12
Pregledni rad UDK 165.1/H.-G. Gadamer Primljeno 14. 02. 2008. Ivan Majić Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, I. Lučića 3, HR–10000 Zagreb [email protected] Gadamerova hermeneutika – od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi Sažetak Polazeći od osnovnih postavki Gadamerove filozofske hermeneutike, u članku se tematizira mogućnost njene primjene u književnoj teoriji. Prostor Gadamerova promišljanja, a tako i njegove hermeneutike, otvara pitanje »kako je moguće razumijevanje«? Odgovori na to pitanje impliciraju etičko-estetski zahtjev »filozofije slušanja« u kojoj se mora uspostaviti dijalektika pitanja i odgovora. Proces dolaska do značenja tako se odvija u jeziku, koji nam omogućuje, u najgorem slučaju, da se stvari barem približimo, ako ne i da je razumijemo. Tumačeva situacija obilježena je njegovim predrasud(b)ama, preduvjerenjima (Vorurteil), a situacija teksta prezencijom, ali i temporalnošću. Upravo je temporalnost umjetničkog djela osnova Gadamerovu poimanju tradicije, odnosno predaje, kojoj, pod Heideggero- vim utjecajem, Gadamer pridaje regulativni karakter. Procijep između dvaju horizonata, tradicijsko-povijesnog i predrasudno-tumačeva, rješava se »stapanjem horizonata« (Hori- zontverschmelzung) kao krajnjim ishodom dijaloga, a to stapanje ujedno postaje temeljem razumijevanja. Iako je Gadamerova hermeneutika bila kritizirana, ona je ujedno nezaobi- lazna u proučavanjima interpretacije (književnog) teksta. Ključne riječi Hans-Georg Gadamer, hermeneutika, razumijevanje, dijalog, jezik, tradicija, preduvjerenje (Vorurteil), stapanje horizonata (Horizontverschmelzung) I. Kada Hans-Georg Gadamer u predgovoru svoje najznačajnije knjige Istina i metoda, 1 odgovarajući na kritike koje su uslijedile nakon prvog izdanja te knjige, ističe kako je tom knjigom i uopće njegovim konceptom hermeneutike njegova »namjera bila i jest filozofska: to jest, ne da se ispita šta činimo, niti šta bi trebalo da činimo, već ono što se s nama dešava van našeg htijenja i čina«, 2 tada je posrijedi iskaz koji sugerira, analogno »filozofskoj namjeri«, i »filozofsko čitanje« teksta koji slijedi. Međutim, kasniji će utjecaj Gada- merove hermeneutičke teorije pokazati da su njegova promišljanja, osim u području filozofije, značajno utjecala i na druga područja, prije svega na teo- riju i povijest umjetnosti, povijest, teoriju književnosti, itd. Kako se temeljni problem Gadamerove hermeneutike, koji se može sumirati u »kantovskom pitanju ‘kako je moguće razumijevanje’«, 3 recepcijski reflektira na različite domene humanističkih znanosti, poglavito na književnost, propitujući funk- 1 U ovome radu koristim izdanje: Hans-Georg Gadamer, Istina i metoda, Veselin Masleša, Sarajevo 1978. 2 H.-G. Gadamer, Istina i metoda, str. 10. 3 Isto, str. 12.

Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika – od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Beginning with basic postulates of Gadamer’s philosophical hermeneutics, the article challenges the possibility of its application in literary theory. Ther space of Gadamer’s thought, as well as his hermeneutics, opens up a question: “how understanding is possible”? The answers to that question implicate ethico-aesthetical claim of “philosophy of listening” where this dialectics ofquestions and answers should be established. The proccess of coming to meaning is happeningin language, that makes possible, in the worst circumastances, at least to approach to the matter of things, if not to understand it. The interpreteur’s situation is marked with his prejudices, rethinking (Vorurteil), and the situation of a text by its presence, as well as with temporality. It is precisely temporality of artwork, that is the foundation of Gadamer’s conception of tradition, i.e. heritage, which is, under Heidegger’s influence, supplied by regulative characteristics. The gap between two horizons – traditionally-historical and prejudice-interpreteur’s – is solved by “merging of horizons” (Horizontverschmelzung) as the final result of dialogue, and that mergingis at the same time the basics of understanding. Even though Gadamer’s hermeneutics wascriticized, it was also unsourmountable in the studies of interpreting (literary) texts.

Citation preview

Page 1: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

PregledniradUDK165.1/H.-G.GadamerPrimljeno14.02.2008.

Ivan MajićSveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,I.Lučića3,HR–10000Zagreb

[email protected]

Gadamerova hermeneutika – od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

SažetakPolazeći od osnovnih postavki Gadamerove filozofske hermeneutike, u članku se tematizira mogućnost njene primjene u književnoj teoriji. Prostor Gadamerova promišljanja, a tako i njegove hermeneutike, otvara pitanje »kako je moguće razumijevanje«? Odgovori na to pitanje impliciraju etičko-estetski zahtjev »filozofije slušanja« u kojoj se mora uspostaviti dijalektika pitanja i odgovora. Proces dolaska do značenja tako se odvija u jeziku, koji nam omogućuje, u najgorem slučaju, da se stvari barem približimo, ako ne i da je razumijemo. Tumačeva situacija obilježena je njegovim predrasud(b)ama, preduvjerenjima (Vorurteil), a situacija teksta prezencijom, ali i temporalnošću. Upravo je temporalnost umjetničkog djela osnova Gadamerovu poimanju tradicije, odnosno predaje, kojoj, pod Heideggero­vim utjecajem, Gadamer pridaje regulativni karakter. Procijep između dvaju horizonata, tradicijsko-povijesnog i predrasudno-tumačeva, rješava se »stapanjem horizonata« (Hori­zontverschmelzung) kao krajnjim ishodom dijaloga, a to stapanje ujedno postaje temeljem razumijevanja. Iako je Gadamerova hermeneutika bila kritizirana, ona je ujedno nezaobi­lazna u proučavanjima interpretacije (književnog) teksta.

Ključne riječiHans-GeorgGadamer,hermeneutika,razumijevanje,dijalog,jezik,tradicija,preduvjerenje(Vorurteil),stapanjehorizonata(Horizontverschmelzung)

I.

KadaHans-GeorgGadamerupredgovorusvojenajznačajnijeknjige Istina i metoda,1odgovarajućinakritikekojesuuslijedilenakonprvogizdanjateknjige,ističekakojetomknjigomiuopćenjegovimkonceptomhermeneutikenjegova»namjerabilaijestfilozofska:tojest,nedaseispitaštačinimo,nitištabitrebalodačinimo,većonoštosesnamadešavavannašeghtijenjaičina«,2tadajeposrijediiskazkojisugerira,analogno»filozofskojnamjeri«,i»filozofskočitanje« tekstakoji slijedi.Međutim,kasniji ćeutjecajGada­merovehermeneutičke teorijepokazatida sunjegovapromišljanja,osimupodručjufilozofije,značajnoutjecalainadrugapodručja,prijesveganateo­rijuipovijestumjetnosti,povijest,teorijuknjiževnosti,itd.KakosetemeljniproblemGadamerovehermeneutike,koji semože sumiratiu»kantovskompitanju‘kakojemogućerazumijevanje’«,3recepcijskireflektiranarazličitedomenehumanističkihznanosti,poglavitonaknjiževnost,propitujućifunk­

1

Uovomeradukoristimizdanje:Hans-GeorgGadamer, Istina i metoda, VeselinMasleša,Sarajevo1978.

2

H.-G.Gadamer,Istina i metoda, str.10.

3

Isto,str.12.

Page 2: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…750

cioniranjehermeneutikeknjiževnogznaka,Gadamerova»filozofskanamje­ra«,baremrecepcijski,utolikojepostalai»nefilozofskom«ili,točnije,»filo­zofskomsdodatkom«.Tajpomakodfilozofijekteorijiumjetnostiopćenito,a ponajviše književnosti, uGadamerovu je slučaju uvjetovanmogućnošćudolaska do odgovora na postavljeno pitanje. Radi se, naime, o posebnostiiskustvaumjetnostipredkojimje»naučnoistraživanje(…)većodpočetkasvjesnodaganemoženitizamijenitinitinadmašiti«.4Tospecifičnoiskustvoumjetnosti karakteriziraneposrednost kojom jeuspostavljenodnos izmeđuteksta(umjetnine,izvedbe)iprimateljajer,»umjetničkodjelonekomuneštokazuje,itonesamotakokakonekihistorijskidokumentneštokazujehistori­čaru–onosvakomneštokazuje,kaodabitobilorečenoupravonjemu,kaoneštoprisutnoiistodobno«.5Iztog»drukčijeg«karakteraiskustvaumjetnostiiumjetničkogdjela,Gadamercrpimotivacijuzarazraduhermeneutikekaoumijećarazumijevanja,štoviše,hermeneutikapostaje»filozofijaslušanja«,6jerseuodnosuprema(umjetničkom)tekstumorauspostavitidijalektikapi­tanjaiodgovora.Stogaiintencijaovogaradanijeusmjerenatolikopremaanalizibogatihfi­lozofskihkoncepataGadamerovadjela–kojasedijaloškikrećuodantičketradicije,prijesvegaPlatona,Aristotela,paprekoAugustina,Hegela,svedonjegovihučiteljakojisuznačajnoutjecalinarazvojnjegovemisli,EdmundaHusserla,ipoglavito,MartinaHeideggera–većjeintencijaufokusiranjumo­gućihmjestautjecajaGadamerovehermeneutikenatumačenjeknjiževnogatekstaikonstitucijuznačenjaopćenito.

II.

Gadamerov interes zaproučavanjeumjetnosti, aposebnoknjiževnosti, po­vezanjesnjegovimpoimanjemkarakteraumjetničkogdjela.Prijenavedenaneposrednostznakaurecepciji,kadajeriječoumjetničkimdjelima/tekstovi­ma,nesamodajerazlogomtoga»drukčijeg«karakterakojiGadameratolikozanima,negoseizateneposrednostikrijezapravojednoodosnovnihnačelaGadamerovehermeneutikekojeon,podHeideggerovimutjecajemtemporal­neanalitikečovjekovatubitka,preuzimaiprilagođavanapodručjuteksta,atojeprezencija.7Izteprezencije,naprosto,činjenicedajedjelotu,8razvijasepotrebadasedjelorazumijeva.Međutim,potrebarazumijevanjaituma­čenjanijevođenapotrebomdolaskadoznačenja(književnog)tekstakojićebitiizvannjegaitekpokušati»ozrcalitiosjetilnosjajenjeideje«(Hegel),većje, upravo suprotno (i tu seGadamer jasno distancira odHegela), vođenazahtjevomdaseu»umjetnostikojasenadajekaoneštonenadmašnoupravoususretusonimposebnimiupojaviistinitogasamouonomeposebnome«,9ostvariupravo»prirastbitka«.10Drugimriječima,značenjesenetražinitiuautorovojingerenciji(Husserl),nitiuosjetilnojideji(Hegel),negosenalaziusamomtekstukojijeprezentan,alikoji,istotako,funkcioniraikaosimbol.Prezencija zapravo znači upućenost književnog teksta, budući da je on tu,upravopremarazumijevanju,jer»jezikipismopostojesamounjihovuupući­vanju(…)apjesničkijegovorispunjensamouizvršenjugovorenja,odnosnosamogčitanja,atoznači,onnijetu,adanebuderazumljen«.11Sdrugestra­ne,upravosimboličnostumjetničkogteksta,omogućujepokretanjeprocesatumačenjakojegaGadamer,pouzorunagrčkuetimologijuriječisimbol,pod-razumijevakaoproces»nerazrješivesuprotnostiupućivanjaiskrivanja«.12Uantropološkomiskustvuumjetnosti,Gadamerposebnupozornostposvećujeupravopojmovimaigre,simbolaisvetkovine,doksimbolimapresudnizna­čaj,jerse»bitsimboličkogailionoganaliksimbolusastojiupravoutomešto

Page 3: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…751

seononeodnosinaznačenjskiciljkojivaljaintelektualnonadomjestiti,negonjegovoznačenjesadržiusebi«.13

U tom smislu, čovjekov tubitak (Heidegger) i umjetnička djela sa svojim»prirastombitka«(Gadamer)kojeganoseusebipostajunerazlučivopoveza­ni.Kažem,nerazlučivo,jertoupravoimpliciraozbiljneposljedicezadaljnjetumačenjehermeneutike,kojatakoprestajebitiusmjerenaisključivonatekstinjegovoznačenje,većseučinu»pravilnogosluškivanjasmisla«,14mišlje­njasam,artikuliraupravoonažudnjaza»smislom«kojibibiopresudanzarecipijenta.Ovimsmokrižanjemdošlidoetičkih reperkusijahermeneutikekojaupravomoždaizteperspektivepostajerelevantnakaomogućnostuspo­stave»dijaloga, tolerancije«, jerstvarnausmjerenosthermeneutikezapravopostajepokušajmogućnostidopiranjadosmislačovjeka,atekondasmislateksta,iakojeputkojivodidosmislaposredovantekstom.Kaoposljedicatesvijesti,nerijetkisucitatiukojimaseispreplećurazineumjetničkogdjelairazinesubjekta:

»Umjetničkodjelokojeneštokazujesuočavanassnamasamima.(…)Razumjetištonekomuumjetničkodjelokazujestanovito je,dakle,susretanjesasamimsobom.(…)Ono(djelo,op.I.M.)nijesamoono:‘Tositi!’kojeseotkrivauradosnomiplodnomtreptaju–ononamtakođerkazuje:‘Morašmijenjatiživot!’.«15

Ako se umjetničko djelo, točnije ono simbolično u kojemu se umjetničkodjelorealizira,»prikazujekaokrhotinabitkakojaobećavadaćedopunitine­štoodgovarajućeradiiscjeljenjaicjeline«,16ondajeputdoznačenjakojećeomogućitidopiranjedosmislaegzistencijalnobitan!Mogućnostbitkaovisiosmislu teksta.Sadasepakpostavljaproblem,kakoutvrditionoštodjelounutarsebeposjeduje,onajsmisaokojistojiskrivenunjemu,odnosnokakoizbjećivišeznačnostivišesmislenost?UpravojezbogtogaGadamerovaher­meneutikadoživjelanajžešćekritike,timvišeštojeGadamerpokušaotomproblemu,aiproblemupovijesnograzumijevanja,doskočitipojmovima‘tra­

4

Isto,str.22.

5

Hans-GeorgGadamer,Čitanka,MH,Zagreb2002.,str139.

6

H.-G.Gadamer,Čitanka,str.7.

7

UintervjuusaJeanomGrondinom,GadamerohermeneuticiudjeluIstina i metoda kaže:»…zamenenijebilariječoteorijiznanostiiliteorijiduhovnihznanosti.Htiosam,obrnu­to,pokazatidauduhovnimznanostimanisuvažnesamoznanostimetoda,negoprijesve­gaitajnovitaprezencijakojuimaumjetničkodjelo.«–H.-G.Gadamer,Čitanka,str.317.

8

»Smisaoumjetničkogdjelapočivazapravonatomedajeonotu«.–Hans-GeorgGadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,AGM,Zagreb2003.,str.54.

9

H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.60.

10

Isto,str.57:»…uumjetničkomdjelusenane­štoupućuje,aliunjemuautentičnijejest tutonaštoseupućuje.Drugimriječima,umjetničkodjeloznačiprirastbitka«(istaknuoH.-G.G.).

11

H.-G.Gadamer,Čitanka, str.192–193.

12

H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti, str.54.

13

Isto,str.60.

14

»Tojezadaćadaučimoslušationoštotuželigovoriti,imoratćemosipriznatidaučitislu­šati ponajprije znači uzdići se iznad površi­neslušanjaigledanjakojesveizjednačavaipočinje širiti sve razdražljiviju civilizaciju.« – Isto,str.59.

15

H.-G.Gadamer,Čitanka,str.140–142.

16

H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.52.

Page 4: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…752

dicije’i‘stapanjahorizonata’(Horizontverschmelzung),okojimaćebitiriječikasnije.Ključni,stoga,problem,premaHirschuostaje:

»Kakosemožetvrditidajeizvornismisaotekstaizvannašegadomašajaadaje,uistovreme,valjanotumačenjemogućno?«17

OštrinaskojomHirschnapadaGadamerovukoncepcijujestopravdana,alismatramdajepretjerana,timvišeštoHirschupravoupadauzamkuonogaodčegaseGadamersvojimdjelomuspješnoogradio,atoje,Hirschovimrije­čima,»prezaokupljenostdevetnaestogvekaobjektivnomistinomiznanstve­nimmetodom«.18HirschnapadaGadameratvrdećidaradiistugreškuprotivkojesebori,govorećikako»Gadamerdižeglasprotivoveprezaokupljenosti(devetnaestimstoljećem,op.I.M.)ističućidaMethodologie tumačenjatek­stovanemožepostojati zato što tumačenje,naposletku,nijeWissenschaft,čiji jeciljobjektivno i trajnoznanje«.19Međutim,Hirsch,zapravo,u svo­jojkriticitražiodGadameraupravotuistudevetnaestostoljetnuobjektivnuistinuodkoje seGadamerdistancirao.Njegovo insistiranjenaodredivostiznačenja previđa upravo »hermeneutičku vrlinu dijaloga« (Grondin) zbogkojejeGadameriimaotolikiutjecajufilozofiji,kulturiiumjetnosti,ajedanod tihelemenatadijaloga jest iGadamerova»kontradiktorna«postavkadasedoznačenjadolazii»krozhistorijskuokolnosttumača«idajeznačenje»odredivo«,alijeistotako»beskonačanproces«.TaznačenjskaneodredivostposljedicajeGadamerovetemeljnepostavkedaje»Jezikbitakkojisemožerazumjeti«.20

Sdrugepakstrane,zarazlikuodHirscha,smatramdajetaj»višaksmisla«,tacjelinakoje»unutarnjeuho«pokušavačutikadasesusrećesumjetničkimdjelom, konačno, ta nemogućnost odredivosti jednoznačnog smisla teksta–upravonajpoticajnijidioGadamerovehermeneutike.Jer,pogotovonakonnjegovedebatesDerridaom,Gadamerje,premamišljenjuJeanaGrondina,doneklerevidiraosvojestajalište,tejedrukčijeinterpretiraoranijepostavke.Naime,upravosetaznačenjskaneodredivost,mišljenjasam,pokazalapro­duktivnompa jeondagovorioo»razumijevanju togadadrugimože imatipravo…odnosnooprepoznavanjudrugostidrugogaunjegovompravu«.21Zanimljivoje,utomkontekstu,Gadamerovovlastitotumačenjerečenice:Bi­tak koji se može razumjeti jest jezik:

»…tuseskrivaograničenje.Štose,dakle,nemožerazumjetimožebitibeskrajnomzadaćomdasenađeriječkojasestvaribarempribližava.«22

Ovo insistiranje na presudnosti samoga jezika za razumijevanje, odnosnotekstakaoprostoraupisivanjadrugih,paidrugihtumačenja,konstantajeuGadamerovupromišljanju,kojejekaotakvojedinoimogućeukontekstuukojemjeteškoponuditijednoznačnostsmisla,jer»hermeneutikajest:znatikolikoneiskazanogostajekadaneštokažemo«.23Utomsmislu,Gadamerjedosljedankadakaže:

»…književnitekst,štoviše,posjedujevlastitistatus.Njegovajezičnaprezencijakaotekstaizis-kujeponavljanjeoriginalnogadoslovnogteksta,alitakodaonopovratnoneposežezaizvornimgovorenjem,negounaprijedgledananovo,idealnogovorenje.«24

Idealnogovorenje,baškaoirazumijevanjejest»beskonačanproces«,alitimevažnostinterpretacijesamodobivanaznačenju,tonijezaokretpremaposve­mašnjemrelativizmuunjegovupristupu(Hirsch),većjeznak»uvažavanjaDrugoga«.

Page 5: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…753

III.

Jedan od ključnih problema tako postavljene Gadamerove hermeneutike,dakle,situacijeukojojseunutar(umjetničkog)teksta,jezika,nalazismisaodokojegasedolaziuvijekmogućiminikadiscrpivimprocesomtumačenja,takopostajetemporalnost,odnosnopitanje:štoćemosumjetničkimdjelimaizprošlosti?Budućida»bitkuumjetničkogdjelapripada istovremenost«,25postavljasepitanjekakouspostavitiodnosrazumijevanjasadašnjegaiproš­loga?Gadamerjasnorazlikujesadašnjeiprošlo,međutim,budućidaje»našživotstalnokoračanjekrozistodobnostprošlostiibudućnosti«,26smatradaje»pogrešnomislitiuoprecikakopostojiumjetnostprošlosti,ukojojmožemouživati,iumjetnostsadašnjosti,kodkojenasrafiniranasredstvaumjetničkogoblikovanja trebaju silitina suradnju«.27»Umjetnost jenadilaženjevreme­na«28iunjegovujeshvaćanjudjeloključno,testogamorabitinačinanakojićeseuspostavitikomunikacijarazumijevanjaprošlogaisadašnjega,odnosnosadašnje situacije recipiranja »smisla« djela iz prošlosti, a to bi se trebalodogoditiupravozahvaljujući»razumijevanjukoje jepovijesnodjelatnipro­ces«.29Povijesnoumjetničkodjelo,zaGadameraposjedujeidodatniznačaj,ono ima»umjetničku auru« (Benjamin), onou sebi sadrži poseban»svijetreligioznog iskustva, a to ima značajnu posljedicu da taj njegov svijet jošuvijekpripadainašemsvijetu,odnosnoonoštoobuhvaćaobasvijetapostajehermeneutičkiuniverzum«.30Stoga,povijesniraskorakmorabitinadvladan,jer»navlastitibitakdjelajetoštoonomožereći,atonadmašujesvakupovi­jesnuograničenost«.31Gadamernaglašavakako»hermeneutikamorapoćiodtogadajeonajkojihoćedarazumijepovezansastvari,kojapredajomdolazidogovora,idajepriključenilidasepriključujetradicijiizkojedolazipreda­ja«,alijednakotako,onjeisvjestandasesučeljavanjepromatračai»stvari«(Sache)neodvijanajednostavannačin,tj.neodvijasebezpoteškoćakojesusvojstvimapovijesnesituacijetumačenja.Međutim,upravotepoteškoćesuočavanjaspovijesnimpostajujednimodvažnijihmjestahermeneutike,jeraktivirajudjelatanprocestumačenja.

17

E.D.Hirš,Načela tumačenja, Nolit,Beograd1983.,str.286.

18

E.D.Hirš,Načela tumačenja, str.276.

19

Isto.

20

Gadamer, Istina i metoda, str. 512 i dalje:»Svoj vlastiti univerzalitet hermeneutičkifenomen ovdje istovremeno prebacuje naustrojstvobitkarazumljenog, timeštoovoujednom univerzalnom smislu određuje kaojezik,a svojodnospremabivstvujućemkaointerpretaciju.«

21

»RazgovorsJeanomGrondinom,hermeneu­tikailidekonstrukcija?«, Scopus: časopis stu­denata filozofije Hrvatskih studija,2(1997),3(7/8),str.166.

22

H.-G.Gadamer,Čitanka,str.322.

23

Isto,str.321.

24

Isto,str.189.

25

H.-G.Gadamer,Istina i metoda, str.157.

26

H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.18.

27

Isto,str.46.

28

Isto,str.74.

29

H.-G.Gadamer,Istina i metoda,str.333.

30

Isto,str.13.

31

H.-G.Gadamer,Čitanka, str.136.

Page 6: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…754

»Mjestoizmeđutuđineibliskosti,kojepredajazanaszauzima,jestonoIzmeđukojeprebivaizmeđu historijskimišljene predmetnosti na odstojanju i pripadnosti nekoj tradiciji. IstinskomjestohermeneutikejeuovomIzmeđu.«32

Načini prevladavanja raskoraka između sadašnjosti i prošlosti jesu, premaGadamerovumišljenju,ne samomogućiveć inužni.To»Između«herme­neutičke situacijepostajeupravo zahtjevom, jer zaGadamera»umjetničkodjeloimabezvremenusadašnjost,aliistotako,toneznačidaseunjemunetrebanaćiinjegovopovijesnopodrijetlo«.33Tabezvremenasadašnjostkaoodlikaumjetničkogdjela,proizlaziizGadamerovashvaćanjaprezencijekaotemeljneodlikeumjetničkogdjela.Razumijevanje,»nekaojedanodnačinaponašanjasubjekta,većsamnačinbitkatubitka(Heidegger)«,34ključnoje,ipopokretljivostisposobno»obuhvatiticjelinuiskustvasvijeta«,35međutim,upravozbogtevažnostikojuGadamerrazumijevanjupridaje,ononesmijebitipredviđenorelativnimtumačenjima,jer»zahtjevjednehistorijskeherme­neutike(…)nedopuštaproizvoljneformeshvaćanjanegoprisvojotvorenostiisvojširiniigremogućnostinjegovashvaćanjadopuštauporabumjerilapri­mjerenosti,štoviše,iziskujeju«.36

»Mjerilaprimjerenosti«nanekinačinsudjelujuu»čuvanjusmisla«djela,anačinekojimasetoostvaruje,Gadamerpokušavariješitipojmovimapredaje,tradicije,inajvažnije,»stapanjahorizonata«(Horizontverschmelzung).JednaodosnovnihGadamerovihpreokupacijauIstini i metodi jestproblematičanodnostumačenja,kojevodikrazumijevanju,sjednestrane,ipremapovijesti,odnosnopovijesnosti,sdruge.Stogasmatrada»napočetkusvakehistorijskehermeneutikemorastajatidaseonaoslobađaodapstraktnesuprotnostiizme­đutradicijeihistorije,izmeđupovijestiiznanja(…)aonoštotrebajespozna­timomenattradicijeuhistorijskomponašanjuipitatizanjegovhermeneutičkiproduktivitet«.37Gadamerovo razmišljanjeoproblemima tumačenja suvre­menih djela i tumačenja umjetničke tradicije vodi upravo prema jedinstvu»estetskog«,kojebiimalonamjerunadilaženjavremenskograskoraka.Jer,

»…svatkotkostičeiskustvooumjetničkomdjelutoiskustvopotpunosakupljausebi,atoznači,ucjelinusamorazumljivostiukojojonozanjeganeštoznači.Ja(Gadamer,op.I.M.)mislimdaproces razumijevanja prevazilazi sav historizam u oblasti estetskog iskustva(istaknuoI.M.).«38

TaestetičnostGadamerovehermeneutikejednajeodosnovnihpostavkikojajetrebalavratitiumjetničkomdjeluonuvažnostkojumujehistorizamodu­zimao.Uostalom,svrhaestetičkihraspravauGadamerovuopusu,bilaje,ponjegovimvlastitimriječima,

»…oslobađanjeodpukogahistorizma.Povijestumjetnostikonačnojeuznakuhistorizmavišeilimanjepostalaikonografijom.«39

Tradicija, pak, kod Gadamera ima gotovo romantičarski značaj. Štoviše,promišljajućiznačenjetradicijeuprosvjetiteljstvuiromantizmu,zaključuje:»prosvjetiteljskakritika tradicije i romantičarska rehabilitacija tradicije za­ostaju izanjezinog istinskogpovijesnogbitka«.40ZaGadamera, tradicija ihermeneutikauskosupovezane,tradicijaupravopomažetumačenju,onaje»očuvanje«i»kaotakvazapravojedančinuma,istina«.41Iztogaserazvijamisaokojaje,premanjegovimriječima,42usmjerenaprotivtadašnjihstrik­tnihzagovaranjaodređenihmetodailipostupaka,aglasi:

»Samorazumijevanjenetrebazamišljatitolikokaojednuradnjusubjektiviteta,većkaoprodorudogađanjepredaje,ukojojseposredujuprošlostisadašnjost.«43

Međutim, u tomprebacivanju težišta razumijevanja sa subjekta na tradici­jukoja,takoshvaćena,timeupravooblikujesubjekta,takavznačajonaima

Page 7: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…755

samoakofunkcionirakaorestaurator,medijatorkojinamprenoseći,»ništaneostavljanepromijenjeno,negoneštošto jestarijeučimoiznovakazivatiishvaćati«.44Tajkreativnielementtradicijeočitujesekao»uzajamnodjelo­vanjeizmeđunašesadašnjostisnjezinimciljevimaionihprošlostikojemitakođerjesmo«.45Tajsuodnosrazličitihiskustavasadašnjegiprošlog,iakoodvojenih,alipotencijalnoisprepletenihuslučajuidealnograzumijevanja,apogotovovažnostipovijestiuGadamerovudjelu,izražavaKerstinArlt:

»Povijestsenetrebačitatikaopukaprošlost,budućidaležiuistinisadašnjosti.«46

Međutim,presudnipojamkojipoGadameruprevladavatajraskorakizmeđudvajurazličitihiskustava,iskustvatekstaiiskustvačitatelja,ikoji,ponjemu,omogućuje razumijevanje – jest »stapanje horizonata« (Horizontverschmel­zung).Jer»stvarnoznačenjetekstauviduukomeseonobraćatumaču(…)uveksuodređujehistorijskasituacijatumača«.47Drugimriječima,tahistorijskasvijestkojajeuvijekprisutnau(sadašnjem)trenutkutumačenjateksta,nužnajekakonebidošlododiskrepancijetumačenjauzrokovanetumačevimnepoštiva­njem(kon-tekstualnih)historijskihodrednica.Tumač,interpretator,ukrajnjojliniji,čitatelj,unamjeridolaskadopravilnaznačenjateksta,moraračunatinasamuhistoričnost teksta,napretpovijestvlastita tumačenja. I tusepokazuje»onoIzmeđu«ključnimuGadamerovojhermeneutici,jerse»stapanjehorizo­nata«događaizmeđudvijuperspektiva,tekstualneitumačeve,kojesuume­đusobnomdijalogu,komunikaciji,aznačenjesenadajekaosretanishodtogdijalogaperspektiva.Tuvremenskiraskorakmeđudvjemainstancamaherme­neutičkogkruga–tekstaitumačatekstanije,naglašavaGadamer,nedostatak,48

32

H.-G.Gadamer,Istina i metoda, str.329.

33

H.-G.Gadamer,Čitanka, str.136.

34

H.-G.Gadamer,Istina i metoda, str.12.

35

Isto.

36

H.-G.Gadamer,Čitanka, str.136.

37

H.-G.Gadamer,Istina i metoda, str.316.

38

Isto,str.12.

39

Gadamer,Čitanka, str.318.

40

H.-G.Gadamer,Istina i metoda, str.315.

41

Isto.

42

Isto,str.324.

43

Isto.

44

H.-G.Gadamer,Ogledi o filozofiji umjetnosti,str.78.

45

Isto.

46

KerstinArlt, »’Razumijevanje’ u F. Schleir­macheraiH.-G.Gadamera«, Filozofska istra­živanja63(4/1996),str.927.

47

E.D.Hirš,Načela tumačenja,str.286.

48

Gadamer,Istina i metoda, str.331:»Vrijemesad više nije ponor koji semora premostiti,zatoštoonoodvajaiudaljuje,većjeono,ui­stinu, noseća osnova događanja u kojem sekorijeni sadašnje. Stoga vremensko odstoja­njenijeneštoštosemoraprevazići.Bila je,štaviše, naivna pretpostavka istorizma to dasemoramoprenijeti u duhvremena, da tre­badamislimouokvirunjegovihpojmova ipredstava,aneuokvirunašihsopstvenih,dabismonatajnačinmoglidaseprobijamodoistorijskog objektiviteta. Radi se, međutim,otomedaseodstojanjevremenaspoznakaopozitivna i produktivna mogućnost razumi­jevanja.Toodstojanjenijerazjapljeniponor,većjeispunjenokontinuitetomporijeklaitra­dicije, u čijem svjetlu nam se prikazuje svapredaja.Ovdjenijesuvišnogovoritiopravomproduktivitetudogađanja.«

Page 8: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…756

većupravo suprotno, iz tog sevremenskog raskorakaderivira značenjekaoposljedicastapanjarazličitihhorizonata.Drugimriječima,Gadamerzadržavamogućnostprezencijejednogznačenjateksta,ali,kakoje»odnostogznačenjaprema drukčijoj situaciji drukčiji«,49 pojmomHorizontverschmelzung omo­gućava»produktivitetdogađanja« razumijevanja.Bitno jenapomenutida je»razumijevanjeukojemdolazido‘stapanjahorizonata’praviučinakjezika«,50odnosnorezultatdijalektičkenaravijezikakojaseočitujeupitanjimaiodgovo­rimaukojimasetekstitumačpojavljujukaopotencijalno»pitanjeiodgovor«,atimesejošvišenaglašavaulogatumačenjai/iliinterpretacijeuGadamerovojhermeneutici.Jezikstogaimavrlobitnuuloguuprocesurazumijevanja,štovi­še,jednakokaoštoje

»…razumijevanje‘temeljnimodusbitkatubitka’,takojetoijezik.Onnijeneštoštomisusre­ćemo,pačaknitineštoštonassusreće;jezikjezapravoonou čemumineštosusrećemoineštoučemunamseuopćeomogućujedanasneštosusreće.«51

Stoga,poJuriću,nijebezrazlogaštojetrećidioIstine i metode jezikuposve­ćenjertimetodjelodobivasvoj»sadržajnosmislenizaključak«.52

IV.

JezičnostuGadamerovojhermeneuticijedanjeodelemenatazbogkojegajetateorijabilaijestzanimljivaknjiževno-teorijskimusmjerenjima.Jednaodosnovnihsmjernicazaokretapremajezikuufilozofijidvadesetogstoljeća,ukojiseGadamersvojimopusomupisao,sastojalaseupremještanjufokusasasubjektakaonositeljakonstitucijeznačenjaiistineuopće,dakle,situacije»kadajeinstrumentalističkishvaćenjezikdospiouposvesekundaranodnospremamišljenjusigurnimusebesamo«,53nauvjetedolaskadotogmišljenjakrozmedijjezika.Drugimriječima,promišljanjaouvjetumogućnostiznače­njaismisla,onjihovojeventualnoproblematičnojrealizacijiunutar jezika,uvelikesuužarištuinteresaiGadamerovefilozofije.Međutim,Gadamerovinteresnije,poputHegelova,bivaousmjerennashva­ćanja filozofskog jezika kao onoga čija se idealna mogućnost spekulacijenadaje kao najoperativnija, već se njegov interes uglavnomusredotočavaonajezikumjetnosti,naknjiževnijezik.Onoštoje,nakonSchleiermachera,bitnozaGadamerovoshvaćanjeumjetničkogteksta–jestneposrednostkojujeumjetničkitekstostvarivao,neposrednost,aopetstanovitanedokučivost,potrebadasesmisaotekstatražiupravostogajernassetiče,jersetičečo­vjekovaiskustva,atimeifilozofijeuopće.Jezikukojismo»bačeni«(Hei­degger),zaGadamerapostajeproduktivna»otvorenost«uvijekvećmogućihinterpretacija,kojese,udosluhustradicijom,realizirajukaorazumijevanje,ali uvijek»drukčije razumijevanje«.54To sedogađazboguvijekprisutne ineizvjesneisprepletenostijezikaitumača,jer

»…onošto sepojavljujeu jezikunijepuko fiksiranje intendiranogsmislanegosebe stalnomijenjajućipokušaj, ilibolje, stalnoponavljajuća sekušnjada seupustimounešto ilida seupustimosnekim.To,pak,značiizložitise.«55

Izloženost, otvorenost, igra, razgovor, stapanje horizonata, simboličnost…svesutoelementikojiobilježavajurazumijevanje,atimeinačiniinterpreta­cijeusvrsiotkrivanjasmisla.Svisutielementinajproduktivnijeizraženiuestetskom,umjetničkomdjelu.

»Tonadalje,zaGadameraznačidasegovorilitekstnerazumijuizstvarnogsadržaja,negokaoestetska tvorevina,kaoumjetničkodjeloilikaoumjetničkomišljenje.«56

Page 9: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…757

EstetičnostGadamerovehermeneutike, o kojoj je već bilo govora, s jednestrane, opravdavala je primjenu te filozofske teorije i prakse u književno-teorijskimproučavanjima,alije,sdrugestrane,predstavljalazahtjevdaseuimeteestetičnostiinterpretacijiuvijekostavimogućnostdrukčijegostvaraja,mogućnostnovogstvaranja.Jer,»interpretacijaodistajesteuizvjesnomsmi­slunaknadnostvaranje«,57tetimeGadamerovahermeneutikananekinačininterpretaciji dodjeljuje isti kreativni potencijal koji pripisujeumjetničkomtekstu,alikakonaglašavadaljeGadamer:

»…ovonaknadnostvaranjeneslijediposlijenekogstvaralačkogakta(kaokodSchleiermache­ra,op.I.M.),većposlijefigurestvorenogdjela,kojetrebadabudeprikazanosaonimsmislomkojiseunjemunalazi.«58

Djelo je, baš kao i interpretacija, kako se vidi iz citiranoga, naneki načinrazvlašteno,odgovornostzainterpretacijuneležinaautorskojilitumačevojinstanci,ajedinijamacpravovaljanostijestsmisaoinherentantekstu.Gada­merjesvjestanteopasnostite,zajednosPlatonomkaže:»postoji,naprotiv,opasnostdasepodražavanjempodražavanja(oponašanjemoponašanja,op.I.M)‘trostrukoodstupiodistine’(Platon)«,59aliidaljeseneusuđujepropitatimogućnostmanipulacijetradicijom,predajom,odnosnosvimonimelemena­tima»čuvanjasmisla«uidealističkomrazumijevanju.RazlogtomuvjerojatnoležiučinjenicidajeGadamerdosljednoproveoHei­deggerovhermeneutičkiobrat,aonsesastojaoutomedase»predaja–‘sud­binabitka’–prihvatilakaootvorenostsmislaiizvoristine«,60odnosnodase»sudbinabitkasadashvaćalakaotradicija«.61Regulativnikaraktertradicijetimeje,nanekinačin,popunjavaoprazninukojajenastalarazvlašćivanjemautorske, subjektne instancekaogeneratorasmisla,ali timepotrebazaon­tologičnošćusmislanijeiščezla,većjesamopromijenila»mjestoprebivališ-ta«.Takosepozitivnaposljedicatogobrata–mogućnostdijaloga,prihvaća­nja»drugostiDrugoga«bezpotrebedajesesvodinaistostiliprilagođava,mogućnost interpretacije kao poziva na uvijekmoguće drukčije, kreativnomišljenje–zaplelau»romantičarsku«regulativnudimenzijutradicije(mje­stanakojemsenalazisudbinabitka),kojase,uGadamerovojfilozofijinijepreispitala,većjojsepristupalonajednaknačinkakosepristupalojezikuu

49

E.D.Hirš,Načela tumačenja, str.288.

50

Gadamer,Istina i metoda, str.412.

51

Hrvoje Jurić, »Filozofijska hermeneutika ipraktičnafilozofijaHans-GeorgaGadamera«, Filozofska istraživanja79(4/2000),str.626.

52

H. Jurić, »Filozofijska hermeneutika i prak­tičnafilozofijaHans-GeorgaGadamera«,str.624.

53

JeanGrondin,Smisao za hermeneutiku, MH,Zagreb1999.,str.38.

54

Prema Gadameru ne razumijevamo bolje,većunajboljemslučajudrukčije(J.Grondin,Smisao za hermeneutiku,str.55).

55

H.-G.Gadamer,Čitanka, str.171.

56

Sulejman Bosto, »Schleiermacher u svjetluGadamerovefilozofskehermeneutike«,Filo­zofska istraživanja63(4/1996),str.946.

57

H.-G.Gadamer,Istina i metoda, str.149–150.

58

Isto.

59

Isto.

60

J.Grondin,Smisao za hermeneutiku, str.55.

61

Isto.

Page 10: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…758

novovjekovnojfilozofiji(uzizuzetak,premaGadameru,Augustina),tj.bezprethodnapreispitivanjauvjetakojijeomogućuju.Upravo struktura Heideggerova tubitka, kao nečega što »uvijek već pred-razumijevačovjeka,panamjedinopreostajeotkrivati tuvlastitu ‘bezdanu’utemeljenostunjemu«,62bilajemotivacijaGadamerovashvaćanjapojmatra­dicije.Možesereći,ukrajnjojliniji,dasmotradicijomobilježeni,aonoštonampredstojijestdešifriranjeelemenatakojimajerazumijevanjeuvjetovano,odnosnodešifriranjeonepredstrukturerazumijevanjakojujeHeideggerna­glašavaouBitku i vremenu. Slijedeći tu liniju,Gadameruvodi»pozitivan«pojampredrasud(b)e,preduvjerenja(Vorurteil),kojimželinaglasititumače­vusituaciju»kojajeobilježenaneukidivimpredrasudama,preduvjerenjimaipredmnijenjimakojestrukturirajunjezinhorizontrazumijevanja«.63Interpre­tacijskizadataksastojiseutomedasekombinacijomdvajuhorizonata–tra­dicijsko-povijesnogionogpredrasudno-tumačeva–uspostavidijalog,koji,strukturiranuoblikuigrepitanjaiodgovora,omogući»stapanjehorizonata«.Važnostpred-mnijenjajestunajmanjurukujednakavažnostitradicije,jersutepredrasude,pred-mnijenja,conditio sine qua nondijalogastradicijom,alistoga»razumijevanjesvojupravumogućnostpostižetekkadpred-mnijenjakojimaonozapočinje,nisuproizvoljna«.64Onasutakođer,premaGadameru,podvrgnutadijaloškompropitivanju.

»Zatoimasmislaštotumačneprilazitekstupolazećiupravoodunjemuvećpostojećegpred­mnijenja, već, naprotiv, izričitopokušavadapredmnijenja, koja suunjemu, legitimira, a toznačidapitazanjihovoporijekloivaljanost.«65

Tusepredrazumijevanjeinherentnotumačupropituje,ali»sudbinabitka«in­herentnatradicijiitradicijakaotakvaipaksenepropituje.StogasemožesJeanomGrondinomreći:

»…razumijevanje,hermeneutičkirazumijevano,nijeništadrugodoprocesobradevećposto­jećegrađe(tradicija,op.I.M.).Tradicijanamtakorećipredaje‘materijal’kojinašemišljenje(djelovanjempreduvjerenjā,predrasudā,pred-mnijenjā,op.I.M.)uvijekiznovaobrađuje.«66

Kaopolazište interpretacije, stoga se»ne smijeuzimati ni čovjekni istinakojapostojiosebi,jernjihovusupripadnostzapravovaljamislitipolazećiod‘sredine’izkojeobojepotječuikojautemeljujesupripadnost«.67

V.

Gadamerovintereszaestetsko,umjetničko,ukrajnjojliniji,književno,prijesvegazbogvišestrukemogućnostiprimjenedijaloškog(kojipotječeodonogPlatonova dijalektičkog) principa konstituiranja značenja, razlogom je štoje njegova hermeneutika imala toliko utjecaja.Osim evidentnih utjecaja u»esteticirecepcije«HansaRobertaJaussaiWolfgangaIsera,čijiječitateljski»horizontočekivanja«sadržavaomnogeelementeGadamerovapojmaVorur­teil,njegovjeutjecajvidljivuopćeetičko-estetičkomlegitimacijomdijalogakaoosnovnoganačelarazumijevanja.Utomsmislu,zanimljivjeodnosher­meneutikeidekonstrukcije,paradigmikojenaprvipogledvrloteškomoguimatizajedničkihelemenata,alikoje,napominjeGrondin,68objepotječuizHeideggerove filozofije.Naglašavanjem tekstualnosti smisla,hermeneutikaje otvorila problem utvrđivanja odnosa intencije govornika na osnovu iz­govorenoga.Dekonstrukcija je,kasnije, s tezomo»uvijek-većodgođenomznačenju«samodoveladokrajnjihkonzekvencipretpostavkehermeneutike.Usvakomslučaju,udvadesetostoljetnojteorijiifilozofijinijebiloteorijske

Page 11: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…759

praksekojanijeuspostaviladijaloškiodnosshermeneutikom,atogovorioutjecajuštogajeGadamer,kaonajznačajnijipredstavnikhermeneutike20.stoljeća,imao.Značenjetekstakaomjestonadilaženjaautora,razumijevanjekaoproduktivnadjelatnost,sjednestrane,povijestdjelovanja,odnostuma­čenja i»historičnosti«,pitanjeprezencijeestetskoginjezina transponiranjaudrugarazdoblja,predstavljajuosnovneGadamerovepreokupacijekoje jepokušavaoriješiti,nipoštonenamjerno,upravometaforamakaoštosuigra,»stapanjehorizonata«,predaja,predrasuda,simbol,svetkovina.Stogajeina­činnjegovapisanjanamjernometaforičan,namjernozaigrani,povlastitupri­znanju,nedosljedan.Tonikakoneumanjujedosegenjegovemisli,međutimistotakoneotklanjaparadokseukojejeupadao.Sjednestrane,osnovniprigovorGadamerovojhermeneuticijestnedostatakpreispitivanjaideologijskogslojaupojmutradicije.Nijeliitradicijastanovi­takonstrukcijaodređenihprikrivenih,alizatonemanje»autorskih«instanci?Sdrugepakstrane,problematičnojeiinsistiranjenamogućnostidolaskadojednog,pravilnog,utvrdivogznačenja,unatočrazličitimpozicijama ipred-uvjerenjimatumača.Postupaknerijetkogestetiziranja»filozofije«,odnosnoinsistiranjanarazmišljanjuoestetskom,osimštojenjegovu»filozofsku«her­meneutikupribližilaumjetničko-književnimteorijama,ponudilajeiodređenitipistine.Doistineumjetničkogdjelamožesedoprijetijedinodijalogom,pase takomože rećida»istina«,prekoumjetničkogdjela»uvlačionogakojirazumijevausvojekretanje«,69atimejebitnaposljedicačinjenicadaistina»niječovjekovaproizvodnja,većneštoštomusedogađa«.70

Osnovnonačelotakvehermeneutike–dijalog,Gadamerjeprakticiraocije­log svog života.Od najproduktivnijih dijaloga-debata, najpoznatije su onesHabermasomiDerridaom,alidetaljnijeeksplikacijetihdebatauvelikebipremašileopseginamjenuovogarada,zatojenamjeraovogaradabilapruži­tiosnovnesmjerniceGadamerovehermeneutike,problematizirajućiposebanodnos njegove »filozofske hermeneutike« premamogućnostima njene pri­mjeneuknjiževnojteoriji.

62

VladimirBiti,Pojmovnik suvremene književ­ne i kulturne teorije, MH,Zagreb2000.,str.463.

63

V.Biti,Pojmovnik suvremene književne i kul­turne teorije,str.509.

64

H.-G.Gadamer,Istina i metoda, str.300.

65

Isto.

66

J.Grondin,Smisao za hermeneutiku, str.61.

67

Isto,str.60.

68

»Razgovor s Jeanom Grondinom, hermene-utikailidekonstrukcija?«, str.162.

69

J.Grondin,Smisao za hermeneutiku, str.56.

70

Isto,str.60.

Page 12: Ivan Majić. Gadamerova hermeneutika –  od »filozofije slušanja« prema književno-teorijskoj praksi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA111God.28(2008)Sv.3(749–760)

I. Majić, Gadamerova hermeneutika – od»filozofijeslušanja«prema…760

Ivan Majić

Gadamer’s Hermeneutics – from “Philosophy of Listening” to Literary-Theoretic Praxis

AbstractBeginning with basic postulates of Gadamer’s philosophical hermeneutics, the article challen­ges the possibility of its application in literary theory. Ther space of Gadamer’s thought, as well as his hermeneutics, opens up a question: “how understanding is possible”? The answers to that question implicate ethico-aesthetical claim of “philosophy of listening” where this dialectics of questions and answers should be established. The proccess of coming to meaning is happening in language, that makes possible, in the worst circumastances, at least to approach to the matter of things, if not to understand it. The interpreteur’s situation is marked with his prejudices, pre-thinking (Vorurteil), and the situation of a text by its presence, as well as with temporality. It is precisely temporality of artwork, that is the foundation of Gadamer’s conception of tradition, i.e. heritage, which is, under Heidegger’s influence, supplied by regulative characteristics. The gap between two horizons – traditionally-historical and prejudice-interpreteur’s – is solved by “merging of horizons” (Horizontverschmelzung) as the final result of dialogue, and that mer­ging is at the same time the basics of understanding. Even though Gadamer’s hermeneutics was criticized, it was also unsourmountable in the studies of interpreting (literary) texts.

Key wordsHans-GeorgGadamer,hermeneutics,understanding,dialogue,language,tradition,pre-thinking(Vo­rurteil),mergingofhorizons(Horizontverschmelzung)