UDK 298.9 New Age: 262.6 Pregledni članak Primljeno03/03.

Isus Krist — donositelj vode žive

Kršćansko promišljanje o New Ageu Mijo NIKIĆ*

Sažetak

Autor donosi opširan prikaz crkvenog dokumenta IsusKrist — donositelj vode žive u kojem Crkva daje svojekršćansko promišljanje o globalnom pokretu poznatompod imenom New Age. U članku se najprije govori oopćem pregledu duhovnosti New Agea, zatim seusporedno iznosi vjerovanje i naučavanje New Agea ikršćanstva o Bogu, Isusu Kristu, Duhu Svetome, čovjeku,svijetu, grijehu, spasenju, budućnosti i drugim važnimpojmovima u kojima se razlikuju New Age i kršćanstvo.U drugom dijelu članka autor donosi teološku refleksijuo pokretu New Age kao i reakcije pokrenute ovimcrkvenim dokumentom. Autor također analiziranejasnoće i nedostatke prisutne u dokumentu o NewAgeu, a sam pokret kvalificira kao apsolutiziranjerelativnoga i relativiziranje apsolutnoga.

Uvod

Početkom veljače 2003. godine Papinsko vijeće za kulturu

i Papinsko vijeće za međureligijski dijalog predali sujavnosti dokument pod nazivom »Isus Krist — donositeljvode života« o kršćanskom promišljanju globalnogpokreta poznatog pod nazivom New Age ili, u hrvatskomprijevodu, Novo doba. Ovaj se dokument već dugoočekivao budući da se globalna mreža New Agea raširilapo čitavom svijetu i zahvatila također i mnoge vjernike, pai neke crkvene ustanove kao što su sjemeništa i domoviduhovnih vježbi. Zato je bilo potrebno da Crkva javno islužbeno progovori svoju riječ o ovoj pojavi. Dokumentje upravljen »prvotno onima koji su angažirani upastoralnoj djelatnosti, da im se pomogne objasniti kakose pokret New Agea razlikuje od kršćanske vjere«, kaže seveć u predgovoru ovog dokumenta.1 U stvaranju ovogdokumenta bile su uključene još i Kongregacija zaevangelizaciju naroda i Papinsko vijeće za promicanjejedinstva kršćana, a cilj dokumenta je upoznati New Agekao kulturnu struju te pomoći katolicima da spoz-

* Doc. dr. sc. Mijo Nikić, Filozofski fakultet DružbeIsusove, Zagreb.

1 Papinsko vijeće za kulturu-Papinsko vijeće zameđureligijski dijalog, Isus Krist — donositelj vode

žive, Kršćansko promišljanje o New Ageu, (predgovor).Dokument je izdan u Vatikanu 3. veljače

2003.

Obnovljeni život (58) 3 (2003) str. 339-352

339

naju istinsko katoličko učenje i duhovnost kako biispravno vrednovali teme ove struje. Da bi se postigao tajcilj, dokument u prva dva poglavlja predstavlja New Agekao kulturni trend s mnogo lica i donosi analizu osnovanjegove misli. Od trećeg poglavlja nadalje donesene susmjernice za istraživanje ovog pokreta u usporedbi skršćanskom porukom. Priložene su također i neke sugestijepastoralne naravi i doneseno objašnjenje glavnih pojmovaNew Agea.

U nastavku ovog članka donosim najprije prikaz crkvenogdokumenta o New Ageu, a u drugom dijelu se osvrćem nateološka promišljanja i reakcije koje je ovaj dokument većpokrenuo.

1. Sadržaj dokumenta Isus Krist — donositelj žive vode

1.1. Kakvo promišljanje New Agea?

U prvom poglavlju pod naslovom »Kakvo promišljanje?«argumentirano je da se New Age pojavio početkom trećegtisućljeća, budući da se, prema vjerovanju astrologa, doba

Riba (kršćanska era) zamjenjuje novim dobom Vodenjaka(sloboda i ostvarenje svih potencijala). Jedan od razlogapojave New Agea je i u tome što »neki smatraju dajekršćanska religija patrijarhalna i autoritarna, da supolitičke institucije nesposobne da poboljšaju svijet i daslužbena (alopatska) medicina ljude ne može liječitiuspješno«.1 Zbog takve procjene situacije u kojoj se ljudinalaze oni se sve više okreću svojoj nutrini i gledaju usame sebe u potrazi za smislom i snagom. Dokumentizričito tvrdi da je jedan od razloga privlačnosti NewAgea i u tome što »mnogo onoga što nudi zadovoljavatežnje koje službene institucije često ne uspijevajuzadovoljiti« (1. 1). Vrijednosti koje New Age ističe susloboda, autentičnost, neovisnost. Neke struje New Ageanaglašavaju potrebu komunikacije s drugim svijetom kojase događa posredovanjem anđela, svetih ljudi, svemiraca islično. Budući daje u mreži New Agea »uhvaćeno« punotoga iz raznih duhovnih i religijskih svjetonazora,dokument tvrdi da »ljudi s pravom trebaju pouzdaneobavijesti o razlikama između kršćanstva i New Agea« (1.2). Teren za po-i'&vak New Agea već je bio pripravljenrazvojem i širenjem relativizma te nenaklo-nosti, odnosnoravnodušnosti prema kršćanskoj vjeri. U isto vrijemeraširili su se, također i među katolicima, novi oblicipsihološke afirmacije pojedinca, koji nemaju u svomeprojektu kršćansku antropologiju, nego su nadahnutiidejama ezote-rizma i gnosticizma. Dokument navodi

riječi pape Ivana Pavla II. koji upozorava na »ponovnupojavu starih gnostičkih ideja u obliku takozvanog NewAgea. Ne možemo se zavaravati da on donosi obnovureligije«, poručuje nam Sveti Otac.2

Prvo poglavlje dokumenta Isus Krist — donositelj vodežive završava tvrdnjom da je New Age izazov Crkvi.»Ljudi osjećaju da im kršćanska religija ne pruža — ili immožda nikad nije davala — ono što uistinu trebaju.Traganje koje ljude često vodi u New Age jest istinskažudnja za dubljom duhovnošću, za nečim što zahvaćanjihovo srce i za načinom kojim bi dali smisao zbrkanom ičesto otuđujućem svijetu« (1. 5.). Iako dokument na višemjesta polemizira s New Ageom, on ističe i njegovpozitivni doprinos, kao što je kritika materijalizmadanašnjeg života, kritika filozofije, medicine i psihijatrijekoje su se otuđila od čovjeka, zanimanje za nadnaravno ireligiozno iskustvo, kritika razuzdanog individualizma kojinaučava se-beljublje i ne brine se za druge, za budućnost iza okoliš.3

1.2. Opći pregled duhovnosti New Agea

Promišljanje ovog dokumenta ima za cilj utvrditi elementerazvoja tradicije New Agea i ukazati na one vidove koji suu proturječju s kršćanskom objavom. New Age nijejednoobrazna pojava, nego labava mreža praktikanata čijise pristup sastoji u misliti globalno, ali djelovati lokalno.

Pripadnici ovog pokreta rijetko se susreću iako rade naostvarenju istog projekta. Ono što karakterizira New Agejest sinkretistička struktura »koja utjelovljuje mnogerazličite elemente, dopuštajući ljudima da imajuzajedničke interese ili veze na veoma različitimstupnjevima i s različitim obvezama« (2). Upravo zatoCrkva izlazi s ovim dokumentom, da pomogne katolicimapronaći ključ čitanja temeljnih načela koja su u pozadinimisli New Agea — kako bi bili kadri kršćanski vrednovatielemente Nea Agea s kojima se susreću.

Novina New Agea je u sinkretizmu ezoteričnih i sekularnihelemenata koji su međusobno dobro povezani uvjerenjemdaje došlo zrelo vrijeme za promjenu pojedinaca, društvai svijeta. U ideologiji New Agea prisutna je nužnostpromjene, a elementi te promjene mogu se primijetiti uprijelazu od Newtonove mehanicističke fizike do kvantnefizike; od modernog veličanja razuma do većegvrednovanja emocija i iskustva; od prevlasti muškosti ipatrijarhata do slavljenja ženskosti. U tekstovima NewAgea često se ponavlja sintagma »promjena paradigme«.Riječ je o istinskoj revoluciji, o potpunoj promjeniperspektive. Nova paradigma koju je usvojio New Ageželi potpuno preoblikovati život i značenje Isusa Krista.Te dvije paradigme toliko su međusobno suprotstavljeneda ne mogu zajedno koegzistirati.

U drugom poglavlju dokument postavlja pitanje: Što New

Age tvrdi da nudi i na to pitanje daje više odgovora. Jedanod njih kaže da »duhovnost« New Agea nudi svojevrsnučaroliju koja se doživljava kao očaranost izvanrednimpojavama i paranormalnim bićima. Ona navodnoopsjedaju neke osobe »medije« za vrijeme specifičneekstaze, koja se u New Ageu zove »channeling« i zavrijeme koje »medij« može izgubiti nadzor nad svojimtijelom i svojim sposobnostima. Nadalje New Age tvrdi danudi sklad s prirodom i sa svemirom te obećaje da ćečovjek biti sretan kad pronađe svoje mjesto u velikomlancu bića koja su u svemiru. Ljubavje za New Ageenergija, odnosno vibracija na visokoj frekvenciji koju bisvatko trebao za se pronaći i tako postići maksimalnusreću, zdravlje i uspjeh u životu. New Age kriti-žiraslužbenu (alopatsku) medicinu i predlaže holističikipristup koji naglašava vezu između duhovnih i tjelesnihvidova osobe i tvrdi da se ta veza nalazi u imunološkomsustavu ili u indijskom sustavu čakra. U promicanjuholističkog zdravlja uključene su razne religijske,ezoterične i psihološke tehnike i tradicije.4

Osnovna načela misli New Agea su monizam kojim se želinadvladati stvarne razlike — a njegov najočitiji izraz jestholizam, zatim sakralizacija Zemlje te uk-ljučni panteizam.Bitna matrica misli New Agea usvojena je iz ezoterično-teozof-ske tradicije koju su prihvatili intelektualni krugovi18. i 19. stoljeća.5

Središnje su teme New Agea: svemir kao organska cjelina;Energija (Duša ili Duh) koja animira svemir;posredovanje raznih duhovnih bića; vječna spoznaja kojaje iznad svih religija i kultura; poticaj da se slijedeprosvijetljeni učitelji.

U drugom poglavlju dokument Isus Krist — donositeljvode žive donosi nauk New Agea o ljudskoj osobi, Bogu isvijetu.

New Age se slaže s Nietzscheom da je kršćanstvospriječilo da se autentično čovještvo očituje u punini izato napušta, odnosno kritizira kršćansku viziju o suradnjis božanskom milošću, a nudi razne tehnike i terapijekojima će čovjek sam svojim silama postići najvišistupanj samoostvarenja. Svaki je pojedinac, smatra NewAge, stvaralački izvor svemira i kao takav on sam odabireokolnosti svoga života, pa čak i bolest i smrt. Put jepsihoterapija, a spasenje je u spoznaji univerzalnesvijesti, a ne u oproštenju grijeha, kojega praktički i nema.Osobni identitet ljudskog bića rasplinjuje se uuniverzalnom biću tijekom susljednih inkarnacija.

Bog New Agea nije osoban ni transcendentan. »Nije nislobodan Stvoritelj ni milostivi Uzdržavatelj svemira,nego svijetu imanentna 'neosobna energija’ s kojim tvori'kozmičko jedinstvo’« (2.3.4.2). Bog je u New Ageushvaćen kao »životno počelo«, »duh, odnosno duša

svijeta«, odnosno ukupnost u svijetu postojeće svijesti.

Svemir je prema shvaćanju New Agea »ocean energije, onje jedinstvena cjelina ili mreža veza« (2. 3. 4. 3), aenergija koja ga animira jest »duh«. Sam svijet jebožanski i podređen je evolutivnom procesu koji vodi odtrome materije do »više i savršene spoznaje«. On nijestvoren, nego vječan i samodostatan. Ljudsko biće je utom svemiru samo jedan neuron središnjeg živčanogsustava Zemlje.

Na pitanje »Zašto se New Age tako brzo i tako uspješnoproširio?«, dokument odgovara daje razlog tome »pokušajNew Agea da unese malo topline u tako okrutan inemilosrdan svijet u kojem živimo« (2. 5). Mnogi suuvučeni u ovaj pokret posebnim terapijama i praksama, ada se nisu ni pitali što sve iza toga stoji, dok su drugijednostavno konzumenti proizvoda s etiketom »New Age«.Ovaj pokret je postao iznimno popularan i zbog toga štodopušta kombiniranje raznih vjerovanja, terapija i praksa— gdje se ne vodi računa o nespojivosti i protuslovljimašto ih takva metoda može uključivati. Uz spomenuterazloge treba nadodati još i činjenicu da je »New Ageu snekim skupinama međunarodnog utjecaja zajednički ciljiskorijeniti i nadvladati pojedinačne religije kako binapravili mjesto univerzalnoj religiji, sposobnojobjediniti čitavo čovječanstvo. Usko povezan s tim ciljemjest složan napor mnogih ustanova da iznađu globalnu

etiku, etički okvir koji bi odražavao globalnu naravsuvremene kulture, ekonomije i politike« (2.5.).

1.3. New Age i kršćanska duhovnost

Iako promicatelji New Agea nazivaju svoju duhovnost»novom duhovnošću«, ona je u biti obnavljanje ideja izdrevnih religija i kultura. A jedina novost je u tome štosvojom »duhovnošću« žele zamijeniti duhovnost kojapočiva na židov-sko-kršćanskim korijenima. DuhovnostNew Agea se sastoji od dva različita elementa:metafizičkog i psihološkog. »Metafizička sastavnicapotječe od ezoteričnih i teozofskih korijena New Agea i uosnovi je novi oblik gnoze« (3.1.). »Psihološka sastavnicaove vrste duhovnosti izvire iz susreta ezoterične kulture ipsihologije. New Age, dakle, postaje iskustvo osobnepsihoduhovne preobrazbe, shvaćeno kao religioznoiskustvo« (3.1.).

Ozbiljni kritičari New Agea smatraju duhovnost ovogpokreta jednom vrstom duhovnog narcizma ilipseudomisticizma. San o mističkom jedinstvu — ciljuduhovnosti New Agea u praksi je doveo samo dovirtualnog jedinstva koje ne usrećuje modernog čovjeka,nego ga ostavlja još osamljenijim i nezadovoljnijim.6

U ovom poglavlju dokument Isus Krist — donositelj vodežive govori i o kozmičkom Kristu kojeg New Age shvaća

kao »model koji se može ponoviti u mnogim osobama,mjestima i vremenima; on je nositelj goleme promjeneparadigma; u konačnici, on je sila u nama« (3.3.).Nasuprot takvom, iskrivljenom shvaćanju Krista,kršćanska vjera uči da j e Krist »božanska osoba čijibožansko-ljudski lik obj av-Ijuje otajstvo Očeve ljubaviprema ljudskom rodu kroz povijest (Iv 3,16). On živi unama jer s nama dijeli svoj život, ali to nije ni nametnutoni automatski« (3.3.).

Prema koncepciji New Agea mistika, odnosno mističnisusret ne odnosi se na susret s transcendentnim Bogom upunini ljubavi, nego na iskustvo izazvano obraćanjemsamima sebi, nekim osjećajem daje čovjek jedno sasvemirom, osjećajem utapanja vlastite individualnosti ugolemi ocean Bića. Klasični put kršćanske mistike kaoputa čišćenja, prosvjetljenja i ujedinjenja usvaja također iduhovnost

New Agea, ali na posve drugi način. Tako se putpročišćenja u New Ageu ne temelji na svijesti o vlastitojgrešnosti, nego na svijesti o nevolji, odnosno otuđenjukoje treba prevladati uranjanjem u nekakvu Cjelinu.Prosvjetljenje se postiže znanjem i novim uvidom, a svetehnike i metode postizanja tog cilja su isključivo»odozdo«, tj. oni su bitno ljudski pothvati od strane osobekoja se trudi vlastitim silama doći do božanstva. Nasuprotovakvom shvaćanju koje je vlastito duhovnosti New Agea,

»kršćanski način približavanja Bogu ne temelji se ni nakakvoj tehnici u strogom smislu riječi. To bi bilo protivnoevanđeoskom duhu djetinjeg odnosa. Prava kršćanskamistika nema nikakve veze s tehnikom: ona je uvijek Božjidar, kojeg se primatelj često osjeća nedostojnim.«7

Kršćanska molitva nije čin samokontempla-cije iispražnjenja sebe, nego dijalog pun ljubavi koji uključujestav obraćenja, izlazak iz vlastitog ja prema Božjemu Ti.

Treće poglavlje završava temom »Unutarnji bog« i»theosis«, u kojem se kaže daje to ključno mjestooprečnosti između kršćanstva i New Agea. Temeljnamisao New Agea je u tome daje »Bog« duboko unutar nassamih. »Mi smo bogovi i svoju neograničenu moćotkrivamo otklanjajući jednu za drugom naslageneautentičnosti« (3.5.). Izraz theosis New Age shvaća kaopobožanstvenjenje, odnosno spoznavanje i prihvaćanjenaše božanske naravi.8

1.4. Suprotstavljenost New Agea i kršćanske vjere

Na početku ovog poglavlja jasno je rečeno da gnostičkanarav New Agea zahtijeva od nas da ga prosuđujemo unjegovoj ukupnosti, a to znači da »s gledišta kršćanskevjere, nije moguće kao kršćanima prihvatljive izdvojitineke elemente religioznosti New Agea, dok bismo drugeodbacivali« (4).

Bog

Shvaćanje New Agea:

Pojam Boga u New Ageu poprilično je neodređen. On jeneosobna energija, posebna dimenzija i sastavnicasvemira. On je također shvaćen kao životna sila, tj. dušasvijeta. U klasičnim spisima New Agea jasno se razabireda ljudska bića o samima sebi misle kao o bogovima.

Nauk kršćanske vjere:

Bog je Stvoritelj neba i zemlje. On je u samom sebiosoban, Otac, Sin i Duh Sveti koji je stvorio svemir dazajedništvo svoga života podijeli sa stvorenjima. Boga sene poistovjećuje sa životnim počelom shvaćenim kao»Duh« ili »osnovna energija« svemira, nego je Bog onaljubav koja je posve različita od svijeta, a ipak je nastvarateljski način prisutna u svemu i ljudska bića vodispasenju.

Postoji li samo jedan Isus Krist ili ih ima na tisuće?

Shvaćanje New Agea:

Isus Krist je jedan od tolikih mudraca ili avatara. On jeneosobni, univerzalni, vječni Krist. Krist ne može trpjeti ion nije umro na križu.

Nauk kršćanske vjere:

Isus Krist je Isus iz Nazareta o kojem govore Evanđelja,on je Marijin Sin i jedini Sin Božji, pravi čovjek i praviBog, punina objave božanske istine, jedini Spasiteljsvijeta. Bio je »raspet za nas pod Poncijem Pilatom, umroi pokopan. Uskrsnuo treći dan, po Svetom pismu, i uzašaona nebo, te sjedi s desne Ocu.«

Ljudsko biće: univerzalno biće ili mnogi pojedinci?

Shvaćanje New Agea:

Prema transpersonalnoj psihologiji koju je usvojio NewAge, izolirane pojedinačne osobnosti patološka su pojava.Čovjek je samo dio svemira, svojevrsni neuron u velikomživčanom sustavu Majke Zemlje.

Nauk kršćanske vjere:

Kršćanski se pristup nadahnjuje učenjem Sv. pisma oljudskoj naravi; muškarci i žene stvoreni su na sliku ipriliku Božju (Post 1,27) i Bog ih veoma cijeni. Ljudskaje osoba otajstvo u punini objavljeno samo u Isusu Kristu,tako da zapravo postaje istinski ljudska zahvaljujući svomodnosu s Kristom po daru Duha.

Spašavamo li se sami ili je spasenje nezasluženi Božji

dar?

Shvaćanje New Agea:

New Age je bitno pelagijanski s obzirom na njegov načinshvaćanja ljudske naravi. Čovjek se spašava svojimdjelima i mnogobrojnim reinkarnacijama. Ključne riječisu: samoispunjenje, samo-ostvarenje i samo-otkupljenje.Put spasenja se nalazi u samoizazvanoj preobrazbisvijesti.

Nauk kršćanske vjere:

Za kršćane spasenje ovisi o udioništvu u Kristovoj muci,smrti i uskrsnuću i o izravnom odnosu s Bogom, a ne okakvoj tehnici. Ljudsko stanje, iskvareno istočnim iosobnim grijehom, može biti popravljeno samo Božjimzahvatom: grijeh je uvreda Bogu i samo nas Bog možeponovno sa sobom izmiriti. Put spasenja je u oslobođenjuod grijeha i njegovih posljedica, a vodi nas u borbu protivgrijeha u nama samima i u društvu što nas okružuje.

Izmišljamo li istinu ili je prihvaćamo?

Shvaćanje New Agea:

Istina New Agea odnosi se na dobre vibracije, kozmičkesukladnosti, harmoniju i ekstazu. Vlastita istina se utvrđuje

prema kriteriju blagostanja.

Nauk kršćanske vjere:

Kršćanski nauk predstavlja Isusa Krista kao »Put, Istinu iŽivot« (Iv 14,6).

Molitva i meditacija: obraćamo li se sebi ili Bogu?

Shvaćanje New Agea:

Tehnike uranjanja u vlastito srce poziv su vlastitojsposobnosti da dosegne do božanskoga ili čak da sepostane božanski.

Nauk kršćanske vjere:

Kršćanska je molitva susret s Bogom. Kršćanska jemistika dijalog koji uključuje stav obraćenja i izlazak izvlastitog ja prema onome Božje Ti.

Postoji li grijeh?

Shvaćanje New Agea:

Ne postoji pravi pojam grijeha, nego više idejanesavršene spoznaje. Traži se prosvjetljenje koje se možepostići posebnim psihofizičkim tehnikama. Problem jeotuđenje od čitavog svemira, a ne osobni grijeh.

Nauk kršćanske vjere:

Postoji grijeh i on je zloporaba slobode koju Bog dajestvorenim osobama da mognu ljubiti njega i međusobno seljubiti. Grijeh je prekršaj protiv razuma, istine, ispravnesavjesti; prijestup istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemuzbog izopačene privrženosti nekim dobrima.

Kakav stav zauzeti prema patnji i smrti?

Shvaćanje New Agea:

Prema New Ageu patnja je loša karma, nešto što smo samisebi nametnuli. Reinkarnacija se često smatra nužnimelementom za duhovni rast, naprednom fazom duhovneevolucije koja je započela još prije našeg rođenja.

Nauk kršćanske vjere:

I kozmičko jedinstvo i reinkarnacija nepomirljivi su skršćanskom vjerom prema kojoj je ljudska osoba potpunoodgovorna za svoj život. Krist je na se uzeo »sveukupnozlo grijeha« i svojom smrću nas spasio. Svaki čovjeksudjeluje u otkupljenju po svojoj patnji kojom se u vjerisuobličuje Kristu.

Sto nas čeka u budućnosti?

Shvaćanje New Agea:

Nova era u nastajanju bit će nastanjena savršenim idvospolnim bićima koja će potpuno vladati kozmičkimzakonima prirode. U tom scenariju kršćanstvo mora bitiuklonjeno i ustupiti mjesto nekoj globalnoj religiji inovom svjetskom poretku. Nauk kršćanske vjere:

Kršćani trajno žive u stanju budnosti, spremnosti zaposljednje dane kad će Krist ponovno doći. KršćanskaNova era je započela prije dvije tisuće godina s Kristom,Spasiteljem čitavog čovječanstva.

1.5. Isus Krist nam daje vodu života

U petom poglavlju crkvenog dokumenta o New Ageugovori se o Isusu Kristu koji nam daje vodu života.Glavna poruka ovog poglavlja izložena je premaevanđeoskom tekstu koji govori o susretu Isusa iSamarijanke na Jakovljevu zdencu (Iv

A). »Iskustvo susreta sa strancem koji nam daje voduživota ilustrira na koji se način kršćani mogu i morajuzaložiti u dijalogu sa svakim tko još ne pozna Isusa« (5).Isus je postupno objavljivao istinu o sebi i o Ocunebeskom na način koji je bio razumljiv i prihvatljivSamarijanki i njezinim sugrađanima. Oni, kaže dokument,»od slušanja pripovijedanja o Isusu prelaze na osobnoupoznavanje, zatim na shvaćanje sveopćeg značenja

njegova identiteta. Sve se to događa jer su njihov duh injihovo srce dobro disponirani« (5). To je put i načinkako treba naviještati Kraljevstvo Božje. Isusovo ljubaznoophođenje prema ženi primjer je pastoralne učinkovitostiu pomaganju drugome da se susretne s pravim Bogom. Nato nas izričito poziva najnoviji dokument o New Ageu kojikaže: »Ovaj bi pristup mogao biti veoma plodan kodosoba koje je možda privukao vodonosac Vodenjak, alikoji još iskreno traže istinu. Trebalo bi ih pozivati daslušaju Isusa koji nam ne daje samo nešto što gasi našusvakodnevnu žeđ, nego također duboku i skrivenu duhovnužeđ za Vodom živom’. Važno je priznati iskrenost osobakoje traže istinu« (5). Onaj tko se istinski susreo s IsusomKristom, donositeljem vode žive, onaj koji je bio dirnuttim susretom, imat će veći utjecaj na druge jer će govoritiiz uvjerenja da je Isus uistinu Spasitelj svijeta.

1.6. Važne napomene

U šestom poglavlju dokument najprije govori o potrebivodstva i temeljitog obrazovanja te na koncu predlažekonkretne korake koje bi trebalo poduzeti.

Jasno se daje do znanja da nije moguće vjerovati i uKrista i u Vodenjaka. Ovo je situacija, kaže dokument, ukojoj se stoji ili na jednoj ili na drugoj strani. Za potvrduovog stava navode se Isusove riječi: »Nijedan sluga nemože služiti dvojici gospodara: ili će jednoga mrziti, a

drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugogaprezirati« (Lk 16, 13). Ova se istina odnosi i na New Agejer su mnoge struje koje su hranile ovaj pokret izričitoprotukršćanske. »Njihov stav prema kršćanstvu nijeneutralan, nego neutralizirajući« (6.1.).

New Age je neprihvatljiv i stoga što njegova ideologijasvjesno i namjerno briše stvarne razlike izmeđuStvoritelja i stvorenja, ljudskog roda i prirode, religije ipsihologije, subjektivne i objektivne stvarnosti. Ovakvaneprirodna i umjetna fuzija na koncu postaje konfuzija. Anastala je zbog toga što je »New Age iskoristio stanje duhaonih što su odbacivali hladan, proračunat, nehumanrazum« (6. 1.). Nasuprot ovakvom stavu, Crkva pokazujeda zdrava suradnja između vjere i razuma poboljšavaljudski život, pročišćuje našu vjeru i afirmira našuosobnost.

Treća važna napomena odnosi se na rašireno mišljenje dasvatko stvara vlastitu stvarnost, odnosno svatko stvarasvoj svijet ili ga uništava.9 Nasuprot ovom vjerovanjukoje pretpostavlja daje čovjek zapravo Bog koji možestvarati svoje svjetove, kršćanstvo naglašava istinu dapostoji objektivni svijet neovisno o našim željama. NewAge se zapravo boji smrti i zato bježi u pozapađenupreradbu pojma reinkarnacije.

Dokument o New Ageu na koncu donosi i konkretne korake

koji se mogu i trebaju poduzeti. Prije svega treba imati napameti da se izraz New Age često koristi ili primjenjuje napojave koje bi trebalo drukčije klasificirati. »Izraz NewAge čak se zloupotrebljava za demoniziranje osoba ipraksa« (6. 2). Zato treba dobro utvrditi koje pojaveodražavaju, a koje se protive kršćanskom viđenju Boga,ljudske osobe i svijeta.

Nadalje, savjetuje se da se brojni pastoralni, kulturnicentri i centri duhovnosti dobro iskoriste da se odgovorina zbrku o duhovnosti New Agea na mnogo kreativnihnačina. Osim toga dokument upozorava da treba bitioprezan jer »neke međunarodne ustanove aktivno suzauzete u kampanjama koje promiču poštivanje 'religijskerazličitosti’ i zahtijevaju status religije za neke sumnjiveorganizacije« (6.2).

Oni koji su pozvani na razne molitvene sastanke morajutražiti znakove istinske kršćanske duhovnosti i dobropaziti da se ne izvrši kakav obred inicijacije. Dobro jepromicati ekološku svijest i brigu za Zemlju kao Božjestvorenje, ali potrebno je također znati da se mnogo togašto predlažu najradikalniji elementi ekološkog pokreta nemože lako pomiriti s katoličkom vjerom.

Početak trećeg tisućljeća u kojem New Age, čini se,doseže svoj vrhunac, pravi je kairos za novuevangelizaciju. Crkva nam poručuje da ne bi trebalo

prvotno isticati nedostatke u drugim pristupima, negostaviti naglasak na trajno preispitivanje izvora naše vjereda bismo mogli pružiti dobro i produbljeno predstavljanjekršćanske poruke. U tom smislu »jedno od najkorisnijihpomagala koja su nam na raspolaganju jest KatekizamKatoličke crkve«, preporučuje nam dokument o NewAgeu. Uz to se ističe potreba iznošenja onoga najboljegaiz obilja kršćanske duhovne baštine. To je ono što imajuveliki crkveni redovi. Njihove bogate tradicije meditacijei duhovnosti trebalo bi staviti na raspolaganje svima naraznim tečajevima i duhovnim vježbama.

Dokument završava pozivom da kršćani budu svjedocionoga najboljega što po svojoj vjeri imaju. »Kupci nasvjetskom sajmu religioznih ponuda privlačnostkršćanstva osjetit će prije svega u svjedočanstvu članovaCrkve, u njihovu pouzdanju, smirenosti i vedrini te unjihovoj konkretnoj ljubavi prema bližnjemu, a sve su toplodovi njihove vjere, hranjeni istinskom osobnommolitvom« (6. 2).

U sedmom poglavlju doneseni su kratki izričaji misli NewAgea, rječnik glavnih pojmova koji su prisutni u NewAgeu i koji se spominju u ovom dokumentu, te se jošnavode i ključna mjesta New Agea: Esalen, Finhorn iMonte Verita.

Osmo poglavlje pod naslovom Izvori donosi dokumente

Učiteljstva Katoličke crkve te popis ostalih kršćanskihstudija.

Posljednje, deveto poglavlje donosi opću bibliografijukoja je podijeljena na literaturu New Agea i na povijesna,opisna i analitička djela koja obrađuju ovaj pokret.

2. Teološka refleksija i reakcije pokrenute ovimdokumentom

2.1. Nejasnoće i nedostaci prisutni u dokumentu o NewAgeu

New Age kao globalna mreža raširena po čitavom svijetuzahvatila je također i mnoge vjernike katolike, kojima jebila potrebna pomoć u razlikovanju duhova kad je upitanju ovaj pokret i sve što se nalazi u njegovoj mreži.Crkva je ovim dokumentom izašla ususret svojimvjernicima i ukazala na očite, kao i skrivene zabludeprisutne u ovom globalnom pokretu. Stručnjaci koji susastavljali ovaj dokument svjesni su činjenice da sedanašnji svijet brzo mijenja, pa su i oni već na početkudokumenta jasno rekli da je riječ o privremenom ili boljerečeno radnom izvješću koje će trebati dorađivati,ažurirati i kompletirati. Druga ograničenja ovogdokumenta odnose se na izbor ili hrabrost da se donesejedan sintetički sud o duhovnoj panorami u kojoj se nalazemnogi izvori međusobno veoma različiti, bez koherencije i

međusobne kompatibilnosti. Urednik časopisa II RegnoLorenzo Prezzi u svom prikazu dokumenta o New Ageuprigovara da u njemu ima specifičnih formulacija kojeriskiraju da ne pogode uvijek bit stvari.10 Tako on tvrdi daje teško svesti Vodenjaka na jednostavni narcizam (3. 2),kao i tvrditi da New Age odbacuje društveno zalaganje, štose daje na znanje u četvrtom poglavlju. Isti autor kaže dase očekivao opširniji komentar susreta Isusa saSamarijankom na Ja-kovljevu zdencu (Iv 4,1^41) budućidaje taj biblijski tekst inspirirao naslov dokumenta IsusKrist—donositelj vode žive. Također je trebalo temeljitijeprikazati teologiju sv. Ireneja s obzirom na njegov susret sgnostičkim tendencijama, što dokument samo usputspominje. Navedeni prigovori ne umanjuju korist koju ćevjernici imati od ovog dokumenta, koji je jasno rekao štoCrkva misli i drži o kompleksnom fenomenu poznatom podnazivom New Age.

Jedan od prvih dokumenata Crkvenog učiteljstva o NewAgeu bilo je pastoralno pismo kardinala Danneelsa,biskupa Bruxellesa, pod nazivom Krist ili Vodenjak.11

Ono što je tada (prije 12 godina) rečeno o ovom pokretu,vrijedi još i danas. O New Ageu je tada rečeno da nijereligija, a ipak ima religijski karakter; nije filozofija, aipak ima viziju čovjeka i svijeta kao ključ zainterpretaciju; nije znanost, ali se oslanja na »znanstvenezakone« iako te zakone treba tražiti u zvijezdama. New

Age je nebuloza koja sadrži u sebi nešto ezoterizma,okultizma, mitološkog i magijskog mišljenja o tajnamaživota i jednu nit kršćanstva, a sve to je pomiješano spojmovima koji dolaze iz astrofizike. Najnoviji crkvenidokument o New Ageu potvrđuje takav kompleksniidentitet ovog pokreta i zato ga shvaća kao jaki izazov zavjeru naših dana. »New Age je postao iznimno popularankao neodređeni skup vjerovanja, terapija i praksa, čestoproizvoljno izabranih, gdje se ne vodi računa onespojivosti i protuslovljima što ih takva metoda možeuključivati« (2.5).

2.2. New Age relativizira Apsolutno i apsolutizirarelativno

New Age nije jedinstveni pokret. On je zapravo jednaglobalna mreža (meta-network) te zahvaća razne pokretekoji mogu biti religiozne, političke i kulturalne naravi.Povezanost ovih pokreta je minimalna i ne traži sepoštivanje zajedničkih normi, kojih praktički i nema. Ta jemreža konglomerat često puta kontradiktornih elemenatakoji pokušavaju zajedno egzistirati. Prema ideologij i NewAgea čovjek se treba osloboditi svakog autoriteta istvarati svoju narav i svoj svijet prema vlastitim željama ipotrebama. Ovakav stav nužno dovodi do sukoba sinteresima drugih koji također imaju svoje pravo da živekako se njima prohtije. New Age već sada dolazi u krizujer svoja optimistična očekivanja gradi uglavnom na

mitovima. Prijelaz iz kozmičkog razdoblja Ribe u kojemje dominiralo kršćanstvo u nadolazeću eru Vodenjaka —prema zastupnicima New Agea nezaustavljivo vodi premauniverzalnoj harmoniji i aktiviranju latentnih kreativnihsila skrivenih u ljudskoj naravi. Ova je pretpostavka krivai već je mnoge razočarala jer evolucija na znanstvenompolju ne ide usporedo s evolucijom na moralnom područjuljudskog djelovanja. Ljudski razum je silno napredovao napodručju znanosti i tehnike, ali se ljudsko srce nije bitnopromijenilo. Ideologiju New Agea doživljavam kaoneozbiljno igranje raja na Zemlji. To je vrlo opasno idosadašnja povijest je pokazala da je takva praksapogibeljna za Zemlju i njezine stanovnike. Osnovnakarakteristika New Agea je u tendenciji da relativiziraApsolutno, tj. Boga, a da apsolutizira relativno, tj. dačovjeka smatra božanskim.12 U New Ageu se ponavljapokušaj gradnje Babilonske kule kojom su ljudi htjeli doćido Boga. Kršćanstvo nudi drukčiji put: Bog sam se spuštameđu ljude da ih obnovi, otkupi, preporodi te kao spašenei nove ljude dovede u Kraljevstvo Božje.

2.3. Duhovni sinkretizam New Agea

U suvremenom svijetu danas vlada sklonost duhovnomsinkretizmu. To je i bio jedan od razloga da Crkva jasnoprogovori i kaže što misli o New Ageu, koji se možedefinirati kao »supermarket alternativnih duhovnosti« gdjese može birati po želji ne samo psihološka škola nego i

razni religijski trendovi. U svom dokumentu o New AgeuCrkva osuđuje duhovni sinkretizam te izriče da je zajednog katolika neprihvatljivo bavljenje magijom,ezoterijom, spiritizmom. Vjerovanje u reinkarnaciju, što jevlastito hinduističkom i budističkom vjerovanju,neprihvatljivo je za kršćanina koji vjeruje u uskrsnućetijela i život vječni, u kojem se neće posve izgubiti uBogu, nego će i u tom stanju vječnog blaženstva zadržatisvoj identitet duhovno-tjelesnog bića. Prihvaćanjereinkarnacije od strane modernog čovjeka shvaćam kaoizražaj njegove nemoći da se drukčije suoči sa smrću,osim daje ignorira.

U ideologiji New Agea prevladava monistička filozofija iholističko mišljenje prema kojemu je sve jedno ipovezano, a razlike su samo privid. Zapadnjačka filozofijarazlikuje objektivno i subjektivno, stvarno i idealno,apsolutno i relativno, ljudsko i božansko, muško i žensko,dok New Age prihvaća ideju jedinstva stvarnosti prekoujedinjenja ili fuzije različitih identiteta. Zato nije čudo dazastupnici New Agea i na području seksualnosti imajudrukčiji stav od Katoličke crkve. Ideološko ozračjestvoreno u mreži New Age pokreta pogoduje prihvaćanjubiseksual-nog ponašanja i legaliziranju homoseksualnogpartnerskog ponašanja, što je neprihvatljivo za moral kojinaučava Katolička crkva. Prema tome, ne radi se tu opsihičkoj i duhovnoj integraciji, a još manje otranscendenciji ličnosti, nego je riječ o narcističkom

individualizmu prema kojemu svatko stvara svojuljestvicu moralnih vrijednosti.

Moderni čovjek ne voli objektivne norme. On želi stvaratisvoju stvarnost. Sklon je odbaciti institucionalni oblikreligioznosti i izabrati neku vjersku sljedbu u kojoj semože ponašati po svojoj želji. Paradoks je u tome štovjerske sljedbe otuđuju ljude. U njima se događavišestruka manipulacija. Psihološko iskorištavanje sesastoji u tome što ljudi u sljedbama postaju ovisnicima, atražili su slobodu. Političko i sociološko iskorištavanje sesastoji u tome da sljedbe stvaraju ljude koji ne znaju višedemokratski razmišljati niti se konstruktivno ponašati udruštvu. Konačno religiozno iskorištavanje je najočitije inajtragičnije. Umjesto autentičnog susreta s Bogom kojiprašta i ljubi, u New Age pokretu se čovjek može susresti snekim neosobnim, dalekim bogom pod vidom kozmičkeenergije ili nekog univerzalnog uma.

Zaključak

Temeljna nakana crkvenog dokumenta Isus Krist —donositelj vode žive je u tome da se vjernicima i svimljudima dobre volje dadne kršćanska refleksija ili, jošpreciznije, katolički pogled na ideologiju i duhovnostnovog doba koja zahvaća sve pore društva. New Age jezavodljiv jer puno obećava. Nije čudo da ga ozbiljnimislioci svrstavaju u utopijske pokrete. On je s jedne

strane simptom društva i kulture koja je u dubokoj krizi, as druge strane on je, prema shvaćanju Crkve, kriviodgovor na najdublje čežnje ljudskog srca za srećom iuniverzalnim mirom. Dokument s pravom sučeljava Kristai New Age te jasno izriče temeljnu istinu u koju Crkvavjeruje, a ona se sastoji u uvjerenju da je samo Kristdonositelj žive vode za kojom čezne ljudsko srce. Tko godpije od vode New Agea, opet će ožednjeti, a tko bude piood vode koju će mu Isus dati, sigurno neće ožednjetinikada. »Štoviše, vodu koju ću mu dati postat će u njemuizvorom one vode što struji u život vječni«, kaže Isus urazgovoru sa Samarijankom, koja je dugo lutala tražećisreću na krivim mjestima, dok se nije susrela s Isusomkoji joj je ponudio vodu što struji u život vječni.

JESUS CHRIST— THE BEARER OF THE WATEROFLIFE

Mijo NIKIĆ

Summary

The basic intentiori ofthe document Jesus Christ — TheBearer ofthe Water of Life, is to present thefaithful andali people ofgood will with a Christian reflection, orbetter stili, the Catholic view on the New Age ideologyand spirituality which has pervađed alipores ofsociety.New Age is seductive because it promises such a great

deal. It is no wonder that serious thinkers classify it as autopian movement. On the one hand, it is symptomaticofa society and culture undergoing a major crisis, andon the other hand, it is in the opinion of the Church thewrong answer to the deepest longings ofthe humanheartfor happiness and universal peace. The documentright-fully contrasts Christ with New Age and States ajundamental truth, in which the Church believes: theconviction that only Christ is the bearer ofthe wateroflife, for which the human heart longs. Whosoeverdrinks ofthe water of New Age, shall thirst again, butwhosoever drinks ofthe water which Christ gives, willfor certainnever thirst again. »The water I shall givehim will becOme in him a spring of water welling up toetemal life,« says Jesus to the Samaritan woman who fora long time sought happiness without aim and in thewrong places, until she met Jesus who offered her waterwhich wells up to etemal life.

1

Isus Krist — donositelj vode žive, nav. dj., 1.1.

2

Ivan Pavao II., Prijeći prag nade, Mozaik knjiga,Zagreb 1994., str. 108.

3

Pozitivne elemente New Agea dokument je preuzeo odMassima Introvignea, New Age & NextAge,

Piemme, Casale Monferrato 2000., str. 267.

4

»New Age promiče širok spektar praksa kao što suakupunktura, biofieedback, kiropraktika, kine-ziterapija, homeopatija, iridologija, masaža i raznevrste ’bodywork’ (primjerice ergonomija, Fel-denkraisova metoda, refleksologija, roflijng,polaritetna terapija, liječenje dodirom itd.), raznevrste travarstva, kristaloterapija, metaloterapija,muzikoterapija i kromoterapija, terapije vezane uzreinkarnaciju te, konačno, programi u dvanaest etapa iskupine samopomoći. New Age smatra da se izvoriscjeljenja nalazi u nama i da ga možemo postićistupajući u dodir s našom unutarnjom, odnosno skozmičkom energijom«. Isus Krist — donositelj vodežive, nav. dj., 2. 2. 3.

5

Ova je matrica bila osobito prisutna u masoneriji,

spiritizmu, okultizmu i teozofiji.

6

Zanimljivo je primijetiti kako je kritike New Ageuuputio čak i istaknut predstavnik New Agea DavidSpangler, koji se u svojim posljednjim djelima udaljiood ezoteričnijih vidova ovog pokreta. Elementi koje onsmatra negativnima, tj. »sjenama« New Agea su:»otuđenje od prošlosti u ime budućnosti, navezanost uznovo kao takvo...; nerazlikovanje i pomanjkanjerasuđivanja u ime cjelovitosti i zajedništva, daklemanjak razumijevanja, odnosno poštivanja ulogegranica; brkanje psihičkih pojava sa sviješću,channelinga s duhovnošću, perspektive New Agea skonačnom istinom«. (D. Spangler, The New Age,Momington Press, Issaquah 1988., str. 14).

7

Kongregacija za nauk vjere, Orationis formas, 23.

8

Sličnu misao izrekao je davno sv. Irenej u predgovorupetoj knjizi djela Adversus haereses gdje se on pozivana »Isusa Krista, koji je po svojoj transcendentnoj

ljubavi postao ono što smo mi, tako da nas dovede čakdotle da budemo ono što je on sam«. Međutim,pobožanstvenjenje ili theosis ovdje se ne ostvarujesamo zahvaljujući našim naporima, nego uzsudjelovanje milosti Boga koji djeluje u nama i ponama.

9

»Najteža i najproblematičnija posljedica prihvaćanjaideje da ljudi stvaraju vlastitu stvarnost pitanje jepatnje i smrti: osobe s teškim nedostatcima ilineizlječivim bolestima osjećaju se izigranima iponiženima kad im se kaže da su same uzrok vlastitenesreće...« (Isus Krist — donositelj vode žive, nav. dj.,6. 1).

10

L. Prezzi, L’Acquario e ii pozzo di Giacobbe, u: IIRegno — quindicinale di attualita e documenti,

4(2003), God. XLVIII — Br. 919,15 veljače 2003, str.85.

11

G. Danneels, 2003., Krist ili Vodenjak? — Katoličkaprosudba sekti i New Agea, Verbum, Split 1998.

12

»Kad je riječ o govoru o Bogu, glavna opasnost odzastranjivanja prisutna u pokretu New Age je u tomešto se ta nezasitna glad za religioznim, za obredima iduhovnim mističnim iskustvima, zadovoljava uz cijenuodbacivanja intelektualne cenzure i gubitka smisla zakritičnost. Međutim, ukoliko se odbaci svaki razumskiobjektivni pristup Bogu i sve se počne graditi nasubjektivnom afektivnom iskustvu i doživljaju Boga,onda je velika opasnost da svatko sebi stvori Boga nasvoju sliku«. (M. Nikič, Slika Boga u vjerskimsljedbama i novim religijskim pokretima, Religijski niz,knj. 2, FTIDI, Zagreb 2003., str. 334.