Upload
hoai
View
89
Download
2
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Istorija komunikacionih mreža. Istorija komunikacionih mreža. Telefonske mreže Računarske mreže Kablovske televizijske mreže Mreže za bežični prenos. Telefonske mreže. Telefon je izumljen 1876. godine od strane američkog naučnika Alexander Grahan Bell -a - PowerPoint PPT Presentation
Citation preview
Istorija komunikacionih mreža
Istorija komunikacionih mreža
Telefonske mreže Računarske mreže Kablovske televizijske mreže Mreže za bežični prenos
Telefonske mreže
Telefon je izumljen 1876. godine od strane američkog naučnika Alexander Grahan Bell-a
1890. godine realizovana je prva mreža - međusobno povezivanje dva (induktorska) telefona ostvarivalo se ručnom komutacijom (prevezivanjem) od strane operatora u centrali
Prenos signala je bio analogni Korisnici su u toku razgovora sve vreme bili povezani, a
raskidanje veze su vršili operatori po završetku konverzacije
Telefonske mreže
T - induktorski telefon; C - centrala (komutacioni čvor); A - analogni prenos
Telefonske mreže Način na koji se vrši dodela prenosne linije u toku razgovora Komutacijom kola - pojam "kolo" odnosi se na mogućnost prenosa
jednog telefonskog razgovora duž jedne veze. Da bi se uspostavio poziv, neophodno je bilo povezati skup kola
koja spajaju dva telefonska aparata. Modifikacijom veza operatori mogu komutirati (prespajati) kola
(veze). Komutaciju kola uvek je trebalo ostvariti na početku novog
telefonskog poziva. Operatori su kasnije (početkom prošlog veka) bili zamenjeni
mehaničkim prekidačima, a 100 godina kasnije i elektronskim prekidačima (komutatorima).
Telefonske mreže
Prenosi mogu biti analogni (A) ili digitalni (D). Komutatori su elektronski, a razmena upravljačke informacije se vrši preko zajedničkog kanala za
signalizaciju (Common Channel Signaling - CCS)
Telefonska mreža osamdesetih godina prošlog veka
Telefonske mreže U komutator se ugrađuju dva tipa elektronskih interfejsa.
Prvi se naziva AD konvertor – vrši pretvaranje analognog signala u digitalni, nad signalom koji se prostire od telefona do komutatora (centrale)
Drugi interfejs se naziva DA konvertor - pretvara digitalni signal, koji se prenosi između komutatora, u analogni signal, pre nego što se on predaje od komutatora do telefona
Komutatori se realizuju kao računari
Zajednički kanal za signalizaciju – CCS - komunikaciona mreža za prenos podataka - izdvaja funkcije poziva-upravljanja od prenosa-govora
Novi servisi: čekanje-na-poziv i prosleđivanje-poziva
Telefonske mreže
Važnija inovacija u telefoniji bila je - integracija govornih i signala podataka - uvođenjem integrisanih servisa u digitalnu mrežu (ISDN - Integrated Services Digital Network)
Bazični pristup - čine dva B kanala i jedan D kanal Oba kanala, B i D, su digitalna Svaki B kanal je bidirekcioni ili potpuni dupleks Jedan B kanal može da podržava vezu tipa komutacija
kola, servis prenosa tipa komutacija paketa (packetswitched) ili permanentnu digitalnu vezu
D kanal podržava usluge tipa komutacija-paketa
Telefonske mreže
Telefonske mreže
Aplikacije ISDN servisa uključuju:– komunikaciju između računara,– veoma brzi faksimil prenos,– daljinsko nadgledanje zgrada i objekata,– videotekst,– videofon male brzine prenosa.
Kod ISDN-a telefonski sistem se transformiše u mrežu koja može da prenosi informaciju u veći broj oblika, čak i pri srednjim brzinama prenosa
Računarske mreže
Istorijski gledano razvoj računarskih mreža vezuje se za donošenje RS232-C standarda 1969.godine
Standard RS232-C se odnosi na prenos podataka za male brzine (do 38 kbps) i za kratka rastojanja (do 30 m)
Serijski prenos se obavlja karakter po karakter
Prenos vrši po neupredenim žicama - mogu uneti greške u prenosu zbog preslušavanja
Preslušavanje postaje veće što je brzina prenosa veća, a rastojanje duže
Računarske mreže
Računarske mreže
Sa ciljem da se poveća brzina kao i efikasnost prenosa 1970. godine su uvedeni standardi za sinhroni prenos
H (header) nazvan zaglavlje sadrži preambulu koja aktivira takt prijemnika i obezbeđuje da se očuva faza samo-sinhronizujućih bitova
Prijemnik koristi CRC (Cyclic Redundancy Check) bitove da verifikuje da li je paket korektno primljen
Računarske mreže
Poznatiji standard za sinhroni prenos je SDLC (Synchronous Data Link Control) i na njemu bazirani HDLC (High-Level Data Link Control), LAPB (Link Access Procedure B), LAPD i LAPM
Glavna ideja SDLC-a je da se izbegne izgubljeno vreme kod RS232-C zbog razmaka u predaji između sukcesivnih karaktera
SDLC grupiše veći broj bitova u pakete
Paket je sekvenca bitova kojoj prethodi specijalni bit oblik - zaglavlje, a iza koga sledi drugi specijalni bit oblik nazvan rep (trailer)
Računarske mreže
Sredinom 60-tih godina prošlog veka - predložen je metod prenosa paketa nazvan zapamti-i-prosledi (store-and-forward-packet-switching)
Računari koriste datu vezu samo kada šalju paket Kao rezultat, iste veze se mogu koristiti od strane
većeg broja privremeno aktivnih predajnika Ovaj metod koji se zasniva na deobi veze između
dve predaje naziva se statističko multipleksiranje
Računarske mreže
Računarske mreže Počev od kasnih 60-tih godina prošlog veka ARPA
(Advanced Research Project Agency) je počela sa promocijom i razvojem paketno-komutirajućih mreža
Kao rezultat je razvijena mreža ARPANET
Protokolima tipa ARPANET između komunikacionih inženjera su usaglašeni formati paketa kao i šeme adresiranja tako da je postalo moguće povezivati različite računare
ARPANET mreža je kasnije evoluirala u mrežu Internet
Računarske mreže Implementacija višestrukog pristupa - Ethernet
Računari se povezuju na zajednički koaksijalni kabl preko odgovarajućeg interfejsa
Kada računar A želi da preda paket računaru E, on postavlja u zaglavlje paketa izvorišnu adresu A i odredišnu adresu E i predaje paket ka kablu
Svi računari čitaju paket, ali samo računar čija je odredišna adresa specificirana u paketu prihvata paket
Računarske mreže
Računarske mreže Ranih 80-tih godina prošlog veka IBM je razvio jedan metod
višestrukog-pristupa nazvan Tokenring Kod ove mreže računari su povezani na principu
jednosmerne veze tipa tačka-ka-tački i koriste odgovarajuće interfejse
Kada računari nemaju da predaju informaciju, interfejs je taj koji sa zakašnjenjem od nekoliko bitova prenosi token (znak) oko prstena
Na ovaj način token cirkuliše veoma brzo kroz prsten
Računarske mreže
Računar A smešta izvorišnu adresu A i odredišnu adresu E u zaglavlje paketa i predaje paket interfejsu koji čeka na token. Nakon dolaska token-a računar A umesto da prosledi token on predaje paket.
Interfejs računara E preuzima paket, dok ga ostali računari odbacuju. Nakon što je A predao i zadnji bit paketa i sačekao da paket prođe kroz prsten,
on šalje token kroz prsten (prosleđuje ga susednom računaru u prstenu). Ovo znači da samo računar koji poseduje token može da obavlja prenos .
Računarske mreže Maksimalno vreme koje računar kod Token-ring-a ili
Ehternet-a treba da čeka pre nego što počne da predaje podatke za najveći broj aplikacija je malo, ali je suviše veliko za interaktivne audio ili video aplikacije
Takođe, brzina prenosa kod Token-ring-a (4 do 16 Mbps) ili 10 Mbps kod Ethernet mreža za neke multimedija aplikacije je suviše spora
Ova ograničenja su pospešila 1980 ih razvoj nove mreže - FDDI (Fiber Distributed Data Interface)
Računarske mreže
Računarske mreže Brze LAN i WAN mreže koriste ATM (Asynchronous
Transfer Mode)
Kod ATM-a računar predaje informaciju brzinom od 25 Mbps do 2.5 Gbps u paketima veličine 53 bajta
Paketi fiksnih dužina se nazivaju ćelije (cells) i brzo se komutiraju zahvaljujući ATM komutatorima
Zaglavlje čini adresa virtuelnog kola ili VCI (Virtual Channel Identifier), a ne izvorišna i odredišna adresa kao kod prethodnih mreža
Računarske mreže
Računarske mreže
Kablovske televizijske mreže Kablovska televizija - CATV (Cable Antenna Television)
prvobitno je uvedena u urbanim sredinama SAD-a sa ciljem da se primi TV signal bez smetnji (prvenstveno refleksija)
Problem je rešavan na taj način što se glavna antena postavljala na nekoj visokoj zgradi, a signal se razvodio pomoću koaksijalnog kabla lokalno do svih prijemnika u okruženju
Ključne novine koje su kasnije bile uvedene u CATV odnosile su se na to što je koaksijalni kabl bio zamenjen optičkim vlaknom, zatim su uvedene tehnike za digitalnu kompresiju signala i na kraju dodatni vidovi raznih tipova servisa (usluga)
Kablovske televizijske mrežeKablovske televizijske mreže
Mreže za bežični prenosMreže za bežični prenos Prve komercijalne radio stanice su uvedene u USA 1920. godine, a
prvi komercijalni TV program počeo je sa emitovanjem 1941. godine
Emisija TV signala u boji je počela sredinom 60-tih godina prošlog veka, dok su HDTV stanice počele emitovanje 1998. godine
Svi prenosi su bili jednosmerni i tipa emisija-svima (broadcasting)
Prve javne mobilne telefonske usluge su uvedene 1946. godine u USA u 25 gradova. Ovakvi sistemi su koristili centralni predajnik koji je emitovao signal na teritoriji gradova.
Prva paketno-komutirana bežična mreža razvijena je 1971. godine na Univerzitetu u USA pod nazivom Alohanet
Televizija visoke rezolucijeTelevizija visoke rezolucije HDTV (High definition television) televizija visoke rezolucijeHDTV (High definition television) televizija visoke rezolucije
Predstavlja novi standard emitovanja TV programa koji se ne Predstavlja novi standard emitovanja TV programa koji se ne oslanja na stare, već zastarele, sisteme oslanja na stare, već zastarele, sisteme
Glavne odlike novog sistema su: veća rezolucija, 16:9 odnos ivica Glavne odlike novog sistema su: veća rezolucija, 16:9 odnos ivica ekrana (dosadašnji 4:3), okružujući sistem zvuka, moguća ekrana (dosadašnji 4:3), okružujući sistem zvuka, moguća implementacija servisa interaktivne televizijeimplementacija servisa interaktivne televizije
Televizija visoke rezolucijeTelevizija visoke rezolucije
4:316:9
Inovacije kod telefonskih, Inovacije kod telefonskih, računarskih, CATV mreža i mreža za računarskih, CATV mreža i mreža za bežični prenosbežični prenos
Internet
Istorijski razvoj Interneta
Istorijski razvoj Interneta
Počeci Interneta trasirani su od strane ARPANET eksperimenta prvenstveno namenjen uvođenju, u to vreme, jedne nove tehnologije - paketna komutacija (packet switching)
ARPANET je postao operativan 1969. godine - povezivao je četiri paketno-komutirana čvora tipa host računar i terminale, bitskom brzinom prenosa od 50 kbps
Prve dve važne aplikacije razvijene od strane ARPANET-a bile su:
– TELNET - omogućava da se korisnik jednog računara prijavi za rad na nekom drugom udaljenom računaru i
– FTP - omogućava razmenu datoteka putem Internet-a
Internet
Uključenje personalnih računara na Internet pomogao je razvoj tzv. “killer-applications” :
– Elektronska pošta - e-mailElektronska pošta - e-mail - mehanizam prenosa poruka - mehanizam prenosa poruka između različitih računaraizmeđu različitih računara
– World Wide WebWorld Wide Web - globalni hipertekstualni sistem koji koristi - globalni hipertekstualni sistem koji koristi Internet kao transportni mehanizamInternet kao transportni mehanizam
– E-commerceE-commerce – elektronska trgovina– elektronska trgovina
– Voice PortalsVoice Portals - pristup Internetu pomoću telefona uz - pristup Internetu pomoću telefona uz automatsko prepoznavanje i sintezu govoraautomatsko prepoznavanje i sintezu govora
IP adrese
Mesto svakog računara svake pojedinačne mreže uključene na Internet mora biti: jedinstveno
IP adresa je obima 32-bita, a to znači da je moguće adresirati 232 = 4 294 967 296 hostova
Primer: Numerički zapis sa 4 bajta: 128.2.7.9 što odgovara
binarnom zapisu:
10000000 | 00000010 | 00000111 |00001001
IP adreseIP adresu čine dva polja: (a) adresa mreže (Network address, Network ID) - identifikuje mrežu i (b) adresa računara (Host address, HostID) - identifikuje računar u okviru mreže
Klase Internet adresaKlase Internet adresa Klasa A obezbeđuje adresiranje do 128 (27) različitih mreža i do 16
777 216 (224) hostova po svakoj mreži - mali broj mreža sa velikim brojem hostova po mreži
Klasa B omogućava adresiranje do 214 mreža i do 216 hostova po mreži - dobar kompromis između krajnjih rešenja
Klasa C dozvoljava adresiranje do 221 mreža pri čemu svaka može da ima do 28 hostova - veliki broj mreža sa relativno malim brojem hostova
IP adrese Način zadavanja Internet adrese kao niza brojeva nije prirodan
čoveku, jer je nepodesan za pamćenje imena Uporedo sa Internet adresama uvedena su odgovarajuća
simbolička imena kao npr. www.yahoo.com ili www.vps.ns.ac.yu
Analogija sa servisima koje pruža javna telefonska mreža Telefonski imenik sadrži imena pretplatnika. Ako želimo
nekom korisniku da doznamo telefonski broj mi prvo u imeniku nalazimo njegovo ime, a zatim i odgovarajući telefonski broj
Telefonski imenik, vrši preslikavanje imena korisnika (simbolička imena) u stvarni telefonski broj (aktuelna adresa)
Slična logika se koristi kod Interneta
DNS - Domain Name SystemDNS - Domain Name System Aplikacija koja omogućava preslikavanje simboličkih
imena u Internet adrese i obrnuto naziva se DNS (Domain Name System)
Za svaku lokalnu mrežu uveden je DNS server koji sadrži datoteku sa imenima i Internet adresama računara te mreže
DNS serveri međusobno komuniciraju Svaki od DNS servera može pristupiti bilo kom drugom
DNS serveru sa upitima o imenima računara njegove mreže
Struktura dodeljivanja imena kod Interneta
Način dodeljivanja imena kod Interneta zasniva se na korišćenju oznaka (labela) koje se razdvajaju tačkom
Primer: vps.ns.ac.yu
Organizacija imena računara u Internetu je strogo Organizacija imena računara u Internetu je strogo hijerarhijska i može se predstaviti stablom, u kome svakom hijerarhijska i može se predstaviti stablom, u kome svakom čvoru odgovara jedna labela, jedino je koren stabla čvoru odgovara jedna labela, jedino je koren stabla neimenovani čvor, tj. čvor bez labeleneimenovani čvor, tj. čvor bez labele
labele
● Neimenovani koren
arpa com edu gov int mil net org ae yu zw......
mit yale co org ac
krstarica . . .bg ns
uns
Hijerarhijska organizacija InternetaSpecijalizovani domen koji se koristi prilikom preslikavanja s. imena u Internet adresu
Domeni organizacija
Nacionalni (geografski) domeni
Resolver Resolver
Aplikacija koja želi da uspostavi komunikaciju sa računarom kome zna samo ime mora pre uspostave same veze pokrenuti program pod nazivom resolver
Resolver se obraća DNS serveru mreže na kojoj se nalazi traženi računar i kao rezultat aplikaciji vraća njegovu Internet adresu
●Neimenovani koren
arpa com edu gov int mil net org ae yu zw......
mit yale co org ac
krstarica . . .bg ns
vps
Primer rada resolver-a (prevođenje imena računara u Internet adresu)
im
TCP/IP
Uvod Mrežne tehnologije kakve su Ethernet, Token Ring i FDDI -
obezbeđuju samo pouzdanu vezu između jednog i drugog čvora u istoj mreži,
Ali ne i funkcije koje se odnose na prenos podataka iz jedne mreže ka drugoj ili jednog mrežnog segmenta ka drugom
Da bi se podaci prenosili kroz mreže potrebno je koristiti adresne šeme (tehnike) koje će biti razumljive (interpretirane) za bridge, gateway i rutere
Međusobno povezivanje mreža se naziva umrežavanje (internetworking ili internet)
Svaki deo internet-a naziva se sub-mreža (subnet)
Uvod Protokol - skup pravila za korektnu razmenu podataka između dva
uređaja (računara)
TCP/IP (Transmission Control Protocol and Internet Protocol) - par protokola koji omogućava da jedan deo subnet-a komunicira sa drugim
IP deo odgovara mrežnom-nivou (network-layer) OSI modela, dok TCP deo transportnom-nivou (transport-layer)
Rad ovih protokola transparentan je fizičkom-nivou i nivou-veze pa se zbog toga par TCP/IP može koristiti za rad Etherneta, FDDI ili Token Ring-a
OSI i TCP/IP modelOSI i TCP/IP model
TCP protokol
Sa tačke gledišta OSI modela, TCP pripada transportnom, a IP mrežnom nivou. To znači da se TCP nalazi iznad IP, tj. IP zaglavlje se uobičajeno dodaje informaciji koja se prima sa višeg nivoa (kao što su transport, sesija, prezentacija i aplikacija)
Glavni zadatak TCP-a - da obezbedi korektan i pouzdan protokol na transportnom nivou
TCP protokol
TCP karakterišu sledeće osobine:
– pouzdan u radu,
– orijentisan da podržava vezu između čvorova u mreži,
– ponaša se kao nizovno-orijentisani server koji koristi princip potvrđivanja poruka
– uz pomoć TCP-a, veza se inicijalno, uspostavlja a zatim održava dok prenos traje
IPv4IPv4
IPv4IPv4 je osnovni protokol Interneta, je osnovni protokol Interneta, čiji inicijalni dizajn nije čiji inicijalni dizajn nije predviđao okolnosti koje su se pojavile ekspanzijom i popularnošću predviđao okolnosti koje su se pojavile ekspanzijom i popularnošću Interneta i računarskih tehnologija.Interneta i računarskih tehnologija.
Ove okolnosti se ogledaju u sledećim problemima i potrebama:Ove okolnosti se ogledaju u sledećim problemima i potrebama: Eksponencijalni rast InternetaEksponencijalni rast Interneta Nedostatak IPv4 adresnog prostora - Nedostatak IPv4 adresnog prostora - sadrži 32-bitnu IP adresu
odredišnog čvora Velike tabele rutiranjaVelike tabele rutiranja AutokonfiguracijaAutokonfiguracija Bezbednost podataka na IP nivouBezbednost podataka na IP nivou QoS (QoS (Quality of ServiceQuality of Service))
IP Ver 6 U IPv6, novi (ali ne još široko korišćen) standardni Internet
protokol, gde su adrese 128 bita široke, što bi, čak i sa velikim dodelama netblokova, trebalo da zadovolji blisku budućnost.
Teoretski, postojalo bi tačno 2128, ili 3.403×1038 unikatnih adresa domaćinskih interfejsa.
Kada bi zemlja bila sačinjena kompletno od zrna peska od 1cm³, onda bi mogla da se dodeli jedinstvena adresa svakom zrnu u 300 miliona planeta veličine zemlje.
Ovaj veliki prostor za adrese će biti retko popunjen što omogućava da se ponovo kodira više informacija za rutovanje u same adrese.
(Rutiranje predstavlja pronalaženje puta (rute) između dva računara povezana na Internet)
Mehanizmi tranzicije sa IPv4 na Mehanizmi tranzicije sa IPv4 na IPv6IPv6
Prelazak sa IPv4 na IPv6 je komplikovan i dugotrajan proces koji karakteriše neophodnost postojanja oba protokola na zajedničkoj fizičkoj infrastrukturi
Paralelno sa dizajnom IPv6, osmišljene su različite tehnologije i tipovi adresiranja koji omogućavaju komunikaciju uređaja u okruženju oba protokola
Mehanizmi tranzicije sa IPv4 na IPv6 treba da olakšaju integraciju novih IPv6 i postojećih IPv4 mreža i aplikacija
IPv6IPv6
Kako bi se zadovoljili zahtevi današnjeg (i budućeg) Kako bi se zadovoljili zahtevi današnjeg (i budućeg) Interneta, IPv6 donosi sledeće karakteristike:Interneta, IPv6 donosi sledeće karakteristike: Veći adresni prostorVeći adresni prostor Jednostavnije zaglavlje za efikasniju obradu paketaJednostavnije zaglavlje za efikasniju obradu paketa Slojevitost u hijerarhijskoj strukturi mreže za efikasnije rutiranjeSlojevitost u hijerarhijskoj strukturi mreže za efikasnije rutiranje Fleksibilno zaglavlje sa nizom opcijaFleksibilno zaglavlje sa nizom opcija Podršku za široko primenjene protokole rutiranjaPodršku za široko primenjene protokole rutiranja Podršku za autokonfiguraciju računaraPodršku za autokonfiguraciju računara Podršku za bezbednost podatakaPodršku za bezbednost podataka Ugrađena podrška za alokaciju resursa i kvalitet servisa (QoS)Ugrađena podrška za alokaciju resursa i kvalitet servisa (QoS)
Najpoznatiji pretraživači www.google.com www.excite.comwww.ask.comwww.freeality.comwww.europages.comhttp://search.msn.comhttp://search.netscape.com
www.yahoo.comwww.altheweb.comwww.lycos.comwww.webbrain.comwww.goto.comwww.vivisimo.comwww.aewi.com
Najčešće korišćene komande
www.northernlight.comwww.clickandsearch.comwww.mamma.comwww.gigablast.comwww.invisibleweb.comwww.altavista.comwww.teoma.com
www.webcrawler.comwww.search.comwww.37.comwww.metacrawler.comwww.searcheurope.comwww.euroguide.comwww.hotbot.com
Komanda Opis
+ Donosi stranice sa svim zadatim rečima- Eliminiše stranice sa nekom reči“ “ Donosi stranice sa tačnim izrazom + - “ “ “traženi pojam”-”neželjeni pojam”title Pretraživanje po naslovima :title: traženi pojam* Zamenjuje jedno slovo, obično na kraju reči zbog padeža OR Za pronalaženje različitih fraza. Radi na “Google-u”AND Funkcioniše kao +. Ponekad daje bolje rezultate.NOT Funkcioniše slično simbolu -
Internet