu.„Koga traţite… ako smijem znati?“

„Ovaj… gospoĎo, ne smijem vam reći“ promuca straţar,očito impresioniran prisutnošću svoje vrlo strogegospodarice.

„Nije vaţno, ionako me previše ne zanimaju mutni poslovi mog muţa. Odmah me propustite ili moţda ţelitei mene pregledati?“

„Naravno da ne, gospoĎo… Oprostite!“ zbunjeno reče iodmakne se, kad je shvatio da stoji na putu kojim

njegova gospodarica treba proći. Da bi nekako sakrio

svoju zbunjenost, voĎa počne galamiti na svoje ljude. Što je glasnije mogao, naredi svojim ljudima, da propuste

gospodaricu. Ana je još uvijek, ne nalazeći nikakav izlaz bespomoćno gledala kako kočija prelazi most. Iznenadilase, kad je shvatila da se kočija, tek što je prešla mostzaustavlja. Ukočena od iznenaĎenja, slušala je kako segospoĎa ponovno obraća voĎi straţara.„Mislim da nema smisla da ometate svetu braću na

njihovom hodočasničkom putu, dug put je pred njima,odmah ih propustite“ naredi gospoĎa, gledajućizapovjednika Garićke straţe u oči.„Ali… gospoĎo, vaš muţ, je naredio da moramo

pregledati sve putnike, bez iznimke. Brzo ćemo

pregledati redovnike, ako je sve u redu za nekoliko

minuta će moći nastaviti put.“



„Odmah ih propustite, nitko neće pred mojim očimamaltretirati svete ljude.“

„Ţao mi je gospoĎo… ne mogu poslušati vašu naredbu.Gospodar mi je strogo naredio da moram pregledati

svakog putnika i ja ću to učiniti.“ VoĎa straţara je, očitoočekujući pomoć od njega, pogledao najmlaĎeg sinaGarićkog gospodara.

„Čuo si što ti je rekla moja majka, mislim da bi ti bilo pametno da je, ako ţeliš nastaviti svoju sluţbu kod nas poslušaš“ odgovori mu na njegovu nijemu molbu,

najmlaĎi sin gospoĎe Čupor.„Ali , da smo ih počeli pregledati otkad je počelar asprava već bismo bili gotovi“ pobuni se voĎa.„Zar još nisi shvatio, ovdje se ne radi o brzini nego odostojanstvu svetih ljudi.“

„Ali, ne mogu ih propustiti gospodar je naredio“

tvrdoglavo, nastavi voĎa straţara. GospoĎa Čupor , očito

odustajući od rasprave s tvrdoglavim straţarom, uzdahnei osvrne se unaokolo. Pogled joj se zaustavi na

prosijedom straţaru, koji je stajao naslonjen na ogradu

mosta i s izrazom zadovoljstva na licu promatrao nevolju

svog šefa.„Ti!... DoĎi ovamo“ zapovjedi gospoĎa Čupor. Čovjekovizraz lica se na gospoĎin poziv naglo promjeni. Vidljivozabrinut ,straţar priĎe kočiji.

„Kako se zoveš?“ upita gospoĎa.„Luka gospoĎo!“ nakloni se straţar.„Sluţiš li dugo u vojsci mog muţa?“

„Petnaest ljeta gospoĎo.“

„Kako to da si još uvijek obični vojnik?“

„Ovaj… gospoĎo, imao sam nekih problema zbog kojihnisam napredovao u sluţbi.“



„Voli pogledati dno čaše“ dobaci netko od njegovih

drugova.

„Koliko znam, svi vi volite ponekad popiti, to nije razlogda se čovjeku onemogući napredovanje. Luka… od sadasi ti zapovjednik ove druţine.“ Jedva sakrivajućismiješak, naredi gospoĎa Čupor. „Ali gospoĎo, nemoţete me samo tako smijeniti, ţalit ću se gospodaru“ protestirao je smijenjeni zapovjednik.

„Samo se ti ţali…., a do tada si obični vojnik. Dakle,zapovjedniče Luka, imate li što protiv da sveta braćanastave svoj put?“

„Nemam gospoĎo, neka slobodno proĎu.“

Ana je dok joj je srce udaralo poput bubnja, još uvijek nevjerujući da ju je u posljednji tren spasila njena najvećaneprijateljica, zloglasna gospoĎa Čupor, pognute glave prolazila pokraj Garičkih straţara.

***Sunce se uzdiglo na nebu, kad su se redovnici nakon

dugog, za Anu nenaviklu na hodanje vrlo iscrpljujućeg pješačenja, konačno pribliţili Čazmi. Ana je jedva hodalaod umora. Srećom po nju, redovnici su se čestozaustavljali. Zastali bi kod svakog raspela na koje bi

naišli i dugo se molili, što je Ana koristila da bi se koliko,toliko odmorila. Ana je glasno uzdahnula od olakšanja

kad se pred njima konačno ukazala, od kamena izgraĎenautvrda. Oko utvrde smjestio se veći broj malih, ali

ţivopisnih kuća. Ana je, dok su se pribliţavali tvrĎavi,koja kao da je rasla pred njima sa strahopoštovanjemgledala ogromne kamene bedeme koji su gledani odozdo

izgledali još veći i masivniji. Izvan utvrĎenih gradskihzidina, nalazilo se poveće naselje. To su uglavnom bile



kuće obrtnika, trgovaca i ljudi zaposlenih u samoj utvrdi.Većina graĎana Čazme, ţivjela je izvan bedema utvrde.

Samo najugledniji i najbogatiji stanovnici ţivjeli suunutar bedema. Kolona redovnika probijala se zajedno sa

ljudima i kolima ispunjenom glavnom ulicom, prema

glavnim gradskim vratima. Ana je pomalo prestrašeno,ali ipak radoznalo, promatrala vrevu i izloge raznih

dućana i radnji koje su se nalazile s obje strane ulice. Nikada nije bila sama meĎu običnim ljudima, gotovočitavo vrijeme svog ţivota provela je u svom dvorcu, vrlo

rijetko je posjećivala okolne Moslavačke gradove. Svakidosadašnji odlazak u grad bio je veliki doţivljaj za mladu

djevojku. I sada je bez obzira na svoju nezavidnu

situaciju, radoznalo gledala male dućane sa obje straneulice. Već na prvi pogled vidjelo se da u njima ima svegai svačega. U nekima se prodavala odjeća, dok su drugeimale sitnice potrebne svakom kućanstvu. Negdje iz

jedne od pokrajnjih ulica čulo se ritmično udaranjekovačkog čekića. Prolazili su pored malih krčmi, iz nekih

od njih dopirali su ugodni mirisi Moslavačkihspecijaliteta. Ana je od tih zamamnih mirisa osjetila silnu

glad, ali na njenu ţalost, redovnici se nisu obazirali nasve te blagodati. Uporno, ne zastajkujući, probijali su sekroz gradsku vrevu, ravno prema glavnim gradskim

vratima. Moţda je i bolje što se ne zaustavljamo, imam

vaţnija posla od razgledanja dućana, ionako nemamnovca da bih nešto kupila. Moram ući u utvrdu i pokušatirazgovarati s biskupom prije nego što mu gospoĎa Čupor ,ili njen sin, ispričaju svoju, naravno, laţnu verzijudogaĎaja na Moslavačkoj gori. Ana je bila uvjerena da je

gospodar Garića upravo zbog toga poslao ovamo

najmlaĎeg sina. Jedino joj nije bila jasna uloga gospoĎe



Čupor, kad su se majka i sin susreli na mostu, Ana je

vidjela, da je najmlaĎi sin iznenaĎen što vidu svoju

majku na putu, vjerojatno nije očekivao da će mu se ona pridruţiti. Prenula se iz misli kad se voĎa redovnikazaustavio ispred ogromnih vrata kojima se ulazilo u

utvrĎeni dio Čazme. Četvorica gradskih straţarazaustavljali su sve koji su pokušavali ući. VoĎa puta se predstavio straţarima i rekao kome ide u posjetu. Ana je bila vrlo zahvalna starom kaluĎeru, što joj je nabavio ovuredovničku odjeću. Da sam išla kao obična seljanka kaošto sam ţeljela sigurno me ne bi pustili unutra? Bilo je

očito da Gradski oci strancima ne dopuštaju slobodanulaz u grad. Svatko, tko je ţelio ući u samu utvrdu morao je navesti osobu koju ţeli posjetiti. Ana je stajalanedaleko straţara i radoznalo gledala ogromne bedeme i

naizgled malene kuće u njihovom podnoţju.„Došli smo u sluţbenu posjetu našoj braći

Dominikancima“ reče voĎa redovnika, straţaru.„Naravno, uĎite obaviješteni smo da čete stići!“

„Stanite!“ poviče drugi straţar, tek što je voĎa stupio uutvrdu.

„ Na javljeno je da će vas doći osmorica, a ja vidim, da vasima devet.“

„Ne brinite zbog toga, usput smo naišli na jednog vrlomladog redovnika koji je na putu prema Zagrebu.“ Kad

ju je pozvao rukom da priĎe, Ana se sasvim pribliţilastraţaru. Dok je prilazila, nadala se da straţar neće od njetraţiti da skine kapuljaču, još uvijek nije ţeljela otkrititko je. Planirala je tek kad se naĎe pred biskupom, otkritisvoj pravi identitet. Dok je pognute glave prilazila

straţaru, jedva je odoljela da ne popipa kako joj stoji

kapuljača. Nadala se da joj redovnička kapuljača dobro



sakriva kosu. Na trenutak je gledala starog, bradatog

straţara u oči, a onda je, ne ţeleći da joj dugo gleda lice,

brzo pognula glavu.„Naš mladi brat je jučer napadnut i opljačkan, srećom, boţja providnost ga je odvela ravno na prag svetogčovjeka s planine, on nas je zamolio da povedemodječaka sa sobom, prenoćit će u samostanu, a odmahujutro će sam nastaviti prema Zagrebu. Koliko sam uspiosaznati od starog kaluĎera, dječak nosi vrlo vaţnu poruku

biskupu u Zagreb.“

„Mladiću imaš sreće, stigao si na svoj cilj, ranije nego štosi se nadao. Otkad su Turci ponovno napali naše krajeve, biskup da bi bio bliţe neprijatelju, već duţe vrijeme boravi u svojoj ljetnoj rezidenciji, ovdje u Čazmi.“ Znači, biskup je ipak ovdje pomisli Ana, dok je ulazila u

utvrĎeni dio grada. Prolazeći glavnom ulicom, zadivljeno je gledala raskošne zgrade u kojima je ţivjela Čazmanska

vlastela. Uzdahnula je, kad je došla na prostrani gradskitrg, kojim je dominirala velika crkva sa dva visoka tornja.

Poput ostalih redovnika i Ana se gotovo instinktivno

prekriţila, kad su prolazili pored crkve. Moram nekakoneprimijećeno napustiti redovnike. Mislila je. Na

crkvenim tornju je iznenada, tjerajući veliko jatogolubova s krova, zazvonilo zvono. Svi redovnici su

zastali i ponovno se prekriţili. Nekoliko trenutaka kasnije

iz crkve su počeli izlaziti vjernici koji su bili na podnevnoj misi. Odlično! Evo mi prilike da napustimredovnike. Pomisli Ana. Umiješala se meĎu vjernike koji su izlazili iz crkve i neprimijećena se udaljila odredovnika. Sakrivena iz jednog ugla, promatrala je kao

redovnici, ne primijetivši njen nestanak nastavljaju svoj put prema Dominikanskom samostanu, koji se nalazio na



najvišem brdu. Uspjela sam! Stigla sam u Čazmu, jošsamo moram što prije pronaći biskupovu rezidenciju. U

kojoj od ovih zgrada stanuje biskup? Upita se djevojka,gledajući zgrade raskošniju jednu od druge. Tko pita, neskita. Sjeti se Ana mudrih riječi jedne od svojih sluškinja.Zaustavila je jednu stariju ţenu koja je u odori sluškinje prolazila pored nje.

„Molim vas gospoĎo, hoćete li mi reći u kojoj od ovihzgrada boravi biskup?“ Ţena je malo začuĎeno gledalamladog redovnika koji joj se obratio. „ Njegova svetost,

trenutno boravi u onoj tamo zgradi“ pokaţe ţenanajraskošniju od svih zgrada u Čazmi. Ana je osjetilalagano uzbuĎenje dok je prilazila pokazanoj zgradi.Osjetila je kako joj srce ubrzava svoj rad, na trenutak je

zastala di bi prikupila hrabrost, a onda je odlučno krenula prema dvojici straţara koji su stajali pred biskupovimvratima.

„Stani redovniče… kuda si se uputio?“ „Ţelim posjetiti biskupa.“

„Imaš li dogovorenu posjetu sa njegovom svetosti?“

„Ne… nemam, ali moram hitno razgovarati s njim.“

Straţar se nasmije na Anine riječi.„Imaš neki svoj nevaţni problem i odmah se ţeliš ţaliti biskupu. Misliš da biskup nema pametnijeg posla, negorješavati probleme mladih redovnika? Što ti se dogodilo

mladiću… moţda te je neki od starijih redovnika istukao, pa se ţeliš poţaliti njegovoj svetosti, nasmije se straţar.E… moj mladiću, ti misliš da njegova svetost nemadrugog posla, nego samo sjedi i prima svakog tko ţeli knjemu?

„Ali…“ Ţeljela je progovoriti Ana.



„Ne ide to tako, moj mladiću. Ako imaš neki dobarrazlog za posjetu biskupu, onda opat mora najaviti tvoju

posjetu, zatim moraš čekati date biskup pozove. Ali mladiću vjeruj mi… mogao bi senačekati otkad sam ovdje, straţar nikada nisam vidio da je biskup primio običnog redovnika bez pratnje njegovaopata ili nekog od starješina samostana.“ Ana je nakon

straţarevih riječi, shvatila da će nešto ranije nego što je planirala morati otkriti svoj identitet.

„Ja nisam redovnik, ja sam Ana kći Jelengradskog knezaJakova. Molim da me odmah najavite biskupu“ reče Ana,skidajući kapuljaču. Nekoliko trenutaka straţari sunijemo gledali dugu kosu boje meda koja se slobodno

rasula redovničkom haljom. Nekoliko ţena koje surazgovarale nedaleko prekinule su svoj razgovor i

zainteresirano gledale scenu pred biskupovom

rezidencijom.

„Ako ste zaista kneginja, kao što tvrdite, zašto ste takoodjevena?“ upita straţar.„Jedna kneginja ne mora baš svakom govoriti svojerazloge zašto sam došla ovamo i zašto sam ovakoobučena. To ću objasniti njegovoj svetosti kad me primi,

a sada me najavite“ najstroţe što je mogla reče Ana.„Ţao mi je gospoĎice, ali ne mogu… njegova svetost,trenutno nije ovdje. Ako ste zaista kneginja, onda ste

vjerojatno čula za bitku s Turcima, koja se odvijala prijenekoliko dana nedaleko od Gline?“

„Naravno da sam čula, moja braća su navodno nastradalau njoj, to je jedan od razloga zbog kojeg ţelimrazgovarati s biskupom. Ţelim saznati što se zaistadogodilo?“ rekla je Ana, jedva se suzdrţavajući da nezaplače. Straţar je nekoliko trenutaka gledao Anu u oči.



„Ţao mi je gospoĎice zbog vašeg gubitka, ali biskupzaista nije ovdje, bojim se da ćete morati čekati njegov

povratak.“ „Vrlo sam umorna od dugog puta, od rane zore pješačim,mogu li dočekati biskupa u njegovoj rezidenciji?“

„Ţao mi je, ali ne smijemo nikoga pustiti bez biskupova

odobrenja.“

Ana je gledajući straţara shvatila da neće popustiti.Vidjevši da je nekoliko ţena radoznalo promatra, ne

ţeleći da je slučajno zapazi neki od garićkih ljudi,

ponovno je navukla kapuljaču i odjednom postavšisvjesna svoje nezavidne situacije krenula prostranim

glavnim čazmanskim trgom. Pogledala je redovničkuhalju na sebi, osim nje nije ništa imala, ni odjeće ninovca, niti nekog vrijednog nakita kojeg bi mogla zaloţitida bi dobila dovoljno sredstava da se nekamo smjesti dok

je biskup ne primi. Pogledala je prema suncu koje se

polako spuštalo prema zapadu. Što ako se biskup danasne vrati, gdje ću prenoćiti, što ću jesti“ upita se ponovno

osjetivši glad. Koliko ću izdrţati bez hrane? Zabrinuto pomisli. Pogledala je prema samostanu na vrhu brda. Ne

mogu meĎu redovnike, primijetit će da sam ţena.Putujući ovamo nadala sam se da ću prenoćiti u biskupovoj palači, što ću sad? Upita se. Vidjevši je da jeljudi promatraju, odluči napustiti utvrĎeni dio grada.

Poţurila je kroz glavnu kapiju čazmanske utvrde, ţelećise što više udaljiti od mogućnosti da netko javigarićanima, da je prerušena u kaluĎera stigla u grad.

Vjerojatno gospoĎa Čupor neće biti sretna, ako shvati dame je upravo ona spasila i gotovo dovela ovamo. Tek što je izašla izvan gradskih zidina shvatila je da nije uspjela

pobjeći od gladi. Ovdje su se s obje strane ulice nalazile



gostionice. Okolicom su se širili zamamni mirisi poznatihMoslavačkih specijaliteta. Ana je osjetila kako joj se

nešto grči u trbuhu, slina joj je naglo ispunila usta. Da bi pobjegla od tih mirisa, gotovo je potrčala prema najbliţojsporednoj uličici. Uz mirise, ţeljela je izbjeći radoznale poglede koji su svuda pratili, za ovaj dio Čazme priličnoneuobičajenog gosta. Ana se zaustavila u hladovinistarog oraha prilično daleko od glavne ulice, ali ipakdovoljno blizu da bi vidjela biskupa i njegovu pratnju,

ako se kojim slučajem pojave na putu. Tek što je sjela natlo spazila je nekoliko otpalih zelenih oraha, brzo je uzela

jedan i pokušala oguliti zelenu koru sa nedozrelog ploda,

tek je zubima uspjela odgristi gorku koru, ukazao se

maleni sasvim zeleni orah. Ana se kad ga je teškommukom razbila, još više razočarala, shvativši da u ljuscinema gotovo ništa za jelo. Glad ju je natjerala da ustane iu nadi da će pronaći bar neku jestivu voćku prošeta

okolicom. Razveselila se kad je ugledala rodno stablo jabuke, tek kad je zagrizla zeleni vrlo tvrd i vrlo kiseli

plod, shvatila je da je i jabuka poput oraha još uvijekzelena.

„Oče…te jabuke još uvijek nisu zrele“ odjednom

progovori netko iza njenih leĎa. Ana se prestrašenotrgnula i brzo okrenula prema pogrbljenoj staroj ţeni.„Oprostite nisam znala da nisu zrel…“ zaustavila se u

pola rečenice, jer je vidjevši staričin začuĎeni pogledshvatila da se odala. Daleko sam od centra grada, ovdje

vjerojatno nema Garićkih špijuna, nemam se razloga

sakrivati. Pomisli Ana skidajući kapuljaču i pokazujućistarici svoju kosu.

„Oprostite bako, što sam vas zavarala, prerušila sam seda bih se sakrila pred zlim ljudima.“



„Ne brini drago dijete, ne moraš mi se opravdavati, poĎisa mnom, k od mene te nitko neće traţiti“ blagim glasom

reče starica, kad je shvatila da joj Ana ţeli objasniti zašto je ovako obučena. Ana je zahvalna što je strica nećeispitivati slijedila pogrbljenu ţenu prema malenojskromnoj kućici. Čim je ušla u mračnu prostoriju, Ana ponovno osjeti nalet gladi. Jedva se suzdrţala da lakomone navali na velik komad gibanice, što joj je drhtavimrukama pruţila pogrbljena starica.„Oprostite bako, što sam vam krala jabuke, ali bila

sam…, vrlo sam gladna, odavno nisam ništa jela“ punih

usta je pokušavala objasniti svoju situaciju.„ Ne brini dijete, samo ti jedi, ionako sam je namjeravala

dati nekome od mojih susjeda. Danas namjeravam

posjetiti kćerku koja ţivi u jednom od susjednih sela,

tako da idućih nekoliko dana neću biti kod kuće.Gibanica bi se ionako pokvarila prije nego što se ja

vratim.“ Ana se puno bolje osjećala nakon što je pojelanekoliko velikih komada domaće gibanice od sira.„Puno vam hvala, ţao mi je što vam ne mogu platiti.„Ne brini zbog toga, uvijek treba pomoći čovjeku unevolji, vratit ćeš mi uslugu, ako jednom pomognešnekom tko je u istoj situaciji kao ti sada.“ Ana je vidjela

da starica iako nije htjela ništa pitati ipak znatiţeljnogleda njenu redovničku odjeću. Ukratko joj je ispričala

što joj se dogodilo jučer i danas. Tek što je završila priču,na glavnoj ulici se začula galama i topot većeg brojakonja.

„To se sigurno biskup vraća, uvijek nastaje guţva kaddolazi u Čazmu. Poţuri dijete, najbolje da pokušašrazgovarati s njim prije nego što uĎe u svojurezidenciju.“



„Imate pravo! Hvala vam bako…“

reče Ana, ljubeći staricu u obraz. Kad je malo odmakla

od staričine kuće, još jednom se osvrnula i mahnula jojzatim je poţurila prema glavnim Čazmanskim vratima.Moram reći biskupu da što prije pošalje ljude u potraguza mojim ocem, kad sam napuštala Jelen-grad, pucnjava

je bila prilično ţestoka, tko zna što se tamo dogodilo. Dase otac uspio obraniti sigurno bi nekog poslao da me

obavijesti. Dva snaţna straţara istupe pred nju, tek što jehtjela stupiti u utvrĎeni dio grada.„Čemu tolika ţurba,redovniče?“ u pita stariji od njih.

„Moram poţuriti, ţelim razgovarati s biskupom prijenego što uĎe u svoju rezidenciju.“

„ Iz kojeg samostana dolazite?“ upita straţar GledajućiAninu redovničku halju. Ana je tek sad shvatila da imakapuljaču na glavi i da straţari misle da je ona redovnik.Brzo skine kapuljaču, pokazujući straţarima svoju dugu

kosu boje meda.„Ja nisam redovnik nego Jelen-gradska kneginja, ţelimšto prije razgovarati s biskupom.“ „Oprostite ako sam bio

grub, nisam znao tko ste, molim vas poĎite sa mnom.“

Ana se ubrzo našla pred krupnim proćelavim muškarcem.„Oprostite gospoĎice, što smo vas prije, nego što stupite pred njegovu svetost, doveli ovamo, ali uvijek

provjeravamo sve koji ţele razgovarati s biskupom. Vi se

nalazite u zgradi Čazmanskog redarstva, a ja samzapovjednik, molim vas da se predstavite.

„Ja sam Ana, kći Jelen-gradskog kneza Jakova.“ „Drago

mi je gospoĎice Ana, imate li moţda neki dokumentkojim moţete potvrditi da ste zaista ono što tvrdite.“

„Na ţalost nemam, morala sam iznenada napustiti svojdom, nisam uspjela uzeti svoje stvari.“



„ Zaista što se dogodilo?“

„Naš susjed, knez Pavao Čupor, sinoć je napao Jelen-

grad.“ „Kaţete da je vaš dvorac napadnut i vi niste uspjeli uzeti

dokumente?“

„Na ţalost, tako je! Noćas je knez Pavao sa velikomgrupom ljudi provalio u naš dvorac, jedva sam uspjela pobjeći.“

„A muškarci u vašem dvorcu, zar oni nisu uspjeli odbiti

napad?“

„Na ţalost, jučer prije podne ja i otac smo dobiliobavijest da su moja braća i sva naša druţina nestali u bitci s Turcima.“

„Istina i ja sam nešto čuo o toj tragediji.“

„Zaista! zar znate što se dogodilo s mojom braćom?“

„Na ţalost gospoĎice, čuo sam samo glasine ne znamništa zasigurno. Kaţete da ste jučer prije podne dobili

obavijest o nestanku vaše braće, kada točno ako smijemznati?“

„Tek što smo sjeli ručati, sluge su najavile dolazak jahača.“

„Dakle oko ručka zanima me kako je vaš susjed tako

brzo uspio doznati vijest, čak je gotovo odmah isti dan

napao Jelen-grad?“

„Ana se na trenutak zbuni, zabrinuta za sudbinu svog

oca, tek je sad shvatila da je Pavao Čupor tek nekolikosati nakon obavijesti počeo svoj napad, najprije svinje, aodmah zatim i stvarni upad u njen dvorac. Ne znam

gospodine, vjerojatno mu je neko javio o nestanku moje

braće.“

„I kaţete, da se vaš okrutni susjed, ne obazirući se navašu tugu odmah okomio na vaše imanje. Recite mi



gospoĎice, kako to da se samo nekoliko sati nakon

napada na Jelen-grad, Garićka kneginja Katarina i njen

najmlaĎi sin, mirno kao da se ništa nije dogodilo, šećuČazmom?

„Ne znam, moţda ne znaju za napad ili da bi zavarali biskupa, glume da se ništa nije dogodilo.“

„I svi stanovnici Moslavine, ko ji su danas došli u gradtakoĎer glume da se ništa nije dogodilo, pomalo me čudi,što nitko od njih nije prijavio nikakav napad. NegogospoĎice, objasnite mi zašto ste, ako ste zaista knegin ja,

obučena u redovničku odjeću?“

„Rekla sam vam, zašto. Morala sam brzo pobjeći.“

„Kako to da ste pobjegla u redovničkoj odjeći, zar svekneginje u svojim sobama umjesto haljina imaju odjećumladih redovnika?“

„Naravno, da nisam iz svog dvorca bjeţala u ovojodjeći.“

„Nego u čemu?“ „U haljini. naravno!“

„Otkud vam onda ova odjeća, kako ste bjeţeći prednapadačima uspjela pronaći redovničku odjeću?“

„Dao mi ju je stari kaluĎer, koji ţivi na vrhu Moslavačkegore.“

„Stari kaluĎer, kaţete. Nedavno sam zbog nekih privatnihrazloga bio kod njega, nije mi izgledao kao da ima odjeće

za davanje, dapače njegova halja je bila prilično izlizana ina nekoliko mjesta poderana, dok je ova koju vi imate na

sebi gotovo nova. Dakle djevo jko… otkud ti redovničkaodjeća?“ odjednom strogo, ne poštujući Anu, upitazapovjednik.

„Rekla sam vam, da mi ju je dao kaluĎer.“ „Znači,ostaješ pri svojoj priči. Dobro povjerovat ću ti, da si



zaista Jelen-gradska kneginja, ako mi dovedeš nekogsvjedoka koji će potvrditi da si zaista osoba za koju se

predstavljaš. Dakle djevojko, kaţi mi ime nekog stanovnika Čazme koji te poznaje?“ Ana je iznenaĎena promjenom ponašanja zapovjednika redarstva shvatila da je u neprilici. Iako Jelen-grad nije bio daleko od Čazme,vrlo rijetko je dolazila ovamo. Što se tiče posjetaČazmanaca Jelen-gradu, Ana se iako ih je sigurno

upoznala bar nekoliko nikada nije potrudila upamtiti

njihova imena, niti titule, tako da se sada nije uspjela

sjetiti nekoga tko se predstavio da je iz Čazme. Mislimasu joj proletjeli likovi mnogih posjetitelja, ali nikako nije

mogla povezati imena i lica ljudi kojih se sjećala.„Dakle, djevojko trebam samo ime jedne osobe, koja te

moţe prepoznati i bit ćeš slobodna.“

„ Ne znam, ne mogu se sjetiti nikoga“ tiho, reče Ana.„Dakle, nikog ne poznaješ?“

„Naţalost. ne.“ „Dobro gospoĎice, dat ću ti vremena da razmisliš, što ćešmi odgovoriti prilikom idućeg susreta. Odvedite ju u

ćeliju!“ naredi straţarima. Nekoliko minuta kasnije, Ana je sjedila na tvrdom, drvenom leţaju i tupo buljila utračak svjetlosti koja je dopirala kroz vrlo malen, debelim

ţeljeznim šipkama okovan prozorčić. Što se to odjednomdogodilo s mojim lijepim ţivotom? Do jučer sam ţivjela

sretna i zadovoljna, nisam se o ničemu brinula, niti samznala da toliko zla postoji na ovom svijetu, a onda

iznenada kao da je sam nečastivi zaigrao svoje kolo.

Nestala su moja braće, a za oca ne znam, jeli ţiv mrtav ilizarobljen, a ja sam potpuno neduţna dospjela u ovaj pljesnivi i prljavi zatvor. Očajno je, pokušavajući sesjetiti bar jednog imena koje bi mogla povezati s



Čazmom uzdahnula. Ubrzo je shvativši da ne poznajenikoga kome bih se mogla obratiti za pomoć odustala.

Umorna od neprospavane noći i dugog napornog pješačenja sklupčala na smrdljivom leţaju. Brzo se,gotovo odmah čim je legla, uspravila. Leţaj je smrdio naneoprana tijela ljudi koji su prije nje boravili u ovoj ćeliji.Ipak, umor ju je ubrzo savladao i Ana se ne obazirući sena smrad i neudobnost ispruţila na tvrdom leţaju. Tekšto je zadrijemala, začula je korake u hodniku. Nekolikoljudi se zaustavilo pred njenom ćelijom, osjetila je kako

joj srce ubrzava svoje otkucaje. Moţda su shvatili da jedošlo do zabune, moţda će me biskup ipak primiti.Pomisli. Brzo je ustala kad je čula je okretanje ključa u bravi.

„Izlazi!“ poviče grubi glas. Ana je okruţena straţarimahodala mračnim hodnikom činilo joj se da idu usuprotnom smjeru od izlaza. Kuda me vode to nije

hodnik kojim su me doveli? Upita se prestrašenadjevojka. Straţar ispred nje se zaustavio pred debelimvratima i otvorio ih ušli su u veliku prostoriju na čijimzidovima je gorjelo nekoliko svjetiljki. Četvorica ljudistajalo je u prostoriji i gledalo Anu. Zadrhtala je kad je na

sredini prostorije spazila metalne okove kako vise sa

stropa. Kamo su me to doveli, što hoće od mene? Upitase zabrinuto.

„Dakle, djevojko jesi li r azmislila kako ćeš odgovoriti namoja pitanja? Reci mi kako se zoveš i otkud dolaziš?“ ne

čekajući Anin odgovor upita zapovjednik redarstva.„Rekla sam vam, ja sam Ana, kći Jelen-gradskog kneza

Jakova.“

„A odjeću ti je dao stari kaluĎer s planine?“

„Tako je!“ s olakšanjem, potvrdi Ana.



„A ta odjeća, nije nekim slučajem skinuta s nekog svetogčovjeka kojeg ste ti i tvoji gospodari nedavno zarobili ili

čak ubili?“ Ana je iznenaĎeno gledala u zapovjednikaredarstva, nije joj bilo jasno o čemu on govori.„Ne razumijem o čemu govorite?“

„Što si ono rekla, zašto si došla u Čazmu?“ ponovno se

ne obazirući na Anine riječi upita zapovjednik redarstva.„Htjela sam razgovarati s biskupom, zamoliti ga da mi

pomogne.“

„A nisi ga slučajno, kad mu priĎeš dovoljno blizu htjela

ubiti.?“

„Ubiti biskupa! zašto bih to zaboga, ţeljela učiniti?“

„Zato što si od svojih gospodara dobila takvo nareĎenje.“

„Kakve gospodare spominjete, ne razumijem o čemugovorite?“

„Ne moraš se više pretvarati, sve znamo.“

„O čemu vi to govorite što znate?“

„Znamo da ti nisi nikakva kneginja, nego špijunka koju je turski aga poslao da ubije našeg biskupa.“

„Ali ja nisam špijunka, ja sam Ana, kći Jelen-gradskog

kneza“ jedva promuca, zaprepaštena Ana.„Priznat ćeš ti meni sve, okujte ju!“ naredi zapovjednik.

„Čekajte! Prije nego što je okujete, svucite tu svetu haljusa nje. Vidjet ćemo skrivaš li moţda neko oruţje u njoj ilimoţda čak pronaĎemo tragove krvi pravog vlasnika.“

Čula je nekoliko koraka iza sebe i kriknula kad su jegrube muške ruke uhvatile i počele grubo svlačitiredovničku odjeću s nje. Ana se borila i otimala ali protivsnaţnih muškaraca nije mogla ništa učiniti. Dvojicasnaţnih muškaraca odvukli su Anu do ţeljeznih okova,osjetila je kako joj podiţu ruke visoko u zrak nakon

nekoliko trenutaka hladno ţeljezo joj je stegnulo zapešća.



Ana je obučena samo u tanko donje rublje, ruku iznadglave bespomoćno lancima vezana za strop stajala u

sredini velike prostorije. Bespomoćno i posramljeno je pognula glavu pred muškim pogledima. Osjećala se kaoda je gola iako je imala rublje na sebi. Zadrhtala je kad je

vidjela kako joj se jedan snaţni muškarac pribliţava s bičem u ruci. Kad je nekoliko puta zamahnuo Ana jezačula zlokobno pucketanje biča. Čvrsto je zatvorila očida ne gleda muškarca pred sobom. Boţe daj mi snage dane vrištim. Ja sam kneginja, kći hrabrog Jelen-gradskog

kneza. Moram biti hrabra, ne smijem moliti za milost,

neću pred ovim muškarcima pokazati slabost.„Ne volim mučiti mlade lijepe djevojke, pruţit ću ti još jednu priliku, hoćeš li nam sada lijepo ispričati tko si i

tko te je poslao ovamo?“

„Rekla sam vam već više puta, ja sam Ana, kći Jelen-

gradskog kneza Jakova.“

„Dobro tvrdoglava djevojko, ako ti tako ţeliš neka budevjeruj mi, prije ili kasnije sve ćeš priznati.“ počnitemomci. Naredi zapovjednik udaljujući se nekolikokoraka od Ane. Više je osjetila nego čula da je čovjek izanje zamahnuo. Ana je napela sve mišiće očekujući udarac bića. Strahovita bol prošla joj je tijelom kad joj je bičošinuo leĎa. Zastenjala je od boli, stisnutih zuba gutala je

suze bola i poniţenja. Ne smijem se uspaničiti. Ne

smijem vrištati, ma koliko ovo mučenje trajalo, ponavljala je u sebi napinjući tijelo za slijedeći još bolnijiudarac.

Četvrto poglavlje



„Dakle djevojko, jesi li se predomislila? Hoćeš li namreći svoje pravo ime, ili moţda radije ţeliš da nastavimo

?“ „Nemam vam što reći, rekla sam vam svoje pravo ime. Jasam kneginja Ana iz Jelen-grada.“ „U redu, ako ţeliš bititvrdoglava, vjerujem da ćeš se nakon još nekolikoudaraca predomisliti. Nastavite!“ naredi zapovjednik.

Ana je zaţmirila i napela tijelo, Prije nego što jeočekivana bol ponovno prostrujala Aninim tijelom.

„Stanite!“ Začuo se ţenski glas odnekud iza Aninih leĎa.Ana u prvi trenutak nije bila sigurna, jeli zaista čula glasili joj se zbog boli i straha učinilo. Shvativši da udarac nedolazi, otvorila je oči. Moţda mi se nije pričinilo, pomisliugledavši zapovjednika kako gleda nekoga iza njenih

leĎa. Ana je slijedeći njegov pogled, okrenula glavu prema vratima. Očima ispunjenim suzama jedva jevidjela siluetu krupne ţene koja je stajala na otvorenim

vratima. „GospoĎo Sofija, moram priznati da samiznenaĎen što vas vidim ovdje.“ Nakloni se zapovjednik.

„ Nadam se da nisam zakasnila, maloprije sam doznala da

ste uhvatili djevojku koja tvrdi da je Jelen-gradska

kneginja Ana?“

„Jesmo gospoĎo Sofija, ali nakon ispitivanja smo utvrdilida ta djevojka nije kneginja, nego najvjerojatnije Turska

špijunka poslana ovamo da ubije biskupa.“

„Gdje je ta djevojka? Htjela bih je pogledati i nakratkorazgovarati s njom.“

„Zašto? Zar vi poznajete Jelen-gradsku kneginju?“

„Srela sam je nekoliko puta, vjerujem da ću je prepoznati.“

„DoĎite ovamo i pogledajte ovu djevojku u okovima.“

Ana je s malo nade promatrala nepoznatu ţenu kako joj



prilazi. Ako ja nju ne poznajem, neće ni ona mene prepoznati , samo će potvrditi da ja nisam ona za koju se

predstavljam i tako me uvaliti u još veću nevolju. Zabrinese. U meĎuvremenu ţena je prišla sasvim blizu.Zapovjednik je primaknuo svjetiljku Ani i odmaknuo

nekoliko pramenova kose koji su pali na njeno unatočhladnoći u prostoriji uznojeno lice.„Znala sam!“pomisli Ana kad je ţena nakon svega

nekoliko trenutaka okrenula glavu od nje. „Gospodine

zapovjedniče ţao mi je, ali moram vam saopćiti da steoptuţili pogrešnu osobu. Ova djevojka je nedvojbeno, kćiJelengradskog kneza Jakova i pokojne kneginje

Karoline.“

„Jeste li sigurni gospoĎo Sofija?“

„ Naravno da sam sigurna.“

„U redu, vjerovat ću vam! Odmah odveţite djevojku“naredi zapovjednik. Ana je, dok su joj s ruku skidali

okove, kroz suze zahvalno gledala nepoznatu ţenu.Odahnula je kad su joj ruke ponovo bile slobodne, jedva

se suzdrţavala da ne dodirne bolno mjesto na leĎima.„DoĎi dijete. Ne boj se, sad si sigurna.“ reče njeţnimglasom nepoznata ţena. Ana je polako, nesigurna što ćese dalje dogoditi, prišla bliţe dami.„Pogledajte je još jednom, ne bih ţelio da doĎe dogreške.“

„Ne brinite zapovjedniče, sasvim sam sigurna. Kako ne bih prepoznala kćerku svoje najbolje prijateljice.“

GospoĎa je kritički pogledala zapovjednika.„Dajte joj odjeću, zar ne vidite da je jadnica skoro gola.“r ekla je gledajući Anu obučenu samo u tanko donje

rublje. Tko je ta ţena? Nikad je nisam vidjela? Tvrdi da je najbolja prijateljica moje majke. Neću sada razmišljati



o tome, nije vaţno tko je, vaţno je da me je spasila oddaljnjeg poniţenja. Tko zna koliko bih još udaraca mogla

pretrpjeti prije nego što bi počela plakati i moliti zamilost. Pomisli Ana, prestrašeno gledajući čovjeka koji je još uvijek sa bičem u ruci stajao nedaleko od nje. Ţena je prišla Ani i čvrsto je zagrlila.„Kako si dijete? Oprosti što nisam stigla ranije i spriječilada se dogodi ovo što ti se dogodilo. Prekasno sam saznalada si ti djevojka koju su uhvatili redarstvenici. Nisam

mogla vjerovati kad sam od ţena na trgu čula da mladakneginja, gospodarica Jelen-grada hoda gradom obučenau redovničku odjeću. Pošla sam te traţiti, a onda samslučajno saznala da su redarstvenici uhvatili tursku

špijunku u redovničkoj odjeći. Nadam se, da sam ipakstigla na vrijeme. Jesi li ozbiljnije ozlijeĎena?“

„ Ne brinite, stigli ste na vrijeme. Ponos mi je nastradao

više nego tijelo. Hvala vam, gospoĎo!“ odgovori Ana,

dovršavajući oblačenje redovničke halje. Odmah se boljeosjećala jer više nije bila onako polugola, izloţena pogledima.

„Gospodine zapovjedniče! Hoćete li mi dozvoliti da

odvedem Anu kući?“ upita krupna ţena. „ Naravno,

pobrinite se za nju.“ GospoĎice, oprostite zbognesporazuma, ali Turci su vrlo blizu, opasnost vreba sa

svih strana, a naš biskup je vrlo vaţan za obranu

domovine. Morali smo reagirati čim smo ćuli da seTurska špijunka prerušena ubacila u naš grad.“ Ana se,

zahvalna što je u posljednji tren spašena, nije bunila zbog postupka redarstvenika.

„PoĎimo dijete. Dosta vremena si provela u ovomzatvoru i u toj gruboj odjeći. Moram se što prije pobrinutiza tebe.“ Ana je hodajući za Sofijom izašla na ulicu i s



uţivanjem je, nakon boravka u smrdljivoj ćeliji, udahnulasvjeţ noćni zrak i zahvalno pogledala zvjezdano nebo.

Pogled joj je pao na krupnu ţenu koja je hodala kraj nje.Za sada nije vaţno tko je ta ţena, vaţno je da me jaspasila iz one grozne tamnice. Ana je nehotice popipala

mjesto na leĎima gdje je bič ostavio svoj trag. Tko znašto bi sada bilo sa mnom da ona nije došla. Mislila jeAna, dok je slijedila ţenu prema jednoj od raskošnihzgrada na glavnom Čazmanskom trgu.„Dijete, što ti se dogodilo? Kako to da si se u redovničkojodjeći pojavila u Čazmi i završila u zatvoru? Zar se neštodogodilo tvojem ocu i braći?“ upita ţena, čim su sesmjestile u raskošno namještenom stanu.„Oprostite gospoĎo, vrlo sam vam zahvalna što ste mespasili, ali prije nego što odgovorim na vaša pitanja,ţeljela bih znati tko ste vi? Kako ste me prepoznali, kad ja vas, sigurna sam u to, nikad nisam vidjela?“

„Dijete, nije moguće da me ne prepoznaješ, zar si mezaista zaboravila?“

„Ţao mi je gospoĎo ali, ali ne sjećam se da smo se

srele.“

„Istina, već je puno vremena prošlo od kad smo se zadnji put vidjele. Prošlo je mnogo vremena od mog zadnjeg posjeta Jelen-gradu.“

„Zašto nas niste nastavila posjećivati?“

„ Nisam smjela.“ „ Zašto, što se dogodilo?“

„Prilikom zadnjeg posjeta, posvaĎala sam se s tvojimocem.“

„Zašto?“

„Optuţila sam ga da je tvoju majku zarobio u svom planinskom dvorcu i da je nikud ne pušta. Rastali smo se



u ne baš dobrim odnosima. Zapravo, tvoj me otac jednostavno izbacio iz dvorca i zabranio mi da se ikada

više pribliţim Jelen-gradu. Nekoliko mjeseci kasnije,tvoja se majka razboljela. Na ţalost, zbog svaĎe s tvojimocem, nisam je više smjela posjetiti. Ni na sahranu jojnisam mogla doći, prekasno sam saznala da je mojanajbolja prijateljica umrla.“ plačnim glasom, rečegospoĎa Sofija.„Moţeš misliti, kakav sam šok doţivjela kad sam poslijevečernje mise slučajno čula da su redarstvenici uhvatilidjevojku, koja se obučena u redovničku odjeću predstavlja kao kneginja Ana. U početku nisam vjerovala pričama, ali sam srećom, ipak odlučila posjetiti redarstvo.Oprosti mi što nisam na vrijeme stigla, voljela bih da samdošla prije nego što su te ozlijedili.“

„Nije vaţan taj jedan udarac ,već sam gotovo zaboravilana njega, vaţno je da ste me spasila od biča tih ok rutnih

ljudi. GospoĎo Sofija, ne mogu vam riječima iskazatikoliko sam vam zahvalna zbog toga, oprostite mi što vasnisam prepoznala, ali ja vas se zaista ne sjećam.“

„Nije čudno, što me se ne sjećaš, bila si mala djevojčicakad smo se posljednji put vidjele. Osim toga, danas sam

nešto krupnija nego što sam onda bila“ nasmiješi seSofija.

„Ali sada nije vrijeme za razgovor, vjerujem da se nakon

boravka u onom groznom zatvoru osjećaš prljavo, moţdase ţeliš okupati i skinuti tu grubu mušku odjeću. Dok seti kupaš, sluškinja će nam pripremiti ukusnu večeru.Vjerojatno u zatvoru nisi dobila ništa za jelo. Najprije seosvjeţi, a za večerom ćeš mi ispričati što ti se dogodilo.Zašto si ovako odjevena i kako si završila u zatvoru?“r eče, smiješeći se Sofija. „Hvala vam gospoĎo!“



„GospoĎo! Opet ta gospoĎa! Ne ţelim više čuti tu riječod tebe! Dok si bila mala, ja sam za tebe uvijek bila teta

Sofija. Ţelim da tako i sada bude.“ Nakon nevjerojatnougodne, tople kupke, Ana je obučena u finu svilenukućnu haljinu sjedila za stolom. Nakon večere, koju jegladna djevojka s tekom pojela, ispričala je Sofiji sve odogaĎajima na Moslavačkoj gori.„Znači, napustila si Jelen-grad usred napada. Ne znaš štoti se dogodilo s ocem?“

„Naţalost ne. Sinoć kad je Garički knez napao našdvorac, morala sam bjeţati pred njegovim ljudima.“

„Jadnice mala, kako si se uspjela spasiti?“

Ana je, da bi izbjegla dodatna Sofijina pitanja, odlučila prešutjeti ulogu maskiranog jahača.„Jedan od naših vjernih slugu me odveo u jednu kolibicuna vrhu planine. U njoj ţivi stari kaluĎer, on me je sakrioi spasio od progonitelja.“

„Stari kaluĎer s vrha planine te spasio? Čula sam, zaistamnogo priča o njemu. Narod za njega tvrdi da je ţivisvetac. Znači, on ti je pomogao?“ „Da. Sakrio me je pred

progoniteljima i dao mi ovu odjeću.“

„A tvoj otac? Dolazeći ovamo, nisi uspjela saznati što muse dogodilo?“

„Na ţalost, nemam nikakve informacije o svom ocu. Doksam napuštala Jelen-grad čula sam pucnjavu i vrisku

ranjenika. Na ţalost, morala sam bjeţati pred progoniteljima. Ne znam što se kasnije dogodilo?“

„Zašto si krenula baš u Čazmu? Zar ti Kutina iliPopovača nisu bili bliţe?“

„Odmah nakon što smo vidjeli da je ograda našegvinograda namjerno ljudskom rukom iščupana,dogovorila sam se s ocem da ću poći u Čazmu biskupu



prijaviti napad i usput doznati što se zaista dogodilomojoj braći. Kad je napad počeo, ja sam već bila spremna

za putovanje ovamo. Naţalost iznenadili su nas, tako dasam se obučena samo u noćnu haljinu jedva uspjelaspasiti. Jedina nada mi je da mi biskup, kad čuje moju priču, izaĎe ususret i pomogne mi.“

„Hm… Na ţalost biskup više nije u Čazmi. Došao jedanas nakratko, da bi popunio zalihe za vojsku i odmah

se vratio u tabor naše vojske, negdje na bosanskojgranici. Koliko sam čula od graĎana bit će ga teško pronaći, on je jedan od voĎa naše vojske, nitko ne znagdje je i kad će se vratiti. I sama si na svojoj koţi iskusilakako je dobro biskup čuvan, bit će teško s njim stupiti ukontakt. Previše je opasno da na ratom zahvaćenom podr učju sama traţiš biskupa.“ „Imate pravo. Ionako ne

bih mogla poći, nemam ništa osim ove redovničkeodjeće.“ Ana je razočarano, pognula glavu.

„Draga djevojko, zašto se brineš kad moţeš ostati kodmene koliko ţeliš. Ovdje ćeš biti na sigurnom, a biskupće se sigurno uskoro vratiti u Čazmu.“

„Gosp.. ovaj teta Sofija, ne mogu dugo čekati! Moramdoznati što mi je s ocem i spasiti ga ako je još uvijekţiv.“

„Lijepo od tebe što ţeliš pomoći svom ocu, ali ti si ipaksamo djevojka, i to prilično mlada. Zaista ne znam kako

to misliš učiniti?“ „Još prije napada na Jelen-grad imala sam plan kako da

pomognem ocu u borbi s Čuporima, ali na ţalost, moralasam bez ičega pobjeći i sada ću teško ostvariti svojezamisli.“

„Draga djevojko, zašto se brineš, kad imaš svoju tetu

Sofiju. Samo ti meni reci, što si isplanirala? Ja ću ti



pomoći koliko god je to moguće.“ Ana je, nekoliko

trenutaka gledala Sofiju.

„Nemam što izgubiti“ pomisli gledajući Sofijino lice.Iako je bila vrlo umorna i pospana, ipak je odlučila povjeriti se Sofiji.

„Oprosti teta Sofija, ali sramim se, tek sam te upoznala, a

već moram traţiti pomoć od tebe.“ „ Ne brini draga moja,

rekla sam ti već da se kajem zbog tvoje majke.“

„Oprosti teta Sofija, bojim se da ćeš me smatrati ludom,ako ti kaţem svoj plan.“

„Ludom! Zašto? Hajde, ispričaj mi već jednom! Nemojme više mučiti.“

„Zapravo, glavni razlog mog dolaska u Čazmu nije posjeta biskupu.“

„ Nego, koji?“

„Teta, nadam se, da me nećeš smatrati luĎakinjom.“

„Opet ti s tom tvojom ludosti! Hajde reci već jednom.“

„Odlučila sam, potraţiti muţa.“ „Potraţiti muţa! Čekaj malo, što to govoriš?“

„Eto vidiš. Znala sam da ćeš misliti da sam luda.“

„Ne. Ne mislim da si luda, samo sam iznenaĎena imoram priznati zbunjena. Ne razumijem te, brineš se zaoca, kaţeš da ga ţeliš spasiti, a sad odjednom pričaš oudaji. Kakve veze ima udaja s spašavanjem tvog oca?“začudi se Sofija.

„Dugo sam razmišljala kako da od našeg gramzivogsusjeda spasim oca i Jelen-grad, zaključila sam da jeudaja za čovjeka dovoljno moćnog da se suprotstavi

garićkom silniku najbolje rješenje.“

„GospoĎa Sofija je očito razmišljajući o Aninim riječimazamišljeno sjedila.



„Moram priznati da si me iznenadila. Udati se za nekoga

tko moţe isprašiti tur garićkom silniku, nije loša ideja.

Dapače odlična je.“ „Bila je prije napada na Jelen-grad sad je na ţalostneizvediva. „ rekla je Ana gledajući smotuljakredovničke odjeće u kutu.„Zašto, čemu govoriš, zar si se usput predomislila?“

„Nisam ali više se ne mogu udati.“

„Zašto?“

„Prošle noći sam sve izgubila. Tko će oţeniti ubogukneginju koja osim redovničke odjeće ništa nema?“

„Kako nemaš, imaš Jelen-grad!“

„On je sada u tuĎim rukama.“

„Ne brini neće dugo, naći će tebi tetka Sofija muţa odkojeg će garićki knez bjeţati, ko vrag od tamjana“nasmije se Sofija. Odmaknuvši se od Ane ispitivački jeodmjeravala raskuštranu kosu i preveliku kućnu haljinu

koju je Ana imala na sebi.„Drago dijete, nisi svjesna koliko si me obradovala. Tako

sam sretna što si upravo meni rekla svoje planove. Ne brini zbog toga što nemaš novca ni odjeće, ja ću se pobrinuti za tvoju odjeću i ne samo to pomoći ću ti da pronaĎeš muţa.“

„Ali teta Sofija. Ne mogu prihvatiti vašu ponudu, već stedovoljno učinili za mene.“

„Ne brini se dijete, pomaţući tebi, osjećam se kao da pomaţem tvojoj majci. Priznat ču ti nešto. Oduvijek samosjećala krivnju što nisam bez obzira na tvog oca, posjetila tvoju majku dok je bila bolesna. Ako tebi sada

pomognem, moţda će mi to umanjiti osjećaj krivnje.Ali,dosta je razgovora o ruţnim stvarima, krenimo na

posao.“ nasmije se veselo, Sofija.



„Odmah ujutro ćemo krenuti u kupovinu. Nabaviti ću tinekoliko krasnih haljina, zatim ćemo, već iduću nedjelju

organizirati veliku zabavu na kojoj ćeš upoznati svevaţnije mladiće iz okolice. Ne brini, ti si prekr asna

djevojka, svi će se otimati za tebe,vidjet ćeš. Već zanekoliko mjeseci bit ćeš ţena najljepšeg momka uokolici.“

„Ali, teta Sofija! Nisi me razumjela. Ja nemam toliko

vremena, niti traţim mladog i lijepog muţa.“

„Što to govoriš djevojko? Naravno da traţiš. Mlada si,lijepa,a i vlasnica bogatog imanja. Neće biti problema stvojom udajom.“

„Ali teta, ja se ţelim što prije udati za snaţnog muţa savelikom vojskom. Čovjeka koji moţe spasiti moj dom.“

„Djevojko, znaš li što govoriš? Takvi muškarci su stari!

Zar se ţeliš udati za starca?“

„Ako moram, udat ću se za bilo koga, samo da spasim

svog oca.“ „Djevojko, nemoj govoriti gluposti, pronaći ćemo tilijepog mladog momka s kojim ćeš sretno ţivjeti.“

„A moj otac?“

„Sigurna sam da će knez Pavao pustiti tvog oca, ako to

biskup zatraţi od njega.“

„A Jelen-grad? Što će biti s mojim domom, ako se udamkako ti kaţeš?“

„Ţivjet ćeš u dvorcu svog muţa. Zašto se brinuti za tustaru utvrdu negdje na vrhu planine, bogu iza leĎa, kadmoţeš ţivjeti u gradu kao prava dama. Ići ćeš na svedruštvene skupove i na najraskošnije plesove. Bit ćešobučena u najljepše haljine, okićena prekrasnim nakitom, brzo ćeš zaboraviti one ruševine u planini. Nemaš pojma



koliko sam bila ljuta, kad se tvoja majka odlučila udati uonu pustoš.“

„Teta Sofija, one ruševine, kako ih ti zoveš su moj dom!“ „Dom će ti biti, tamo kamo se udaš.“ Ana tuţno pogneglavu.

„Hvala ti teta Sofija što si mi htjela pomoći, ali ne mogu prihvatiti tvoju pomoć. Molim te, dopusti mi da prenoćimkod tebe. Sutra ujutro ću otići, neću ti više smetati.“

„Djevojko! O čemu to govoriš? Oprosti što sam senaljutila, ali ne mogu si pomoći. S tvojom majkom samse uvijek svaĎala zbog njene udaje u Jelen-grad. Oprosti

draga, neću to više nikad spominjati. Od sada će biti kako

ti ţeliš. Ako sam te dobro shvatila, tebe zanima jedino dašto prije pronaĎeš nekoga tko bi se mogao suprotstaviti

garićkom silniku?“

„Tako je teta Sofija, ne zanima me drugo ništa, nego dašto prije doznam što je s mojim ocem“ reče Ana

zijevajući. Bila je toliko umorna da je jedva drţala očiotvorenima.

„Hm… podsjetila si me na nešto što sam nedavno čula.Sjetila sam se tuţne priče, što je nedavno kolalaČazmom.“

„Priče. Kakve priče?“

„Nedavno je u Čazmi sa svojom druţinom boravio mladi plemić koji je imao veliko lijepo imanje, negdje u okolici

Petrinje. Ljudi su govorili da je njegov brat nedavno nakocki izgubio čitavo imanje. Nakon čega je taj mladi plemić morao napustiti svoj dom. Čula sam, da jeosnovao vlastitu druţinu koju iznajmljuje kao pratnju

bogatim trgovcima koji prolaze nesigurnim krajevima.

Moţda bi vas dvoje mogli pomoći jedan drugome. Ti binjemu dala imanje i plemićku titulu, a on tebi snaţnu,



dobro uvjeţbanu druţinu, spremnu za borbu s bilo kime,a osim što ima dobre ljude, čula sam da je taj mladić vrlo

zgodan. Tako da ćeš jednim udarcem ubiti dvije muhe.“ „Rekla sam ti već, da me ne zanima ljepota, samo ţelimšto prije spasiti oca.“

„Tek nedavno je pao mrak, ako ţeliš, mogu poslati nekog

da pokuša pronaći tog mladića? Tko zna kad

porazgovarate, moţda se uspijete dogovoriti.“

„Naravno da ţelim, rekla sam ti, nemam vremena zagubljenje. Ţelim, ako je još uvijek ţiv, što prijeosloboditi svog oca. Ako nije, onda ţelim osvetitinjegovu smrt.“ odgovori, zijevajući Ana.„Ţao mi je teta, ne mogu više razgovarati s tobom, tolikosam umorna, ne mogu drţati oči otvorenima.“

„Svakako mila moja, oprosti što te nisam pustila naspavanje,ali da bih ti mogla što prije pomoći, morala samdoznati tvoje planove.“

„Znam teta, oprosti, ali zaista više ne mogu gledati.“ Nakon što je smjestila Anu u krevet, Sofija nije otišla naspavanje. Neko vrijeme je nervozno hodala prostorijom,

često prilazila prozoru i kao da nekog očekuje pogledavala na ulicu. Nakon dugog, nervoznog hodanja,

Sofija je zadrijemala na stolici, nije znala koliko je

vremena prošlo kad ju je probudilo kucanje na vratima.Brzo je popravila kosu i zijevajući prišla vratima.

Slabašna svjetlost iz Sofijine sobe obasja visokogtamnokosog mladića.„Ah… Nikola! Konačno si stigao. Već sam se zabrinula

da nećeš stići prije zore.“

„Nisam mogao ranije. Garić je prilično daleko, a planinski putovi nisu baš pogodni za putovanje noću“odgovori joj Nikola, najstariji sin Pavla Čupora.



Peto poglavlje

„Otac me, čim je dobio tvoje pismo, ne objašnjavajući mio čemu se radi, odmah poslao ovamo. Samo mi je rekao,da je Jakovova kći Ana kod tebe i da je moram prije zore,da nitko ne vidi izvesti iz grada. Otac je vrlo zadovoljan

što si uspjela uhvatiti djevojku, šalje ti bogatu nagradu.“r ekao je Nikola pruţajući Sofiji poveliku kesu sazlatnicima. Sofija je bacila kesu u zrak i uhvatila je sa

zadovoljnim izrazom lica osluškujući kako u njojzveckaju zlatnici.

„Gdje je djevojka? Uskoro će jutro, ţelio bih prije negošto svane, napustiti Čazmu.“

„Tamo je u sobi, spava.“pokaţe Sofija prema zatvorenimvratima jedne od soba.

„Stani, ne ţuri!“ zaustavi Sofija Nikolu, kad je krenuo

prema pokazanim vratima.„Zašto si me zaustavila? Što hoćeš, rekao sam ti damoram poţuriti, ţelim prije zore izvesti djevojku izČazme.“

„Ne brini. Jutro je još daleko, ima dovoljno vremena.Ţeljela bih prije nego što odvedeš djevojku porazgovaratis tobom.“

„Razgovarati? Draga Sofija, bojim se da nas dvoje

nemamo o čemu razgovarati, to što si ljubavnica mog ocane daje ti pravo da bilo što traţiš od mene.“

„Zašto misliš da traţim nešto od tebe?“

„Ti ništa ne činiš badava, zašto bi sada bilo drukčije?“

„Ţelim pomoći!“

„Ti meni, zar misliš da sam toliko naivan?“ „Molim te,

na trenutak zaboravi svoju netrpeljivost prema meni, i



poslušaj me. Nikola, iza ovih vrata koje upravo ţelišotvoriti, nalazi se tvoj uspjeh, tvoja sretna budućnost, ako

ih sada otvoriš zauvijek ćeš izgubiti priliku da seuzdigneš iznad svoje braće i zasluţiš neograničeno povjerenje svog oca. Sjedni i saslušaj što ti imam reći,nakon toga učini ono što misliš da je najbolje za tebe.“

Nikola, koji je već primio kvaku na vratima sobe u kojoj je spavala Ana, ipak zastane. Dovoljno je poznavao

Sofiju, da bi znao da je smislila nekakav lukavi plan.

„Kakva se budućnost krije iza vrata, o čemu govoriš?“

„DoĎi ovamo. Sjedni. Smiri se. Popij čašu vina i poslušajšto sam smislila, dok sam sinoć razgovarala sdjevojkom.“

„Kaţeš, da ću izaći iz sjene svog oca i nadvisiti braću.Kako?“

„Jednostavno. Postat ćeš zakonski vlasnik Jelen-grada,

čak ni tvoj otac neće moći ništa učiniti da to promjeni.

Zapravo, ako ga dobro poznajem, on sam će te proglasitisvojim jedinim nasljednikom. Vjeruj mi. Dobro mi je

poznat njegov ţivotni san. Oduvijek govori samo o tome,kako ţeli da jedan Čupor vlada cijelom Moslavinom. Kadnapravimo ono što sam isplanirala, htio ili ne, morat će te proglasiti svojim jedinim nasljednikom.“

„A, ti?“

„Što ja?“

„Kao što već rekoh, ti ništa ne činiš zabadava. Koliko ćemene koštati, to nasljedstvo koje ćeš mi omogućiti?“

„Sitnicu, u usporedbi s vrijednošću imanja kao što jeJelen-grad. Dragi moj Nikola. Ja sam vrlo skromna

osoba, ne traţim puno. Samo ţelim da ovaj skromni stanu kojem se sad nalazimo, pripadne meni, uz to ţelim



jedan vrlo mali postotak velikih prihoda koje ćeš ostvaritikad postaneš vlasnikom Jelen-grada.“

„Ţeliš ovaj stan? Ja sam mislio da je on tvojevlasništvo?“

„Naravno da nije, stan je vlasništvo grada, tvoj otac ga je

iznajmio za mene, ja sam ovdje samo onoliko dugo

koliko on ţeli.“ Nikola je nekoliko dugih minuta

zamišljeno sjedio.„U redu, čini mi se da nemam što izgubiti. Poslušat ću štoimaš za reći, ako mi se tvoj plan svidi, dobit ćeš sve što sitraţila.“

„Naravno da nemaš što izgubiti. Jer ništa ni nemaš, potpuno ovisiš o svom ocu, tek nakon ostvarenja mog plana, postat ćeš bogat i moćan, čak moćniji nego što jetvoj otac ikada bio.“ Nasmiješi se Sofija.„Govori što si isplanirala, nemamo vremena za

gubljenje?“

„Sinoć sam dugo razgovarala s djevojkom, bila je tolikoumorna i iscrpljena da je jedva drţala oči otvorenima.Glumeći briţnu tetu, lako sam iz nje izvukla sve njene planove i strahove. Vidiš Nikola, djevojka se pod svakucijenu odlučila što prije udati.

„Udati! Zašto?“ začudi se Nikola.„Zato da bi vratila Jelen-grad, ţeli da joj njen muţ,oslobodi oca i vrati imanje.“

„Jasna mi je njena ţelja, ali ne razumijem, kakve to imaveze sa mnom?“

Ti ćeš se pojaviti kao njen spasitelj, čovjek za koga će seudati.“

„Ja! Kako?“

„Jesi li ikada upoznao Jakovovu kćer?



„ Naravno da nisam, oduvijek smo, kad god smo mogli,

izbjegavali susret s njenom braćom, tako da je nikada

nisam vidio.“ „Ako ti nisi vidio nju, nije ni ona tebe. Sigurna sam, da te

neće prepoznati. Sinoć je bila vrlo pospana, a nije prošlo puno vremena otkad je zaspala, kad je sad probudim,

neće se stići ni razbuditi, a već će biti tvoja ţena, a tivlasnik njenog dvorca.“

„Moram priznati, da ti je plan dobar. Ako sam dobro

shvatio, ti nas planiraš odmah sada vjenčati?“

„Naravno! Moramo ţuriti, moraš kao što si planirao, prijezore izvesti djevojku iz Čazme. Ne ţelim da te netko odslučajnih prolaznika prije vjenčanja prepozna.“

„Gdje ćeš u ovo doba pronaći svećenika koji će nas htjetivjenčati?“

„Ne brini zbog toga, upravo sada, jedan bivši svećenik ucrkvi svete Marije Magdalene priprema vaše vjenčanje.“

„Bivši svećenik! Hoće li naš brak biti valjan?“ „ Naravnoda neće, ali djevojka to neće znati. Ti si, koliko sam čula, prilično vješt sa ţenama, lako ćeš na putu prema Jelen-

gradu zavesti mladu i nevinu glupaču, poput nje. Kad jednom postane tvoja ţena, bit će prekasno da se buni itraţi poništenje braka.“

„Tvoj plan bi mogao upaliti“ zamišljeno reče Nikola.„Rekla si, da si glumila djevojčinu tetu. Hoćeš li mi

ispričati, kako si uopće uspjela namamiti djevojku u svojstan?“

„Vrlo lako, puno lakše, nego što bi se moglo očekivati. Na samom početku mi je pomogla sreća, a dalje je sve bilo lako. Slučajno sam stajala nedaleko od biskupoverezidencije, kad je djevojka prerušena u kaluĎera, pokušala posjetiti biskupa. Razgovarala sam s drugim



ţenama, ne obraćajući paţnju na mladog kaluĎera.Paţljivije sam osluhnula, tek kad sam čula da govori o

tvom ocu i napadu na Jelen-grad. Kad je pred straţarimaskinula redovničku kapuljaču, shvatila sam o kome seradi. Nakon što su straţari odbili pustiti djevojku u biskupovu rezidenciju, ja sam je, pretpostavivši da će setvoj otac zanimati za nju, odlučila za svaki slučaj dovestiu svoj stan. Odmah sam poslala kurira, da o djevojčinoj prisutnosti u Čazmi obavijesti tvog oca.“

„Ali, kako si znala da će djevojka doći baš k tebi?“

Sofija se nasmije, gledajući Nikolino začuĎeno lice. „Jednostavno, ja poznajem graĎane Čazme, znam kometreba, ako ţeliš, da se nešto dozna, prišapnuti vijest.Djevojka još nije ni napustila utvrĎeni dio grada, a već segovorilo o turskoj špijunki, koja ţeli ubiti biskupa. Dobro poznajem, našeg pomalo paranoičnog zapovjednikaredarstva, znala sam da će odmah uhapsiti djevojku. Ja

sam u dogovoru s jednim od redarstvenika samo morala pričekati pravi trenutak da spasim djevojku iz šapaokrutnih redarstvenika. Kao što sam pretpostavljala,nakon što sam je oslobodila, ona mala glupača je odmah povjerovala da sam ja njena dobra vila. Dobra teta, koja

će joj pomoći pronaći muţa i spasiti oca.“

„Sofija, ti si jedna vrlo lukava i opasna kuja, moram

paziti da te ne prevarim, je samo ti moţeš smisliti takolukave planove.“ „Dosta smo razgovarali, vrijeme je za akciju. Sada ću probuditi djevojku, nemoj više nego što treba razgovaratis njom. Moramo je brzo, prije nego što se razbudi i snaĎeodvesti pred oltar.“

***



Ana je pokušavala pobjeći. Bjeţala je pred grupomgarićkih jahača, trčala je teško, kao da ima olovne utege

na nogama. Oni su joj iscerenih lica prilazili, a ona nijeuspjela dovoljno brzo bjeţati. Kriknula je kad ju je jedanod njih uhvatio za rame i počeo tresti.„Probudi se, Ana“ čula je ţenski glas. Mahnula je rukom, pokušavajući u polusnu otjerati osobu koja ju je i daljenemilosrdno tresla.

„Probudi se Ana, on je ovdje.“

„Zašto se trebam probuditi? Tko je ovdje?“ Mislila je

Ana, teškom mukom otvarajući oči. Odmah ih jezatvorila kad ju je zaslijepila svjetlost svjetiljke.

„Mladić o kojem sam ti sinoć govorila je ovdje, čeka te udnevnom boravku.“ Ana je nekoliko trenutaka

razmišljala, pokušavajući se sjetiti gdje je i o čemu to ovaţena govori. Sjetivši se sinoćnjeg razgovora naglo se

uspravila u krevetu. „Hoćeš reći… da je onaj mladić čiji

je brat izgubio imanje ovdje?“ „Upravo to ti govorim. Sjedi u dnevnom boravku i čekate. Moraš poţuriti. Rekao mi je da ima dogovoren posao.Ujutro bi trebao kao pratilac bogatog trgovca krenuti

prema moru. Ipak je, pročitavši pismo, koje sam mu

poslala, odlučio razgovarati s tobom. Izgleda mi vrlozainteresiran za ţenidbu s tobom. Rekao je da će otkazati posao i odmah krenuti prema Jelen-gradu ako se odlučiš

udati za njega. Izgleda mi, da silno ţeli vratiti svojeizgubljeno imanje. Misli da će mu činjenica, da jeoţenjen Jelen-gradskom kneginjom pomoći u tome.“ Ana

uţurbano oblačeći haljinu, gotovo da nije slušala Sofiju.Zanimalo ju je jedino da što prije spasi oca.„PoĎimo. Ţelim što prije razgovarati s njim?“ reče Ana,ţureći pr ema vratima.



„Stani djevojko! Kuda ţuriš, jesi li se pogledala uogledalo?“

„Nisam. Zašto?“ „Pogledaj si kosu, izgledaš kao da imaš gnijezdo naglavi. Iako, koliko vidim nijednom od vas, nije vaţnokako njegov zaručnik izgleda, ipak bi bilo dobro da se barem počešljaš prije nego izaĎeš pred njega. Sjedni nastolac, ja ću te urediti, ne moţeš se vjenčati s rodinimgnijezdom na glavi“ nasmiješi se, Sofija. „Vjenčati? Okakvom vjenčanju govoriš?“

„O tvom, naravno. Sinoć si rekla, da ti se silno ţuri, da seţeliš što prije udati. Zar si se predomislila?“

„ Nisam. Naravno da nisam, ali sve je tako naglo i

neočekivano. Zar se moţemo vjenčati u ovo doba?“

„ Naravno da ne. Ali ja sam povukla neke svoje veze i

pobrinula se da i nemoguće postane moguće.“

„Što ţeliš reći?“

„Ţelim reći, da vas svećenik već čeka.“ Ana, našavši se pred iznenadnim vjenčanjem, odjednom zabrine.„Oprosti teta Sofija, ne mogu se samo tako vjenčati.“

Zašto ne, zar si preko noći promijenila mišljenje? Sinoćsi tako vatreno govorila o vjenčanju i spašavanju tvogoca, da sam odmah poduzela sve moguće korake da se tovjenčanje dogodi, a sada si se predomislila? Zar više neţeliš spasiti svog oca?“

„ Naravno da ţelim, ali kako ću se vjenčati, nemam nivjenčanice ni kumu, kakvo će to vjenčanje biti?“

„O čemu govoriš budalasta djevojko, kako nemaš kumu,a zašto sam ja tu?“

„Ti mi hoćeš biti kuma?“

„ Naravno, nizašto ne bih propustila tu čast“ nasmiješi seSofija.



„O hvala ti tetice, tako te volim!“ reče Ana, oduševljenogrleći i ljubeći Sofiju.

„Spremna si, pogledaj se u ogledalo. Izgledaš skoro, kao prava mladenka.“

„Ali što će reći, kad vidi da imam podočnjake odnespavanja?“ zabrine se Ana.

„Ne brini, neće ih primijetiti. Znajući da ćeš izgledatineispavano prigušila sam svjetla, a i u crkvi neće biti

previše svjetlo tako da te zaručnik neće pravo ni vidjeti, akad svane bit ćeš njegova ţena. Uostalom, nemaš se zašto brinuti. Ti si lijepa djevojka, a podočnjaci će čim senaspavaš nestati.“ nasmiješi se Sofija. Ana je osjećalakako joj srce bubnja k ao da joj hoće iskočiti iz grudi kad je ugledala visokog mladića kako ustaje čim je ona ušla udnevni boravak.

„Ja sam Nikola Novak, donedavno sam imao lijepo

imanje, nedaleko od Petrinje nadam se da vam je

gospoĎa Sofija pričala o meni!“ reče, klanjajući se iljubeći Ani ruku.„Ja sam Ana, kći Jelen-gradskog kneza Jakova i ja sam

poput vas ostala bez imanja. Na ţalost, ne znam ni što sedogodilo s mojim ocem?“

„Moţda ja mogu pomoći. Vjerujem da vam je gospoĎaSofija rekla, da se u posljednje vrijeme bavim priličnoopasnim poslom. Da bih preţivio u ovim teškim

vremenima, moram da bih znao što se dogaĎa, posvudaimati špijune.“

„Hoćete mi reći, da znate što se dogodilo s mojom braćom?“

„Na ţalost ne, ali sam doznao da je vaš otac ranjen.“

„Ranjen! Jeli opasno?“ gotovo krikne, Ana.



„To ne znam, ali moji izvori govore, da će ga danas

kolima prevesti u Garić.“

U Garić!“ ponovi Ana.„To je po mojem mišljenu, odlična prilika da iz zasjedenapadnemo Garićke jahače i oslobodimo vašeg oca.“

„Moramo poţuriti da na vrijeme stignemo.“ Uţurba seAna. Zaokupljena brigom za oca, nije primijetila

smiješak i poglede koje su izmijenili Sofija i NikolaČupor. Čim su sišli na ulicu, Ana spazi grupu ljudi.„ Ne brinite, to su moji ljudi, zapravo manji dio mojih

jahača, većina njih se već uputila prema mjestu gdjećemo postaviti zasjedu. Iako je ţurila prema crkvi koja senazirala u mraku, Ani je neka tjeskoba stisnula srce.

Jesam li učinila dobro, što idem na vjenčanje s ovim potpuno nepoznatim čovjekom? Pomisli, gledajućivisokog muškarca koji je hodao kraj nje. Nisam nikadaovako zamišljala svoje vjenčanje. Što bi rekla moja

majka, da me vidi kako se po mraku, šunjajući poputkakvog lopova, udajem za potpuno nepoznatog

muškarca. Mislila je, ulazeći u mračnu samo, s nek oliko

svijeća obasjanu ogromnu crkvu. Za oltarom je većspreman, stajao postariji svećenik. Uskoro ću biti udanaţena. Pomisli Ana, prilazeći oltaru.

Šesto poglavlje

Tek što su prišli oltaru, svećenik je kao da mu se nekudsilno ţuri, često pogledavajući prema ulazu u crkvu,odmah bez ikakva uvoda počeo ceremoniju vjenčanja.Ana je, unatoč silnom uzbuĎenju koje je osjećala,odjednom shvatila da nešto nije u redu.



„Stanite!“ odjednom ni sama zasigurno ne znajući zašto, poviče Ana.

„Prekinite, molim vas!“ „Što je, što ti se odjednom dogodilo?“ zabrinuto upitaSofija.

„O prosti teta, ne mogu se vjenčati ovako.“ „Zašto? Štose promijenilo, zar si se predomislila, ili moţda ţeliš da pričekamo dan?“ „ Ne. Nije to u pitanju.“

„Nego, što?“ upita, njen zaručnik.„Oprostite, ali ne mogu se ovako vjenčati, previšegrešnih misli se proteklih dana vrtjelo mojom glavom.Uvijek bih mislila da naš brak nije valjan, jer sam sevjenčala bez ispovjedi. Oprostite, ali ţelim se ispovjediti

prije nego se udam za vas!“ reče Ana, gledajući svogzaručnika.„Neka bude kako ţelite. GospoĎice Ana, ja nemam ništa protiv, spreman sam čekati koliko god treba.“

„Samo, molim te, imaj na umu da ako ţeliš spasiti ocamoraš poţuriti, morate ga osloboditi prije nego što stigneu Garić.“ Doda Sofija. „Hm… doĎite ovamo gospoĎice,ispovjedit ću vas u sakristiji“ pozove Anu svećenik većkrenuvši prema malim, gotovo oltarom, sakrivenimvratima. Tek što su ušli u samo jednom svijećomosvijetljenu prostoriju, Anu iznenada netko čvrsto zgrabis leĎa, zatvorivši joj rukom usta prije nego što je uspjela

vrisnuti. Ana je spazila kuburu uperenu u iznenaĎenogsvećenika.„Da nisi ni pisnuo, ako ispustiš i najmanji zvuk, vjerujmi, neću oklijevati pritisnuti obarač.“

Ana se nakon prvobitnog iznenaĎenja, instinktivno počela koprcati i boriti da bi se oslobodila od stiska.



„Umiri se, ne ţelim ti nauditi!“ čula je odnekud poznati

glas. Na trenutak je razmišljala, pokušavajući se sjetiti

gdje je čula taj glas. Sjetila se bijega iz Jelen-grada itajanstvenog maskiranog spasioca. Otkud on ovdje? Štoradi u crkvi? Upita se Ana.

„Znaš li tko sam ja, jesi li se smirila, mogu li te pustiti?“

Pustio ju je, čim je potvrdno kimnula glavom.„Što radite ovdje? Zašto ste me napali?“ prilično glasno,upita Ana.

„Pssst! Budi tiha, svaki zvuk se u praznoj crkvi daleko

čuje“ šapnuo je maskirani, usput zatvarajući vratasakristije.

„Moramo prije nego što posumnjaju, napustiti crkvu.“„Tko posumnja? O čemu govorite? Ja se moram vjenčatida bih spasila svog oca, zašto ţelite prekinuti vjenčanje?“

„Kasnije ću ti sve objasniti, sada nemamo vremena zarazgovor, moramo ţuriti.“

„Ne idem ja nikuda, moram se vjenčati, inače nikadaneću spasiti svog oca.“ odgovori ljutito Ana.

„Vjeruj mi, ništa nije kao što izgleda. U velikoj siopasnosti.“

„U kakvoj opasnosti mogu biti u crkvi.?“

„Sofija te je svojim laţima namamila ovamo, prevarila te je, ona ti nije prijateljica.“

„Zašto me pokušavate slagati, ja joj vjer ujem, ona je bila

najbolja prijateljica moje pokojne majke?“ „Znači, to ti je rekla! Tako te je pridobila ta podmukla

zmija.“ zamišljeno reče maskirani.„Ali što to govorite teta Sofija me je spasila.Redarstvenici su me optuţili da sam turska špijunka, da

nije bilo tete Sofije, bičevali bi me i tko zna što bi se jošdogodilo?“



„ Hm… Ne bih se nimalo začudio, da te je upravo onasvojim intrigama tamo smjestila.“

„Ali zašto? Zašto stalno optuţujete tetu Sofiju, da mi ţelinauditi?“

„Iz jednog sasvim jednostavnog razloga, ona je

dugogodišnja ljubavnica garićkog kneza Pavla Čupora, atvoj zaručnik je njegov najstariji sin Nikola, a ovajgospodin ovdje. Pokaţe kuburom na svećenika. Uopćenije svećenik, nego pijanac i propalica koju su svećeniciodavno istjerali iz svojih redova.“

„Nemoguće, laţete, teta Sofija je dobra osoba koja miţeli pomoći, uostalom otkud vi toliko znate o njoj?“

„Na ţalost, ne mogu ti reći, ali vjeruj mi, sve što sam tirekao o njoj je istina.“

„ Ne mogu vjerovati, ne,da je teta Sofija tako zla. Prema

meni je bila vrlo ljubazna.“

„Naravno da ne moţeš, ona je odlična glumica, inače ne

bi uspjela zadobiti povjerenje ljudi.“ Maskirani seodjednom trgne, vidjevši da je laţni svećenik iskoristiotrenutak nepaţnje i uspio se, dok su se on i Ana ljutitogledali, neprimjetno domoći vrata. Prije nego što jestigao išta učiniti, laţni svećenik je otvorio vrata.„Uzbuna! poţurite, netko je s d jevojkom, pokušava jeodvesti!“ vikao je trčeći prema oltaru.„Brzo upozori naše ljude vani, zatvorite sve izlaze,moramo uhvatiti djevojku prije nego što napusti crkvu“ poviče Nikola.„Ţele te uhvatiti, vjeruješ li mi sada?“ u pita maskirani.

„Vjerujem!“

„Onda trči, ne smijemo gubiti ni trenutka. Moramonapustiti crkvu prije nego što je stignu opkoliti.“ Primio

je Anu za ruku i počeo je vući prema malenim vratima



kojima su se samo svećenici sluţili. Tek što su istrčali naglavni trg, grupa ljudi se pojavila iza ugla crkve.

„Brzo trči u onu ulicu“ pokaţe maskirani, istodobnonaslijepo opalivši hitac prema napadačima. Uplašenihitcem, napadači su na trenutak zastali, što je bjeguncimadalo dovoljno vremena da utrče u najbliţu mračnuuličicu. „Pr okletstvo! uspjela je pobjeći, na trenutak samvidjela kako dvije osobe bjeţe u mrak. Učinilo mi se dadjevojčin pratilac ima nekakav plašt na sebi.“ Ljutito

opsuje Sofija. Odjednom se nekoliko pucnjeva prolomi

gradom.

„Budale, zašto pucaju, probudit će cijeli grad?“ naljuti se

Nikola. Samo nekoliko minuta kasnije, začuje se batkoraka nekoliko gradskih straţara sa uperenim oruţjemopkoli Nikolu i Sofiju.

„Što se dogaĎa, kakva je to pucnjava?“ u pita jedan od

straţara drţeći oruţje upereno u Nikolu. „Djevo jka je

pobjegla!“ „Koja djevojka?“

„Ona koju sam večeras izvukla iz zatvora.“

„Kako je pobjegla, zar niste sa sigurnošću tvrdili da je

djevojka kneginja Ana?“ u pita zapovjednik redarstva

pojavivši se iznenada odnekud iz mraka.„Na ţalost gospodine, bojim se da sam se prevarila, ta

djevojka je toliko slična kneginji Ani da sam povjerovalada je to zaista ona.“ „Sada nemamo vremena raspravljati tko je djevojka

ionako ćemo doznati kad je uhvatimo. Hoće li mi netkoobjasniti čiji to ljudi pucaju na gradskim ulicama?“

„Moji, gospodine.“ umiješa se u razgovor Nikola.„Tko ste vi, ako smijem znati?“ u pita strogo,

zapovjednik.



„Gospodine zapovjedniče, ovo je Nikola najstariji sinkneza Pavla Čupora, a ono su njegovi ljudi. Upravo sad

su stigli u grad i slučajno zatekli djevojku i njenogmaskiranog pratitelja kako pokušavaju provaliti u biskupovu rezidenciju.“ Umjesto Nikole odgovori Sofija. „Jeste li sigurni da ste vidjeli djevojku?“ u pita

zapovjednik.

„Jesam! Kad sam ih pozvao, maskirani je zapucao i

zajedno s djevojkom pobjegao u mrak.“

„Probudite sve naše ljude, odmah zatvorite sve izlaze izgrada ni muha ne smije van.“ Naredi zapovjednik

redarstva, svojim ljudima.

„Ako ţelite, mogu vam ustupiti svoje ljude.“ Predloţi Nikola.

„ Nije potrebno, imam dovoljno svojih redarstvenika,

gospoĎo Sofija sada nemam vremena za vas, molim vasnemojte napuštati Čazmu, morat ćete mi objasniti tko je

zapravo djevojka za koju ste sa tolikom sigurnošću tvrdilida je Jelen-gradska kneginja? Ni vi gospodine nemojte

napuštati grad morat ćemo razjasniti kakva je vaša ulogau svoj ovoj zavrzlami.“ Strogo naredi zapovjednikredarstva

***

Ana je odmah iza leĎa svog spasioca trčala mračnom

gradskom ulicom, iza sebe je čula korake većeg brojaljudi.

„Eno ih, tamo!“ poviče netko, gotovo istovremenonekoliko pucnjeva odjeknulo je gradom.

„Brzo ovamo“ povuče maskirani, Anu u jednu od uskih

Čazmanskih ulica. Trenutak prije nego što je nestao izaugla ispalio je hitac prema grupi koja im se brzo



pribliţavala. Nasmiješio se, zadovoljno kad je čuo jauk.Jedan od progonitelja je pao i drţeći se za ranjenu nogu

jaukao na sav glas. Ţeleći iskoristiti pomutnju meĎu progoniteljima, maskirani je nakon pretrčanih pedesetakkoraka povukao Anu u još jednu usku mračnu, sporednu

uličicu. Zatim su skrenuli u još jednu, pa još jednu. Ana je počela posustajati, osjetila je strahovit umor. Srećomnjen pratilac se zaustavio u sjenci jedne od zgrada i

osluhnuo. Uspjeli su, vika progonitelja ostala je negdje

daleko iza njih .

„Za sada smo uspjeli pobjeći, ali bojim se da nemamomnogo vremena, moram te sakriti, uskoro će sviČazmanski redarstvenici biti u potrazi za nama“ reče odteškog disanja, isprekidanim glasom.„Ne mogu više“ reče Ana, oslonivši se na zid. „Strašnosam umorna. Prošlu noć nisam ni zaspala a već je knezPavao provalio u moj dvorac.“ Ana se posramljena

sjetila, da je maskirani i tamo bio s njom.„Znate i sami, da smo jedan dio noći bjeţali na konju. UkaluĎerovoj kolibi sam na tvrdom i neudobnom leţajuodspavala jedva nekoliko sati, a onda sam gotovo čitavdan hodala, a noćas me Sofija, tek što sam zaspala probudila. Oprostite, ali ne mogu više ni koraknapraviti.“ Maskirani se pribliţio iscrpljenoj djevojci.„Nismo daleko nosit ću te.“ Ana nije stigla prosvjedovati,

već se našla u njegovom zagrljaju. Gotovo polu svjesnaod umora i nespavanja obavila je ruke oko njegova vrata

i naslonila glavu na njegovo rame. U njegovom zagrljaju

je odjednom osjetila do sada nepoznati mir i sigurnost.

Čvrsto ovivši ruke oko vrata, Ana je osluškivala njegovoteško isprekidano disanje. Nakon, činilo joj se poduţeghodanja, unio je Anu u jednu zgradu. S Anom u naručju,



maskirani čovjek je hodao uskim hodnikom. Ani su popustila koljena kad je nogama dotakla tlo . Ne brini,

ovdje ćeš biti sigurna. Pokucao je na vrata i dalje drţećiAnu u svom zagrljaju.

„Oprosti što sam te probudio, ali mor am hitno sakriti ovu

djevojku“ reče maskirani nekom iza Aninih LeĎa.„Odnesi je u sobu!“ Progovori nepoznati ţenski glas. Kad ju je podigao, Ana je ponovo ovila ruke oko njegovog

vrata. Odjednom je nije bilo briga kamo je nosi, jedino

joj je bilo vaţno da što duţe bude u njegovom zagrljaju.Tek što se zaustavio u malenoj sobici, iznenada je osjetila

njegove usne na svojima. Nekoliko trenutaka se ukočilaod zaprepaštenja, ali se nije pokušala odmaknuti.Odjednom je postala svjesna njegovih ruku na sebi, neka

do sada nepoznata toplina proširila joj se tijelom. Osjetila je kako joj je tijelom prošao drhtaj. Sve u njoj poskočilo je od uzbuĎenja kad ju je poljubio. Ana je ţedno, gotovo

lakomo pila svoj prvi poljubac. Razočarano je uzdahnulakad je odmaknuo svoje usne od njenih.

„Oprosti mi, toliko si lijepa, nisam mogao odoljeti, nećese ponoviti vjeruj mi.“ r ekao je promuklim glasom, a

onda je spustio na postelju i naglo prišao vratima.„ Ne boj se, ovdje si neko vrijeme sigurna, odmori se,

sutra ćemo pokušati napustiti Čazmu.“Rekao je izlazeći.Ana se onako obučena samo ispruţila na krevetu. Za

nekoliko trenutaka potpuno iscrpljena djevojka je mislećio poljupcu koji je uzdrmao cijelo njeno biče sasmiješkom na usnama zaspala.

***

U isto vrijeme zapovjednik redarstva je rasporeĎivaosvoje ljude na svim mogućim izlazima iz utvrĎenog djela



grada. Za sada mu je bilo vaţno da bjegunci pod okriljemnoći ne napuste grad. Čim svane svi njegovi ljudi će

krenuti u pretres grada. Nadao se, da će mu djevojka kad je uhvati razjasniti zavrzlamu koja je nastala oko nje. Jošdok je ispitivao djevojku zapovjednik je imao neki čudanosjećaj ,da djevojka govori istinu. Osjetio je olakšanjekad je gospoĎa Sofi ja identificirala djevojku kao Jelen-

gradsku kneginju Anu. Da bi samo nekoliko sati kasnije

ista gospoĎa Sofija, tvrdila da se prevarila. Iskaz NikoleČupora koji je tvrdio da je ušavši u grad naletio nadjevojku i navodnog maskiranog kako pokušavaju provaliti u biskupovu rezidenciju, takoĎer nije odgovaraoistini. Zapovjednik je u razgovoru sa svojim ljudima

doznao da je mladi Čupor u grad ušao gotovo satvremena prije nego što je počela pucnjava. Nešto ječudno u svoj toj priči. Moram uhvatiti djevojku, ona ćemi ovaj put morati razjasniti što se zaista dogaĎa. Uskoro

ću narediti svojim ljudima da temeljito pretraţe Čazmu.Pomisli zapovjednik redarstva, gledajući kako se naistoku negdje iznad moslavačke gore pojavljuju prvenaznake zore.

***

„Probudite se gospoĎice“ čula je Ana blagi ţenski glas. Nečija ruka blago joj je tresla rame. „Molim vas,

probudite se,“ ponovi nepoznata ţena. Ana s mukomotvori oči , iznad sebe ugleda trošne grede i tavan odobičnih istesanih dasaka. Na ţalost ,već mi je postalonormalno da me potpuno nepoznate ţene bude unepoznatim prostorijama. Pomisli Ana, gledajućidobroćudno lice nepoznate starice.



„GospoĎice, oprostite što vas budim, ali nemamovremena, redarstvenici od rane zore pretraţuju grad.

Maloprije su ušli u ulicu u kojoj se nalazimo, uskoro ćenam pokucati na vrata.“ zabrinuto reče starica. Ana jezadovoljna što je zaspala u haljini, brzo ustala i potrčala prema vratima. Tek što je provirila brzo je ugledavšikako tek nekoliko kuća dalje redarstvenici uz glasne

pozive kucaju na vrata prestrašeno prije nego što su je primijetili povukla glavu. „GospoĎice, ne moţete vangrad je pun redarstvenika koji vas traţe, brzo bi vasuhvatili.“ Potvrdila je starica ono što je Ana trenutak prije sama vidjela.

Što ću sad? Uhvatit će me, zatvoriti u tamnicu moţda ponovo bičevati. Nemam se gdje sakriti u ovako malomstanu a ni na ulici nisam sigurnija? Pomisli razgledajućimaleni skromni stan u kojem je očito sama ţivjelastarica.

Sedmo poglavlje

„Otvaraj!“

Vikao je netko, snaţno udarajući po vratima. „Pričekajtetrenutak, odmah ću! slabašnim glasom poviče starica.„Evo ih, stigli su prije nego što smo očekivale, brzo

dijete uĎi u krevet.“ Ana je podigla pokrivač i još uvijekobučena u Sofijinu haljinu brzo legla u krevet i navukla pokrivač tako da joj samo glava viri. Sa strepnjom je

gledala staricu koja je sa zabrinutim izrazom na licu

pošla prema vratima.„U ime zakona otvaraj! vikao je netko vani, udarajućivrata tako da su se tresla od udaraca. „Zašto ne otvaraš?“



poviče čovjek u uniformi Čazmansk og redarstva kad je

starica konačno otvorila vrata.

„Oprostite gospodine, stara sam i teško pokretna ne moguse brzo kretati.“ Trojica snaţnih muškaraca uuniformama Čazmanskih redarstvenika jedva su stali ustaričinu malu kuhinju.„Jesi li sama?“

„ Nisam, gospodine.“

„Tko još ţivi s tobom?“

„Moj unuk!“

„Gdje je?“

„U krevetu!“

„U k revetu, zašto tako dugo spava?“ u pita redarstvenik

prilazeći vratima, koja mu je pokazala starica.„Tek je jučer popodne došao k meni umorio se od dugog puta.“

„Odak le je došao?“ upita redarstvenik otvarajući vrata

sobe.„Gospodine on je iz Bereka, sela više od pola dana hodaudaljenog od Čazme.“ Redarstvenik je ušavši u malusobicu u krevetu ugledao kratko ošišanu dječačku glavu.„Kako se zoveš?“ upita dječaka, koji je vidjevši ljutitogredarstvenika prestrašeno navukao pokrivač do brade.„Martin, gospodine!“ nakon kraćeg oklijevanja, odgovoridječak.

„Dakle Martine, hoćeš li mi reći zašto si došao uČazmu?“ Dječak je nekoliko trenutaka šutio kao darazmišlja što će odgovoriti.„Odgovori, ne mogu cijeli dan čekati tvoj odgovor.“

„Oprostite, gospodine, nedavno nevrijeme uništilo nam jeveći dio usjeva, tako da će moja brojna obitelj kad doĎezima imati vrlo malo hrane. Otac mi je rekao da sam



dovoljno star, da sam počnem zaraĎivati svoj kruh.Srećom baka ţivi sama u Čazmi. Majka me poslala da

pokušam ovdje kod nekog od gospode pronaći posao.“ Dok je redarstvenik razgovarao s dječakom, ostaladvojica su pretraţili staričin stan pogledali su pod krevetu ormar, čak su zavirili ispod stola.„Ovdje nema djevojke, poţurite idemo dalje, dok miovdje gubimo vrijeme, netko drugi će je pronaći, a takodobro bi mi došla nagrada koju će do biti onaj tko uhvati

djevojku.“ progovori jedan od redarstvenika, poţurujućisvoje prijatelje. Starica je odahnula kad su redarstvenici

napustili njen stančić. Pogled joj se nehotice spustio prema metli u kutu, na kojoj se sasvim jasno vidio

pramen duge kose boje meda.

„GospoĎice, molim vas ostanite u krevetu nije sigurno da

ustajete redarstvenici bi se mogli iznenada vratiti i zatećivas u haljini.“ Zapovjedi starica, kad je Ana pokušala

ustati.„Ostanite u krevetu odspavajte još malo, ja ću poći u grad pokušat ću vam pronaći neku mušku odjeću. Mislim da jenajbolje da se za sada pretvarate da ste moj unuk.“ Ana je

zaţmirila, odmah čim je čula da starica zaključava vrata,iako je još uvijek bila vrlo umorna nije mogla zaspati.Sjetila se sinoćnjeg bijega, osjetila je kako joj se licezaţarilo kad se sjetila sinoćnjeg poljupca. Misleći o svom prvom poljupcu, Ana je iscrpljena od nespavanja ubrzozaspala. Probudila se tek kad je starica ušla u njenu sobu.„To je sve što sam uspjela pronaći“ nasmiješi se starica, pruţajući Ani bijele hlače od domaćeg grubog platna istutakvu košulju i jedan iznošeni crni lajbek .„Na ţalost, nema ništa bolje, što bi vam odgovaralo,uspjela sam samo pronaći odjeću kakvu nose gotovo svi



seljaci u okolici.“ Ana je, čim je starica izašla brzosvukla haljinu i obukla staru na nekoliko mjesta

poderanu, ali ipak čistu seljačku odjeću. Morat ću hodati bosa, pomisli sa ţaljenjem, gledajući udobne cipele koje joj je dala Sofija.

„GospoĎice, ako ste se obukli, doĎite na doručak.“ Ana

je, tek kad je osjetila miris svjeţeg kruha i preţgane juhe,osjetila koliko je gladna.

„Bako, poznajete li maskiranog čovjeka, koji me doveo

ovamo?“ upita utaţivši prvu glad. Starica ju je nekolikotrenutaka šutke gledala, a onda pogne glavu.

„Ţao mi je dijete, ali ne mogu odgovoriti na tvoje pitanje.“

„Znači poznajete ga, znate tko je on?“

„Znam, ali ti ne smijem reći. Oprosti kćeri, ali zaklelasam mu se da nikad nikome neću odati tko je on.“odgovori starica prije nego što je Ana uspjela ponoviti

pitanje.„Molim te, reci mi bar nešto o njemu, jeli mlad ili starodakle je, bilo što, molim te?“

„Na ţalost, zaista ti ništa ne smijem reći, molim te nemojme tjerati da ti laţem.“

„Ali…“„ Ne brini, kad sam vidjela kako te gleda, kad si usnula

sigurna sam da ćeš prije ili kasnije doznati tko je on.“

Ana osjeti kako joj gore obrazi.„Zar me je gledao dok sam spavala?“

Previše sam rekla, ne smijem ti više ništa reći.“ rečestarica, uzimajući prazan tanjur ispred Ane. „Što misliš, bi li smjela izaći, hoće li me tko prepoznati?“ u pita Ana

gledajući odjeću na sebi. „Ne znam, meni izgledaš kaodječak, srećom košulja je dovoljno široka da sakrije



grudi.“ Nekoliko minuta kasnije, Ana se našla naglavnom gradskom trgu. Iako je hodala pognute glave

činilo joj se da su pogledi svih prolaznika upereni u nju. Netko će otkriti da nisam muško, pomisli nehotice seskrivajući pod jednu nadstrešnicu. IznenaĎeno je zastala,kad je u jednom od prozora ugledala svoj odraz.

Pogladila je rukom svoju vrlo kratku kosu, tek sad

shvaćajući što je učinila. Zaista izgledam kao dječak,kako ću ovakva pronaći muţa? Nitko me neće htjetioţeniti, dok god ličim na dječaka. Kako ću spasiti oca, nemogu čekati da mi kosa naraste? Zabrine se Ana. Ne preostaje mi ništa drugo nego razgovarati s biskupom, on

mi je sad jedina nada. Pomisli Ana. Uputila se prema

biskupovoj rezidenciji izdaleka vidjevši dva poznata likana straţi.„Njegova svetost se još uvijek nije vratio, a niti neće dokne proĎe opasnost. Vjerojatno ste čuli da je sinoć netko

pokušao provaliti u njegovu rezidenciju“ govorio jestraţar starom svećeniku, koji je očito ţelio posjetiti biskupa. Ana je, čim je na sebi osjetila straţarev pogled produţila put. Nema smisla da sada, kad me svi

redarstvenici traţe pokušam razgovarati s straţarom.Ranije je vidio je moje lice, sigurno bi me prepoznao i

odmah uhapsio. Još uvijek osjećajući posljediceneprospavanih noći i dugog putovanja, Ana je umorna izabrinuta sjela na stepenice ispred jedne od zgrada.Gotovo je poskočila kad je iz jedne od susjednih zgrada

na glavni trg u pratnji svog sina izašla gospoĎa Čupor.Majka i sin su se zajedno uputili prema izlazu iz

utvrĎenog djela grada. Ne znajući ni sama zašto to čini,Ana je polako pazeći da je ne primijete, krenula za njima.

Tek što su izašli iz utvrde, gospoĎa Čupor je počela



razgledati izloge trgovina. Uskoro je nestala u jednoj od

njih. Ana je kroz stakleni izlog vidjela kako su se trgovci,

obradovani što je jedna od najbogatijih ţena Moslavine,odabrala baš njihovu trgovinu usluţno okupili oko nje.„Dobro pogledajte onu gospoĎu, koja je upravo ušla utrgovinu, zapamtite je i nemojte joj nikada prilaziti“ čula

je nekog iza svojih leĎa.„Zašto ne, gospoĎa ko gospoĎa“„Sve su gospoĎe jednako ohole, zašto bi ova bila dr ukčijaod drugih?“ progovori drugi glas.

„Jer je luda, najluĎa gospoĎa koju sam ikada sreo.“

„Luda! Zašto misliš da je luda?“

„Nedavno sam doznao, da baš ta gospoĎa traţi slugu.Znate i sami da mi je dosta mog okrutnog majstora i

teškog rada u kovačnici odlučio sam se pokušati zaposlitikod nje misleći da ipak sluţiti jednu gospoĎu ne moţe biti teško kao raditi u kovačnici. Nikada ne biste

pogodili, što me je prvo upitala?“ „Što? Reci nam, nemamo vremena pogaĎati, moramo se

uskoro vratiti na posao?“

„Pitala me znam li čitati?“

„Čitati! Imaš pravo ona je zaista luda. Tko je vidio dasluga zna čitati, da to znam, bio bih gospodin, a ne običnišegrt. Sluga koji čita. Što će još ta gospoda traţiti od nas.Stvarno, te bogate razmaţene gospoĎe imaju lude ideje.“

Ana je nekoliko trenutaka zamišljeno sjedila, ustala je utrenutku kad je gospoĎa Čupor izlazila iz trgovine, iza

nje se njen sin sa mnoštvom paketa u rukama pokušavao provući kroz vrata. GospoĎa Čupor nije mogla sakritiizraz iznenaĎenja na svom licu, kad se Ana odjednomnašla ispred nje.



„Oprostite gospoĎo, nedavno sam doznao da traţiteslugu?“ nak loni se, Ana. Nakon što je još nekoliko

trenutak začuĎeno gledala Anu, gospoĎa Čupor senasmiješi.„Onda si vjerojatno čuo da traţim slugu, koji zna čitati.“

„Ja znam, gospoĎo.“

„Jesi li siguran da me ne ţeliš prevariti?“ „Vjerujte mi

gospoĎo, zaista znam čitati.“ „Dobro, odmah ćemovidjeti govoriš li istinu?“ GospoĎa Čupor se gledajućiuokolo uputi prema jednom od stupova.

„DoĎi mladiću, pročitaj mi što ovdje piše?“ Nekoliko

trenutaka kasnije,Ana je pomalo zamuckujući, čitalaoglas u kojem se nudi velika nagrada onom tko uhvati

tursku špijunku i njenog maskiranog pratioca.„Nije baš kao što sam se nadala, ali pripisat ću to tremi,nakon malo vjeţbe, naučit ćeš čitati bez zamuckivanja.“

„Znači li to da ćete me zaposliti?“ u pita Ana. „ Naravno

mladiću, ali moram te, prije nego što te zaposlim,upozoriti da ja ţivim daleko odavde u usamljenomdvorcu na vrhu planine. Bit ćeš daleko od doma okruţennepoznatim ljudima. Jesi li siguran da se još uvijek ţelišzaposliti kod mene?“

„Jesam gospoĎo!“

„Kako se zoveš?“

„Martin, gospoĎo!“

„Martin. Dobro Martine, jesi li ikada bio u utvrĎenomdijelu Čazme?“

„Jesam gospoĎo!“

„Onda vjerujem, da znaš gdje je prenoćište?“ „ZnamgospoĎo!“



„Na ţalost, nemaš mnogo vremena za spremanje. Za polasata ćemo krenuti kući, ako ţeliš s nama, čekaj nas ispred

prenoćišta.“ „Razumijem gospoĎo, bit ću tamo.“ Ana je potrčala prema staričinoj kući ţeleći se oprostiti od nje, nijeţeljela da se dobra starica nepotrebno brine zbog njenogiznenadnog nestanka. Nakon kratkog, ali vrlo emotivnog

rastanka od starice Ana se poţurila prema naznačenom prenoćištu. Gotovo istovremeno s njom grupa naoruţanih jahača se zaustavila pred prenoćištem. Ana je prepoznavši meĎu njima svog noćašnjeg zaručnika brzo pognula glavu. Hoće li me prepoznati, kao što sam ja

njega, jesam li dobro maskirana? Upita se zabrinuta

djevojka. Ana je s olakšanjem odahnula kad se gospoĎaČupor konačno pojavila na vratima prenoćišta. Nije seosjećala ugodno pod ispitivačkim pogledima većeg broja,kako joj se činilo neprijateljski naklonjenih ljudi. Što bi

se desilo kad bi samo naslutili tko sam? Upita se Ana.„Nikola,otkud ti ovdje!“ Iznenadi se gospoĎa Čupor, kad je ugledala svog najstarijeg sina. „Otac me je, kad je

doznao da si otišla u Čazmu poslao da te dopratim kući.“

„Zašto? Ne vjerujem da se boji da bih mogla ostati u

Čazmi.“ nasmije se gospoĎa Čupor. „Majko, naravno da

to nije razlog, još uvijek nije otklonjena opasnost odturaka, poslao me je da te zaštitim ako slučajno naletimona grupu turskih vojnika.“ „ Nisi trebao dolaziti, Stjepan je sa mnom.“ „Stjepan,

majko zar ti još uvijek vjeruješ mom malom razmaţenom braci. Vjeruj mi, on bi se odmah sakrio pod tvoje skute

kad bi slučajno ugledao nekog turčina.“ nasmije se

Nikola, prijezirno gledajući svog mlaĎeg brata, koji se s

majčinim paketima u rukama pojavio na ulici. „Što ti



stojiš ovdje? Prisluškuješ nas, jeli? Bjeţi odatle!“odjednom poviče Nikola na Anu koja je stajala nedaleko

i slušala razgovor.„Stani! nemoj ga tjerati, to je moj novi sluga.“ „ Novi

sluga, što će ti još slugu, već ih imamo previše? Znaš daće se otac naljutiti, ako ga dovedeš.„ Nije me briga za tvog oca, neka se ljuti, meni ovaj sluga

treba.

„Zašto je tako vaţan, ako se smije znati?“

„Rekla sam ti već nekoliko puta da sve slabije vidim.“

„Kakve to ima veze s ovim dječakom?“ začudi se Nikola.„On će mi čitati priče!“

„Čitati! Sluga čitati! Što je tebi majko, otkad sluge znajučitati?“

„Ovaj zna!“

„Zaista čudno, ali majko nisi zbog čitanja trebalaunajmljivati slugu, mogao ti je moj mali braco čitati, on

ionako radije čita knjige nego da radi muške poslove.“nasmije se Nikola, gledajući svog najmlaĎeg brata koji je još uvijek ruku punih paketa stajao kraj majčine kočije.„Ako lokanje po gostionicama i plaćanje kurvi smatrašmuškim poslovima, onda ću se ja radije drţati knjiga.“Odgovori mu Stjepan.

„Jeste li čuli momci, moj mali braco je pravi svetac?“nasmije se Nikola.

„Momci dosta je, nemojte se pred graĎanima svaĎati!“ prekine ih gospoĎa Čupor vidjevši da se nekolikograĎana okupilo nedaleko od njih. „Martine, nadam se da

znaš jahati?“

„Znam gospoĎo, nekoliko puta sam jahao susjedovu starukobilu.“



„Staru kobilu kaţeš, hm... Momci, dajte Martinunajmirnijeg konja ne bih ţeljela da moj novi sluga negdje

usput jašući nekog divljeg konja slomi vrat.“ Nekolikotrenutaka kasnije, Ana je prilazila njoj namijenjenom

konju.

Hoću li uspjeti bez problema uzjahati? Zabrine se,

gledajući, činilo joj se ogromnog konja. Nikada nisam

jahala ni na jednom konju, osim na svojoj staroj kobili,

što ako ne uspijem. Pitala se. Vidjela je da se nekolikoČazmanskih redarstvenika zaustavilo nedaleko i promatraju je. Nadam se da nitko od njih nije shvatio da

nitko sličan meni nije jučer ušao u Čazmu. Pomisli. Brzoim je okrenula leĎa i osjećajući da svi bulje u nju pošla prema konju strepeći da će joj netko staviti ruku na ramei nazvati je imenom, dajući joj do znanja da je prepoznata. Odahnula kad je iz prvog pokušaja uspjelauzjahati starog mirnog konja. Nervozno očekujući da

konačno napusti Čazmu, Ana je gledala kako grupicaljudi uzjahuje konje. Odahnula je tek kad je praćena pogledima skoro svih Čazmanskih redarstvenika koji su je posvuda traţili napustila Čazmu. Ana je nakon izlaskaiz grada jahala na začelju nevelike kolone. Iako je oblačić prašine kojeg su ispred nje dizali konji gušio Anu i tjerao je na kašalj ţeljela je za svaki slučaj jahati što je daljemoguće od svog noćašnjeg zaručnika. Ja sam njega

odmah prepoznala, moţda je i on mene. Moţda sadasamo čeka pravi trenutak da me zarobi. Ana je svakim prijeĎenim kilometrom bila sve zabrinutija, pitala se, dali je naglo donesena odluka bila pogrešna. Uz zabrinutost počela je osjećati posljedice neprospavanih noći. Sve teţe je, jedva se drţeći u sedlu jahala nagnuta naprijed. Savumor ovog svijeta kao da se odjednom srušio na njena



nejaka pleća. Nakon dugog, ali zbog ugodne hladovine,ipak podnošljivog puta šumom, izašli su na ţarkim

ljetnim suncem obasjana obraĎena polja. Prolazili su kr oztrošnim kućicama ispunjena sela u kojima su ih seljaciklanjajući se svojim gospodarima dočekivali. Ana je polusvjesna jedva vidjela prizore oko sebe, više gotovo danije osjećala svoje ukočeno tijelo, svaki mišić ju je bolio,ovo jahanje je gore od hodanja. Pomisli Ana, gledajućivrhove moslavačke gore kako joj se polako ali sigurno pribliţavaju. Ana je pojavivši se na vrhu jednog odmnogobrojnih brda koje su do sada prošli, na trenutakzadivljena prizorom koji je ugledala povukla uzde svog

konja. Pred njom se prostirala povelika dolina na čijemse kraju gotovo pod obroncima planine djelu nalazilo

jezero. Čak iz ove udaljenosti Ana je na obali jezeraugledala prekrasni ljetnikovac.

„Ovo je vila Garić naša zimska rezidencija, ovdje ţivimo

zimi, kad debeli snijeg zamete planinske putove“ r ekao jeStjepan Čupor iznenada se pribliţivši Ani.„Prekrasno je! zadivljeno šapne Ana. Konj pod njom jeosjetivši svjeţu vodu i bez njene naredbe naglo ubrzao.Ana je zaustavivši se pred prekrasnom vilom ukočenim pokretima jedva sjahala. Pokleknula je čim su joj nogedotakle tlo. Sigurno bih pala da se nisam drţala za konja.Pomisli, polako pokušavajući načiniti prvi korak. „Ovdje

ćemo se nakratko zaustaviti, nešto pojesti, osvjeţiti se i pričekati da konjušari zamjene konje. Zatim ćemo odmahnastaviti put, moramo prije mraka stići u Garić. Dok su

gospodari jeli unutrašnjosti, Ana je s ostalim jahačimavrlo ukusnu hranu jela vani. ZačuĎeno gledajući, kakokonjušari lijepe konje koji su do sada vukli kočijugospoĎe Čupor zamjenjuju malim izgledalo je vrlo



snaţnim konjima. Tek što se najela i popila malo hladne bistre planinske vode, Ana se teškom mukom morala

ponovno popeti na konja. Zabrinula se kad su stigli dovrlo strmog puta koji je očito vodio prema vrhu planine.Ana se trudila jahati što dalje od provalije koja senalazila jedva metar daleko od ruba puta, ne bi bilo dobro

da se moj konj sad nečega uplaši pomisli Ana, zabrinutogledajući provaliju. Izgledalo joj je da je prošla cijelavječnost prije nego su se iznad glava putnika pojavili

visoki kameni bedemi. Ana je odahnula kad su se

konačno zaustavili pred glavnom kapijom velike kamene

Garićke utvrde. Tek što su sjahali, Ana je ugledala kakoim se jahač obučen u gornji dio metalnog oklopagalopom tjerajući svog konja, pribliţava. Naglo sezaustavio nekoliko koraka od njih, oštrim je ispitivačkim pogledom odmjerio Anu, zatim je njegov ljutiti pogled

obišao sve prisutne. „Čestitam na odlično obavljenom

poslu, vidim da ste uspjeli dovesti u mladoga slugu prerušenu Jakovovu kćer!“ r ekao je ljutitim glasom

Pavao Čupor gospodar Garića

Osmo poglavlje

Ana je ukočena od straha gledala gustom bradom obraslo

gnjevno lice Garićkog silnika. Gotovo je, otkrili su me,samo su se da bi me namamili ovamo pretvarali da ne

znaju tko sam. Proleti joj glavom.

„Zar vam ovaj dječak liči na Jakovovu kćer?“ Zaurla

knez Pavao hvatajući Anu za rame.„Tko si ti, jesi li ti jelen-gradska kneginja?“ urlao je

unoseći se Ani u lice knez Pavao.



„To je majčin novi sluga.“ umjesto Ane, progovori

Nikola.

„ Novi sluga! Kakav novi sluga? Ne zanima me sluga,nisam te poslao u Čazmu da dovodiš sluge, negoJakovovu kćer. Gdje je ona? Zašto nigdje ne vidimJakovovu kćer?“

„Ovaj! Nismo je doveli.

„Štoo! Usudio si se vratiti bez djevojke!“ zagrmi Pavao

Čupor, naglo pocrvenjevši od bijesa.„Zar je Sofija lagala?Napisala mi je, da je u svom stanu

zatvorila Jakovovu kćer. Zar je lagala?“ odgovori!

„Nije. Nije lagala!“

„Znači da si u njenom stana zatekao djevojku?“ „Jesam.

Pa gdje je onda?“

„Pobjegla je!“„Molim!“

„Pobjegla je!“

„Kako je mogla pobjeći iz Sofijinog stana. Ne vidimmodrice na tebi, niti na momcima koje sam poslao s

tobom. Znači da vas nije pretukla, a ako me dobrosjećanje sluţi, Sofijin stan je na drugom katu. Moţda jekao kakva ptičica odlepršala kroz prozor prije nego štoste je stigli uhvatiti. Kako je vama, slavnoj garićkoj

druţbi iz zatvorene sobe uspjela pobjeći mala uplašenasedamnaestogodišnja djevojčica?“

„Paa, oče nije nam pobjegla iz so be.“ „Nego? Zar hoćeš reći da vam je negdje na putu uspjelaumaknuti, razoruţala vas je i jednostavno odjahala.Moţda bih trebao dati znak za uzbunu da svi naši momci budu spremni, da mogu na vrijeme pobjeći, kad se tastrašna djevojčica pojavi tamo na ulazu u dvorac. Dakle



mladi gospodine dosta si izbjegavao odgovor, hoćuistinu?“

„ Napao nas je neki maskirani razbojnik i oteo namdjevojku.“

„Što? Ovo je još bolje, nije vas napala djevojka nego nekimaskirani klaun. Zar ste se svi uplašili kad je zamaskirani

cirkusant iskočio pred vas odmah ste bacili oruţje i predali mu djevojku?“ „Ne oče, djevojka se pošlaispovjediti. Dok smo mi mislili da razgovara sa

svećenikom, ona je uz pomoć maskiranog pobjegla.“

„Čekaj, čekaj, stani malo. O kakvoj ispovjedi pričaš?

Zašto ste do vraga, vodili djevojku na ispovijed?“ začudise knez Pavao.

„Pa,znaš… oče, bili smo u crkvi kad nam je djevojka pobjegla.“

„U crkvi! Što ste do vraga radili u crkvi?“ Sad je većknez Pavao kiptio od bijesa.

„Bili smo na vjenčanju. Trebao sam se na prijevaruoţeniti djevojkom.“

„Oţeniti. Čekaj malo… Što si ti točno radio tamo uČazmi?“

„Rekao sam ti, Sofija me nagovorila da se oţenimdjevojkom.“

„Ha! Ha! Ha! Sofija… znači, to se moglo očekivati od proklete laţljive kuje. Ti nikada ne bi mogao nešto takvo

smisliti. Što ste točno vas dvoje tamo mutili? Čekaj! Nemoj mi reći… vjenčanjem si trebao postati vlasnikJelen-grada, a onda bi svog starog oca izbacio iz sedla i

uskočio na moje mjesto. Htio si me zamijeniti, odbacitikao kakvu staru krpu… jeli?“ unoseći se u sinovo lice,na sav glas poviče knez Pavao. „Nisam oče, Sofija menagovorila.“



„Naravno da nisi, ti si kao i ostala tvoja brača nesposobanza bilo što. Ti si kriva, ti i tvoja kukavička obitelj! Zbog

tebe su moji sinovi ovakve budale!“ Okomi se, sadaljutiti knez Pavao na gospoĎu Čupor.„A zašto si ti, draga moja tako iznenada otišla u Čazmu?Išla si trošiti moj mukotrpno zaraĎeni novac, što bidrugo?“ vikao je knez Pavao, gledajući poveću hrpu paketa nedaleko od kočije. „Čak si novog slugu dovela.

GospoĎo, pogledaj malo uokolo, imaš slugu više negoturski sultan.“ Pokaţe knez Pavao veći broj slugu koji seokupio uokolo i slušao svaĎu svojih gospodara.„Ali, tebi to naravno nije dovoljno! Trebaš još slugu.GospoĎi nisu dobri domaći sluge, moraš dovoditistrance.“ Ana se ukočila i uplašeno zadrţala dah kad joj je Pavao prišao sasvim blizu i grubo je uhvatio za rame.„Zašto nisi izabrala nekog od naših, nego si dovela ovog

stranog dječaka? Dobro znaš da ne volim da mi se stranci

motaju ovuda?“ „Oče! Nijedan naš sluga ne zna čitati, da ponekad

poslušaš majku, znao bi da se ona već neko vrijeme ţalida sve slabije vidi.“ Neočekivano se u razgovor umiješaStjepan. „Hoćeš reći… da ovaj sluga zna čitati?“ začudise Knez Pavao.

„ Naravno da zna, inače ga ne bismo doveli.“ „Koja je

budala učila slugu čitati? Uostalom, kome to čitanje

treba! Dosta mi je i vas i vaših prokletih knjiga, trebaspaliti sve to smeće na koje uzaludno gubite dane.Odlazite… prokleti bili! Ne mogu vas više gledati. Dosta

mi je vas nesposobne izdajniče gamadi!“ poviče knezPavao ljutito, uzjahujući konja.



„Uf… uspjeli smo prebroditi još jedan njegov napad

bijesa.“ uzdahne Nikola, kad je samo oblačić prašine

ostao za njegovim ocem.„DoĎi Martine. Ţao mi je zbog ponašanja mog muţa,nadam se da nisi poţalio što si došao ovamo?“

„Nisam, gospoĎo, gospodin je ionako vikao na vas. a ne

na mene.“ Odgovori Ana, osjetivši kako joj srce ubrzanokuca dok je ulazila u neprijateljsku utvrdu. Ušli su u potpuno prazno vanjsko dvorište s obadvije straneopasano visokom zidom. Ovdje bi se u slučaju da provaliu dvorac neprijatelj u tjesnacu zaustavio i tako postao

laka meta braniteljima. Iz obrambenog dvorišta se krozmanja, čvrsta vrata ulazilo u unutrašnje dvorišteispunjeno zgradama. Dvorcem je dominirala visoka

trokatna kula izgraĎena gotovo u samom središtu dvorca.„To je naša glavna branič-kula u nju bi se, kad bi

neprijatelj slučajno provalio u dvorac, kao zadnje teško

osvojivo uporište povukli svi branitelji. U mirno doba unjoj drţimo zalihe hrane, a u podrumu imamo ćelije ukoje moj muţ zatvara neposlušne sluge i kmetove, ali i ponekog neprijatelja, ako mu dopadne šaka.“ r ekla je

gospoĎa Čupor.„Ako je moj otac zarobljen, sigur no ga drţe zatočenog utoj kuli? Pomisli Ana, gledajući veliku kulu.Razgledajući visoke zidine, zatim nevelika izlazna vrata,

Ana je shvatila da će čak i ako je njen otac potpunozdrav, biti teško spasiti ga odavde. Za sada nećurazmišljati o bijegu, najprije moram nekako doznati jelimoj otac ovdje, kasnije ću kad doznam u kakvom jestanju, nešto smisliti. Pomisli Ana, ulazeći iza gospoĎeČupor u glavnu stambenu zgradu. „Djevojke… ovo jeMartin, moj osobni sluga. Odmah se pobrinite da dobije



bolju odjeću od ove seljačke koju ima na sebi.“ naredi

gospoĎa Čupor dvjema djevojkama koje su očito

besposleno stajale u kuhinji.„PoĎi s nama!“ pozove Anu starija djevojka. Djevojke su

Anu uvele u prostoriju punu rublja, jedna od njih ju je

odmjerila, pokušavajući joj pronaći odgovarajućukošulju, dok je druga na drugoj hrpi traţila hlače.„Mislim da će ova biti dobra… hajde, isprobaj ju.“ r ekla

je djevojka, pruţajući Ani košulju. Ana se neočekivanonašla u velikoj neprilici, ako skinem košulju, odmah ćeshvatiti da sam ţensko, otkrit će me mnogo prije nego što

sam očekivala. Mislila je grozničavo Ana, uzimajućikošulju.„Što je mladiću? Zašto se ne svlačiš, zar si srameţljiv?Hoćeš moţda, da ti mi pomognemo?“ nasmije se druga

djevojka s hlačama u rukama prilazeći Ani.„Hajde lijepi mladiću ne srami se, pomoći ćemo ti da se

svučeš.“ smiješila se djevojka, vidjevši Aninu nelagodu.Ana je prestrašeno kad je djevojka pruţila ruke premanjoj ustuknula prema vratima. Zaustavila se tek kad je

udarila u nekog. Uplašeno se osvrnula i ugledala debeluţenu stroga izgleda kako joj svojim masivnim tijelom

gotovo sasvim zatvara prolaz.

„Što vas dvije radite ovdje? Rekla sam vam da morate prije večere pripremiti sve tanjure.“ „Gospodarica je

naredila da damo novom sluzi odjeću.“ „Koliko vidim, sluga ima odjeću, a vi ste još ovdje. Brzo.

Na posao. Ţelim da sve suĎe blista kad se pojavim ukuhinji.“ Ljutito… debela ţena naredi sluškinjama.„Sve su ljenije ove moderne djevojke, nigdje ne moţeš pronaći dobru sluškinju, sve samo gledaju kako da seizmaknu od posla.“ Ljutila se ţena.



„A ti što ti čekaš?“ poviče… shvativši da Ana još uvijekstoji kraj nje.

„Moram se presvući!“ „Onda idi u sobu i presvuci se, što dovraga čekaš?“ Ana

je sretna što je u zadnji tren izbjegla opasnosti ušla u prvusobu u kojoj je bilo više kreveta.

Hej mladiću! Ovo je ţenska soba. Muška ti je dolje nizhodnik“ rekla joj je starija ţena. Ana je moleći se da je prazna, prilazila muškoj sobi. Zar ću morati spavati uistoj sobi s ovolikim muškarcima? Uplaši se kad je u

polumraku sobe spazila desetak kreveta. Nisam mislila

kad sam maskirana u dječaka dolazila ovamo da ćumorati spavati s muškarcima u sobi. Odahnula je, kad jeshvatila da je soba prazna. Brzo je svukla hlače i obuklaone koje joj je dala djevojka. Srećom, bile su nešto većenego što je trebalo, nadam se da je i košulja dovoljnoširoka, pomisli, svlačeći seljačku košulju. Tek što je

svukla košulju, dva mladića glasno se smijući, ulete usobu. Ana, gola iznad pojasa, brzo im je prije nego su joj

stigli primijetiti grudi, okrenula leĎa. Brzo je obuklakošulju i drhtavim rukama počela zakopčavati dugmad.„Hej! Tko si ti, što radiš ovdje?“

„Ja sam Martin, novi gospoĎin sluga.“ odgovori pomalo

drhtavim glasom Ana.

„Zašto si nam okrenuo leĎa, kad smo ušli?“ Ana se

drhtavim rukama, zakopčavajući posljednju dugmad,okrenula prema njima.

„Ne znam. slučajno sam se okrenuo.„Dečki… doĎite ovamo, imamo novog prijatelja.“ Poviče jedan od mladića nekom u hodnik. Nekoliko trenutakakasnije, još trojica mladih muškarca uĎu u sobu. Svi su serasporedili u polukrug i radoznalo gledali Anu.



„Pogledajte dečki, kako je lijep ovaj novi momak,

izgleda kao curica!“

„Moţda nije momak, moţda je stvarno cura. Jesi li ticura?“ nasmije se drugi.

„Nisam!“ Odgovori Ana, prestrašeno.„Ne vjerujem ti. Dečki, hajde da se uvjerimo.“ Nastavi

prvi. Ana je prestrašeno, prekriţivši ruke na grudimauzmicala pred dvojicom nasmijanih momaka koji su joj

se pribliţavali. Zaustavila se tek kad je leĎima udarila ukrevet.

Deveto poglavlje

„Ah… tu si! Martine, majka ţeli da odmah doĎeš u blagovaonicu. Što je, zašto si tako pocrvenio?“

u pita Stjepan, vidjevši Anino zajapureno lice.

„Što se ovdje dogaĎa?“ u pita strogo sluge.„Ništa ozbiljno gospodine, malo smo zadirkivali novog

slugu.“

„Razgovarat ćemo kasnije o tome, poĎi Martine, majka tetreba“ naredi blagim glasom Stjepan. „Dok vi odlazite

obavljati razne poslove, ja ostajem sama u dvorcu, a sa

našim slugama ne mogu razgovarati o ničemo osim o

radovima koje oni obavljaju. Sigurna sam, da će mi sada

s Martinom, moji usamljenički dani puno brţe i ljepše prolaziti. Imat ću s kime razgovarati o onom što smo pročitali.“ govorila je svom muţu i sinovima gospoĎaČupor, sa smiješkom pogledavši Anu koja se pojavila na

vratima.

„DoĎi Martine, sjedni, sigurno si umoran od putovanja planinom.“



„Dosta smo razgovarali o Martinu. Imamo puno vaţnijihtema od razgovora o jednom sluzi.“ Presječe sve

razgovore Pavao. Ana ga je začuĎeno pogledala, svakitrag bijesa nestao je s njegova lica, čak je mirnorazgovarao sa svojim sinovima o njoj.

„Ispitao sam naše momke, svi tvrde da Jakovova kći uČazmi nije bila sama, s njom su vidjeli maskiranog

muškarca“ rekao je Demeter, gledajući oca.„Maskiranog, kaţeš. Hmm… opet taj, maskirani!“ Neki

od naših ljudi u Jelen-gradu tvrdili su da je maskirani

jahač odveo djevojku. Mislio sam da se time izgovarajuzbog neuspjeha, ali ako je viĎen i u Čazmi, vjerojatno gaipak nisu izmislili. Moramo biti oprezni. Izgleda da se

neko nepoznat, s tko zna kakvim ciljem, umiješao u igru. Neka naši momci, posebno pripaze na maskiranog.Razglasite da sam ponudio tisuću zlatnika onom tko gaubije ili uhvati ţivog. Kad saznaju za bogatu nagradu, svi

dangube i besposličari će su uključiti u lov na togmomka. „ zamišljeno izgovori knez Pavao. „Moţda bi bilo dobro da i za djevojku ponudimo nagradu.“ predloţi,Ani nepoznat mladić. Ana se trgnula kad je vidjela da je pokretom ruke, gospoĎa Čupor zove k sebi.„Martine ţelim da upoznaš ostalu dvojicu mojih sinova,

onaj bliţe Nikoli je Juraj, a kraj njega sjedi Demeter.“šapne gospoĎa Čupor čim joj je Ana prišla dovoljno blizu.„Oče, zašto nam je ta djevojka toliko vaţna, zar nijedovoljno što smo zarobili Jakova i što je Jelen-grad u

našem posjedu?“ upita Juraj. Ana je jedva suzdrţala krik,kad je čula da je njen otac zarobljen.„Sine, to što smo oruţjem osvojili Jelen-grad, pred

zakonom ne znači ništa. Djevojka je jedini način kojim



legalno moţemo dobiti Jelen-grad. Uostalom, pitajte

Nikolu što treba učiniti? On je, iako nije znao što čini, po

Sofijinom nagovoru, htio učiniti opravo ono, što sam ja planirao.“

„Što to, oče?“ u pita Demeter.

„Ah da, maloprije ste stigli. Vi još ne znate što sedogodilo u Čazmi?“

„Što se dogodilo?“ Dok je knez Pavao pričao sinovimašto se ranije dogaĎalo, Ana je s gospoĎom Čupor sjedilau sjenci nedaleko od prozora i slušala razgovor. Zašto mu ja trebam? Upita se Ana.

„Momci, jeste li shvatili, ne moţe se samo tako ušetati nanečije imanje i uzeti ga. Da bi se zaista postalo

vlasnikom, mora se od kral ja ili bana dobiti dopuštenje.“nastavi je knez Pavao.

„Ali, kako ćemo to dobiti?“

„E… vidiš sine moj, djevojka nam je jedini način da se

legalno domognemo Jelen-grada.“ „Kako nam ona moţe pomoći? Ona nije vlasnica Jelen-

grada?“

„Nije, ali je smrću njegovih sinova, postala jedinanasljednica starog Jakova. Što misliš, zašto sam inzistiraoda kneza Jakova uhvatimo ţivog?“ Ana je osjetila kako

joj je srce poskočilo i naglo ubrzalo svoj rad. Knez Pavaogovori da su moja braća mrtvi, ali je otac ţiv. Moţda,

sada nešto doznam o ocu. Pomisli uzbuĎeno.„Ne znam oče, valjda da nam potpiše papire o vlasništvunad Jelen-gradom.“ Odgovori na njegovo pitanjeDemeter.

„Sine moj, glupi. Jakov bi pred banom morao osobno

potpisati dokument. Što misliš da bi Jakov dobrovoljno potpisao dokument, siguran sam da bi nas, čim bi dobio



priliku, optuţio da smo mu oteli imanje. Ban bi odmahvidio da je Jakov ranjen i povjerovao bi mu.“ reče Pavao.

„Uz to, Jakov je preteško ranjen, čak i da pristane sigurnone bi preţivio tako dugačak put, a siguran sam da ban ne bi ţelio doći k nama.“ „Što planiraš učiniti?“ u pita

Nikola.

„Ima jedan puno jednostavniji način da se domognemoJelen-grada.“

„Kakav? Najjednostavniji mogući. Odlučio sam ponoviti,ono što nije uspjelo u Čazmi. Tebe ću glupi moj sineoţeniti s tom djevojkom, ali tom ţenidbom nećeš stećinikakve ovlasti, ja ću i dalje biti gazda.“ Ana je bila

sretna što je sjedila, bila je sigurna da bi joj koljena pokleknula kad je čula plan kneza Pavla.

„Zašto misliš da će djevojka pristati na to vjenčanje?“„Mora. Zar si zaboravio da je njen otac u našim rukama?Ucijenit ćemo oca kćerkinim ţivotom i obratno.

„Da oče, ali zaboravljaš da moramo uhvatiti djevojku.“ „ Ne brini za to, samo je moramo pozvati iona će samadoći u naš dvorac.“

„Pozvati! Kako?“

„Razglasit ćemo, da ćemo, ako se djevojka u roku odtjedan dana ne pojavi ovdje, objesiti njenog oca.“

„Što ako ne doĎe, Što ako nas kao što je planirala prijavivlastima? Oče što ćeš učiniti ako se na našim vratimaumjesto djevojke pojavi neki od banovih izaslanika?“upita zabrinuto Demeter. „Jao koji idioti, okruţen samidiotima!“ Odmahujući glavom poviče knez Pavao.„Zar mislite, da ću dopustiti nekom da me iznenadi.Postavio sam straţare na svim putovima prema dvorcu.

Ako nam se netko nepozvan pokuša pribliţiti bit ću navrijeme obaviješten. Djevojka mora znati da će ako se do



kraja tjedna ne pojavi ovdje njen otac visjeti.“ „Juraj i

Demeter, vi ćete ujutro poći u Jelen-grad. Naredite svim

jelen-gradskim slugama neka traţe svoju gospodaricu,točno im od riječi do riječi prenesite ovo što sam vammaloprije rekao, i da, recite im da paze što govoreuokolo, ako nekom od njih padne na pamet o mom

ultimatumu obavijestiti nekog drugog osim kneginje Ane

njihov gospodar će visjeti.“ Ana je zadrhtala kad je čula

riječi okrutnog gospodara Garić grada. Ţele mi objesitioca, moram ga nekako osloboditi. Ali kako? Što ako jeteško ranjen. Da bar mogu nekako doći do njega, moţdaće on znati što da učinim. Ana se sjetila svog maskiranog

spasioca. Sada bi mi dobro došla njegova pomoć.Pomisli. Trenutak kasnije sjetila se nagrade koju je za

glavu maskiranog raspisao knez Pavao, ali i činjenice dastraţari promatraju sve putove prema Gariću. Uhvatit ćega ako pokuša doći ovamo. Prestraši se Ana. Kad su

muškarci završivši razgovor konačno izašli, Ana je sagospoĎom Čupor ostala sama u sobi. Sjedila je pognuteglave i pokušavala smisliti što da učini. Zamišljena, propustila je gospoĎin prvi poziv.„Martine!“ ponovila je svoj poziv gospoĎa Čupor. Ana setrgnula tek na njen drugi zov. Moram biti opreznija, ja

sam sada sluga i zovem se Martin. Moram se odazivati na

to ime, kad god me netko pozove. Moram paţljivo igrati

ulogu sluge ili će me otkriti. Nadam se da neće traţiti odmene da joj nešto čitam, bojim se da se sada ne bihmogla koncentrirati na tekst. „Oprostite gospodarice,

nešto sam se zamislio.“ „Nije vaţno, znam da si umoran,danas si prošao prilično dug put!“

„ Jesam gospodarice, ali izdrţat ću nekako do večeri.“



„Molim te nemoj me tako zvati, nitko me tako ne zove,

ne volim kad me ljudi zovu gospodaricom.“ Ana je

upitno pogledala.„Zovi me jednostavno, gospoĎa Katarina ili još boljesamo gospoĎa.“

„Dobro. Kako vi ţelite gospoĎo. „ Kad već kaţeš da nisi umoran, onda ćemo malo prošetati, uvijek prošećem prije večernje mise.“ r ekla je

gospoĎa Katarina ustajući. Izašle su u dvorište dvorca.Iako se sunce sakrilo iza zidina vidljivost je još uvijek bila dobra.

„Danas je vedar, lijep dan, doĎi Martine, ţelim ti

pokazati nešto, ljepotu koju većina ljudi koji ţive ovdjenikada ne primijete.“ Ani je srce uzbuĎeno zakucalo kadsu se pribliţavali visokoj kamenoj branič kuli. Što jegospoĎa ranije rekla za ovu kulu? Ovdje u podrumu drţezarobljenike, moj otac je zatočen u podrumu ove kule?

Pomisli uzbuĎena Ana. Dok se pribliţavala kuli, Ana jenapeto traţila bilo kakav ulaz kojim bi noću mogla prodrijeti u njenu unutrašnjost.„Ovdje dolje u podrumu, moj muţ drţi zarobljenike.Ranjeni čovjek o kojem je nedavno razgovarao sa

sinovima, trenutno je jedini zatvorenik.“ rekla je gospoĎaKatarina, ulazeći u kamenu kulu. Moram dobro zapamtiti put, moţda ću se noćas uspjeti nekako iskrasti i bar kroz

prozor čuti svog oca. Ana je odmah čim su ušle, pogledala prema stepenicama koje su očito vodile u podrum, razočarala se kad je shvatila da pred njima stoji prilično snaţan muškarac. Znači, imaju straţara. Kako ću proći kraj njega? Zabrinuto pomisli. Katarina je, neobazirući se na straţara, krenula prema uskom i mračnom prolazu stepenicama, obasjanima tek škrtom svjetlošću



koja je dolazila iz uskog otvora puškarnice. Uspinjale suse uskim kamenim stepenicama. Na svakom katu na

trenutak bi zastale, da se odmore i uzmu malo zraka.Uspon kamenim stepenicama je za premorenu djevojku

bio prilično strm i teţak. Konačno su se uspele na najvišidio branič kule. Ana je nehotice uzdahnula od divljenja.Kroz prozor visoke kule kao na dlanu vidjela je vrlo

udaljene predjele oko Moslavačke gore. Ana je gledalakako udaljena sela duboko ispod, polako tonu u mrak.

„Zar naša Moslavina nije prekrasna, ovako u

predvečerje?“ s ponosom u glasu upita gospoĎa Katarina.Prišli su drugom prozoru, Ana je jedva zapazila prekrasno crveno nebo koje je stvarao zalazak sunca.

Misli su joj bile zaokupljene domom koji je bio negdje u

smjeru zalazećeg sunca. Nekoliko minuta šutke su stajalei promatrale prizore oko sebe. Boţe, što se to odjednomdogodilo? Zašto si nas kaznio, kako ljudi u ovakvoj

prirodnoj ljepoti mogu biti tako zli i okrutni? Gotovo jezaplakala Ana, misleći na svoju pokojnu braću i svog ocaranjenog i zatvorenog negdje u mračnom podrumu ovezgrade? Kako ovako lijepa i naizgled prijazna gospoĎa, poput Katarine moţe u svom podrumu u neljudskimuvjetima drţati ranjenog zarobljenika? Pitala se. Nesmijem se prepustiti tuzi, moram se boriti i spasiti svog

oca. Trgne se Ana. Kula je bila najviša zgrada u Gariću,

iz nje se lijepo vidio cijeli dvorac. Iako je počela padatinoć, Ana je pokušavala upamtiti raspored zgrada udvorcu. Ako budem morala s ocem b jeţati iz dvorca,moram dobro upoznati svaki njegov dio. Bila je zahvalna

gospoĎi Katarini jer joj je dala dovoljno vremena daupamti raspored većine glavnih zgrada u dvorcu.



„DoĎi Martine, moramo sići, uskoro će vrijeme zavečernju misu.“ Silazak je unatoč manjoj vidljivosti, ipak

bio nešto lakši od uspona. Ana je još jednom dobro promotrila straţara i prostoriju u kojoj je bi ulaz u podrum. Nekoliko trenutaka prije nego što su izašle iz branič kule, gospoĎa Katarina je zastala, okrenula se i pošla prema straţaru.„Ovo je Martin, pokaţe na Anu. On će od sada donositihranu ranjenom zarobljeniku.“ obavijesti ostale straţare,ţelim da ga bez ikakva zadrţavanja propustite. Ana jezaprepaštena stajala iza gospoĎe Katarine. Zar će midopustiti da vidim oca? Ana se jedva suzdrţavala da odsilnog oduševljenje koje je osjećala ne zagrli gospoĎuKatarinu. Moţda gospoĎa Katarina ipak nije tako loša,kao što sam mislila? Pomisli. Straţar je kratko pogledaoAnu i kimnuo glavom. „Kako ţelite, gospoĎo!“

„DoĎi Martine, poţurimo krajnje je vrijeme da se

spremimo za misu“ reče gospoĎa Katarina, izlazeći iz branič-kule. Ani je srce još uvijek bubnjalo oduzbuĎenja. Nestrpljivo je nadajući se da će još večeras posjetiti oca, sjedila u klupi Garićke kapelice. Činilo jojse da prisustvuje najduţoj misi u ţivotu. Dok je stari

svećenik molio, Ana je slušala šaputanje i osjećala nasebi radoznale poglede slugu i sluškinja. Sada svi govoreo meni. Dvorcem se brzo proširila vijest o

gospodaričinom novom sluzi. Ponekad je kriomice pogledala prema Stjepanu, koji je bio nedaleko na drugoj

strani uskog prolaza koji se protezao izmeĎu klupica. Nakon što je misa konačno završila, Ana je praćenaradoznalim i pomalo zavidnim pogledima slugu i

sluškinja sa gospoĎom Katarinom i njenim najmlaĎim

sinom izašla van. Ana je osjećajući na sebi poglede slugu



i sluškinja hodala pognute glave. Sunce je zašlo prednjom je bila noć, noć koju će, ako je ne otkriju dok se

bude svlačila, morati provesti u sobi punoj muškaraca.Kako da izbjegnem odlazak na spavanje dok god svi ne

pozaspu? Morat ću nekako zadnja lijegati a prva ustajati.Hoću li uspjeti? Pitala se osjećajući silan umor. Čim su sevratili u glavnu zgradu, gospoĎa Katarina je odvela Anuu kuhinju.

„Pripremite obrok za zarobljenika u kuli.“ naredi,

gospoĎa Katarina.„Martine odnesi jelo zarobljeniku u kulu pričekaj da pojede onda se vrati.“ Nadam se da gospoĎa Katarina uovom polumraku nije primijetila moju uzbuĎenost,sigurno bi se pitala, zašto sam toliko uzbuĎena zbog posjete nepoznatom zatvoreniku. Pomisli Ana dok je sa

povelikim pladnjem u rukama prelazila dvorište. Straţar je bez ikakvih pitanja sa uljanicom u rukama pošao

ispred Ane u podrum. Ana se sa zebnjom u duši, zastraţarom spuštala niz u kamenu uklesane stepenice. Nehotice se namrštila kad joj je nosnice zapuhnuo miris pljesnivog i ustajalog zraka. Ušli su u mračni uski ihladni hodnik, već nakon nekoliko koraka, straţar sezaustavio pred drvenim vratima na kojima je bio samo

maleni prozorčić. Ani se srce stegnulo kad je ušla umračnu ćeliju koju je obasjavala škrta svjetlost malene

svjetiljke što ju je straţar drţao u rukama. Ana je paţljivo pladanj s hranom stavila na kameni pod. U ćeliji, osimuskog leţaja od grubo tesanih dasaka nije bilo nikakvih predmeta. Straţar joj je pruţio uljanicu i bez riječi izašaoiz ćelije. Ana je zabrinuto promatrala priliku koja jenepomično leţala pokrivena samo starim poderanim



gunjem. Spazila je jednu izbočinu na zidu i tamo stavilasvjetiljku. Sa puno tjeskobe u duši prišla je leţaju.

„Probudi se!“ njeţno je prodrmala čovjeka na leţaju.Čovjek je nešto progunĎao i počeo se pomicati. Teškommukom se okrenuo na leţaju. Ana se jedva suzdrţala dane vrisne od uţasa koji ju je obuzeo, kad je čovjek naleţaju okrenuo lice prema njoj.

Deseto poglavlje

Ana je u nevjerici gledala blijedo, upalo, nekoliko dana

starom bradom, obraslo lice svog oca.

„Oče!“ promuca.

„Tko me zove? Tko si ti?“ upita Jakov trepćući. U gotovo potpunoj tami podrumske ćelije, smetala mu je čak islabašna svjetlost uljanice. Ana je uzela svjetiljku iz

udubine, kleknula kraj leţaja i osvijetlila svoje lice. Nemogavši se više suzdrţati, tiho je zajecala.„Jesi li prikaza ili ţivo biće?“ u pita Jakov.

„Oče, ja sam Ana - tvoja kći, pogledaj me!“

„Ana, kaţeš,moţda izgledaš kao moja kći, ali znam danisi, ona je na sigurnom daleko odavde,odlazi prikazo

pusti me da umrem u miru.“

„Oče molim te pogledaj me ja sam tu kraj tebe“ r ekla je

Ana milujući očevo lice.„Ana kćeri jesi li to zaista ti?“

„Jesam oče!“ Jakov je nekoliko dugih trenutaka

proučavao njeno, slabom svjetlošću, obasjano lice.Pogled mu je pao na kratko ošišanu kosu i mušku odjeću.„Ana… ali kako? Ana jesi li to, zaista ti?“ pruţio jedrhtavu ruku i pogladio Anu po glavi.



„Lice ti je isto, ali gdje ti je kosa. Zašto si obučena kaomuški sluga i što ti uopće radiš ovdje?“

„Strpi se, sve ću ti ispričati. Najprije pokušaj sjesti.Donijela sam ti jelo, moraš jesti da bi povratio snagu.“

„Imaš pravo, moram ti priznati, da sam ne znajući što se stobom dogodilo, potpuno izgubio volju za ţivot. Sad kadsi kraj mene, moram se pokušati što prije oporaviti.“

„Kako si?“„Teško se pomičem, još sam slab, ne mogu sam ustati.Molim te pomogni mi.“ Ana je njeţno zagrlila svog oca i pomogla mu da se uspravi na leţaju.„Oče, jesi li teško ranjen?“ zabrinuto upita.

„Ne brini kćeri, nije ništa strašno, tek lakša rana. Metakse ne oštetivši niti jedan vitalni organ zaustavio negdje u

kosti.“

„Zar je metak još uvijek u tebi?“ prestraši se Ana. „ Nitko se nije potrudio pobrinuti se za mene“ poţali se

Jakov.„Izgledaš prilično loše, vrlo si blijed i izgledaš miiscrpljeno.“

„Izgubio sam mnogo krvi nakon što su me ranili, ubacilisu me kao neku ţivotinju u kola, čak mi nisu dopustili da previjem ranu. Cijelim putem sam krvario, mislio sam da

neću preţivjeti. Tek dolaskom u Garić na inzistiranje

gospoĎe Katarine, ranarnik mi je previo ranu. Odmahnakon toga su me zatvorili ovamo. Sada jedan ranarnik povremeno dolazi i pregleda mi ranu. Kćeri, dosta smo

govorili o meni. Kako si ti dospjela ovamo? Nadam se da

nisi zarobljena?“ zabrinuto gledajući Aninu kratku kosuupita Jakov.

„Ne brini… nisam. Uspjela sam prerušena u slugu ući udvorac.“



„Ana, to ti je vrlo nepromišljen potez. Ovdje je opasno.“

„Oče, ovdje sam i to više ne moţemo promijeniti.

Nemamo mnogo vremena, ti jedi, a ja ću ti za to vrijemeukratko ispričati najvaţnije dogaĎaje.“

„Najprije mi ispričaj kako si se uspjela spasiti iz našegdvorca? Kad su nas napali vidio sam te u hodniku, iako si

kad su ljudi kneza Pavla upali u glavnu zgradu nekud

nestala. Bio sam vrlo zabrinut za tebe, silno sam se bojao

da su te uhvatiti. Kasnije, dok su me ranjenog vozili u

Garić, mučila me neizvjesnost. Nisam znao što se stobom dogodilo, nisam te nigdje vidio niti čuo išta o tebi.

Raspitivao sam se kod Garićkih jahača, ali nisam ništauspio saznati. Kako si uspjela pobjeći Pavlovimljudima?“ izmeĎu zalogaja, upita Jakov.„Duga je to priča oče. Na ţalost, nemam ti je vremenacijelu ispričati. Za sada ću ti ispričati najvaţnijedijelove.“ Jakov je teškom mukom jeo, usput slušajući

priču svoje kćeri. Iznenadi se, kad je čuo za tajanstvenogmaskiranog spasitelja. „Nikad nisam čuo za njega. Kaţeš,da nisi uspjela saznati tko je on?“

„Na ţalost, nisam?“ Jakov se uzbudio kad mu je ispričalada se sakrila u kolibi starog kaluĎera. „Dobro za nas štosi upoznala tog čovjeka, ako se tvoja braća uskoro nevrate, vrlo je vaţno da on bude na našoj strani.“ Ana je

pognula glavu, nije ţeljela da otac vidi suzu koja joj je

kliznula niz lice. Otac izgleda još uvijek nije poput njeizgubio nadu da će se njegovi sinovi vratiti.„Ţao mi je oče, ali moram ići, ne smijem se dugozadrţati, ne ţelim da netko zbog predugog zadrţavanja, posumnja u mene.“„Što je, zašto plačeš?“ upita Jakov, zapazivši promjenu unjenom glasu.



„Oče, bojim se, toliko toga lošeg se u proteklih nekolikodana dogodilo. Oboje smo u velikoj opasnosti, a ja ne

znam kako da te spasim. Tko zna, kako će se svezavršiti?“ rekla je Ana, njeţno zagrlivši oca.„Ne brini dijete, sad kad smo ponovno zajedno, sve će biti u redu. Zaista si se predugo zadrţala, sada moraš ići,a ja ću pokušati smisliti kako da se izvučemo iz ove teškesituacije. Idi kćeri, nadam se da ćeš me uskoro ponovo

smjeti posjetiti.“ reče Jakov.

„Laku noć, oče. Nadam se da će mi gospoĎa Katarina većujutro dopustiti da te posjetim?“ Ana je polako izlazeći iz podruma, paţljivo rubom košulje obrisala oči. Nitko nesmije primijetiti da sam plakala. Pomisli.

***

Ostavila je pladanj i suĎe u kuhinji i uputila se u veliku prostoriju u kojoj su obično boravili članovi obitelji.

Prostorija je bila prazna, samo je gospoĎa Katarinasjedila u jednom uglu i listala nekakvu knjigu.

„Kako je naš zatvorenik?“ upita gospoĎa Katarina.

„Ne izgleda mi dobro, iako je rana prestala krvariti jošuvijek se nije počeo oporavljati. Zbog gubitka krvi jesilno oslabio, toliko je slab da se jedva moţe pokrenuti.“

Na Aninu sreću nekoliko sluškinja koje su da bi pokupilezaostalo posuĎe ušle u blagovaonicu prekinu njihov

razgovor. Bojala se s gospoĎom Katarinom razgovarati oocu, nije bila sigurna da će uspjeti suzdrţati suze koje sunavirale iz dubine njene duše. Ana je sjedeći na stolcu,slušajući zveckanje posuĎa pognula glavu. Odjednom

osjeti ruku gospoĎe Katarine na svom ramenu. Trznulase, shvativši da je zadrijemala.



„Oprostite gospoĎo, zadrijemao sam, uspavalo mezveckanje posuĎa!“

„ Ne brini Martine, znam da si umoran dug put je iza tebe.Vrijeme je da se odmoriš, poĎi na spavanje.“ Ana protrne

sjetivši se sobe pune muškaraca u kojoj će ako je neotkriju dok bude svlačila odjeću provesti noć. Još uvijeksvi sluge nisu otišli na spavanje nekoliko ih se radećirazne poslove kretalo blagovaonicom.

„Hajde mladiću poĎi sa mnom odvest ću te u sobu ako si

zaboravio put.“ predloţi Ani čuvši gospodaričine riječi jedan od slugu. Ne smijem s njim. Moram nekako

odgoditi odlazak, ne smijem poći na spavanje prije negošto svi pozaspu. Mislila je Ana brzo pokušavajući smislitineki izgovor, razlog zbog kojeg bi trebala ostati budna.

„Ovaj, gospoĎo ja bih još malo ostao, još je prerano,nisam navikao ići tako rano spavati ţelio bih prije

spavanja pogledati kakve sve knjige imate.“ GospoĎa

Katarina je uzdahnula, polako ustala i pošla prema izlazu.„DoĎi mladiću, ne moraš izigravati junaka vidim da jedva gledaš od umora.“ Ani koja je zaista bila vrlo

umorna nije preostalo ništa drugo nego da poĎe zagospoĎom Katarinom. Iznenadila se kad su samo prošli pokraj sobe u kojoj su spavali sluge. Još više se začudilakad je shvatila da se nalaze u dijelu dvorca u kojem

borave članovi obitelji. Kud me vodi? Upitala se Ana

nekoliko trenutaka prije nego što se gospoĎa Katarinazaustavila pred vratima.

„Ovo će biti tvoja soba, ako zatrebaš nešto, moja soba je

nedaleko odavde“ pokaţe gospoĎa Katarina jedna od

vrata.



„Hvala vam gospoĎo što se toliko brinete za mene.“ rečeAna, ulazeći u sobu. Iznenadila se, kad joj je Katarina

pruţila ključ.„Ovo je ključ od tvoje sobe, zaključaj se prije nego štolegneš.“ Nasmi jala se, vidjevši Anin zaprepašten izrazlica.

„Ţelim da se dobro odmoriš, vjerujem da se u sobi punojmuškaraca koji hrču, ne bi dovoljno naspavao. Ne bihvoljela da danju, dok mi čitaš knjige budeš pospan.“ pokušala je svoj postupak objasniti gospoĎa Katarina.

Ana je odmah, čim je gospoĎa Katarina otišla, zaključalavrata brzo se svukla i legla u krevet. Nitko mi ne moţeiznenada banuti u sobu i slučajno otkriti da nisam dječak.Pomislila je Ana. Nekoliko trenutaka prije nego što jezaspala.

***

GospoĎa Katarina se ugodno iznenadila kad je ranoujutro u dnevnoj sobi zatekla svog novog slugu.

„Kako si spavao Martine?“

„Odlično, gospoĎo. Nikada nisam spavao u takoudobnom krevetu. Iako moram priznati, da mi je bilo vrlo

neobično spavati sam u krevetu, nikada dosada nisamspavao sam. Kod kuće sam se uvijek sa svojom braćommorao gurati, na našem premalom leţaju. GospoĎo, hvala

vam što ste mi dali sobu, strašno sam se bojao da ćumorati spavati sa ostalim slugama, vrlo sam sretan štoimam vlastiti krevet.“ Izrecitirala je Ana već ranije zaslučaj da je gospoĎa Katarina pita kako je provela noć pripremljen odgovor. Jutros je probudivši se shvatila damnogo toga ovisi o tome kako će odigrati ulogu

siromašnog sluge. Ako ih uspijem zavarati, moţda ima



nade da nekako spasim oca, a ako me otkriju, onda nam

samo bog moţe pomoći. Mislila je Ana slijedeći gospoĎu

Katarinu.„Martine, hajdemo na doručak, a onda ćeš posjetitiranjenika.“ Ni ne gledajući što jede, Ana je brzo pojeladoručak. Vrlo sretna, ţurila je prema kuli u kojoj je biozatvoren njen otac. Sad kad je osvanulo vedro jutro, Ana

je shvatila da više nije sama. Bila je sigurna da iz za sadanepoznatih razloga u gospoĎi Katar ini ima prijateljicu i

zaštitnicu. Ana je sa novom nadom u srcu ţurila prematamnici u kojoj je zatočen njen otac. Straţar joj je bezriječi pruţio ključeve. Sama se spustila u tamnicu idrhtavim rukama otključala ćeliju. Ana se ponovno našlau očevoj ćeliji, sunčevo svjetlo dolazilo je kroz mali,debelim rešetkama okovani prozorčić. Sada, na slabojdnevnoj svjetlosti otac je izgledao još mršaviji iiscrpljeniji, ali i vedriji, nije izgledao onako potišteno kao

sinoć.„Oče, moraš jesti da bi ti se što pri je vratila snaga.

Moramo što prije smisliti kako da se spasimo iz ove teškesituacije.“ Jakov je nekoliko trenutaka jedući razmišljao.„Bojim se da nas dvoje sami ne moţemo mnogo togaučiniti. Okruţeni smo neprijateljima ovdje nam nitko

neće pomoći.“ tuţno se osmjehne Jakov.

„Moţda nije tako, čudno mi je ponašanje gospoĎeKatarine.“ Odluči Ana ocu ispričati sve što je za njuučinila gospoĎa Katarina.Začudila se kad je vidjela da se njen otac smiješi. „Što je,oče?“

„Sinoć, bio sam previše uzbuĎen što te vidim, nisam se

sjetio, nisam ti stigao reći.“

„Što, oče?“



„Vrijeme je da doznaš istinu!“

„Kakvu istinu, o čemu govoriš?“

„GospoĎa Katarina. Zna, tko si, zato se toliko brine otebi.“

„Zna… kako? Jesi li siguran?“

„Naravno! Ana, ti si vrlo slična svojoj majci, a GospoĎaKatarina i tvoja majka su u mladosti bile nerazdvojne

prijateljice, nemoguće da te nije prepoznala. Toliko jevoljela tvoju majku da je, kad se tvoja majka udala za

mene, nadajući se, da će joj biti bliţe, prihvatila bračnu ponudu Pavla Čupora. Na ţalost, nije se prije udajeraspitala o odnosima u Moslavini, nije znala u kakvom

neprijateljstvu ţive naše obitelji. Ako nam je itko u ovomdvorcu prijatelj, onda je to gospoĎa Katarina, ali nemojse previše oslanjati na njenu pomoć, ona zbog svogmuţa, moţe vrlo malo učiniti. Moraš nekako pobjećiodavde, moraš obavijestiti vlasti, samo tako me moţeš

osloboditi.“ „Oče, što će biti s tobom, ako pobjegnem, ne mogu te

ostaviti ovdje?“

„Ne brini zbog mene, vjerujem da će se Katarina brinuti

za mene. Sad kad znam da si ţiva i zdrava i ja sam dobiovolju za ţivotom. Kćeri, ne brini nismo još poraţeni,upoznat će nas prokleti knez Pavao, nećemo se samo tako predati bez borbe, zar ne kćeri?“

„Naravno da nećemo.“ zagrli Ana, svog oca. „Sada idi, ponovno si se predugo zadrţala, ako ti se ukaţe prilika da pobjegneš odavde, nemoj oklijevati, iskoristi je i ne brinizbog mene.“ Ana je zabrinuto pokušavajući pronaći nekiizlaz za bijeg ne obraćajući paţnju na sluge koji su jeljubomorno krišom gledali promatrala dvorište . Svi suveć znali da je ona poput nekog od gospode, čak dobila



svoju sobu. Kako da neprimijećeno napustim dvorac, kadsvi gledaju u mene? Zabrine se Ana.

„Kako je zatvorenik?“ upita gospoĎa Katarina. „Priličnološe, metak koji ga je ranio još uvijek je u njemu, trebalo bi izvaditi prije nego što se rana zagnoji.“

„Naredit ću muţevom ranarniku da odmah izvadimetak.“

„A vaš muţ, što će on reći?“

„ Ne brini, nije me briga za njega.“„Otac me zamolio me da vam u njegovo ime zahvalim za

svu pomoć koju mu pruţate.“

„To je moja kršćanska duţnost!“ odgovori zamišljenogospoĎa Katarina, a onda iznenada vidjevši Aninispitivački pogled, zastane.„Rekao ti je, zar ne?“

„Što? O čemu govorite?“

„Tvoj otac ti je rekao da smo ja i tvoja majka bile

prijateljice?“ „Ana nekoliko trenutaka zamišljeno pogne glavu. Zaistazna tko sam, nema smisla nijekati. Pomisli.

„Da, rekao mi je, da vjerojatno znate tko sam.“ „Toliko si

slična majci da je bilo nemoguće ne prepoznati te.„Zar ste me odmah, čim sam vam se u Čazmi obratila prepoznali?“

„Još prije, ali ne moţemo ovdje razgovarati, nije sigurno,

neki od slugu bi nas mogao ćuti.“ „Pričekaj, idem uzetineku knjigu onda ćemo sjesti negdje gdje sluge nećemoći prisluškivati naš razgovor. Dok razgovaramo,

glumit ćemo da mi čitaš knjigu, moramo smisliti, kako datebe i tvog oca izvučemo odavde.“

„Jesi li razgovarala s ocem, što on kaţe?“ upita gospoĎaKatarina kad su se smjestile u sjeni starog oraha dovoljno



daleko od radoznalih ušiju. „Rekao mi je da pokušam pobjeći i obavijestim vlasti što se ovdje dogaĎa.“

„I ja mislim da bi to bilo najbolje rješenje.“ „Ja iako sam na vašoj strani, gotovo ništa ne moguučiniti, na ţalost ne mogu utjecati na mog muţa. Ti ćešsama morati nekako stupiti u kontakt s vlastima.“

„Ne znam kako, bila sam u Čazmi, a nisam uspjelarazgovarati s biskupom, bojim se ići u Čazmu, moţda me ponovo uhapse.“

„Ana, ţao mi je što ti u Čazmi nisam uspjela pomoći, prekasno sam doznala što ti se tamo dogodilo.“

„Zar ste već u Čazmi znali tko sam?“

„Što misliš, zašto sam tako iznenada pošla u Čazmu,misliš da sam zaista traţila pismenog slugu? Ta ideja mi je pala na um kad sam te slučajno s prozora svoje sobeugledala na ulici.“ „Zar ste me unatoč mojoj frizuri prepoznali?“ „Naravno, Ana toliko si slična svojoj majci,

da sam se na trenutak ponadala da vidim nju. Čim sam teugledala znala sam da ti moram pomoći.“ Redarstvenici

su u potrazi za tobom zatvorili sve izlaze, znala sam da

sama nećeš uspjeti. Bojala sam se da će kad-tad nekom

pasti na pamet, da prethodnih dana nitko sličan tebi nijeušao u Čazmu. Uvjerena da će bez pregleda propustitimene i moju pratnju odlučila sam te izvesti iz Čazme.Jedan od mojih prijatelja u Čazmi mi je pronašao

nekoliko šegrta za koje je znao da ţele promijeniti posao.Traţila sam od njih, nadajući se da će se meĎu slugama

proširiti priča, o ludoj garićkoj gospodarici, nemogućiuvjet. Nakon toga nije mi preostalo ništa drugo negošetati gradom i čekati da mi se obratiš.“

„Ali ako ste znali tko sam zašto niste jednostavno otišli uredarstvo i rekli im tko sam zaista.“



„Htjela sam ali nisam mogla zbog sina.“

„Zar ste se bojali da će vas Stjepan odati?“

„ Ne, ne on, ne bojim se Stjepana, on je uvijek uz mene.Čim su me obavijestili da je Nikola u gradu, znala sam da

je sva ova guţva zbog njega. Bila sam sigurna da je mojsin glavni razlog situacije u kojoj si se našla. Planiralasam te odmah nakon što te izvedem iz grada ostaviti, kod

tvojih roĎaka, koje sam često s tvojom majkom dok smo bile mlade posjećivala, ali naţalost Nikolin dolazak poremetio je sve moje planove. Bojala sam se da će posumnjati ako se iznenada predomislim. Nisam bila

sigurna, moţda je doznao da sam ti upravo ja pomogla,da prerušena u redovnika prijeĎeš kontrolu.“

„Zar ste već onda znali tko sam? Kako ste doznali zamene?“

„KaluĎer mi je poslao pismo. Tek što si napustilakaluĎera, ja sam znala što se s tobom dogaĎa, kako

izgledaš i kamo ideš. Čim sam čula da moj muţ zatvarasve putove, poţurila sam za tobom.“ „Srećom stigli ste u

posljednji trenutak, ljudi na mostu samo što me nisuotkrili. Ali, kako je kaluĎer znao da vam smije reći, tkosam ja?“

„Znaš da su moj muţ i tvoj otac oduvijek neprijatelji, čim je moj muţ doznao da mi je tvoja majka prijateljica,zabranio mi je da se sastajem s njom. Mi smo unatočzabrani preko potajno poslanih pisama nastavilekontaktirati, čak smo se nekoliko puta godišnje prerušeneu obične seljanke tajno sastajale u kaluĎerovoj kolibi.KaluĎer je čuvao našu tajnu, nikada nikome nije rekao za

naše susrete. Mislim da se u ovom trenutku nemamodruge mogućnosti jedino se njemu moţemo obratiti za pomoć. Odmah ću te, pod izlikom da trebam ljekovite



trave za tvog oca, poslati k njemu. Znaš li gdje jekaluĎerova koliba?“

„Na ţalost ne vjerujem da bih mogla odavde pronaći put.“

„Imaš pravo, mogla bi zalutati na mnogobrojnim planinskom stazama. Idi, vrati knjigu na policu ja ću zato vrijeme razgovarati sa svojim sinom Stjepanom,

pokušat ću ga nagovoriti da te otprati.“

„Ne brini on je drukčiji, nije divlji poput ostalih mojih

sinova, bit ćeš sigurna s njim“ nasmiješi se gospoĎaKatarina vidjevši Anin zabrinut izraz lica. .

***

Ana se uzjahujući istog konja na kojem je došla u Garić

osvrtala traţeći kneza Pavla ili nekog od preostale trojice

njegovih sinova. Bojala da će ih netko od njih na samomizlazu zaustaviti i početi ispitivati. Odahnula je kad sukonačno uspjeli napustiti dvorac a da nitko nije obratio

pozornost na njih.

„Majka mi je rekla da bi bilo najbolje da što višemoţemo izbjegavamo susrete s našim ljudima, zato ćemouskoro skrenuti u šumu, ići ćemo rijetko korištenimstazama tako ćemo nadam se nezamijećeni stići do

proplanka na kojem ţivi kaluĎer“ o bjasnio joj je Stjepannekoliko trenutaka prije nego što je napustio glavni put.Iako bi radije da je mogla pošla sama ipak je bilazadovoljna što je gospoĎa Katarina izabrala svognajmlaĎeg sina de je prati. Iako su otk ad je došla u Garić

izmijenili tek nekoliko riječi mladić je uvijek bioljubazan prema njoj. Nije se prema njoj poput ostalih



izuzevši naravno gospoĎu Katarinu odnosio kaogospodar prema sluzi. Ani se ponekad činilo da je on dok

je mislio da ona ne vidi promatra. Da su okolnostidrukčije, da nije sin mog najvećeg neprijatelja moţda bimi se čak svidio. Mislila je Ana jašući iza njega igledajući njegov vitki stas. Misli su joj skrenule premamaskiranom spasitelju. Gdje je on? Zna li da sam otišla uGarić? Zašto me je poljubio je li zaljubljen u mene?

Pitala se osjećajući kako sjetivši se njegova poljupcacrveni. Bila je zadovoljna što moţe u miru razmišljati, jer jašući uskom šumskom stazom jedno iza drugoga nisumogli razgovarati. Stjepan joj je samo osvrnuvši senekoliko puta prema njoj objasnio gdje se nalaze i koliko

je još udaljena kaluĎerova koliba. Ana se udubljena umisli iznenadila kad su nakon kako joj se činilo vrlokratkog jahanja stupili na neveliki poznati proplanak na

kojem se nalazila koliba u kojoj je boravio kaluĎer.

„Nešto nije u redu, nešto se dogodilo?“ zabrine seStjepan.

„Zašto mislite?“

„Nema ljudi, obično je u ovo doba proplanak pun ljudikoji čekaju kaluĎerovu pomoć. Idemo izbliza pogledati,moţda je kaluĎer bolestan?“ predloţi Stjepan, potjeravšikonja prema kolibi. Zaustavio je konja kad se iza ugla

kolibe pojavio visok mršavi muškarac.

„Znate li moţda zašto danas nema ljudi?“ u pita Stjepanodmah, nakon kratkog pozdrava. Čovjek je nekolikotrenutaka, pogledom paţljivo ispitivao Stjepanovu

gospodsku odjeću.„ Naravno da znam, ja se kad on nije ovdje, brinem o

domu svetog čovjeka.“ odgovori pomalo nadmeno

čovjek.



„Vidite i sami da danas nema posjetitelja, to znači da nisveti čovjek nije ovdje.“

„Gdje je on?“ „U jednom selu u podnoţju planine ovih dana se odvijavelika svetkovina, stanovnici sela pozvali su kaluĎera dasvojim svetim prisustvom uveliča njihovu proslavu.KaluĎer se naravno, odazvao pozivu, još jučer napustiosvoju kolibu i otišao na proslavu. Zar to niste znali? Svi u

okolici su obaviješteni da će kaluĎer biti odsutan?“

„ Nismo ovih dana bili ovdje, hoće li se moţda danasvratiti?“ u pita Stjepan.

„Ne vjerujem. Mislim da ga neće biti najmanje još jedandan, a moţda i više.“

„Ne moţemo tako dugo čekati, nema nam dr uge,

moramo za njim. Kako se zove to selo u koje je otišaokaluĎer?“

„Petrička.“

„Petrička! Nisam siguran da znam gdje je to.“ „Morateići prema sjeveru, spustite se onim tamo putem niz

planinu.“ pokaţe čovjek prema jednom od mnogobrojnihšumskih putova.„Ovim putom ćete stići u Samaricu. Sigurno će vam nekood seljana u Samarici objasniti kako da doĎete uPetričku.“

„Hvala vam na obavijesti!“ rekao je Stjepan gledajućisunce visoko na nebu.„Ako odmah krenemo, nadam se da ćemo prije mrakastići u tu Petričku. Martine uzjaši, na ţalost moramonastaviti putovanje!“

***



Nakon poduţeg puta strmim planinskim stazama Ana iStjepan su se pribliţili selu. Velika crkva na vrhu brda

dominirala je okolicom.„Ovo je valjda Samarica, nadam se da nismo zalutali? Na

ţalost, nisam očekivao da ćemo morati na tako dug put,nisam ponio nikakve namirnice, sigurno si gladan i

ţedan?“ upita Stjepan. Ana se obradovala što će konačno ponovno ugledati ljude. Cijelo vrijeme je uskim

planinskim stazama jahala iza Stjepana, bila mu je

zahvalna što nije inzistirao na razgovoru. Zaustavili su sena potoku da bi napojili konje. Ana je zaista bila vrlo

gladna, ţedna i umorna od putovanja teškim terenom.Odlučila je stisnuti zube i ne ţaliti se, šutke je misleći naoca trpjela sve nedaće putovanja. Prvo što je spazila kad

su se pribliţili vrhu brda, bio je bunar nedaleko od crkve.Godit će mi osvjeţenje. Pomislila je Ana, brzo je sjahalai odmah ne čekajući Stjepana, pošla prema bunaru.

IznenaĎeno je ustuknula kad je pogledala u bunar, nijeočekivala da će bunar biti toliko širok i dubok.„Kako je ovo duboko, trebat će nam prilično vremena daizvadimo vodu. Ja ću izvaditi vodu, a ti pogledaj uokolo,moţda vidiš kojeg stanovnika, moramo kupiti nešto za jelo i raspitati se za put koji vodi u Petričku.“predloţiStjepan, prilazeći bunaru. Ana je nedaleko od crkve jespazila ţenu kako nešto radi u vrtu. „Dobar dan!“ pozdravi Ana.„I tebi sinko!“ uspravi se ţena, gledajući Aninu odjeću.Ana je vidjevši staričin oprezni pogled jedva suzdrţala dane provjeri kako joj stoji odjeća. Moţda je primijetila danisam muško? Pomisli zabrinuto, ili se jednostavno bojirazgovora s nepoznatim slugama. Pomisli Ana. Da bi

odvratila paţnju sa sebe počela razgovor o povrću koje je



raslo u staričinu vrtu. Smiješila se gledajući kako joj ţena ponosno pokazuje uredan vrt i velike primjerke povrća

koje je raslo u njemu. Iznenadila se kad je vidjela da jeveseli staričin pogled iznenada postao oprezan. Okrenulase, ţeleći vidjeti što je ţena ugledala. Vidjela je Stjepanakako im prilazi.

„Dobar dan dobra ţeno!“ progovori.

„I vama gospodine!“ Ana se iznenadila kad je shvatila

da se ţena naglo uozbiljila. Čim je ugledala Stjepananestalo je njenog prijaznog osmjeha.

„Bako znaš li moţda put koji vodi u Petričku?“

„Naravno! Idete na proštenje? Dok sam bila mlaĎa i jasam išla redovito, sada me na ţalost moje noge ne mogu

nositi tako daleko“ poţali se starica.„DoĎite, pokazat ču vam put kojim trebate ići.“ „Prije

nego što poĎemo ţeljeli bismo nešto prezalogajiti. Danas još nismo ništa jeli, moţete li nam prodati nešto hrane?“

„Ja sam siromašna ţena, nemam gospodske hrane, moguvam ponuditi samo običnu seljačku, malo kruha i sira.“

„Odlično, više nam ni ne treba, bit će dovoljno dautaţimo glad.“ Tek nakon poduţeg nagovaranja, ţena je pristala uzeti nekoliko novčića kojima joj je Stjepan platio obrok.

„Jesi li vidio kako me ona starica gledala, bojim se da ćekad uĎemo u Petričku, svi poput nje buljiti u mene,

moram se nekako riješiti ove odjeće, previše samupadljiv u njoj. Očito,obični ljudi izbjegavaju gospodu,ne ţele razgovarati, niti se druţiti s njima. Ona ţena nam je dala jelo i pokazala nam put, samo zato jer nije imala

drugog izbora.“ reče Stjepan, čim su napustili Samaricu. Na jednom od brda kojima su prolazili, naišli su namaleni zaseok od svega nekoliko skromnih, slamom



pokrivenih kućica. „Ovdje ćemo se nakratko zaustaviti i porazgovarati s ljudima, moţda uspijem pronaći nekakvu

seljačku odjeću?“ Prije nego što su sjahali s konja okonjih se okupila hrpica male, musave djece. Uskoro se iz

kuća pojavilo nekoliko starih ljudi.„Gdje su mlaĎi stanovnici?“ u pita Stjepan.

„Nema ih gospodine, svi su otišli na proštenje.“ „Moţeteli mi učiniti uslugu?“ u pita Stjepan. „Rado ćemo vam

pomoći, ako je u našoj moći.“ odgovori sjedokosi

muškarac.„Moţda bismo kod vas mogli posuditi nešto odjeće?

Platit ću vam, kao da ju kupujem od vas, kasnije kad se budemo vraćali, vratit ću vam odjeću, a vi moţetezadrţati novac.“ Jedan starac je pogledao Stjepanovu

gospodsku odjeću. „Gospodine, oprostite što pitam, ališto fali vašoj odjeći, zašto je ţelite promijeniti?“

„ Nije vaţno, samo mi dajte odjeću“ reče Stjepan vadeći

kesu sa novcima.„Ne brinite, pošteno ću vam platiti, samo mi posuditeodjeću.“

„Ali gospodine, mi imamo samo običnu seljačku staru i poderanu nošnju.“

„Upravo to je ono, što ţelim!“ ogovori Stjepan. Jedan

muškarac, koji je do tada šutio, priĎe bliţe i pogledomodmjeri Stjepana.

„Ako vi tako ţelite gospodine, pronaći ćemo nešto zavas. Idi, donesi odjeću našeg pokojnog sina“ naredi

starac suhoj vrlo mršavoj ţeni. Stjepan je zadovoljnoodmjerio odjeću, koju je donijela starica.„Čini mi se, da će mi pristajati!“ zadovoljno se osmjehne

Stjepan. Ušao je u skromnu kućicu i obukao obične hlačeod bijelog lanenog platna i bijelu košulju od istog



materija preko košulje je navukao crni lajbek. Hlače sumu bile malo prekratke, ali ih je ipak mogao obuči.

„Kako izgledam?“ u pita Anu, koja se jedva suzdrţavalada se grohotom ne nasmije. Stjepan je tek sad primijetio

da se i seljaci jedva suzdrţavaju od smijeha.„Što je tako smiješno na meni?“ začuĎeno upita Stjepan,gledajući se.„Pogledajte svoje noge, jeste li ikada vidjeli seljaka u

gospodskim cipelama?“ Stjepan je pogledao svoje noge,

zatim seljake, svi su oni bili bosi.

“Izgleda da ću morati bez cipela nastaviti put!“ nasmije

se Stjepan, izuvajući cipele.„Moramo poţuriti da prije mraka stignemo u selo!“ r ekao

je Stjepan prilazeći konju. Iznenada se, zagledavši se uukrašeno sedlo svog konja zaustavio.„Ne moţemo jahati, svi će odmah vidjeti da je ovogospodski konj, uhapsit će me i bez pitanja zatvoriti zbog

kraĎe konja. Tko će povjerovati da je obični seljak,vlasnik konja sa ovakvom opremom? Bojim se da ćemo

morati pješice nastaviti put.“ odluči Stjepan. Ponovno jezastao, kad se pribliţio Ani.„ Ni ovo nije dobro, seljak i gospodski sluga zajedno. Svi

će u čudu gledati u nas, a mi ţelimo privući što manje pozornosti. Najbolje da se i ti Martine prerušiš u seljaka.Imate li moţda sličnu odjeću za mog slugu?“ u pita

Stjepan seljake.„Na ţalost, nemamo gospodine svi smo vrlo siromašni,imamo vrlo malo odjeće.“

„Hmm.“ Zamisli se Stjepan.

„Molim vas pokušajte pronaći nešto bilo što.“

„Gospodine, vjerujte nam da bismo vam rado pomogli,

ali zaista nemamo odjeće koja bi pristajala vašem sluzi.“



„Moramo ti svakako promijeniti odjeću ne moţeš ovakoobučen na proštenje.“ zabrinuto je rekao Stjepan

gledajući Anu.„Hoćemo li naići na još kuća prije nego što doĎemo uselo?“

„Ne gospodine, izmeĎu nas i sela nema više niti jednakuća.“

„Što da učinimo?“ glasno se upita Stjepan. „Gospodine,

moţda ipak moţemo pronaći rješenje?“ oglasi se jedna

od ţena.„Kakvo?“ u pita Stjepan.

„Mi nemamo muške odjeće, ali ja u ormaru imam jednusuknju koju moja snaha nakon što je zatrudnjela više nemoţe obući. Ta suknja bi mogla pristajati vašem sluzi.“„Donesite, da vidimo ako mu pristaje, uzet ću je.“ odlučiStjepan. Ana se ponadala da će joj suknja pristajati, već joj je bilo dosta ove neudobne muške odjeće, ţeljela se

ponovno osjećati kao ţena.„Izgleda da će ti pristajati.“ zadovoljno reče Stjepan, kadsu stavili suknju pred Anu.

„Ali tvoja kratka kosa. Moramo nekako sakriti kosu“ pogleda Stjepan seljanke.

„Ne brinite gospodaru, stavit ćemo mu maramu na glavu. Nitko neće primijetiti da ima kratku kosu.“ Ana je otišlau seljačku kuću i obukla suknju. Bila zadovoljna što ima

ponovno ţensku odjeću na sebi.„Izgledate kao prava djevojka čak ste uspjeli suknju

načiniti tako da izgleda kao da imate grudi.“ ZačuĎenoreče seljanka, kad je Ana izašla na svjetlo. Ana sezabrinula zbog seljankine izjave, sretna što će ponovoobući suknju, potpuno je zaboravila da suknja neće poputširoke košulje sakriti grudi. Brzo je bojeći se hoće li i on



primijetiti isto što i seljanka pogledala Stjepana, ali on jene obraćajući paţnju na nju razgovarao s seljacima. Jedna

od ţena joj je pokazala kako da veţe maramu. Objasnila joj je da udane ţene veţu marame na drukčiji način odneudanih djevojaka.

„Moţda bi bilo dobro da se u selu pojavimo kao bračni par?“ predloţi Stjepan, kad su napustili zaselak. Ana jena trenutak razmislila, nije ţeljela glumiti njegovu ţenu,ali opet s druge strane, moţda me seoski momci nećeuznemiravati kad vide da sam udana. Pomisli Ana,

veţući maramu, kako to čine udane ţene. Stjepan jeuskoro počeo šepati, njegove gospodske noge nisunavikle hodati bez cipela. Ţuljala ga je svaka grudica

zemlje ili grančica na koju bi stao. Ana je bila sretna što je voljela hodati bosa, kod kuće je kad god je mogla izulacipele i hodala bez njih. Sada će mi dobro doći što imamnoge, koliko toliko navikle na hodanje bez cipela.

Pomislila je ispod oka gledajući Stjepana. Sunce sespustilo nisko nad obzor kad su se zaustavili na vrhu

brda. Pred njima se kao na dlanu prostiralo lijepo, veliko

selo. U sredini sela bjelila se crkva, oko koje se, vidjelo

se čak iz ove daljine, okupilo mnoštvo ljudi.„Martine! Kad si već obučen u ţensku odjeću, moţda bi bilo dobro da pokušaš glumiti moju ţenu?“„Kako to mislite gospodine?“ u pita Ana.

„Zar ne misliš da bi bilo čudno da netko obučen u ţenskuodjeću govori kao muškarac. Ţao mi je, ako ti je toneugodno, ali kad si već obučen u ţensku odjeću, moratćeš se ponašati kao ţena. Moja ţena, doda. To znači dame više ne smiješ poštivati niti zvati gospodinom, morašmi govoriti ti i zvati me imenom. Zovem se Stjepan ako

nisi znao, a kad smo već kod imena morat ćemo i tebi



izabrati neko ţensko ime. Koje ti se sviĎa?“ Ana se

o bradovala njegovu prijedlogu. Bar neko vrijeme se neću

morati pretvarati da sam muško, dapače moći ću glumitisamu sebe. Zadovoljno pomisli.

„Zovite me!“ oprostite. Nasmiješi se vidjevši njegov prijekorni pogled.

„Oprosti, Stjepane zovi me Ana, to ime mi se oduvijek

najviše sviĎalo.“

Jedanaesto poglavlje

Noć se polako spuštala kad su Stjepan i Ana nakon, zanjih nenaviklim na hodanje bosim nogama, priličnodugog puta, k onačno ušli u selo. Ana se trgnula kad ju jeStjepan uhvatio za ruku, a onda se sjetila što su se prijenego što su ušli u selo dogovorili. Kako ćemo u ovoj

guţvi pronaći kaluĎera? Zabrine se Ana gledajućimnoštvo ljudi. Svuda su bili štandovi s raznovrsnom

robom, oko kojih su se radoznalo motali mnogobrojni

posjetioci. Obrtnici i trgovci su glasno hvaleći i pozivajući prolaznike da se zaustave pokušavali prodatisvoju robu. Drugi su iza velikih drvenih šankova nudilinajrazličitija jela i pića. Iz nekoliko različitih smjerova donjih je dopirala muzika. Stjepan se zaustavio pored

jednog šanka na kojem se točilo piće.„Oţednio sam od ovog pješačenja. Hoćeš li da ti kupimneki bezalkoholni napitak, ili ćeš se k ao i ja okrijepiti

čašom vina?“ u pita.

„Radije bih popila čašu vina, ako ima neko koje nije previše jako.“



„Znate li moţda gdje bih mogao pronaći starog kaluĎerakoji ţivi na planini?“ upita Stjepan ţenu za šankom dok

mu je pruţala čaše s vinom.„Ne znam, čula sam da je ovdje, ali zaista ne znam gdje

bi se mogao nalaziti.“ Odgovori konobarica.

„Najprije ispijmo čaše onda ćemo pokušati pronaćikaluĎera.“ predloţi Stjepan, pruţajući Ani poveliku čašus bistrom svjetlo ţutom tekućinom. Ana je uzela čašu i pomirisala tekućinu. Otpila gutljaj slatkog, ali činilo jojse, prilično jakog vina. Tek sad je, osjetivši koliko jeţedna, Ana je lakomo popila nekoliko velikih gutljajavina. Nadam se da nije previše jako, ne bih se ţeljelaopiti. Pomisli. Trgnula se kad je osjetila da ju je Stjepan

uhvatio za ruku, glumimo da smo muţ i ţena, normalnoda me drţi za ruku. Sjeti se Ana nekoliko trenutaka prijenego što je pokušala izvući ruku iz Stjepanove. Poputmladog bračnog para drţeći se za ruke šetali su okolicom

pokušavajući u silnoj guţvi pronaći kaluĎera.„Ovo je nemoguće kao da traţimo iglu u plastu sijena, bojim se da večeras nećemo uspjeti pronaći kaluĎera!“vikala je da bi nadjačala buku prislonivši usne blizuStjepanova uha.

„Imaš pravo bolje da sačekamo jutro.“ Na isti način joj

odgovori Stjepan.

„ Nije vaţno, ne moramo ţuriti, pronaći ćemo ga sutra!“ ponovno poviče Ana.„DoĎi idemo potraţiti nešto za jelo, a onda ću pokušati pronaći neko prenoćište.“ povikao je Stjepan vukući Anu prema jednom od štandova iz kojeg je dopirao zamamanmiris pečenja. Ubrzo nakon što su pojeli ukusni komad pečenog mesa i popili još po čašu vina, Stjepan je čim jeustao ponovno uhvatio Anu za ruku.



„Prerano je za spavanje idemo, kad smo već ovdje malorazgledati, da vidimo kakvu robu trgovci nude?“ predloţi

Stjepan.„Kako ti kaţeš muţu moj!“ rekla je veselo Ana, i počelavuči Stjepana prema štandovima s odjećom i nakitom.Odjednom je postavši svjesna da ljudi ne okreću glave prema njoj zastala. Nitko me ne gleda. Pomisli, pomalo

začuĎeno. Kad god je u pratnji oca ili braće dolazila na

ovakva proštenja, uvijek je bila u centru paţnje, svi su seţeleći izbliza vidjeti mladu Jelen-gradsku kneginju gurali

oko nje. Ovako obučena, kao seljanka, ja sam samo jednaod mnogih, slično obučenih ţena. Konačno imam prilikuvidjeti, kako je biti obična djevojka? Pomisli. Veselovukući Stjepana, počela je radoznalo obilaziti štandove.Zaustavila se ispred jedne ţene koja je prodavala nakit.„Imamo krasnog nakita gospodine, kupite nešto svojoj

mladoj ljupkoj ţeni.“ reče ţena, Stjepanu. „Ali ja n…“

Htjela je protestirati Ana, ali onda se naglo prekinula.Sada sam obična seljanka, glumim njegovu ţenu. Zaštomu ne bih dopustila da mi kupi mali dar?

„Izaberite mlada gospoĎo“ Sa smiješkom reče ţenanudeći naušnice, narukvice, prstenje i kojekakve broševesa likovima svetaca. Počela je paţljivo pregledati nakit.Odmah je primijetila da nije pravi, nego jeftine kopije,

namijenjene siromašnim seoskim djevojkama. Ana senije dugo premišljala, naročito su joj se svidjele jednenaušnice, načinjene u obliku srca.„Htjela bih ove.“ u pitno pogleda Stjepana. Stjepan se na

njenu nijemu molbu samo nasmiješio i posegnuo rukomu dţep.„Kako ti ţeliš, draga!“ vedro reče Stjepan, lagano senaklonivši Ani.



„Molim vas gospoĎo, dopustite mi da vam stavim

naušnice.“ smijući se reče Stjepan, kad je vidio da Ana

nespretnim pokretima, pokušava staviti naušnice. Malo je podigao maramu i spretno joj stavio naušnice. Ana sečudila promjeni koju je zapazila na Stjepanu. Od kad je

sa sebe skinuo gospodsku odjeću kao da je s njom skinuoi ukočeno gospodsko ponašanje, izgledao joj je sasvimdrukčiji. Ovako opušten i nasmijan u izlizanoj seljačkojodjeći nije se nimalo razlikovao od svih drugih mladića. Nek oliko trenutaka Ana je razmišljala o toj neobičnoj promjeni a onda je shvatila. I on je poput mene uvijek

kud god doĎe u centru paţnje, vjerojatno se kao i jaraduje jer se na trenutak oslobodio strogih pravila kojima

se u javnosti moraju pridrţavati plemići. Dosta je!Odjednom odluči Ana. Neću više razmišljati o Gariću

njegovim vlasnicima i problemima koji su me ovih dana

zaokupili, ovo mi je jedinstvena prilika, da se bar jednom

u ţivotu, kao sasvim obična djevojka proveselim. Negdjeiz sjenke stare lipe Ana je začula čeznutljiv zvuk violine,

koji je nekoliko trenutaka kasnije popratila vesela, svima

znana pjesma. Ana se veselo nasmijala, kad su mladi

parovi zaplesali svuda oko nje. Nije se bunila kad je

osjetila Stjepanove ruke oko struka. Pred njom više nije

bio strogi Garićki gospodar, nego zgodni visoki mladić useljačkoj odjeći. Smijem bar jednom u ţivotu zaboravitida sam kneginja. Ovdje sam slobodna nitko me ne gleda. Nema starih dama koje poput kakvih strogih sudaca, paze

na svaki pokret mladih parova. Ana se prije nego što jezaplesala, još jednom osvrnula svuda oko nje bila surazdragana mlada lica. Nitko ne obraća paţnju na mene,svi su jednako veseli, zašto da ja budem drugačija odnjih? Osjećajući vrtoglavicu od popijena vina, radosno se



prepustila muzici i plesu s mladićem u čijem se zagrljajunalazila. „Ţedna sam!“ r ekla je zadihana od dugotrajnog

iscrpljujućeg ali tako prekrasnog plesa. Vidjevši da jevino počelo djelovati na Anu Stjepan joj je ţelo jenaručiti neko bezalkoholno piće.„Neću to, hoću vina! Ţelim se opustiti, neću pitinikakvog čaja!“ zapovjedi Ana.

„Ovo je vino jako, a ti nisi navikla na alkohol. Napit ćešse.“

„Neka, nije vaţno, neka se i ja jednom u ţivotu napijem.Ţelim zaboraviti sve probleme, večeras ţelim biti sretna.Vino mi pomaţe da zaboravim na sve brige, noćas seţelim veseliti sutra ću razmišljati o ozbiljnim stvarima. Asada hoću piti. Kupi mi još čašu vina.“ Nakon nekoliko

gutljaja Ana je osjetila kako joj se vrti u glavi obuzelo ju

je još veće veselje. Činilo joj se da je nekako lagana, kao

da ima krila. Veselo se nasmijala i uhvatila Stjepana.

Idemo plesati ţelim još plesati“ reče Ana vukući Stjepana prema najbliţim tamburašima. Stjepan se i samosjećajući djelovanje vina samo veselo nasmijao i povukao Anu pr ema plesačima. Oboje su neumorno plesali odlazili do šanka i opet plesali do duboko u noć.Bili su posljednji plesači koji su napustili zabavu. Prestalisu plesati tek kad su i posljednji tamburaši počeli pospremati svoje instrumente. Ana je bila vrlo razočarana

kad je shvatila da je zabava završena. „Što ćemo sada,izgleda da je zabava završila?“ Upita Ana.

„Vrijeme je da poĎemo spavati. Moramo pronaći mjestogdje ćemo prespavati do jutra. Čekaj me ovdje, potraţitću neko prenoćište. Pogledat ću u nekoj od kuća, moţdaimaju mjesta za nas?“ „Nemoj! Noć je topla ţeljela bih bar jednom u ţivotu prespavati, kao obična seljanka, na



sijenu. Često sam od seljaka iz okolice mog dvorcaslušala kako je za toplih ljetnih noći lijepo prespavati na

sjenu.“ reče Ana potpuno zaboravivši da bi trebalaglumiti slugu Martina. „Imaš pravo, sada vjerojatnoionako ne bih mogao pronaći prenoćište, uostalom tko biu svoj dom uzeo dvoje pijanih seljaka?“ nasmije se

zagrlivši Anu Stjepan. Ana se zbog njegova zagrljaja natrenutak ukočila a onda se opustila. Tako je divan premameni trebala bih mu reći tko sam. Pomisli Ana zagrlivšiStjepana oko struka. Prije nego što se snašla Stjepan ju je poljubio. Ana se na trenutak ukočila a onda mu jeuzvratila poljubac. Opijena poljupcem Ana je osjetila

kako joj se uzbuĎenje širi tijelom. Što ju je podsjetilo na jedan drugi poljubac. Glasni smijeh tri djevojke koje su

prošle blizu njih trgnuo je Anu iz opijenosti i sasvim prekinuo čarobni trenutak. Ana je naglo se osvijestivšiodgurnula Stjepana od sebe.

„Ti, ti me ljubiš, ti znaš!“ „Što? Da ja nisam muško.“

„Naravno! Zar misliš da bih ovako ljubio slugu

Martina?“ veselo će Stjepan.„Onda znaš tko sam ja?“ Sada se i Stjepan vidjevši Anin pogled naglo uozbiljio.

„Znam“ r ekao je tiho. Ana je nekoliko trenutaka u

nevjerici zurila u njega, a onda se naglo kao da se

iznenada probudila okrenula od njega i poţurila zadjevojkama.

„Ana, kamo ćeš? Čekaj molim te, nije ono što ti mislišobjasnit ću ti.“ povikao je ţureći za njom. Naglo sezaustavila tako da je u mraku gotovo naletio na nju.

„U redu objasni!“ r ekla je ljutitim glasom. „Previše smo popili a ni ja ni ti nismo naviknuti na alkohol a ti si uz



sve popijeno vino još i ljuta na mene bolje da ovajrazgovor odgodimo za sutra.“

„Reci mi sada, ţelim znati koliko dugo znaš tko sam ja?“tvrdoglavo će Ana. Nekoliko trenutaka je šutio pokušavajući u mraku vidjeti njeno lice. „Hajde, reci štosi zašutio?“

„Oduvijek. Ana zar se ne sjećaš?“

„Čega bih se trebala sjećati?“

„Mi se poznajemo, oduvijek.“

„Kako to misliš?“

„Ja tebe ne poznajem nikad te do onog dana na mostu

prema Čazmi nisam vidjela.“

„Nije tako, u jednom razdoblju našeg ţivota često smo bili zajedno. Zar se zaista ne sjećaš?“

Ne!“

„Dok smo bili mali naše majke sastajale su se kod starog

kaluĎera, dok su one skrivene u kolibi razgovarale nas

dvoje smo se igrali zajedno.“ „Ne sjećam se!“ rekla je tiho shvaćajući da to nije istina. Negdje iz dubine duše raslo je sjećanje na dječaka skojim se igrala u hladovini velikog stabla.

„Ako smo se dok smo bili mali zaista nekoliko puta igrali

zajedno, to ništa ne znači, kao što si vjerojatno shvatio, jasam tebe zaboravila.“ „Moţda, ali ja tebe nisam. Unatočriziku da me tvoj otac ili brača uhvate dolazio sam često

u nadi da ću te bar na trenutak ugledati u blizinu tvogdvorca. Satima sam samo da bih te makar na trenutak

mogao izdaleka vidjeti leţao u gaju nedaleko od grobatvoje majke.“ Ti, Ti si me špijunirao dok sam se mislećida sam sama molila na majčinom grobu.“

„Oprosti ali jesam, to mi je bila jedina mogućnost da tevidim.“



„Zašto, zašto me pratiš?“

„Zar ti to još uvijek nije jasno?“

„Volim te Ana oduvijek sam te volio.“ „Voliš me ali kako znaš dobro da su naši roditeljioduvijek neprijatelji.

„Kakve to ima veze s ljubavlju?“ začudi se Stjepan.„Kakve veze? Zar zaista očekuješ da ću se zaljubiti učovjeka čiji otac drţi mog oca polumrtva u neljudskim

uvjetima, čovjeka koji nije ništa učinio da bi pomogaomeni i mom ocu.“ Stjepan ju je nekoliko trenutaka

gledao, Ana je unatoč slaboj svjetlosti jasno vidjela bol u

njegovim očima.„Ţao mi je ali kao što si moţda primijetila ne moguutjecati na svog oca ali kao što vidiš unatoč svom ocu tusam pored tebe a ne pored njega.“

„Moţda si tu da bi me špijunirao. Ne vjeruj neprijateljuni kad ti darove nosi tu sam istinu nedavno pročitala u

jednoj od knjiga tvoje majke.“ „Ali ja ti nisam neprijatelj tu sam da ti pomognem.“

„Zaista vidim kako mi pomaţeš, najprije si me opio onda

si me pokušavajući me zavesti ovako pijanu poljubio. Istisi kao i onaj tvoj pokvareni brat, koji je htio iskoristiti

moju tugu da bi me na prijevaru oţenio. Sad mi je jasnokakvu to igru igrate.“

„Ali Ana.“

„Vi ste proklete podmukle kukavice uvijek steizbjegavali borbu s mojom braćom. Sada ţelite nanajpodliji način prevariti me. Kad jedan brat nije uspioostvariti svoj kukavički plan u Čazmi poslali su drugog brata, brata koji će glumiti da je zaljubljen u mene koji ćeme opiti i zatim ovako pijanu i naivnu zavesti. Proklete



kukavice da sam muško odmah bih vas sve izazvala na

dvoboj.“ Ljutila se Ana.

„Ana umiri se molim te. Razumijem da si zbog onog štose dogodilo tebi i tvom ocu ogorčena, razumijem damrziš mene i moju obitelj ne zamjeram ti to jer znam dasi u pravu. Kaţeš da sam te ja opio, zar te nisam svaki put

kad si htjela čašu vina odgovarao od toga?“

„Jesi ali si mi je na kraju ipak svaki put gurnuo u ruku.“

„Vidio sam da te vino opušta da si bar na trenutakzaboravila sve brige i probleme. Dao sam ti vino jer sam

htio sam da budeš sretna.“ „Zašto si me, kad si znao da

sam previše popila poljubio?“

„Zato jer sam i sam opijen ne samo vinom nego, tvojom

blizinom, tvojom ljepotom, tvojom hrabrom dušom i timtvojim prekrasnim licem, jednostavno kad si me

pogledala nisam mogao odoljeti morao sam te poljubiti.

Toliko dugo sanjam o tebi da sada kad si se konačno

našla u mom zagrljaju nisam mogao vladati sobom ţeljada te ljubim bila je jača od mene.“

„Ana je odjednom neobjašnjivo, sigurna da je iskren

pognula glavu.

„Odlazi! Ne ţelim te vidjeti.“ r ekla je naglo se okrenuvšii potrčavši prema štaglju u kojem su upravo nestajaledjevojke. Nakon svega nekoliko koraka spotakla se i

pala.

„Ana jesi li dobro?“ zabrine se Stjepan kad je shvatio dase ne pokušava podići. Prišao joj je sjeo pokraj nje u prašinu i zagrlio je.

„Naravno da nisam, brača su mi poginula, otac ranjen izarobljen po mojem domu sad hodaju neki strani,

nepoznati ljudi a ja sam prvi put u ţivotu ostala sama.Uvijek do sada su moj otac ili braća bili kraj mene sada



sam sama, nemam nikoga na koga se mogu osloniti

nikoga kome mogu vjerovati.“ Jecala je osjećajući kako

ju preplavljuje tuga. Sva napetost sav teret i sva tuga koju je proteklih dana nosila na duši sada su provalili iz nje.Stjepan ju je ljuljajući je poput malog djeteta njeţnozagrlio.

„Isplači se bit će ti lakše!“ govorio joj je tiho, njeţno jojgladeći kosu. Kad se konačno umirila Stjepan ju je uzeou naručje i unatoč njenom slabašnom otporu ponio premaštaglju.„Nemoj ništa govoriti, odmori se. Sutra ćemo trijezni ismireni o svemu razgovarati.“

***

Ana je sanjala da pije vodu, nagnula se nad bistri potok i

pohlepno pila, ali što je više pila bila je sve ţednija.Umjesto da joj utaţi ţeĎ voda iz potoka postala je sve

sjajnija uskoro je postala toliko sjajna da ju jezasljepljivala. Kako mogu toliko piti a usta su mi jošuvijek suha i zašto ta voda tako blista? Pomisli Ana unekom polusnu. Probudila se osjećajući jaku ţeĎ, najprije je osjetila miris sjena. Otvorila oči, i odmah ih zbog jarkesvjetlosti zatvorila. Zatreptala je, i okrenuvši glavu ponovno otvorila oči. Nasmiješila se shvativši da joj jekroz poveliku rupu na zidu načinjenom od dasaka

izlazeće sunce svjetlilo ravno u oči. Čim se pomaknulaispod nje je zašuškalo svjeţe mirisno sijeno. Nije se

odmah mogla sjetiti gdje se nalazi. Čim se okrenula našlase u Stjepanovom zagrljaju. Ugledala je tek nekoliko

centimetara od njenog Stjepanovo spokojno lice. S

mukom se pokušavala prisjetiti što se sve sinoć dogaĎalo,



Stjepan se odjednom promeškoljio i ovio ruku oko

Aninog vrata.

„Volim te Ana!“ Rekao je, ne budeći se. Te njegoveriječi natjerale su joj srce da ubrza svoje otkucaje ali i probudile sjećanje na prošlu noć. Zna tko sam rekao je da je zaljubljen u mene. Sjetila se. Pocrvenjela je kad se

sjetila kako mu je vatreno uzvratila poljubac. Bila sam

pijana. Pomisli. Ali pijanstvo nije izgovor za to što samga čak i kad sam ga odgurnula od sebe i dalje htjelaljubiti, i što ga i sada ţelim poljubiti. Mislila je gledajućiga kako smješka u snu. Ja sam prokleta izdajica, ništa bolja od onih protiv kojih se pokušavam boriti. Zaljubivšise u sina svog neprijatelja izdala sam svog oca svoju

mrtvu braču ali i maskiranog spasitelja, jedinog prijateljakoji mi je pomogao dok sam bila u nevolji. Mislila je dok

su joj suze ispunjavale oči. Trgnula se tek kad se Stjepan pomaknuo. Ne smijem ostati ovdje ne smijem čekati da

se probudi moram zaboraviti ovu nesretnu zaljubljenostmoram razmišljati kako spasiti oca a ne sjediti ovdje i plakati za nemogućom ljubavi.

Dvanaesto poglavlje

Počela se, na koljenima puţući polako, pazeći da ne probudi Stjepana, odmicati od njega. Činilo joj se da

šuškanje sijena, gromoglasno odjekuje štagljem.Skamenila se, kad se Stjepan pokrenuo i počeo pipatimjesto na kojem se samo nekoliko trenutaka ranije

nalazila. Odahnula je kad je nešto nerazumljivo progunĎao i ponovno se umirio. Ana je oprezno, daslučajno ne stane na ruku ili nogu, nekog od spavača,hodala sjenikom punim pozaspalih muškaraca i ţena. Tek



kad je izašla van, shvatila je da je odavno svanulo,

poravnala je suknju, očistila je od slamki i pošla u selo.

Moram poţuriti, moram pronaći kaluĎera, prije nego štovlasnik sjenika probudi spavače koji su okupirali njegovsjenik. Stjepan će sigurno, čim se probudi poći u potraguza mnom. Pomisli Ana. Tek što je izašla na prašnjav put,srela je seljaka koji je vodio nekoliko krava na pašu.„Molim vas znate li moţda u kojoj kući je prenoćiokaluĎer koji ţivi u kolibi na planini?“ „ Naravno da znam,

svi u selu znaju. Jučer sam ga posjetio i razgovarao s

n jim!“ ponosno reče seljak, objašnjavajući Ani kako dadoĎe do kuće u kojoj je boravio kaluĎer. Ana je neobraćajući paţnju na nekoliko pasa, koji su lajali za njomţurila prema naznačenoj kući, moram razgovarati s njim prije nego što Stjepan shvati da sam nestala. Spazivšiţenu kako vadi vodu na bunaru, ponovno je osjetila istuonu ţeĎ koja ju je jutros tako rano probudila.

„Mogu li dobiti vode?“ upita od ţeĎi pomalo promuklimglasom Ana.

„Naravno, evo uzmi!“ ţena pruţi od pečene glinenačinjenu posudu za vodu.

„Sinoć je sigurno bila dobra zabava?“ smiješeći se upitaţena, kad je vidjela da je Ana lakomo iskapila posudu.

Ana se takoĎer nasmiješila. „Bila je odlična zabava,

odavno se nisam tako zabavila!“ nasmije se veselo Ana.

„Traţim kaluĎera, čula sam da bi trebao biti tu negdje.“ „Imaš sreće što si naišla na mene, kaluĎer je prenoćio umojoj kući, upravo sam mu htjela odnijeti vodu zaumivanje. Još je rano kod njega nema nikoga, moţda ćete primiti samo mu daj malo vremena, da se uredi.“ Ana

je odmah, čim je ušla u dvorište ugledala kaluĎera, stajao je na vratima i očito čekao ţenu da mu donese vodu za



umivanje. KaluĎer je samo preletio pogledom prek o Ane

i prije nego što mu se stigla obratiti. nestao u kući.

Sigurno me nije prepoznao, izgledam kao bilo kojaseljanka sasvim sam drugačija nego kad smo se posljednji put sreli. Pomisli Ana, strpljivo čekajući.Vidjela je kroz otvorena vrata da je kaluĎer uzeo ručnikod ţene. Ne smijem odugovlačiti, Stjepan bi se mogaosvakog trenutka probuditi i pronaći me. Pomisli Ana,osvrćući se prema putu. Odlučno je krenula u kuću,gotovo odmah je zastala, kad se na vratima odjednom

pojavio snaţni muškarac i ispriječio se pred njom.„Kuda djevojko?“ u pita dubokim glasom.

„Ţeljela bih razgovarati s kaluĎerom.“„Mnogi to ovih dana ţele. KaluĎer ne moţe primitisvakoga kad on to poţeli, ima odreĎeno vrijeme kad svetičovjek razgovara s ljudima.“ „Molim vas vaţno je!“

„Djevojko ţao mi je, ali zakasnila si, sveti čovjek više ne

prima posjetioce, upravo spremamo njegove stvari, svetičovjek će se danas vratiti u svoju kolibu na planini, moratćeš ga tamo posjetiti.“

„Ali ja odmah moram porazgovarati s njim. Molim vas,

vrlo je vaţno da odmah razgovaram s njim.“

„Draga djevojko, svima je vrlo vaţno, kad bi k aluĎer primao svaki put kad to netko kaţe, da je vrlo vaţno,nikada ne bi imao mira.“

„Molim vas, samo mu recite dvije riječi. Ako kaluĎerodbije, razgovarati sa mnom odmah ću otići.“

„Dobro djevojko, kad si toliko navalila.“

„Kaţi mi što hoćeš od svetog čovjeka?“

„Recite KaluĎeru da kneginja Ana iz Jelen-grada, ţelirazgovarati s njim.“



Čovjek je iznenaĎeno pogledao Aninu skromnu seljačkusuknju, slegnuo ramenima i ušao u kuću. Nakon nekoliko

trenutaka, kaluĎer se još uvijek mjestimice lica mokra odumivanja, pojavio na vratima. Nekoliko trenutaka je

paţljivo promatrao mladu seljanku pred sobom. „Oče, tosam ja Ana!“ gotovo poviče Ana, skidajući maramu sglave.

„Oprosti, nisam te odmah prepoznao, toliko drugačijeizgledaš u toj seljačkoj suknji. Vidim da ti se

prerušavanje u muškarce svidjelo, čak si da bi im bilasličnija ošišala svoju lijepu dugu kosu. Ali koliko vidimna kraju si se ipak predomislila i obukla istina skromnu

ali ipak ţensku odjeću.“ nasmiješi se kaluĎer.„Na ţalost oče, nije zbog ţelje, nego zato što moram, ovomi je već treća uloga koju igram posljednjih dana. Najprije sam bila redovnik, zatim sluga, a sada sam

seljanka.“

„Zašto si još uvijek maskirana, zar nisi u Čazmi uspjelarazgovarati s biskupom?“

„Oprostite oče, ali moţda bi bilo dobro da se nekamosklonimo, ne osjećam se sigurno na otvorenom. Vanihoda sve više ljudi, bolje da me ne vide s vama.“

„Imaš pravo, uĎi, upravo se spremam doručkovati,nadam se da će se naći nešto za tebe.“ Sjedni, ponudi joj

stolac.

„Čini mi se da se još uvijek od nekoga kriješ?“ „ Nekrijem ali ipak bih radije razgovarala nasamo s vama. Ne

bih htjela da moj pratilac čuje naš razgovor.“

„Pratilac! Tko je on?“

„Stjepan Čupor, iz Garića!“



„GospoĎa Katarina je sigurno vrlo sretna što ste se vasdvoje ipak uspjeli upoznati i što putujete zajedno.“

nasmiješi se kaluĎer.„Zašto?“ začudi se Ana.„Nije vaţno kasnije ćemo o tome sada imamo prečeg posla. Ispričaj mi što ti se dogodilo nakon što si menapustila?“ Ana je kaluĎeru ukratko ispričala sve što jojse prošlih dana dogodilo. „Ako sumnjaš u gospoĎuKatarinu ja ti mogu potvrditi da je sve što su ti majka isin rekli istina. GospoĎa Čupor i tvoja majka zaista bile prijateljice, dok su sakrivene u mojoj kolibi dugo

razgovarale ti i Stjepan ste se igrali vani. Ali nećemo sado tome, sigurno nisi prošla dug put ovamo da birazgovarala o gospoĎi Čupor?“ „Nisam, došla sam vasmoliti da mi pomognete, ţelim o svemu obavijestitivlasti.“

„Znači biskup je napustio Čazmu prije nego što si uspjela

razgovarati s njim?“ „Na ţalost!“„Pretpostavljam da nisi uspjela doznati kamo se uputio?“

„Na ţalost nisam, susrela sam gospoĎu Čupor, i napustilaČazmu prije nego što sam uspjela razgovarati s njim.“

„Sreća da si stigla ovako rano, još uvijek ima dovoljnovremena.“„Vremena, za što?“

„Za razgovor s biskupom, ispričaj mu sve što si i meniispričala.“

„Biskupom… zar je i on ovdje?“

„Jučer je bila velika svečanost povodom završetkaobnove crkve, biskup je blagoslovio crkvu i cijelo selo.“

„Moramo ga što prije posjetiti, hoćete li poći sa mnom?“uţurba se odjednom Ana.



„Na ţalost dijete, ne mogu, moram prije odlaska na planinu primiti neke ljude, a nikako ne mogu odgoditi

sastanak. Ne brini, biskup će te, kad čuje da sam te ja poslao sigurno primiti.“

„Molim vas oče, ako me Stjepan bude traţio, zadrţite ga,recite mu da ne znate gdje sam. Iako je on vjerojatno na

mojoj strani, ipak ne bih ţeljela da sazna da samrazgovarala sa biskupom. Vjerojatno ću se, kad gasretnem, vratiti k vama. Molim vas, vi se pretvarajte kao

da se nismo sreli.“

„Dobro dijete, ponekad nije grijeh lagati, ako ta laţ moţe pomoći nekomu. Ne brini, kad se idući put sretnemo, jaću se pretvarati da te prvi put vidim. Moţda, ne moguglumiti toliko osoba kao ti, ali vjeruj mi, znam i ja

ponešto.“ nasmiješi se kaluĎer, prije nego što je pozvao jednog mladića. „Odvedi ovu djevojku biskupu, reci mu

da ga ja molim, da odmah razgovara s njom.“

Ana je, obazirući se uokolo išla za mladićem. Ne bi bilodobro da sad naletim na Stjepana. Pomisli. Bila je

zadovoljna kad je vidjela da idu u suprotnom smjeru od

štaglja u kojem je, nadala se još uvijek spavao Stjepan.Zaustavili su se pred velikom kamenom zidanom kućom.„Ovo je ţupni dvor, gospodin biskup već nekoliko dana boravi ovdje!“ rekao je mladić pokazujući veliku zidanuzgradu u samom središtu sela.

„Jesi li siguran da će biskup htjeti razgovarati s tobom?“zabrinuto upita Ana.

„ Naravno! Biskup me poznaje, često razgovaram s njim.“ ponosno reče mladić.„Pričekajte ovdje, ja ću razgovarati s njegovom svetosti.Pozvat ću vas, kad vas odluči primiti.“ r ekao je mladićulazeći. Nekoliko minuta kasnije Ana je osjetila kako joj



srce ubrzava kucanje dok je ulazila u prostranu ţupnukuću. Moram ostati pribrana. O dojmu koji ću ostaviti na

biskupa ovisi moja budućnost a vjerojatno i ţivot mogoca. Pomisli Ana ulazeći. Biskup nije, kao što je Anaočekivala bio obučen u biskupsku mantiju. Na sebi jeimao odjeću kakvu su nosili obični svećenici. Ana seduboko naklonila i poljubila biskupovu ruku.

„Hvala vam što ste me primili vaša svetosti!“ „Preporuka

našeg svetog čovjeka s planine otvara sva vrata“odgovori biskup.

„Djevojko, mladić koji me obavijestio o tvom dolaskunije mi ništa rekao osim da te šalje kaluĎer.“

„Ja sam kneginja Ana, k ći Jelengradskog kneza Jakova“r eče Ana skidajući maramu. Biskup se zagledao u njenukratko ošišanu kosu. „ Oprostite što vas ometam, ali zaista moram razgovaratis vama.“ Biskup je unatoč čudnoj frizuri i priči koju je o

ovoj djevojci čuo u Čazmi, sjetivši kaluĎerove preporukeodlučio saslušati Anu.„DoĎi dijete“ poveo je Anu u ţupnikovu kancelariju.„Prije svega, dopusti mi da ti izrazim saučešće, povodomsmrti tvoje braće.“ Ana je osjetila kako joj se tlo ljulja

pod nogama.

„Zar su zaista mrtvi?“ upita klonuvši na ponuĎeni stolac.„Zar vas nitko nije obavijestio?“

„Zadnje smo čuli da su nestali u bitci, otac i ja smo se potajno nadali da su ipak nekako preţivjeli.“

„Ţao mi je, ali nisu. Naţalost, nismo mogli dovestinjihova tijela u Jelen-grad, morali smo ih zbog vrućine pokopati na mjestu bitke.“ rekao je biskup, dajući Aničašu vode.



„Ţao mi je zbog loših vijesti nadam se da ću ih uspjeti bar malo ublaţiti kad mi kaţeš razlog svog posjeta. Ţao

mi je što te poţurujem ali nemam mnogo vremena, jesi lise dovoljno smirila da bi mi ispr ičala zbog čega si me posjetila?“ upita je briţno biskup.„Jesam oprostite, uznemirila me potvrda smrti moje

braće.“

„Naravno to je normalna reakcija, začudio bih se da jedrugačije. Molim te, reci kako ti mogu pomoći?“ Ana je

detaljno ispričala biskupu sve što se dogodilo u posljednjih nekoliko dana. Počela je od nestanka njene braće sve do dolaska u Petričku. Iako je na početku biskup djelovao prilično sumnjičavo Ana je vidjela sveveće čuĎenje na njegovom licu. Kad je Ana konačnozavršila priču, biskup je činilo joj se vrlo dugo sjediozamišljen.„Do mene su doprle neke priče o dogaĎajima na

Moslavačkoj gori, naravno te priče su potpuno drugačijeod ove koju si mi sada ispričala. Nakon ovog, što si misada ispričala sklon sam vjerovati da su potekle odgospoĎe Sofije, za koju tvrdiš da te pokušala prevaritidok si boravila u Čazmi. Znači, Pavao Čupor je da bi sedomogao Jelen-grada, zarobio tvog oca, ucjenjuje te

njegovim ţivotom, ţeli te prisiliti da se udaš za njegovogsina?“

„Tako je vaša svetosti!“ „Ne brini, odmah ćemo nešto poduzeti. Poslat ćuglasnika banu, neka on intervenira kod Garićkog kneza,

nikako ne smijemo dopustiti da obitelj naših poginulihheroja pati zbog samovolje jednog silnika. Siguran sam

da će banovo izaslanstvo što je prije moguće posjetitiGarić. „Vaša svetosti, bojim se da će stići prekasno. Knez



Pavao mi je ne znajući da sam u istoj prostoriji s njimdao ultimatum. Objesit će mog oca ako se za tjedan dana

ne pojavim u Gariću. A sigurno će ako samo nasluti da suvlasti obaviještene sve ubrzati, tko zna što moţe učiniti, bojim se za očev ţivot.“

„Ne brini, pobrinut ću se da banov izaslanik stigne navrijeme da bi spriječio kneza Pavla u njegovu naumu.“

„Vaša svetosti, knez Pavao je rekao da njegovi ljudi

nadziru sve putove prema Gariću, što ako se izaslanikuusput nešto ispriječi na putu?“

„Dijete, što ţeliš da učinim?“

„Molim vas, napišite knezu Pavlu pismo u kojemzahtijevate da odmah oslobodi mene i mog oca, bojim se

da će knez Pavao izvršiti svoju prijetnju i objesiti mogoca prije nego što banov izaslanik stigne u Garić.“

„Da, to bi se zaista moglo dogoditi, čuo sam da je knezPavao prilično nepredvidivog ponašanja. Kako ţeliš da

mu pošaljem pismo, na ţalost uskoro krećem nazad uČazmu, ne mogu u Garić poslati nijednog od svojih

pomoćnika.“

„Ne brinite, samo vi napišite pismo tako da knez Pavao bude siguran da ste ga zaista vi napisali. Ja ću ga uzeti.Pokazat ću mu ga, samo ako se naĎem u situaciji, da mi je vaše pismo jedini izlaz.“

„Zar se misliš vračati u Garič?“ začudi se biskup.

„Naravno, otac je teško ranjen, ne mogu ga ostaviti namilost i nemilost knezu Pavlu.“ „Biskup je nekoliko

trenutaka zamišljeno gledao Anu.“

„Ţao mi je kćeri, ne mogu te samu pustiti da se vratiš, bojim se da je povratak na Garić preopasan za tebe.“



„ Nisam sama, imam prijatelje tamo. Na mojoj strani su

gospoĎa Katarina Čupor i njen najmlaĎi sin Stjepan, ako

nešto poĎe po zlu oni će mi pomoći.“ „Dijete knez Pavao je vrlo svojeglav čovjek moţda tinjihova pomoć neće biti dovoljna.“

„Moram se bez obzira na opasnost vratiti, ne mogu

ostaviti oca, knezu Pavlu na milost i nemilost, mogao bi

mu u naletu bijesa nauditi. Uostalom sve dok imam vaše pismo kao garanciju da će banovo izaslanstvo doći uGarić ne moţe mi se ništa dogoditi.“

„Moţda imaš pravo, pričekaj nekoliko minuta, odmah ćunapisati pismo.“ rekao je biskup pozivajući svog pisara.Ana je slušala kako biskup hodajući po prostoriji, svom pisaru diktira vrlo oštro, čak bi se moglo reći prijeteće pismo. Nadam se da će mi pismo pomoći da spasim oca.Pomisli, kad je biskup završio. Biskup je pismo zapečatioteškim biskupskim pečatom i predao ga Ani. Ana je

sretna, što sada ima u rukama oruţje kojim će se boriti zasvoju slobodu i slobodu svog oca, izašla iz ţupnog dvora paţljivo u njedra sakrivajući dragocjeno pismo.Rastuţena zbog potvrde smrti svoje braće Ana se polako pognute glave vraćala se prema kući u kojoj je boraviokaluĎer. Odjednom iz jednog dvorišta pred nju stupiStjepan. Začudila se kad je ugledala paniku na njegovu

licu.

„Ah hvala bogu tu si, svuda sam te traţio, preplašio samse da su te ljudi mog oca prepoznali i zarobili.“

„Zar su ljudi tvojeg oca ovdje?“

„Vidio sam ih nekoliko, nadam se da me nisu prepoznali

ovako obučenog?“ r ekao je osvrćući se.„Poţurimo sklonimo se nekamo bolje da smo što manjena otvorenom. Kamo si nestala?“ u pita Stjepan kad su se



sklonili u sjenku nekog bunara. „Ne moţeš ni zamislitikako mi je bilo kad sam se probudio, a tebe nije bilo.

Zašto si otišla?“ „Ţao mi je, ako sam te prestrašila, alisunce me rano probudilo, osim toga ono vino i meso od

sinoć natjerali su me da, iako je rano jutro potraţimvodu.“

„Zar nije bilo nijednog bunara u blizini, zašto si otišlatako daleko od štaglja u kojem smo prenoćili?“

„Bilo je mirno i tiho odlučila sam, u nadi da ću negdjeugledati kaluĎera prošetati selom.“

„Ja sam ga vidio, nedaleko odavde bio sam previšezabrinut za tebe, nisam ni pokušao razgovarati s njim.“

„Oprosti što sam te preplašila, mislila sam da ću se vratiti prije nego što se probudiš.“

„Idemo, ovdje samo gubimo vrijeme moramo posjetiti

kaluĎera, dok još nije nastala guţva oko njega.“

„Sveti čovjek više ne prima posjetioce upravo se sprema

na put.“ Zaustavio ih je onaj isti čovjek s kojim je Anaveć razgovarala kad je Stjepan pokušao ući u kuću. Doksu prilazili, Ana se bojala da nekom riječju ili pokretomčovjek ne oda da je Ana ovog jutra već bila ovdje.Srećom čovjek uopće nije obraćao paţnju na nju.

Razgovarao je sa Stjepanom kao da Ana ne postoji.

„Kuda putuje?“ u pita Stjepan.

„Vraća se u svoju kolibu na planini.“ odgovori mu

čovjek.„Odlično, bolje nego što smo se mogli nadati, pričekatćemo da se kaluĎer spremi, moţda će nam dopustiti da jedan dio puta putujemo s njim?“



Trinaesto poglavlje

Ana se naglo se probudivši uspravila u krevetu. Jesam lisanjala, ili je netko zaista kucao na vrata moje sobe?

Upita se osluškujući. Nekoliko trenutaka kasnije, kao da joj je netko ţelio potvrditi, da ne sanja ponovno, sezačulo tiho kucanje.„Probudi se!“ rekao je tihi glas. Tek nakon još jednogkucanja i poziva, Ana je prepoznala glas gospoĎeKatarine. Zašto me tako rano budi? Upita se Ana

ugledavši kroz prozor blijedu svjetlost, tek naznakunovog dana. Moj otac nije mu se valjda stanje pogoršalo.Protrne. Ţurno je drhtavim rukama oblačila hlače ikošulju koje su ona i Stjepan pri povratku u Garić uzeli

od seljaka. Još prije nego što je do kraja zakopčalakošulju, Ana je strepeći otvorila vrata. Još se više prestrašila ugledavši uznemireno lice gospoĎe Katarine.

„Zar se nešto dogodilo mom ocu?“ u pita drhtavimglasom.

„ Nije, ne brini, nisam te zbog toga probudila. U stvari

jesam, probudila sam te zbog tvog oca, ali nije u pitanju

nikakav loš razlog, dapače moţda imam dobre vijesti zatebe.“ Od teškog disanja isprekidanim glasom progovorigospoĎa Katarina.„Kakve vijesti?“

„Moj muţ, je prije nešto više od pola sata naglo napustiodvorac, u ovom trenutku dvorac je gotovo prazan.“

„Prazan! zašto?“ začudi se Ana dovršavajući oblačenjeodječe, u kojoj je ponovno bila obučena kao slugaMartin.

„Ne znam zasigurno ali to ni nije vaţno, vaţno je da jemoj muţ bijesan kao ris jutros sa cijelom svojom



druţinom napustio dvorac. Ana, moramo iskoristitinjegov odlazak. Nećemo imati bolju priliku da pokušamo

osloboditi tvog oca.“ Ana je čim je gospoĎa Katarinaskrenula pogled s nje nehotice popipala dţep u kojem jesakrila bisku povo pismo. Nitko još uvijek nije znao zanjega sinoć su se kasno vratili, nije uspjela o pismurazgovarati s ocem niti s gospoĎom Katarinom. Još pri povratku je odlučila da neće prije nego što porazgovara socem nikome reći za pismo. Ţeljela je da otac odlučikako na najbolji način reći knezu Pavlu da su vlastidoznale za njegov zločin. Sada nam ako je gospoĎaKatarina u pravu pismo moţda neće trebati. Ako se samiuspijemo spasiti iz zarobljeništva bit će to naša velika pobjeda. Knez Pavao će poludjeti kad shvati da je njegov

zarobljenik iako teško ranjen uspio pobjeći. Nehotice senasmiješi Ana. Ponovljeni poziv gospoĎe Katarine da poţuri prenuo je Anu iz lijepih maštarija.

„Zar niste uspjeli ništa doznati?“ u pita Ana. „Jesam ponešto!“ nasmiješi se gospoĎa Katarina. „Rano jutros

probudilo me lupanje po vratima sobe mog muţa. Nisiznala da nas dvoje, još od Stjepanova roĎenja spavamo uodvojenim sobama.“ odgovori gospoĎa Katarina na AniniznenaĎeni pogled i neizgovoreno pitanje.„Ali to je duga priča, sada nemamo vremena razgovarati,

o tako nevaţnim stvarima. Moramo jer ne znamo kad će

se moj muţ vratiti, odmah donijeti odluku. Ali najprije dati ukratko ispričam, što se jutros dogodilo. Odmah samnakon prvih udaraca, da bih doznala zašto ga takoneuobičajeno rano bude pritrčala vratima. Iako samuspjela čuti samo dijelove razgovora, to je bilo dovoljnoda shvatim da netko spominje turke i nekakvu bitku s

njima. Uspjela sam tek razabrati da su Turci ponovno



provalili preko granice. Banov glasnik je naredio mom

muţu da mu se pridruţi u bitci. Dok si ti spavala moj

muţ je ljutito psujući, sa svom svojom druţinom napustioGarić. Odmah nakon njegova odlaska, pomislila sam da

bismo trebale iskoristiti priliku. Iako ne vjerujem da je

moj muţ ostavio dvorac bez nadzora ipak moramo

riskirati, moramo nekako pokušati spasiti tvog oca.“

„Ne znam, čak i da uspijemo napustiti Garić nisam

sigurna da moj otac moţe podnijeti putovanje, zadnji putkad sam bila kod njega bio je vrlo slab. Iako se silno

trudio da me uvjeri, kako je dobro vidjela sam koliko

napora ulaţe da bi se uspravio na krevetu.“ zabrine se

Ana.

„Ne isplati nam se u nagaĎanjima gubiti dragocjenovrijeme. Najbolje da porazgovaraš s njim, neka on odlučihoćemo li sada pokušati pobjeći, ili ćemo čekati nekudrugu priliku kad mu se zdravlje poboljša? Naredila sam

kuharici da pripremi ostatke sinoćnje večere koje ćešodnijeti ocu. Iako je većina muţevih vjernih ljudinapustilo dvorac moramo biti oprezne.“

„Moţda je to samo varka, knez Pavao ne bi samo takonapustio dvorac. Sigurno je zaduţio nekog da pazi namog oca?“ zabrine se Ana.

„Moţda i nije njegova bahatost i samouvjerenost nemajugranica. Toliko je uvjeren u svoju nadmoć da muvjerojatno nije na pamet palo da bi se netko iz srcanjegov carstva usudio osloboditi tvog oca. A mi ćemodraga moja baš to učiniti, ali ne smijemo biti poput mogmuţa neoprezne i bahate. Pladanj s hranom će, nadam se biti dobar izgovor što ovako rano ideš k njemu. PoĎi što prije k njemu i razgovaraj s njim on je iskusan čovjekznat će što treba učiniti.“ rekla je gospoĎa Katarina.



Nekoliko trenutaka kasnije Ana je s pladnjem u rukama

radujući se što će ponovno vidjeti oca, ţurila prema

branič kuli. Ovaj put mu konačno donosim dobre vijesti.Ali i loše pomisli sjetivši se da je biskup potvrdio smrt

njene braće. Sada nikako ne smijem ocu reći da sunjegovi sinovi mrtvi, to bi ga dotuklo, ako ga ţelimosloboditi moram u njemu probuditi nadu, dati mu volju

za ţivotom. Mislila je ţureći osvrćući se uokolo. Nitkood nekolicine slugu koji su se tom trenutku zatekli u

dvorištu, nije više nego obično obratio paţnju na nju. Tekkad se pribliţila branič kuli, shvatila je da se ni ona nigospoĎa Katarina, u svom uzbuĎenju zbog odlaska knezaPavla nisu sjetile straţara. Kako ćemo nas dvije savladati

onakvu grdosiju od čovjeka? Zabrine se Ana. Iznenadilase shvativši da čak ni uobičajeni straţar nije na svommjestu. Umjesto očekivanog mrzovoljnog snaţnogstraţara vrlo mladi straţar kojeg je Ana prvi put vidjela

joj je šutke, gotovo bojaţljivo pruţio ključ. Ana je odnestrpljenja drhtavim rukama otključala ćeliju, iznenadilase kad je vidjela da njen otac sjedi na leţaju.„Oče, zar si sam uspio sjesti?“„ Nar avno!“ nasmiješi se Jakov.„Otkad si se ti pojavila ovdje ponovno sam dobio volju

za ţivotom. Redovito mi mijenjaju zavoje uz to sam

počeo jesti, osjećam kako mi se snaga polako vrača. A ti,

zašto si se vratila? Bio sam vrlo sretan kad mi je sinoćgospoĎa Katarina umjesto tebe donijevši večeru, rek la da

si uspjela napustiti Garić. Ponadao sam se da si uspjela

pobjeći, da ćeš dovesti pomoć, a ti si opet ovdje. Zar su teuhvatili?“

„Naravno da nisu. A pomoć stiţe!“

„Zaista! Kako ti je to uspjelo?“



„Bila sam daleko odavde nitko od naših neprijatelja nijeznao gdje sam.“

„Zašto si se onda vratila? Zašto nisi iskoristila priliku i potraţila pomoć?“

„Jesam, razgovarala sam s biskupom, obećao mi je da ćenam pruţiti svu moguću pomoć. Odmah je poslao svogglasnika banu sa zahtjevom za hitnu intervenciju. Vrlo

skoro moţemo u Gariču očekivati banovo izaslanstvo.

Znači, uspjela si obavijestiti vlasti o našem poloţaju.“

Ana je bila vrlo sretna kad je vidjela da je otac

zadovoljan njenim uspjehom.

„Odlično si to obavila kćeri, ali moţda si ipak napravilagrešku.“

„Kakvu grešku oče?“ zabrinuto upita Ana.

„Nisi se trebala vratiti, trebala si sa biskupom otići uČazmu.“

„Znam oče ali nisam te htjela samog prepustiti na milost i

nemilost kneza Pavla. Ako ti prije dolaska banovaizaslanstva odluči na bilo koji način nauditi biskupovo pismo će ga sigurna sam spriječiti tome.“

„Kakvo pismo?“ začudi se Jakov.„Prije nego što sam se rastala od biskupa, dobila sam pismo, u kojem oštro zahtijeva od kneza Pavla da nasodmah oslobodi, i vrati nam Jelen-grad.“

„Jesi li predala pismo knezu Pavlu?“

„ Nisam! Za sada nitko ne zna za njega. Nisam ništa htjela poduzimati prije nego što porazgovaram s tobom. Štomisliš dali da odmah pokaţem knezu pismo i od njegazatraţim da nas odmah pusti?“

„Kćeri, mislim da je bolje da ne očekujemo previše odtog pisma, knez Pavao nije čovjek koji bi se prestrašio jednog pisma, makar ga i sam biskup napisao.“



„Znači ti misliš da nam pismo neće pomoći?“ „Bojim seda ne!“

„Oče, imaš li dovoljno snage za bijeg?“ odjednom upitaAna.

„Bijeg, kako to misliš? Zar misliš da moţemo pobjeći, tadijete mi smo u Gariću okruţeni smo neprijateljima a jasam još uz to ranjen a ti si bez obzira na svu hrabrostkoju si pokazala ipak samo djevojka. Bojim se da nema

nade za nas, ne preostaje nam ništa drugo, nego nadati seda će banovo izaslanstvo stići prije nego što knez Pavaoodluči što će s nama.“

„Već je odlučio! odjednom mu gotovo nesvjesno

odgovori Ana.

„Odlučio što? Kćeri što si mi propustila reći?“ „ Naredio

je svojim ljudima da razglase okolicom da će te ako se jane pojavim ovdje u idućih tjedan dana objesiti.“ r ekla je

Ana u posljednji trenutak se dosjetivši kako će dodatno

motivirati oca za bijeg.„Ne razumijem, zašto ţeli da doĎeš ovamo?“ „Ţeli mevjenčati sa svojim najstarijim sinom. Tako bi se predzakonom, na legalan način domogao jelen-grada.“

„Da to liči na njega, sada mi je sve jasno.“ Zamišljenozaključi Jakov.„Ana moraš odmah, napustiti Garić.“

„Ali knez Pavao će te objesiti.“

„Neće se usuditi, ne brini, mi smo stara loza, jedna odnajcjenjenijih obitelji u ovom djelu domovine. Ti to ne

znaš ali ja u saboru imam mnogo prijatelja. Knez Pavao jako dobro zna da će oni ako me objesi zatraţiti istragu.Zna da će ako me kao što je zaprijetio objesi za nekolikodana i on visjeti na istim vješalima. To je glavni razlogšto ţeli vjenčanje. Ţeli te na prijevaru vjenčati sa svojim



sinom, jer zna da je to jedini način da se domogne Jelen-

grada.“

„Moţda je tako ali ja se svejedno bojim, unatoč tvojim prijateljima u saboru, usudio se napasti Jelen-grad raniti

te i zatočiti te ovdje. Moramo pobjeći, bojim se da je sadkad se nalazi pred ciljem, o kojem cijeli ţivot sanja, knezPavao izgubio kontrolu nad svojim postupcima. Očemoramo pobjeći!“

„Ali kako okruţeni smo neprijateljima a ja sam uz toranjen i slab, nema nade za bijeg odavde.“ uzdahne Jakov

pogledavši mali prozorčić visoko iznad leţaja.„Ima oče. Oprosti što ti nisam odmah rekla. Htjela samnajprije s tobom razgovarati o pismu.“

„Rekla što?“

„Noćas se nešto dogodilo, gospoĎa Katarina mi je reklada je knez Pavao vrlo uznemiren jutros rano, sa svim

svojim jahačima napustio dvorac, čak je i straţare

poveo.“ „Misliš da se negdje nešto dogodilo?“ zamisli se Jakov,

odjednom široki osmjeh obasja njegovo lice.„Vratili su se moji dečki,to se dogodilo. Nisu poginuli,dečki su se vratili, sada ćemo zajedno zapapriti prokletom knezu Pavlu.“ Ana je pognula glavu da otac ne

primijeti tugu na njenom licu. Ne smijem mu reći istinu,moţda je dobro ovako neka misli da su moja braća ţivi,

to će mu dati toliko potrebnu snagu za bijeg.„Kaţeš da su svi njegovi ljudi otišli, zar gore nemastraţara?“

„Ima samo jedan, neki mladić kojeg prvi put vidim.GospoĎa Katarina misli da bismo trebali iskoristiti prilikui pokušati pobjeći.“



„Ima pravo, ne bih volio da me moji sinovi zateknu u

tamnici, ovo je prilika koju ne smijemo propustiti,

Moramo brzo djelovati.“ „Što ćemo učiniti?“

„Reci straţaru da mi se stanje pogoršalo, da morašdonijeti zavoje, a ti mi umjesto zavoja donesi neko

oruţje.“„Oče, imaš li dovoljno snage, hoćeš li moći savladati

straţara?“

„ Naravno, ne brini za mene vjeruj mi izgledam puno

lošije nego što se osjećam.“ S novim elanom u glasu i

nasmiješena lica progovori knez Jakov. Ana je nadajućise da izgleda dovoljno uznemireno, gotovo u trku

obavijestila mladog straţara da se zatvorenikovo stanje

pogoršalo. Vrativši se objasnila gospoĎi Katarini plansvog oca.

„Dok si ti bila u tamnici, nisam ni ja mirovala, dovoljno

poznajem tvog oca da bih znala da će iskoristiti priliku.Moj vjerni kočijaš već priprema kočiju u kojoj ćete vas

dvoje napustiti dvorac. Na ţalost, dok sam išla kočijašuzapazila sam jednu poprilično veliku poteškoću, koja binas mogla omesti pri bijegu.“

„Koju?“ uplaši se Ana.„Istina, moj muţ je odveo sve vojnike, ali u dvorcu jeostalo mnogo slugu koji će sigurno spriječiti bijeg.

Moramo nekako slugama odvući paţnju, nekako ihudaljiti iz dvorišta.“

„Sluge su posvuda, kako ćete ih sve udaljiti odavde?“

„Dat ću im neki posao, u djelu dvorca iz kojeg se ne vididvorište, a onda ću se vratiti pomoći ti.“ „ Nikako to ne

smijete učiniti morate ostati s njima, morate imati



svjedoke, koji će posvjedočiti da nam niste pomogli u bijegu.“

„Jesi li sigurna da ćeš uspjeti sama? Iako tvoj otac tvrdida mu se snaga vratila nisam sigurna da će se moći sam popeti stepenicama. Trebat ćeš nekoga tko će ti pomoćidovesti oca do kočije.“„Snaći ćemo se nekako, vaţno je da nitko ne moţedovesti naš bijeg u vezu s nama, tko zna što bi vaš muţučinio kad bi doznao da ste nam pomogli.“

„Nije vaţno, neka dozna ne moţe mi ništa,

ionako već odavno zna što mislim o njemu.“

„Ipak se bojim za vas, tko zna što bi vam u naletu bijesamogao učiniti? Nikako ne mogu dopustiti, da vam naudi,radije ću ostaviti oca u ćeliji, nego da vi nastradate.“odlučno reče Ana. „Imaš li neki drugi prijedlog? Što daučinimo?“ „Morat ćemo potraţiti pomoć.“

„Pomoć, tko će nam pomoći?“ zabrine se Katarina.

„Stjepan!“ odjednom se dosjeti Ana.„Stjepan, moj sin!“

„Naravno, ako nije i on s vašim muţem napustiodvorac?“

„ Ne znam nisam ga jutros vidjela. Ali! Zašto misliš, da bi nam on htio pomoći?“

„On zna, tko sam!“ nasmiješi se Ana.„Zna, jesi li sigurna?“ ne mogavši prikriti zadovoljni

osmijeh, upita gospoĎa Katarina.„Ţao mi je nemamo vremena razgovarati o tome moramoga pronaći i pitati ga ţeli li nam pomoći?“

„Imaš pravo, bit će vremena za razgovor kad ti i tvoj otac budete na sigurnom.“

„Brzo potraţi Stjepana, reci mu da ga hitno trebam“naredi gospoĎa Katarina prvoj sluškinji koja se našla u



njihovoj blizini. Nakon samo nekoliko minuta, Stjepan se

pojavio u dvorištu. „Što je majko, što se dogodilo, zašto

ti i Martin izgledate zabrinuto?“ u pita Stjepan.„Stjepane, nemam vremena za objašnjavanje, znam daznaš da je Martin, zapravo, Ana.“

„Imaš pravo, majko.“ nasmiješi se Stjepan, gledajućiAnu.

„Zašto ste me zvale?“

„Odlučile smo pokušati Aninog oca osloboditi iz

tamnice, Stjepane treba nam tvoja pomoć.“ „Mislio sam

da je tvoj otac teško ranjen, misliš da će biti sposoban za putovanje?“

„Ne znam on tvrdi da se dovoljno oporavio, saznat ćemokad pokušamo. Pretpostavljam da će nam biti najteţedovesti ga do kočije, ako to uspijemo dalje će biti lakše.“

„Mislim da Ana ima pravo, ako se njen otac uspije uspeti

stepenicama imat će dovoljno snage za voţnju do

Kutine.“ Podrţi Anu gospoĎa Katarina.„Kako to da ti nisi sa svojim ocem napustio dvorac?“upita Ana.

„Srećom probudio sam se na vrijeme da bih čuo kakootac nareĎuje svojim momcima da me pozovu da poĎems njim, uspio sam se na vrijeme sakriti, tako da je otac

morao otići bez mene. A sada mi recite što ste točno planirale?“ Kad mu je gospoĎa Katarina ukratko ispričala

čitav plan odmah je počeo planirati detalje. Ana sezadovoljno nasmiješila kad je vidjela da Stjepan nije nitrenutak oklijevao.

„Ti Ana, ćeš kao što ste planirali odnijeti ocu oruţjesakriveno meĎu zavojima, majko ti pronaĎi nekolikokrpa koje će izgledati kao zavoji, a ja ću donijeti oruţje.“

Nekoliko minuta kasnije oboje su se vratili Stjepan je od



gospoĎe Katarine uzeo zavoje i u njih paţljivo umotaokuburu.

„Čim uĎeš u ćeliju, predaj kuburu ocu i počni zvatistraţara. Kad straţar uĎe razoruţajte ga i zatvorite ućeliju. A ti majko, naredi slugama da ti pripreme kočiju,reci da ţeliš nakratko otputovati.“

„Ne brini, već sam zamolila svog starog vjernog sluguBlaţa, da pripremi kočiju.“

„Što ćemo sa ostalim slugama?“ zabrine se Ana. „ Ne

brinite za njih, ja ću im odvući paţnju, naredit ću im dakonačno sruše onu staru šupu koja se već odavnonakrenula, vjerujem da će ih to rušenje zaposliti dovoljnodugo da Ana moţe neometano napustiti dvorac.“ PredloţigospoĎa Katarina. Nekoliko minuta kasnije dok je

gospoĎa Katarina vodila sluge u drugi dio dvorca, Ana jeosjećajući kako joj srce bubnja u grudima, sa rukama punim zavoja u kojima je bila sakrivena kubura, prilazila

branič kuli. Ne osvrćući se na straţara, Ana je poţurila u podrum.

Upomoć! pomogni mi, zatvorenik se onesvijestio leţi na podu ćelije.“ poviče Ana predajući oruţje svom ocu. Zanekoliko trenutaka, mladić prestrašenog izraza lica utrčiu ćeliju. Zabezeknuto je stao kad je naletio na uperenu

cijev kubure.

„Ne boj se mladiću, ako budeš poslušan, neće ti se ništa

dogoditi.“ rekao je knez Jakov. Čim su zaključali mladogstraţara, Jakov se uputio prema strmim kamenimstepenicama.

„Oče osloni se na mene pomoći ću ti“ r ekla je Ana

prilazeći Jakovu. Zahvalan zbog kćerkine pomoći knezJakov se teško dišući oslonio na nju.



„Oče, hoćeš li moći?“ upita Ana nakon što se Jakov poslije prijeĎenih tek nekoliko stepenica teško dišući

zaustavio da se odmori?„ Ne znam, mislio sam da imam više snage, sad mi ovihnekoliko stepenica izgledaju kao planina.“

„Ne brinite, zajedno ćemo se već nekako uspeti.“ r ekao je

Stjepan, pojavljujući se na vrhu stepenica. Jakov je ništane pitajući rukama obgrlio dvoje mladih i počeo se uznjihovu pomoć teškom mukom korak po korak uspinjati prilično visokim i strmim kamenim stepenicama. Nakonnekoliko prijeĎenih stepenica bi se nakratko zaustavili,da se Jakov odmori i nastavljali dalje. Glasno su odahnuli

kad su se konačno popeli na vrh.„Najteţe smo prošli sada će biti puno lakše.“ Zadovoljno

reče Ana.„Sad samo moramo čekati da Blaţ doveze kočiju.“ Tek

što je izgovorila začuo se štropot i raskošna kočija

gospoĎe Katarine se zaustavila gotovo pred samimvratima branič kule. Ana je bila zadovoljna kad je vidjelada je stari Blaţ doveo kočiju bliţe nego što je očekivala,da ga moramo još malo voditi otac ne bi izdrţao. Mislila je gledajući njegovo lice koje više nije moglo sakriti izraz boli.

„Oče, izdrţi još samo nekoliko koraka i bit ćeš u kočiji,tamo ćeš se odmoriti.“

„Poţurimo, nitko vas ne smije vidjeti kako ulazite ukočiju, kad jednom uĎete bit ćete na sigurnom nijedansluga se neće usuditi pogledati tko je u kočiji.“ tiho je

rekao Stjepan. Teškom mukom tek uz Blaţevu pomoćnjih dvoje su uspjeli u kočiju staviti potpuno iscrpljenogJakova. Tek što se Jakov smjestio, A Stjepan je rekavšiAni da ide provjeriti jeli pokretni most spušten napustio



dvorište, kraj kočije se pojavila gospoĎa Katarina. Svisluge su zaposleni nitko nije vidio vaš mali poduhvat.

„Blaţ molim te poĎi sa mnom, pomoći ćeš mi prenijetistvari.“

„Kakve stvari?“ začudi se Ana.„Dijete pa ne mogu poći na put samo s haljinom kojuimam na sebi zar ne?“nasmiješi se gospoĎa Katarina.„Zar planirate poći s nama?“

„Naravno, Zar misliš da bih te pustila da sama putuješ steško ranjenim ocem, vidiš i sama da mu nije dobr o,

izgleda kao da će se svakog časa onesvijestiti. Osim što timogu pomoći ako se stanje tvog oca pogorša, bit ćešsigurnija, nitko se neće usuditi pregledati kočiju kad vidida sam ja unutra. „

„Ali, gospoĎo!“

„Blaţ idemo u moju sobu!“ odlučno, ne obazirući se naAnine prosvjede naredi gospoĎa Katarina. Čini mi se da

je gospoĎa Katarina u pravu, teţe je ranjen nego što toţeli priznati. Nadam se da će izdrţati putovanje.Zabrinuto pomisli gledajući blijedo izmučeno lice svogoca. Iznenadila se kad je ugledala Stjepana kako prema

kočiji vodi svog osedlanog i očigledno za put spremnogkonja.

„Ne moţeš sama, trebat će ti pomoć na putu idem stobom.“ rekao je prije nego što ga je uspjela bilo štoupitati.„Ah spreman si, moramo poţuriti s prozora sam vidjelada sluge dovršavaju posao uskoro će se si vratiti ovamo.“r ekla je gospoĎa Katarina dok je s povelikim kuferom uruci prilazila kočiji iza nje je sluga Blaţ sav crven u licuod napora nosio još jedan očito vrlo teţak kufer.



„ Ne mogu dopustiti da idete s nama, preopasno je.“

Protestirala je Ana. GospoĎa Katarina je samo prošla

pokraj nje i ne obraćajući paţnju na proteste, ušla ukočiju.„Djeco, zaboga poţurimo nećemo valjda sad kad smo pred ostvarenjem cilja gubiti vrijeme, na nepotrebne

razgovore, za to ćemo nadam se imati dovoljno vremenatijekom putovanja.“ Tek koju minutu kasnije Stjepan je

izjahao iz utvrde, odmah za njim je uz glasan štropot prelazeći preko pokretnog mosta kočija napustila utvrdu.„Oče kako si?“ upita Ana kad je Jakov nakon što jekočija poskočila glasno zastenjao.„ Ne brini dobro sam, istina prilično sam umoran, a i ovo poskakivanje baš ne pomaţe mojoj rani, ali ne smijem sesad kad sam uspio napustiti tamnicu ţaliti to je tek malaţrtva prema onoj koju su učinili Stjepan i gospoĎaKatarina.“

Oče, što misliš bi li bilo bolje da odmah krenemo uKutinu ili da prije toga posjetimo kaluĎera, voljela bih dati on pregleda ranu?“

„Poći ćemo prema kaluĎerovoj kolibi naravno ali ne zbograne, nego ţelim što prije sresti moje sinove. Nadam se

da su dosada uspjeli otjerati one proklete Čupore iz našegdoma.“ Nastavi ne zapazivši da je njegova kći, ne ţelećida joj otac na licu pročita da više nema sinova pognulaglavu.„Oprostite gospoĎo Katarina ako sam vas uvrijedio. Mojeriječi se naravno ne odnose na ovdje prisutne Čupore.Potpuno sam svjestan velike ţrtve koju ste učinili zamene i moju kćer. Učinit ću sve što je u mojoj moči davam ţivot u izbjeglištvu, na kojeg ćete zbog ovoga što stedanas učinili biti primorani učinim što ugodnijim.“ Sve



sporije i teţe govoreći završi Jakov. Svi su se trgnuli, kadsu začuli glasne Blaţeve uzvike kojima je zaustavljao

kočiju. Tek što se kočija zaustavila, čovjek obučen ugornji dio metalnog oklopa otvori vrata.

„Ooo! Što ja to vidim, moja draga ţenica je odlučila malo putovati, usput je sa sobom povela slugu i ranjenog

starca, kuda ste se uputili ako se smije znati?“ u pita

Pavao Čupor. .

Četrnaesto poglavlje

„Ranjenikovo stanje se jutros naglo pogoršalo, odlučilasam ga odvesti da ga kaluĎer pregleda, a pošto to nisammogla učiniti sama, povela sam Stjepana i Martina da mi

pomognu.“ Odgovori mirnim glasom gospoĎa Katarina.U tom trenutku kao da je čekao riječi gospoĎe Katarine,Jakov je glasno zastenjao i klonuo onesviješten. Sigurno

bi pao na pod kočije da ga Ana nije krajnjim naporomuspjela zadrţati.„Eto vidiš, rekla sam ti da je u vrlo lošem stanju, umrijetće ako uskoro ne dobije adekvatnu njegu. Moramo gahitno odvesti kaluĎeru, on ga jedini moţe izliječiti.“

„Draga moja zašto ga voditi kaluĎeru kad u dvorcuimamo boljeg liječnika. Liječnika koji će mu izliječiti sve bolove.“

„Kakvog liječnika?“ upita gospoĎa Katarina. „Upoznatćeš ga, ne brini.“ Zlobno se nasmiješi knez Pavao.„Okrenite kočiju, vračamo se!“ naredi svojim ljudima.

Ana je vrlo zabrinuto promatrala blijedo znojem obliveno

očevo lice.Oče, molim te nemoj umrijeti. Molila je u sebi, jedvasuzdrţavajući suze. Zabrinuto je pogledala gospoĎu



Katarinu, koja joj je čim je kočija krenula pomogla pridrţati oca. Iako je pronašla vrlo uvjerljiv izgovor,

zgleda da joj knez Pavao nije povjerovao. Što će biti snjom, što će biti sa svima nama ako je knez Pavaodoznao istinu? Upita se Ana. GospoĎu Katarinu to pitanjekao da nije brinulo, izgledala je mirna, kao da je muţeve prijetnje nisu nimalo uplašile. Za razliku od gospoĎeKatarine Ana se bojala reakcije kneza Pavla. Sigurno

smišlja neku okrutnu kaznu za nju i Stjepana. Nadam seda će banovo izaslanstvo stići prije nego što uspijeostvariti namjere. Ponada se Ana. Ponovni štropot kotača po drvenom mostu najavio je putnicima da ulaze u

dvorac.

„Izlazite!“ poviče netko izvana. Ana je nekoliko putaduboko udahnula, namjestila oca tako da ne padne kad ga

pusti, pogledala mirno lice gospoĎe Katarine i nadajućise da izgleda mirno poput nje otvorila vrata kočije.

„Izvucite Jakova van.“ naredi knez Pavao, čim sugospoĎa Katarina i Ana stupile u dvorište. Ana se ţeleći pomoći ocu, pokušala pribliţiti kočiji, ali su je zaustavilečvrste ruke koje su je iznenada zgrabile. Prestala se

opirati shvativši da se nemoguće osloboditi čvrstog stiskadvojice snaţni muškaraca, koji su je svaki sa svoje stranedrţali za nadlaktice. Mogla je samo nemoćno gledatikako dvojica muškaraca grubo vuku njenog

onesviještenog oca, Ogorčeno je kriknula kad su ga poputvreće jednostavno bacili na tlo. Osjetila je kako strah koji je do sada osjećala nestaje, umjesto njega silan bijes joj jeispunio dušu. Ana se još jednom pokušala istrgnuti izčvrstog stiska.„Zlikovče, kukavico, kako se usuĎuješ tako postupati s

nemoćnim ranjenikom?“ Ljutito poviče Ana na kneza



Pavla, koji je u meĎuvremenu sjahao i stajao nekolikokoraka od nje. Od silnog bijesa pomiješanog sa strahom

za oca, Ana je zaboravila je da je još uvijek maskirana uslugu Martina. Pavao se, vidjevši od ljutnje zajapurenoAnino lice nasmiješi.„Momci odnesite ranjenika u jednu od šupa. Pobrinite seza njega, da bih nagovorio njegovu kćer na suradnjutreba mi ţiv.“ naredi. Zatim je svojim prodornim

pogledom pogledao Anu. „Zašto se ti slugo toliko brinešza jednog starca? Moţda Uopće nisi sluga? Zamisli nekimoji ljudi tvrde da si ti zapravo Jakovova kći, Jelen-

gradska kneginja Ana. Šutiš! Ne ţeliš priznati. Lakoćemo provjeriti, Momci svucite slugu da vidimo jeli

muško ili ţensko?“

„ Ne morate provjeravati ja jesam Jelen-gradska kneginja

Ana.“ poţuri Ana shvativši da će knez Pavao ostvaritisvoju prijetnju.

„Znači istina je!“ nasmiješi se slavodobitno knez Pavao.„Sluga moje drage ţenice je zaista prerušena kneginjaAna. U početku, kad su mi ukazali na neuobičajene postupke moje ţene prema novom sluzi, nisam vjerovaoda jedna mlada, koliko sam ranije čuo razmaţenadjevojka, ima dovoljno hrabrosti ući u moju utvrdu.Počeo sam ozbiljnije razmišljati o toj mogućnosti, tekkad sam doznao da je moja draga ţenica smijenila

zapovjednika moje garde i tako omogućila Jakovovojkćeri da prerušena u kaluĎera neometano stigne u Čazmu.Činjenica da je sluga dobio sobu, otklonila je sve mojesumnje. Da bih doznao tko sve sudjeluje u zavjeri protiv

mene, morao sam vam dati priliku za bijeg. Srećom biliste dovoljno glupi, da upadnete u moju zamku. Dakle

majka i njen razmaţeni sinak su konačno digli glave od



svojih knjiga i odlučili pomoći ubogoj djevojci u nevolji.Zaboravivši pritom da će ih to po njihovu mišljenju

plemenito djelo odvesti u izdaju. Izdali ste mene čovjeka,koji se cijeli ţivot brine o vama, a ta izdaja ne moţe proćinekaţnjeno. Još otkako sam doznao za vašu izdaju,smišljam što da učinim s vama, za proklete izdajice poputvas ne postoji dovoljno teška kazna, takvi kao vi, nezasluţuju ţivjeti meĎu nama. Mislio sam vas jednostavnoobjesiti, ali smrt bi bila preblaga kazna za vas, morate do

kraja svog bijednog ţivota okajavati grijeh koji ste počinili. Ti ćeš se draga moja ţeno preseliti u samostan

bosonogih karmeličanki, da tamo u šutnji, siromaštvu istrogoći, obučena samo u grubu redovničku halju, jedućikruh i pijući vodu moţeš razmišljati o izdaji koju si počinila. Za svog sina izdajicu namijenio sam vojnusluţbu u kojoj će umrijeti ili se jednog dana vratiti kućikao pravi muškarac. A o Jakovovoj sudbini će odlučiti

njegova kći.“ Pavao Čupor tek sad pogleda Anu koja jene obraćajući paţnju na dogaĎaje oko nje nemoćnostišćući pesnice gledala kako dvojica grubih muškaracaodnose njenog oca prema branič kuli. Tek kad sumuškarci ušli u zgradu Ana je prvi put pogledala knezaPavla. Iznenadila se kad je shvatila da ne osjeća ništa, savnjen strah, sve uzbuĎenje kao da je s ocem nestalo u branič kuli. Bez imalo straha pogledala je zloglasnog

gospodara Garića ravno u oči. Nekoliko trenutaka sušutke kao da u nekoj nijemoj bitci odmjeravaju snage neskrećući pogled gledali jedno drugom u oči. Nakonnekoliko beskrajnih sekundi, na iznenaĎenje okupljenihknez Pavao je prvi skrenuo pogled. „Djevojko moram

priznati, da ţalim. IznenaĎujući sve progovori knezPavao. Ţao mi je što nijedan od mojih kukavnih sinova



nije poput tebe. Iako si na prvi pogled samo obična krhkadjevojka, ti si upravo onakva, kako sam ţelio da moji

sinovi budu. Na moju veliku ţalost pokazalo se da si tiobična djevojka, jača, lukavija i hrabrija od svih mojihsinova. U ţivotu sam sreo mnogo ljudi, ali nikada dosada nisam sreo nekog tako hrabrog i poţrtvovnog kaošto si ti. Vjerujem da niti jedan od mojih sinova, nikadaza mene ne bi učinio, to što si ti učinila da bi spasila svogoca. Malo tko bi se poput tebe usudio uči u neprijateljskuutvrdu, i učiniti ono što si ti uspjela. U samo nekolikodana uspjela si zavesti mog kukavnog sina i obrlatiti

moju ţenu, tako da ti unatoč strahu od mene oboje sluţe poput kakvih prokletih poniznih slugu. Moram priznati

da ih iako to ne opravdava njihov postupak donekle

razumijem. I sam, sam toliko oduševljen tobom, da samodlučio nagraditi tvoju snagu hrabrost i vjernost tvomocu. Oslobodit ću ti oca, i neću te kao što sam planirao

dati jednim od mojih sinova. Ti si presnaţna za njih, brzo bi ih kao što si to učinila s Katarinom i Stjepanom podčinila. Oni nisu zasluţili ţenu poput tebe, od njih bitvoje dijete, a moj nasljednik naslijedio sve loše osobine,

kao što su na oni od svoje majke naslijedili. Jedino jasam dostojan da budem tvoj muţ. Otac djeteta, koje ćešmi roditi. Sina, u kojem će se spojiti sve naše najboljeosobine, nasljednika koji će ostvariti moj san.

Nasljednika koji će vladati cijelom moslavinom. Na mojuveliku ţalost, iako bih to silno ţelio, ne moţemo sevjenčati, jer sam bez obzira na to što će ova prokletaizdajica što je donedavno bila moja ţena ostatak ţivota provesti u samostanu još uvijek pred zakonomneraskidivo vezan za nju. Morat ćemo da bi našnasljednik bio zakonit pribjeći malom lukavstvu.



Iskoristit ćemo Sofijin plan. Da bi naš sin bio zakonitnasljednik vjenčat ću te za mog najstarijeg sina Nikolu.

Ne brini, to će biti brak na papiru, moj kukavni sin ti seneće smjeti pribliţiti, bit ćeš samo moja.“„Zar vi… Zaista očekujete da ću prihvatiti vašu gnjusnu ponudu?“ u pita Ana.

„Zašto ne? Misliš da sam prestar za tebe, ne brini ima jošsnage u meni. Ne tako davno tek sam prešao pedesetu, ato su najbolje godine za muškarca U punoj sam snazi savelikim iskustvom mudrošću proteklih godina. Dragadjevojko uz mene ćeš naučiti sve što jedna gospodaricatreba znati o vladanju ljudima.“ „ Nikada niste pomislili

da je ne ţelim vladati.“ „Naravno da ţeliš, svi ţele, samoim tre ba dobar poticaj. A ja sam znajući da zbog strahada će te ljudi ogovarati, nećeš odmah htjeti prihvatitiţivjeti sa mnom, pripremio odličan izgovor za tebe.“

„Kakav izgovor?“ začudi se Ana.

„Pogledaj tamo one moje ljude.“ pokaţe knez Pavao prema grupici ljudi koja je uţurbano nešto gradila.„Vidiš oni moji momci upravo grade napravu za prosidbu?“

„Napravu za prosidbu?“ začudi se Ana.„Vješala djevojko!“ pojasni knez Pavao.

„I znaj ne šalim se. Predugo sam čekao ovaj trenutak da bih se sad obazirao na tvoje toboţnje odbijanje. Nakon

što provedeš noć u mom krevetu shvatit ćeš sve prednostiţivota s pravim muškarcem. U slučaju da pokušaš odbitimoju ponudu, moraš znati da će, ako se ujutro ne probudiš kraj mene u mom krevetu, tvoj otac visjeti , a tićeš biti odgovorna za njegovu smrt.“ ZačuĎeno je pogledao Anu kad se ona nasmijala. „A vi kneţe Pavle,nemojte nakon što objesite mog srušiti vješala, trebat će



vam još. Odmah čim s njih skinu mog oca vi ćete gazamijeniti.“ Iako je u njoj sve podrhtavalo od uzbuĎenja,

mirnim glasom, prkosno gledajući kneza Pavla u oči,reče Ana.„Slobodno moţete ubiti mog oca i mene, ako ţelite ali budite sigurni odgovarat čete zbog toga.“

„Kome će najmoćniji čovjek u Moslavini odgovarati zaono što učini na svom imanju?“ Upita Bahato knez

Pavao. Ana se još jednom nasmije.„Zaista mislite da nitko ne zna što se ovdje dogaĎa?Gospodine ţivite u iluziji. Umislili ste si da ste velikičovjek apsolutni gospodar cijele moslavine koji moţenekaţnjeno činiti sve što ţeli. Prevarili ste se. Vi ste

samo jedan obični mali plemić, koji će uskoro ostati beztitule, a moţda i bez glave. Odustanite dok još moţete,ako odmah oslobodite mog oca moţda se uspijete spasitiod gubitka svega što imate.“

Pavao je sumnjičavo pogledao Anu.„Što to govoriš?“ Sada se Ana nadmoćno nasmije.„Mislim da vam je poznato da sam se sinoć kasno vratila,zar mislite da sam bila u šetnji, da sam s vašim sinomšetala na mjesečini?“ Svi su se iznenadili, kad se knez

Pavao glasno nasmijao.

„Jeste li vidjeli,što je prava djevojka, vidite li kako

postupa pravi borac, ne predaje se nikada. Čak iako zna

da je u bezizlaznoj situaciji prijeti, bori se pokušava pobijediti, iako zna da je bitka uzaludna. Ne moţešzamisliti koliko mi je ţao što nijedan od mojih kukavnihsinova nije poput tebe. Ali nije vaţno, sada sam siguranda sam konačno pronašao pravu ţenu za sebe. Ti ćeš miJakovova kćeri, roditi pravog nasljednika.“



„Zar vi još uvijek mislite da ću ja pristati biti vašomţenom?“

„Naravno da hoćeš!“ „Varate se, nik ada neću pristati na tako nešto. „Draga

djevojko, pogledaj onamo. Moja naprava za prosidbu je

gotova. Ponovit ću ti ako si slučajno zaboravila. Akovečeras nakon vjenčanja s mojim sinom Nikolom ne provedeš svoju prvu bračnu noć u mom krevetu, ujutro ćetvoj otac visjeti.“

„A ja sam vama rekla da ćete poslije mog oca vi navješala, ako mislite da blefiram pročitajte ovo pismo,moţda konačno shvatite u kakvoj se opasnosti nalazite.“

Nasmiješi se Ana, pruţajući knezu Pavlu zapečaćeno pismo.

„Što je to?“u pita knez Pavao, gledajući biskupski pečat.„Presuda kneţe!“

„Kakva presuda?“

„O njoj ćete vi odlučiti. Jučer sam o vama, i vašim postupcima razgovarala sa biskupom. Nije mu se svidjela

činjenica da ste vi, dok su moja brača ginula zadomovinu, poput najgor eg ološa, najveće kukavice,napali njihov nezaštićeni dom. Zamolio me da vam kadvas vidim, predam ovo pismo.“ Knez Pavao je zadivljeno

pogledao Anu. „Momci jeste li čuli, ova vraška djevojka,ne samo da je hrabro ušla u neprijateljski dvorac, nego je

čak uspjela neprimijećeno razgovarati sa biskupom. Gdje je bio ovaj moj nesretni sin, jeli i on prisustvovao

razgovoru ili si ga uspjela nekako prevariti?“ Ana je

odlučila iskoristiti Pavlovo oduševljenje, da bi maloublaţila Stjepanovu krivicu.„Ne, vaš sin nije bio sa mnom, dok sam ja razgovarala s

biskupom, on je spavao u jednom štaglju, večer prije



popio je malo više vina nego što moţe podnijeti.“nasmiješi se Ana. Knez Pavao se još jednom oduševljeno

nasmije.„Boga mi djevojko, sve mi se više sviĎaš, ti si zaista

prava ţena za mene.“ Ana je napeto promatrala kneţevolice, dok je polako mičući usnama čitao pismo.„Hvala ti što si mi dala da pročitam pismo.“ Progovori

čim je završio čitanje.„ Nemamo vremena za gubljenje, brzo momci, poĎite potraţiti svećenika recite mu da se što prije pojavi ovdje. Neka sluge odmah počnu pripremati janjce i nekolikoodojaka danas ćemo slaviti.“

„Ali biskupovo pismo u pismu biskup traţi da odmah pustite mene i mog oca.“

„Imaš pravo ali nešto ti je zaboravio reći.“

„Što?“ Ne mogavši sakriti podrhtavanje glasa upita Ana.„Brak je svetinja. Biskup, čak ni ban se ne smiju miješati

u privatne stvari jednog bračnog para. Ako banoviizaslanici doĎu ovamo, neće ništa moći učiniti, jer ćeš tisluţbeno biti ţena mog sina Nikole.“„To bi moţda vrijedilo kad bi došlo do vjenčanja, ako ste

zaboravili podsjetit ću vas. Ja se neću udati za vašeg sina,niti ću vama roditi dijete.“„U redu ne moraš, ako ţeliš da svećenik umjestovjenčanja obavi sprovod tvog oca, onda se nemoj vjenčatiza mog sina. A nakon sprovoda, makar i u okovima ipakćeš završiti pred oltarom, a zatim i u mom krevetu, a kroz prozor ćeš moći gledati obješeno tijelo svog oca. Jesi lisigurna da moţeš ţivjeti sa saznanjem da si kriva za

očevu smrt?“ Upita knez Pavao značajno pogledavšivješala koja su u meĎuvremenu dobila svoj konačnioblik.



„A vi moţete li ţivjeti sa saznanjem da ćete uskoro bitiobješeni poput najobičnijeg propalice?“

„Misliš me uplašiti! Misliš da se bojim smrti? Pogledajovaj oklop!“ reče udarivši dlanom metalni oklop tako da

je zazvonio.

„Uvijek ga kao dokaz moje velike pobjede nad smrčunosim. Uzeo sam ga s mrtva tijela viteza kojeg sam

pobijedio. Nakon te borbe koju sam jedva preţivio, jasam nadvladao strah od smrti. Ničega se ne bojim, nemoţeš me svojim slabašnim prijetnjama zastrašiti. Dosta je razgovora, pripreme za proslavu su počele, imašvremena do poslijepodne, do tada moraš odlučiti.Večeras svakako slavimo. Ti odluči. Hoćemo li slavitivjenčanje ili karmine za tvog oca? Htjela ti to ili ne idućunoć ćeš provesti u mom krevetu.“

Ana je zadrhtala od razočaranja, puno nade je polagala u biskupovo pismo, a ono joj nije donijelo očekivani

rezultat. Osjetila je kako joj se silan bijes širi tijelom. Zaknezovim pojasom Ana je spazila noţ. Ubit ću ga!

Pomisli i brzo ţeleći ga napasti pojuri prema knezuPavlu. Na njenu ţalost nije stigla daleko čvrste rukekneza Pavla stegnule su je prije nego što je uspjeladohvatiti noţ. Borila se noktima i zubima pokušavajućiogrepsti ili ugristi snaţne ruke koje su je drţale.„Samo se ti bori oboţavam vatrene djevojke, uţivat ću

dok te budem krotio.“ nasmije se puno snaţniji knezPavao, čvrsto drţeći Anu u svom zagrljaju. Ana mu je pljunula u lice kad se smijući i pokušavajući je pol jubiti

nagnuo prema njoj. K rajičkom oka ugledala je kako se

Stjepan pokušava osloboditi iz stiska dvojice muškaracakoji su ga shvativši da ţeli napasti kneza Pavla zgrabili.



„Što je izdajice, ţeliš braniti svoju ljubljenu. Iako bih telako pobijedio, ne ţelim se na dan svoje velike pobjede

prljati ruke s tobom. Pogledaj svoju dragu, zapamti njenlik, tako da ga moţeš, kad se budeš u dugim hladnimnoćima pod šatorom smrzavao, sanjati o njoj. Kad ti san

bude na jljepši sjeti se svoje izdaje, s jeti se da tvoj otac

kojeg si izdao, um jesto tebe uţiva u njenoj ljepoti. A tidraga, bivša ţeno, što čekaš, idi u svoju sobu, pripremi seza put samo nemoj uzeti mnogo stvari, tamo kamo idešstvari ti neće trebati.„Odvedite je u njenu sobu, ne ţelim je nikad viševidjeti!“ naredi knez Pavao.

„A ti djevojko poĎi sa sluškinjama koje će ti pomoći dase obučeš. Vjenčanicu ili crnu ţalobnu odjeću, ti odluči.Onog trena kad ugledam kakvu haljinu nosiš, znat ću štomi je činiti.“ Ana je nekoliko dugih trenutaka gledala

kneza Pavla u oči. Ovaj put je razočarana odlučnošću

koju je vidjela u njegovim očima prva skrenula pogled.Okrenuvši leĎa knezu Pavlu pošla je za sluškinjama.Moram kupiti vrijeme, moram se pretvarati da sam

pristala ne vjenčanje, nekako odugovlačiti, moţda banovi izaslanici ipak stignu na vrijeme.

***

Tog poslijepodneva vrijeme je letjelo kao da ima krila,

sunce se brzo spuštalo prema zapadu, a Ana nije nikako

pronalazila rješenje situacije u kojoj se našla. Nakon štose okupala u mirisnoj vodi, dvije starije šutljive sluškinjekoje nikako nije uspjela potaknuti na razgovor donijele

su kao snijeg bijelu vjenčanicu. Gdje li su je samo tako brzo pronašli? ZačuĎeno se upitala Ana, kad se sluškinjasa vjenčanicom u rukama pojavila na vratima prostorije.Ana se poput utopljenika hvatajući za slamke, nadala se



da će nakon što je u običnoj svakodnevnoj odjeći odvedu pred oltar, prigovarajući ponuĎenoj odjeći, zahtijevajući

vjenčanicu uspjeti odgoditi vjenčanje. Sada joj je čak i taslabašna mogućnost pala u vodu. Moram pod svakucijenu izbjeći vjenčanje. Radije ču umrijeti nego poći ukrevet s onim starim pohotnim knezom Pavlom. Ako ja

umrem objesit će oca. Neka, vjerujem da bi i otac radijeumro, nego ţivio gledajući me kao robinju pohotnogstarca. Moram se domoći nekog oruţja. Svuda okodvorca su duboki opkopi. Dosjeti se Ana. Moram čimizaĎem odavde, nekako pobjeći sluškinjama provući sekroz jednu od puškarnica skočiti u duboku provaliju itako okončati ţivot. Uzdahne ţalosno, Ana. Odjednom jeshvativši da su joj dvije sluškinje radeći nešto okovijenca okrenule leĎa protrnula. Ne gledaju me,sad je prilika, pobjeći ću van i skočiti u provaliju. Zar ću zaistaza nekoliko trenutaka umrijeti? Upita se osjećajući kako

joj srce bubnja u grudima. Ana je polako ne ispuštajućisluškinje iz vida prilazila vratima. Prišavši vratima naglo je potrčala. Tek što je istrčala kroz vrata, naletjela jeravno u naručje snaţnog muškarca. Prokleti knez Pavaone da mi ni umrijeti. Mislila je očajno dok ju je straţar neobazirući se na njene proteste i molbe da ju pusti jednostavno gurnuo nazad u prostoriju iz koje je pokušala pobjeći. Sluškinje su samo na trenutak da bi pogledale

što se dogaĎa okrenule prema vratima. Shvativši da jestraţar odradio svoj posao ponovno okrenule Ani leĎa inastavile s radom. Ani je gledajući kako sluškin jeuţurbano dovršavaju posljednje detalje na vjenčanicivrijeme munjevito protjecalo. Trgnula se kad se mlada

ţena pojavila na vratima. „Gospodar pita jeli mlada



spremna za vjenčanje, uskoro bi trebala početiceremonija?“ S vrata ne ulazeći u prostoriju upita.

„Reci mu da je vjenčanica gotova još samo da obučemomladenku i vjenčanje moţe početi kad gospodar ţeli.“

Boţe! Zar zaista nema izlaza, zar ću se zaista moratiudati za onog grubijana? Upita se očajno Ana dok su jojsluškinje s vjenčanicom u rukama prilazile.

„Svucite se!“ naredi jedna od njih.

„Ţelite li moţda da pozovemo straţara da vam pomogne?“ upita jedna od njih vidjevši da Ana oklijeva.Shvativši da nema drugog izlaza Ana je nevoljkoodugovlačeći svukla mušku odjeću. Zar ču ovako golavečeras morati pred kneza Pavla? Ne, ne mogu, moram

brzo nešto smisliti. Tek što je to pomislila, hodnikom su

odjeknuli zvukovi koraka. Dolaze po mene Prekasno je!

Protrne Ana

Petnaesto poglavlje

Dolaze! Zadrhti, čuvši iz hodnika zvukove koraka višeosoba. Poput progonjene zvijeri, traţeći bilo kakav izlaz,Ana je pogledom pretraţivala sobu. Rešetke na prozoru i prigušeni glasovi u hodniku, jasno su joj govorili danema izlaza. Smrt je jedini izlaz, moram se dok još moguubiti, ali kako? Upita se pogledom traţeći neki ubojiti predmet. Prozor, on je od stakla mogla bih ga razbiti ikrhotinama si presjeći ţile na rukama ili vratu. Pomisliosjećajući u ušima otkucaje vlastita srca. Dok se sve u

njoj protivilo sudbini koju si je odredila, Ana se dok su

ţene iščekujući pridošlice čije su glasove čule u hodnikugledale prema vratima pribliţavala prozoru. Prije negošto mu je prišla dovoljno blizu da bi mogla razbiti staklo,



u prostor iju je s rukama visoko podignutima u zrak, ušaostraţar. Koljena su joj pokleknula a srce poskočilo, jedva

se suzdrţala da ne uzvikne od radosti, kad je iza straţaraspazila poznatu maskiranu priliku s oruţjem u ruci.„Koja ispusti glasa dobit će metak!“ strogim Ani

nepoznatim promuklim glasom naredi maskirani. Prema

reakcijama sluškinja Ana je bila sigurna da su čule pričeo tajanstvenom maskiranom jahaču. Sada kad semaskirani tako neočekivano, s uperenim oruţjem našao pred njima one su se naprosto zanijemivši od strahastisnule jedna uz drugu.

„Otvorite ormar!“ zapovjedi maskirani. Sluškinje su brzosu iz ormara izbacile ono malo odjeće što je bilo u njemu,zatim su se slušajući slijedeću naredbu, zajedno sastraţarom jedva nekako natiskale u ormar. Maskirani je pronašao ključ i zaključao vrata čvrstog ormara odmasivnog drveta.

„Tako to će ih neko vrijeme zadrţati.“ rekao je gledajućiAnu.

„Ti! Otkud ti ovdje?“ Jedva se suzdrţavajući da mu ne potrči u zagrljaj, upita Ana.„Nemamo vremena za objašnjavanje, moraš bjeţati.“

Ana je još uvijek zaprepaštena njegovom naglom pojavom pozornije pogledala svog maskiranog spasitelja.

Iako ga nikada nije vidjela danju, odmah je primijetila da

izgleda nekako drugačije nego što ga je pamtila, Izgledao joj je niţi, a odjeća kao da je visjela na njemu, Čak jegovorio sasvim drukčijim glasom nego ranije.„Ne mogu, moj otac, objesit će ga ako se ne pojavim na

vjenčanju“ promuca zbunjeno.

„Ne brini zbog oca, knez Pavao mu neće ništa učiniti.“

„Ali rekao je da će ga objesiti.“



„Ne brini, ţeli te prevariti, vidiš da ţuri s vjenčanjem, znada je ban ne moţe ništa učiniti jedino u slučaju da ti

postaneš član obitelji.“ „Zašto si tako siguran?“ „Knez Pavao dobro zna da tvoj otac ima u saboru mnogo

prijatelja koji bi ako mu se što dogodi zahtijevali istragu.

Zato je odmah po dolasku, da bi ga spriječio da razgovara

s tobom zatvorio tvog oca. Zna da njega ne moţe prevariti, ti si njegova glavna meta, pokušava na prijevaru dobiti tvoj pristanak na vjenčanje. Knez zna da prijatelji tvog oca ne mogu ništa učiniti jedino, ako ti budeš Nikolina ţena. Jedina nada za spas tvog oca je daučiniš suprotno od onog što knez Pavao traţi. Ana, moraš pod svaku cijenu izbjeći vjenčanje.“ Ana se sjetila da joj

je nedavno, kad mu je rekla za pismo otac nešto slično

rekao. „Previše pričamo, a nemamo vremena, uskoro ćedoći po tebe, moraš odmah napustiti dvorac.“ „ Napustiti

kako, kad su svuda ljudi kneza Pavla? Uostalom kako si

uopće ti ušao ovamo?“ „Draga djevojko postavljaš previše pitanja.“ PoĎimo!Ana je još uvijek zatečena naglim razvojem dogaĎaja,obučena u vjenčanu haljinu potrčala za maskiranimspasiocem. Oprezno su se drţeći se zida kao jedinogzaklona dok su gotovo svuda oko njih odjekivali glasovi

slugu koji pripremaju svadbu šunjali prema zapadnomzidu dvorca. Ana je napetih osjetila svakog trenutka

očekujući poziv na uzbunu, pratila maskiranog koji jeišao prema jednoj od puškarnica, na vanjskim zidinamadvorca. Ana je na trenutak pogledavši kroz otvorustuknula. Strma na prvi pogled beskrajno duboka

provalija započinjala je odmah iza otvora.„Zar baš moram ovuda, prestrmo je past ću?“ u pita

prestrašeno Ana.



„Na ţalost moraš, ovo je jedini zid, na kojem nemastraţara, jedini izlaz kojim u ovom trenu moţeš pobjeći.

Nije čuvan jer zbog strmine, i dubine ponora nitko neočekuje da bi netko usudio spustiti dolje.“reče maskiranividjevši Aninu reakciju.„Poginut ću!“ Zabrine se Ana zaboravljajući da si je tek prije nekoliko minuta htjela oduzeti ţivot.„Ne brini nije tako opasno kao što izgleda. Tlo jeneravno, prekriveno busenjem trave i mnogobrojnim

kamenjem, dovoljno čvrstim da izdrţi tvoju teţinu. Ako budeš oprezna neće biti problema, imat ćeš dovoljnooslonaca za sigurno spuštanje. Poţuri nemamo vremenaknezovi ljudi samo što nisu došli po tebe. Moraš, što

dalje odmaći prije nego što shvate da si pobjegla. Hajde

ne oklijevaj!“ Gurajući Anu prema otvoru naredimaskirani.

„A ti, zar nećeš sa mnom?“ zabrinuto upita Ana. „Samo

ti bjeţi i ne misli na mene, poţuri nemoj me čekati,moram još nešto obaviti u dvorcu, a onda ću krenuti zatobom. Kreni prema kaluĎerovoj kolibi, vjerujem da znaš put. Stići ću te prije nego doĎeš do nje.“ Ana je

osjećajući kako joj srce bubnja stala u otvor.„Jesi li siguran da k nez Pavao neće objesiti mog oca?“

„Naravno da neće, tvoj otac mu je jedino oruţje kojim temoţe natjerati da se udaš za njegovog sina.“ Iz nedaleke

kapelice začula se zvonjava malog zvona.„To je poziv za vjenčanje, brzo nemoj oklijevati, nemaviše vremena, uskoro će otkriti da si nestala.“ Ana se

sjetila svoje nedavne namjere da si skokom u provaliju

oduzme ţivot. Ako padnem bar ću se spasiti od bijednogţivota, koji me čeka ako postanem robinja kneza Pavla.Pomisli prije nego što se počela spuštati niz gotovo



potpuno okomit tek rijetkom travom prekriven vrlo

duboki opkop. Dok se rukama pridrţavala za ţbun trave

ili poneki kamen na koji je naišla, nogama je traţila maleizbočine na kojim je mogla pronaći oslonac. Zavrtjelo jojse u glavi kad je jednom nehotice pogledala u dubinu.

„Samo polako i oprezno nemoj, gledati dolje.“ Tiho rečemaskirani, nekoliko trenutaka prije nego što je nestao izvida. Ana je čvrsto priljubljena za tlo oprezno nogom pipala čvrstoću izbočine na koju će se osloniti.Vjenčanica nije najzgodnija odjeća za ovakvo spuštanje.Pomisli kad joj je duga haljina po tko zna koji put zapela

a nekakav korijen koji je virio iz tla. OslobaĎajući haljinunehotice je pogledala prema gore. Iako joj se činilo da je prošlo mnogo vremena otkad se počela spuštati zidinedvorca su još uvijek bile vrlo blizu iznad nje. Pres poro

odmičem, otkrit će da me nema prije nego što se spustimna dno opkopa. Pomisli pokušavajući osloboditi haljinu.

Iznenada se kamen koji joj je sluţio kao oslonac odlomio pod njenom teţinom. Na trenutak ju je zakvačena haljinadrţala a onda se začuo zvuk paranja, tanka tkanina nije

mogla izdrţati njenu teţinu. Ana je počela sve brţeneuspješno se pokušavajući uhvatiti a neku izbočinukliziti prema dnu. Na trenutak je uhvatila krţljavu granuali ju je nakon što je osjetila kako joj kvrgavo drvo parakoţu na dlanu morala ispustiti. To kratko zaustavljanje

joj nje pomoglo dapače pogoršalo je njenu situacijuizgubila je kakvu takvu kontrolu nad svojim kretanjem.

Više nije klizila sad se kotrljala, bez ikakve kontroleudarajući u izbočine na tlu. Činilo joj se da je prošlačitava vječnost prije nego što je na trenutak izgubivši dahţestoko udarila u dno. Nekoliko trenutaka je bojeći se pomaknuti nepomično leţala osluškujući. Još uvijek



ošamućena od udarca osvrnula se uokolo. Svuda oko nje bili su jednaki strmi obronci. Kud sad? Upita se shvativši

da je u silnom prevrtanju izgubila osjećaj za smjer.Pogled na zidine visoko iznad nje nije joj pomogao u

orijentaciji, odavde su joj sve strane opkopa izgledale

jednako, nije bila sigurna u kojem bi smjeru treba poći.Moţda je neko čuo buku koju sam proizvela, ako odluči provjeriti što se dogodilo ugledat će me. Ovdje sam uklopci moram se što prije maknuti odavde. Pomisliustajući. Ana je napravivši prvi korak osjetila bol u nozina iz nekoliko ogrebotina kapala je krv prljajućidonedavno prekrasnu vjenčanicu koja je sada bila prljavai na mnogo mjesta poderana. Ako ništa drugo bar se akome uhvate neću moći vjenčati u njoj. Pomisli tjerajući sena prvi korak. Krenula je u pravcu u kojem joj je opkop

izgledao najduţi. Za sada joj je jedino bilo vaţno da sešto više udalji od dvorca. Kasnije će kad se uspne

pokušati pronaći pravi smjer koji će je odvesti dokaluĎerove kolibe. Stalno se osvrćući prema dvorcu Ana je traţeći izlaz hodala dnom provalije. Vidjevši da sezidovi provalije strmo uzdiţu svuda oko nadala se da ćenaići na neki krak koji će je odvesti u dolinu. Došavši dokraja shvatila je da neće biti lakog izlaza. Ne mogu sevraćati nazad moram se nekako popeti. Mislila jegledajući strminu pred sobom. Bit će teško u ovoj

vjenčanici ali na ţalost, nemam drugog izbora moram što prije izaći odavde. Moram poţuriti vjerojatno će ubrzo primijetiti da sam pobjegla. Iznenadila se shvativši da ćeuspon biti lakši nego što je očekivala. Koristeći kamenje,korijenje i nekolik o krţljavih mladica Ana se bez većih poteškoća uspjela popeti. Zastavši pri vrhu da se odmori pogledala je svoje od oštrog kamenja izranjavane ruke i



gotovo sasvim uništenu vjenčanicu. Nakon nekolikosekundi odmora oprezno je provirila. Naglo se spazivši

straţara na zidinama povukla nazad. Tek sad je shvatilakoliko je malo odmakla dvorac je bio puno bliţe nego štose nadala. Nisam daleko odmakla ako uskoro otkriju da

sam pobjegla uhvatit će me. Pomisli zabrinuto. Ponovno je gledajući prema straţaru oprezno provirila. Odahnula

je shvativši da straţar umjesto okolice gleda što sedogaĎa u dvorcu. Ugledavši tek pedesetak metara dalješumarak Ana je odlučila riskirati. Tek što se uspravila da bi potrčala naglo se ukočila. Nekolicina ljudi i ţena kojeranije nje vidjela mirno su radili tek nekoliko desetaka

metara daleko od nje. Što ću sad ako potrčim primijetit ćeme, nazad ne mogu moram riskirati. Pomisli pogledavši provaliju iza leĎa. Bar je u dvorcu sve mirno još uvijeknisu otkrili moj bijeg. Mislila je osluškujući. Odjednomsu teţaci podigli glave i svi kao jedan pogledali prema

dvorcu iz kojeg se začula vika. Svi gledaju dvorac sad je prilika. Pomisli Ana potrčavši prema šumarku.

***

Zadihan, vidljivo prestrašen sluga je dotrčao pred knezaPavla.

„ Nema je, nestala je!“

„Koga nema?“

„Mladenke, djevojke, koja se treba udati za vašeg sina.Soba je prazna u njoj nema nikoga, jedino sam čuo danetko lupa u ormaru.“

„Kako prazna, zar si poludio?“ Prokletstvo! Opsuje knez

Pavao shvativši da se sluga ne bi usudio šaliti s njim. Udvorištu je nastala guţva, svi su zatečeni neočekivanomviješću komentirali djevojčin nestanak. Vrlo ljutit, knez



Pavao je ţurio prema djelu dvorca u kojem je trebala bitiAna. Nekoliko ljudi slučajno pozvanih na vjenčanje, su

začuĎeni knezovom reakcijom, jedan drugog ispitivali štose to dogaĎa. Knez Pavao je odmah nakon što su odveliAnu, poslao svoje ljude da sve putnike koje zateknu u

okolici Garića, pozovu na vjenčanje. Trebali su muneutralni svjedoci, koji će hvaleći se kako su bili na plemenitaškoj svadbi okolicom proširiti priču, da seJakovova kći dobrovoljno udala za njegova sina. Oninaravno nisu smjeli doznati da je mladenkin otac, pod

prijetnjom smrću zatvoren u nedalekoj kuli. Ni Stjepannije mirovao, tek što mu je otac okrenuo leĎa on jeshvativši da nitko ne obraća paţnju na njega, poţurio prema stambenoj zgradi. Čim je ušao u nju potrčao prema svojoj sobi. Moţda još uvijek nije sve izgubljeno,Ana je nekako uspjela pobjeći, još uvijek ima nade.

Pomisli otvorivši vrata svoje sobe. Zaprepašteno je stao

ugledavši u crno obučenu maskiranu priliku koja je sauperenim oruţjem stajala pred njim.

***

Knez Pavao je još prije nego što je ušao u prostoriju,začuo glasno lupanje.

„ Nigdje nema ključa, što da učinimo?“ u pita jedan od

njegovih ljudi.

„Razbijte prokleti ormar!“ naredi knez Pavao. Nekolikotrenutaka kasnije snaţan muškarac je sa nekoliko udaracasjekirom razvalio vrata ormara.

„Tko vas je zatvorio unutra? Gdje je djevojka?“

„Oprostite gospodaru, nismo mogli ništa učiniti, iznenadase pred nama pojavio zamaskirani čovjek prijetećioruţjem, natjerao nas je da uĎemo u ormar.“



„Djevojka… gdje je djevojka?“ razjareno poviče knezPavao.

„ Ne znamo, gospodaru.“ Odjednom se izvana začulonekoliko pucnjeva.

„Što je to? Što se do vraga dogaĎa? Tko to puca?“ Knez

Pavao je poţurio prema djelu dvorca iz kojeg suodjekivali pucnji.

„Djevojka, eno je, bjeţi, vidio sam je trenutak prije nego

što se domogla šumarka!“ vikao je uzbuĎeno jedan odstraţara, pokazujući prema polju.„Budale, zašto pucate na djevojku, zar ne znate da mi

treba ţiva?“

„Ne brinite gospodaru, nismo gaĎali nju, krenula je prema konjima, samo smo ih htjeli pucnjavom

prestrašiti.“ Opravdao se jedan od straţara. „Dobro je

nije uspjela daleko odmaći sad kad znamo gdje je lakoćemo je uhvatiti. Pomisli knez Pavao ţureći prema

konjima.

***

Ana se ne skidajući pogleda s teţaka pribliţavala šumici. Nisu me spazili uspjet ću. Pomisli. Trgnula se ugledavšinekoliko konja do tada skrivenih ţbunom lijeske. Akouhvatim nekog od njih spašena sam. Pomisli polako prilazeći konjima koji su zapazivši je podignuli glave.

Prije nego što im se uspjela pribliţiti dovoljno da biuhvatila nekog od njih konji su se preplašeni pucnjimakoji si su iznenada odjeknuli okolinom razbjeţali. Ana jeosvrnuvši se prema tvrĎavi ugledala oblačiće dima, iz pušaka dvojice straţara koji su pokazujući prema njojnešto vikali. Spazili su me! Protrne. Moram se nekako

domoći konja pješice nemam nikakve šanse. Pomisli



gledajući konje koji su se nakon što je pucnjava prestalazaustavili nedaleko. Pokret koji je ugledala krajičkom

oka podsjeti je na teţake na koje je uzbuĎena zbog konjazaboravila. Nekoliko muškaraca u prljavoj i poderanojodjeći su joj se s prijetećim izrazima na licu pribliţavali.Ana je pogledavši neosedlane uznemirene konje shvatilada neće uspjeti uzjahati nijednog od njih. Instinktivno je podigavši dugu vjenčanicu da joj ne smeta pri trčanju potrčala prema šumi. Nije se trebala osvrtati da bi znalada su sluge potrčale za njom, jasno je čula tapkanjenjihovih bosih nogu. Trenutak prije nego što je utrčala ušumicu još se jednom osvrnula prema dvorcu. Čak i akouspijem umači slugama neću uspjeti pobjeći jahačima.Pomisli, ugledavši jahača kako u punom trku izlazi izdvorca. Naglo se shvativši, da je jahač njen maskiranizaštitnik, zaustavila. Brzo se, unatoč teţacima koji su jojse pribliţavali ţeleći da je maskirani vidi vratila na

čistinu. Nekoliko pucnjeva ponovno odjekne planinom.Pucaju na njega, ubit će ga! Protrne Ana. Promašili su!Odahne shvativši da jahač neometano tjera konja premanjoj. Nadam se da će prije nego što napune puške biti vandomašaja.„Ovamo! Ovdje sam!“ poviče Ana trčeći prema jahaču.Zadovoljno se osmjehnula shvativši da su teţaci koji su je progonili ugledavši maskiranog jahača prestrašeno

zastali. Uspjet ćemo. Razveseli se Ana kad je maskiranizaustavio konja tik pored nje.

„Poţuri uzjaši iza mene“ poviče pruţajući joj ruku. Tekšto je uspjela uhvatiti pruţenu ruku odjeknuo je još jedan pucanj Ana je vidjevši da se jahač trgnuo, zanjihao se usedlu, i grčevito uhvatio konju za vrat, kriknula od straha.



Odahnula je kad se nekoliko trenutaka kasnije jahačuspravio.

„Hajde popni se!“ poţuri. Rekao je ne mogavši sakriti bol u glasu. Ni sama ne znajući kako Ana se našla nakonju iza njegovih leĎa. Prije nego što se namjestila konj je rastjerujući teţake koji su im se opasno pribliţili pojurio prema šumarku.„Uspjeli smo!“ glasno krikne Ana. Veselje joj je naglo

splasnulo kad je maskirani klonuo na vrat konja. Ana ga

je tek krajnjim naporom uspjela zadrţati u sedlu. Nemoj pasti, ako padneš ja te sama neću te moći podiči nazad nakonja. Preplaši se Ana. Shvativši da se njen spasilac

onesvijestio Ana je potjerala konja, osvrnula se na

vrijeme da bi vidjela veliku grupu jahača kako napuštaGarić. Na glavnom putu će nas lako uhvatiti moramkrenuti jednom od staza. Ana je nadajući se da će potjera produţiti glavnim putom, krenula istom onom stazom

kojom su prekjučer išli kaluĎeru. Na trenutak je napetoosluškujući hoće li začuti topot potjere iza leĎa, zastala. Nakon nekoliko dugih trenutaka osluškivanja, Ana jesigurna da nitko nije krenuo za njima s olakšanjem potjerala konja uskom stazicom. Uspjet ćemo stići ćemodo kaluĎerove kolibe, tamo ćemo biti na sigurnom.Tješila se Ana. Tek nakon prijeĎenih nekoliko stotinametara Ana je spazila, da je njena bijela vjenčanica

pocrvenjela od krvi. On ozbiljno krvari, teţe je ran jennego što sam mislila, trebala bih previti ranu, ako mu krvovako nastavi teći uskoro će iskrvariti. Prestraši se Ana. Na ţalost, ne mogu mu ranu previti dok je na konju,morala bih ga spustiti na tlo, ali onda ga više neću moći podići na konja, a Garićki jahači će kad shvate da smoskrenuli s glavnog puta sigurno početi pretraţivati sve



staze. Ako se zaustavimo sigurno će nas prije ili kasnije pronaći. Nema mi druge moram nastaviti ,ali iskrvarit će

prije nego što stignem do kaluĎerove kolibe. Što daučinim? Pitala se. Moţda mu ako ga čvrsto pritisnem uzsebe svojim tijelom uspijem malo smanjiti krvarenje.

Dosjeti se sasvim se priljubivši na ranjenikova leĎa.Pokušavala se ne obazirati na gustu vrelu tekućinu koja joj je natopivši haljinu pekla tijelo. Nemam drugog

izbora, moram poţuriti prema proplanku na kojem ţivikaluĎer i od njega zatraţiti pomoć. Maskirani je preteškoranjen da bih se s njim skrivala negdje u planini, a ne

mogu ga ni ostaviti na milost i nemilost Garićkim

jahaćima. Iznenadila se shvativši da jedva vidi stazukojom ide. Zar je prošlo toliko vremena? Začudi se Ana.Mislila sam da je tek poslijepodne, a sunce već zalazi.Moram poţuriti ako nas ovdje uhvati noć, nikad neću pronaći put do kaluĎerove kolibe. Pomisli zabrinuto. Nije

još noć to su oblaci zaklonili sunce. Odahne Ana začuvšigrmljavinu u daljini. Nadam se da oluja ide prema nama,

moţda nas sakrije od progonitelja. Pomisli Ana sa novomnadom tjerajući konja. Osluškivala je kako joj se sveglasnija tutnjava pribliţava. Nadam se da ću uspjeti pronaći put. Zabrinuto pomisli kad se vidljivost još višesmanjila. Vjetar je nosio lišće i prašinu koja joj je ulazila

u oči. Ana je osluškujući grmljavinu i sve češće i glasnije

ranjenikovo stenjanje kroz suze pokušavala vidjeti kuda jaše. „Izdrţi još malo, uskoro ćemo biti kod kaluĎerove

kolibe“ glasno progovori hrabreći, više sebe, negomaskiranog ranjenika. Snaţan vjetar vitlao je vrhovimadrveća kad su konačno izašli na proplanak na kojem je bila kaluĎerova koliba. Ana je tek sad spazila crne guste



oblake koji su se brzo pribliţavali. Ţureći prema kolibiAna je u naglo nastalom polumraku tek u posljednji tren

spazila velik broj ljudi koji su čekali da ih kaluĎer primi.Zabrinuta i preplašena nije primijetila njihove začuĎene poglede. Stanovnici Moslavine koji su se zbog

kaluĎerovog nedavnog odsustva okupili u većem brojunego inače, začuĎeno su gledali mladenku kako predsobom drţi maskiranog, očito onesvi ještenog čovjeka.Ana je ne obazirući se na radoznale poglede okupljenihljudi, potjerala konja prema kolibi.

„Oče molim vas brzo pomognite, moj pratilac je teškoranjen.“ poviče Ana još prije nego što je sjahala. Nekoliko mlaĎih ljudi, odmah je pritrčalo konju, paţljivosu Ani pomogli skinuti ranjenika. Tek kad je sjahala, Ana

je shvatila da je prednji dio njene vjenčanice potpunonatopljen krvlju.

„Tko je to, što se dogaĎa?“ Iz kolibe je izjurio kaluĎer.

Na trenutak je prestrašeno gledao Aninu krvavu haljinu.„Kćeri, jesi li teško ranjena?“

„ Nisam ja ranjena. To nije moja krv, poţurite oče, pogledajte maskiranog, bojim se da je teško ranjen!“ poviče Ana pokušavajući nadglasati grmljavinu koja se brzo pribliţavala malom proplanku. Nedaleko od njihnebo su parali bljeskovi munja i osvjetljivali sve mračniji proplanak. Čak i kroz tu silnu grmljavinu čuo se topot

mnogobrojnih konja. Velik broj jahača pojavio se na proplanku nekoliko trenutaka kasnije jahači su serasporedili proplankom. Ljudi koji su čekali da ih kaluĎerizliječi, povukli su se sasvim na rub šume puštajući jahače da zauzmu mjesto na kojem su oni ranije bili. Ana

je prestrašeno pogledala kaluĎera, on je mirno, ne



obraćajući paţnju na jahače, kleknuo pored ranjenika i podigao mu odjeću da bi mogao vidjeti ranu.

„Dobro je, izgleda da metak ipak nije oštetio ni jedan zaţivot vaţan organ. Sad je najvaţnije da što prijezaustavimo krvarenje. Odmah donesi zavoje“ naredi

kaluĎer jednom od nekolicine muškaraca koji su stajalinedaleko, i radoznalo promatrali jahače. Svi su odmah prepoznali sjajan viteški oklop, ko ji je uvijek na sebi

nosio garićki gospodar, knez Pavao Čupor.

Šesnaesto poglavlje

Snaţan vjetar je zavijajući i urličući vitlao okolnimdrvećem, noseći okupljenim ljudima prašinu u oči. Gusticrni oblaci nadvili su se nad proplanak ali i na Aninu

dušu. Kao da čak i nebo najavljuje katastrofu koja je

nailazila. Pomisli Ana, gledajući jahače mrkih lica, kojisu potiskujući stanovnike moslavine na rubove proplanka, ispunili prostor ispred kolibe. Iako je noć bila još daleko, toliko se smračilo da su ljudi su jedva vidjeli jedni druge. Dojmu katastrofe svakako su pridonijeli

česti bljeskovi munja koje su sablasnom svjetlošćuosvjetljavale prizor na proplanku, i tutnjava gromova od

kojih je podrhtavala zemlja. Kao da se sudnji dan spustio

na nas. Pomisli Ana osjećajući kako joj se jeza širitijelom.

„Tu ste, kao što sam i očekivao, tako ste predvidivi. Kad

sam saznao, da je jedan od mojih ljudi pogodio

maskiranog znao sam da ne moram pratiti vaše tragove, bio sam siguran gdje ću vas naći.“ povikao je knez

Pavao, pokušavajući nadglasati tutnjavu oluje. Knez



Pavao je kako to dolikuje svemoćnom gospodaru sijedećina konju s visoka gledao Anu i kaluĎera, koji se ne

obraćajući paţnju ma dogaĎaje oko sebe, sa zabrinutimizrazom na licu nadvio nad ranjenikom.

„Starče odmakni se od tog čovjeka, ne vrijedi ti pokušavati spasiti ga, ionako će čim se vratimo u Garić

pridruţiti starom Jakovu koji ga već čeka na vješalima.“

Ana je prilazeći ranjeniku da bi ga svojim tijelomzaštitila, zaglušena hukom oluje kao kroz maglu čulariječi kneza Pavla. Što je rekao? Zar je objesio oca?Protrne.

„Skinite mu tu prokletu masku, ţelim prije nego što ga pošaljem u pakao vidjeti lice, tog jadnika ko ji mi se

usudio suprotstaviti“ naredi knez Pavao. Prije nego što suse garićki jahači uspjeli pribliţiti ranjeniku stari kaluĎerzavršivši previjanje odlučno ustao i pošao pr ema knezu

Pavlu. Nije se obazirao na kuburu, koju je knez uperio u

njega.„Odlazite! Ovo je sveto mjesto za sve stanovnike

moslavine, na ovom proplanku ne smije biti

neprijateljstava!“ Vrlo, za njegovo krhko tijelo,

neočekivano snaţnim glasom, nadjačavajući tutnjavuoluje poviče stari kaluĎer. Knez Pavao se oholo nasmije.„Jadni ludi starče, zar zaista misliš da je ovo ubogomjesto sveto, valjda su ti u tu tvoju ludu glavu udarile

priče ovog neukog naroda. Zar se ti se jadniče usudišzapovijedati gospodaru Moslavine. Makni se, ishlapjeli

starče.“ Da bi nadglasao grmljavinu oluje, poviče knezPavao. „Skinite već jednom tu masku, naredi strogimglasom.“ Knez Pavao bijesno opsuje, kad se nitko od

njegovih jahača nije pomaknuo da bi izvršio nareĎenje.



„Što je kukavice, zar se bojite ovog starca?“ poviče Nikola sjahujući. Stari kaluĎer je pokušavajući svojim

krhkim tijelom zaštititi ranjenika prepriječio Nikoli put.„Makni se stara budalo!“ poviče Nikola odgurnuvšistarca. Nekolicina ljudi koji su stajali uz r ub šume su, kad je starac pao na tlo prijeteći zakoračili prema garićkim

jahačima.„Što je kmetovi, zar čete se pobuniti protiv svoggospodara, samo pokušajte odmah će vas stići mojakazna.“ zaprijeti knez Pavao mašući kuburom premanjima. Seljaci su shvativši da ne mogu ništa učiniti protivnaoruţane druţine, tiho proklinjući, u nemoćnom bijesustišćući pesnice odustali. Nikola je nakon što je srušiostarog kaluĎera s lakoćom odgurnuo Anu koja mu je pokušala prepriječiti put. ZačuĎeno je zastao kad jestr gnuo masku s ranjenikova lica. Svi su čak i AnazačuĎeno buljili, u blijedo lice Stjepana Čupora.

„Izdajica. Opet on, moj sin je podli prokleti izdajica. Nemogu čekati vješala, za ovakvu izdaju ima samo jednakazna. Trenutna smrt! Izdajničko sjeme ne smi je nastaviti

našu plemenitu lozu, mora se odmah zatrti.“ povičePavao Čupor nišaneći u grudi svog sina. U tom trenutkukao da se nešto slomilo u Ani, nestalo je tuposti, koja jeotkad je saznala da joj je knez Pavao objesio oca,

zavladala njome. Odgurnuvši iznenaĎenog Nikolu

pojurila je prema ranjeniku, prije nego što je Nikola povratio ravnoteţu Ana se sagnula nad ranjenika i iznjegova pojasa izvukla kuburu, naglo se okrenula

uperivši je u kneza Pavla.„Da smrt ali za tebe ako netko treba danas umrijeti, to ćeš biti ti!“ poviče Ana.



„Umrijet ćeš zato što si mi ubio oca i oteo dom!“ vikala

je Ana pokušavajući drhtavim rukama uperiti teško

oruţje prema knezu Pavlu kojeg je zbog očiju punih suza jedva vidjela.

„Varaš se nisam ti ja ubio oca nego ti, ti si ga svojim

bijegom ubila. Da si ostala tvoj otac bi bio ţiv.“

„Umri prokletniče!“ poviče Ana. Prije nego što se itkosnašao Ana je povukla okidač. Razočarano je uzdahnulakad se ništa nije dogodilo, nije bilo očekivanog pucnja.Prije nego što se zbunjena Ana snašla, snaţne Nikolineruke su uzele kuburu iz njenih ruku.

„Ha, ha, ha, Ako ţeliš pucati moraš najprije napeti oroz“nasmije se Nikola hvatajući Anu u čvrst zagrljaj. Ana jerazočarano gledala siluetu kneza Pavla koji se još uvijeksjedeći na konju glasno smijao.„Jadna djevojko zar si zaista mislila da me tako lako

moţeš ubiti? To nije uspjelo ni mnogo moćnijima od

tebe, zar nisi znala da me dok god imam ovaj oklop nasebi nitko ne moţe ubiti. Vidiš da čak ni oruţje neće pucati u mene.“ smijao se vičući knez Pavao. Iako jesvim silama pokušavala nije se uspjela osloboditi čvrstog Nikolinog stiska.

„Nemoj je daleko odvući neka gleda kako njen dragan

umire.“ nasmije se knez Pavao ponovno uperivši kuburu prema Stjepanu.

„Šteta što je u nesvijesti volio bih mu vidjeti lice prijenego što umre.“ Ana je kao hipnotizirana ukočenogledala kako prst kneza Pavla povlači okidač. Bljesak izcijevi i reski pucanj na trenutak su nadjačali bljeskanjemunja i tutnjavu gromova. Nije bila sigurna jeli joj se

učinilo, ili je zaista čula tup udar i tiho stenjanje kad jemetak pogodio tijelo. Polako je strepeći od onoga što će



vidjeti ipak okrenula glavu prema Stjepanu. Na prvi

pogled izgledalo je da se ništa nije dogodilo Stjepan je i

dalje leţao jednako kao i maloprije. Napeto je pokušavajući ugledati novu ranu gledala Stjepana.Odahnula je vidjevši da se Stjepan pomaknuo.„Ţiv je! Valjda je knez promašio, ili je pucao je samo danas prestraši, ipak nitko čak ni bezobzirni silnik, ne moţehladnokrvno ubiti svojeg sina.“ pomisli. Još jedan glasanuzdah natjera je da se osvrne prema kaluĎeru koji jeizgleda jedini promijenio poloţaj. Sada je stajao na onomistom mjestu na kojem je maloprije stajala Ana, točno na

putanji metka kojeg je prema Stjepanu ispalio knez

Pavao. Tog trenutka kao da je čak i oluja ţeleći uzetidaha za novi nalet zastala. Nekoliko trenutaka

nezemaljske savršene tišine ispunilo je proplanak. Ana je

pogledavši pomnije starog kaluĎera protrnula. Tanak

mlaz jarko crvene tekućine iznenada se pojavio na

starčevim ustima. Starac je još nekoliko trenutaka mirnostajao i gledao u oči Garićkog silnika. A onda su mu

koljena popustila, drţeći se za grudi kaluĎer je pokleknuo, pao na koljena ali se nije srušio na tlo ostao jeklečati nagnut unazad, tako da su mu oči bile uperene uolujno nebo. U trenutku kad su starčeva koljenadodirnula tlo strahovit nalet vjetra je iščupao veliku lipu pod kojom se starac uvijek odmarao. Zaprepašteni uzdahgomile, dopro je do Ane kad je lipa uz glasan prasak palana kaluĎerovu kolibu gotovo je sasvim zdrobivši svojomogromnom krošnjom. Jedino je zid na koji je bio oslonjenStjepan nekim čudom ostao nedirnut. Knez Pavao tek natrenutak zatečen padom lipe ponovo je uperio oruţje usvog sina koji je čudom ostao neozlijeĎen. Ana jeočajnički htjela poput starog kaluĎera svojim tijelom



zaštititi Stjepana, ali se nije mogla istrgnuti iz čvrstog Nikolinog zagrljaja. Ponovno je usporeno, kao u nekom

ruţnom snu, gledala kako pr st kneza Pavla polako povlači okidač. Trenutak prije nego što će metak izkubure njegova oca okončati Stjepanov ţivot, snaţan bljesak zaslijepi sve na proplanku. Ana je osjetila kako je

neka nepoznata sila baca unazad na Nikolu koji je od

siline udara povlačeći Anu pao na tlo. U borbi da seiskoprca iz Nikolina zagrljaja Ana nije vidjela da je na

proplanku zavladao kaos. Mnogi ljudi su poput nje, od

siline udara popadali na tlo, a jahači koji su se uspjeliodrţati na konjima, su se svim silama trudili obuzdati

uspaničene ţivotinje. Proplanak je odjekivao od njiskekonja i krikova preplašenih ljudi. Svu tu buku je naglo prekinuo gromoglasni prasak koji je nakon bljeska

protresao proplanak. Ana se osjetivši da Nikolin stisak popušta, naglo istrgla iz njegova zagrljaja. Još uvijek na

koljenima, podigla je glavu da bi vidjela što je izazvalouzdah gomile, koji je iako zaglušena praskom gromasasvim jasno čula. Kao i svi na proplanku zaprepašteno jegledala mjesto na kojem je do maloprije na svom konju

oholo stajao samozvani gospodar moslavine. Sada su i on

i njegov konj leţali na tlu. Munja privučena njegovimmetalnim oklopom, pogodila ga je upravo u trenutku kad

se spremao pucati u svog sina.

„Bog je, zbog njegovih zlodjela kaznio prokletoggarićkog silnika!“ poviče netko. Ana je kad se konačnouspjela odmaknuti od zaprepaštenog Nikole, ne obazirućise na ljude oko sebe, potrčala prema Stjepanu. Kleknulakraj njega i zagrlila ga jecajući.„Pogledajte! Ljudi pogledajte kaluĎerovo lice, smiješiose, dok je umirući gledao silnika koji ga je ubio.“ čula je



kao kroz maglu riječi nekog od ljudi koji su okruţilikaluĎera.

„Ljudi, kaluĎer je, dok je umirao znao što će se dogoditi,sigurna sam da je čim je njegova sveta duša stigla nanebo, on poslao munju koja je ubila silnika.“ poviče jedna starica. Nakon tih staričinih riječi neka jeza proširila se narodom. „Taj čovjek je bio svetac!“ Čulo jesa svih strana. Čak su i Garićki jahači odbacivši oruţjeispunjeni strahopoštovanjem sjahali i zajedno s narodomkleknuli na koljena da bi se pomolili. Jedino su knezovi

sinovi ostali stajati zbunjeno gledajući svog mrtvog oca.U tom trenutku kao da nebo oplakuje kaluĎerovu smrt naokupljene ljude se izlila silna kiša za samo nekolikotrenutaka svi su bili mokri do koţe. Muškarci, ţene idjeca su se ne obazirući se na potop koji se punomsnagom spustio na njih klečeći molili. Topot kopitazagušen šumom pljuska samo je na trenutak prekinuo

molitvu, tek rijetki su podigli glave prema kočiji koja sezaustavila nedaleko od spaljenog leša Garićkog silnika.

Kroz gustu kišnu zavjesu vidjeli su da je gospoĎaKatarina iskočila iz kočije, ni ne pogledavši muţev leš, potrčala prema svom ranjenom sinu. Pogled joj sezaustavio na Aninoj krvlju natopljenoj haljini. „Jesi li

teško ranjena?“ u pita zabrinuto.

„ Nisam to nije moja krv. To je Stjepanova krv na mojoj

haljini.“ „Jeli moj sin još uvijek ţiv?“ upita gledajući sinovo blijedo lice.

„Da, čujem da mu kuca srce“ odgovori Ana. „Hoće li preţivjeti, je li teško ranjen?“ upita zabrinuto gospoĎaKatarina.



„Ne znam nadam se da hoće, kaluĎer je prije nego što ga je vaš muţ ubio rekao, da metak nije pogodio niti jedan

vitalan organ ali svejedno se bojim, pogledajte mojuhaljinu, bojim se da je izgubio mnogo krvi.“

„Ne brinite, dobro sam!“ začuo se tihi glas. Ana je

osjetila kako joj je srce poskočilo od radosti. „Ţiv si, takosam se bojala.“ rekla je Ana kleknuvši kraj Stjepana.„Ţiv si, sine. Ţiv!“ zajeca zagrlivši Stjepana. gospoĎaKatarina se. Začuvši Stjepanov jauk brzo odmaknula odnjega. IznenaĎeno je gledala svoju krvlju prekrivenu rukukojom je zagrlila sina.

„Pa ti još uvijek krvariš!“ iznenadi se. Ustala je i

pogledala zbunjene vojnike svog pokojnog muţa. „Ima li

meĎu vama netko tko se razumije u rane?“ u pita.

„ Ja gospodarice“ javi se jedan stariji mršavi čovjek.„Brzo, pregledaj mog sina, molim te što prije zaustavikrvarenje.“ zamoli ga gospoĎa Katarina. Čovjek je uz

pomoć dvojice svojih drugova brzo pogledao Stjepanovuranu.

„ Ne brinite gospodarice bit će sve u redu, rana nijeopasna po ţivot, istina mladi gospodar je izgubio mnogokrvi, ali ne brinite snaţan je on preţivjet će.“

„Jesi li čula moj sin će preţivjeti!“ veselo vičući zagrligospoĎa Katarina Anu. Na trenutak se shvativši da Ana

ne dijeli njenu radost ukočila. „Što je zar se ne raduješ

što će Stjepan preţivjeti?“ „Radujem!“„Zašto onda vidim suze u tvojim očima?“

„Moj otac! Knez Pavao mi je prije nego što je poginuo,rekao da je objesio oca. Ja sam kriva, ja sam ubila svog

oca.“ isprekidanim glasom jecajući, reče Ana.



„Dijete nemoj plakati, tvoj otac je ţiv!“ nasmiješi segospoĎa Katarina.

„Ţiv! Kako zar?“ „Lagao je! Moj pokojni muţ ti je samo da ti napakostilagao. Pobjegavši od njega teško si mu povrijedila ego,zbog toga te ţelio kazniti. Tvoj otac je ţiv! Istinazatvoren u branič kuli ali ipak ţiv. Odjednom kao da seradost iz Anine duše prenijela na nebo. Sunce je probivšise kroz oblake punim sjajem obasjalo proplanak.

Okupljeni ljudi su, kao da se bude iz nekog ruţnog sna,zbunjeno gledali pustoš, koju je načinila oluja nadmoslavinom.

EPILOG

Nekoliko dana nakon dogaĎaja kod kaluĎerove kolibe,

kočija s garićkim grbom na vratima, zaustavila se uunutrašnjem dvorištu Jelengradskog dvorca. Ana jevidjevši da gospoĎa Katarina izlazi iz kočije, potrčala udvorište. Sluge što su se okupili oko kočije razmaknuli suse da bi propustili mladu kneginju. „Konačno ste stigli,

kako je moj otac?“ u pita zabrinuto Ana.

„Sama ga pitaj.“ nasmiješi se gospoĎa Katarina. „Kako,

zar je on ovd je?“ upita Ana uzbuĎeno otvarajući vrata

kočije?„Ne brini kćeri, dobro sam, jedino sam bio vrlo nestrpljivočekujući da se konačno vratim kući. Počeo sam seoporavljati odmah čim su mi izvadili metak, i preselilime u čistu udobnu sobu.“

„Kako si podnio putovanje znaš što se zadnji put kad sise vozio kočijom dogodilo?“



„Lakše nego što sam očekivao, ovog puta nismo moraliţuriti, zahvaljujući gospoĎi Katarini i njenom vrlo

paţljivom kočijašu putovanje je prošlo bez problema.“r ekao je Jakov ne mogavši sakriti suzu radosnicu. Veselose sretan, što je nakon dugo vremena ponovno ugledaozidine svog doma, smiješio pozdravljajući poznata draga

lica svojih slugu, koji su s jednakom srećom napokondočekali gospodarev povratak. „Konačno sam ponovnokod kuće. Jedva čekam da se u svojoj sobi odmorim!“uzdahne Jakov. „Ovaj… oče… ţao mi je, ali moram tinešto reći.“

„Što kćeri, zašto si tako zabrinuta?“

„Oče, moram ti reći nekoliko stvari sa kojima moţdanećeš biti zadovoljan.“

„Što mi pokušavaš reći? Zašto okolišaš?“

„Svi govore kako si se hrabro suprotstavila Knezu Pavlu,

a ti pred svojim ocem, poput prestrašenog djeteta

zamuckuješ.“ „Tvoja soba više nije prazna.“

„Kako nije?“

„Stjepan je u njoj, i on je kao što znaš ranjen.“

„Zar u ovom dvorcu nema praznih soba zašto si gastavila baš u moju?“

„Voljela bih da budete zajedno, ţeljela bih da se vasdvojica bolje upoznate.“ Lagano crveneći reče Ana.

„Zar ti kćeri ţeliš da se upoznam sa jednim Čuporom, zarsi zaboravila da sam tek nedavno napustio njihovu

tamnicu?

strogim glasom odgovori Jakov.

„Ana je zaprepašteno gledala svog oca, a onda je tuţno, pognula glavu.



„Oprosti oče odmah ću narediti slugama da premjeste

Stjepana“ ne mogavši sakriti razočaranje u glasu reče

Ana.Podigla ju glavu, tek kad je čula očev smijeh. „Oprosti,

ali nisam mogao odoljeti, da te tako zbunjenu i

prestrašenu još malo ne preplašim. Nemam ništa protiv,zapravo sam te upravo to htio zamoliti. Posljednjih dana

sam o tebi i Stjepanu mnogo razgovarao s gospoĎomKatarinom. Ispričala mi je što je sve taj mladić učinio zanas, čak smo si nas dvoje staraca umislili da ćete se vasdvoje vjenčati!“ Ana je osjetila kak o joj se još više ţareobrazi, Da bi prekinula neugodni razgovor o vjenčanju,Ana naredi slugama da pripreme još jedan krevet u sobi ukojoj se nalazio Stjepan.

„Oprosti dijete, što sam odmah otišla u Stjepanovu sobu,ali više nisam mogla čekati, silno sam ţeljela zagrlitisina.“ rekla je gospoĎa Katarina kad je Ana ušla u sobu u

kojoj se nalazio Stjepan.„Gospodarice oprostite ali moţete li na trenutak izaći,vratit ćete se kad pripremimo sobu, moramo unijetikrevet za vašeg oca.“ Zamoli ţena koja je ušla u sobudok su četvorica muškaraca s krevetom čekali u hodniku.„Naravno!“ nasmiješi se Ana sretna što se otac konačnovratio.

„Kako je Stjepan, jeli se počeo oporavljati?“ u pita

zabrinuto gospoĎa Katarina kad su ostale same uhodniku.

„Sad je konačno dobro. Tek što smo stigli ovamo, dobio je tešku groznicu, prema riječima liječnika dva dana se borio za ţivot, buncao je i preznojavao se, hvala bogu

liječnik kaţe da je najgore prošlo. Uskoro će se sasvimoporaviti.“ „Ali zašto razgovaramo u hodniku sigurno



ste umorna od puta poĎimo u blagovaonicu reći ćukuharici da nam posluţi ručak.“ Nakon ručka gospoĎa

Katarina je ušavši zajedno s Anom u sobu ponovnozagrlila Stjepana.

„Sretna sam što si ţiv, tek kad mi je Ana rekla shvatilasam koliko blizu smrti si bio. Mogao si umrijeti.“

„Kako bih mogao umrijeti, kad sam imao anĎela čuvarakoji se cijelo vrijeme brinuo za mene, bez Ane i njene

skrbi sigurno ne bih preţivio. „Osmjehne se Stjepan. Ana

je osjetila kako joj se od njihovih pogleda ţare obrazi,odahnula je začuvši buku u hodniku nekoliko trenutakakasnije sluge su na nosilima unijeli njenog oca u sobu i

stavili ga u krevet nedaleko od Stjepana. „Ovo je mojotac!“ predstavi ga Ana.

„Kako si mladiću?“ u pita Jakov.

„Odlično!“ Stjepan je njeţno pogledao Anu.„Kad čovjek ima nekog poput vaše kćeri da se brine o

njemu, poţeli zauvijek biti bolestan samo da bi mogao biti u njenoj blizini.“ Stjepan je vidjevši da je Ani z bog

njegovih riječi neugodno, odlučio promijeniti temu.„Kad se već upoznajemo, ţelio bih da i ti Ana upoznašnekog, koga sam ti u svoj ovoj zbrci zaboravio

predstaviti.“

„Koga da upoznam, koliko vidim poznajem sve u ovoj

sobi?“ začudi se Ana.

„Ţelim da upoznaš maskiranu osobu koja te je izbavila nadan vjenčanja.“

„Kako to misliš, zar ti nisi bio maskirani?“ „Nisam!“nasmiješi se Stjepan. Ana ga je začuĎeno gledala.„Ali bio si ranjen u odjeći maskiranog.“

„Istina, gotovo cijelo vrijeme ja sam bio maskirani, ali

nakon što nas je moj otac uhvatio u pokušaju bijega, nije





gospoĎo, htjela bih iz vaših usta ćuti nastavak vaše priče.“

„Ali!“ Htio se pobuniti Stjepan.„Zar si zaboravio da si dva dana bio u bunilu, mnogo

toga sam prošlih dana saznala o tebi, sada bih samoţeljela da mi tvoja majka potvrdi ono što sam već čula odtebe.“ Stjepan se nemoćno spustio na leţaj.„Govori majko, vidim da više nemam što skrivati, vidimda ste obadvije otkrile sve moje tajne.“

„Kad si stasao u mladića, često si bio odsutan, počeo sinaizgled besciljno lutati planinom, stari lovac s kojim

sam jednom prilikom razgovarala rekao mi je da te je

nekoliko puta vidio na jednom prilično udaljenommjestu. Radoznao, da vidi kamo ideš, odlučio te je pratiti.Rekao mi je da si sakriven u jednom malom gaju satima

strpljivo čekao da mlada djevojka doĎe na grob svojemajke.

„Jesi li ikada, dok si bila na majčinom grobu primijetilada te netko promatra?“ upita gospoĎa Katarina.„Nisam, istina ponekad mi se učinilo, da je netko na rubugaja, ali nikada nisam htjela pogledati. Radije sam

maštala o šumskom princu koji je zaljubljen u mene.Sada znam,“ lagano pocrveni Ana, da sam bila prilično blizu istini.

„Stjepane, oprosti ali njegujući te, nisam mogla zatvoriti

uši, zapravo nije mi bilo neugodno slušati o tvojoj ljubavi prema meni.“

„Znači moja tajna je otkrivena, ne preostaje mi ništadrugo nego da te zaprosim, ali na ţalost ne sada, prosidbamora još malo pričekati.“ Nastavi Stjepan.

„Zašto?“ upita gospoĎa Katarina.



„Ne ţelim svoju buduću suprugu prositi nemoćno leţećiu krevetu. Ja sam dugo vremena strpljivo čekao Anu,

sada je ona na redu, neka čeka, dok ne ozdravim.“nasmiješi se Stjepan. „Majko nisi nam rekla što se u

Gariću nakon očeve smrti dogodilo?“

„Idućeg dana smo ga pokopali. Nakon toga je nastalaludnica, jedva sam dočekala da Anin otac malo pr izdravi,

da mogu napustiti Garić.“

„Zašto?“

„Tvoja braća su poludjela od pohlepe, najprije su se samosvaĎali koji od njih će naslijediti tvog oca, zatim su senekoliko puta potukli, čak su jedan na drugoga nasrnuli

noţevima. Na kraju su se zabarikadirali svaki u jednomdjelu dvorca i počeli pucati jedni na druge. Srećomuspjela sam napustiti dvorac prije nego što su meumiješali u svoje razmirice. Ali o njima ćemo kasnije,ima vremena. Ah, zaboravila sam još nešto vaţno, usput

smo, idući ovamo posjetili grob pokojnog kaluĎera.„Majko, dobro što si me podsjetila.“ Prekine Stjepan,

gospoĎu Katarinu.„Odlučio sam da ću kad se oporavim, na kaluĎerovomgrobu sagraditi veliki spomenik, neka spomenik bude

uspomena budućim naraštajima na mjesto na kojem jeţivio sveti čovjek.“

„Slaţem se s tobom, ne smijemo dopustiti da se dobro

djelo tog velikog čovjeka zaboravi i da sveto mjesto nakojem je bila njegova k oliba opusti i zaraste u šumu.“ potvrdi Ana. GospoĎa Katarina se nasmiješi.„Djeco, bojim se da ste zakasnili.“

„Zašto majko?“

„Već je podignut, velebniji nego što moţete zamisliti.“

„Tko ga je izgradio?“



„KaluĎer naravno!“

„Ali kako, on je mrtav?“

„Neće kamen biti uspomena na kaluĎera, nego legenda,koja se još za njegovog ţivota počela širiti o njemu.KaluĎer je svojim djelovanjem još za ţivota podigao sebispomenik. Na mjestu gdje je nekada bila njegova koliba,

sada po njegovoj ţelji stoji drveni kriţ oko kojeg senarod i dalje čak u većem broju nego, dok je bio ţiv,moleći svog svetog čovjeka za pomoć i nebeski zagovorokuplja.“ Zaključi gospoĎa Katarina.

***

Desetak dana kasnije Stjepan je uz pomoć štaka hodao prema blagovaonici. Prije tri dana konačno je napustioranjenički krevet. Jakov, koji se zbog teţe rane, a i svojihgodina sporije oporavljao, ljubomorno je gledao svog

budućeg zeta.

„Samo se ti ţuri ozdraviti i ja bih ţurio, da imam takodobar razlog.“ GunĎao je Jakov, gledajući Anu koja se blistajući od sreće neprekidno motala oko Stjepana.„Dolaze jahači“ čuli su straţara na zidinama. U Jelen-

gradu je odmah nastala uzbuna, svi muškarci su prekinuli poslove i odmah pograbili oruţje koje su u posljednjevrijeme drţali pri ruci. Posljednjih dana svi su ţivjeli uiščekivanju, nitko nije zasigurno znao što će odlučiti

Pavlovi sinovi, ţeljeli su ih ako nastave provoditiPavlove ideje i odluče napasti Jelen-grad, spremni

dočekati. Pokretni most bio je podignut, a gotovo svistanovnici Jelen-grada s oruţjem u rukama na gradskim bedemima spremno čekajući posjetioce. Teškom mukomuz Aninu pomoć Stjepan se popeo na zidine dvorca.



Vidio je trojicu svoje braće koji su se sami bez pratnje pribliţavali Jelen-gradu.

„Otvori nam brate, moramo razgovarati s tobom!“ povikao je Nikola dovoljno glasno da bi ga svi stanovnici

Jelen-grada mogli čuti. „Moţemo i ovako!“ odgovoriStjepan.

„Bolje da uĎemo moramo obaviti vrlo vaţan razgovor.“nastavi Nikola.

„Gospodine moţda je to klopka moţda nisu sami što akonjihovi ljudi skriveni čekaju da mi spustimo most?“

Zabrinuto primijeti jelen-gradski kaštelan.„Sami smo!“ poviče Demeter očito čuvši kaštelanoveriječi.„Spustite most!“ naredi Stjepan.

„ Ali gospodine!“ pobuni se kaštelan.„Pogledaj bedeme, ispunjeni su naoruţanimstanovnicima Jelen-grada. Čak i ako se kao što kaţeš

negdje tamo skriva grupa jahača neće se dobro provestiako nas pokušaju napasti.“ Poviče Stjepan dovoljnoglasno da bi ga brača ali i skriveni jahači ako ih imamogli čuti.„Odbacite oruţje i uĎite unutra. Prije nego što uĎete, pogledajte sve ovo oruţje upereno u vas budite uvjerenida ovi ljudi neće ni trenutak oklijevati da ga upotrijebe!“naredi Stjepan. „Brate, došli smo s to bom razgovarati o

nasljedstvu.“ r ekao je Nikola, kad su sjeli za stol u blagovaonici jelengradskog dvorca.

„Govorite što ţelite?“ strogo reče gospoĎa Katarina.„Na ţalost nakon očeve smrti sve se promijenilo. Slugesu nas napustili, a kmetovi odbijaju raditi, mnogi od njih

se otkako nas je nedavno posjetilo banovo izaslanstvo,

masovno iseljavaju. Do naroda su doprle banove prijetnje



da će nam, ako nastavimo putem našeg oca, oduzeti

imanje i titulu garićkog kneza, nitko nas se više ne boji,

gotovo svi sluge su unatoč našim prijetnjama napustilidvorac.

Od svih nedaća koje nas od očeve smrti prate najgori suvjerovnici koji od nas traţe da vratimo očeve dugove.“Završi kratko izlaganje Nikola. „Ne zanimaju me vaši problemi, ţeljeli ste vladati, sad imate priliku vladajte.“

„Ali“ Pokuša se pobuniti Demeter.„To su vaši problemi ne moji sami ih rješavajte. Sastanak je završen, odlazite, ne zanima me što mi ţelite reći!“odlučno ustajući od stola odgovori Stjepan.

„Čekaj Stjepane, poslušaj naš prijedlog!“

„Ostani, poslušaj ih“ zamoli gospoĎa Katarina svognajmlaĎeg sina.„Govori, Nikola“ potakne ona svog najstarijeg sina.

„Stjepane, spremni smo ti za vrlo povoljnu cijenu ustupiti

cijelo imanje. Mi ćemo ti odmah nakon što nas isplatiš potpisati ugovor kojim postaješ jedini vlasnik Garića.

Zatim ćemo zauvijek napustiti ovaj kraj.“

„Sine nemoj odmah odbiti razmisli, znaš da uskoro nećeš biti sam, posav jetuj se s Anom i njenim ocem.“ predloţigospoĎa Katarina. Stjepan se na trenutak zamislio. Majkaima pravo. Pomisli.

„Pričekajte, moram se posavjetovati!“

„DoĎi majko idemo posjetiti Jakova i Anu.“ Uskoro su seStjepan, Ana i gospoĎa Katarina našli u Jakovovoj bolesničkoj sobi. Stjepan je Ani i Jakovu koji nisu prisustvovali razgovoru ukratko ispričao što su mu braća ponudila.

„Ja bih na tvom mjestu prihvatio ponudu, to bi za ovaj

naš kraj bilo najbolje rješenje, bolje da ti otkupiš zemlju



nego da je tvoja braća prodaju nekom strancu, ako znakakav bi taj čovjek bio. K ad bi ti postao vlasnik, tvoja

braća više ne bi mogla polagati pravo na posjede uMoslavini.“ Predloţi Jakov.„Ali na ţalost, čak i da prihvatim vaš plan, nemam

novaca da bih isplatio braći koliko traţe.“

„Ne brini zbog toga, zaloţit ćemo Jelen-grad i isplatiti

tvoju braću.“ odluči knez Jakov.„Zaloţiti Jelen-grad!“ začudi se Stjepan.„Ali to je vaša djedovina, toliko ste se borili za nju, zar

ćete ju sada samo tako prepustiti u ruke jednog Čuporavašeg smrtnog neprijatelja?“

„Ne brini sine, kad ti ţivot visi o koncu, mnogo toganaučiš o njemu, a ja sam u onoj vašoj Garićkoj tamnici

postao vrlo mudar čovjek.“ „Naravno, mladiću da bihzaloţio Jelen-grad i dao novce tebi, mom kako ti kaţešsmrtnom neprijatelju, moraš ispuniti jedan uvjet.“

„Koji uvjet?“ zabrinuto upita Stjepan.„Moraš mi obećati da ćeš se vjenčati s mojom kćerkom.“

„Taj uvjet ću vrlo rado ispuniti“ nasmiješi se Stjepan,zaljubljeno gledajući Anu.„Dajte mi papir i pero poslat ću pismo svom odvjetniku.Reci braći da će za nekoliko dana biti isplaćeni!“ veselo

će Jakov

*** Nakon manje od tjedan dana Stjepanova braća su sazlatnicima nabijenim kesama zauvijek napustili

Moslavinu. Vračajući se u Čazmu, bankar koji je isplatioPavlove sinove nakratko se zaustavio u Jelen-gradu.

Nakon što ih je obavijestio da su braća isplaćena, ostao jena ručku.



„Znate li da se vaša stara prijateljica zaposlila u

Čazmanskoj gradskoj upravi? upita iznenada. „Koja

prijateljica?“ „GospoĎa Sofija. Koliko sam čuo ona je odigrala vaţnu

ulogu u dogaĎajima u Čazmi.“ nastavi odvjetnik.

„Zar se Sofija zaposlila, ona u ţivotu nije nikada ništaradila, oduvijek je pronalazila nekog lakovjernog

muškarca koji je financirao njene potrebe?“ Začudi segospoĎa Katarina.„Istina bilo je tako, ali sad se sve promijenilo, nakon što je vaš muţ nastradao, Sofiji je iznenada nestao izvor prihoda, ali je i dalje pokušavajući uhvatiti nekoglakovjernog bogataša glumila damu. Nakon nekolikoneuspješnih pokušaja, našla se u povelikim dugovima. Nakon što nije platila zgradu koju je, ţeleći i dalje ţivjetikao dama unajmila. Gradski oci su je pozvali na sud,

tamo je Sofija priznala da nema čime platiti najam.“

„Zašto ponovno nije pronašla nekog bogatogmuškarca?“u pita Ana.

„Više nije mlada i lijepa kao nekad, mlaĎe i ljepšedjevojke preotele su joj sve bogataše. Nakon njenog priznanja da ne moţe platiti najam zgrade, gradski oci suodlučili da Sofija mora svoj dug odraditi u gradskoj

konjušnici. Radeći tamo, postala je svojevrsnaČazmanska atrakcija, mnogi graĎani posljednjih dana

dolaze gledati oholu damu kako čisti staje.“ Završiodvjetnik. „Mislim da je nitko ne ţali, dobila je što jezasluţila.“ Zaključi gospoĎa Katarina.

***

Pahulje prvog snijega letjele su zrakom, velik broj

gospodskih kočija okupio se oko jezera u podnoţju



planine. Svi su nestrpljivo čekali da mladi par iz za ovajdogaĎaj posebno, prekrasno ureĎene vile Garić izaĎe i

poĎe prema malom otočiću koji je usred jezera upravo zaovu priliku izgraĎen. Vjenčanje Garićkog kneza Stjepana

i Jelen-gradske kneginje Ane bio je glavni dogaĎaj ovezime.

„Sine, jesi li shvatio da ćeš upravo ti kojeg je tvoj otac

smatrao naj nevrjednijim od svojih sinova danas ostvariti

njegov san?“ Upita gospoĎa Katarina.„Kako?“ začudi se Stjepan.

Documents

Ivan Ševeriga~Oluja nad Moslavinom