IVAN PERKOVAC: STANKOVAČKA UČITELJICA

Perkovac je objavio pet pripovijedaka: I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra,

Šljivari, Stankovačka učiteljica

Naučno-popularni i obrazovni članci: Estetička obrazovanost, Uz put ob uzgoju, O

zvanju i rodoljoblju žena, Tegobe i zahtjevi pučkog učiteljstva

zagovara emancipaciju žena – nije slučajno da je glavni junak Stankovačke učiteljice

mlada žena

epistolarna forma (prije njega je upotrebljavaju Vukotinović, Lorković, Trnski)

prikazivanjem seoske stvarnosti Perkovac želi uvjeriti tadašnju hrvatsku inteligenciju

da se mora ozbiljnije pozabaviti problemom obrazovanja sela i seljaštva

selo=čuvar narodnosti

Marta u selu nailazi na zaostalost, primitivizam i zlobu kojoj nema što suprotstaviti

osim osim svog čistog i nesalomljivog idealizma – idealna pobuda može ono što ne

može nikakav materijalni motiv

u liku Granoše Perkovac ostvaruje svoj ideal hrvatskog čovjeka: hrabrog ratnika s

golubinjim srcem; njegov racionalistički duh i sklonost praktičnoj akciji ilustrirani su

kroz sekvencu požara u Stankovcu, a njegovu obuzetost socijalističkim idejama i

prosvjetiteljskim namjerama prikazuje kroz Granošinu akciju kolektivne obnove sela

nigdje ne nailazimo na igre riječima ili na ironičan odmak – sve je u funkciji piščeve

ideje

„Vremena nam treba. Najprije da istrijebimo predrasude, a onda da probudimo u

svijetu volju za nauk i prosvjetu. Kad stankovački općinari budu uvjereni da učiona

nije suvišna igračka već da je prijeka potreba, da je blagoslov s neba, bit će oni

učitelju u prilog.“

„Tko svagdje traži nagradu za svoj trud u gotovu novcu, taj se nije imao posvetiti

učiteljstvu; tko pak ide za višom svrhom, tomu će se u učioni naplatiti trud kao

nigdje.“