Cener◆ Posjet naših volontera bolnici Bistra ◆ Na otvorenju izložbe Miroslava Kraljevića

Tema broja Kazalište i školaO kazalištu za Cener govore: Krešimir Dolenčić, Mario Kovač, Nikša Marinović

Intervju prof. Boris Škifić - o problemima u školstvu bez autocenzureNa otvorenju izložbe “Kuća” Siniše Labrovića

školski list X. gimnazije “Ivan Supek” Zagreb

2

/ 2 / Uvodnik/ 3 / Volonterski klub/ 7 / Događanja u školi/ 14 / Naši učenici/ 19 / Anketa/ 22 / Tema broja: Kazalište i škola/ 56 / Kultura/ 71 / Dan škole/ 76 / Putovanja/ 78 / Predstavljanje razreda/ 86 / Styling u Desetoj/ 88 / Zabava

Nakladnik:X. gimnazija“Ivan Supek” Zagreb

Za nakladnika:Željka Frković, prof.,ravnateljica

Glavna urednica:Katarina Širanović, 3.a

Lektorica:Ružica Filipović

Fotografije:Dejan FuntekPetra ĐurđevićLuka JustićLucija RadeljićIvan ŽarkovićMarija ZefkićIvana ZefkićIvan JanjićNika VugdragovićIvan PavlovićNeli MindoljevićRužica FilipovićNika PešutMaja MarijanFilip MayerInes BabićIra Horvat

Tijana JularićMartina VulamaPetra Kuljiš

Grafičko oblikovanje:novinarska skupinaX. gimnazije

Voditelj novinarske skupine:Ružica Filipović

Novinarska družina:Petra ĐurđevićLuka JustićIvan ŽarkovićMarija ZefkićIvana BekavacMateja RadošIvana ZefkićNika VugdragovićNeli MindoljevićRužica FilipovićNika PešutPatricia MajićFilip MayerMarta KubalaMarijana ŠpeharInes BabićTea MišuraMateja RadošTijana JularićDorotea SlovinacPetra KuljišLucija Janječić

SADRŽAJ

Uredništvo

UVODNIK

N ajveću pozornost posvetili smo kazalištu, što je ujedno i tema ovoga broja. Razgo-varali smo s redateljima, glumcima i

popratili nekoliko zanimljivih te modernih pred-stava. Njegujući dugogodišnju tradiciju, tako smo i ove godine nekoliko puta posjetili kazalište. Učenici si tako mogu na zanimljiv način predočiti ono što u knjigama čitaju ili pak uče na nastavi.

Pažnju smo posvetili i volontiranju. Mnogi učenici naše škole članovi su raznih volonter-skih udruga, a i sama škola ima svoju volonter-sku družinu, koja uz pomoć profesora organizira različite dobrotvorne akcije. Imat ćete priliku pročitati reportažu o posjetu bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri.

Pozabavili smo se i maturalcem. Saznali smo zanimljivosti s tog putovanja i sve objedinili u za-nimljivu priču. Uz to, možete pronaći i tekstove iz ostalih događaja iz naše škole poput europskog natjecanja u latinskom ili „Lančane reakcije“.

Bit će za svakog ponešto! •

Kulturni i humanitarni događaji obilježili ovu školsku godinu

Na pragu smo novog broja školskoga lista “Cener”. U proteklih nekoliko mjeseci

marljivo smo radili na prikupljanjumaterijala i trudili se zabilježiti i

popratiti razne zanimljive događaje.

Tekst: Katarina Širanović, 3.A,

Učiti kroz igru i pomaganje

VOLONTERSKI KLUB

U četvrtak, 19. prosinca 2013. godine, volon-terska grupa naše škole

posjetila je Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri. Uz vodstvo pro-fesorice Kranjčec, desetak vo-lontera obišlo je bolnicu - igra-onice, sobe u kojima borave dje-ca i park oko bolnice.

Specijalna bolnica za kronič-ne bolesti dječje dobi Gornja Bis-tra smještena je u dvorcu Oršić u neposrednoj okolici Zagreba. Bolnica djeluje od 1962. godine te je danas u njoj smješteno 110 djece, različite životne dobi. Ia-

ko slove kao bolnica za djecu doosamnaest godina, u bolnici su smještena i starija djeca. Naj-stariji član bolnice ima 41 go-dinu, a najmlađi članovi su stari oko godinu dana. U bolnici uz stalno zaposleno osoblje djeluje šesnaest volontera, čija je pomoć prijeko potrebna. Razgovarali smo s glavnom sestrom bolnice Šteficom Kozlek i s ravnateljem bolnice Ivanom Željkom Wei-ssom.

Kakvih sve volontera ima u vašoj bolnici i na koji način vam pomažu?

Štefica Kozlek: Volonteri do-

laze iz raznih dijelova Hrvatske, također, imamo i mnogo volon-tera iz Italije, različite životne dobi, koji se izmjenjuju svaki tje-dan. Dođu nedjeljom, subotom odlaze pa onda dođe opet nova grupa, i tako kroz cijelu godinu. Volonteri su različite životne do-bi, od srednjoškolaca do starijihljudi. U osmom mjesecu, oni naprave kamp u parku dvorca. Dođe između 200 i 250 volon-tera. Postave svoje šatore i tu borave petnaest dana i pomažu nam na različite načine, očiste nam voćnjak, režu grmlje, boje klupe... Njihova pomoć nam je od velike važnosti zbog toga što je u bolnici mnogo djece. Bez

3

Naši volonteri skupljaju potrepštine za bolnicu u Gornjoj Bistri

Pokreni sebe, promijeni svijet

Posjet Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri

Mobilizacija potencijala volontiranja u prevenciji nasilja među mladimaTekst i foto:Katarina Širanović, 3.A

VOLONTERSKI KLUB

4

njihove pomoći bilo bi prilično teško dati potpunu brigu sva-kom od naših članova, jer u bol-nici nema dovoljno osoblja koje bi bilo dovoljno da se potpuno zadovolje potrebe naše djece, a svako dijete zahtjeva individu-alan pristup. Volonteri se igraju s djecom, vode ih u šetnju oko dvorca jer velika većina naše djece ne može samostalno ho-dati te nam pomažu oko hranje-nja, kupanja i ostalih zadataka. Veliku nam pomoć daju i oko kupanja, pogotovo muški volon-teri, jer ipak, trebate dignuti tu djecu, a to nije baš lagano, takoda izrazito cijenimo njihov trud.

Od kojih sve bolesti boluju djeca smještena u ovu bolnicu?

Štefica Kozlek: Djeca koja su smještena u našoj bolnici bo-luju od kroničnih bolesti ili tak-vih bolesti kojima je dug tijekliječenja. To su uglavnom obo-ljenja centralnog nervnog siste-

ma, endokrini poremećaji, me-tabolički poremećaji, reumatskebolesti, razni sindromi i drugateža oboljenja bez prognoze zaozdravljenje, ali zbog nemoguć-nosti da imaju pravilan tretmanu obitelji smještavaju se u ovu bolnicu. Neka djeca odlaze doma preko vikenda i znaju da su ta dva dana doma, ali već u ned-jelju pokazuju da sutra trebaju ići natrag u bolnicu, jer ovdje postoji određen ritam, a i djeca znaju da su ovdje sa sebi jedna-kima. Kada roditelji saznaju da im djeca boluju od neke od tih bolesti dovedu ih ovdje, pošto im kod kuće ne mogu pružiti potrebnu njegu, jer ova djeca zahtijevaju nadzor i brigu 24 sata na dan. Mnogi od tih roditelja, nakon što djecu dovedu ovdje, otiđu i ne dođu im u posjetu. Ima roditelja koji su svaki dan ovdje i posjećuju svoju djecu. Neki put dođu oba ili pak dođe samo jedan od roditelja, ovisno o mogućnostima, ali također, ima

i roditelja koji nikad ne dođu u posjetu, sve dok ih mi ne pozo-vemo da dođu. Neki su roditelji ostavili ovdje djecu i nikad se više nisu vratili. Jedna majka sva-kodnevno dolazi, hrani svojukćer, stavi ju u kolica i sve štotreba. Kaže da je to njena rodi-teljska dužnost.

Da li se posvajaju djeca iz bolnice?

Štefica Kozlek: Do sada je iz naše bolnice usvojeno šestero djece i oni većinom budu usvoje-ni u Italiju. Nedavno je, nakon duge i zahtjevne papirologije, posvojen jedan dječak u jednu talijansku obitelj. Također, slali smo razne molbe i zahtjeve u udruge za posvajanje djece, koji-ma je potrebna briga obitelji i koji bi mogli samostalno živjeti i izvan naše bolnice, ali ne uspije-va se pronaći niti jedna obitelj.

Možete li izdvojiti neke životne priče te djece?

Štefica Kozlek: Imamo jed-

U udruzi “Kap dobrote”

Naša volonterka Dora Morvić sa štićenicom bolnice u Gornjoj Bistri

5

nog dječaka koji je nakon opera-cije dobio epileptički napadaj, li-ječnici ne znaju uzrok te je pao u komu i nije se više probudio iz kome. To traje već 5 godina. Njemu roditelji svaki dan dođu u posjet. Također, i njegov razred mu je došao u posjet i kad smo vidjeli da je postao malo uzne-miren, shvatili smo da on malo i razumije te da nije u potpunoj komi i da još uvijek ima nade da će se probuditi. Dva puta go-dišnje odlazi na rehabilitaciju u Krapinske toplice.

Imamo i dvojicu blizanaca, koji su rođeni iz četverostruke trudnoće. Dvoje ih je odmah umrlo, a dvojica su bili dugo u inkubatoru, koji su zbog toga oslijepili. Bili su dugo godina u Jankomiru, a nakon zatvaranja dječjeg odjela, bili su s majkom kod kuće. Demolirali su joj cijelu kuću i onda je ona došla tražiti pomoć te su oni sad kod nas dvadesetak godina. Nakon njih, majka je rodila još jedno dijete koje se aktivno bavilo tenisom te je doživjelo infarkt i umrlo.

Čime se zabavljaju štićenici vaše bolnice?

Ivan Željko Weiss: Svaka soba ima televizor, ali on im ne uspijeva dugo zadržati pažnju. Kad je ugašen televizor ili radio, oni osjete da im to fali i mi to vidimo po njihovoj reakciji. Kad smo bojali zidove, morali smo ih preseliti iz sobe. Bile su takve reakcije smijeha i sreće kad smo ih vozili na krevetima. Svaka promjena ih veseli. U prizemlju

imamo dvije igraonice, na gor-njem katu je ambulanta i sobe za djecu.

Što biste mogli poručiti lju-dima koji ne znaju za postojanje i ovog segmenta života?

Ivan Željko Weiss: Lijepo je da i mladi vide taj segment u društvu. 60% te djece nema mogućnost gutanja, nego se hra-ne preko sonde. Ono što zateče mnoge liječnike jest da toj djeci i dalje hormoni rade. Djevojčice imaju menstruaciju, bez obzira na njihovo zdravstveno stanje. Volonteri odavde odlaze puno zreliji i sa zadovoljstvom pričaju o vremenu provedenom ovdje. Kad prvi put dođete ovdje, svi odu šokirani, što je razumljivo. Normalno da se čovjek šokira kada primjerice vidi dječaka s mozgom izvan lubanje. Njega u Hrvatskoj nitko nije mogao operirati. Bio je dva puta na Ox-fordu i tamo mu je rađena plas-tika glave da se zaštiti taj fron-

Naši volonteri ispred bolnice

Naši volonteri i novinari u ugodnom razgovoru s ravnateljem bolnice Ivanom Željkom Weissom

VOLONTERSKI KLUB

6

talni režanj. Ono što je najbitni-je od svega jest, da ta djeca, bez obzira kolika oštećenja imali, uvijek pokažu način da ti izraze zahvalnost. Bilo da se nasmiješe pogledom ili da se nasmiju. Ta djeca nemaju budućnost i kad

Naša škola se ove godine uklju-čila u projekt “Pokreni sebe, promijeni svijet - mobilizacija potencijala volontiranja u pre-venciji nasilja među mladima”. U školi se već godinama provode volonterske akcije i aktivnosti za što smo bili nagrađeni od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. U ok-viru ovog projekta i uz podršku Volonterskog centra Zagreb, 25. studenog 2013. osnovali smo i Volonterski klub X. gimnazije “Ivan Supek”. Otvaranju kluba odazvao se veliki broj učenika tako da naš klub za sada broji 132 volonterke i volontera, ka-ko učenika tako i profesora. Odotvaranja kluba smo sudjelovali u nekoliko volonterskih akcija, a 5. prosinca, Dan volontera, obi-

dođe trenutak rastanka s njima to je izrazito teško, jer mi radi-mo s njima kao da su oni zdravi. Ovdje su mjerilo uspješnosti godine preživljenja. Smrtnost je mala, godišnje umre sedam do

osam pacijenata, a i prođe neko-liko godina da nitko ne umre. Prije su djeca završavala svoj ži-votni put u dobi puberteta, ali danas se to promijenilo. Nikad ne znate što vam nosi novi dan. •

lježili smo prikupljanjem higi-jenskih potrepština za štićenike Doma za djecu i mladež u Du-gavama, koji su članovi volont-erskog kluba i posjetili. Također smo prikupljali namjernice za bolnicu u Gornjoj Bistri i za

štićenike Udruge Kap dobrote. U četvrtak 19.12. obilježen je dan udruge Kap dobrote, mi-som i domjenkom na koju su pozvani i naši volonteri koji su dan ranije uručili udruzi dona-cije sakupljene u našoj školi. •

Obilježavanje Međunarodnog dana volontera 5.12.2013. akcijom prikupljanja higijenskih potrepština za štićenike

Doma za djecu i mladež u Dugavama

Novinar Danijel Despot u razgovoru s učenicimaX. gimnazije povodom obilježavnja Dana volontera

7

DOGAĐANJA U ŠKOLI

Tko je Ivan Supek?

Ivan Supek rođen je u Za-grebu 1915. u obrtničkoj obitelji. U gimnazijskim je

danima pokazivao zanimanje za prirodne znanosti, ali i za filozo-fiju i pjesništvo. Nakon mature 1934. upisuje studij matematike, fizike i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te nastavlja studij u Beču, Pari-zu, Zürichu i Leipzigu. Tijekom studija Supek je upoznao mnoge slavne fizičare poput nobelovacaMaxa Plancka, Nielsa Bohra, Petera Debyea i Louisa De Bro-glija. Godine 1940. doktorira fiziku i filozofiju u Leipzigu pod vodstvom njemačkog nobelov-ca, fizičara Wernera Heiseber-ga, tvorca kvantne mehanike i načela neodređenosti, s kojim

nastavlja rad na kvantnoj teoriji polja do 1943. Kasnije se bavio istraživanjem teorije metala naniskim temperaturama te je poznat po otkriću diferencijalne jednadžbe za električnu vodlji-vost materijala na tim tempera-turama.

Protiv totalitarizma

Kao antifašist, Supeka je u Njemačkoj 1941. uhitio Ge-stapo. Proveo je u zatvoru ne-koliko mjeseci, ali ga spašava Heisenberg pod izlikom da mutreba asistent bez kojega ne može provoditi istraživanja. Napoticaj prijatelja Bogdana Ogri-zovića pridružuje se partizan-skom pokretu. Od 1943. djelujena oslobođenom teritoriju u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a. U Topuskom je 1944., na Kon-gresu kulturnih radnika, odr-

Supekovi dani

Dani Ivana Supeka po kojem naša gimnazija nosi ime

Naša škola nosi ime akademika Ivana Supeka koji je bio veliki hrvatski humanist, fizičar, filozof,

književnik i borac za mir

Tekst: Petra Đurđević, 2.BFoto: Dejan Funtek

Zbor X. gimnazije na otvaranju Supekovih dana

Akademik Ivan Supek

DOGAĐANJA U ŠKOLI

8

žao zapažen govor o znanosti, na kojem je i uputio prvi javni apel protiv uporabe nuklearnog oružja. Nakon toga prekida s Partijom.

Filozofija i književnost

Profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu postaje 1946. Institut “Ruđer Bošković” utemeljio je 1950. i postao nje-govim prvim ravnateljem. Go-dine 1958. isključen je iz Insti-tuta zbog protivljenja planovima izrade nuklearne bombe jugo-slavenske Federalne komisije za nuklearnu energiju kojoj je na čelu bio Aleksandar Ranković. Ogorčen, prestaje se aktivno ba-viti znanošću, posvetivši se filo-zofiji i književnosti.

Stalnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetno-sti (tada JAZU) postaje 1960. Iste godine osnovao je Institut za filozofiju znanosti i mira - Institut je bio sjedište jugosla-venske konferencije Svjetske or-ganizacije protiv nuklearnog naoružanja Pugwash, među či-jim je osnivačima i član Stalnog komiteta. Također je bio suo-snivač i predsjednik organizacije Svijet bez bombe. Godine 1966. pokreće tromjesečnik Encyclo-paedia Moderna. To je prvi ča-sopis u Jugoslaviji koji zastupa politički pluralizam pa ima u Savjetu članove od profesora te-ologije do partijskih funkciona-ra. Rektor Sveučilišta u Zagre-bu postao je 1969. te je 1970. inicirao osnivanje Interuniver-

zitetskog centra u Dubrovniku (IUC).

Aktivist i kritičar

Za Hrvatskog proljeća je podržao političke zahtjeve svo-jih studenata zbog čega je bio na popisu nepoželjnih javnih lič-nosti. Nije prihvatio zaključke CK SKJ te je nakon sjednice u Karađorđevu prisilno isključen iz javnog života. Do odlaska umirovinu predavao je na Sve-učilištu, a osamnaest godina ni-je mogao istupati u javnosti. Godine 1976. potpisuje Du-brovnik-Philadelphia deklaraci-ju u društvu Linusa Paulinga i Philipa Noel-Bakera te Roberta Pecceija.

Bio je predsjednik HAZU u

Prepuna kino-dvoranana Supekovim danima

9

dva navrata (od 1991. do 1997).Održao je predavanja na mno-gim značajnim svjetskim sveu-čilištima. Posljednjih je godina bio strastven kritičar funda-mentalnog kapitalizma i doslje-dan zagovornik teze o socijalnoj jednakosti

Manifestacija

U njegovu čast se svake godine u proljeće raznim događanjima obilježavaju “Dani Ivana Supe-ka”. Tako su i ove godine od 7. do 9. svibnja u kinodvorani učenici i profesori X. gimnazije proslavili “Supekove dane”. U vrijeme “Supekovih dana” ima-mo se priliku opustiti i zabaviti s našim prijateljima i profesorima, upoznati rad raznih skupina u našoj školi (kao što su npr. novi-narska skupina, dramska skupi-na, zbor) i ponešto naučiti. Na ovogodišnjoj proslavi bilo je mnogo glazbenih i dramskih iz-vedbi te prezentacija iz kemije, fizike, likovne umjetnosti i mno-gih drugih područja.

“Supekovi dani” otvoreni su i zatvoreni pjesmom The Scien-tist popularne grupe Coldplay, koju je izveo pjevački zbor uz pratnju Luke Brščića – glaso-vir i Ivana Periše - gitara. Oni i mnogi drugi učenici nastupali su kroz sva tri dana proslave pod vodstvom prof. Alme Zubović. Izveli su i mnoštvo modernih pjesama, ali bilo je i izvedbi poznatih skladbi klasične glaz-be. Pod vodstvom prof. Andree Kosović učenici 1.G razreda za-jedno s nama preslušali su svoju

Radijsku emisiju i, u suradnji s 1.I, svoje monologe, a svi ti ra-dovi završili su na Lidranu. Prof. Kosović vodi i dramsku skupinu koja je održala predstavu E. A. Poea “Krabulja crvene smrti”. Iz novinarske skupine učenica 4. A razreda, Klara Weygand, pre-zentirala je dijelove “Intervjua” koji je bio objavljen u školskom časopisu “Cener” i koji je pred-stavio našu školu na državnoj smotri Lidrana pod mentor-stvom prof. Filipović. Učenici2. G razreda prezentirali su namsvoje putovanje u London. Uče-nice 1.L i učenici 1. K održali su mnoge zanimljive i poučne prezentacije iz matematike, ke-mije i fizike, a učenici 4. i 3. raz-reda predstavili su nam zanim-ljive pokuse iz kemije i fizike. Na zadnji dan “Supekovih dana” ravnateljica R. Smolčić Krnić održala je pozdravni govor jer s ovom godinom završava njenabogata ravnateljska karijera na-šoj školi.

U ta tri dana dobili smo pu-no zanimljivih informacija, čuli smo predivne glasove djevojaka iz pjevačkog zbora i izvedbe na-ših talentiranih učenika, gledali zanimljive predstave i monologe dramske skupine. Cijelo vrijeme vladala je vesela i ugodna at-mosfera, a tako će biti i na svim proslavama “Supekovih dana“ koje tek slijede. •

DOGAĐANJA U ŠKOLI - Svijet znanja

10

Naša se škola uključila u ECCL projekt prije tri godine, a učenici

naše škole postižu svake godinesve bolje i bolje rezultate. Ove godine je na vestibulum razinisudjelovalo četrdeset i tri učeni-ka, a više od pola osvojilo je i medalje - jedanaestero srebrnu, a četrnaestero brončanu, s tim da je jedan učenik bio samo bod udaljen od zlatne medalje.

Opće znanje i logika

Osim što su dosta gradivasvladali na satu latinskog, učeni-ci su marljivo i samostalno radili kako bi što bolje utvrdili svoje znanje. Profesorica Matasović iprofesor Selak su našli dovoljno vremena i strpljenja da s njima prođu neke od testova prošlih godina i objasne sve što ih je mučilo ili zbunjivalo. S vreme-nom je došla do izražaja veća potreba za općim znanjem i lo-gičkim razmišljanjem, a manje za učenjem napamet.

Na dan ispita atmosfera predučionicom i u njoj je bila opu-štena. Četrdeset minuta je bilo za neke i više nego dovoljno da riješe test i da za provjeru još jednim pogledom prođu kroz pitanja i odgovore. Kada smo bili gotovi predali smo svoje is-pite i šifre i bili smo slobodni da odemo doma i dobijemo za-služeni odmor.

Slobodan dan

Meni je sudjelovanje na ovome natjecanju bilo ugodno iskustvo. Preporučila bih svima s četvorkama i peticama iz la-tinskog da dokažu svoje znanje na ovome natjecanju jer se zais-ta isplati. Čak i ako sumnjate u svoje znanje i mislite da ne biste mogli dogurati do odličnih re-zultata i dodatnih bodova na upisima na neki studij, mislim da bi svi bili i više nego voljni provesti četrdeset minuta na testu kako bi cijeli ostatak dana bili slobodni od nastave - a i profesorima ste odmah miliji. •

Profesor Selak s učenicima na ispitu ECCL

Profesorica Matasović nadgleda pisanje ECCL ispita

Dokažite se i viEuroclassica latina (ECCL) međunarodno je

natjecanje u poznavanju latinskoga jezikai rimske kulture koje se provodi istovremeno

u svim zemljama Europske Unije.

Tekst i foto: Petra Đurđević, 2.B

Međunarodno natjecanje u poznavanjulatinskoga jezika i rimske kulture

11

“Uovaj projekt smo ušli da se zabavimo i ponešto naučimo.

Iako bi svatko volio biti prvi, to nam nije bila glavna motivacija, a treće mjesto od 22 škole sma-tramo dobrim rezultatom”, re-kao je Luka Justić (3.H) koji je zajedno sa Sarom Bačić, Majom Dobrić, Magdalenom Hudek i Sebastijanom Radakovićem (4.G) sudjelovao na znanstve-nom natjecanju “Lančana reak-cija”.

Zadatak natjecanja je izraditi napravu za stvaranje lančane reakcije, koja se sastoji od niza fizikalnih i kemijskih reakcija, te koja nakon pokretanja radi sama od sebe, bez ljudske asistencije. Za prijavu na natjecanje ekipe moraju snimiti videozapis na

kojemu je prikazan rad naprave. “Sudjelovanje na Chemgenera-tion natjecanju potaknuto je inicijativnom naše razrednice. U natjecanje smo ušli s namjerom da se zabavimo, naučimo, ali i dokažemo sami sebi da možemo uspjeti u takvom projektu. Svi zajedno radili smo timski, osta-jali u školi poslije nastave i dolazili subotama u školu”, ka-že Luka čija je ekipa iskoristila gorenje baruta, crveni kupus kao inidikator kiselina i lužina, te slonovsku pastu. “Sve je to bio dugotrajan proces, a pritom smo imali brojne neuspjehe i promašaje. Naposljetku smo us-pjeli i izradili našu lančanu reakciju koju smo snimili i po-slali”, kaže Luka u ime ekipa REACTION X.

Organizator natjecanja jeBASF Croatia, jedan od osni-vača edukativne web stranice C H E M G E N E R AT I O N .COM, uz podršku Instituta Ruđer Bošković, Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta te Agencije za odgoj i obrazovanje RH. Što je naša ekipa napravi-la, uz mentoricu profesoricu Frances Novosel, pogledajte na stranici http://www.chemgene-ration.com/hr/chainreaction/voting/. •

U kabinetu kemije učenici pripremaju pokus

Izrada naprave za stvaranje lančane reakcije

Sada je red na tebi da ih pokreneš!

Zadatak natjecanja bio je izraditi napravuza stvaranje lančane reakcije, koja se sastoji

od niza fizikalnih i kemijskih reakcija, tekoja nakon pokretanja radi sama od sebe,

bez ljudske asistencijeTekst i foto: Luka Justić, 3.H

Fizika i kemija pokreću svijet oko nas

12

DOGAĐANJA U ŠKOLI - Božićni sajam

U našoj školi svake se go-dine održava božićni sajam. Na sajmu su bi-

li izloženi ukrasi i kolači koje su napravili učenici naše škole. Na božićnom sajmu, koji se za I. turnus održao 16. prosinca, a za II. turnus 13. prosinca, pri-kupljali smo novac koji odlazi u humanitarne svrhe. I ove godine nastupio je naš školski zbor, upratnji benda, koji je izveo broj-ne pjesme poput Hallelujah Le-onarda Cohena i Djetešce nam se rodilo. Sajam su posjetili ro-

ditelji i učenici drugih škola. Nadamo se da će i dogodine na sajmu biti takva atmosfera i još više oduševljenih posjetitelja.

Upitali smo sudionike i po-sjetitelje sajma što misle o našoj humanitarnoj akciji. Roditelji suzadovoljni akcijom, smatraju jeveoma korisnom, zbog vreme-na u kojem živimo. Učenici sutakođer zadovoljni jer su uklju-čeni u zajedničku akciju i što su zajedničkim trudom pridonijeli božićnoj atmosferi.

Boris Jakaj, roditelj učenika iz 2.d

Ova je akcija je pohvalna jer prihod ide za manje imućne, pogotovo u ovo doba godine. Djeca se uče dijeljenju i to bi im trebalo omogućiti češće.

Školski zbor izvodi prigodne božićne pjesme

Roditelj učenika X. gimnazije

Dobrota ne izlazi iz modeHumanitarna akcija prikupljanja sredstava za pomoć učenicima slabijeg

imovinskog stanja koja se tradicionalno održava svake godine

Tekst: Katarina Širanović, 3.D, foto: Lucija Radeljić, 3.D

Tradicionalni božićni sajam u našoj školi

13

Anita, 2.a, učenica

Pripremili smo kolače, muff-ine, čestitke, božićne ukrase. Ljudi kupuju pa smo nešto i zaradili. Cijeli razred je sud-jelovao u ovome, sve su cure pripremile i pekle kolače, jer nemamo dečki u razredu.

Profesor Štibi (biologija)

Meni se sviđa. Kupila sam sok, kolače. Njima ću razveseliti svoje sinove.

Roditelj

Morat ću malo pogledati još okolo, jer sam tek ušao. Izgleda veselo i podržavam ovu akciju, za svaku je pohvalu. U današnje vrijeme kad su ljudi uglavnom okupirani sami sobom lijepo je vidjeti da mlade generacije mis-le na druge.

Inga Geršak 1.A

Kod kuće smo pripremili kolače raznih vrsta, imamo i

ukrase, za bor. Imamo i čaj. Čitav razred je sudjelovao, dečki su pomagali sa zamatanjem, a cure su pekle kolače

Profesorica Jelena Crnek

Ovo je tradicionalan sajam X. gimnazije i ove godine sve je prepuno roditelja, djece. Ima za- ista puno kolača. Sredstva pri-kupljena na božićnom sajmu idu u korisne svrhe.

Filip Mayer, 3.A

Jako mi je drago vidjeti da su se učenici udružili u zajedničku inicijativu i da razredi zajedno pridonose božićnoj atmosferi. •

Učenici prvih razreda prodaju delicije koje su sami napravili

Ukrasi i kolači na prodaju

Ukrasi koje je izradio 3. A po ideji razrednice Cvjetanke Božinić

NAŠI UČENICI

14

Kao mali živio sam u Črnomercu, a s tri i pol godine preselio sam se

u Dugave. Drago mi je zbog toga jer je Črnomerec bio siv, u smogu, zgrada do zgrade, a Du-gave su odlične.

Bez zvuka motora

Dugave su u istočnom dijelu Novog Zagreba i mislim da su

jedan od najboljih kvartova u Zagrebu. To je veoma prostrano naselje koje ima puno parkova i mjesta za igru. Imamo crkvu, dvije osnovne škole u jednoj zgradi, vrtić, knjižnicu, poštu, dvije ljekarne, dom zdravlja i nogometni klub. Kao malom sav svijet u Dugavama mi se vrtio oko malene, tada za mene velike, livade ispred moje zgrade na kojoj bi se i okolo nje stalno igrao s prijateljima. Kasnije, svi-jet mi se proširivao i vrtio oko škole. U njezinoj okolini nalaze se pekara, parkić (“narkić”) i,

najvažnije, jedno rukometno, nogometno, košarkaško i jedno psebno igralište za graničara ko-je koriste osnovnoškolci za vri-jeme tjelesnog odgoja. U školi imamo dosta veliku dvoranu sjoš dvije manje prostorije za ne-ke druge aktivnosti kao što su ples za cure i zgibovi i štošta za dečke.

Nema ništa boljega nego sa prijateljima otići na školsko igralište i zaigrati nogomet. Pra-vi je užitak otići u šetnju ili u vožnju biciklom kroz Dugave, obići vrtić, nogometni klub Ze-lengaj i školski teren, bez zvuka motora nekog auta ili neke dru-ge buke.

Idealni kvart

Kroz godišnja doba kvart stalno mjenja svoju ljepotu. U

Dugave: zeleno, volim zeleno

Odrasti u…Sva tri učenika žive i školuju se u Zagrebu, ali

su djetinjstva proveli u različitim mjestima. O odrastanju u Dugavama govori nam Ivan

Žarković iz 1.B razreda, kako je bilo odrastati u malom mjestu u Hrvatskoj ispričao nam je Fabijan Barić također iz 1.B razreda, a o životu u Novom

Travniku svoju priču nam je prenio Enriko Franjić iz 1.A razreda.

Tekst i foto: Ivan Žarković, 1.B

Odrastanje naših učenika kao paradigma života u Zagrebu

Dugave iz zraka

15

proljeće i ljeto drveća i pločnici se sjaje. Kad se zagledate u taj veliki nogometni teren, izgleda kao da svjetluca i jednostavno morate zatvoriti oči od sjajila. U jesen sve je šaroliko i puno lišća koje nanose snažni vjetrovi, djeca uživaju valjajući se u nje-mu. Po zimi snijeg sve prekrije i nema mjesta gdje se ne bi moglo zabavljati. Dugave su puna brda i dolina jer su ostala mnoga mala riječna korita pa se možemo sanjkati gdje poželimo. Sve sam te ljepote najviše spoz-navao kroz prozore prvog i drugog kata svoje osnovne škole jer stanujem u prizemlju.

Crkva Sv. Mateja ima osebuj-nu arhitekturu, a u zadnje vri-jeme puna je sadržaja, pa i ona postaje mjesto gdje se mladi okupljaju u većem broju. Du-gave su jedan od najidealnijih kvartova za odrastanje i svaki će roditelj biti zadovoljan tim naseljem ako ga je odabrao za svoje djete.

Tekst i foto: Enriko Franjić, 1.A

Velika je razlika između ži-vota u velikom i malom gradu. U malom gradu kao sto je Novi Travnik život djeluje monotono. Imaš osjećaj kao da je svaki dan isti. Isti prizori, isti ljudi…

Novi Travnik prije je bio poz-nat po imenu “Grad mladosti” i bio je pun zelenih površina koje su nemarom ljudi izgubile sjaj. Novi Travnik se smjestio u do-lini rijeke Lašve, između brda i brežuljaka. Moje djetinjstvo koje sam ondje proveo bilo je uz-budljivo i nezaboravno. Rado se sjetim zime i zimskih pustolovi-na na brdu pored osnovne škole na kojem su djeca proživljavala najsretnije trenutke djetinjstva. Vrhunac zabave bilo je grudan-je, poslije dugotrajnog sanjkanja i spuštanja s raznim sredstvima.

U djetinjstvu sam upoznao mnogo prijatelja s kojim sam proveo mnogo sretnih trenuta-ka. Oni su se uglavnom odvijali na igralištu gdje smo se svi sku-pljali, družili i igrali nogomet. Vrućina u Novom Travniku zna biti nepodnošljiva, pa većina lju-

di ljeti vrijeme provodi na olimpijskom bazenu, dok zimi

odlaze na planinu Vlašić uživati u zimskim radostima - kao i mnogi turisti koji na Vlašić do-laze radi prekrasnih skijaških staza i nezagađenog svježeg zraka. U većem obližnjem gra-du Travniku rodilo se mnogo poznatih ličnosti, kao što su nobelovac Ivo Andrić i nimalo manje poznat nogometni trener Ćiro Blažević. Mnogi turisti ko-ji posjete Travnik obavezno svra-te do Starog grada i odlično očuvane Andrićeve rodne kuće, pretvorene u muzej. U odnosu na Zagreb, Novi Travnik je vrlo malen, ali pruža čudan osjećaj sigurnosti i puno lakši život. To je grad koji će mi zauvijek ostati u srcu jer sam u njemu proveo najljepše trenutke i svoje dje-tinjstvo.

Život u Novom Travniku

Street-art na školi

Enriko Franjić

Enriko kao dječak

Crkva sv. Mateja

NAŠI UČENICI

16

Živjeti u Dvoru na Uni

Tekst i foto: Fabijan Barić, 1.B

Dvor je malo mjesto na jugoza-padu nizinske Hrvatske. Ja sam rođen u Sisku, ali odrastanje sam proveo u Dvoru. Dvor ima mnogo trgovina, kafića i osnov-nu školu koju sam završio. Dvor još uvijek ima netaknutu prirodu: šumu, rijeku Unu i park u središtu ispunjen ptica-ma. Ima i dvije crkve, katoličku i pravoslavnu. Blizu Dvora se nalaze Zrin i Gvozdansko, dvije hrvatske utvrde koje su ostale još od osmanlijskog osvajanja.

Dok sam bio mali, u mojoj ulici je bilo dosta djece za zabavu, iako starije od mene. Roditelji mi kažu da nikad nisam odu-stajao od igre, a bio sam često fizički nadjačan. Sjećam se da mi je tata rekao da iz školskih udžbenika trebam čitati, i to što čitam zapamtiti, pa sam tako i radio. Uvijek smo imali pse, čak i zlatne ribice. U osnovnoj školi mi je do četvrtog razreda bilo jednostavno, ali od petog raz-reda je postalo teže, počeo sam više učiti i svaki razred sam imao

veću zaključnu ocjenu. Osnovna škola je donijela mnogo dobrih i loših trenutaka, a to što su mi i mama i tata radili u školi nije mi puno pomoglo.

Moje odrastanje u Dvoru jebilo odlično. Sve što sam od roditelja naučio kao i od stari-

jeg brata nikada neću zabora-viti. Sad sam u Zagrebu, i ovdje je sve drugačije, ali snašao sam se i naviknuo. Iako se tijekom praznika i svakog drugog vi-kenda vraćam u Dvor, znam da nikada više neće biti isto kao kad sam bio malo dijete. •

Moj tata i ja kao dječak

Stara srednja škola Srednjovjekovna utvrda Gvozdanjsko

17

Neprocjenjivo iskustvo

Lucija Sukalić prošle je godine maturirala, a na školskom listu radila je

tri godine. Iako joj je želja bila upisati novinarstvo, odlučila se za Filozofski fakultet. Studira skandinavistiku i povijest um-jetnosti dvopredmetno, ali nedo-staje joj uređivanje školskog lista. “Najviše mi nedostaju druženja

i intervjui. Također, nedostaje mi to što smo imali dosta veliku slobodu i mogli pisati o raznim temama, no nadam se da ću naći neki list na fakultetu koji će mi to moći zamjeniti”, rekla je Lu-cija. Kaže da joj je bilo teško pri-viknuti se na to da je od jutra do mraka na faksu, ali sada se toliko naviknula na studiranje da se ne bi vraćala u gimnaziju. U poseb-nom sjećanju ostao joj je profe-sor Gracina, koji nažalost više ne predaje u X. gimnaziji, ali i drugi: “Profesorica Gjergjizi nas je uvijek nasmijavala i predava-la na svoj poseban način, a bez profesorice Filipović ne bi bilo novinarske kakva je danas i koja mi je omogućila da steknem nova poznanstva i neprocjenjivo iskustvo.”

Uživajte dok možete

Ivona Brekalo je sada stu-dentica Ekonomskog fakulteta, a želja joj je studirati arhitek-turu - od nje ne želi odustati i nastojat će iduće godine poku-šati ponovno upisati je. Kaže da bi bilo lijepo okupiti ekipu i vratiti se barem na jedan dan u srednjoškolske klupe. “Svi pro-

fesori mi nedostaju, često ih se i rado sjetim. Najviše mi nedo-staje pedagogija prof. Banić ko-ja bi me uvijek nasmijala. Svim učenicima X. gimnazije željela bih poručiti da uživaju u svim trenutcima koje provode u škol-skim klupama, jer će vam sve to kasnije jako nedostajati.”

Gdje su i čega se sjećajuRazgovarali smo s našim bivšim učenicima, prošlogodišnjim cenerovcima,

o njihovu iskustvu rada na školskom časopisu

Tekst: Marija Zefkić, 1.A, foto: Lucija Radeljić, 3.A

Za Cener govore bivši maturanti i novinari našeg lista, a danas studenti

Prošlogodišnja urednica Cenera, Lucija (Luca) Sukalić, danas

studentica Filozofskog fakultetaIvona Brekalo, nekadašnja

novinarka Cenera, danas studen-tica Ekonomskog fakulteta

NAŠI UČENICI

18

Učiti, učiti i samo učiti

Lana Končevski upisala je Hrvatske studije, smjer povi-jest i sociologija, a još čuva sve listove na polici i pogledava ih. Na fakultetu je član studentske

udruge i počinje aktivno pisati. “Sjećam se drage razrednice, profesorice Ljiljane Erceg Vukić i svega lijepog što je radila za svoj 4.C. Profesorice, nadam se da nas se koji puta sjetite! Svi su profesori dobri i dragi, nemam niti jedno loše sjećanje, a ono što je bilo brzo se zaboravilo. Sada kada dolazi zima ne mogu, a da se ne prisjetim zimskih praznika prije dvije godine kada smo mi, uporna grupica cenerovca, cijele praznike proveli pripremajući list za Lidrano s profesoricom Filipović. Ona je bila zaista neu-morna, puna pozitivne energije, dobre volje i nade da ćemo us-pjeti. Nadam se da i vi tako ustrajavate u učenju i pisanju! Naučite sve što se naučiti da! Znanje je jedino što vam nitko nikada ne može uzeti!”

Učionica 403

Klara Weygand je sa svojim intervjuom prošle godine bila na državnoj smotri Lidrano u kategoriji samostalnog novinar-skog rada. Evo što Klara danas kaže: “Rad za časopis Cener po-mogao mi je u odabiru fakulteta jer sam shvatila vrijednost svoga pisanja i još više zavoljela novi-narstvo, smjer moga studiranja. Suradnja na školskom listu mi ne nedostaje zato što sada imam nešto još bolje, studentske vježbe i pisanje članaka, ali bilo je za-bavno, upoznala sam nove ljude, ponešto naučila i prvi put pisala za neki časopis.” Klari je lakše

studirati nego ići u školu jer nema domaćih zadaća i matema-tike, a profesori su slobodniji i otvoreniji na predavanjima.

“Doduše, na samo jedan dan htjela bih se vratiti u učionicu 403 i to samo zato što mi ne-dostaje zafrkancija pod satom. Pamtit ću svoju razrednicu, na-ravno, prof. S. Kranjčec i mnoge druge profesore, pamtit ću PUP i debatu, državnu razinu LiD-raNa u Primoštenu, maturalac, prvi izlazak s razredom u Team, zasvagda i sveprisutno uvjera-vanje profesora da smo odgodi-li test i da se on/ona sigurno zabunila tj. zaboravila, pamtitću neovlašteno upisivanje ocje-

na određenih osoba iz razre-da, uvijek zanimljive i poučne sate španjolskoga, grozomorna iščekivanja rezultata testova matematike, fizike i kemije. Nažalost, prva stvar koje ću se sjetiti kada za 20 godina pomis-lim na srednju školu bit će mal-tretiranje.“

Lana Končevski studentica Hrvatskih studija, smjer

povijest i sociologija

Klara Weygand, bivša novinarka Cenera, danas studentica novi-

narstva na Vernu

19

Gola kružna molekula

Matej Merlić student je produkcije na Akademiji, a smatra da mu je rad na listu bio zaista koristan. “Za prijemniispit morao sam biti dobro in-formiran o aktualnim kazališnim predstavama, filmovima itd,

tako da je pisanje recenzija bilo odlično ponavljanje gradiva.” Matej je sretan da se bavi onime što ga veseli. “Produkcija je zais-ta odlična katedra na Akademiji! Sviđa mi se jer je sveobuhvatna, ima jako puno kreativnih zada-taka – od pisanja scenarija za svoj film, pa sve do stvarnih suradnji

na filmskim i kazališnim projek-tima.” Od srednjoškolskih dana su mu ostala u sjećanju odgo-varanja biologije i borbe prof. Banić s njegovom lijenošću, nozato i dan danas zna da je kro-mosom u prokariota gola kružna molekula DNA, a naziva se nukleoid ili prokarion. •

“Da htjela sam biti slavna, i mislimkako sam to po-

stigla. Zato sam i odabrala ovo zvanje, jer dio moje ličnosti je

dosta ekscentričan i ja sam jed-na ekstrovertirana osoba i posao koji radim znači biti slavan, u okviru svojih učenika”, rekla nam je sa smiješkom od uha do uha, ponosno, profesorica Cvjetanka Božanić u odgovoru na našu anketu o idolima: htjeli

smo saznati koji su bili idoli naših profesora, smatraju li da se imamo na koga ugledati, jesu li i oni sami htjeli biti nekada slavni, koje su prednosti i mane toga, te razlikuju li se zvijezde danas od zvijezda njihove mladosti.

Idoli profesorice Božanić

Matej Merlić, bivši novinar Cenera, danas student produkcije na Akademiji

Stari, novi i vječni idoliŽeljeli smo saznati da li se zbilja, i koliko, razlikujemo od naših profesora u

pogledu svojih idola

Tekst: Ivana Bekavac, 1.AFoto: Marija Zefkić, 1.A

Na koga su se ugledali profesori, a na koga učenici

ANKETA

20

ANKETAbili

su sportaši, odnosno košarkaši s kojima se i sama ona družila. Zašto baš oni, kako nam govori, zato što su tadašnji košarkaši bili ne profesionalni sportaši koji su masovno studirali, pa ju je im-poniralo da netko sveučilišni student i uspješni sportaš koji svoju zemlju predstavlja na olimpijskim igrama, svjetskim prvenstvima... Smatra kako se nemamo baš na koga ugledati i kako nam je veliki problem za odabrati idola, jer su se vrijed-nosti slavnih promijenile i da se ustvari ne gleda što je uistinu važno. Gleda se površno i lova, gleda se nešto što se ne postiže radom, već se gleda nešto što je buuum. Na pitanje je li i sama htjela biti slavna, odgovorila nam je.

Smatra da ima u slavnih ima i prednosti i i mana. Prednosti su za nju razna dobra djela jer se ljudi povedu za time, te ako slavna osoba ima neku dobru

ideju, povuče neku akciju, neki humanitarni rad. Smatra kao manu slavnih osoba to što ne mogu imati intimnost, slavna osoba mora znati da joj je život, uključujući i njenu najmanju in-timnost, pod povećalom medija, to je nju velika mana u slavnih osoba. Također, smatra kako se današnje zvijezde itekako razli-kuju od zvijezda prije, jer je u igri puno veća lova i moderni mediji su takvi da smo svi postali, kako nam profesorica Božanić kaže, global village.

Profesorica Petra Mihanović se opredijelila za kist, sliku i boje, a u mladosti je voljela muziku, razne grupe i glumu. Idol joj je bio Morrissey, pjevač grupe The Smiths. Smatra kako se imamo na koga ugledati, te nam sugerira nekoga iz glazbenih i glumačkih voda. Skromno nam govori kako nikada nije htjela biti slavna osoba, te misli kako se zvijezde njene mladosti raz-likuju od zvijezda danas samo

po tome što je drugačiji pristup medijima.

Idol profesorice Smiljane Ba-nić bila je susjeda s osmog kata koja je uspješno obavljala svoje poslove u školi i izvan škole. Nije imala idole izvan stvarnog života. Sviđali su joj se Beatlesi, te glumice poput Ave Gardner i Marilyn Monroe. Smatra kako se mi mladi možemo ugledatina slavne ličnosti ako se potru-dimo jer ako su mogli oni mo-žemo i mi. Na pitanje da li je ikada htjela biti slavna odgovo-rila je: “Ne budi slavan, budi dobar. Kad si slavan to možeš doživjeti kao potvrdu da si nešto napravio i da je društvo oko tebe to vidjelo.” Također, smatra kako današnje zvijezde nisu kao zvijezde njezinih vremena.

Nakon intervjua s našim profesorima shvatili smo zašto su takvi perfekcionisti - zato što su i njihovi idoli bili takvi. Kao što je profesorici Banić idol bila susjeda s osmog kata,

Profesorici Cvjetanki Božanić idoli mladosti su bili košarkaši

Profesorici Petri Mihanović idol je bio pjevač Morrissey

Profesorici Petri Mihanović idol bila je susjeda s osmog kata

21

takva je i ona danas, voli svoj posao i izvršava sve obveze na vrijeme. Također, i profesorica Božanić je ispunila svoj san da bude uspješna, napisala je prvi hrvatsko-španjolski rječnik, sas-tavlja državnu maturu i odlična je profesorica.

Nakon obavljene ankete s profesorima, moram priznati da sam jedva čekala saznati tko su idoli mojih prijateljica. Četiri djevojke na pitanje tko im je idol odgovorile su kao iz topa: moja majka. Jako su me iznenadile: “Moj idol je moja majka, jer ona zna što ja razmišljam”; “Moja majka je moj jedini idol. Zašto baš ona, zato što je kroz svašta

prošla, a i dalje je na nogama i uživa i trudi se u životu”; “Mama, jer je bilo dosta situ-acija u kojima se ona ponijela baš onako kako treba i napravila pravu stvar”; “Moja mama, jer u nju uvijek imam povjerenja, imam njenu podršku i čuva me na svakom koraku i usmjerava na pravi put.”

Trima djevojkama glumice su bile idoli (Audrey Hepburn - Odlično glumi, jedinstvena je, a uz to još je graciozna i prelijepa; Angelina Jolie - Zbog uspjeha

koji je postigla u životu, te svih silni dobrotvornih i humanitar-nih radova koje je napravila za djecu u Africi. Marlyn Mon-roe - imala je traumatično djet-injstvo, ali nikada u životu nije odustajala).

Četiri djevojkama pjevačice su bile idoli (Rihanna - Svaki dan živi kao da joj je zadnji, ima svoj stil i ne zanima ju je tuđa mišljenja, jednostavno je svoja, odlično pjeva; Adele - ima anđeoski glas, i veoma je uspješna u svojoj karijeri. Be-yonce - zato što genijalno pjeva, što je veoma uspješna i talenti-rana u tome što radi).

Dvjema djevojka bile su idoli manekenke, odnosno modeli (Adriana Lima - trudi se i uspi-jeva u tome što želi. Kimora Lee Simons - Zato što je počela kao model, a zatim postala prava businesswoman u modnoj in-dustrij).

Dakle, vremena se mijenjaju, a tako i utjecaji slavnih osoba. A, eto, nekima su uzori i roditelji. •

Nini Ćusić idol je Audrey Hepburn

Dori Domlija idol je Marliyin Monroe

Petri Kuljiš idol je Rihanna

Marti Šarić idol je mama

Luciji Janječić idol je Beyonce

TEMA BROJA - Kazalište i škola

22

Vaša predstava ‘Candide’ postigla je veliki uspjeh u ‘Gavelli’. Jeste li za-

dovoljni uspjehom?Jako, jer već dugo volim taj

roman. Bio je kao ispit na Aka-demiji pa je jedna generacija studenata prije dvije i pol godine diplomirala s Candideom. Neke zasigurno i znate: Gogo Bog-dan, Mia Bjondić, Jan Kerekeš i ta ekipica. Pozvali su me da ga radim u Gavelli gdje sam ga na-ravno napravio sasvim drugačije i doradio zajedno s dramatur-gom Dubravkom Mihanovićem. Dakle, zadovoljan sam.

Koliko ste dugo radili na predstavi?

Probe službeno traju oko dva mjeseca, ali uračunava se i rad na predstavi. Zato se volim dogo-voriti za predstavu puno ranije i

ranije i onda mi je u takvom razmišljanju godina dana strašno malo. To se zapravo stalno kuha. Čovjek neprestano režira i stalno skupljaš informacije pa zapišeš nešto što bi bilo zanim-ljivo. Konkretno, na ovoj pred-stavi radio sam sedam do osam mjeseci.

Neke dijelove predstave doživjela sam kao kritiku pozi-tivnog mišljenja. Mislite li u naše vrijeme postoji teror pozi-tivnog mišljenja?

Stvari sigurno ne stoje tako kao što to prikazuju reklame, mediji i televizija, niti su toliko crne, niti su pak toliko bezbrižne. Doista mislim da je ovaj svijet

lijep, da je dobar i da je većina ljudi s kojima se družim i s ko-jima radim zanimljivo, drago idobro. Dogode se ratovi pa izčovjeka izađe ono zvjersko. Užasno je puno strahova i tu nastaje plašilački svijet s kojim se onda lako manipulira. Postoji i cijela kasta ljudi koji se nimalo ne vide ni u kakvoj budućnosti i žive od danas do sutra. S takvim ljudima se vrlo lako manipulira i tu dolazi do potrebe za čvrstom rukom. S druge strane, ‘think positive’ i ‘be good’ je također svojevrsna manipulacija. Uvijeksu se svi sporili što znači ta zad-nja rečenica u Candideu, da čo-vjek treba obrađivati svoj vrt.

Naši učenici često posjećuju predstave zagrebačkih kazališta. Na taj način razvijaju kulturne navike, a i odgledaju dobar broj lektirnih naslova kao

npr. Zločin i kaznu u Gavelli, Candide također u Gavelli, Ilijadu u Vidri i slično. Prateći predstave, pisali smo o njima. Donosimo razgovore s redatelji-

ma i glumcima te prikaze predstava.

Tekst: Katarina Širanović, 3.DFoto: Lucija Radeljić, 3.D

KAZALIŠTE ODGAJA I USMJERAVA

Volim kada u Engleskoj lupaju nogama

Intervju: Krešo Dolenčić

U listopadu smo pogledali predstavu Candide pre-mijerno izvedenu u Gavelli 5. travnja 2013. go-dine. Razgovarali smo s redateljem Krešimirom

Dolenčićem o procesu nastanka te predstave, njenom uspjehu i redateljskom pozivu.

23

Tu rečenicu svatko si treba ob-jasniti. Ona može značiti da postaneš teški konformist, imaš svoj vrtić i baš te briga za sve.

Ili, ono što ja mislim, trebaš obrađivati svoj vrt i djelovati na neku svoju malu okolinu, prijatelje, obitelj. Ako uspiješ djelovati na pet, šest ljudi i oni

na tebe, pa to pomnožiš s mili-jun, to je cijeli svijet. Mislim da je strašno važno bježati od manipulacije pozitivizma kao i negativizma.

Redatelj Krešimir Dolenčić

TEMA BROJA - Kazalište i škola

24

Koliko je teško režirati pred-stavu?

Nije to teško. To je jako li-jep posao i ja sam jako sretan i zahvalan da to je to moj posao, da me veseli i da od njega živim, a ne znam baš ništa drugo niti raditi. Iscrpljujuće je, npr. četiri sata koncentrirano raditi i u sve ulaziti fokusiran, u sekunde, u dahove, u pauze. Ja sam djevica, pa strašno volim peglati po de-taljima. Poslije nekih premijera n znam hodati preko ceste dva dana, može me i auto zgaziti. Skidanje sa svega toga traje se-dam do osam dana. Čudan je to posao, uopće ga ne znam defini-rati niti kako se to studira. Na Akademiji sam stjecao neka znanja i iskustva od ljudi koji nisu direktno bili režiseri nego su se bavili filmom, poviješću umjetnosti, teatrologijom... Pu-no sam učio asistirajući, jer ka-zalište je sve, od portira do tek-sta kojeg igraš tu večer. To je zanimljiv osjećaj i to je lijepo.

I naporno je, i troši fizički, i stres je velik. Potpuno je neprirod-no da stojiš pred tristo ljudi i nešto radiš. Tu organizam puca adrenalin, sreća, veselje. Koliko god iskustva imao ili pak znanja, imaš i tremu...

Režirali ste predstave u Ve-likoj Britaniji, Kini, Njemačkoj... Razlikuje li se publika tih zem-alja od hrvatske publike?

Ne. Nigdje se nitko ne razli-kuje, svi su ljudi isti. Razlikuju se kad plješću. Volim kad u En-gleskoj lupaju nogama, to mi sejako sviđa. U Njemačkoj su, re-cimo, strašno zahtjevni oko raz-mišljanja o predstavi. Razlikuju se neki običaji, ali kazalište do-pire do jednostavnog i bazičnog u svakom čovjeku. Uvijek su slični karakteri ljudi u kazalištu koji rade određene poslove. Uvi-jek nađeš neku primadonu koja gnjavi ili glumca koji ne može zapamtiti tekst, a njegov part-ner, kad ga vidi, već ga je naučio. U kazalištu si uvijek doma.

Je li vas odmalena privlačilo kazalište? Jeste li već tada znali da ćete biti redatelj?

Nisam. Doktorsko sam dijete i tako je to nekako trebalo biti pa je onda u neko doba postalo jasno da ništa od moje biologije, fizike i matematike. Zapravo me strašno uredila Klasična gimna-zija, možda i najviše u životu što sam od obrazovanja dobio. Iznje su brojni ljudi otišli na Aka-demiju. Bila je tu jedna profe-sorica koja je vodila dramsku grupu, gdje smo se mi super zabavljali i pronalazili. Ja nisam glumio, nego sam radio glazbu. Zapravo, uopće se ne mogu sje-titi trenutka kada sam rekao da ću ići probati studirati režiju. Međutim, ima jedna lijepa stvariz moje povijesti, tj. povijesti mo-je obitelji. Moj tata, koji je dok-tor, igrao je u gimnaziji u Ko-privnici i to čak i velike uloge u predstavama, ali mu dida nijedao da ide na Akademiju. Pro-našao sam i neke prastare foto-grafije svoga dide kad je bio mlad u nekakvim kostimima. Može biti da sam ja prvi koji je taj led probio, premda ne do kraja. Svirao sam i klavir i dosta nastupao, a možda sam nereali-zirani glumac. Možda nisam do kraja otišao, premda sam mnogo glumio kao klinac u svojim pred-stavama, kazališnim grupama,nešto na televiziji i na filmu... Da li sam oduvijek znao da ću biti redatelj? Ne, nikada.

Mnogi učenici naše škole sa-njaju o kazališnoj karijeri. Možete li im dati neki savjet koji bi im po-mogao da ostvare svoje snove?

Novinarka Katarina Širanović u razgovorus redateljem Krešimirom Dolenčićem

25

Neka gledaju što više filmova i to ne samo hitova koji su ma-nje - više slični jedan drugomu. Neka gledaju stare filmove, neka čitaju i neka idu u kazalište. To je strašno zanimljivo i neka posli-je toga razgovaraju. To je isto učenje zanata. Najbolji savjet na svijetu je da doista što više “upi-jaju”. Kazališna karijera je nešto jako lijepo. Svatko bi trebao bar malo probati raditi u kazalištu, glumiti, svirati, slikati... Uđeš u neki drugi svijet.

Što je najzabavnije u vašem poslu?

Na probama je svakodnevno zabavno. Pogotovo s ljudima okrenutim komediji. Kad neka predstava ide već stoti put, onda si stvarno negdje trebaš dati oduška i zafrkavati se s kolega-ma. Volio sam uletavati sam sebi u predstave. U opernima gotovo redovito napravim neke cameo situacije. Primjerice, uletim na scenu, obučem se u kostim i kad me nitko ne očekuje, zeznem ih. Jednom sam preko pozornice HNK prošao u punoj skijaškoj opremi s pancericama i skijama i naravno nitko više nije mogao pjevati sljedećih pet minuta. Vo-lim napraviti takve neke spačke. •

Ako ste čitajući naslov najprije pomislili na onog junaka Vol-

taireova Optimizma, bili ste u pravu. To je on, neiskvaren, simpatičan i “ludo” zaljubljen mladić Candide koji je cijel-oga svoga života podučavan da živi u najboljem od svih mogućih svjetova. Upravo su ga takvim, kakav je bio i u romanu, uspješno prikazali glumci zagrebačkog Dram-skog kazališta Gavella. Ro-man je parodija filozofije Got-tfrieda Leibnitza koji smatra da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova i da je sve što nam se dogodi najbolje od onoga što nam se moglo do-goditi, a nositelj njegove filo-zofije je Pangloss, Candideov učitelj. Roman je, kao i pred-stava, obilježen satirom i pod-smijehom. Redatelj je naprav-io odličan posao prikazavši sve zgode i nezgode mladoga Candidea u nešto manje od dva sata vrhunske predstave. Pred-stava je obrađena na moderan način koji je osobito zanimljiv

mlađim generacijama. Po-zornica je “prštala” snažnom energijom izazvanom brzom izmjenom scena i ilustraci-jom Candideovih putovanja po cijelome svijetu. Redatelj se ironično poigrao „hitovima“ naše pop scene kao što su sti-hovi iz Rozgine “Bižuterije” do “Tri sam ti zime šaptala ime” grupe Magazin. Posebno je bilo dojmljivo kada je jedan od glu-maca svoj dio uloge započeo iz gledališta. Možete li zamisliti naše iznenađenje kada smo sh-vatili da je jedan od glumaca cijelo vrijeme sjedio kraj nas i promatrao predstavu baš poput ostalih, a zatim ustao i proguravši se kroz gledalište, pridružio se ostalim glumcima na sceni. Iz kritika poznatih hrvatskih novi-nara proizlaze samo pozitivni komentari poput: “Već dugo ‘Gavella’ nije proizvela predstavu tako snažne zajedničke energi-je“ ili pak pohvala redatelju da predstava ima dovoljno razloga da privuče pozornost svakog su-vremenog gledatelja. •

Osvrt na kazališnupredstavu Candide

Tekst: Katarina Širanović, 3.D

Ansambl predstave Candide

TEMA BROJA - Kazalište i škola

26

Oni su bili prijatelji od djetinjstva. Njegova neuništiva ljubav pre-

ma ljepotici postala je njegovo prokletstvo, ali i njegov smisao života. Roksana, čini se, prema njemu nije osjetila veću bliskost od one prijateljske, jer joj je bio odbojan njegov izgled. Kristijan (glumi ga Hrvoje Klobučar) bio je mladić privlačnog fizičkog iz-gleda, ali premalo dosjetljiv da bi izrekao ono što osjeća. Bio je dovoljan jedan pogled da se zaljube jedno u drugo, no Kris-tijan je znao da ona želi osobu koja će joj znati izreći svoje osje-ćaje poetičnim riječima. Kada je Cyrano za to saznao, odlučio je svoj pjesnički talent spojiti s Kristijanovom ljepotom. Njih su dvojica tako postali jedna osoba gotovo savršena za Roksaninu ljubav, iako je Cyrano znao da na taj način zavodi Roksanu za Kristijana.

Kako su se nizali susreti dvo-je zaljubljenih, tako je Cyrano iznova smišljao nove pjesme. Zajedno su osvojili Roksanino srce. Prgavi pjesnik uspio je u svom planu, a Kristijan je oženio svoju ljubav. Sve bi išlo svojim tokom da između njih nije stao Le Guiche (glumi ga Žarko Savić) - zapovjednik koji je že-

lio oženiti Roksanu. Kad je zapovjednik saznao za potaj-nu ženidbu, odlučio je poslati mladića i pjesnika u rat. Pjesnik Cyrano je znao za obećanje koje je Kristijan dao Roksani i u nje-govo ime joj je svaki dan pisao pisma. Pisao joj je tako često, više puta svaki dan, a da za većinu pisama Kristijan nije niti

znao. Le Guiche se želio osvetiti pa je obojicu poslao u borbu i u gotovo sigurnu smrt. Roksana ih je posjetila na ratištu, zagrlila je Kristijana rekavši mu da ga voli zbog njegove duše, i da nje-na ljubav ne bi prestala ni da je ružan. Kristijan je tada posum-njao da ona zapravo voli Cyrana.

Zadnje pismo koje je Cyrano

Tekst: Mateja Radoš 1.C

Ljudske duše na sceniEdmond Rostand – “Cyrano”

Predstava “Cyrano” proglašena je najboljom pred-stavom Gavellinih večeri. Svi oni željni ljubavne tragedije tužnog završetka mogli su 14. 10. pogle-

dati predstavu Edmonda Rostanda – „Cyrano“. Viteza pjesnika Cyrana, prgavog karaktera, ružnog

izgleda i velikog nosa, kojeg glumi Goran Grgić, ništa nije moglo zaustaviti u izricanju ljubavi pre-ma prelijepoj djevojci Roksani, koju glumi Nataša

Dangubić.

Nataša Dangubić kao Roksana i Goran Grgić kao Cyrano

27

posvetio Roksani, bilo je posuto njegovim suzama. Kristijan je naime hrabro poginuo u borbi. Roksanina tuga nije prestajala godinama, a pismo je uvijek bilo na sigurnom mjestu, stavljeno u haljinu blizu njezinog srca. Cyrano joj je svake subote, već star i umoran od života, sljedećih deset godina donosio vijesti iz grada. Klada mu je pala na glavu i nije mu preostajalo još mnogo sati života. Ali, kao i svake subo-te, u 17 sati, nakon oglašavanja crkvenih zvona, pojavio se na Roksaninim vratima. Znajući da je na samom kraju svog života, zamolio ju je da mu pokaže pismo koje je čuvala, kako bi ga pročitao. Znajući riječi pisma, zapravo ga nije čitao, a Roksa-na je napokon uvidjela da je on osoba koju je voljela cijeli život i čije su suze bile na papiru.

Predstava je osvojila mnoga srca. Unatoč oskudnoj sceno-grafiji, tekst je bio taj koji je pre-vladavao. Zaljubljenost u riječi i izražavanje može imati svatko i toga se nikad ne smijemo os-taviti. Riječi su blago pomoću kojeg možemo iskazati najdublje osjećaje, baš kao i ljubav s kojom se uvijek moramo suočiti i nika-da od nje ne odustati. Ova pred-stava upućena je na najvažnije, snažnije od sve ljepote svijeta – ljepotu unutrašnjosti. Ta ljepota ne može se opisati ničime kao što može riječima. Pjesnikova potreba da kaže ono što misli i osjeća jača je od njega samog. Na sceni smo doživjeli ljudske duše. •

Popovski je podrijetlomMakedonac, ali je školo-vanje završio u Moskvi

gdje je i ostao raditi. Smatraju ga jednim od najutjecajnijih rus-kih redatelja. Gotovo je sigurno da je rusko iskustvo utjecalo na kvalitetu izvedbe, u kojoj po konceptu Popovskog odlično glumi čitav niz uglavnom mlađih hrvatskih glumaca.

Predstava se sastoji od dva di-jela. U prvom dijelu radnja prati

dolazak kneza Miškina u mjesto iz kojeg je otišao u mladosti. Upoznajemo kroz karikaturalni prikaz svu bijedu tamošnjeg gra-đanskog života. Dominantan lik je sam knez Miškin koji svojom dobrotom i iskrenošću šokira ondašnje visokodruštvo. Drugi dio više je intimističan i bavi se odonosima glavnih likova kneza Miškina, Nastasije Filipovne, Aglaje i Rogožina. Glavne temekojima se ovaj dio predstave

Tekst: Mateja Radoš 1.C

Ili nemamo dostojanstva ili nam je ono važnije od

svega

Predstava Idiot u ZKM-u

Predstava “Idiot” dramatizirana po istoimeomromanu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog

postavljena je na scenu Zagrebačkog kazalištamladih (ZKM) u sezoni 2011/2012.

Dramatizaciju i režiju ovog opsežnogromana potpisuje Ivan Popovski

Scena iz predstave “Idiot”

TEMA BROJA - Kazalište i škola

28

bavi su pitanja ljubavi, života i smrti. Frano Mašković u ulozi Lava Nikolajeviča zasigurno je poda je odličan i sigurno je-dan od boljih hrvatskih glu-maca. Uz njega tu su i Goran Bogdan, Milivoj Beader, Nina Violić i mnogi drugi. Sva tema-tika ljudskog stradanja po kojoj je Dostojevski i poznat i veoma teatralan, skliznula je u poza-dinski nevidljiv plan, upravo zbog bogatstva scene i teksta glumaca. Svaki glumac dobio je svoj proctor ocrtan detaljima scenske prisutnosti te uspostav-lja put zajedničkog razumijeva-nja, a samim time i prihvaćanja publike. Haljine s volančićima, romska glazba, čak i kiša, snijeg i snažni vjetrovi bili su dio ove predstave. Na kraju tog izuzet-

no umjetničkog ploda rada re-datelja i svih glumaca, svi su gledatelji shvatili istu pouku - ili nemamo dostojanstvo, ili ga držimo daleko dragocjenijim od bilo koje precijenjene materi-jalne stvari (ovom slučaju nov-ca). I mladi su bili oduševljeni. “Nevjerojatna predstava. Misli-li smo da nećemo izdržati to-liko dugu predstavu te da će nam jedini komentari biti zije-vanje širom otvorenih usta. No, predstava je prevazišla sva naša očekivanja. Scena je dotjerana na najbolji mogući način, a glumci, rekviziti pa čak i glazba bili su izuzetno zanimljivi i uvjerljivi,” bili su komentari učenika prvih razreda naše škole. Iako pred-stava opisuje prošle, davne dane 19. stoljeća u Rusiji, jednako je

toliko i suvremena. I danas se suočavamo s istim problemima - manjkom dostojanstva, ne-pravdom te najvećem problemukoji nas uništava duševno i fi-zički - novcem. S razlogom jeproglašena najboljom predsta-vom prošlogodišnjih 27. Gave-llinih večeri. Dostigla je najviše standarde te u svakom gledatelju pobudila snažan doživljaj tom bogatog ruskog duha.

Popovski je 595 Fjodorovihstranica sažeo u 3 sata i 45 mi-nuta, s odličnom izvedbom i iz-vanrednim glumačkim ansam-blom. Uz suze i smijeh doživjeli smo još jedno djelo ruske knji-ževnosti te proveli nezaboravnu teatarsku večer. •

Plakat za predstavu “Idiot” Scene iz predstave “Idiot”

29

Publika kojoj je pred-stava uglavnom namije-njena su učenici, iako

je i za širu publiku ova pred-stava dobrodošlo repertoarno osvježenje. Kao i ostatak pred

stave u produkciji neovisnog Te-atra 2000 kroz koji se u posljed-nje vrijeme stvaraju predstave manjeg formata, naglašene per-formativnosti i političkog/po-etskog naboja i ova je predstava

svježa i neuobičajena. Revitali-zacijom jednog od ‘kamena te-meljaca zapadne civilizacije’,trojac Matula-Marinović-Ko-vač približio je kazalište školi (učenicima) interpretacijom

Tekst: Katarina Širanović, 3.D, foto: Lucija Radeljić, 3.D

Improvizacija na Homera

Intervju s glumcima i redateljem predstave Ilijada

U unajmljenom prostoru kazališta Vidra, u osebujnoj izvedbi Vilija Matule, Nikše Marinovića i Marija Kovača te u režiji Marija Kovača, postavljena je

Ilijada, i to baš onih šest ključnih pjevanja koja se obrađuju kao lektira u prvomrazredu gimnazije.

Mario Kovač, redatelj i glumac predstave “Ilijada”

TEMA BROJA - Kazalište i škola

30

Homerovog epa. Predstava po-činje laganim skandiranjem pod neutralno bijelim svijetlom, na praznoj pozornici, kad glumci prvih petnaestak minuta govore stihove, razvija se preko igranja fizičkim i lutkarskim kazalištem te novomedijskim live streamom, istodobno predstavljajući mali uvod u kazališnu umjetnost. Ni-malo udžbenički, nego izvođački sustavno i dramaturški logično, ‘Ilijada’ se od spjeva za bubanje napamet pretvara u dramu koja, izvedena na pozornici, postaje punokrvna drama u kojoj se od-slikavaju ljudske sudbine i pro-blemi igrom koja je u svojoj biti smiješna i nevjerojatna, ali po-staje na trenutak tragična, toliko da izaziva i suze i katarzu.

Otjeloviti riječi u predstavu nije nimalo lak zadatak. O tome

smo razgovarali s redateljem Marijem Kovačom i glumcemkoji je intepretirao likove Hek-tora i Ahileja, Nikšom Marino-vićem.

U čemu je aktualnost Ho-merove Ilijade?

‘Vječno se vrti kotač bitka!’ Samo spominjanje riječi pomir-ba u zadnjem prizoru podsjeća na današnje aktualnosti u svi-jetu. Stvari su ostale gotovo iste, ono što se mijenja je napredak tehnologije, koje zapravo dovo-di samo negativne strane. Pove-zanost je i sa štitom i njegovom izradom. Danas imamo bespi-lotne letjelice, a nekad je išao junak na junaka. Svaki je uzeo svoje koplje i štit i išli su u bitku. Danas neki američki vojnik sje-di sa svojim joysickom u bazi i

ubija ljude 3000 km dalje. Mi pokušavamo ukazati na to da su se ratovi uvijek vodili i vodit će se, a mi tu ne možemo ništa. Ponudili smo jedan švedski stol ideja od kojih će svatko uzeti ono što mu je zanimljivo.

Kakav je osjećaj biti glumac i redatelj u isto vrijeme i u istoj predstavi?

Redatelj je u kazalištu izmi-šljotina 20. stoljeća. Prije nismo imali redatelja i nismo ga poz-navali u tom obliku. Redatelj je po meni prvi gledatelj predstave. Ima ona anegdota koja kaže da je redatelj nastao tako što je me-đu jednakim glumcima postojao jedan koji je glumio malo lošije od ostalih, ali je zato imao potre-bu svima ‘soliti’ pamet, pa su mu glumci rekli ajde ti sjedni tamo u prvi pred pa od tamo naređuj,

Razgovor s redateljem i glumcima predstave “Ilijada”

31

a nemoj nam kvariti sve tu na pozornici. U svakoj šali ima i pola istine. Uloga glumca i re-datelja meni nisu strani. Kada ja glumim volim reći da je to imperija koja uzvraća udarac. U meni je to isto i ta granica mi ne postoji na taj način. Volim imati odnos i da kad režiram da sam i na pozornici. Način na koji re-datelj radi je stvar ukusa.

Jesu li intermezza improvi-zirana ili postoji dogovoreni tekst?

Intermezza su napravljena, ali nisu toliko fiksirana, u njima uvijek ostavljamo, pokekad i pre-više prostora za dodatnu impro-vizaciju, a zapravo su čvrsta u svojoj izvedbi, prije premijere. Ne prepuštamo baš puno toga slučaju, već su ti intermezzi jed-na konstrukcija koje se mogu mijenjati.

Svjetla također igraju veliku ulogu, kad se svijetla upale gubi se ta jedna iluzija kazališta, već postaje neka privatna priča, a ipublika prati taj ritam te se ta-ko uvlači u Homera. Ideja je opustiti publiku.

Negdje u 19. st. smatralo se da ne postoji obrazovan čovjek koji ne poznaje klasičnu umjet-nost. Smatralo se da grčka mi-tologija obrazuje čovjeka. Što vi mislite o tome?

To se danas gubi svugdje osim u klasičnim gimnazijama. Ja sam studirao latinski i grčki jezik. Završio sam klasičnu gim-naziju i to mi je od malih nogu bilo štivo koje sam volio tako da na to gledam malo iz druge perspektive. Činjenica je da je

latinski jezik jedan ogroman pe-riod vremena bio službeni jezik u mnogim državama i prenosio najdavnija znanja zapadne civi-lizacije. Počeci ovog oblika ka-zališta, vezano primjerice uz Homera, s ove komične strane. To je jako zapostavljeno, zato jer za praćenje takvog sadržaja je potrebna velika koncentracija i pažnja publike. Danas nažalost se sve što ide u neku širinu znanja smatra gubljenje vremena te se ta klasična strana počela tretirati kao dio luksuza. Mi smo se oku-pili jer volimo taj tip kazališta, volimo klasičnu filologiju. Mi pokušavamo prikazati da treba imati povjerenja u mladu pub-liku. Svi su nam govorili: ‘ah ta Ilijada, to vam nitko neće doći, srednjoškolci nemaju vremena istrpljenja za tako nešto’, ali tonaprosto nije istina. Imaju, sa-mo im to nitko ne nudi, nitko nema povjerenja u njih, pa oni nemaju mogućnost testirati svo-je strpljenje i svoju koncentra-ciju. Tih 6 pjevanja koje smo odabrali, htjeli smo napraviti nanenametljiv način. Znali smo da će tih 15-20 minuta biti teškihpublici za izdržati neovisno otome koliko su stari. U sljede-ćem pjevanju dodajemo pokret, zatim i rekvizite, postupno do-dajemo i svijetlo i tek u zavr-šnom pjevanju dodajemo glaz-bu te na kraju i stepenište koje podsjeća na amfiteatar. Oni na-ši dijelovi su improvizacija na temu. Sudjelujemo s publikom, ne pravimo se da ih nema. Neke večeri u nam dobre, gdje si do-bro pašemo i nadopunjavamo,

a u nekim pak pogriješimo to-nalitet, lovimo se. Meni, kao nekome tko nije prvenstveno glumac nego redatelj to je veli-ki gušt. Osjećam se kao neki nogometaš Ponikvi ili Sesveta koji igra s Messijem ili Neyma-rom. Lovim, pokušavam se sna-ći, učim i mislim da bi svaki ko-lega redatelj trebao okušati u to-me. Mislim da bi i njihov posao time profitirao.

Doživljavate li vaš posao kao posao ili životni poziv?

Kao životni poziv, nema tu dvojbi! Ne mogu zamisliti da ka-zalište itko doživljava kao posao. Meni je kazalište 24 sata dnevno, predstave, probe... Ne znam kada sam imao zadnji dan u životu u kojem nije bilo kazališta, mislim da bi nastala fizička reakcija na

Vili Matula, glumac iz predstave

TEMA BROJA - Kazalište i škola

32

takvo nešto. Ovo ljeto sam imao zadatak naučiti stihove Ilijade i guštao sam. Dao sam si zadatak naučiti 4-6 stihova dnevno i to mi je baš bio gušt.

Jeste li zadovoljni odjekom predstave među školama?

Za premjeru smo inzistirali da pola dvorane budu srednjoškolci. Oni su bili na svim predstavama. Škole dobro reagiraju. Testirali smo i u školama za vodoinsta-latere i za gimnazijalcima koji imaju predznanje i neki afinitet, Došli su gledati predstavu i os-tali oduševljeni.

Nikša Marinović je svojom interpretacijom uspio prizvati junački duh epohe koji je pro-slavila Ilijada.

Kako ste se odlučili za glu-mačko zanimanje i jeste li odu-vijek znali da ćete biti glumac?

Ne, to je bio splet okolnosti. Prije prijemnog sam jednom bio na sceni i nisam krenuo tim putem od malena. Tu sam odlu-ku donio pred kraj Akademije. Bavim se i glazbom.

Koji lik biste voljeli odigrati na sceni?

Uvijek su me interesirali ne-gativni likovi, činili su mi se zanimljivijima od pozitivnih. Upsihološkom smislu takvi liko-vi nam pružaju mogućnost iz-nošenja vlastite sjene pred ljude. Svi mi se najčešće predstavljamo pomoću maske koja nije ništa drugo nego uljepšana verzija nas samih, naš izlog sa najskup-ljim artiklima, naša predstava o tome kako bi htjeli da nas drugi per-cipiraju. Naša sjena sa svim

svojim manama ostaje potisnuta i zakočena jer se bojimo da se slučajno nećemo svidjeti drugi-ma kad budu suočeni s njom stoga radije ostajemo u okviru ustaljenih društvenih konvenci-ja i normi lijepog ponašanja ko-je se prilagođava okolini i time gubi na spontanosti i prirodnos-ti. Igrajući “zle” likove, glumac je u mogućnosti istražiti vlastitu sjenu, prokopati malo po njoj i vidjeti što sve tu ima. Mefisto se tu čini logičnim izborom jer posjeduje mnoge unutrašnje slojeve, jer je “kralj svih negati-vaca” . Upravo mi je zbog te svoje kompleksnosti kojom ponekad briše razliku između dobra i zla intrigantan lik. Svi smo mi du-alna bića i sa dobrotom i zloćom u sebi, samo je pitanje što nam češće prevagne.

Uspješni ste i u bavljenju glazbom? Kakav je osjećaj izaći na scenu kao glazbenik, a kakav kao glumac? Ima li uopće raz-like?

Muzika je moj drugi poziv iu njoj guštam kao “prase u bla-tu”. Na scenu kao muzičar u zadnje vrijeme izlazim sam jer sam se otisnuo u kantautorskevode, a kao glumac dijelim sce-nu sa svojim kolegama. Tu vi-dim razliku, nadalje, kao mu-zičar imam gitaru iza koje se ponekad mogu uspješno skriti, dok na sceni najčešće nemam pomagala. Ipak, sve je to dio performerskog poziva, i jednim i drugim se bavim dovoljno dugo da razliku danas gotovo da i ne osjećam. •

Nikša Marinović, glumac iz predstave

33

Kazalištem se počeo ba-viti početkom rada u školi jer kako kaže:

“Drama i pozornica su slika kao prikaz i kritika svijeta u kojemživimo pa su, osim toga, odličan medij i pomoć pri odgoju uče-nika, naime pomažu jasno bez

mnogo pametovanja razdvojitisvjetlo od tame, dobro od zla, amladim talentiranim učenicima omogućuju ostvarenje glumač-kog sna.”

Profesor Škifić se bavi i pisa-njem, autor je predivnog poetič-nog romana o odrastanju na

otoku Priča o četiri čempresa i dviju prekrasnih zbirki pripo-vjedaka, Let leptira i nedavno tiskane Od jutra do sutra/Adios amigos.

Zbog posebnog, često ne-konvencionalnog pristupa po-dučavanju te zalaganja za dobro,

Tekst i foto: Ivana Zefkić, 1.A

Ljepota će spasiti svijet

Intervju s profesorom Borisom Škifićem

Razgovarali smo s prof. Borisom Škifićem iz Splita, voditeljemDramske družine Druge jezične gimnazije o vođenju dramske skupine,

ali i o drugim temama.

TEMA BROJA - Kazalište i škola

34

lijepo i istinito, omiljen je među učenicima, a gostovao je i u tele-vizijskim emisijama (Safari duha i Normalan život) te u javnom životu ponekad je prisutan kroz intervjue u novinama i u javnim predavanjima.

Svoje stavove iznosi bez au-tocenzure, otvoreno i beskom-promisno.

Već sedam godina zaredom sa svojim dramskom skupinom sudjeluje na državnoj smotri

Lidrana, šest godina sa skup-nim nastupima i sedmu godinu s pojedinačnim scenskim nastu-pom. U čemu je tajna vašeg us-pjeha koji, očito, nije slučajan?

Tajna uspjeha je u učeniku. Sve što se u školi može nazvati uspjehom, na ovaj ili onaj način, povezano je s učenikom. Bez učenika svi smo mi mrtvo meso, ne misleći samo na školu. Hoću reći, učenik može pozobati svo znanje ovoga svijeta, ali bez kva-litetnog učenika kao kvalitetnog

čovjeka, mrtav je ovaj narod, ova država i sve ostalo je mrtvo kao mrtvi pas negdje uz cestu, napušten i izmrcvaren. Ako to netko kojim slučajem ne može shvatiti, a trebao bi shvaćati, on-da bi zaista trebao žurno preis-pitati stupanj retardacije svojeg mozga. U tom procesu k uspjehu pri odrastanju važnu i ponekad ključnu ulogu ima učitelj. Biti stalno među najboljima u lidra-novskom okruženju, i to u naj-zahtjevnijoj i najprestižnijoj ka-tegoriji, skupni dramski iskaz, jeste uspjeh. Posebno za učenike, ili samo za učenike, jer mnogi od njih kroz to djelovanje os-tvaruju svoje snove. Kažem ja njima, nikada nemojte odustati od svojih snova. Mislim da su većina od njih svim tim nastupi-ma ostvarili neke svoje snove, a posebno se to može reći za troje učenika koji su upisali nakon Dramske Akademiju,uz to neki glume kao profesionalni glumci, a neki maturanti se spremaju za Akademiju sljedeće godine, no svi skupa su na probama i na nastupima uživali kao u nekom čudesnom snu. Svakako ne treba zaboraviti da bez rada nema us-pjeha jer ključ svakog uspjeha je rad i to i nije neka tajna. Jednom tjedno, a prije svakog nastupa svakodnevno bar dva tjedna, ka-da nakon nastave svi odlaze kući pjevajući, mi ostajemo na pro-bama tri do četiri sata, ovisno koliko su umorni.

Što se događa na vašim pro-bama, jesu li zanimljive?

Učenici na probama glume, dorađuju i mijenjaju tekst, glu-

35

me, mijenjaju scenu i sve osta-lo što treba kako bi konačna predstava izgledala baš onako kako smo zamislili. Ništa se ne prepušta slučaju, mada učenici mogu do zadnjeg trenutka pred izlazak na scenu promijeniti nešto što im se čini kvalitetnije za samu izvedbu. Ja im vjerujem, ipak dužni su obavijestiti mene i ostale glumce o tome. Bilo kak-vo iznenađenje na samoj pozor-nici moglo bi ukočiti ostale iuništiti predstavu. Ipak oni ni-su profesionalci mada se često ponašaju profesionalnije od sa-mih profesionalaca. Inače na pro-bama je strašno veselo i razi-grano, učenici se smiju bez pre-stanka. Uostalom takva bi atmo-sfera trebala biti i u razredu pri nastavnom procesu. Vesela i opuštena. Sve naše predstave su na neki način smiješne, a učenici na probama svojim duhovitim upadicama sve skupa učine još smješnijim. Zanimljiv je taj pro-ces stvaranja predstave, zanim-ljiviji i od same konačne izved-be. Kada započnemo s radom to je jedno, a na kraju to je nešto sasvim drugo. Sve se može mi-jenjati i mnogo toga se promi-jeni, mada nikada ne napuštamo osnovnu ideju i zamisao. To je kao neko čarobnjaštvo. I nikada ne znamo kako će sve skupa to završiti. Zanimljivo putovanje u kojem su oni glavni putnici, a ja sam tu kako bih pokrenuo brod, kormilario, spasio ako se netko utapa i dodavao naftu u motor kako se ne bi ugasio. Jed-no je sigurno, da nema njihove kreativnosti i njihovog truda, ne

bi bilo ni predstave ni uspjeha. Da nema njih ne bi, uostalom, bilo ni škole, a ne bi onda bilo ni nas.

Izaći na scenu, izložiti se po-gledima, vlastitim glasom i ti-jelom oživjeti neki lik nije lako. Kako prepoznajete učenike koji se mogu nositi s takvim izazo-vom?

To me često pitaju, a to pre-poznavanje je veoma jednostav-no mada ja na to pitanje ne znam odgovor. Ima nešto što je na prvi pogled prepoznatljivokod učenika kada u njemu tražiš glumca. Nešto u njegovom po-gledu, pokretu, stavu, nešto u izgovaranju riječi, nešto kao ča-robna spontana izvorna snaga, nešto čemu ja ne znam ime.

Vjerojatno profesionalci znaju o čemu se radi i mogu to imeno-vati. Svake godine je audicija i ona traje skoro cijelo prvo po-lugodište jer je zainteresiranost za upad u Dramsku velika. To što neki nastavljaju glumom, što neki upisuju Akademiju, a go-tovo svi zavole glumiti i donekle dobro odigraju svoju ulogu, to je valjda sigurni znak da sam do-bro odabrao i da sam ih dobro vodio. Osim odabira jednako je važno podijeliti im uloge koje im odgovaraju kako se ne bi mnogo mučili pri transformaciji.

Kazalište je kolektivni čin. Unutar dramske skupine stvara se posebno zajedništvo. Što se događa kad se svjetla pozornice ugase,kada učenici završe sred-

TEMA BROJA - Kazalište i škola

36

nju školu, održavaju li članovi skupine međusobne kontakte i kontakte s vama?

U Dramskoj kao i u razre-du mora postojati jasno vidljiva granica između učitelja i učeni-ka, to je zdrav odnos. A oni, ka-ko čujem ostaju u kontaktu i na-kon završetka srednje. Njima su,bar tako kažu, ti dani Dramskenezaboravni. Mene sretnu po-nekad i to su posebno radosni susreti. Neki su nakon završetka škole htjeli nastaviti raditi sa mnom, no ja sam ih uputio is-tinskim profesionalcima koji taj posao rade puno bolje od mene.

Nakon završetka srednje škole neke sam uspješno pripremio za prijemni na Akademiji. Znaju mi reći da su im značajnije go-dine na Dramskoj nego na Aka-demiji, no to nije objektivno mišljenje.

Što mislite o škifićizmu?Eto, natjerali ste osmijeh na

moje lice tim pitanjem. Net-ko će reći da sam narcisoidan, ali ne mogu drugačije, volim škifićizam i točka. Pritom ne mislim posebno na sebe, nego isključivo na značenje tog ču-desnog izma. Nije to moja ide-ja, naziv, značenje i ostalo. Uče-

nici su to izmislili. Kažu oni dasu škifićisti i da vjeruju u škifi-ćizam. Nešto kao, urbi et orbi, nova vjera koja vjeruje u Sveto trojstvo od poštenja, istine i do-brote. Zar to nije prekrasno? Ako me uvjerite da je škifićizam promašaj, ja ću se zapaliti nasred nekog splitskog trga ili negdje u nekoj mračnoj ulici kako ne bi moje samospaljivanje shvatili kao neku predstavu ili, ne daj Bože, kao neki performans, glu-pariju koju netalentirani egzibi-conisti nazivaju umjetnost i se-be uporno etiketiraju novim umjetnicima. Kada bi bilo više škifićista, vjerujte mi, svijet bi iz-gledao mnogo ljepše i poštenije.

Što vam je najvažnije u životu?

Bez dileme, dobrota. Čovje-kova dobrota je smisao života. Ništa ljepše nema niti važnije od ljudske dobrote koja se očituje u čovjekovom djelu. Ili bolje reći plemenitost, dobrota bez raču-na. I ljubav. Naime, dobrota je izbor, a ljubav nužnost. Bez do-brote se može, možeš biti zločest, sebičan, bijeda od čovjeka, ku-kac izgubljen u prašini svakod-nevnice, to je tvoj izbor, ali bez ljubavi, kao i bez kisika, nema života. I ljepota, ona je kao vječna potraga za svrhom života.

Kada ste trebali odabrati svoj životni put, odabrali ste biti profesor, zašto baš profesor?

Nikada, zapravo otkad sampočeo biti svjestan sebe i svog postojanja, nisam želio ništa drugo nego biti učitelj djeci.Oduvijek. Bez obzira što pone-kad pomislim da sam promašen

Dubrovnik, Državna smotra LiDraNo

37

i da sam mogao nešto drugo ra-diti jer sve što radim je pijesak na vjetrometini svakodnevnice. U treptaju oka vjetar raznese sav pijesak koji ti pokušavaš sačuvati i pretvoriti u zlatna zrnca. Mo-gao sam, ali ne bih bio sretan u svom poslu. Djeca su mi nešto najljepše na svijetu što postoji i najveći mogući izazov, sačuvati neiskvarenu ljepotu iskrenosti unjima. Učiti ih i podučavati ka-ko biti čovjek, zar to nije čudo-tvorstvo, magija. Dobri učitelji su čudesni čarobnjaci ovog svijeta! Mene su podučavali prekrasni profesori, a jednako tako su bili i dobri ljudi. Teško je biti dobar učitelj ako nisi dobar čovjek. Davno slušajući te divne ljude kako pričaju prekrasne priče,poželio sam biti na njihovom mjestu i tako je to počelo, i da nisam tada tako odlučio, zamis-lite, nikada se ne bismo upozna-li i nikada ne bismo razgovarali, kakva bi to šteta bila.

Kakvi su vam kriteriji pri ocjenjivanju, te razlikuju li se mnogo od kriterija vaših kolega?

Po meni više vrijedi jedna pohvala nego tisuću pokuda. Mislim da bi bilo pametno uki-nuti ocjenjivanje jer kada učenik uči za ocjenu, to je sigurni pro-mašaj. Ne trebam vam napomi-njati da finski učenici se počinju nešto malo ocjenjivati tek nakon šesnaeste godine i postižu dale-ko najbolje rezultate na europ-skoj razini. Ne stvaram neku posebnu filozofiju oko ocjenji-vanja. Nikada se ne postavlja pi-tanje oko neke nagrade ako je zaslužena, no tražim odgovor-

nost za ponašanje kao i za uče-nje i zbog toga ponekad djelu-jem strogo pri objašnjenjima i ocjenjivanju, ali prije svega s do-brom namjerom. Ako nekome pri zaključivanju nedostaje ocje-na za bolji prolaz, ni oko toga se ne pravi nikakav problem. Izaći ususret učeničkom htijenju, po meni je osnovni zakon svakog učiteljevanja. Ne postoji srednjaocjena, to je izmišljotina za ne-sposobnost. Neke ocjene su važ-nije od drugih. Jedinica je prolaz-no stanje, nikada konačno. Ko-načna jedinica je poraz za svih nas. Iz školske zadaćnice nikada ne dajem negativnu ocjenu. Po-vrijediti ga na njegovo pisanje o sebi ili svijetu u kojem živi je-dinicom nema smisla, vrhunska nepedagoška budalaština i za-tvaranje mogućnosti promjene na bolje. Ne zanimaju me mno-go podatci o piscu, već razmiš-ljanje o piscu i njegovoj poetici stvaranja. Volio bih kada bih uspio podučiti učenike da više razmišljaju nego što uče. Da ima-ju svoj stav. Nažalost državna matura je ukinula ono bitno i najvažnije kod učenika, njegovu osobnost i kreativnost. Jednom sam rekao da državna matura, na ovaj način koncipirana, pravi od učenika zombije, i svake godine sam uvjereniji u to. Sto posto. U razredu postoje sve ocjene jer kako je svaki učenik poseban na svoj način, tako je poseban i razred kao i atmosfera u raz-redu. Ako netko nije naučio, ne praštam, praštanje dovodi uče-nika u zabludu da će tako i u životu bez rada moći pošteno

živjeti, no ako sve nauči i do-bije odlično, odlično mu i ostaje nakon jedinice, to nije nikako dobar kao neka srednja vrijed-nost njegovog znanja. A je li se to razlikuje od kriterija mojih kolega, iskreno nemam pojma, nikada ne gledam ocjene mojih kolega niti me zanima kako oni ocjenjuju. Moguće probleme sučenicima kao i ocjenjivanje rje-šavam isključivo u razredu i nig-dje drugdje.

Kako gledate na vaše profe-sore, sada kada ste i vi profesor?

Već sam govorio o tome, oni su krivi što sam zavolio ovaj po-sao i prije nego što sam znao što me čeka. Nije uspjeh doživjeti mirovinu u razredu, uspjeh je do mirovine voljeti biti u raz-redu. Sada znam koliko sam ja još daleko od njihovog umijeća i njihove dobrote, sada znam koliko im je ponekad bilo teško sa mnom, sada posebno cijenim njihov trud u promjeni mojeg pogleda na svijet, sada znam kako sam nekada znao biti ne-pravedan prema njima i žao mi je zbog toga. Nigdje nisam upo-znao tako predivne ljude kao u vremenu dok sam se školovao. Čovjek osobno ne mora biti idealist, no u razredu je to na neki način poželjno i svojstveno je svakom poučavanju. Sjećam se tih profesora koji su u cjeli-ni svog bića bili idealisti, imali ideale i vjerovali u njih, i zato su bilo uspješni, i voljeni od nas učenika. I zato ih se sjećam i ni-kad ih neću zaboraviti. Ako vam netko kaže da nema danas ideala, vjerujte, to je samo nje-

TEMA BROJA - Kazalište i škola

38

gov alibi za svoju promašenost i odustajanje od čovjekoljublja. Ideale ne nagriza vrijeme niti ubija moda, ideali su vječni.

Kad ste u sebi osjetili poziv pisca?

Čini mi se da pisac kao i biti učitelj nije poziv. Pisac je pisac ako je umjetnik. Danas ima to-liko zanatlija koji pišu pa se na-zivaju piscima da je to prešlo u totalnu histeriju. Tisuće njih tu-mara okolo polupismenim po-ljanama i urlaju, mi smo pisci itko nam što može. Nadam se danisam jedan od njih. Laki po-vijesni romani od pet pomalo nepismeno napisanih tisuća stranica, degutantna pornogra-fija koja ima dotične točke s književnošću koliko i magarac s nuklearnom fizikom, romani koji nalikuju na laku poslijepod-nevnu trač zezanciju uz bljuta-vu kavu s mlijekom, novinarikoji umišljaju da su pisci jer supismeni i znaju sklopiti reče-nicu, a i znaju tipkati po tipkov-nici, recenzenti i kritičari koji djeluju kao šira piščeva mafijaška obitelj, izdavačke kuće koje su u biti lopovske polumafijaške tvorevine pa kradu gdje stignu i jedina im je mudrost kako štolakše oderati kakvog pisca i ko-žu skinuti s njega. No je li moje pisanje nešto vrijedi i jesam li možda umjetnik, i hoću li os-taviti trag ljepote iza sebe kada me ne bude, na to pitanje ne znam odgovor. Počeo sam pisati zbog liričnosti pogleda mada ni-sam pjesnik. Zbog ljubavi i zalju-bljenosti, i tada sam osjetio nešto u sebi što me pokreće. Ne znam

je li to bio taj osjećaj i jesam li ja rođen za pisca, ali čovjek se za to rodi, to se ne može naučiti nigdje pa ni u ovim novonasta-lim lopovsko budalastim škola-ma kreativnog pisanja za naiv-ne, nadobudne i dokone. Te ško-le su kao kada vračare dođu uselo i liječe sve odreda te im predviđaju budućnost bacanjem graha na stol, pokupe lovu i svu zimnicu, ostave iza sebe pustoš i glad te nestanu ne ostavljajući trag iza sebe. Kada pomislim na te škole, smijem se, a plače mi se.

Na kojeg se pisca ugledate? Koje vam je najdraže književno djelo?

Ne znam odgovor na to pi-tanje. Mogu reći koje pisce vo-lim, možda sam se na nekog od njih i ugledao. Ruske realiste vo-lim posebno, to je ljubav na prvi pogled i tu ja nisam mogao ništa promijeniti da sam i htio. Kada pomislim na Gogolja, srce mi stane, čega bi se on svega napisao da se probudi u ovoj Našoj Li-jepoj. A tek Dostojevski, kakve

bi on sve lihvare pronašao i os-likao, svake vrste onih koji su se obogatili na tuđoj nevolji. Idiot je moja Biblija. Mogu ga čitati bilo kada i bilo gdje. Ne ostavlja me nada da će se neka događanja drugačije rasplesti u romanu. Posebno kada se pred Miškinom susretnu Aglaja Ivanovna i Nas-tasja Filipovna u borbi za čo-vjeka kojeg vole i bez kojeg bi mogle umrijeti. Pokušavši stvo-riti savršenog dobrog čovjeka, Dostojevski je idiota Miškina stvorio spojivši don Quijotea i Isusa, meni pored Miškina, dva najdraža lika iz ljudske povijesti od nastanka civilizacije do da-nas. Eto, ako postoji kakav pisac kojega bih volio sresti i popričati s njim, onda je to Dostojevski i Gogolj, rado bih sreo i Camusa, trio fantastikus, no iznad svega volio bih cijeli svoj život puto-vati s Isusom, don Quijoteom i Miškinom. Zauvijek viteški. Naša Dulcineja, kojoj bismo po-klanjali sve naše uspjehe na putu, bila bi Aglaja Ivanovna. •

Dramska skupina Druge jezične gimnazije, Državna smotra LiDraNo, Šibenik 2010.

39

Jedan od vrlo uspješnih vo-ditelja dramske skupine I. gimnazije u Zagrebu je

i profesor hrvatskog jezika i književnosti Ivan Janjić. U stu-dentskim danima kao dio grupe s kolegama kroatistima drama-tizirao je “Jeđupku Mikše” Pe-legrinovića koju su izvodili od Pule do Dubrovnika i postigli izniman uspjeh. Od 2001. nas-tavnik je hrvatskoga jezika po zagrebačkim osnovnim i sred-

njim školama gdje vodi dram-ske grupe. Od 2007. radi u Prvoj gimnaziji.

Koliko dugo djeluje dramska skupina u vašoj školi?

Budući da sam bio učenikom Prve gimnazije u ratno vrijeme (1992. – 1996.), a tada je škola iz centra grada otišla preko Save u novoizgrađeni objekt, sjećam se novije povijesti moje škole i os-nutka dramske skupine, čiji sam bio član. Profesorice Sikavica i

Dujmović Markusi te profesor Lovrić inicirali su odličnu pred-stavu Stiske vježbe. To su bili i prvi dani smotre LiDraNo. Na-kon toga slijedio je kontinuirani rad spomenutih profesorica s učenicima te izvrsni rezultati na županijskim i državnim smotra-ma LiDraNa. U Prvu sam se vratio u jesen 2007. te sljedeće godine započeo s radom dram-ske skupine. U šk. god. 2009./10. oživjeli smo nevjerojatan tekst

Školske predstave morajuprestati biti samo školske!

Dramske skupine u zagrebačkim gimnazijama

Interes za kazališnu umjetnost u školama pokazuju mnogi učenici. Kako bi omogućili razvoj njihovih talenata, škole u ponudi izvannastavnih

aktivnosti njeguju rad dramskih skupina. Profesori hrvatskog jezika suuglavnom voditelji dramskih skupina. O načinu rada, interesu učenika za

kazališnu umjetnost, pedagoškim učincima dramskog izričaja te problemima s kojima se susreću, razgovarali smo s troje profesora zagrebačkih gimnazija,

prof. Ivanom Janjićem (Prva gimnazija), prof. Ivanom Pavlovićem(Druga gimnazija) i voditeljicom dramske skupine naše škole,

prof. Andrejom Kosović (Deseta gimnazija)

Intervju: profesor Ivan Janjić

Školske predstave morajuizići iz školskih zidova

Tekst: Nika Vugdragović, 1.A, foto: Ivan Janjić

TEMA BROJA - Kazalište i škola

40

Kralj Gordogan našega Rado-vana Ivšića koji je probudio duh kazališne umjetnosti u školi. Gordogana smo igrali u Booksi, u Muzeju za umjetnost i obrt te sudjelovali na Tinovim danima u Vrgorcu. Nakon toga samo su se nizale predstave: Begovićev Kvartet (s kojim smo bili na dr-žavnoj smotri), Gudulićeva Du-bravka i Bajsićeva dramica Gle, kako dan lijepo počinje, koju smo igrali u Ohridu u Make-doniji.

Kako prepoznajete talenti-rane učenike zainteresirane za glumu?

Nekoliko je načina pronalas-ka glumaca: na početku svake školske godine voditelji izvan-nastavnih aktivnosti predstave se učenicima prvih razreda i po-zovu ih na sastanak, u školi se događaju priredbe i koncerti koji uvijek izbace učenike koji vole scenu, često mi kolegice u zbor-nici sugeriraju da neki učenici na nastavi pokazuju glumačke talente i sl. Međutim uvjeren

sam da dramska umjetnost, kao i njene ostale prijateljice umjet-nice, imaju mistične karakterne crte i da postoji nevidljiva sila koja privuče glumca i tekst.

Koji su pedagoški učinci dramskih skupina?

Dramski pedagoški rad ide-alan je način za razvoj osobe. Proces nastajanja predstave nudi beskrajne mogućnosti. Kad se nađemo na početku, nemamo ništa osim polaznog teksta. A onda čitaće probe, podjela uloga, režiranje predstave. Trenutak pr-

vog izlaska na scenu, igranje na pozornici, gluma, traženje sebe u tekstu... Osjećaj da si stvorio nešto novo i da je stvoreno dio tebe neprocjenjivo je životno iskustvo.

Stvara li se u kazališnoj sku-pini posebno ozračje zajedniš-tva?

Bez zajedničkoga duha ne-ma ni predstave. Uvijek volim raditi s različitim generacijamaučenika koji se povežu i ta pri-jateljstva postaju trajna. U svi-jetu komunikacije lišene iskre-nosti i pokazivanja osjećaja, ba-viti se kazalištem gotovo da po-staje subverzija. Inzistiram naotvorenosti, iskrenosti i prepuš-tanju drugome, što na početku učenicima i nije baš lako. Za-leđenost mlađih generacija za-brinjava i ulijeva strah, stoga ka-zalište ima terapijski učinak.

Kako odabirete predloške za vaše predstave?

Za razliku od profesionalno-ga kazališta, mi (kazalište u školi) maksimalno smo neopterećeni i tu slobodu trebamo maksimalno iskoristiti. Jesmo li toga svjesni?

Dramska skupina Prve gimnazije izvodi Dubravku 2010./2011.

Dramska skupina Prve gimnazije, Kralj Gordogan 2009./2010.

41

Repertoari školskih pred-stava odličan su pokazatelj duha vremena. Trend su improvizaci-je i učenički dramski tekstovi. Teme su bljutavo oponašanje stvarnosti i hipersocijalrealizam. Učenike se guši sumornim te-mama svakodnevice. Učenici napozornici glume učenike. Od toga mi se povraća. Cijela je povijest dramske književnosti strpana u zapećak. Hrvatski isvjetski klasici! Suvremena dra-ma! Sve je to bez veze i kaj će mi to. Postmodernistička rela-

tivizacija u odabiru predložaka za školske predstave doživjela je svoj vrhunac.

Pobornik sam rada na neis-crpnu blagu hrvatske i svjet-ske književnosti. S tekstom se treba boriti, ući mu u dušu i protumačiti ga, što mislim da je odličan izazov učenicima. Za-mislite njihovu reakciju kad sam im rekao da ćemo raditi Gun-dulićevu Dubravku koja na uče-ničkim ljestvicama čitanosti slo-vi za najdosadniju lektiru na svi-jetu. Kad smo na kraju napravili

mjuzikl, ubacili lutke u predsta-vu i oživjeli dubrovački tekst iz XVII. stoljeća, Gundulić je bio zakon.

S kakvim se poteškoćama susrećete kao voditelj dramske skupine?

Poteškoća ima prilično, ali ne da mi se plakati. Entuzijazam ih zasad sve pobjeđuje. Završna misao: Školske predstave moraju izići iz školskih zidova! Školske predstave zaslužuju više pozor-nosti! Školske predstave moraju prestati biti školske! •

Razgovarali smo s prof. Andrejom Kosović, vo-diteljicom dramske sku-

pine Desete gimnazije.Koliko dugo vodite dramsku

skupinu u našoj školi?Dramsku skupinu vodim već

8 godina, od 2005. Naslijedilasam je od profesorice Neli Min-doljević i te prve godine nisam imala pojma što bih trebala ra-diti. Učili smo zajedno ta moja prva generacija dramske i ja, slušali savjete žirija na Lidranu, ispravljali ono što nije bilo do-bro i već se sljedeće godine pla-sirali na državnu razinu.

Kakav je interes učenika za glumu?

Interes učenika za glumu se

razlikuje od generacije do gene-racije. Na početku godine, ka-da se raspiše audicija, jave se učenici koji su zainteresirani za glumu. Ponekad kad krenemo raditi neku predstavu nedostaju nam neke uloge, a to su često muške uloge zato što je veći in-teres djevojaka. Onda kreće na-govaranje po školi i uvjeravanje naših muških učenika da nam se pridruže. Nekada je veći interes za glumu nego što možemo imati učenika u predstavi zbog strogih pravila Lidrana da u predstavi može biti samo 10 glumaca.

Kako prepoznajete talenti-rane učenike?

Kroz audicije. Učenici čitaju

tekstove, glume i nekako zajed-no uspijemo prepoznati talente. Ponekad otkrijemo ponekog ta-lentiranog glumca ili glumicu na satu kroz čitanje tekstova ili njihovu zafrkanciju, a ponekad i moji glumci dovedu svoje talen-tirane prijatelje iz škole.

Što sve učenici nauče u pro-cesu pripreme predstave?

Nauče kako napraviti tekst, kako od velikog književnog dje-la, romana, novele ili drame na-praviti dramski tekst koji se može izvesti u dvadeset minuta jer su to pravila Lidrana. Nauče napraviti scenografiju, kostimo-grafiju, kako prilagoditi glazbu, naučiti glumiti i sve ono što čini jednu kazališnu predstavu.

Intervju: profesorica Andreja Kosović

Timski radTekst i foto: Nika Vugdragović, 1.A

TEMA BROJA - Kazalište i škola

42

Mogu li kroz igru nadvladati svoje mladenačke nesigurnosti?

Naravno da mogu, ja se divim toj djeci jer je velika stvar stati na scenu i izgovoriti tekst pred velikom publikom. Ja to nikada ne bih mogla. Rad u kazalištu daje jako puno samopouzdanja mladom čovjeku. Kada osjetite da ste dobri i kada ste u nekoj skupini ljudi, kada je to neki timski rad, onda se osjećate si-gurno. Imala sam učenike koji u školi nisu bili dobri, nisu imali dobre ocjene, a onda su došli u dramsku i tu su bili dobri. Ima-li smo jednog takvog učenika koji je nakraju upisao iz prvog pokušaja glumu.

Stvara li se u dramskoj skupi-ni posebno ozračje zajedništva?

Da, oni su stvarno ekipa. Često nakon predstava odlaze na kave i druže se izvan škole, tamo raspravljaju o onome što su napravili u dramskoj, što je dobro, što nije, ali raspravljaju i o drugim stvarima. Nisu svi izistog razreda tako da su ovi iz trećih razreda znali pomagati ovima iz prvog u matematici, fizici itd. Kada maturanti odu iz škole obavezno dolaze pozdra-viti svoje prijatelje koji su ostali u dramskoj, gledati ih, bodriti i pratiti. Budući da se županijska razina Lidrana uvijek održava u kazalištu “Vidra”, postao nam jeobičaj “for goodluck” otići na-kon probe na kavu u jedan kafić u Branimir centru. Tamo se on-da raspravlja o predstavi, tu bo-drimo jedni druge, a znaju nam se pridružiti i bivši učenici, čla-novi dramske. Mislim da djeca

iz dramske uistinu postaju i os-taju prijatelji, a u družini vlada posebno ozračje, posebna ener-gija. Meni još uvijek moja prva generacija iz 2005. dolazi pogle-dati na Lidrano svaku predstavu.

Je li nekim učenicima sudje-lovanje u predstavama pomoglo u odabiru životnog poziva?

Iz moje prve generacije dvije djevojke su upisale Akademiju.Tina Tišljar, ona je upisala pro-dukciju, a Dora Bodakoš mon-tažu. Posebno sam ponosna na zadnju generaciju koja je završila prije 3 godine jer tu imam troje učenika, jednog dečka koji je iz prvog pokušaja upisao glumu na Akademiji, to je Nikola Baće. Karlo Mlinar upisao je također glumu, a Emina Omerović je upisala dramaturgiju u Sarajevu. Lidrano je neka vrsta predpri-jamnog i to je dobro jer je tamo stručan žiri glumaca i redatelja, ljudi koji ih sa stručne strane mogu savjetovati, uputiti ili im dati kritiku, tako da im to jako pomaže u odabiru studija i ži-votnog poziva.

S kakvim se teškoćama su-srećete kao voditeljica dramske skupine?

S financijskim najviše. Škola nema baš puno sredstava, makar su nam ravnateljice, i prošla i sadašnja, uvijek izlazile u susret. Učenici imaju druge obaveze, dosta njih ide u ZKM pa onda moraju ići i tamo, učenje itd. Teško je uskladiti nastavu, teško je napraviti scenografiju, teško je napraviti kostime. HNK nam je znao izlaziti u susret pa su nam onda posuđivali besplatno kos-time. Teškoća je i Lidrano i nje-gov natjecateljski duh. Kazalište je umjetnost, a umjetnost ne bi trebala biti natjecateljska, nego bi trebali uživati u njoj. Na Lid-ranu mogu proći samo troje i meni jako teško pada njihovo ra-zočarenje kada ne prođu pa mi-sle da nisu možda dovoljno do-bri, a jako su se trudili. Uza sve probleme, meni najteže pada to njihovo razočaranje. •

Prof. Andrea Kosović

43

Ivan Pavlović se amaterski bavio kazalištem i glazbomkao svirač saksofona, a pro-

fesionalno i novinarstvom. Dramsku skupinu vodi treću go-dinu, od 2012. kada su se pred-stavili apokaliptičkim igroka-zom “Svit se konča” po motivi-ma srednjovjekovne poezije, Kr-ležinih “Balada”, djelom Hani-bala Lucića, Ivana Gundulića idrugih autora, a prošle su go-dine nastupili na državnoj smo-tri LiDraNo malom farsom o odrastanju “Čekajući Goriota”, po motivima drama Ionesca i Sofokla.

Koliko dugo djeluje dram-ska skupina u vašoj školi, imate li dugu tradiciju?

Grupa na različite načine dje-luje već dugo vremena, a iznim-no kreativno razdoblje bilježi u drugoj polovici devedesetih kada su, pod vodstvom profesorice Gordane Prodanović, njezini ak-tivni članovi bili tadašnja uče-nica, danas dramaturginja Maja Sviben i (sada glumac) Marko Makovičić te su pet puta nas-tupali na državnim smotrama...

Posebna je vrijednost bila i u tome da su učenici sami pisali tekstove ne ustručavajući se pri-tom i nekih vrlo provokativnih, aktualnih, tabuiziranih tema...

Je li velik interes učenika za glumu, kako prepoznajete ta-lentirane učenike?

Sami se prepoznaju. Naša jegrupa u tom smislu vrlo otvo-renog tipa. Tko god osjeća bilo kakvu potrebu nešto scenski iz-voditi, hodati po sceni, oko sce-ne ili jednostavno boraviti u bli-zini dok se izmišlja bilo kakva scenska aktivnost, dobro je do-šao. S druge strane, već to što je tu, bilo da ga tjera znatiželja, neka unutarnja potreba ili su ga

nagovorili prijatelji, znak je, uvjeren sam, da već posjeduje onu neophodnu količinu talen-ta koja mu je potrebna ne bi lise na neki način bavio tom ak-tivnošću. Koliko ga je, koje je vr-ste i u kojem će ga smjeru koris-titi, potrebno je da, u jednoj le-žernoj atmosferi i nizom za-jedničkih aktivnosti, svatko za sebe opipa i otkrije što ga je uop-će privuklo da se pridruži toj grupi čudnih ljudi koji skakuću po pozornici, izgovaraju neka-kve rečenice i ispuštaju neobične zvukove, odnosno što mu se tu uopće sviđa i čini zanimljivim. Neki otkriju da to nije baš ona-ko kako su zamišljali, a neki

Intervju: profesor Ivan Pavlović

Između hororai happy enda

Razgovarali smo s Ivanom Pavlovićem, profesorom hrvatskog i latinskog jezika koji vodi Dramsku skupinu II. gimnazijie u Zagrebu

Lidrano, premijera Čekajući Goriota

Tekst: Marija Zefkić, 1.A, foto: Ivan Pavlović

TEMA BROJA - Kazalište i škola

44

da je još i bolje ili pak to odu-vijek i znaju pa se odluče time baviti još češće i intenzivnije. Prošle je godine tako jedna naša učenica nakon mature upisala zagrebačku ADU odlučivši se glumom baviti i profesionalno.

Što sve učenici nauče dok pripremaju predstavu? Mogu li kroz taj proces nadvladati neke svoje mladenačke nesigurnosti?

Kazalište u tom smislu ko-risti onaj najmoćniji spoznajnimodel – igru. Kad smo bili mali, nitko nas nije trebao tjerati da se idemo igrati, radili smo to spon-tano i bez naprezanja, mogli smo na taj način provoditi sate, maštajući sami sa sobom uz bo-jice, plastelin, kocke, lopatice ili se u grupi igrajući lopova, kaubo-ja, Pokemona, manekenki, itd., ulažući u te naše maštarije gomi-lu strasti i energije, a bez vidljive potrošnje. Štoviše činilo se da nas te aktivnosti obnavljaju, a kroz njih bismo vrlo učinkovito, s lakoćom usvajali i najkomplek-snije vještine. Na sličan način i kazališna predstava objedinjuje sve te aktivnosti – ona mora biti prvenstveno veselje, za sve koji u njoj sudjeluju i za one koji je gledaju i tada se stvara ona oso-bita vrst energije koja pomaže da se dosegnu i prepoznaju i oninajlucidniji sadržaji, a koji pak nešto otkrivaju i o ljudima, svi-jetu, samima sebi... Naravno da je preduvjet bilo kakve igre da se osjećamo opušteno i da se onda iz tog osjećaja možemo zafrka-vati tijelom, glasom ili najrazli-čitijim tekstovima, a otkriti o sebi da si u stanju biti opušten

pred različitom grupom ljudi pa onda i pred nekom tamo nepo-znatom (ili još gore poznatom) publikom te k tome i da si kadar, bez obzira na mnoge početne sumnje, izmisliti nešto vlastitom dovitljivošću, strašću i pameću te to pokazati drugima, sjajan je i svakako koristan osjećaj, čimeme se god kasnije bavili u živo-tu. U takvim se okolnostima zajedničkog fantaziranja stvara,normalno, i specifično ozračje zajedništva, druženja i među-sobne povezanosti što je također odlično iskustvo.

Prošle ste godine pozvani na državnu smotru LiDraNa. Zašto ste odabrali baš Ionescov tekst?

Uvijek prije nego što počne-mo, nastojimo razgovarati o čemu bismo uopće željeli raditi predstavu, postoje li neke teme koje nas provociraju ili nam se jednostavno iz bilo kojeg raz-loga čine zabavnima i vrijedni-ma da se njima bavimo. Tako jenetko dobacio da bismo mo-gli napraviti nešto o odrastanju, odnosno o tome kakav svijet čeka srednjoškolce nakon što napokon polože ispit zrelosti i integriraju se u tu zajednicu odraslih koja ih očekuje te je li moguće sačuvati neki idealizami individualnost koju posjedu-jemo kao srednjoškolci, a isto-vremeno biti punokrvan funkci-onirajući članovi zajednice. Kao zgodno polazište učinio nam se Ionescov Nosorog koji u jed-nom drugom kontekstu govori o tome kako se ljudi spontano pretvaraju u nosoroge pristajući

na kompromise i konformizam jer je uvijek lakše biti dio gomile, no shvatili smo da bi se ta tema najbolje mogla ilustrirati nizom scena iz kultnih Ionescovih drama (dvije se čitaju i za školsku lektiru) koje smo ispresijecali jednom kor-skom pjesmom iz Sofoklove Anti-gone – odi o moćnom čovjeku koji je sposoban za najnevjerojatnije izadivljujuće stvari dok se pak u Ionescovim ‘prikazima iz stvar-nog života’ odraslih, čini se, svo-di na beskrvni automat koji po-navlja niz redovitih besmisle-nih radnji. Pokušali smo malo odgonetati zašto se to ljudima događa i hoće li naš individu-alac idealist preživjeti integraci-ju u društvo odraslih – kraj smo ostavili negdje između horora ihappy enda, ni sami zapravo ni-smo sigurni...

Što pripremate za ovogo-dišnji LiDraNo?

Ideja je poigrati se kultnim naslovom hrvatskog romantiz-ma, Mažuranićevom Smrti Sma-il-age Čengića. Gruboj i tlači-teljskoj sili u liku Smail-age po-kušat ćemo suprotstaviti četu su-perjunaka, svojevrsnih Avenger-sa, sastavljenu od poznatih ju-naka srednjoškolske lektire koji se svi većinom nalaze u Ispitnom katalogu za maturu te provjeritiimaju li šanse osjećajnost, lju-bav, strast, optimizam, idealizami malo malo vjere, odnosno Werther, Fedra, Pečorin, Antigo-na, Don Quijote, Candide, Emma Bovary i opat Držiha protiv grube i beskrupulozne sile u liku Smail-age. Ne znamo još kako će završiti, ali navijamo za naše. •

45

Dramska družina X. gimnazije “Ivan Su-pek” sudjelovala je na

brojnim školskim, općinskim ižupanijskim smotrama i susre-tima, a od toga na državnim su-sretima i smotrama četrnaest pu-ta (uz diplome i priznanja), podraznim imenima, Družina Tu-mači, Družina Deseta i dr. U njenu radu sudjelovalo je više od stotinu učenika svih naraštaja.

Dramski odgoj u našoj školi ima dugu i uspješnu tradiciju ipretpovijest još od vremena TOC-a “Nikola Tesla” (bili smo jedna škola do 1991). Družinu je najprije vodila vrsna i iskusna profesorica Ana Vulas koja je odgojila naraštaje uspješnih re-citatora i glumaca, od kojih valja istaknuti danas popularne Ka-tarinu Bistrović-Darvaš i Borisa Svrtana (predsjednika Društva dramskih umjetnika).

Dramska je nastupila nabrojnim susretima, festivalima,natjecanjima, obišli su mnoge

hrvatske gradove: Pulu, Du-brovnik, Viroviticu, Križevce, Umag, Biograd, Zadar, Šibenik,Sisak. Sudjelovali su na kazališ-nim radionicama, završili tečaj scenskoga govora, višekratno polazili Govorničku školu. Neke od ponajboljih djevojaka: Mari-na Petković, Sanja Hrenar, Eva Kraljević, Maja Kovač i Frana Marija Vranković nastavile su svoj glumački, snimateljski ili redateljski put: dramske su pe-dagoginje, diplomirane glumi-ce, diplomirale kazališnu režiju i radiofoniju, kameru, rade u ka-zalištima, na fakultetu, na filmu i TV-u.

Dodajmo da je Frana Marija magistrirala kazališnu režiju iradiofoniju na zagrebačkoj Aka-demiji dramske umjetnosti, re-žirala dvadesetak predstava,koncerata i drugih događanja; piše dramatizacije i bavi se dram-skom pedagogijom. O karijeri i uspjesima nekih od njih možete se informirati već i na Wikipediji.

Od 2006. godine dramsku družinu X. gimnazije vodi profe-sorica Andrea Kosović. Učenici su za međuopćinski Lidrano 2006. pripremili predstavu Mira Gavrana Vozači za sva vremena. Na Županijske susrete Lidrano 2006. svojom dramsko-scen-skom igrom Program za novi ži-vot plasirali su se: Lana Lučev, Hela Jug, Sanja Merčep, Mari-ja Vrdoljak i Dinko Dujmić. Školske godine 2007. učenici su pripremili zanimljivu preradbu Pustolova pred vratima Milana Begovića. U izvedbi su sudjelo-vali: Maša Savićević, Tina Tiš-ljar, Lovorka Tomašković, Din-ko Dujmić, Jurica Fiket, Illen Blažević, Maja Križanec, Ana Kukolja, Milena Matijević i Bruno Ranković. Plasirali su sena Državne susrete Lidrano 2007. u Novigradu.

Sudjelovali su i na Državnom susretu Lidrano 2008. u Du-brovniku, na Državnom Lidra-nu 2010. i 2011. u Šibeniku te

CIJELI SVIJET JE POZORNICA

Neka uđu glumci!Četvrt stoljeća Dramske družine DESETADramsko-recitatorska družina X. gimnazije „Ivan Supek“

Voditeljica od 1991. do 2005: Neli Mindoljević, prof.(i Školskoga kazališnog kluba od 2013.)

Voditeljica od 2006. godine: Andrea Kosović, prof.

Tekst i foto: Neli Mindoljević, prof.

TEMA BROJA - Kazalište i škola

46

na Državnom Lidranu 2013. uPrimoštenu. Osim predstava,priredili su i monologe, pripre-mili prigodne školske priredbe i događanja, snimili su film i ra-dioemisiju. Ove godine idu da-lje...

Profesorica Kosović posebno je ponosna na učenike iz Dram-ske koji su se uspjeli upisati na dramsku akademiju i studiraju ono što su zavoljeli u gimnaziji: na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti Tina Tišljar studira produkciju, a Dora Bodakoš montažu. Učenik Nikola Baće već iz prvog pokušaja upisao je glumu na istoj Akademiji, a

Karlo Mlinar također na ADU uspješno studira glumu. Emina Omerović upisala je dramatur-giju, i to u Sarajevu.

Od 2013. godine u školi djeluje i Školski kazališni klub (voditeljica: Neli Mindoljević, prof.) koji okuplja oko 150 po-klonika teatra, učenika koji re-dovito i rado posjećuju kazališta, prate recentna događanja, kla-sični i suvremeni repertoar, kri-tike, poetike pojedinih redatelja i kazališta, smotre, festivale, pro-mišljaju kazalište i pišu o viđe-nom i doživljenom.

Bivša učenica i članica Dram-ske, danas prof. Vilka Alfier,

vraća se na proljeće 2014. u svo-ju gimnaziju kao predavačica iedukatorica profesorima vodi-teljima dramskih družina Žu-panijskoga stručnog vijeća za iz-vannastavne aktivnosti u sred-njim školama Grada Zagreba. Održat će radionicu “Eduka-tivni programi Udruge Fade In: razvoj kritičkog mišljenja putem audiovizualne forme”.

I tako se krugovi šire... Našiučenici postaju našim učitelji-ma...

Poželimo i sljedećim naraš-tajima radosnu zaigranost u slo-bodi stvaralaštva! •

Na Lidranu u Dubrovniku 2008. godine

47

Ivana Marinković

Sudjelovala je 1993. godine na Smotri kazališnih amatera Hrvatske u Varaždinu odakle se vratila s diplomom. S monol-ogom Lijeve ruke iz novele Ruke Ranka Marinkovića nastupila je na Državnom susretu Lidrano 1994. u Puli i dobila diplomu. Tri je godine polazila Govorničku školu (Rab, Lošinj, Rovinj). Na Filozofskom fakultetu diplo-mirala je bohemistiku.

Sanja Hrenar

Dobila je diplome za najbolje recitacije na državnim susretima Lidrano1995. u Virovitici i 1996. u Dubrovniku. Godine1997. priredila je, zajedno s Marinom Petković i Majom Kovač, vr-hunsku dramsko-scensku igruCrtići, ruž za usne i (samo)ubojstvo. Nazvale su se Ćelave morticias! Diplomu za najbolje ostvarenje u scenskom izrazu dobile su na Državnom susre-tu Lidrano 1997. u Šibeniku. Sutradan, na Smotri kazališnih amatera Hrvatske u Murteru, sve tri nagrađene su za najbolje ženske uloge državne smotre. Sanja Hrenar diplomirala je na Odsjeku glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i glumi u Kazalištu Trešnja.

Marina Petković

Napisala je i s desetak učenica priredila za županijski Lidrano ‘97 dramsko-scensku igru Samo

priča o čovjeku. Iste godine, na Državnom susretu Lidrano ‘97, za predstavu Crtići, ruž za usne i (samo)ubojstvo, zajedno s Majom i Sanjom, nagrađena je diplomom za najbolje ostva-renje. Također je nagrađena i u Murteru na SKAH-u. Marini-na vrsna i provokativna dram-sko-scenska igra o zabranjenoj ljubavi Psssst! Šuti! nagrađena je diplomom na državnom Li-dranu 1998. Na istom susretu, zajedno sa Sanjom Hrenar, na-građena je za najbolji recital Ona hoda (autorica je i stihova). Godine 1999. na županijskom Lidranu ‘99 svojim je autorskim predstavama Golubica i Nemir riječima uvrštena među tri naj-bolja ostvarenja, a na Državnom Lidranu ‘99 u Biogradu izve-dena je Golubica i nagrađena diplomom za najbolje ostvare-nje. Marina je bila i jest vrlo uspješna: u Dramskom studiju Tirena, u ZKM-u, diplomirala je kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramskih umjet-nosti, na Filozofskom fakultetu diplomirala je komparativnu književnost i fonetiku. Režirala je niz uspješnih i nagrađenih predstava. Danas, uz ostalo, kao Marina Petković Liker predaje na Katedri za hrvatski jezik iknjiževnost, scensku i medijsku kulturu na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Dernek

Skupina Dernek pod autor-skim vodstvom Anje Mužek, s

dramsko-scenskom igrom Tko je ovdje lud?, pozvana je na 3. međunarodni dječji festival “Maslačak” u Sisku gdje su nas-tupili u svibnju 2001. u Kazalištu 21. U rujnu 2001. članovi dram-ske družine: Nina Vehabović, Goran Bogdanović, Valentin Tino Markolini i Domagoj Ju-rić, sudjeluju na radionici perfor-mansa u okviru izložbe Andyja Warhola Kako postati pop-super-zvijezda u nekoliko kratkihlekcija. Radionicu je u Umjetničkom paviljonu vodio danas iznimno uspješni i popularni kazališni re-datelj Mario Kovač (a i brat naše učenice, glumice Maje Kovač). Prikazana je u TV emisiji za mladež Briljanteen. Na jesen 2013. prvi i drugi razredi naše škole bili su oduševljeni njego-vom režijom i glumom u pred-stavi “Ilijada” (kazalište “Vidra”, s Vilijem Matulom i Nikšom Marinovićem). •

Neki naši kreativci

Državni Lidrano 1997. Šibenik (i: SKAH, Murter): “Ruž za usne, crtići i (samo)ubojstvo”Slijeva:Maja Kovač, Sanja Hre-nar i Marina Petković(Danas: glumica, glumica, kazal. redateljica)

TEMA BROJA - Kazalište i škola

48

Ulistopadu 2001. pripre-mili smo, zajedno s ostalim kolegama pro-

fesorima i učenicima, svečanu proslavu Dana X. gimnazije u kazalištu Kerempuh. Okupile su se bivše članice družine (Sanja Ajdinovski, Vilka Alfier, Lana Jergović, Martina Marinković, Eva Kraljević, Anja Mužek, Nikolina Petković, Anita Perković i Ana Šešet) koje su ponovno uvježbale i izvele recital Marine Petković Nemir riječima. Poeziju su govorili: Helena Ma-jić (Vesna Parun), Frana Mari-ja Vranković (izbor iz starijehrvatske lirike i lirike gradiš-ćanskih Hrvata), Martina Ma-rinković (liriku prof. Ivana Zo-retića) i Matija Mihoković (Še-noa, Krleža). Prisjetili smo se i dragih bivših članova družine: Mihaela Zoričića, Borislava Do-puđe, Petre Kos, Emila Rašića, Nives Jovetić, Silvije Baltić, Ma-rije Šorša (koja se i dalje nastavi-la baviti dramskim radom)... •

Dramska družina X. gimnazije surađivala je više godina sa za-

grebačkim centrima za kulturu i informacije (CZKI Maksimir,CZKI Peščenica, CZKI Treš-njevka). Nekoliko učenika (s vo-diteljicom, u sklopu profesio-nalnog usavršavanja) polazilo je u Centru za kulturu i informacije Peščenica tečaj scenskoga govo-ra za voditelje i polaznike dram-skih družina (studeni 2001).

Dramska pedagoginja prof. Zdenka Đerđ, voditeljica Alter-nativne kazališne scene Centra za kulturu i informacije Maksi-mir, nastavila je pratiti i poticati rad naše družine. Dramska De-seta bila je uključena i u projekt “Kazalištem do istine”. Učenici sami osmišljavaju i kreiraju pred-stavu s temom problematike njihova života (u školi, obitelji i sl). Dobili smo stručnu pomoć mentorice i kazališne redateljice Jasne Mesarić. Tekst njihove predstave Bljuf! Bljuf!, uz pred

stavljanje rada dramske družine X. gimnazije i same voditeljice, objavljenje u “Zborniku drama i predložaka za igre alternativnog kazališta 2001. – 2002. (Zagreb, 2003., urednica: Z. Đerđ). U Zborniku je posebno predstav-ljen rad voditeljice dramske dru-žine X. gimnazije, rad i tekst dramske družine “Deseta’’ te autorski rad Marine Petković i Martine Marinković.

Godine 2002. na Međuop-ćinskom susretu Lidrano 2002. članovi družine izveli su učenički rad-predstavu Bljuf! Bljuf! (IvaBodiš, Goran Bogdanović, Do-magoj Jurić, Monika Krznar, Eva Šibl, Lana Hulenić, Sanja Špoljar, Nina Vehabović, Hele-na Majić, Marko Čavlina, Du-nja Čuljak, Matija Mihoković, Martina Boljat, Valentin Tino Markolini, Ana Kolar) i nastu-pili s dvjema recitacijama: Hele-na Majić (Vesna Parun) i Frana Marija Vranković (Mate Meršić, Va staru dob). •

Bljuf! Bljuf!Proslava u Kerempuhu

49

Godine 2003. na među-općinskim susretima Lidrano družina je

pod imenom Kuhana noga nas-tupila s prerađenom groteskom Gdje je loptica? kultnog autora ruske avangarde Daniila Harm-sa. Dramska družina sudjelovala je i u radu forumskog kazališta Teatra Exit. Najprije su učenici, sa svojim profesorima, pogledali predstavu Igre u dvorištu na temu nasilja među mladima nakon čega im je omogućeno rasprav-ljati o samoj predstavi te igranje uloga u okviru forum-teatra. Dio učenika iz dramske unapri-jed je s dramskom pedagogi-njom uvježbao različite životne situacije i rješenja. Igrajući ulogelikova iz predstave, učenici stje-

ču duboko i potresno iskustvo osvajanja prostora slobode i odgovornosti i snaže svoje emo-cionalne sposobnosti nošenja sa životnim situacijama.

Godine 2004. dugogodišnji članovi dramske, tad već matu-ranti, priredili su predstavu Mrduša prema grotesknoj tra-gediji Ive Brešana. Nosili su tro-struke uloge i poigrali se tro-slojnom igrom tzv. Teatra u te-atru. Taj iznimni naraštaj činili su: Goran Bogdanović, MarkoČavlina, Domagoj Dodig, Do-magoj Jurić, Matija Mihoković, Sanja Špoljar i Nina Vehabović. Na Državnim susretima Lidra-no2004. u Umagu bili su vrlo za-paženi i nagrađeni su diplomom.

U 2005. godini novi članovi

dramske družine obnovili su i preradili jednočinku Demokraci-ja! Josifa Brodskog i nastupili na županijskim susretima Lidrano 2005: Lovorka Tomašković, Dinko Dujmić, Dean Faj, Igor Ćorković, Jurica Fiket, Sanja Merčep, Sanja Pavičić, Maja Križanec i Ana-Marija Dizdar. Redatelj je bio učenik tada pr-voga razreda Stipe Erić. Stipe je nastupio u veljači 2007. i u TV emisiji HRT-a za mlade “Nulti sat” govoreći o dramskom odgo-ju u ZKM-u te iskustvu u radu gimnazijske dramske družine. Naš učenik Igor Ćorković u svibnju 2007. odabran je za voditelja emisije “Nulti sat” u Programu za mladež Hrvatske radiotelevizije. •

Stručno usavršavanje, odr-žano je od 14. do 16. studenoga 2013. godine

u Vodicama. Sudjelovalo je više od 500 učitelja i nastavnika hrvatskog jezika.

Predavanja dvadesetak struč-njaka i znanstvenika odnosila su se na metode poučavanja go-vorenja i pisanja, ali i na vred-

novanje učeničkih postignuća u govorenju i pisanju.

Na Simpoziju je, osim toga, predstavljeno tiskano izdanje Hrvatskog pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslov-lje (IHJJ). Ravnatelj Instituta i glavni urednik Hrvatskog pra-vopisa dr. sc. Željko Jozić na-pomenuo je da trenutno postoji

25 izdanja pravopisa, stoga je izdanje jedinstvenog pravopisa bio neophodan zadatak.

Napomenuo je da je pravopis skup pravila o pisanju, ali i stvar konvencije te da novim pravo-pisom nastoje oko pravopisa kao odraza modernoga suvreme-noga hrvatskog jezika. •

Teatar u teatru

V. Simpozij učitelja i nastavnika hrvatskoga jezikaRazvijati komunikacijske, a ne samo lingvističke kompetencije učenika

Tema V. Simpozija učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika ove se godine odnosila na metode poučavanja učenika osnovnih i srednjih škola u razvijanju lingvističkih i komu-

nikacijskih kompetencija u govorenju i pisanju.Tekst i foto: Ružica Filipović, prof.

TEMA BROJA - Kazalište i škola

50

“Radili smo predstavu u osnovnoj školi. Izveo sam nešto što

se publici svidjelo i začuo plje-sak i smijeh i pomislio sam kako bi se bilo lijepo baviti glumom. Jednostavno, svidjela mi se ta pažnja koju dobiješ kad izađeš na pozornicu”, kaže Nikola Baće, student treće godine Akademije dramskih umjetnosti. Kao gim-nazijalac Nikola je sudjelovao u dramskoj družini X. gimnazije koju vodi prof. Andrea Kosović. S predstavom Luigija Pirandella “Šest lica traži autora” i monol-ogom “Dugi nos - Negromant” iz “Dunda Maroja” M. Držića nastupio je na državnoj smotri

LIDraNo 2010. godine. O tom vremenu sjeća se su svi profesori bili obzirni u 4. razredu i dali mu punu podršku jer je zbog dram-ske grupe izostao dva mjeseca s nastave: “Nitko od profesora nije mi radio probleme zbog to-ga. Znali su da se time želim baviti i oni su mi izašli u susret. Za Akademiju treba niža razina na maturi iz svih predmeta iako sam ja išao na višu razinu iz hr-vatskog jezika.”

Za upis u Akademiju natječe se 250 kandidata, a primaju ih12. “Na ispit sam došao uvjež-ban. Trebalo je pripremiti dvamonologa i tri pjesme. Pripre-mio sam monolog iz Shakespe-

areova Hamleta, Trpljova iz Če-hovljevog Galeba, dvije Matoševe pjesme, 1909. i Djevojčici mjesto igračke, i Vojnovićevu pjesmu Na Mihajlu. Nisam htio ništa novo. Htio sam se baš pozabaviti težim stihom i metrom koji nije jednostavan”, kaže Nikola koji je odmah ušao u uži krug. Primali su šest muških i šest ženskih glumaca. Odabir kandidata za uži krug traje sedam dana. Od svakog profesora dobiju se razne upute i zadnji dan, na monolog koji sam izabere kandidat pri-mijeni upute profesora za koje misli da su primjerene za njegov nastup.

O razlici između glume pri-

Kako učenici otkrivaju svoju sklonost prema kazališnoj i filmskoj umjetnosti

Iz škole u svijet profesionalacaSadašnji učenici Desete gimnazije Leo Vitasović i Filip Mayer aktivno se bave glumom, a jedan bivši učenik naše gimnazije, Nikola Baće već treću godinu studira glumu na Akademiji dramskih umjetnosti. Na njihovom primjeru vi-dimo kako škola može doprinijeti ranom otkrivanju glumačkog talenta učenika. Osim u kazališnoj, učenici su se okušali i u filmskoj umjetnosti. Tako je skupi-na od nekoliko učenika odlučila snimiti film pod naslovom Otuđeni pojedinac

Tekst i foto: Nika Pešut, 1.B

Restart na AkademijiNikola Baće je sudjelovao u dramskoj družini X. gimnazije,

a sada je student treće godine Akademije dramskih umjetnosti

51

je i poslije Akademije Nikola kaže sljedeće: “Prije Akademije glumiš intuitivno. Bez ikakve svijesti što treba raditi. Naučiš monolog i izgovaraš te riječi, zezaš se s njima. Onda dođeš na Akademiju gdje te restarta-ju. Vrate te na početak kako bi naučio vladati sobom, kako bi točno znao što u kojem trenut-ku radiš. Izvedu te iz nesvjesnog prostora u prostor potpune svi-jesti, a taj je proces težak. Teško se okrenuti prema sebi, ali tad je zapravo krenuo pravi rad.”

Zanimalo nas je kako se glu-mac transformira u lik koji glu-mi. Nikola kaže da je velika

greška ako glumci ciljaju neka-kvo lice, pokušavaju doći do nje-ga. “Ne. Ono je tu. Ne možemo se transformirati ni u što. Jer ja nikada neću biti Mletački trgo-vac ili Hamlet. Ja posuđujem njegove riječi koje izgovaram na različite načine. Ian McKellen reko je kako dok on ide, ide on, govori neke riječi i opet ide on... zapravo želi reći kako je sve već kod nas. Ne postoje mistifikaci-je. Postoje samo riječi koje se izgovaraju na ovaj ili onaj način i pokreti koji su drugačiji. To je kao kod mađioničara, za je-dan jednostavni trik on napravi puno malih složenih stvari koje

mi vidimo kao magiju. Tako i nas riječi oblikuju u oku pub-like.”

Budući da su svi učenici X. gimnazije koji su glumili u pred-stavi “Šest lica traži autora” otišli na Akademiju, pitamo Nikolu je li mu to bila odskočna daska: “Ponovo mogu reći da sam imao veliku podršku škole. Profesori su mi dali veliki zalet da odem na Akademiju. Treba podupirati nadarene osobe jer znam koliko je meni podrška značila.” A je li zadovoljan svojim pozivom? “Da, jesam! Ne bih to mijenjao ni za što!” •

Naša novinarka u razgovoru s Nikolom Baće, bivšim učenikom naše škole,danas studentom Akademije dramskih umjetnosti

TEMA BROJA - Kazalište i škola

52

Leo i Filip su se upoznalinetom prije početka srednje škole, a počet-

kom prvog razreda zajedno su se priključili izradi kratkog igranog filma “To nije rješenje” i shvatili koliko dobro surađuju. Paralel-no sa sudjelovanjem u školskoj dramskoj i filmskoj skupini, po-čeli su sa strane zajedno raditi na kratkim igranim filmovima. Sada, dvije godine udaljeni od tih prvih početaka, dečki odlič-no funkcioniraju samostalno, bez mentora i postižu razne us-pjehe. Dok je Filip lice pred ka-merama, Leo se više bavi režijom i snimanjem.

“Drugačije ne bi ni moglo. Lud sam za tehnologijom, a i zadivljuje me kako slaganjem boja, zvukova i prizora možeš u čovjeku izazvati razne emo-cije i poslati poruku. Osim toga, Mayer poludi s tehnologijom, tako da drugačije ne bi niti išlo”, rekao je Leo. Sa svojim pri-jateljima iz Dubrovnika, na ljeto 2013, snimili su film “Teške boje” koji ima oko 2000 pregleda na YouTubeu i koji je na festivalu u Dubrovniku osvojio nagradu za najbolji igrani film te nagradu publike. Sudjeluju na raznim

festivalima i koriste priliku da upoznaju mjesta na koja putuju. “Lijepo je putovati s poslom”, kaže Filip. U slobodno vrijeme idu u Kino Europa gdje gledaju europske filmove koji, kako oni kažu, imaju dušu, ili izlaze s pri-jateljima. Na festivalima i pred-stavama upoznaju razne zanim-ljive ljude i stvaraju krug pri-jatelja sa sličnim pogledima na svijet.

Što se djevojaka tiče, Filip si, kako sam kaže, nalazi muze, dok Leo rado provodi vrijeme sa svo-jom curom koja je također glu-mica. Umjetnost im pomaže da se lakše nose sa svakodnevnim tinejdžerskim problemima jer svoje misli, probleme i emocije pretaču u glumu i filmove. “Sni-manje mi pomaže da razvrstam

i lakše shvatim svoje emo-cije”, kaže Leo. Nakon srednje planiraju nastaviti obrazovanje na nekoj od dramskih ili film-skih akademija. Svjesni su da veliki broj ljudi svake godine pokuša upisati te akademije, ali ih to ne sprečava u njiho-vom cilju da se bave onime što vole. Leo mi je objasnio koliko ga režija i snimanje ispunjavaju te je rekao kako mu je cilj jed-nog dana snimati filmove koji će biti savršen spoj europskih i američkih filmova. Želi da nje-govi filmovi imaju dušu i skri-venu poruku koju gledatelj kroz film dobiva, a opet da budu do-voljno zabavni i zanimljivi tako da tu poruku može shvatiti sko-ro pa bilo tko. •

Tekst i foto: Petra Đurđević, 2.B

Filmovi za dušu i zabavuKako je to svijet glume iskusiti iz prve ruke? Sjela sam u “Mrzlu” s dva draga,

zabavna i vrlo talentirana glumca naše škole; Leom Vitasovićem i Filipom Mayerom, i porazgovarala o njihovu iskustvu

Leo Vitasović (sredina) i Filip Mayer (desno)

53

Učenici Desete gimna-zije Filip Novački (4.B), Patricia Majić (2.A),

Domenika Malnar (2.A) i Sabi-na Krasnodenski (2.A) odlučili su snimiti egzistencijalistčki film “Razdor”. Četvero filmaša redatelji su filma te ujedno i sce-naristi. Filip kaže: “Trebalo nam je duže vrijeme da smislimo rad-nju, išli smo u nedogled raznim idejama, ali smo našli zajedničku misao.” Filip Novački i Patricia Majić inače se bave fotografijom pa zbog “dobrog oka za kadar’”, našli su se u ulozi snimatelja.

Kratkometražni film prikazat će jedan dan otuđenog mladića s umjetničkim sklonostima koji

se nikako ne pronalazi u društvukojim je okružen. Mladić ima sredstvo (simbol) koje mu omo-gućuje prijelaz na drugi svijet, tj. mjesto na koje dolazi na kraju samoga filma. Patricia kaže: “Bilo je zanimljivo razmišljati koji simbol bi bio prikladan uulozi okidača kada mladić pre-lazi u svoje misli. Izabrali smo jabuku jer je poznata kao sim-bol neposluha, ljudske želje, ali također i razdora, baš kako nam se i zove film.” Film će biti ni-jem, kažu redatelji, glazba je vrlo važan faktor u filmu. Skladatelji, Marko Štimac (4.A), Viktor Slamnig (4.A) te Filip Novački, mladi su glazbenici koji će se

pobrinuti za glazbu filma. Osim što je jedan od skladatelja filma, Marko Štimac, našao se u ulozi glavnog glumca, ali također i asistenta za scenarij. Marko ka-že kako se poistovjetio s ulogom te je proživio cijelu radnju. Film će biti dinamičan, kaže Patricia Majić, inače, montažer filma. Dinamičnost je važna kako bi se prikazale emocije lika koji se ne pronalazi u današnjem primi-tivnom svijetu. Film govori da je umjetnost jedini lijek te kako umjetnost nikada ne dolazi po-vodom sreće, već destrukcijom misli. •

Tekst: Patricia Majić, 2.A, foto: Maja Marijan

Otuđeni pojedinac

Filmska ekipa se priprema za snimanje prve scene, fotografirala Maja Marijan

Četvero učenika Desete gimnazije redatelji su i scenaristi filma “Razdor”

TEMA BROJA - Kazalište i škola

54

“Definitivno se že-lim baviti glu-mom i kasnije u

životu jer znam da je to nešto što me najviše ispunjava i bez čega ne mogu”, kaže Filip Ma-yer, učenik 3. razreda naše škole, koji je glumio dječaka Mikija u dugometražnom igranom filmu “Koko i duhovi”. Filip Mayer je član Dramskog studija ZKM-a od prvoga razreda osnovne škole. Nastupio je u nekoliko televiz-ijskih reklama, odigrao epizod-nu ulogu u seriji “Zabranjena ljubav”, a s dramskom skupi-nom u osnovnoj školi osmislio je i odigrao dvije predstave po-vijesne tematike koje su više puta bile izvedene u Hrvatskom povijesnom muzeju.

Skok u nepoznato

“Bio sam u ZKM-u, a na sat nam je došla jedna gospodična koja nije ništa govorila, nego je samo gledala naše improvizaci-je”, priča Filip o tome kako je dobio ulogu u “Koku”. “Na kraju sata je zamolila nekoliko nas da ostavimo brojeve mobitela. Na-kon par tjedana bio sam pozvan na audiciju. Tada još nisam

imao pojma tko je tko u cijeloj priči. Prva audicija za mene je bila čak i opuštena. Cijelo vrije-me razgovarao sam s redateljem Danielom Kušanom, a u istoj prostoriji je bilo još nekoliko ljudi. Naš razgovor počeo je ta-ko da sam počeo pričati o sebi, o tome kako sam zavolio glumu i što me u njoj privlači. Daniel je bio jako ljubazan i opušten. On mi je ukratko objasnio o čemu je riječ u filmu te da će sa mnom glumiti već neki poznati glumci poput Franje Dijaka i Ozrena Grabarića. Odradili smo maluimprovizaciju kroz telefonskirazgovor u kojem je Daniel pro-

matrao moju verbalnu snalaž-ljivost i uvjerljivost razgovora.”

Nakon par tjedana Filip jedobio informaciju kako je pro-šao prvi krug audicije i da ga sad očekuje drugi. Na drugom je krugu prolazio kroz jednu scenu iz filma sa Antoniom, dečkomkoji je glumio Koka. Ovdje jebio naglasak na njihovom me-đusobnom sporazumijevanju u određenoj sceni i zajedničkom odnosu likova. Kada je prošao i taj, drugi krug, počele su pri-preme za samo snimanje filma.

Tekst i foto: Filip Mayer, 3.A

Kako sam dobio ulogu za film “Koko i duhovi”

Filip Mayer, učenik 3. razreda naše škole, ispričao nam je svojufilmsku i kazališnu priču

Filip Mayer kao Koko

55

Obožavateljice

“Njihov najznačajniji cilj je bio da se mi, mladi glumci, u-poznamo međusobno te da u-poznamo i starije glumce. Cilj je bio da steknemo dobar od-nos jedni prema drugima te da postanemo ekipa, jer u takvoj atmosferi najlakše nastaju dobri filmovi”, kaže Filip koji je dosad sudjelovao i u snimanju krat-kog amaterskog filma “To nije rješenje” u kojemu je i glumio.

Filip već ima i obožavateljice! “Obožavateljica je mnogo! To je normalna stvar koja dođe paralelno sa izlaskom filma. Naj-više djevojaka je bilo kada su ‘Koko i duhovi’ došli u kina. Bilo je tu mnogo zahtjeva za prijateljstva putem facebooka, kao i poruka. Zaustavljali bi me ljudi na cesti, poglavito kada bih bio u društvu svog prijatelja Kristijana Bonačića koji je glu-mio Zlatka u filmu. Mislim da bi na taj osjećaj popularnosti malo tko ostao ravnodušan. No uvijek se u takvim situacijama treba jasno reći mjera koja nas ograničava da postanemo bahati i razmaženi. U krajnjoj liniji me to veseli, jer se filmovi snimaju

upravo zbog publike.”

Teško sa školom

Filip je glumio i u filmu “Je-dine” za Vukovarski film festi-val, a film “Teške boje”, gdje je također nastupio, nedavno je dobio nagrade na Dubrovnik film festivalu za najbolji igrani film i nagradu publike. Taj je film Umag film festival progla-sio najboljim od strane publike. Filip je u kontaktu sa studenti-ma režije na Akademiji dramske umjetnosti, pa ponekad glumi i u njihovim kratkim filmovima za ispite.

No dok u glumi sve ide sjaj-no, sa školom to nije uvijek slučaj, priznaje Filip. “Škola i ja smo oduvijek bili vječna žalost! Teško mi je uskladiti ocjene i rad izvan škole. Ako se želi napravit dobar film ili dobra predstava, potrebno je mnogo vremena imnogo truda. Ima tu milijun dodatnih poslova koje prosječni gledatelj ne može uočiti ako gle-da samo krajnji produkt. Ako se želi napraviti dobra umjetnost, treba se u to upustiti svim svojim poimanjem, svim vremenom i mislima, što ne ide ruku pod

ruku s dobrim uspjehom u školi, barem ne kod mene.”

Ljubav i upornost

Filip kaže da ipak uživa po-dršku i profesora, i obitelji, i pri-jatelja, koji ga nikad nisu probali odgovoriti od neke uloge ili fil-ma. Trenutno očekuje snimanje još jednog filma o “Koku”. Pret-postavlja da će snimanje početi na ljeto, a da će se ekranizirati ro-man “Ljubav ili smrt”. “Drugim učenicima ne bih volio prodavati pamet, jer sam i ja klinac kojemu je ovaj glumački svijet još nešto novo i koji tek otkrivam”, kaže Filip. “Ako nešto uistinu volite, ako razmišljate o tome svaki dan, ako vam to donosi neopisi-vo zadovoljstvo kao meni gluma - nemate razloga bojati se u to ući s velikom ljubavlju. Ako ste uporni u onome što volite, rezul-tati će doći kad-tad, moraju!” •

Scene iz filma Koko i duhovi

56

KULTURA - Izložba

Hladnog prosinačkog ponedjeljka posjetili smo video instalaci-

ju “Kuća” Siniše Labrovića uzagrebačkom Jedinstvu. U dvo-rani nas je iznenadila tama i ti-šina. Jedini izvor svjetlosti bile su videoprojekcije, a izvor topline je bila peć iza instalacije. Instalaci-ja predstavlja kuću čiji su obrisi napravljeni od bodljikave žice,

a plohe predstavljaju platna na koja se projiciraju videosnimke gorućih predmeta. Unutrašnjost kuće je ispunjena bodljikavom žicom. Projicirani elementi su predmeti koje gotovo svaka ku-ća sadrži: jedna haljina, televi-zor, stolac, ruža u vazi i jedna lutka. Predmeti su cijelo vrijeme u vatri i gore. Ideja instalacije je prizivanje kuće kao mjesta to-

pline i sigurnosti, ali i sigurnost može postati prekomjerna pa nas onda tlači, okupira ili posta-je opasnost.

Siniša Labrović rodio se uSinju, hrvatski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977. Živi i radi kao slobodni umjetnik izražavajući se kroz pristup per-fomansa, body arta, videa i fo-

Tekst: Marta Kubala, 2.L, foto: Lucija Radeljić, 3.D

Radost, nada i bolUz video instalaciju „Kuća“ provokativnog hrvatskog

konceptualnog umjentika

Nova izložba Siniše Labrovića

Novinarka Marta Kubola razgovarala je sa Sinišom Labrovićem

57

tografije. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izlož-bama u zemlji i inozemstvu. Neka od djela su mu “Zavijanje ranjenika”, “Oblačenje Golog otoka”, “Stado. org.”, “Perpetu-um mobile”, “Dnevnik moje obitelji”. Autor je i priručnika za samopomoć “Postdiplomsko obrazovanje” po kojem je nas-tala kazališna predstava.

Kako ste od studija na Filo-zofskom postali performer?

Imao sam i još imam životnog prijatelja koji je u vrijeme studija bio jako zainteresiran za perfor-mans. Bili smo živahno društvo te nam se činilo da bi neke stvari koje smo životno proizvodili mogle lijepo stajati kao perfor-mans. Gajio sam neke potajne

ambicije, ali nisam mislio da bi me život mogao odvesti u tom smjeru. S vremenom sam se, čitajući, prateći te obilazeći neke galerije zaljubljivao u konceptu-alnu umjetnost. Jako je važno usvojiti formalni jezik umjet-nosti. Javljale su se ideje, počeo sam prepoznavati i analizirati stvarnost u hodu. Prošlo je dugo vremena dok se nisam usudio ozbiljnije time baviti, sve dok se 2000. i 2001. nisam usudio kontaktirati neke ljude, počeo slati prijedloge na natječaje za-grebačkih galerija. Neki od tih prijedloga su bili prihvaćeni, što mi je dalo nadu. Gotovo nijedan od mojih prvih prijedloga nije bio odbačen i onda je sve neka-ko vrlo brzo krenulo pozitivnim smjerom.

Vi ste svojedobno izazvali ministra kulture Biškupića na boks-meč. On se nije pojavio, pa ste vi bili proglašeni minis-trom kulture. Kako je to prošlo u javnosti?

Kukavica! Da, mislim da su Zarez ili net.hr popratili taj događaj i bili mu medijski po-krovitelj. Ne znam može li nešto od mojih radova subverzivno odzvoniti i izazvati neku vrstu diskusije ili reakcije koja bi bila šira. Ako neki rad doista ozbiljno postavlja neko pitanje, vidimo da jedan krug ljudi nalazi da je ono vrijedno te pokušava odgovoriti ili ne odgovoriti na njega. Nikad ne možemo odgovoriti, niti je moja ambicija pronaći odgovore, ali se mogu naći neke izvedenice zašto je ono postavljeno i slično.

Izložba Kuća (svakodnevni predmeti u plamenu)

KULTURA - Izložba

58

O subverzivnosti bi se moglo govoriti kad bi društvo reagiralo svojim mehanizmima, kad bi reagiralo na način da to izloži sebi kao problem, a to nikad nijeslučaj. U krugu kolega ili kus-tosa, prijatelja, ljudi koji eventu-alno prate moj rad ima trenutak odgovora, ali oni uglavnom di-jele moje mišljenje, pa je to sa-mo potvrda mog stava. Ima i is-kusnijih zemalja i očito dobro-namjernijih prema većini seg-menata svog društva, ali ovdje ja to najčešće ne vidim. Da se uopće pokrene neka rasprava, treba biti neka dobronamjernost i vjera, želja da se ta neka stvar izvede do kraja, da se poboljša, da krenemo u nekom smjeru. Mi najčešće trčimo kao sprinte-ri, a u biti stojimo na mjestu, čak vrlo često idemo i unatrag. Udaljenosti koje moramo pre-trčati su maratonske, a rezultati su nam tužnjikavi.

Jesu li vas ikad prozivali neki moćnici ili institucije?

Zapravo i ne, zato što oni znaju da je najbolje prešutjeti. Najbolja reakcija je ne obraćati pažnju na to. Reakcija je, naj-češće, ispod žita. Recimo, kad sam zavijao jedan spomenik stradalima u Drugom svjetskom ratu u Sinju, koji je bio oštećen, kad sam ga, dakle, tretirao kao ranjenika i zamotao ga zavoji-ma, nije bilo nikakve reakcije. Samo što ja u Sinju osam godina poslije toga nisam mogao do-biti posao profesora hrvatskog jezika i književnosti. U kafiću mi je neformalno, od nekoga tko je znao o čemu se radi, bilo

poručeno da se mogu pozdraviti s poslom i da ga za mene nema. Poslije toga sam bio 10 godina nezaposlen, a od 2009. sam sa-mostalni umjetnik.

Posljedica nekih drugih ra-dova je to što sam očekivao neku lakšu realizaciju novih ra-dova, ali ne u smislu komfora i nezasluženog uzimanja novca ili privilegija, nego stvarno potreb-nog novca. Mislio sam da će taj novac lakše stići nakon sudjelo-vanja na istambulskom bijena-lu, gdje sam bio dio hrvatskog predstavljanja, te na venecijan-skom bijenalu arhitekture 2012. Očekivao sam da će nakon takve vrste profesionalne potvrde biti moguće lakše realizirati neke radove, ali sam se prevario. Ta lova nikako da stigne do mene. Traženi novac je u odnosu na neke druge kulturne segmente, ne u smislu kvalitete, teško do-biti. Dobiva se po 400.000 kuna za videa ili kratke filmove, dok je meni užasno problematično dobiti više od 5.000 kuna da bih realizirao petodijelni video rad. To je također jedna vrsta odgo-vora. Ako ćeš se ti pačati, onda ćemo se mi pačati u tebe pa se ti s tim nosi kako znaš. Oni mudro prešute, ali kasnije – jer je lova kod njih, a s njom raspolažu kao da je njihova, a ne naša - mogu zanemariti bilo kakve strukov-ne ili profesionalne kriterije i ponašati se kao da je lova zaista njihova i da mogu s njom što hoće.

Je li vaš rad s ovcama, u po-vodu “Big Brothera”, htio reći da su ljudi ovce?

Ne, ne, ne. Moji radovi uklju-čuju i mene i nisam onaj koji je iznad te situacije. Nije bila ideja da su ljudi ovce, jer ako jesu, ni ja ništa manje nisam ovca u metaforičkom smislu. Radi se otome da je sama televizija izlo-žila svoju moć. Ako je doista moguće da ljudi sudjeluju u re-ality showovima bez apsolutno ikakvog socijalno vidljivog ili za društvo važnog dosega, očito je da doslovno bilo što na televizi-ji postaje društveno važno. Pa ako ti ljudi postaju javni uzori i javne vrijednosti te postanu važni, onda to nije prikaz nji-hove važnosti, nego televizija na taj način pokazuje svoju moć i važnost. I onda, kako je potreb-no imati neki sadržaj, čini mi se da televizija sve češće pokazuje samu sebe.

Čak i ovo, tako banalno i jadno, i u svakom smislu pomalo ponižavajuće za one koji sudje-luju i eventualno za nas koji to gledamo, postaje važno, što znači da je apsolutno sve moguće te da televizija sebi uzima za pra-vo da radi što hoće, to je doista demonstracija njene moći. Ne mislim da nisam uspio. Te ovce su doista postale zvijezde pa su i za tih deset do petnaest dana bile neka vrsta malog problema jer su reagirala i društva za zaštitu životinja, prijatelji životinja, ovi i oni. I lijepi broj svjetskih medija bio je zainteresiran i izvještavao je o tom reality showu. Pokazalo se koliko mediji vole sami sebe.

Kad je cijela priča gotova, pitate li se je li nešto moglo drugačije?

59

Naravno. Ima lijepi broj ra-dova koji uopće nisu izvedeni u formi u kojoj su bili zamišljeni. Kad sam se počeo baviti time, to sam lakše podnosio, a sad s vremenom sve teže i u jednom trenu sam rekao da si to više neću dozvoliti, ali ipak mi se omakne. Čovjek s dobrom vo-ljom krene u realizaciju i misli da će nadoknaditi činjenicu da je novac energija i mogućnost te da izostanak novčane potpore utječe na realizaciju. Zato smo vrlo često tjerani u situaciju da rad izgleda “kao da”, da podsjeća na neku stvar koja je mišljena, a da nije sama ta stvar. Rad ne bi smio biti “kao da je nešto”, nego bi morao biti upravo to što je. U Hrvatskoj se mojim kole-gama i meni katkad događa da nam radovi izgledaju “kao da”. Naši uvjeti vrlo često ne mogu ni u kojem smislu komparirati sa zemljama koje umjetnost i kulturu shvaćaju ozbiljnije. Kod nas je problem to što oni koji su službeno zaduženi za kulturu i umjetnost, nju preziru. I one koji se time bave, i ono što rade.

Najčešće se radi o ljudima koji su na čelu velikih institu-cija, koji pojma nemaju niti su napisali tekst o suvremenoj umjetnosti, koji preziru suvre-menu umjetnost i samo čekaju da crkne. Stalno se nadaju, većnekih sto godina. Naši to pro-puštaju samo ako se mora i ko-liko se mora i eventualno ako netko ima vezu ili tako nešto. Da nije kolegijalne pomoći i suradništva koje je besplatno, gdje vani to uopće ne dolazi u

obzir, dosta radova uopće ne bi bilo realizirano. Vrlo često mi prijatelji rade, montiraju, dizaj-niraju za smiješno mali novac ili nikakvu naknadu. Nekako se na to i računa: ako ste vi idioti baš raspoloženi raditi tu vašu umjetnost, evo, radite ju, mi vas nećemo sprečavati, ali zašto vi to radite, nama nije baš naj-jasnije. Radite, ali pare vidjeti nećete. Da bi trebalo podržati umjetnost i stati iza toga ozbilj-no, financijski, profesionalnim kriterijima i cehovskim samo-pouzdanjem, to nikako.

U djelima česti su elementi boli, npr. u “Kući” bodljika-va žica, bič, rezanje žiletom i slično. Kako se vi nosite s boli i kako ju podnosite ?

Pa, i meni je bilo bolno i neugodno, ali za sve izvedene radove onog trenutka kad sam imao ideju i kad je ona prošla reviziju, bol postaje manje važna. Ona postaje individualna stvar ili privatno nevažna jer to treba napraviti, a s druge strane, bol je sastavni dio života i nalazi se na samom izvoru života. Ako žene rađaju i boli ih, kad bi u jednom trenutku zbog boli odlučile više ne rađati, stao bi sav život. Radi se o dijelu života, boli nas tamo gdje najviše i jesmo. Tamo gdje je najviše radosti i najviše nade, tamo je i najveći potencijal za bol. Bol je naprosto dio rada i ništa drugo. •

Izložba Kuća (svakodnevni predmeti u plamenu)

60

KULTURA - Dani otvorenih vrata i izložba

Među besmrtnicima

“Hrvatska akademi-ja znanosti i um-jetnosti je krovna

kulturna institucija u Hrvatskoj, ustrojena na način kao što je to i Strossmayer zamišljao, da to bude jezgra gdje će se sabirati sve napredne ideje, svi napred-ni radovi kulturnih pregalaca znanstvenika i umjetnika“, re

kao nam je Borivoj Popovčak, viši kustos i ravnatelj Strossma-yerove galerije starih majstora.

Akademija je osnovana odlu-kom Hrvatskog sabora 1861., a 2013. posjetili su je učenici 4.D razreda X. gimnazije uz prat-nju razrednice Ružice Filipović. Učenici su se okupili u atriju

palače gdje se od 1934. godine nalazi Bašćanska ploča, a potom su razgledali Salon, najreprezen-tativniji prostor u palači. Najveći ukras je tapiserija nepoznatog francuskog umjetnika pod na-zivom Vojnički logor, a legenda kaže da je nekad bila u dvorcu Zrinskih u Čakovcu.

Tekst: Marijana Špehar i Ines Babić, 4. D, foto: Ines Babić, 4. D

S dvaju kulturnih događajaNaši novinari prate aktualne kulturne događaje, Dane otvorenih vrata u

HAZU i otvaranje izložbe Miroslava Kraljevića u Modernoj galeriji

Dani otvorenih vrata i izložba

Novinarka Marijana Špehar u razgovoru s Borivojem Popovčakom, višim kustosemi ravnateljem Strossmayerove galerije starih majstora

19. i 20. studenoga 2013. održani su dani otvorenih vrata u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti

61

Dani otvorenih vrata ideja su nove uprave HAZU na čelu s predsjednikom Zvonkom Ku-sićem o čemu Popovčak kaže sljedeće: “Od njih je potekla ideja da se svake godine održi ta manifestacija otvorenih vrata kako bi se privukli ljudi koji bi došli i vidjeli kako izgleda aka-demija iznutra, ne samo Stross-mayerova galerija nego i saloni, radni prostori akademije, da se upoznaju malo sa načinom funkcioniranja Akademije. Jer možda je slabo poznato to da je Akademija ustrojena takođerkao i škole prema razredima.Dakle, postoje razredi za knji-ževnost, razredi za matematičke znanosti, razred za likovne um-jetnosti, to je tzv. “sedmi razred” gdje spada i Strossmayerova ga-lerija.”

Učenici su uočili kako u sa-lonima svaki Akademijin razred ima svoj stol, tako da kad se u salonima organiziraju primanja, svečanosti i druga događanja svaki akademik zna gdje mu je mjesto. Osim salona, vidjeli su i Strossmayerovu sobu i u njoj brojne njegove osobne predm-ete te njegovu galeriju i kip ulogu Akademije koji je obnov-ljen 2005. godine. O samoj ga-leriji Popovčak je rekao ovo: “Najvrednija djela su ona koja je poklonio biskup Strossmayer. Dok je on nabavljao umjetnine preko svojih posrednika u Italiji, kanonika Nikole Bošaka iz Za-voda svetog Jeronima u Rimu i slikara Ivana Simonetija, još se moglo naći dosta vrijednih i originalnih djela. Svakako da su najvrednija djela “Stigmatizacija

Zagrebačka Moderna galerija obilježila je sto-tu obljetnicu smrti

Miroslava Kraljevića otvara-njem dosad najveće retrospek-tive ključne ličnosti slikarstva prve polovice 20. stoljeća 19. prosinca 2013.

“Puno smo se namučili i puno truda uložili, jer su djela u više od

svetog Franje” od Fra Angelika, zatim sveti Sebastijan od Vitto-re Carpaccia, pa tu je još jedan diptih ugledne venecijanske obitelji Bellini, dakle rad Gio-vannija Bellinija. Najvrednija sli-ka u galeriji je “Virgo inter vir-gines” iz 15. stoljeća, rad jednog flamanskog slikara kojem se do danas ni ne zna pravo ime, nego se zove po jednoj slici iz Reichs-museuma u Amsterdamu. A od 19. stoljeća istaknuo bih “Ma-dam Recamier” Jeannea Fran-çoisea, što je stvarno remek-djelo.”

U Akademiji smo imali pri-liku vidjeti i radove akademika Ivana Supeka po kojemu je naša gimnazija dobila naziv. Također smo saznali da je on zaslužan i za osnivanje “devetog razreda” - razreda za tehničke znanosti. •

Tekst: Marija Zefkić i Ivana Bekavac, 1. A

Foto: Ines Babić, 4. D

Rano umrli genij

Mnoštvo uzvanika na otvorenju izložbe

KULTURA - Dani otvorenih vrata i izložba

62

dvadesetak privatnih vlasništva. To su jako vrijedne kolekcije od kojih se ljudi jako teško odvaja-ju, i treba biti jako vješt u prego-varanju. Posao prikupljanja slika traje duže od godinu dana. Ali mi smo se potrudili i skupili sva Kraljevićeva djela i zbog toga smo jako ponosni”, kaže Biser-ka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije.

Stotinu godina je prošlo je od posmrtne izložbe slika Miroslava Kraljevića u Salonu Ullrich koju je promocijskim esejem popratio A. G. Matoš. Iako je Kraljević bio kratko vrijeme prisutan na našoj likovnoj sceni, hrvatskoj i europskoj umjetnosti ostavio je iznimno bogat i raznolik opus. “Unatoč golemoj prisutnosti njegova stvaralaštva u literaturi

i na izložbama, Kraljeviću su se rijetko organizirale retrospektive pa je ovo prva nakon 52 godine, ali i prva koja će putovati diljem zemlje i u inozemstvo”, rekla je Biserka Rauter Plančić. Niz ino-vacija upravo je Kraljević unio u hrvatsku likovnu umjetnost, a radovi koji su obilježili njegov opus su “Autoportret” iz 1906, “Autoportret s psom”, “Divlje patke”, “Bik”... Unutar motiva velegrada važna su Kraljevićeva tema kavane i barovi. Prvi je u našu likovnu umjetnost uveo i pariška kazališta, kurtizane i njihove klijente.

Mladi A. B. Šimić, izrazi-to kritičan kad je pisao o knji-ževnicima i slikarima, pozitivnoocjenjuje Kraljevićeva djela, o čemu Biserka Rauter Plančić

kaže: “Obojica su bili očarani Parizom. Bili su veliki artisti, svaki u svom mediju, jedan uriječima, drugi u slikama. Ta-kođer, nemojmo zaboraviti A. G. Matoša, koji je pisao pane-girike o Kraljeviću. Koliko su bili avangardni, toliko su pre-poznali jedan drugog. Kraljević je želio napraviti korak dalje i ne vraćati se na staro. Oni su bili u Parizu u to vrijeme, svaki po svojim ambicijama, željama… Svaki od njih je ostavio vrijedna djela za razvoj moderne umjet-nosti.”

Nakon premijernog izdanja u Požegi, izložba je u Zagrebu postavljena u 12 dvorana prvogkata Galerije s gotovo 200 Kra-ljevićevih najvažnijih ostvarenja, koja Biserka Rauter Plančić ova-

Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije u razgovoru s novinarkom Ivanom Bekavac

63

ko predstavlja: “Mi tu nemamo 5 ili 6 crteža, mi imamo 170 crteža. Sad možemo vidjeti ko-liko je Kraljevićevo slikarstvoaktualno, pogotovo ako se uzmeu obzir novi povratak pravojslici. Danas mladi umjetnici vi-de veliku inspiraciju u Kralje-vićevim djelima. Tko zna gdje bi Kraljević završio da nije umro sa 28 godina. Ali ovo što nam je ostavio veliko je bogatstvo i ta umjetnost ne završava s nama, već i dalje traje.”

Kraljević je retrospektivno bio izlagan zadnji put 1961, a ova se izložba nakon Zagreba u travnju seli u Ca Pesaro, veneci-janski Muzej moderne umjet-

nosti, u kojem do sada nije iz-lagao nijedan hrvatski slikar. Potom ide u Split, Osijek i Du-brovnik. Na otvorenju smo sus-reli i prošlogodišnju urednicu Cenera, Luciju Sukalić, danas studenticu skandinavistike i po-vijesti umjetnosti kojoj smo po-stavili pitanje je li Kraljevićeva umjetnost intrigantna mladim generacijama: “Meni kao stu-dentici jesu. Iako su neka staro-modna, u njegovom slikarstvu me fascinira to što može dobro približiti svakodnevnicu, neke sebi bliske ljude i sebe kroz au-toportrete.”

Izložbu prati katalog s više od 200 reprodukcija na 285 stranica,

sa stručnim tumačenjima djela i znanstvenim tekstovima, među ostalim o velegradu i animalis-tici u Kraljevićevu slikarstvu te njegovu odnosu prema Požegi. Na otvorenju izložbe u Zagre-bu bio je prisutan velik broj lju-di iz hrvatskog javnog i kultur-nog života. Zamolili smo za ko-mentar književnika Predraga Matvejevića: “Postoji mit o rano umrlom geniju. Ova izložba je događaj koji smo čekali dugi niz godina, a tek danas smo uspjeli da napravimo jednog komplet-nog Kraljevića, jednu izložbu koja može pokazati genijalnost tog slikara.” •

Novinarka Marija Zefkić i književnik Predrag Matvejević

KULTURA - Film

64

Bogati program raspore-đen je po različitim lo-kacijama uz suvremenu

i digitalnu opremu za potpunidoživljaj filma, kao što su Kino Europa, Kino Tuškanac, Zagre-bački plesni centar, Zagrebačko kazalište lutaka i Muzej suvre-mene umjetnosti. Domaći i stra-ni autori prikazali su dugome-tražne i kratkometražne igranefilmove te dokumentarce. Kao i prijašnjih godina, ZFF je donio nekoliko stalnih popratnih pro-grama: “Moj prvi film”, u selekci-ji filmskog kritičara Nenada Po-limca, ove je godine fokusiran na Poljsku, te je prikazano pet prvijenaca briljantnih poljskih filmskih autora. “Bibijada” jeopet razveselila one najmlađe čudesnim filmskim avanturama, dok je izuzetno popularan pro-gram “Velikih 5” na platna donio nove filmove iz Španjolske, Francuske, Italije, Njemačke i Velike Britanije.

Ove se godine 40 filmova natjecalo za nagradu festivala Zlatna kolica, dok se autoru/ici najboljih filmova u svakoj kate-goriji, uz nagradu autora Ned-jeljka Mikca, dodjeljuje i nov-

čana nagrada. Zlatna kolica za najbolji dugometražni film i na-grada u iznosu od 4.000 eura odnio je film “Pogrešna dostava” (Lunchbox) /Indija, Njemačka,

Francuska, SAD/ redatelja Rite-sha Batre. Radnja filma se okreće oko svakodnevnog fenomena u najvećem gradu Indije, Mum-baiju, gdje pet tisuća dostavljača,

Tekst: Nika Pešut, 1.B, foto: Ira Horvat, 1.B

Više od sto filmskih naslovaDomaći i strani autori prikazali su dugometražne i kratkometražne igrane

filmove te dokumentarce. ZFF je donio nekoliko stalnih popratnih programa

11. Zagreb Film Festival od 20. do 27. listopada

Naše novinarke ispred kina Europa

65

poznati i kao dabbawallahs, sva-ko jutro raznose tople obroke iz kuhinja kućanica u urede njihovih supružnika. I tako već 120 godina koliko traje ova praksa. Od četiri milijuna kuti-jica za ručak koje putuju u razne dijelove Mumbaija, samo jedna završi na krivoj adresi. Upravo ta pogrešno dostavljena kutijica pokrenut će romansu između usamljenog, sredovječnog udov-ca Saajana i podjednako usam-ljene i nesretne kućanice Ille. Kutijice za ručak postat će nji-hovo sredstvo komunikacija preko koje izmjenjuju ljubavne poruke. Film je oduševio kri-tiku i dirnuo srca gledatelja te

zasluženo osvojio nagradu. Zlatna kolica za najbolji

kratki igrani film i nagradu od 1.000 eura osvojio je film “U ak-variju” (In the Fishbowl) /Ru-munjska/ redatelja Tudora Cris-tiana Jurgiua. Posebno priznanje u kratkometražnoj konkuren-ciji odnio je film “Dolina kitova” (Whale Valley) /Danska, Island/ djelo Guðmundura Arnara Guðmundssona. Zlatna kolica za najbolji dokumentarni film i 1.000 eura osvojio je “Kapetan i njegov gusar” (The Captain and his pirate) /Njemačka, Belgija/ redatelja Andya Wolffa. Poseb-no priznanje u dokumentarnoj konkurenciji osvojio je “Drugi

susret” /Srbija/ redatelja Željka Mirkovića. Posebno priznanje u programu Kockice zasluženo je dobio film “Srami se” domaće redateljice Darije Blažević. Na-gradu Zlatna kolica za najbolji hrvatski film u programu Koc-kice i nagradu od 10.000 kuna odnio je film “Ka da to nisi ti”redatelja Ivana Sikavice. I tako je nakon sedam dana vrhunskefilmske zabave i užitka završio još jedan zagrebački filmski festival, a mi nestrpljivo priželjkujemo sljedeći za koji znamo da će nas oduševiti baš kao i njegovi pret-hodnici. •

Pogrešna dostava (Lunchbox)

Kroz priču mlade doma-ćice i neznanca pred umi-rovljenjem koji se povežu kada poznata mumbajska do-stavljačka služba pogriješi u dostavi užine, redatelj prika-zuje ispreplitanje stvarnosti i mašte. Glavni likovi svoj svijet mašte počinju graditi izmjenjujući poruke u kuti-jama za užinu. Među njima se razvija bliskost, usamljeni udovac se budi iz emociona-lnog mrtvila, a mlada zane-marena domaćica, majka se-dmogodišnje djevojčice (su-prug je vara) iz njihova odno-sa crpi hrabrost da promijeni svoje životne prilike. Film obiluje toplim dijalozima i slikama otuđenog života u prenapučenom gradu suvre-

mene Indije. U filmu glume Ir-rfan Khan, Nimrat Kaur, Den-zil Smith, Bharati Achrekar. Glazbu je skladao Max Richter, a fotografiju potpisuje Michael Simmonds. Film je prikazan na mnogim festivalima na kojima

je osvojio brojne nagrade: World Cinema Amsterdam Film Festival 2013 – nagra-da gledatelja programa Cri-tics Week, nagrada publike Cannes Film Festival 2013. •

Scena iz filma “Pogrešna dostava”

KULTURA I ETIKA - Aktualno

66

“Udruga Kultura i etika osnovana je početkom godine i

ovo je naš najznačajniji projekt do sada. Nažalost, nismo mogli ranije izaći u javnost s ovim pro-jektom kao što smo namjerava-li prije ulaska u EU, naprosto zbog toga što kada se radi bilo koji projekt treba skupiti jako puno novaca i organizirati skup i organizirati znanstvenike koji će govoriti, naći zajednički ter-min kada su se svi u mogućnosti odazvati, tako da evo onda smo na kraju to isplanirali za međunarodni Dan borbe protiv korupcije koji je danas i mis-

lim da je tempiranje zaista bilo sjajno”, rekla je Nina Ožegović, predsjednica udruge Kultura i etika.

U hotelu Westin, u dvorani Opera, 9.10.2013. održao se skup pod nazivom 725 godina Vinodolskog zakonika – 725 godina suzbijanja korupcije uHrvatskoj. Organizator je Udruga za suzbijanje korupcije Kultura i etika. Tim je povodom izašao i Zbornik radova pod is-toimenim naslovom u kojem su objavljeni radovi eminentnih stručnjaka koji su bili i govor-nici na ovom skupu.

Ministar Jovanović, koji je

također govorio na skupu, rekao nam je sljedeće: “Borba protiv korupcije, ako želimo da bude uspješna i da korupcija ne ugro-zi stupove svakog društva, mora se temeljiti na prevenciji, a pre-vencija u borbi protiv korupci-je znači da moramo građane naučiti da se ponašaju kao ak-tivni građani. To znači da sve što rade, rade transparentno i da izbjegavaju mogućnost da se na-đu u situaciji da zbog toga što žele ubrzati nekakav proces ne-kom daju mito za ono na što imaju pravo, dakle imaju pravo na obrazovanje,, imaju pravo na liječničku uslugu, imaju pravo

Tekst: Nika Pešut, 1.B, foto: Ira Horvat, 1.B

Zaustavite korupcijuU hotelu Westin, u dvorani Opera, 9. 10. 2013. održao se skup pod

nazivom 725 godina Vinodolskog zakonika – 725 godinasuzbijanja korupcije u Hrvatskoj

725 godina Vinodolskog zakonika

Na skupu pod nazivom 725 godina Vinodolskog zakonika koji je organizirala udruga Kultura i etika

67

na brzu uslugu bilo kojoj javnoj administraciji i nikada ne smi-ju pristati da za to trebaju dati mito, odnosno ako netko od njih traži mito, moraju to pri-javiti. Zato smatram da je gra-đanski odgoj, odgoj i obrazo-vanje za građansko društvo i de-mokraciju, put koji će naše gra-đane učiniti sposobnijima da se odupru zahtjevima koji dola-ze od korumpiranih državnih službenika.”

Namjera skupa bila je pod-sjetiti na obljetnicu Vinodolskog zakonika jer je već tim zakon-ikom započelo sustavno suzbi-janje korupcije u Hrvatskoj. O Vinodolskom zakoniku govo-rio je dr. sc. Tomislav Galović. Hrvatski srednjovjekovni pros-tori su bili dionici zapadnoeu-ropske kulture, jezika i pisma.Vinodolski zakonik je najzna-čajniji i najstariji hrvatski pravni spomenik. Nastao je na temelju pravnih običaja s izvorištem u starom slavenskom pravu, ali se mogu vidjeti i utjecaji german-skog prava. Vinodolski zakon prvi je tiskom objavio Antun Mažuranić 1843. godine. On je

mnogostruko važno povijesno vrelo, ne samo za pravnu povijest i filologiju, već i za poznavanje društvenih struktura Vinodola,crkvenog ustroja, etnološke i kulturne baštine. Iz njegovih od-redbi štošta možemo zamijetiti i naučiti i danas.

Uz Vinodolski zakonik pred-stavljeni su i izvadci iz Zadar-skog statuta. O Zadarskom sta-tutu govorila je doc. dr. Zrinka Nikolić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od zanimljivih odred-bi kojima se sprečavala korup-cija i sukob interesa u “privat-nom sektoru” može se izdvojiti ona po kojoj je bilježnik koji bi se usudio za sastavljanje nekog pravnog dokumenta (npr. opo-ruke) uzeti više od onog pro-pisanog statutom, morao vratiti dvostruko od onog što je uzeo. U Statutu je postojala očita namjera da se sudionicima u vlasti koje je u kasnom srednjem vijeku ograničeno na određen broj punoljetnih muškaraca iz zatvorene društvene skupine, zajamči ravnopravnost sudjelo-vanja u izbornom procesu i sud-skom postupku.

Rekla da je udruga osnovana s idejom da se ukazuje ne etičnost u ponašanju, djelovanju i uprav-ljanju na području političke kul-ture. “Znači, ne samo kazalište, muzeji i to, nego političke kul-ture, jer bez političke volje nema ni suzbijanja korupcije. Prije 700 godina na razini pravnih akata bile su primijenjene antikorup-cijske mjere.”

“Hrvatska je u postupku pri-stupanja Europskoj Uniji pod

pritiskom Europske unije una-toč izrazito korumpiranoj vladi koja je bila u Hrvatskoj 2003.-2007. Uspjela učiniti pomake u stvaranju zakonodavnog okvira za borbu protiv korupcije, ali slika u tom okviru još uvijek nije remek dijelo, dakle ako želimo da nema korupcije, onda nije dovoljno imati zakone, nije do-voljno imati akcijske planove, već taj okvir mora imati u sebi jednu sliku koja će pokazati da se i zakoni, i planovi primjenju-ju u praksi. Uz političku volju i primjenu prakse možemo onda reći da ćemo biti uspješni kao što su uspješni Danska, Novi Zeland, Finska, Švedska u koji-ma korupcije gotovo da i nema”, rekla nam je Zrinka Nikolić.

Uz Vinodolski zakonik pred-stavljen je i Dubrovački statut o kojem je govorila dr. sc. Zdenka Janeković Römer iz Zavoda za povijesne znanosti. Repub-lika se borila protiv zlouporaba položaja osnivanjem posebnih službi sa zadaćom nadzora nad upravnim aparatom. Splitskom Statutu je pak bilo svojstveno nastojanje da gradu osigura stručnu, nepristranu i nadziranu vlast. O Splitskom statutu go-vorio je prof. dr. sc. Željko Radić s Pravnog fakulteta u Splitu.

Nina Ožegović ima ideju o proširenju udruge u srednje škole: “Radi se o tome da mi želimo napraviti izložbu koja bi bila atraktivna i multimedijalna karaktera tako da bude dostupna i onima koji se ne bave stručnim pravnim aspektom i onda sa tom izložbom ići po školama.” •

KULTURA

68

Sonetni stres

Ovo je pokušaj pisanja sonetaU grču, panici, velikom stresu,K’o biatlonac kojem bježi metaDok teško diše, ruke mu se tresu.

Počinjem cijeniti sve pisce svijetaI mislim: o Bože, koje li tlakePosložiti misli u obliku cvijetaDok raspršuju se kao Sunca zrake.

A vrijeme ide i sve mi je gore,Zatvaram oči, zamišljam plažu, more,Lagani hod po vlažnom pijesku...

Bilo bi lijepo pisac biti,Kao Matoš, Krleža, kao Tin piti – Pa ponekad uživati u pljesku!

Ante Bilić, 1. D

Naći ću sunce

Hladnoća zatvara vrata ljudima.Čujem lupanje blatnjavih korakaI pjesmu starog, umornog prosjaka.Ljudi k’o ljudi, čude se drugima.

Sve je puno ljudi, ali nije glasno.Tako tmurno, tako tužno i teško.Oblaci, k’o plahte, prilaze polako...Gdje je otišlo sve ono krasno?

Još jučer sam... ( Judo potiče volju)

Još jučer sam nalazio odjeke naporaU dahu, u snazi, u kretnji, u volji.Danas sam više ljubitelj odmora,Ostaje vidjeti jesam li bolji.

Pomalo razumijevam probleme tijela,Osobito one koji ne ljute i ne bole, Time bih zaobilazio naporna djela,I s vremenom pomiješao gore i bolje.

Često me napadnu što lijenost, što zloća,Eh, što je lijepo roditelje gnjaviti,Više no išta do podneva spavati!

Očekujem tako da mi pubertet onemoća,Ljubazno da me ostavi na miruU odrastanju, u pravu i krivu.

Ante Vukres, 1. E

Nestalo sa suncem, sa pticama,Pobjeglo od kiše, što dalje od grada,Sakrilo se s ljetom na plažama.

Možda je u nama, ne znamo ni sami,Sve to nježno, puno boja i sklada...Naći ću sunce i dati ga tami.

Ivana Turković, 1. D

Priredila: Neli Mindoljević, prof.

SONETNI STREEES!!!Jer cilj mi nije neka vječna slava

Već potvrda u okviru zanata(iz soneta Tonka Maroevića)

69

Buđenje

Sjetan kostur na tavanu čeka kadVeselo će svitanje novog danaObasjati njegov obraz koji sadViše ne postoji. Praznina starih rana

Prati mrtvog monotonog srca rad.Priču koja je davno ispričanaIronično ponavlja vjetar mlad,Dok dan uzaludno kuca na vrata stana.

San spušta rolete na realnost.Tama se pretvara u svitanje.Pjev ptica i njihova lojalnost

Bude osjećaj za skriveno nadanje.I baš kada jutro postaje beskrajnostSnene su oči spremne za buđenje.

Monika Belavić, 1. D

Našu ljubav nazivali smo rajem

Našu ljubav nazivali smo rajem,Putovanje nepoznatim krajem,Putovanje sigurno, vrijedno,Putovanje u kojem smo jedno.

Dvije ruke naše bit će premaloZa sav teret što vrijeme bude daloI zato treba snage i veseljaI volje, ljubavi, jakosti i želja.

Znat ćemo bez straha zatvoriti očiKad jednog dana bude teškoI ničeg neće biti da nas koči.

Trebam te svaki dan,To lako je reći – Ostatak života bio bi san!

Marija Donkov, 1. E

Poluoptimistična pjesma

Današnjih dana čovjek čudno živi.Nema za njeg kruha, a trudio se na njivi.Nestašica kruha u stanju je da stvoriOno od čega se i mlada duša umori.

Spuštaš zastore i gutaš tablu bensendinaDok neki otac tako neumorno gura svog sina.Jako boli kada srce stoji i ne radi.Sunce se spušta, mrak iz naših duša vadi.

U nove dane ja u zanosu kročim,Ne mogu si dopustiti da zastanem i sklopim oči.Kako sve misli u strofu da sročim?

Gusti se oblaci razmiču, mjesec mlad,Otkriva se savršeni noćni sklad.U mojoj duši za uspjehom raste glad.

Matej Barić, 1. E

Jedna o narodu

Malo-pomalo, sve zakazuje,Cijeli je život tako skup.Svatko nešto svoje pokazuje,A svi okreću leđa, svatko se pravi glup.

Ljudi traže najbolje u lošemu,Sreća se skriva iza sivih oblaka.Sve još miriše po starom parfemu,Gubimo svoj miris, život postaje tlaka.

Tužan pojedinac mijenja svoju ćud.Bijes u ljudima širi se kao pelud,Ali sada jasno vidim: ovaj narod je lud.

Svatko svakome zamke podmeće,A na istoj grani sjedimo i istu hranu jedemo.Gluposti, sljedećeg puta više sreće.

Delornea Lukša, 1. D

KULTURA

70

Mojim vrtom jesen

Mojim vrtom jesen polako krećeI sitnu kišu prosipa po stazi,Maglenim prstima cvjetove mazi,Sklapa im latice – hladno je veče.

Kruška i orah časte je plodomI mirise zlatna dunja joj nudi,Izvijena loza jako se trudiDa najslađa bude raskošnim plodom.

Večer je stigla, a jesen još gaziI omata nježnu travu na staziČipkom od srebra što pletu je mrazi.

U mome vrtu divlja vjetar ludi,A otpalo lišće ples mu nudiS ozeblom vranom zlokobne ćudi.

Filip Drenski, 1. D

Leteća pjesma

Ima li svaka ptica krila iliMožda neke letenje ne zanima,Možda su nekima mnogo dražeOne sjajne ledene i skliske staze?

Ptice u smokinzima što jureU onoj dalekoj zemlji gdje SunceNe liježe u meki san, pingvini zovu seTa mala bića iza ledenih planina.

Ima li gdje pingvina kojiLeteće snove sniva, koji ne voliOsobine mora i blizinu zemlje?

Možda jednog dana i pingvini polete,Možda iskorače iz svojih smokinga,Vinu se u visine i nikad se ne vrate.

Tin Dobrenić, 1. E

Jelena Kovačev, 4.A, ilustracije

71

DAN ŠKOLE

Novi Zagreb je oduvijek bio poznat kao “spava-onica Grada Zagreba”

bez kulturne baštine i umjetnos-ti. Gradnjom Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb je reambu-lirao svoju kulturnu pustoš. Kako smo mi mladi oduvijek bili pris-niji suvremenim stvarima nego starijoj umjetnosti, odlučili smo taj najveći muzej u Zagrebu i posjetiti, i to povodom njego-vog 4. rođendana. Muzejom nas je povela kustosica Nataša Ivančević, voditeljica zbirke Vo-jina Bakića, čije su slavne umjet-nine tamo bile i izložene.

Muzej je osnovan 1954., a nekoć se nalazio na GornjemGradu na Katarininom trgu. Novu zgradu projektirao je Igor Franić. U njoj se nalazi stalnipostav koji se ipak stalno mi-jenja, stoga se i naziva “Zbirke u pokretu”. U njemu je izloženo preko 500 radova domaćih istranih umjetnika. Od najpo-znatijih stranih umjetnika mogu se izdvojiti Victor Vasarely (koji je ujedno i osnivač pokreta “Op-tical-ilusion art”), Jesus Raphael Soto, Julio Le Parco, Otto Pien i grupa Zero, te utjecajni kritičari

i teoretičari poput Abrahama Molesa i Umberta Eca. Od domaćih se mogu izdvojiti Vo-jin Bakić, Josip Vaništa, Ivan Kožarić, Juraj Dobrović, Boris Bućan, Viktor Kovačić, Vladi-mir Bonačić, Boris Cvjetanović, Ivan Čižmek i mnogi drugi. O izložbi Vojina Bakića nazvanoj “Svjetlosne forme” kustosica nam je rekla kako je riječ o pr-vom cjelovitom prikazu njegova rada koji govori o tome kako je nastala njegova apstrakcija.

“Izloženi radovi u ukupno-

sti predstavljaju sve stvaralačke faze jednog iznimno bogatog stvaralačkog opusa koji obu-hvaća više od pola stoljeća rada i istraživanja kroz koji se može pratiti razvoj Bakićeve kiparske misli. Postav čita i interpretira umjetnikov logičan razvoj iz figuracije do apstrakcije i vrlo jasno govori o tome na koji je način promišljao kiparske pro-bleme, kako ih je modernizirao, te doveo do vrhunskih kiparskih ostvarenja”, kazala je kustosica Nataša Ivančević. Izloženo je

Tekst i foto: Tea Mišura i Mateja Radoš, 1.C

Ne vjerujte da su stariPovodom Dana škole učenici prvih razreda posjetili su gradske muzejeu kojima se čuva kulturne i umjetničke znamenitosti. Evo što su vidjeli

i saznali o muzejima.

Šetnja zagrebačim muzejima povodom Dana škole

Posjetitelji Muzeja suvremene umjetnosti

DAN ŠKOLE

72

oko dvjestotinjak skulptura, se-damdesetak crteža, a tu su i skice, makete spomenika, fo-tografska uvećanja, projektna i osobna dokumentacija, te au-dio i filmska građa koja pripada fundusu muzeja. Dio je stigao iz arhiva i muzeja u Srbiji, dok oko polovica dolazi iz privatne Zbirke Bakić u vlasništvu um-jetnikove obitelji. “Izložbom je obuhvaćeno sve - od akademiz-ma i rane faze, figuracije i zat-vorenih masa u kojima oblikuje u punom materijalu, do zbijenih i razlistanih formi i svjetlosnih oblika, pa sve do 80-ih godina prošloga stoljeća, završno s spomenikom na Petrovoj gori”, rekla je umjetnikova unuka Vje-ra Bakić.

Vojin Bakić je jedan od naj-većih hrvatskih kipara 20. stolje-ća, umjetnik europskoga forma-ta: autor koji je uspio u avan-gardizmu apstrakcije ostvariti monumentalnost i neposrednost koje su, tradicionalistički gle-dano, obilježja klasične figura-tivne skulpture. Uz Bakićeve, na izložbi su bili prikazani i radovi umjetnika koji se bave njegovim spomenicima s različitih autor-skih pozicija, od interpretacije modernističke baštine u rado-vima Marka Lulića i Jana Kem-penaersa, preko propitivanja utopijskih modela socijalističkog društva, našeg odnosa prema tim fenomenima te pitanjima gubitka društvenog sjećanja udjelima Davida Maljkovića, dokritike našeg odnosa prema spomenici NOB-a u radovima Igora Grubića.

Treba spomenuti nešto o već spomenutim umjetnicima kao što su Victor Vasarely i Ivan Kožarić. Victor Vasarely je je-dan od najutjecajnijih umjetni-ka nove optičke umjetnosti koja nastaje sredinom 20. stoljeća, a povezan je s proučavanjem ilu-zija i boja. Svoje shvaćanje rea-lizira kroz plošne, geometrijsko-apstraktne oblike jasnih boja, koji su matematički jasno or-ganizirani. U prvom razdoblju koncentrirao se na problemati-ku crno–bijelog, da bi od 60-ih godina proučavao boju i stvorio djela izvanrednog kromatskog bogatstva. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja te je izla-gao na skupnim i samostalnim izložbama diljem svijeta.

Nedavno je u Muzeju suvre-mene umjetnosti bila i retro-spektivna Ivana Kožarića, naj-većeg živućeg umjetnika, zvana “Devedeset i druga mu je godina tek”, povodom koje je proslavio svoj 92. rođendan. Kožarić je poznat po izgradnji skulpture Antuna Gustava Matoša koja se nalazi na Strossmayerovom šetalištu te skulpture Prizem-ljeno sunce koja je smještena naCvjetnom trgu. Slavni devede-setogodišnjak poznat je po svo-joj mladenačkoj duši i nikad ugaslom humoru. Kada su ga pitali kako je to imati devedeset i dvije godine odgovorio je lu-cidnom rečenicom: “Svi mi kažu da sam star, ali ja im ne vjeru-jem.” •

Novinarka Mateja Radoš u razgovoru s kustosicom Natašom Ivančević

73

Arheološki muzej u Za-grebu jedan je od iz-ravnih sljednika neka-

dašnjeg Narodnog muzeja, najstarije muzejske ustanove u hrvatskom glavnom gradu, os-novane 1836. Nakon nekog vre-mena Muzej je bio podijeljen na Arheološki i Prirodoslovni odjel. Od 1878. Arheološki odjel djeluje samostalno, ali u sklopu Narodnog muzeja. Tek 1939. Arheološki odjel postaje samostalnim muzejom, a Naro-dni muzej, u obliku u kojem je ranije djelovao, u osnovi prestaje postojati.

Na dan škole, 10.10.2013. otišli smo posjetiti arheološki muzej. Taj muzej sadrži mnoge povijesne zbirke kao što su pret-povijesna, antička i ranosredn-jovjekovna zbirka. Muzej po-sjeduje i egipatsku zbirku, jedinu takve vrste u ovim prostorima, kao i numizmatičku zbirku, jed-nu od najvećih takvih zbirki u Europi i svijetu.

U muzeju je prikazan razvoj čovjeka tijekom povijesti. Ondje smo vidjeli kako je čovjek iz-gledao u prapovijesno doba i kako se dalje razvijao. Saznali smo što je radio, kako je obav-ljao sve potrebno za život, čime se služio. Vidjeli smo kako im je izgledalo oruđe za rad, kako su i od čega izrađivali odjeću, gdje su živjeli, pa čak i oružje kojim su lovili plijen kako bi opstali.

U tom se muzeju nalazi i originalni simbol najznačajnije kulture bakrenog doba na tlu Hrvatske, Vučedolske kulture,a taj simbol je Vučedolska go-

lubica. Ona je najpoznatija ke-ramička posuda s arheoloških iskopina na Vučedolu kraj Vu-kovara. Imala je kultnu namjenu kao kadionica. Tamne je boje i ukrašena je bijelim ukrasima. Iako je prozvana golubica, ar-heolozi smatraju da se zapravo radi o ptici jarebici. Nastala je između 2800. i 2400. g. pr. Kr., a nađena je 1938.

Također smo vidjeli zagre-bačku mumiju koju je kupio Mihael Barić prilikom svog po-sjeta Egiptu (1848/49). Nje-gov brat Ilija Barić darovao ju je Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, a od 1862. pohranje-na je u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Njemački egiptolog Heinrich Brugsch je 1869. ot-krio natpis za koji nije znao da pripada Etruščanima. Godine 1891. bečki profesor i egipto-log dr. Jacob Krall otkrio je da mumijini povoji zapravo kriju najduži sačuvani etruščanski natpis na svijetu. Ostala je čitava jer se drži pod posebnim uvjeti-ma unutar stakla gdje puše hla-dan zrak i potpuno je izolirana od vanjštine. Da se drži pod normalnim, vanjskim uvjetima za neko bi se vrijeme potpuno raspala. •

Tekst i foto: Tijana Jularić, 1.A

Tajne muzeja

Zgrada Arheološkog muzeja u Zagrebu

Vučedolska golubica, simbol Vučedolske kulture

Zagrebačka mumija koju je kupio Mihael Barić, a Arheološkom muzeju darovao njegov brat

Ilija Barić

74

DAN ŠKOLE

Naše prvo odredište bio je franjevački sa-mostan i Crkva sv.

Filipa i Jakova, koji su ujedno i zaštitnici Vukovara. U Domo-vinskom ratu crkva je stradala, na na nju i na samostan palo je više od 3.000 raznih granata i projektila. Nakon oslobodilačke operacije “Oluja” srpski agresori, povlačeći se iz okupiranog Vu-kovara, htjeli su iza sebe osta-

viti još veću pustoš. Naumili su crkvu 1996. godine sravniti sa zemljom, izbušivši 22 minske rupe u zidovima i stupovima. No u posljednji čas, te namjere su zaustavljene zahvaljujući ame-ričkom generalu Kleinu koji je poslao UN-ove trupe u crkvu.

Posjetili smo i Opću bolnicu Vukovar. U sklopu bolnice od 2006. nalazi se stalna muzejska izložba pod naslovom Mjesto

sjećanja – Vukovarska bolnica 1991. Tamo smo pogledali do-kumentarni film o teškim dani-ma Domovinskog rata kao i o važnosti i tragičnih događaja ubolnici. O tim je danima govo-rila tadašnja ravnateljica bolnice Vesna Bosanac. Bolnica u ratu također nije bila pošteđena. Njeno granatiranje započelo je15. kolovoza 1991. Tijekom oku-pacije Vukovara bolnica nije sa-

Tekst: Dorotea Slovinac, 4.D, foto: Martina Vulama, 4.D

Ne zaboravimo Vukovar10. listopada, na dan Desete gimnazije, krenuli smo u Vukovar. Vukovar je podijeljen grad, vidi se razlika između hrvatskoga i srpskoga dućana, traje

borba za skidanje ćirilićnih natpisa s javnih ustanova. Iako je rat davno završio, borba za Vukovar još uvijek traje.

Kao i svake godine maturanti za Dan škole posjećuju Vukovar

75

mo bila utočište za ranjene, već i sklonište za žene, djecu i starije čiji su domovi bili razoreni ili spaljeni do temelja. Nakon 20. studenoga 1991. iz bolnice je od-vedeno 200 ranjenika i 18 djelat-nika bolnice te pogubljeno na Ovčari. Ostali zaposlenici bol-nice nesrpske nacionalnosti na-kon tortura su prognani u slo-bodne dijelove Hrvatske.

Imali smo prilike vidjeti kako je to tada izgledalo: malene pro-storije u podrumu prepune ra-njenika, zbijeni kreveti, rupe u zidovima od granata. Potom smo krenuli prema Memorijal-nom groblju Vukovar. To je naj-veća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata – svaki od 938 bijelih križeva predstav-lja jednu žrtvu koja je svoj život dala za Vukovar i za Hrvatsku.

Nismo očekivali da će ono što ćemo vidjeti na Ovčari biti još gore od dotad viđenog. Ovčara je farma gdje je bio napravljen koncentracijski logor, a pripad-nici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenog 1991. ondje su ubili

između 255 i 264 civila i vojni-ka, većinom Hrvata iz vukovar-ske bolnice.

Vukovar je za sve nas bio po-seban događaj. Saslušavši sve te priče i doživljaje, možemo reći da znamo zahvaljujući kome je da-nas Hrvatska slobodna zemlja. •

76

PUTOVANJA

Kneževina Monako nas je očarala. Visoki nebo-deri su se isticali na go-

lemoj planini između kojih su bile brojne manje, ali isto tako očaravajuće građevine. Podno njih se vidio zaljev kristalno plavog Ligurskog mora, prepu-nog skupocjenih jahta koje su zaustavljale dah. Vidjeli smo i

mnogobrojne atrakcije poput iz-mjene straže ispred kneževske palače, zatim poznatog zavoja F1 Velike nagrade Monaca te mnoštva skupocjenih hotela i automobila. Osim Nice, tvorni-ce parfema i Cannesa, posjetili smo i gradić Figueras u kojem je zanimljiv muzej Salvadora Dalija.

Čarobne fontane

U Barceloni smo proveli 5 nezaboravnih dana. Prve večeri smo pogledali čarobne fontane Montjuic koje su mijenjale boje i plesale u ritmu najnovijih hi-tova. Ljudi su uživali, plesali i pjevali uz njih. To je prizor koji zauvijek ostaje u pamćenju. Na-

Tekst: Petra Đurđević, 2.B, foto: Martina Vulama, 4.D

Noći pune pjesme i plesaPet nezaboravnih dana u Barceloni. Čarobne fontane Montjuic su

mijenjale boje i plesale u ritmu najnovijih hitova…

Maturanti su posjetili Barcelonu via Monako

77

kon večere nas 25 se skupilo u jednu sobicu od 20-ak kvadrata točno iznad recepcije. Bili smo ondje otprilike 2 sata i puštali glasnu glazbu i odlično se za-bavljali. Tada je na vrata sobe pokucala služba hotela i sve nas rastjerala uz objašnjenje kako remetimo mir ostalih gostiju. Nakon toga smo izašli u disko klub Bulevard, a u hotel smo se vratili u ranim jutarnjim satima.

Znamenitosti i burne noći

Sljedećeg dana smo otišli urazgledavanje Montserrata, sve-tišta na poprilično visokom br-du s kojeg se pruža spektaku-laran pogled na dolinu. Oko podne smo se ponovno zaputili u središte Barcelone gdje smo razgledali Sagradu Familiu, Ga-udijevu katedralu, te velebni

stadion FC Barcelone, Camp Nou. Ostatak maturalca nam je proletio. Po cijele dane smo razgledavali razne zanimljivosti i znamenitosti te smo upozna-vali ljepote i čari Barcelone, a svaka večer nam je bila ispunjena

pjesmom i plesom. Nismo se ni okrenuli, a već smo sjedili u avi-onu i žalili što ne možemo ostati duže na tom predivnom mjestu. Neprospavane noći pune plesa i veselja - proživjeli smo zajedno nezaboravno iskustvo. •

78

PREDSTAVLJANJE RAZREDA

MONIKA Kuhar: U Volonterski klub u-ključila sam se iz

važnog razloga – veoma cijenim svoju obitelj i sve što imam u životu, a znam da mnogi ljudi to nemaju te sam spremna

nesebično pomoći bilo kako, svi-ma kojima je pomoć potrebna. Želim biti liječnica, a to je po-sao pun davanja i požrtvovnosti tako da se već sad i volontirajući pripremam za to.

LUCIJA Rešetar: Bavim se

debatom i kao članica PUP-a sudjelujem u argumentiranoj raspravi. To znači da na orga-niziran i civiliziran način ras-pravljamo o određenim idejama i temama, uz pomoć trenera. Na taj način učimo se objektivnosti

Tekst: Katarina Širanović, 3.D, foto: Lucija Radeljić, 3.D

Upoznajte 2. D razred

Predstavljamo dva razreda naše škole koji dijele istu učionicu u dvije suprotne smjene. Njihova je učionica jedna od najuređenijih u cijeloj školi. Naprozorima je cvijeće, na zidovima filmski i kazališni plakati, a imaju

i akvarij s ribicom o kojem i jedan i drugi razred brine.

Najuređenija učionica u školi

UČENICI 2. D: USPJEŠNI KREATIVCI, SPORTAŠI I VOLONTERI

Cijeli 2.d razred

79

i nepristranosti, oplemenjujemo znanje i vještine vezane uz ko-munikaciju i javnu prezentaciju, a to će mi poslužiti kao dobra podloga za moje buduće zani-manje – želim biti pravnica. Na ECCL, europskom natjecanju u poznavanju klasičnih jezika, u našoj školi bila sam treća.

JANA Halozar: Već dvije godine članica sam izvrsnog programa Čitaj! koji se održava na Gvozdu u stanu Miroslava Krleže. Voditelj nam ja poznati pisac Zoran Ferić, koji se svaki mjesec pobrine za dobru atmo-sfreru te nas potiče da zaista razmišljamo o pročitanom. Vo-lim čitati, ali i pisati, tako da se pronalazim u tome. Također sam se počela baviti volontira-njem, privukla me želja da olakšam život djeci s problemi-ma i da uz rad s njima dobijem i malo prakse za svoje buduće zanimanje, želim studirati psi-hologiju. Na Božićnom dobro-tvornom sajmu organizirali smo zabavan domjenak i koncert za roditelje, pjevali i plesali, i pri-kupili dosta sredstava za školski fond “Pomozimo najbližima”.

PAULA Harapin: Odlazimna čitateljska druženja na Krle-žin Gvozd. Lijepo je biti u nje-govoj kući, upoznati ljubitelje knjige iz drugih škola i poznate hrvatske pisce te ravnopravno s njima raspravljati o novim, za-nimljivim knjigama. Često nam i daruju lijepe knjige. Svi smo uključeni i u Školski kazališni klub, često posjećujemo zagre-bačka kazališta.

ROK Mozbah: Idem u dvije

škole, pohađam i srednju mu-zičku školu. Sviram trubu, klavir i usnu harmoniku. Volim pjevati, najviše rock-glazbu. Pjevam i u školskom zboru. Dosta vježbam i nastupam, na različitim mjes-tima. Također sam uključen u program ČITAJ!, na Krležinu Gvozdu. I u projekte Goethe Instituta. Volim recitirati, bio sam i na Državnom Lidranu. Često učim kasno navečer i u tramvaju.

FRAN Mihelin: Glazba mi mnogo znači, sviram gitaru i usnu harmoniku, pjevam, dos-ta vježbam, nastupam, često s Rokom u duetu. Volim se smijati i zabavljati razred. Volim i čitati, uključen sam u program čitanja i pisanja na Gvozdu. Sudjelujem i u projektima Goethe Instituta, dobili smo nagradu. Također, vo-lontiram pomažući starijim oso-

bama, to me ispunjava i osjećam duboku potrebu za tim.

MATIJA Umek: Treniram vaterpolo. Uključio sam se u volontersku grupu jer želim pomagati djeci. Volim prirodne predmete i to ću studirati. Na ECCL natjecanju u pozna-vanju klasičnih jezika osvojio sam srebrnu medalju. (Skromno priznaje ono što kolege oko nje-ga govore: da, najbolji je učenik u razredu.)

DOMINIK Budimić Buda: Treniram tenis svaki dan, usta-jem rano, a učim između tre-ninga i škole. Volim pomagati prijateljima.

LAURA Pascu: Privatnoučim pjevanje, pjevam i u školskom zboru. Također vo-lontiram jer smatram da to i nas izgrađuje kao ljude.

IVAN Kabalin: Već šest go-dina treniram veslanje, dosta uspješno. Rano ujutro, prije ško-le, na Jarunu veslam, pa onda i

poslije škole. (Hvale ga učenici i profesori, vrlo je savjestan, odličan učenik. Razredni body-guard.)

FRAN Karažija: Volim glaz-bu i strane jezike, sudjelujem u projektima Goethe Instituta i ponosan sam na priznanja.

IVAN Šafranić: Dolazim iz

Dora Morvić, predsjednica 2. D razreda i potpredsjednicaškolskog Učeničkog vijeća

Ivan Šafranić, nogometaš NK Lokomotive

PREDSTAVLJANJE RAZREDA

80

poznate sportske obitelji, treni-ram nogomet u NK Lokomoti-va – dok drugi provode praznike ljenčareći i odmarajući se, ja sam na pripremama. Nadam se do-brim rezultatima.

LARA Peleš (na novinarski upit o upečatljivom glazbeno-scenskom skeču na prošlim maš-karama odgovara): Da, svi smo zajedno to osmislili. I kostime i scenarij i glazbu. Mi cure bile smo opasne crne udovice. Super smo se zabavili.

FILIPA Sudarević: Na ECCL, europskom natjecanju u poznavanju klasičnih jezika ili Olimpijadi iz latinskog, dobila sam brončanu medalju.

DORA Movrić (predsjedni-ca 2. D razreda i potpredsjedni-ca školskog Učeničkog vijeća): Volontiram u Bistri, u bolnici za djecu s posebnim potrebama. Zašto? Zato što pogledi te dje-ce, koja su ostavljena i sama, govore mnogo i obuzmu te, os-voje. Pogotovo kad nosiš dijete koje nema ni pet godina i plače zato što želi hodati, a ne može i ne smije. Obožavam vrijeme provoditi s njima. Volontiram i sa starijim osobama jer sma-tram da smo im potrebni i da od njih mogu mnogo naučiti. Završila sam OŠ za klasični ba-let. Treniram atletiku na Mla-dosti i sinkronizirano klizanje u “Zagrebačkim pahuljicama”. Kao predsjednica, ponosna sam na naš razred: lijepo se slažemo, ima mnogo kreativaca, čuvamo i uređujemo učionicu, plaka-tima i slikama, s kolegama ma-turantima iz suprotnog turnusa

uživamo u našem cvijeću i zlat-nim ribicama. Na Učeničkom vijeću predložili smo projekt e-bilježnica, kažu da zasad nema novca, ali borimo se i dalje!

U Staroj gradskoj vijećnici 16. studenog 2013. u 11 sati na Svečanosti dodjele Na-grade Luka Ritz “Nasilje nije hrabrost” kao zamjenica predsjednika Učeničkog

vijeća predstavljala sam našu školu. Bilo je to lijepo iskust-vo, utoliko jer je jedna od do-bitnica Katja Komazec, moja dugogodišnja prijateljica. Posebno sam bila ponosna na nju te općenito na mlade koji ipak imaju tolerancije i suosjećanja za druge. Pa i mi smo Škola nenasilja i tole-rancije! •

Dora i Katja na dodjeli Nagrade Luka Ritz “Nasilje nije hrabrost”

81

1. Svi znamo da ste sve-strani i sposobni, lekto-rica ste, savjetnica, vodili

ste brojne grupe... Zašto ste baš odlučili postati profesor?

Hvala, hvala... Svjestan oso-bni odabir. Htjela sam raditi u srednjoj školi jer mislim da je čini najživlja populacija, inteli-gentna i zanimljiva. Najveći skok dogodi se između petnaeste i osamnaeste, dođete jedni, a odete potpuno drugi, u smislu odrastanja i sazrijevanja. To mi je silno zanimljivo. Diplomira-la sam, uz hrvatski, i filozofiju pa to volim prepletati u inter-pretacijama raznih literarnih i životnih situacija. S druge stane, nasljedno – majka mi je bila profesorica hrvatskoga jezika u Splitu, gdje sam rođena i odras-la, i oduvijek sam bila okružena zadaćama, novim knjigama... Baš volim školu. To je otvoreno polje, forum, dobro mjesto. I svakodnevna kvalitetna komu-nikacija s učenicima i kolegama. Mediteranka sam, taj forum, pjaca, otvorena interakcija, nešto je najvažnije. To čini moju na-rav. Dobila sam u istom tjednu odjednom dva posla, u srednjoj školi, hrvatski, i u Pekingu kao lektor na sveučilištu, ali nisam

otišla. Odonda svakodnevno idem vesela u školu, bez obzira na raznovrsnost izazova.

U čemu najviše uživate?U humoru i umjetnosti.

Obitelji i prijateljima. Ljetu naHvaru. Putovanjima. I učenici-ma, naravno. U poslu. Nikad ne dođem kući ravnodušna – ili me izludite ili zabrinete ili nasmi-jete. Na svoje učenike mislim dobar dio dana, i ne znate ko-liko razmišljamo o vama, kakvi ste i kakve potencijale nosite.

Kao iskusni pedagoški dje-latnik, čime se najviše ponosite?

Ponosna sam na to što među

tisućama djece kojima sam pre-davala nikad nisam imala neki komunikacijski problem, ni sučenikom ni s roditeljem. Neiz-mjerno mi je stalo do toga davas odgajamo za slobodu, sva-kodnevno pokušavam taj odnosučiniti prijateljskim i pozitivnim. I dalje s mnogima njegujem o-sobno prijateljstvo. Posebno meraduje kad gotovo u svakoj ge-neraciji netko upiše hrvatski, kroatistiku, i pozove se na moje “zasluge” za svoj životni izbor. Godi to.

Svi znamo da je Branimir Johnny Štulić dugo bio vaš o-

ONO ŠTO STE ODUVIJEK HTJELI PITATI RASKU(pitanja na papirićima)

Intervju s razrednicom: Neli Mindoljević

“34 godine radim u školi i uvjerila sam se da onaj tko sretno odaberesvoje zanimanje ni jedan dan ne ide na posao”

U vašim godinama, 2. r. gimnazije, 1. red, 3. zdesna,bez mrske crne kute, razrednik “Šiško”

PREDSTAVLJANJE RAZREDA

82

sobni prijatelj i da je posvećivao pjesme svojim prijateljima. Je li posvetio i Vama koju pjesmu?

Nemam “svoju” pjesmu. Ali sam zajedno s njim, s olovkom u ruci, ponekad malo dotjerivala neke nezgrapnosti u pjesmama i znam sve njihove verzije. I bili smo prijatelji i sugovornici go-dinama. I poznajem sve te ži-vahne likove, i ljubavi, iz tih stihova. Većina njih su, što bi se danas reklo, “s ključem”. Nisi tek tako za ondašnju državu mogao reći da je “Krivo srastanje”. Ili maršalu da je punjena ptica i da skine lente i napuni hale, na-hrani ljude. Po političkom vicu koji sam mu ispričala nazvao je album “Kad fazani lete”. O diktatoru, strahu i ulizicama. Omot albuma “Sunčana strana ulice” bio je omot godine, radio ga je moj muž, a na naslovnici je njegovo ulje na platnu s crveno-bijelim znakom zabrane. Brane je (tako smo ga zvali) samo ski-nuo s našeg zida tu sliku... Do-vodio bi nam, tada svojim naj-bojim prijateljima, meni i su-prugu, svoje “važne” djevojke. Samo jedna je bila naj. I mnoge poznate face, Rundeka, Stublića, Mirka Ilića, uvijek je bilo živo. Knjige, novine, stripovi, filozo-fija, filmovi, gitara koja je i da-nas živa, burni, beskrajni razgo-vori, putovanja i odlasci na kon-certe, kasne večere i svirke dugo u noć. Kod nas je donosio sve važno, ne doma u Novi Zagreb, puni su nam zidovi bili zlatnih i platinastih ploča. Eto, nemam svoju pjesmu, ali poklonio nam je svoju prvu ploču u životu, donio

je tu kultnu singlicu (“Balkan” i “A šta da radim”) i na nju važno napisao: “Ovo je moja prva dila-na ploča (datum...). B. Johnny Štulić. Volim vas, Mindoljevi-ći!!!” Kad vas već to tako još zan-ima, eto vam nekoliko privatnih frendovskih fotki iz tog vreme-na. Meni su to ipak danas lanj-ski snijezi. Bio je to neki bolji, bogatiji, mlađi Zagreb, i ne samo Zagreb, Rijeka je bila jako živa, Ljubljana, Split, svjetski, urbani, zaigrani, bez ovog današnjeg mentaliteta egoizma, primitivi-zma te skučenosti i straha koji nam je nažalost naplavio rat. I predatorski kapitalizam. Srce tame.

Čuli smo da je “Azra” imala velik utjecaj na vaš život. Daj-te nam neki iskusan savjet, ali ne sa strane profesora nego sa strane rokerice.

Opet vi. Ha, velik utjecaj! Rekla bih prije poetika i politi-ka. Nekad smo, već u gimnaziji,

čini se, bili mnogo društveno osvješćeniji, buntovniji. Nemoj-te nikada, ostajući kod kuće,prezirati one koji izađu na ulice, bez obzira na to tko su, radnici, profesori, branitelji, studenti, “drugačiji”, vegani... Poslušajte ljude s ulica (nekad su to bile “samo” pobunjene žene) jer oni očajnički viču da bi ih ljudi čuli i razumjeli. I podržali i prihvatili. Divimo se jednome Mandeli, a dan-danas bi ga mnogi zatukli. Ili bi mu hukali k’o majmuni. Većina udri po manjini. Nekad je gost bio svetinja, danas je po-

Gornji grad, ručak dva prijateljska para...

Čita se, uz fritule, ispod zlatnih ploča (Neli Mindoljević i Branimir

Štulić)

83

grda. Napada se malene, ranjive. Zviždači istrčavaju i dobiju po nosu. Ali bez njih ništa. To je ta pjesma “Kad Miki kaže da se boji”. Miki je plahi susjed koji stvarno

ima razloga za strah i nema te bujice koja bi ga izvukla iz njegove kapsule od stana. Osim deložacije. Eto, naučite hrabro ar-tikulirati svoje stavove i potrebe. Ljubav i sloboda su povezani – ljubav je pustiti druge na miru, uz pažnju, brigu i odanost. Zapamtite to. No, najvažnije: ne bojte se, danas to već, srećom, odzvanja svijetom.

Koji vam je najdraži hrvatski pisac? A umjetnik općenito?

Uh. Svakako Krleža. Volim i cijenim kolege profesore (ha): Jergovića, Ferića i Olju Savičević Ivančević. Od ostalih volim one pomalo subverzivne koji ne lakiraju nego grebu po svakidašnjici, i misle na ljude: Borisa Cvjetanovića, Sinišu Labrovića, Danijela Žeželja, TBF, Dubiozu, Olivera Frljića, ima ih, srećom.

Čime ste se bavili u osnovnoj i školi i gimnaziji, kako je onda to izgledalo?

Išla sam i u glazbenu školu, svirala kla-vir. Bila sam u nekakvoj art-fotogrupi, vo-dila sam novinarsku, bila sam i u literarnoj družini, voljela piskarati. I brzo shvatila da sam barem pristojan čitatelj. Već u osmom razredu bila sam u našem drugom ženskom bandu uopće, u državi, “famozno”, izašle smo u Plavom vjesniku. Grad je bio pun stranaca, neizmjerno je bio važan taj svjet-ski štih, ljepota različitosti. Kupali smo se pet mjeseci godišnje. Znanje i kultura bili su na cijeni, učilo se ozbiljno i s ljubavlju. Bilo je sramota ne znati. Imala sam sreću dosta putovati s roditeljima i sestrom, tata je bio pomorski kapetan pa smo imali niz divnih ljeta, nikakva šminka, na palubi običnog trgovačkog broda, za duga vreme-na, proučavajući zvijezde i danima gutajući knjige na miru, od luke do luke, od Genove, Atene, Bejruta do Odese , s novim pločama i trapericama, nije to bila mala stvar, onda. Putujte što više možete, u stvarnosti i u mašti, otvorena srca i uma, to je najvažnije, doma je lijepo i toplo, ali već u susjedstvu kriju se čuda. •Raj, djetinjstvo u Poljudu, morski psić

PREDSTAVLJANJE RAZREDA

84

Fran Franjković

“Trenutno se ne bavim sportom, ali prije sam trenirao košarku. Trenirao sam 6 godina u KK Zagreb. Igrali smo i u Hrvatskoj i u inozemstvu; Italiji, Sloveniji, Mađarskoj... Bio sam u dobroj momčadi, družili smo se i prije i poslije utakmica.”

Nadina Biljanović

“Od vrtića se bavim judom. Judo nije samo sport, to je više i način života. Trener nije samo kao trener, on je kao i tata ili pro

fesor i on nas isto odgaja. Osim sporta kao samog sporta i rezul-tata, daje ti i odnos prema životu i prema ljudima. Mislim da je taj sport u meni razvio da poštujem ljude i ne samo starije ili pak one koji ti trebaju biti određen auto-ritet, nego svih međusobno. Ako treniraš neku borilačku vještinu, znaš da se nikad nećeš potući na cesti, osim naravno u samoo-brani. Dok se boriš, nestanu svi problemi, ne razmišljaš o njima, niti o školi ili dečku, curi.. Ideš postignuti neki cilj. Znaš koliko možeš i samo trebaš dati sve od sebe i uvijek treba težiti sve više i više.”

Lara Radović

“Plešem hip hop u Volti-nom. Imamo jednom godišnje produkciju koja se održava ci-jeli dan. Plešemo na sajmovima, tuđim produkcijama, gostujemo svugdje, idemo na natjecanja... Htjeli smo se prijaviti na talent show, ali trenerica nije bila za tu ideju. Ako ću imati vremena, bavit ću se s tim i kad završim srednju školu. Smatram da mi taj sport nije razvio neke nove oso-bine nego da je samo poboljšao one stare. Mi smo grupa i složni smo pa je to razvilo više razumi-jevanja i suosjećanja za druge.

Upoznajte 4. G razred

Maturanti o sebi4.G razred (u prvoj klupi naš sugovornik Filip Čulo)

85

Malo mi je problem s treninzi-ma ove godine, ali se trudim otići na sve treninge. Bili smo nedavno na natjecanju u No-vom Sadu i bili smo treći.”

Filip Čulo

“Bavim se debatom. Debate su uvijek zanimljive, ali ljudi to

doživljavaju kao filozofiranje pa nas onda i puno puta sprečavaju da govorimo na način na koji bi možda htjeli. Cilj je u tome da pokušate svoju energiju usmje-riti na to kako da sugovorniku na što ljepši način pokušate objas-niti sugovorniku zašto mislite da nije u pravu. Nije cilj posvađati se i izbaciti sugovornika iz tak-

ta. Treba mu lijepo objasniti što nije uredu i onda da zajednički da nešto naučite. Treba naučiti i slušati druge ljude uz to što treba znati i pričati. To je onda vrhunski debatant. Debata zna, također, stvoriti izrazito tvr-doglave ljude koji onda izra-zito tvrde da je samo njihovo mišljenje ispravno.” •

Zašto ste upisali fiziku?Fiziku sam razu-

mio i najmanje sam ju morao učiti. Imao sam profe-sora koji je volio svoj predmet i preko njega sam ga zavolio i ja. Ima i jedna dogodovština. Bio sam 5. ili 6. razred i profesor je dao neki problemski zadatak koji je trebalo riješiti. Ja sam ga uspio riješiti i kada su čuli, došle

su mi neke cure iz 7. ili 8. raz-reda zahvaliti mi i javiti mi se.

Koji su vam bili omiljeni bendovi?

Indexi, Bijelo Dugme... Vo-lio sam glazbu i želio sam na-učiti svirati gitaru, ali su mi roditelji bili protiv. Uvjet je bio, ako završim s odličnim, moći ću kupiti sebi gitaru sa svojim novcima.

Jeste li zadovoljni svojim pozivom?

Jesam! Puno toga lijepoga je ostalo i uvijek je lijepo kada sretneš svoje bivše učenike. Drago mi je kad nekome mogu pomoći.

Da li je i filozofija vaša sklo-nost?

Pa u jednu ruku i je. Većina znanstvenika bavila se i filozofi-jom i umjetnošću. •

Mini intervju s razrednikom: Antun Vujević

Razrednik 4.G Antun Vujević

STYLING U DESETOJ

86

Matea Rogić 4.BRaspoložena i zvr-ckasta Matea nam

govori kako ponekad fura sportski styling, ponekad šik. Odjeću kupuje najčešće u Zari i H&M-u, te sportsku odjeću u Nikeu i Adidasu. Nije joj bitno gdje kupuje, već što kupuje. Ot-krila nam je kako se ne voli is-ticati i biti nečija kopija i izgle-dati kao većina cura, nego uvijek pokušava nešto drugo kombi-nirati. Nema određeni styling, onako kako se osjeća, tako se iobuče. Matea kaže kako joj jeormar šaren, ali boje koje nosiovise o godišnjem dobu. Najdraži modni detalj joj je nakit i uvijek ga nosi.

Katarina Pavić 3.EKatarina robu kupuje u XYZ-

u, Zari, Sportini, a ako joj se nešto svidi, ne bira koji je dućan ili marka - bitno joj je da joj do-bro stoji i da joj se sviđa. Na sebi voli imati plavu boju, zbog boje kose i očiju, rozu, crvenu i crnu jer je, kako kaže, crna boja dobro suzi. Od modnih detalja voli sa-tove i narukvice.

Sofija Dolores Duma, Mia Dadić, Matea Medić, Lea Ra-buzin 3.A

Svaka fura svoj stil, ali im je jedno zajedničko, prate tren-dove. Cure svoje modne krpice često kupuju u Zari, Stradi-variusu, H&M-u. Od modnih detalja nose šalove, naušnice i narukvice. Curama je najdraža, kako su se jednoglasno složile, roza boja, ali vole nositi i bež, crnu, sivu, smeđu...

Kristian Čaćić 4.BKristian kupuje robu u Kana-

di u svjetski poznatim modnim kućama, kao Diesel, Armani, Guess, Hugo Boss. Skromno nam govori kako se ne želi is-ticat svojom odjećom, ali mu je stalo do izgleda. Najviše nosi robu zemljanih tonova. Za školu se sprema dvadesetak minuta, i uvijek nam je tip-top!

Marin Jagodić 4.BMarin nema određene du-

ćane gdje kupuje robu, već ku-puje ono što mu se sviđa, fura totalno svoj style. Ne želi se is-ticati oblačenjem, ali mu je stalo do izgleda. Za školu se sprema desetak minuta, a voli nositi i svjetlije boje.

Što najviše vole odjenutiUčenici otkrivaju da im nije važno gdje i što kupuju,

nego kako se u odabranoj odjeći osjećaju

Raznolikost u odijevanju

Tekst: Ivana Bekavac, 1.A

Kristian Čaćić 4.B

Katarina Pavić, 3.E

87

Zvonimir Begić 3.ADobro raspoložen Zvonko

otkrio nam kako voli ležeran sportski stil te kako se oblači u skladu s trendovima. Govori nam kako mu je najdraža ne-besko plava boja i kako preferira zemljane tonove. Po hodnicima škole hoda kao da je na modnoj pisti. Nije mu bitno gdje kupuje, već što kupuje, a cijena mu nije bitna.

Marin Maleš, 4.HMajica – siva; Pomfri – žut; Sat - nema za sat; Dijeta - on nema dijete; Klošar – da; Šal- dječji (sweet years). •

Moda u 3.A

Matea Rogić, 4.B

ZABAVA

88

Razgovaraju naočale:“Koju dioptriju imaš?” “Minus pet.” “Minus pet?! Onda ti je sigurno jako hladno za oči.”

Pita profesorica Pericu kakav je glagol “kihnuti”?

Na satu matematike učiteljica pita: “Sir za tri kune, rajčica za jednu, pecivo za dvije. Što smo dobili?”Perica odgovori: “Jedan mali sendvič.”

Perica odgovori: “Prijelazan.”

1

2

3

4

5

6

7

8

1. Najveća država Pirenejskog poluotoka.2. Koliko jezika se govori u Španjolskoj?3. Glavni grad Španjolske.4. Poznati klub iz Madrida.5. Malena kraljevina između Fransuske i Španjolske.6. Država u Južnoj Americi koja ima sličan naziv kao zemaljska linija.7. Glavni grad Brazila.8. Glavni grad Portugala.

Geografska križaljka

Priredila Lucija Janječić, 1.A