ISTIKAMET - WordPress.com...KO MOŽE BITI ŠEJH? Autor: dr. Dilaver Selvi Format: A5, mehki povez, 160 str. Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 10 OKTOBAR 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

ISTIKAMETISPRAVNOST I ISTRAJNOST

LJUBAV PREMAALLAHU(MEHABBET) SURAEL-KUREJŠ SELAM JEDŽENNETSKIPOZDRAV S KIM SI - TAKAV SI

KAKO VOLJETI ALLAHAAutor: dr. Ahmed Çağil

Format: A5, mehki povez, 106 str.

Treba voljeti - to svi pišu i govore, ali KAKO naučiti da se Gospodar zavoli istinski?!

Na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici obično slegnu ramenima ...

Na stranicama ove knji ge saznajemo kako voljeti Allaha dž.š.,

Njegovog Poslanika s.a.v.s., ashabe i sva stvorenja.

DžENNETSKE NAGRADEAutori: Imam El-Kušejri i Šejh Ismail Hakki


Pred vama je komentar nekih ajeta koji govore o džennetskim nagradama.

I to iz pera velikih stručnjaka, kako za vanjska značenja ajeta tako i za

aluzivna tumačenja. Prijevod govori o džennetskim nagradama, ali isto tako

i ukazuje na svojstva i vrline džennetlija kojima bi se trebali, u što većem

broju, okititi.

EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLEAutor: Muhammed Zekki Ibrahim

Format: A5, tvrdi povez, 283 str.

Tevessul i vesile - šta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani međusobno

optuživati za kufr? Položaj Šiija u islamu. Šta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,

Ibn Kajjim el-Dževzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.

O posjećivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?

KO MOŽE BITI ŠEJH?Autor: dr. Dilaver Selvi


Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog

vođenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga može poslužiti kao svojevrsni kriterij

za odabir ispravnog duhovnog vođe (šejha) na putu postizanja Allahovog dž.š.

zadovoljstva.

SRETNA PORODICAAutor: S. Muhammed Saki Erol


U ovom djelu sažeto su objašnjena rješenja porodičnih problema, kao i na-

čini postizanja harmonije i sreće u porodici. Prvo je defi nisan osnovni cilj

porodice, a onda su obrađeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (ede-

bi) koji će nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto muža i žene u

porodici, njihove međusobne obaveze i prava, kao i dužnosti prema djeci

i roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvo

Allahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razne

oblike hizmeta (služenja) našoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavni

dio lijepog ahlaka, a koje omogućavaju postizanje sreće u porodici.

KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENAAutor: Imam el-Gazali

Format: A5, mehki povez

‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Zaista Uzvišeni Allah ima devedeset devet

imena - stotinu manje jedno. On je nepar i voli nepar. Ko ih izbroji i nauči napamet

ući će u Džennet’’. U ovoj knjizi Imam el-Gazali komentariše značenja Allahovih

lijepih imena i način njihovog usvajanja u svakodnevnom životu vjernika.

P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 10 OKTOBAR 2009 • ISSN 1840-0930 • C IJENA : 3 KM

ISTIKAMETISPRAVNOST I ISTRAJNOST

LJUBAV PREMAALLAHU(MEHABBET) SURAEL-KUREJŠ SELAM JEDŽENNETSKIPOZDRAV S KIM SI - TAKAV SI

Udruženje SEMERKAND

14. MAJA 92 br. 14

Ilidža / Sarajevo

Tel/Fax: +387 33 624 883

.

ISSN 1840-0930

Za izdavača

MIRZA PAŠIĆ

Glavni i odgovorni urednik

NEDŽAD ĆEMAN

Redakcija

Dr. hfz. DžEMAIL IBRANOVIĆDr. ALMIR FATIĆ

Mr. MERIMA ČAMOMEHMED ĆEMAN

EDIN TOPČIĆ

Design & DTPMUHAMED MULAOSMANOVIĆ

Foto - naslovnicaHAZIM ŠABANOVIĆ

LektorALDINA VEISPAHIĆ

MarketingDŽENAN ZUBEROVIĆ

062 105 430

DistribucijaENIZ SKEJIĆ062 410 492

Cijena:

BiH: 3 KM Turska: 4 YTL Hrvatska: 15 Kn Crna Gora: 2 EUR Srbija: 2 EUR Europa: 3 EUR USA: 4 USD

Štampa: Bemust

Redakcija zadržava pravo dorade objavljenih materijala.

Poslani materijali se ne vraćaju nazad. Magazin ne preuzima odgovornost

za sadržaj i tačnost objavljenih reklama.

SEMERK ANDP O R O D I Č N I M A G A Z I N

UREDNIKIstikamet – ispravnost i ustrajnostSirati mustekim je ispravan, pravi put. Put koji počinje tevbom (po-

kajanjem) i vodi do Allahovog zadovoljstva i Njegovog dženneta. Sirati mustekim je život - sunnet Muhammedov, a.s., koji je stvari postavio na njena ispravna mjesta.

Ispravnost se ogleda u srednjem putu između nemarnosti i pretjeri-vanja. Ispovjedanje Allahove jednoće – tevhid (monoteizam) je srednji put između kufra (ateizma) i širka (politeizma). Darežljivost je srednji put između škrtosti i rasipništva. Brak je srednji put između celibata i bluda itd. „I tako smo vas učinili ummetom (zajednicom) sredine.“ (el-Bekare, 143) Ovo je ajet na sredini sure el-Bekare koja ima 286 ajeta. Uzvišen je Allah, Gospodar svih svjetova!

Jedne prilike je Vjerovjesnik, a.s., govorio o vatri i strahotama kija-metskog dana usljed čega su se ashabi zabrinuli i rasplakali. Nakon toga grupa ashaba na čelu sa Osmanom ibn Mazunom, r.a., se dogo-vorila da započnu monaški život - da obuku odjeću od kostrijeti, da se kastriraju, da stalno poste, da svaku noć na namazu probdiju, da ne spavaju na postelji, da ne jedu meso niti mast, da ne prilaze ženama, da ne upotrebljavaju miris i da nemaju končišta nego da stalno putuju po zemlji. Kada je za to čuo Vjerovjesnik, a.s., rekao im je da im on to nije naredio, nego da njihova tijela imaju svoja prava, pa trebaju da po-ste i da mrse, da klanjaju noćne namaze i da spavaju, jer i on, Allahov Poslanik, noću klanja ali i spava, posti ali i mrsi, jede meso i mast i pri-lazi ženama. Na kraju je zaključio da onaj ko ne slijedi njegov sunnet ne pripada njemu. Ispravnost je dakle u slijeđenju sunneta i nema puta koji dovodi do Allahovog zadovoljstva osim slijeđenja poslaničkih tragova.

Ustrajnost je pak, znak iskrenosti i ljubavi. Allah mnogo voli i mala dobra djela, ali u kojima ustrajavamo. Neki, od onih, koji su izašli sa staze Pravog puta su pomislili da su zbog mnogobrojnih ibadeta oslo-bođeni namaza, posta, zekata i ostalih farzova. Žalosno je kako ih je šejtan prevario. Pa zašto ne uzmu najboljeg uzora, Poslanika, a.s., pred svoje oči i ne slijede njegov put i put njegovih ashaba. Oni su bili ispu-njeni ljubavlju prema Allahu i iskrenošću u svojim djelima sve do njihove smrti, kako se u ajetu i naređuje: „I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!“ (el-Hidžr, 99) Prema tome, samo oni koji su ustrajni u slijeđe-nju sunneta su na Sirati mustekimu.

Lijepo je rečeno: ‘Najveći keramet je istikamet’, to jest najveća po-čast za roba koju mu Allah može pružiti jeste da rob bude ispravan i ustrajan u svojim djelima.

Gospodaru naš učvrsti nam noge na Sirati mustekimu!

[email protected]

SADRŽAJ SEMERKANDOKTOBAR2009

UVODNA RIJEČ ISLAM JE VJERA LIJEPOG AHLAKASejjid Saki Erol

TEMA USTRAJNOST - PUT DO DŽENNETADr. Almir Fatić

ISTIKAMET - USTRAJNOSTDr. hfz. Džemail Ibranović

LJUBAV PREMA ALLAHU (MEHABBET)Imam el-Gazali

POZIV U SEZONI HODOČAŠĆAEl-Kandehlevi

VRIJEDNOST EZANA I ČAST MUJEZINA Sejjid Muhamed Alevi el-Haseni

SURA EL-KUREJŠIbn Adžibe el-Haseni

ČETVERICA LJUDI, TRI RECEPTA, NEMA OPRAVDANJAAllame el-Munavi

MUSLIMANI I MUSLIMANKEEmina Ćeman

HILJADU I JEDNA KAP

SREĆA (II)Ali Tantavi

PISMO PRIJATELJUImam Rabbani, k.s.

GOVOR STANJA

SELAM JE DŽENNETSKI POZDRAVAlmedina Tulić

SVI U BITKU NAD BITKAMAMehmed Ćeman

TRI VELIKE DŽAMIJEErol Zubčević

S KIM SI - TAKAV SI! Aida Begić-Zubčević

NEBROJENE MILOSTI SVJETOVIMA (II)Dr. Dželal Ibraković

BELKISA (II)

DIJABETES - ŠEĆERNA BOLESTSuad Šendelj

NAUKA I TEHNIKAIsmail Nezirović

ALLAHOV DAR Edin Topčić

ROŠTILJ I KADIFICESevret Mehmedćehajić

MAGLAJMr. Merima Čamo

4

6

12

14

16

19

20

22

24

26

28

30

32

34

36

41

45

48

51

54

56

58

60

55

USTRAJNOST - PUT DO DŽENNETA6

ALLAHOVDAR56

SELAM JE DŽENNETSKI POZDRAV34

46

Sejjid Saki Erol | UVODNA RIJEČ

04

Islam je vjera lijepog ahlaka

Pravilo koje je postavio islam, a koje glasi: „Svako se rađa u čistoj prirodi islama!“, kao i svi ostali propisi islama, u potpunoj su harmoniji s čovjeko-

vom prirodom. Islam je za čovjeka, koji je primoran da od rođenja do smrti i u svim životnim etapama živi u zajedni-ci, definisao najispravniji i najsigurniji pravac društvenog oblika života. S druge strane, veoma lahko se može doći do zaključka da društveni oblici koji su tokom historije bili zasnovani na principima odvojenim od istinske vjere nisu nikada uspjeli postati prava ljudska zajednica. To se može dokazati i malim istraživanjem međuljudskih i me-đuklasnih odnosa u tim društvima.

Stanje u kojem su ljudi ovisni jedni o drugima i u kojem su upućeni jedni na druge primoralo ih je da žive zajed-no, u društvu. Počevši od osnovne ćelije društva – po-rodice, ljudi su formirali mahale, sela, kasabe i gradove, tako da su na kraju postali narodi. Uzvišeni Hakk kaže: „Mi smo vas od jednog čovjeka i jedne žene (Adema i Havve) stvorili i na narode i plemena vas podijelili da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji!“ (el-Hudžurat, 13)

Budući da ljudi moraju živjeti zajedno, bilo u malim ili velikim zajednicama, njihova zajednica mora imati neka-kvo uređenje i sistem. Osnovni temelj na kojem počiva uređenje i sistem ljudske zajednice jeste međusobna ovisnost i potpomaganje. Međusobno potpomaganje je najlakši način kojim ljudi ostvaruju svoje osnovne potrebe na ovom svijetu. Međutim, ono je put kojim se postiže i vječna, ahiretska sreća.

Uzvišeni Allah je svaku stvar savršeno uredio i posta-vio je u savršeni sklad. Ljudima je, također, odredio po-trebne principe posredstvom kojih će, ukoliko ih se budu pridržavali, postići ovosvjetsko blagostanje i vječnu sre-ću. Prema tome, islam je vjera čiji je cilj postizanje zrele

ličnosti jedinke, ali i savršenog društvenog uređenja. S jedne strane on oplemenjuje jedinke, a s druge strane uspostavlja red i blagostanje u društvu. Ahlak postavlja temelj mišljenja, svjetonazora, međuljudskih odnosa, funkcionisanja države, pa čak i odnosa s drugim narodi-ma i državama.

Jedan dio međuljudskih odnosa definisan je pravnim propisima (fikh), dok je mnogo veći dio određen norma-ma lijepog ponašanja (ahlak). Pravni propisi su obavezu-jući za sve članove zajednice, te, ukoliko se krše ili zane-maruju, za prestupnike su propisane određene sankcije. Za kršenje normi lijepog ponašanja – ahlaka nisu predvi-đene sankcije, jer ahlak nije moguće postići sankcijama. Međutim, kršenje i svjesno zanemarivanje normi lijepog ahlaka čovjeka učini omraženim, grubim i bez poštova-nja. U tom slučaju on bude odbačen od zajednice.

Da bi čovjek mogao steći ljubav, poštovanje i sigur-nost u svojoj porodici, zajednici, pa čak i u internacio-nalnom smislu, on se mora pridržavati određenog okvira pravnih propisa. Također, mora naučiti i norme lijepoga ahlaka i primjeniti ih u svome životu.

Činjenica je da se čovjekovo ponašanje direktno ili in-direktno reflektuje i na ostale članove zajednice u kojoj živi. Zbog toga je u svakom vremenskom razdoblju po-stojala nasušna potreba za „kulturnim“ ljudima, u koje se može pouzdati i od kojih se ne treba strahovati. Svi smo svjedoci da je potreba za takvim ljudima u našem vreme-nu mnogo veća nego što je to bilo ranije.

S druge strane, samo ljudi stabilnog i prihvatljivog ka-raktera mogu skladno i na najljepši način živjeti u svojoj porodici, na poslu, u ulici, mjestu i zemlji u kojoj živi. Zato poznavanje i usvajanje normi lijepog ahlaka čovjeku do-nosi veliku vrijednost i sigurnost.

05

Naša čista vjera, islam, zahtijeva od čovjeka da bude u harmoniji sa samim sobom, ali i sa svim ljudima koji su u njegovom okruženju. Jer samo na taj način on može postići određene vrijednosti. Te vrijednosti nazivamo vr-linama lijepog ahlaka. Čovjeka koji se ukrasio vrlinama nazivamo posjednikom lijepog ahlaka. Ljudi koji ne po-sjeduju harmoniju sa samim sobom i s ljudima u svom okruženju, ustvari imaju slabost u pogledu svog ahlaka.

Vrline lijepog ahlaka usko su povezane s imanom i ibadetom. Cilj lijepog ahlaka jeste ukrašavanje čovjeka lijepim, odnosno čišćenje od ružnih osobina. Naša vjera je s tog stanovišta izvor lijepog ahlaka. Časni Kur’an je izvor tog ahlaka, kao i život našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s., njegovih ashaba i velikana islama koji su nam uzor u životu, lijepom ahlaku i pohvalnim osobinama.

U Allahovoj Knjizi i hadisima našeg Poslanika, s.a.v.s., na mnogo mjesta nam je naređeno i preporučeno da se trebamo lijepo odnositi prema drugim ljudima i ispu-njavati prava svih Allahovih stvorenja. Osnovno svojstvo jednog muslimana na prvom mjestu treba biti dobrona-mjernost i tolerantnost. U Kur’anu Uzvišeni Allah ovako opisuje prave mu’mine: „Oni srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.“ (Ali Imran, 134)

Vezano za ovu temu naš Pejgamber, s.a.v.s., rekao je: „Mu’min je onaj čovjek koji se dobro odnosi prema drugima i prema kome se drugi dobro odnose. Nema dobra u onom ko loše saobraća s drugima i s kim dru-gi ne mogu saobraćati.“

Naravno, mu’min ukazuje poštovanje i tolerantan je prema drugima, međutim poštovanje i tolerancija moraju biti u umjerenim granicama i uravnoteženi. U tome se ne smije pretjerivati. Mora se znati kako i gdje se treba po-našati prema nekome.

Jedan od osnovnih faktora koji regulišu odnose među mu’minima jeste ljubav. To je zbog činjenice da je Uzviše-ni Allah mu’mine učinio braćom. Naš Pejgamber, s.a.v.s., rekao je: „Tako mi Onoga u čijoj ruci moći je moja duša, nećete ući u džennet dok ne budete vjerovali, a nećete istinski vjerovati dok se ne budete voljeli!“

Izvor ove ljubavi, koja pristoji mu’minima, smještena je u njihovim srcima i ona je plod njihove ljubavi prema Allahu Uzvišenom. Dakle, mu’mini, kao što kaže Junus Emre, vole stvorenja radi Stvoritelja.

Još jednom podsjećamo da se ova ljubav, koja obu-hvata sva stvorenja, u našem životu mora manifestovati u skladu određenih principa. Djela islamskog fikha i ahla-ka definišu okvir u kojem se ova ljubav ima demonstrirati kako ne bi bila štetna po nas ili druge. Naime, to znači da blagonaklonost i tolerancija ne znače zatvarati oči ili ni-jemo posmatrati svako zlo, nepravdu i grubost. Na djelo koje se radi s lošom namjerom mora se odgovoriti onako kako priliči jednom mu’minu, u skladu svog znanja, ali bez miješanja svoga ega (kako to ne bilo iz ličnih, nefsa-nijetskih pobuda). Na kraju, to je jedna od manifestacija lijepog ahlaka.

Ljudi koji su lišeni vjerovanja u svijet koji će doći poslije ovoga, i koji ne vjeruju u vječni ahiretski život u kojem nema smrti, i koji su uskraćeni vjere koja proširuje hori-zonte ovozemaljskog prema beskrajnom – misle da se sva sreća ili nesreća događaju samo na ovom svijetu. Budući da je njihovo stanje takvo, sasvim je sigurno da će oni sve vrijednosti definisati i podređivati svojim ličnim željama. Jer samo je tako moguće postići korist i sreću u svijetu čiji su oni zarobljenici.

Poštivanje ljudskih prava, koje obezbjeđuje život jed-nom društvu, pretpostavljanje društvene koristi ličnoj ko-risti, socijalno potpomaganje, bratski odnos, kao i mno-ge druge vrline nalaze svoje uporište i izvorište samo u islamu. Iz tog razloga jedinke koje su lišene vjerskih osje-ćanja nemaju sposobnosti da formiraju zdravo društvo. Kako god se kameni zid koji je ozidan bez vezivnog sred-stva uruši prilikom malog udara, tako se i društvo koje je sastavljeno od jedinki čija je jedina briga lična korist rastoči prilikom malog vanjskog ili unutrašnjeg potresa.

Međutim, to nije slučaj kada je riječ o društvu koje se temelji na imanu i čije su jedinke kur’anskim uzvišenim govorom nazvane braćom. Na čelu s plemenitim Posla-nikom, s.a.v.s., njegovi ashabi i mu’mini koji ih slijede Allahovom naredbom: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite!“ (Ali Imran, 103) okupili su se oko najuzvišenijeg cilja – Allahovog zadovoljstva. Kada god su se oslobodili ropstva svojih ličnih i egoističnih želja, polučili su najbri-ljantnije i najčasnije uspjehe u historiji, bilo u duhovnom ili u materijalnom domenu.

Čovječanstvo, koje se nalazi u kandžama krize, pono-vo očekuje takve uspjehe. Od nas očekuju.

Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na vama!

Dr. Almir Fatić | TEMA

06

Ustrajnost - put do dženneta

‘Reci: Vjerujem u Allaha, pa ostani ustrajan u tome!’“ (Muslim, 159)

07

08

Prenosi se da je Sufjan ibn Abdillah es-

Sekafi, r.a., rekao: „Jed-nom sam kazao: ‘Allahov

Poslaniče, reci mi nešto o islamu o čemu nikoga neću

pitati poslije tebe (ba’deke) (a u hadisu koga prenosi Ebu Usa-

me kaže se: gajreke – osim tebe).’ Muhammed, s.a.v.s., odgovorio mu

je: ‘Reci: Vjerujem u Allaha, pa ostani ustrajan u tome!’“ (Muslim, 159)

Iz ovog kratkog ali sadržajnog hadi-sa mnogo se spoznaje. Allahov Poslanik,

s.a.v.s., ovim hadisom kao da otkriva sušti-nu vjere islama: vjeruj u Allaha, dž.š., i ostani

ustrajan u tome, tj. uvijek, a ne samo pone-kad, slušaj ono što ti On, Uzvišeni, i Njegov

Poslanik, s.a.v.s., zapovijedaju.

Ustrajnost u vjerovanju i djelovanju

Pojam ustrajnosti odnosi se na vjerovanje, čiji je vrhunac spoznaja Uzvišenog Allaha, i na djelovanje,

odnosno činjenje dobrih djela, gdje se kao ideal postavlja pravda i izbjegavanje bilo kakve krajnosti.

Na ovakvo shvatanje pojma ustrajnosti ukazuju brojni ajeti časnog Kur’ana. Na vrlo upečatljiv način o tome govori se u 30. ajetu sure Fussilet (Objašnjenje): „Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ pa poslije ustraju u tome (summe’stekamû) (...)“

Ovdje se ne misli da se ostane ustrajan samo u izgovaranju riječi „Gospodar naš je Allah“, jer pojam ustrajnosti nema samo to značenje. Također, ustrajnost dolazi zajedno s čvrstim uvjerenjem i istinskom spozna-jom. Prema tome, možemo kazati da se pod pojmom ustrajnosti (istikamet) u ovome ajetu podrazumijeva: (1) ustrajnost u vjeri (din), tevhidu i spoznaji (ma’rifet) te (2) ustrajnost u dobrim djelima.

Komentari Kur’ana pružaju obilje podataka o tome kako su rani duhovni autoriteti iz reda uglednih ashaba i tabi’ina istikamet u ovom ajetu razumijevali upravo u tim značenjskim aspektima.

Tako se prenosi da je Ebu Bekr, r.a., kazao da se pod istikametom ovdje misli na ustrajnost u obožavanju samo Allaha, dž.š. Prema jednoj predaji od Ibn Abbasa, koju navodi mufessir Fahruddin Razi, veli se da je gornji ajet objavljen upravo o Ebu Bekru, r.a. Naime, kaže se da su Ebu Bekra pogađali različiti belaji i kušnje, ali on nimalo ne bi mijenjao svoj odnos prema svome Gospodaru. On je taj koji je kazao: „Gospodar naš je Allah“ i ostao krajnje ustrajan u tome. Isto tako, Kurtubi u svome tefsiru bilježi, preko Ata’a, drugu predaju od Ibn Abbasa da je ovaj ajet objavljen kada su mušrici kazali: „Naš Gospodar je Allah, meleki su Njegove kćeri, a ovi (idoli) su naši zagovornici kod Allaha“, ali na tome nisu ustrajali, dok je Ebu Bekr rekao: „Naš Gospodar je samo Allah, Koji nema sudruga, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je Njegov rob i poslanik“ – pa je ustrajao u tome. Također, Kurtubi u svome tefsiru navodi da je Enes rekao da, kada je objavljen ovaj ajet, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao: „Oni (koji to kažu) su moj ummet, a Gospodar je Gospodar Kabe!“

Ibn Kesir navodi da je Ibn Abbas bio upitan: „Koji je ajet u Allahovoj Knjizi najlakši?“ – pa je on proučio ajet: „Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ustraju u tome“, tj. na šehadetu – la ilahe illallah.

Od Omera, r.a., prenosi se da je jedanput na minberi proučio ovaj ajet i rekao da su to oni koji su ustrajni na putu pokornosti Uzvišenom Allahu.

Osman, r.a., je kazao da su to oni koji rade i djeluju iskreno u ime Allaha, dž.š.

Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao da su to oni koji izvršavaju propisane farzove.

Tabi’ini Ibn Zijad i Katade smatraju da su to oni koji su ustrajni u pokornosti (ita’at) Uzvišenom Allahu.

Hasan el-Basri je izjavio da su to oni koji su ustrajni u izvršavanju Allahovih propisa, koji su pokorni Njemu i koji se klone grijeha.

Mudžahid i Ikrime kažu da su to oni koji ustrajavaju na riječima šehadeta la ilehe illellah sve do smrti.

Sufjan es-Sevri mišljenja je da su to oni koji rade shodno onome što govore.

Fudajl ibn ‘Ijad smatra da su to oni koji se sustežu od dunjaluka i dunjalučkih blagodati (zahid), a žude za onim što je vječno i neprolazno.

Neko je rekao da su to oni koji su ustrajni u tajnosti i u javnosti.

Također, veli se da su to oni koji su ustrajni u djelu kao što su ustrajni i na riječi.

Imam Ibn Furek kaže da su to oni koji mole Allaha, dž.š., da ih učini ustrajnim i čvrstim u vjeri.

Sva ova mišljenja, iako naglašavaju različite stvari, u suštini se odnose na jedno te isto – na neprestanu ustrajnost u pokornosti Uzvišenom Allahu riječima, dje-lima i svim bićem.

Imam Fahruddin Razi u svome Velikom tefsiru za-ključuje da riječi: „Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’“ – obuhvataju riječi i vjerovanje, dok riječi: „pa poslije ustraju u tome“ – obuhvataju dobra djela.

Ustraj na Pravom putuIz 112. ajeta sure Hud saznajemo da se ustrajnost

kao takva naređuje Muhammedu, s.a.v.s., i vjernicima koji ga slijede: „Ti ustraj na Pravom putu, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.“

Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje Muhammedu, s.a.v.s, da ustraje na Pravom putu (festekim), tj. na vjeri s kojom ga je Uzvišeni poslao ili na Kur’anu kojeg mu On, Uzvišeni, objavljuje. „A tako neka postupe i vjernici koji su uz tebe“, tj. ashabi koji su se pokajali zbog širka, kao i svi oni koji ga budu slijedili na Pravom putu. „I objesni ne budite“, tj. ne prekoračujte Allahove granice; ili: ne pregonite u pogledu Kur’ana, tj. ono što Kur’an proglašava haramom nemojte dozvoljavati, a ono što dozvoljava nemojte zabranjivati; ili: nemojte se oholiti ni pred kim; ili: nemojte prelaziti granice onoga što vam je naređeno; ili: ne odustajte od puta zahvale i poniznosti svome Gospodaru – „jer On dobro vidi ono što radite“.

Ibn Abbas, r.a., je rekao da Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u cijelome Kur’anu nije objavljen teži ajet od ovoga ajeta iz sure Hud. Stoga je Resulullah, s.a.v.s., re-

kao: „Osijedila me je sura Hud i njoj slične sure.“ Ovo je Resulullah, s.a.v.s., kazao kada su njegovi ashabi primijetili da je naglo osijedio.

Prenosi se da je Ebu Abdu’r-Rahman es-Sulemi re-kao: „Čuo sam kako je Ebu Ali es-Sirri kazao: ‘Sanjao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sam mu u snu rekao: ‘Prenešeno je da si rekao da te je osijedila sura Hud!’ ‘Tako je’ – odgovori Poslanik, s.a.v.s. Upitao sam još: ‘Šta te je iz nje osijedilo: kazivanja o vjerovjesnicima ili propasti prijašnjih naroda?’ ‘Ne, nego riječi: Ti ustraj na pravom putu, kao što ti je naređeno’ – odgovori Alla-hov Poslanik, s.a.v.s.’“

Naime, riječi: „Ti ustraj na pravom putu, kao što ti je naređeno“ obuhvataju sve ono što se odnosi na vje-rovanje i djelovanje, bilo da je u pitanju lično Poslanik, s.a.v.s., ili ono što se odnosi na dostavljanje Objave i objašnjavanje šerijatskih propisa. Dakle, radi se o ustraj-nosti u izvršavanju Allahovih propisa i odredbi u najši-rem smislu te riječi. Ovaj ajet je upućen Vjerovjesniku, s.a.v.s., ali i svakom onom ko ga slijedi, odnosno njemu i njegovom ummetu. Darimi Ebu Muhammed u svome Musnedu prenosi da je Osman ibn Hadir el-Ezdi rekao: „Otišao sam Ibn Abbasu i rekao mu da me posavjetuje, pa je on rekao: ‘Savjetujem te slijedeće: Boj se Allaha i u tome ustraj! Slijedi i ne izmišljaj novotarije!’“

09

10

Ko hoće – ustrajat ćeKao što Uzvišeni Allah olakšava

dobro onome ko želi da čini dobro, tako isto Uzvišeni Allah olakšava ustraj-

nost onome ko želi da bude ustrajan. Uzvišeni je rekao: „Kur’an je samo pouka

svjetovima, onome od vas koji hoće da je na pravom putu.“ (et-Tekvir, 27–28), tj.

onome ko hoće da bude ustrajan (limen ša’e minkum en jestekim) na putu istine i ko

nepokolebljivo vjeruje u taj put.

Dakle, Kur’an je opomena, podsjećanje ili pouka svim ljudima. Ali Kur’anom će se okori-

stiti samo oni koji žele da su na Pravom putu, odnosno oni koji žele da budu ustrajni. Drugim

riječima kazano: Oni koji žele uputu – bit će upu-ćeni. Međutim, to ne zavisi samo od ljudi, odno-

sno istikamet je, u krajnjem značenju i smislu, u Allahovom, dž.š., htijenju: „A vi ne možete ništa

htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!“ (et-Tekvir, 29) Ovo znači da ljudi ne mogu htjeti ustrajnost

na putu istine, a samim time i biti ustrajni na tom putu, ako to njima ne želi njihov Gospodar.

U tefsirima se navodi da je, kada je objavljen ajet: „(...) onome od vas koji hoće da je na pravom putu.“, Ebu Džehel rekao: „Stvar je do nas. Ako hoćemo, bit ćemo na pravom putu, a ako nećemo, i nećemo biti!“ – pa je objavljeno: „Vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!“ Prema tome, čovjek čini hajr s Allahovom pomoći, kao što i zlo čini s Njegovim htije-

njem. Zato nam je sada jasnije zasto je čuveni i pobožni Hasan el-Basri učio dovu: Allahumme, ente Rabbuna. Ferzukne’l-istikameh! – Allahu, Ti si naš Gospodar, pa opskrbi nas ustrajnošću (istikametom)!

Nagrada za ustrajnost je džennetNema nikakve sumnje u to da nije lahko postići istin-

sku ustrajanost u riječima i djelima. U jednom kudsi hadisu na to se aludira riječima: „Čovječe! Neće biti ispravna tvoja vjera sve dok ne ispraviš svoj jezik, a nećeš ispraviti svoj jezik sve dok se ne budeš stidio svog Gospodara! Čovječe! Sve dok uviđaš mahane drugih ljudi, a svoje zaboravljaš, zadovoljavaš šejtana, a izazivaš Rahmanovu srdžbu! Čovječe! Tvoj jezik je lav, ako ga pustiš, ubit će te! Tvoja propast je u njegovom puštanju!” (el-Gazali, Meva’izu’l-ehadisi’l-kudsijje)

Istovremeno, valja podsjetiti da je naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., u brojnim svojim hadisima obećao džennet kao nagradu onima koji ustraju. Evo nekoliko hadisa koji vjernicima donose radosne vijesti:

Od Osmana, r.a., prenosi se da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Ko god umre a bude znao da nema drugog Boga osim Allaha, ući će u džennet!’“ (Muslim, 136)

Od Osmana ibn ‘Affana, r.a., prenosi se da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Ko god umre a bude znao da je Allah hakk (istina), ući će u džennet!’“ (Ebu Ja’la, 159/1)

Prenosi se od Ebu Katadea, a on prenosi od svoga oca, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Nema niko-ga ko će umrijeti svjedočeći, s najčvršćim uvjerenjem u svome srcu, da nema drugog Boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, a da mu Allah neće oprostiti (grijehe)!“ (Musned Ahmedov, 229/5)

Ulema je većinom saglasna s tim da ovakvi hadisi go-vore o oprostu koji je osiguran samo za one koji iskreno vjeruju u šehadet, tj. da će svako ko vjeruje u šehadet iskreno, punim srcem, biti nagrađen džennetom, za šta nude dvojako tumačenje:

1. Allah će takvu osobu spasiti od džehenemske vatre i takav, iskreni šehadet će biti uzrok njegova ulaska u džennet i pored grijeha koje je počinio. Ova vrsta oprosta pripada rahmetu (milostivnosti)

i fadlu (ljubaznosti i velikodušnosti) Allaha, dž.š. Takva osoba će, u krajnjem, biti spašena od džehenemske vatre kao kazne za svoje grijehe; takvi će biti izuzeti od beskonačnog kažnjavanja džehenemskom vatrom koja je pripremljena za one koji su poricali istinu šehadeta.

2. Svako ko sa srca prihvati šehadet sigurno će se pridržavati propisa šerijata i bit će pokoran zapo-vijestima Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog čega će biti nagrađen džennetom (Kandehlevi).

Mufessir Ibn Kesir tumačeći ajet: „Muslimani-ma i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekjat i ženama koje dijele zekjat i muškarcima koji po-ste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i žena-ma koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.“ (el-Ahzab, 35) – kaže da oni koji budu u kontinuitetu izvršavali ove aktivnosti Uzvišeni će im oprostiti i dati džennet kao veliku nagradu.

11

Dr. hfz. Džemail Ibranović

12

U svijetu svakodnevnih iskušenja, što jeste prava slika naše stvarnosti (dunjaluka), za jednog vjernika nužan je istikamet. Jezički, istikamet

znači: pravilnost, ispravnost, korektnost, čestitost, po-štenje, iskrenost i slično. Istikamet je dio lijepog ćudo-ređa svakog muslimana i on je naređen u Kur’anu a potvrđen praksom poslanika Muhammeda, a.s.

Istikamet kroz Kur’an i hadisUzvišeni Allah, dž.š, kaže: „Ti idi pravim putem, kao

što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su

uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što

radite. I ne držite stranu onih koji nepravedno postu-

paju, pa da vas vatra prži. Vi nemate drugih zaštitnika

osim Allaha, inače, nema vam pomoći.“ (Hud, 112–113)

U poznatoj predaji koju prenosi Muslim, Sufjan ibn Abdullah, r.a., je upitao Allahovog Poslanika: „Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu o čemu neću više ni-koga poslije tebe pitati!“ Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj na tome.“

Za one koji su ustrajni na pravom putu Allah uzvišeni kaže: „Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome, dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se i radujete se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv.’“ (Fussilet, 30–32)

Allah uzvišeni kaže i ovo: „Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ i istraju na pravom putu, neka se ničeg ne boje i ni za čim ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti, u njemu će vječno boraviti i to će im biti nagrada za ono što su uradili.“ (el-Ahkaf, 13–14)

Istikamet kod prvih generacijaUpitan za istikamet Ebu Bekr, r.a., je rekao: „Istikamet

je da Allahu ne pripisuješ ništa.“ Na ovaj način Ebu Bekr, r.a., istikamet veže za jedinstvo Allaha uzvišenog, dok Omer istikamet veže za naredbe i zabrane riječima: „Istikamet je da se pridržavaš naredbi i zabrana i da ne postupaš lukavo (prevrtljivo) poput lisice.“ Osman je

Istikamet - ustrajnost

istikamet definisao kao „iskreno, radi Allaha izvršavanje dijela“, a Alija „izvršavanje farzova“.

Istikamet je stepen kojim se upotpunjuju i usavršavaju sve ostale stvari, jer bez istikameta sav trud propada. U tom smislu Allah uzvišeni kaže: „I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela...“ (en-Nahl, 92)

Imam Kušejri u svojo Risali kaže da je jedan od zna-kova postojanosti početnika taj da ga ne obuzima do-sada, dok je znak onih koji su na sredini puta da se ne zadržavaju na ostvarenom stepenu, a znak onih koji su došli do kraja, jeste da ih ne može ništa pomutiti.

Ali Šibevi je rekao: „Usnio sam Allahovog Poslanika, a.s., pa sam ga upitao: ‘Božiji Poslaniče, ti si rekao za suru Hud da te je osijedila. Šta je to što te je od nje osi-jedilo? Jesu li to kazivanja o poslanicima ili kažnjavanje njihovih naroda?’ On, a.s., je rekao: ‘Ne, nego riječi Uzvišenog: Ti ustraj kao što ti je naređeno!’“

Istikamet uzrokuje trajnu počast. To saznajemo iz riječi Allaha uzvišenog: „A da su oni postojani na svome putu, Mi bismo ih obilnom vodom pojili.“ (el-Džin, 16) Nije rečeno: Napojili smo ih, nego je rečeno da bi bili pojeni. Ovo ukazuje na trajnost.

Istikamet kroz iskren nijjet Nužno je ukazati na činjenicu da su ljudska djela

ispravna samo ako su u saglasnoti s praksom Božijeg Poslanika. Uz to ide i iskrena namjera koja je mjeri-lo valjanosti ljudskih djela. Zato je sasvim jasno da je pogrešna ustrajnost u onome s čime Allah nije zado-voljan. Kad ovdje govorimo o pokornostima, onda mi-slimo i na one javne i tajne. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: „Nastojte uvijek biti na istini i umjereni.“ Također, Muhammed, a.s., je rekao: „Neće vjerovanje čovjeka biti ispravno dok mu srce ne ustraje u vjeri, a neće mu srce ustrajati dok mu jezik ne ustraje.“ Zato, od Poslanika, a.s., se prenosi da je rekao: „Kada čovjek osvane, svi organi njegova tijela opominju jezik: ‘Boj se Allaha, jer mi od tebe zavisimo. Ako ti ustraješ, i mi ćemo ustrajati. A, ako ti skreneš, i mi ćemo skrenuti.’“

Istikamet se veže za ravnomjerni i ustrajni hod, tj. pravi put za kojeg molimo Allaha uzvišenog svakodnev-no u Fatihi: „Uputi nas na pravi put (sirat mustekim).“ Ovo je put onih kojima je Allah uzvišeni podario svoje blagodati, kao što su Božiji poslanici, iskreni (siddikin), šehidi i dobri Allahovi robovi (salihin).

Primjeri istikameta kroz hadis Muhammeda, a.s.Imam Ahmed prenosi od Ebu Zerra da je rekao: „Nare-dio mi je moj prijatelj (halil) Muhammed, a.s., sedmero: Naredio mi je da volim siromašne i njihovu blizinu; nare-dio mi je da gledam u nižeg od mene, a da ne gledam u onog iznad mene; naredio mi je da održavam rodbinske veze, makar to rodbina odbijala; naredio mi je da ni od koga ništa ne tražim; naredio mi je da govorim istinu, makar bila i gorka; naredio mi je da se zbog Allaha ničijeg prijekora ne bojim i naredio mi je da često izgo-varam: ‘Nema nikakve moći, snage i djelovanja osim s Allahom (La havle ve la kuvvete illa billah)’ i te riječi su iz riznice ispod Arša.“

Imam Ahmed prenosi od Ebu Seida el-Hudrija koji kaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Neka niko od vas ne omalovažava samog sebe da vidi nešto vezano za Allaha o čemu bi imao šta kazati pa ne progovori o tome... pa će mu se na Danu proživljenja reći: ‘Šta te je spriječilo da kažeš to?’ Odgovorit će: ‘Strah od ljudi!’, pa će mu Allah uzvišeni reći: ‘Preče je da se Mene bojiš.’“

13

Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB

14

Uzvišeni Allah kaže: „Reci: Ako Allaha volite (...)“ (Ali Imran, 31) Povod za objavljivanje ovog ajeta je slučaj vezan za jevreje, kada je Posla-

nik, a.s., pozvao Ka’ba ibn Ešrefa i njegove drugove da prihvate islam. Oni su tada odgovorili: „Mi smo na stupnju Allahovih sinova, i mi više volimo Allaha od vas.“ Pa je Allah objavio Svome Poslaniku: „Reci: Ako Alla-ha volite, mene slijedite (...)“, u mojoj vjeri, pa ja sam Allahov Poslanik koji vam dostavlja Njegovu poslanicu i Njegov dokaz, „(...) i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! – a Allah prašta i samilostan je.“ (Ali Imran, 31)

Ljubav vjernika prema Allahu se očituje kroz:

• slijeđenje Njegovih zapovjedi,

• davanje prednosti, nad svim, u pokoravanju pre-ma Njemu i

• traženje Njegovog zadovoljstva.

A Allahova ljubav prema vjernicima je:

• pohvala prema njima,

• nagrađivanje za njihova dobra djela,

• oprost njihovih grijeha,

• dobročinstvo prema njima,

• zaštita od zâla i

• podrška u dobrim djelima.

Ko iskazuje četiri stvari bez druge četiri, on je lažac. Ko iskazuje ljubav prema džennetu, a ne radi djela po-kornosti, on je lažac. Ko iskazuje ljubav prema Poslani-ku, a.s., a ne voli učenjake i siromahe, on je lažac. Ko iskazuje strah od vatre, a ne ostavlja grijehe, on je lažac. Ko iskazuje ljubav prema Uzvišenom Allahu, a žali se na iskušenja, on je lažac.

Rabija El-Adevija je rekla:

Griješiš prema Allahu, a ljubav iskazuješto je besmisleno, u logici čudnovato

da ti je ljubav iskrena, pokoran bi Mu biojer, zaljubljeni Voljenom pokoran je.

Znakovi mehabbeta (ljubavi) su: suglašavanje s Vo-ljenim i neopiranje prema Njemu.

Šiblijev mehabbetPriča se da je jedna grupa ljudi ušla kod Šiblija, Allah

mu se smilovao, pa ih je upitao: „Ko ste vi?“ „Mi te

Ljubav prema

Allahu (mehabbet)

15

volimo!“, odgovorili su. Onda je počeo da ih gađa ka-menjem, zbog čega se oni dadoše u bijeg. Potom ih je počeo dozivati: „Zašto bježite od mene?! Da me iskreno volite, ne biste bježali od mojih iskušenja!“

Potom je Šibli, Allah mu se smilovao, rekao: „Ljudi koji posjeduju ljubav okusili su piće iz čaše ljubavne naklonosti, pa su im gradovi i cijela zemlja postali tijesni. Upoznali su Allaha pravom spoznajom pa ‘lutaju’ opije-ni u Njegovoj veličanstvenosti. Pili su iz čaše Njegove ljubavi i utopili se u moru prisnosti. Slast su jedino u munâdžatu (tajnom, srčanom razgovoru) s Njim našli.“

Potom je spjevao stih:

Spomen na ljubav me, Gospodaru moj, opija!Da li trijezan zaljubljenik uopće biva?!

Ljubav devcaKaže se da mužjak deve, kada se napije, ne jede

četrdeset dana. Da se tada na njeg natovari i dvostruki tovar, on ga ponese. Jer, kad se u srcu zatlasa sjećanje na voljenu, onda on nema želje prema travi, niti malaksa od teškog tereta. Čežnja za voljenom ga nadvlada.

Pa ako mužjak deve ostavlja prohtjeve i nosi teške

terete zbog svoje voljene, pa jeste li vi ostavili prohtjeve

prema haramima, radi Allaha?! Jeste li ostavili hranu i

piće radi Allaha Uzvišenog?! Jeste li, radi Allaha, ponijeli

teške terete ibadeta?!

Pa ako niste ništa od nabrojanih dobrih djela počinili,

pa vaši iskazi o ljubavi su samo puste riječi bez stvar-

nog značenja. One neće koristiti ni na dunjaluku niti na

ahiretu. Ni kod stvorenja niti kod Stvoritelja.

Âli, kerremallahu vedžhehu, je rekao: „Ko čezne za

džennetom, on hita ka činjenju hajrata (dobrih djela).

Ko se boji vatre, on svome nefsu zabranjuje prohtjeve.

A ko je siguran u smrt, njemu su sva naslađivanja be-

značajna.“

Ibrahim el-Havvas je bio upitan o ljubavi, pa je odgo-

vorio: „Ljubav je potiranje želja, spaljivanje svih svojstava

i potreba te utapanje nefsa u moru Allahovih znakova!“

El-Kandehlevi | HAJATU’S-SAHABE

16

Ebu Nu’ajm u Delailu (str. 101) bilježi od Abdullaha ibn Ka’ba ibn Malika da je rekao:

„Poslanik, s.a.v.s., prikriveno je pro-veo prve tri godine svoje poslaničke misije, a onda je, u četvrtoj godini, obznanio svoju misiju i deset godina pozivao javno. U sezoni hodočašća Kabe on bi slijedio hodočasnike do njihovih konačišta na Ukazu, Med-ženni i Zi’l-Medžazu. Tu ih je pozivao da ga zaštite i stanu uz njega kako bi dostavio poslanicu svoga Gospoda-ra, a zauzvrat će imati džennet. Nije našao ni kod koga podršku. Čak je i pitao za različita plemena i njihova obitavališta, pleme po pleme, sve dok nije došao do Benu Amira. Ni od koga nije naišao na veći otpor i veće uvrede nego ih je imao od njih. Oti-šao je od njih, a oni su se bacali ka-menjem na njega. Od njih je otišao do Benu Muhariba i kod njih naišao na njihovog poglavicu koji je imao stotinu dvadeset godina. Poslanik, s.a.v.s., mu se obratio i pozvao ga u islam, te ga pozvao da mu pruži podršku u dostavljanju poslanice njegova Gospodara. Starac mu je rekao: ‘Čovječe, tvoji saplemenici najbolje znaju šta radiš. Allaha mi, neće te niko prihvatiti u svoju poro-dicu a da neće navući najveću ne-volju koju može navući hodočasnik. Poštedi nas svog prisustva.’ Ebu Le-heb je bio prisutan kada je Muharibi ovo govorio Poslaniku, s.a.v.s., pa je

stao pred Muharibija i rekao: ‘Kada bi svi hodočasnici bili kao ti, ovaj bi ostavio vjeru kojoj poziva. On je lažljivi otpadnik.’ Muharibi je rekao: ‘Ti, Allaha mi, bolje ga poznaješ od mene. On je tvoj bratić i tvoje meso.’ Onda je nastavio: ‘Možda je opsjed-nut, Ebu Utbe? Među nama ima jedan čovjek koji liječi takve.’ Ebu Leheb nije ništa odgovorio, osim što bi, kada bi vidio Poslanika, s.a.v.s., da odlazi nekom plemenu, uspeo se na uzvisinu i povikao: ‘On je lažljivi otpadnik!’“

Ebu Nu’ajm bilježi preko Vakidija, a on od Abdullaha ibn Vabisa ‘Absi-ja, a on od svoga oca, a ovaj od svo-ga, da je rekao: „Poslanik, s.a.v.s., došao nam je u naše konačište na Mini, a bili smo se okupili radi pr-vog bacanja kamenčića, odmah do Mesdžidu’l-Hajfa. Bio je na jahalici a iza njega, na sedlu, je bio Zejd ibn Haris. Pozvao nas je u islam. Alla-ha mi, nismo mu se odazvali, čak ni najbolji među nama. Bili smo čuli za njegov poziv i za njega samoga na tom hodočašću. On je stao među nas i pozivao nas, a mi mu se nismo odazvali. Među nama je bio Mejsere ibn Mesruk Absi i rekao je: ‘Kunem vam se Allahom, bilo bi dobro da se odazovemo ovom čovjeku i podrži-mo ga.’ Zakleo se Allahom da će se ono čemu poziva proširiti i zavladati. Ostali ljudi su mu rekli: ‘Ostavi nas

na miru. Poštedi nas nečega što ne možemo sprovesti.’ Poslanik, s.a.v.s., ponadao se da bi ga Mejse-re mogao slijediti, pa mu se obratio. Mejsere mu je rekao: ‘Kako je samo divan taj govor i kako je privlačan! Međutim, moji saplemenici se ne slažu sa mnom. Čovjek u svom narodu, ako ne naiđe na podršku, naići će na neprijateljstvo.’ Poslanik, s.a.v.s., otišao je od nas, a ljudi su se vratili svojim porodicama. Mej-sere im je rekao: ‘Hajdemo skrenuti u Fedek, tamo ima židova, pa da ih pitamo o ovom čovjeku.’ Svratili su do židovskog plemena i pitali ih. Oni su iznijeli svoje knjige i tamo tražili opis Poslanika, s.a.v.s. Našli su da je on Vjerovjesnik, koji ne zna čitati, Arap, jaše devu i zadovoljan je i s komadom hljeba. Nije visok, ali ni nizak, ni duge ni kovrdžave kose, u očima mu je rumenilo. Ako je taj o kojem govorite s ovakvim osobi-nama, onda mu se odazovite i slije-dite ga. Prihvatite njegovu vjeru. Mi mu zavidimo i nećemo ga slijediti. Mi ćemo s njim imati velikih nevo-lja, a neće ostati nijedan Arap koji ga neće ili slijediti ili se boriti protiv njega. Budite od onih koji ga slije-de. Mejsere je rekao: ‘Ljudi, stvar je jasna.’ Ljudi su mu rekli: ‘Sljedeće godine ćemo se vratiti i sresti se s njim.’ Otišli su svojim kućama. Njiho-vi uglednici su ih odvraćali od onoga što su bili odlučili, pa se niko nije

Poziv u sezoni hodočašća

17

priključio Poslaniku, s.a.v.s. Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao u Medinu i kada je izašao da obavi Oprosni hadždž, sreo ga je Mejsere i prepo-znao ga je. Rekao mu je: ‘Allahov poslaniče, Allaha mi, nisam izgubio želju da ti budem sljedbenik od dana kada si nam došao, ali se desilo što se desilo i Allah je htio da okasnim s islamom. Većina ljudi koji su bili sa mnom, onaj dan, pomrli su. Šta će se s njima desiti, Allahov poslaniče?’ Posalnik, s.a.v.s., rekao je: ‘Svi oni koji su umrli kao nemuslimani, bit će u džehennemu.’ Mejsere je re-kao: ‘Hvala Allahu koji me spasio.’ Mejsere je primio islam i bio dobar musliman. Ebu Bekr ga je izuzetno cijenio.“

Govor slijepca Ebu Nu’ajm bilježi u Delailu (str.

103) preko Vakidija: „Pričao mi je Muhammed ibn Abdillah ibn Kesir ibn Salt od Ibn Rumana i Abdullaha ibn Ebi Bekra i drugih, da je Allah njima zadovoljan, da su rekli: ‘Po-slanik, s.a.v.s., došao je pripadni-cima plemena Kende u njihovom konačištu na Ukazu, a nije bilo ni-jednog arapskog plemena koje je bilo blaže naravi od njih. Kada je vidio njihovu blagost i želju da ga saslušaju, obratio im se: ‘Pozivam vas Jedinom Allahu, koji nema or-taka, da me zaštitite od svega onog od čega štitite same sebe. Ako se proširi moja vjera, onda ćete vi ima-ti prvenstvo.’ Većina njih je rekla: ‘Kako je samo dobro ovo što go-vori! Međutim, mi robujemo onome što su obožavali naši preci.’ Mlađi među njima su govorili: ‘Ljudi, pri-ključite se ovom čovjeku prije nego vas neko pretekne u tome. Allaha mi, kitabije govore da se pojavio Vjero-

vjesnik iz Mekke i da je došlo nje-govo vrijeme.’ Među ljudima je bio neki slijepac koji je rekao: ‘Pridržite me! Njegovi saplemenici su ga pro-tjerali, a vi da mu pružite utočište i zaštitu protiv svih ostalih Arapa?! Ne, i opet ne!’ Poslanik, s.a.v.s., otišao je od njih tužan, a ljudi su se vratili svojim grupama i kazali šta se de-silo. Neki židov je rekao: ‘Allaha mi, griješite takvim postupkom. Da ste se pridružili i odazvali tom čovjeku, nadmašili biste sve Arape. Mi smo pročitali njegove osobine u svojim knjigama.’ Onda im je opisao čo-vjeka kojeg su vidjeli i oni su potvr-đivali opise koje je on iznosio. Onda je židov rekao: ‘Mi znamo da će se pojaviti u Mekki a da će preseliti u Jesrib.’ Ljudi su donijeli jedinstven stav da će se sresti s njim sljedeće godine. Njihov vođa ih je spriječio od toga da hodočaste Kabu te godine i niko nije otišao. Židov je umro i čuli su ga na samrti da je povjerovao u Muhammeda, s.a.v.s.’“

Bedžire iz Beni AmiraEbu Nu’ajm bilježi u Delailu’n-Nu-

buvve (str. 100) od Abdurrahmana Amiri, a on od staraca svog pleme-na, da su rekli: „Došao nam je Posla-nik, s.a.v.s., dok smo bili na Ukazu i rekao nam: ‘Odakle ste?’ Mi smo rekli: ‘Iz Benu Amira ibn Sa’sa’ata.’ On je pitao: ‘Koji Benu Amir?’ Mi smo rekli: ‘Benu Ka’b ibn Rebi’a.’ On je rekao: ‘Kakve ste opreme?’ Mi smo rekli: ‘Ono na šta navalimo, ne može se obraniti, a našom va-trom se niko ne može okoristiti.’ On je rekao: ‘Ja sam Allahov Poslanik, s.a.v.s. Ako bih vam došao da me zaštitite dok ne dostavim poslanicu svog Gospodara? Neću vas ni na

FOTO: OSMAN ERDIĆ

19

Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | ŠEREFU’L-UMMETI’L-MUHAMMEDIJJE

Od počasti ummeta Muha-mmedovog, a.s., je i to što ga je Allah odlikovao eza-

nom. Mnogobrojni hadisi govore o vrijednosti ezana i mujezina i objaš-njavaju njihovu čast i ono čime ih je Uzvišeni Allah odlikovao.

Sve što čuje mujezinov glas, pri njegovom učenju ezana, bit će mu svjedokom. Ebu Seid el-Hudri pre-nosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Ko god čuje mujezinov glas od dži-na i ljudi i ostalih stvorenja svjedočit će mu na Kijametskom danu.“ (el-Buhari) A u drugoj predaji: „Svjedo-čit će mu sve što je vlažno i suho.“

Ezan ima skrivenu vrijednost koju ne poznaje niko osim Allaha. Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Kada bi ljudi znali šta je u ezanu i u prvom saffu, pa za to ne bi bilo drugog načina osim iz-vlačenja strelice, izvlačili bi strelice zbog toga.“ (el-Buhari)

Ruka MilostivogNa mujezinu je Allahova milost,

pomoć, potpora, dobročinstvo. Enes prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Ruka Rahmanova – Milo-stivog je iznad glave mujezina, i oprošta mu se dokle god se čuje odjek njegovog glasa.“ (et-Taberani fi’l-Evsat)

Mujezin svojim ezanom tjera šej-tana. Džabir prenosi da je čuo Re-sulullaha, a.s., kada je rekao: „Kada šejtan čuje poziv na namaz (ezan),

udalji se sve do Revhe.“ A prenosi-lac je prokomentarisao: „Revha je udaljena od Medine trideset i šest milja.“ (Muslim)

Ko mujezini sedam godinaOnom mujezinu koji uči ezan se-

dam godina, pored Allahove nagra-de, ispiše se dekret o oslobođenju od vatre. Abdullah ibn Abbas pre-nosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Ko ezani sedam godina, računajući (na Allahovu nagradu), ispiše mu se dekret oslobođenja od vatre.“ (et-Tirmizi)

Ko mujezini dvanaest godina, za-garantovan mu je džennet. Abdullah ibn Omer prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Ko mujezini dvanaest godina zagarantovan mu je džennet, i upisuje mu se za učenje ezana u svakom danu šezdeset hasenata (dobrih djela), a za svaki ikamet tri-deset hasenata.“ (Ibn Madže)

Mujezini će biti proživljeni na Kija-metskom danu u stanju u kakvom su umirali. Ljudi će biti u strahu, uzne-mireni i zabrinuti, a mujezini će biti zauzeti ezanom. Džabir prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Mujezini i učači telbijje (lebbejkellahumme lebbejk...) će izaći iz svojih kabura, pa će mujezini učiti ezan a mule-bbije će učiti telbijju.“ (et-Taberani fi’l-Evsat)

Mujezini će biti na posebnom mjestu, sačuvani od kijametskih strahota. Resulullah, a.s., je rekao: „Mujezini će imati najduže vratove na Kijametskom danu.“ (Muslim)

Ezan je sigurnost za stanovnike. Resulullah, a.s., je rekao: „U kojem se narodu prouči ezan ujutro, taj na-rod će biti u Allahovoj sigurnosti sve dok ne zamrkne. A u kojem se na-rodu prouči ezan uvečer, taj narod će biti u Allahovoj sigurnosti sve dok ne osvane.“ (et-Taberani fi’l-Kebir)

Vrijednost ezanai čast mujezina

šta prisiljavati.’ Oni su pitali: ‘A od kojih si ti Kurejšija?’ On je rekao: ‘Od Abdulmuttalibovića.’ Pitali su ga: ‘A kakav si s Abdumenafovićima?’ On je rekao: ‘Oni su prvi koji su me utje-rali u laž i protjerali.’ Oni su rekli: ‘Mi te nećemo otjerati, ali nećemo ti ni vjerovati. Štitit ćemo te dok ne dostaviš poslanicu svoga Gospoda-ra.’ Poslanik, s.a.v.s., ostao je među njima, a oni su se bavili trgovinom. Onda se pojavio Bedžire ibn Kajs Kušejri i rekao: ‘Ko je ovaj kojeg vi-dim kod vas?’ To je pitao negodu-jući. Oni su rekli: ‘Muhammed ibn Abdillah Kureši.’ On je pitao: ‘A šta vi imate s njim?’ Rekli su: ‘On tvrdi da je Allahov Poslanik i traži od nas da ga štitimo dok ne dostavi posla-nicu svog Gospodara.’ On je pitao: ‘I kako ste mu odgovorili?’ Rekli su: ‘Rekli smo mu da je dobrodošao. Primit ćemo te u naše pleme i šti-titi od onog od čega štitimo i sami sebe.’ Bedžire im je rekao: ‘Ne znam da ima iko ko je na ovom okupljalištu da će se vratiti s nečim gorim nego ćete se vi vratiti. Vi ste se usprotivili ljudima i Arapi će na vas navaliti kao jedan. Njegovi saplemenici ga bolje poznaju od vas i, da su od njega vidjeli ikakva dobra, oni bi ga najpri-je prihvatili. Hoćete da upropastite svoju čeljad radi nekoga koga su i njegovi saplemenici protjerali i u laž utjerali. Hoćete da ga pomognete i štitite? To je jako glupo od vas!’ Onda se okrenuo Poslaniku, s.a.v.s.,

i rekao: ‘Ustani i idi svom narodu. Allaha mi, da nisi u mom plemenu, sada bih te ubio.’“ Prenosilac priča: „Poslanik, s.a.v.s., ustao je i zajahao svoju devu. Poganik Bedžire je ubo devu u trbuh i ona se ritnula i zbacila Poslanika, s.a.v.s., sa sebe. Među pripadnicima Benu Amira je taj dan bila i Diba’a, kćerka Amira ibn Kar-ta, a ona je bila jedna od žena koje su primile islam pred Poslanikom, s.a.v.s., u Mekki. Došla je kako bi posjetila svoju tetku po ocu i rekla: ‘Potomci Amirovi, a ja nemam nikave veze s Amirom, zar da se takvo ne-što čini s Poslanikom, s.a.v.s., među vama, a da niko ne stane u njego-vu zaštitu?! Ustala su tri čovjeka od porodice njenog amidže i krenuli prema Bedžiretu. Uz njega su bila druga dvojica. Svaki je pograbio po jednog i povalio ga na zemlju, sjeo mu na prsa i počeo šamarati onog na zemlji. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Allahu moj, blagoslovi ove (koji me pomažu) a prokuni ove (koji su me napali).’ Ta trojica koji su krenuli da mu, s.a.v.s., pomognu, primili su islam i poginuli su kao šehidi. Ona druga trojica su propali. Trojica koji su bili uz Bedžireta su: Firas i Huzn ibn Abdillah i Muavijaibn Ubade. Trojica koji su pomogli Poslanika, s.a.v.s., su: Gatarif i Gatafan, sinovi Sehla i Urve ibn Abdillah.“

Ibn Ishak bilježi od Zuhrija da je Poslanik, s.a.v.s., otišao Benu Ami-ru ibn Sa’sa’atu i pozvao ih Allahu i

ponudio im sebe. Neki čovjek, koji se zvao Buhajre ibn Firas, mu je re-kao: „Allaha mi, kada bih uzeo ovog momka iz Kurejša, porazio bih njime sve Arape.“ Onda mu je rekao: „Šta misliš, kada bismo te slijedili i Allah ti dadne pobjedu nad tvojim protivnici-ma, da li će nama ostati ikakva utje-caja poslije tebe?“ Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Vlast pripada Allahu i On je daje kome hoće.“ Onda mu je taj čovjek rekao: „Zar da izložimo svoje živote protiv svih Arapa da bismo te zaštitili a, kada ti Allah da pobjedu, vlast da pripadne drugima?!? Ne-mamo nikakve potrebe za tim čemu pozivaš.“ Odbili su ga. Kada su lju-di završili s hodočašćem, vratili su se svojim kućama. Otišli su svom ugledniku, starcu, koji nije mogao s njima da hodočasti zbog duboke starosti. Kazivali su mu o svemu što se dešavalo na njihovom putu. Kada su mu došli te godine, on ih je pitao šta im se dešavalo, pa su mu rekli: „Došao nam je neki mladić iz Kurej-ša, Abdulmuttalibović, koji je tvrdio da je Vjerovjesnik i pozivao nas je da ga uzmemo u zaštititu i da ga dovedemo s nama u naše pleme.“ Prenosilac priča: „Starac je stavio ruku na glavu i rekao: „Benu Ami-re! Zar se ne bojite propasti? Zar se ne bojite za svoje grijehe? Tako mi Onog Ko upravlja njegovim životom, to Ismailovići ne bi nikada rekli. To što on govori je prava istina i gdje vam je bila pamet?“

18

FOTO: OSMAN ERDIĆ

19

Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | ŠEREFU’L-UMMETI’L-MUHAMMEDIJJE

Od počasti ummeta Muha-mmedovog, a.s., je i to što ga je Allah odlikovao eza-

nom. Mnogobrojni hadisi govore o vrijednosti ezana i mujezina i objaš-njavaju njihovu čast i ono čime ih je Uzvišeni Allah odlikovao.

Sve što čuje mujezinov glas, pri njegovom učenju ezana, bit će mu svjedokom. Ebu Seid el-Hudri pre-nosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Ko god čuje mujezinov glas od dži-na i ljudi i ostalih stvorenja svjedočit će mu na Kijametskom danu.“ (el-Buhari) A u drugoj predaji: „Svjedo-čit će mu sve što je vlažno i suho.“

Ezan ima skrivenu vrijednost koju ne poznaje niko osim Allaha. Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Kada bi ljudi znali šta je u ezanu i u prvom saffu, pa za to ne bi bilo drugog načina osim iz-vlačenja strelice, izvlačili bi strelice zbog toga.“ (el-Buhari)

Ruka MilostivogNa mujezinu je Allahova milost,

pomoć, potpora, dobročinstvo. Enes prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Ruka Rahmanova – Milo-stivog je iznad glave mujezina, i oprošta mu se dokle god se čuje odjek njegovog glasa.“ (et-Taberani fi’l-Evsat)

Mujezin svojim ezanom tjera šej-tana. Džabir prenosi da je čuo Re-sulullaha, a.s., kada je rekao: „Kada šejtan čuje poziv na namaz (ezan),

udalji se sve do Revhe.“ A prenosi-lac je prokomentarisao: „Revha je udaljena od Medine trideset i šest milja.“ (Muslim)

Ko mujezini sedam godinaOnom mujezinu koji uči ezan se-

dam godina, pored Allahove nagra-de, ispiše se dekret o oslobođenju od vatre. Abdullah ibn Abbas pre-nosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Ko ezani sedam godina, računajući (na Allahovu nagradu), ispiše mu se dekret oslobođenja od vatre.“ (et-Tirmizi)

Ko mujezini dvanaest godina, za-garantovan mu je džennet. Abdullah ibn Omer prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Ko mujezini dvanaest godina zagarantovan mu je džennet, i upisuje mu se za učenje ezana u svakom danu šezdeset hasenata (dobrih djela), a za svaki ikamet tri-deset hasenata.“ (Ibn Madže)

Mujezini će biti proživljeni na Kija-metskom danu u stanju u kakvom su umirali. Ljudi će biti u strahu, uzne-mireni i zabrinuti, a mujezini će biti zauzeti ezanom. Džabir prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: „Mujezini i učači telbijje (lebbejkellahumme lebbejk...) će izaći iz svojih kabura, pa će mujezini učiti ezan a mule-bbije će učiti telbijju.“ (et-Taberani fi’l-Evsat)

Mujezini će biti na posebnom mjestu, sačuvani od kijametskih strahota. Resulullah, a.s., je rekao: „Mujezini će imati najduže vratove na Kijametskom danu.“ (Muslim)

Ezan je sigurnost za stanovnike. Resulullah, a.s., je rekao: „U kojem se narodu prouči ezan ujutro, taj na-rod će biti u Allahovoj sigurnosti sve dok ne zamrkne. A u kojem se na-rodu prouči ezan uvečer, taj narod će biti u Allahovoj sigurnosti sve dok ne osvane.“ (et-Taberani fi’l-Kebir)

Vrijednost ezanai čast mujezina

Ibn Adžîbe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID

20

Uzvišeni Hakk kaže:

1. Zbog navike Kurejšija,

2. navike njihove da zimi i ljeti putuju

Neka Kurejšije obožavaju Gospodara ovog Hrama

jer im je podario naviku dvaju putovanja. A Kurejšije su

uobičavali da dva puta godišnje putuju, zimi u Jemen

a ljeti u Šam (Siriju). Tako su dobro trgujući zarađivali,

a bili su sigurni na svojim putovanjima s obzirom na to

da su bili čuvari Allahovog harema, Njegove dragocjene

kuće (Kabe), tako da im se niko nije suprotstavljao, dok

su drugi ljudi bili napadani i pljačkani.

Kurejš je pleme od Nadra ibn Kinane, a neko veli od

Fihra ibn Malika. Dobili su ovaj naziv, što je deminutiv od

riječi kirš, a to je velika riba u moru (ajkula) koja se igra

s lađama i koja se ne može savladati osim buktinjama

vatre. A deminutiv je u ovom slučaju u značenju uveliča-

vanja. Tako su nazvani zbog njihove snage, upoređujući

je s ajkulom.

Neki pak vele da su dobili naziv od riječi karš a što znači skupljanje (imetka) i zarada, pošto su mnogo za-rađivali trgujući i putujući po svijetu.

A Njegove riječi:

3. neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju,

4. koji ih gladne hrani i od straha brani.

Koji ih posredstvom tih sigurnih putovanja hrani, zato što su komšije Hrama, od gladi žestoke u kojoj su ranije bili.

Pokuđena i pohvaljena gladEl-Kilbi je rekao: „Prvi koji je donio pšenicu (brašno)

iz Šama je Hašim bin Abdi-Menaf. Pa kada je Allah po-slao Svoga vjerovjesnika, vjerovjesnika milosti, i pošto je pleme Kurejš prihvatilo islam, Allah ih je sačuvao od teškoće dvaju putovanja. U Mekku se sljevala nafaka sa svih strana berićetom pojave Poslanika, a.s.“

Malik ibn Dinar veli: „Nijedan ummet nije izgubio Alla-hovu podršku a da nisu bili iskušani glađu.“

Sura EL-KUREJŠU ime Allaha, Milostivog, SamilosnogZbog navike Kurejšija,navike njihove da zimi i ljeti putuju,neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju, koji ih gladne hrani i od straha brani.

21

Poslanik, a.s., bi govorio: „Moj Allahu, utječem Ti se od gladi, jer je ona loš drug.“

Ono što je pokuđeno jeste prevelika glad, zbog koje ponestaje nutarnje snage i jačine, a inače je umjerena glad, kod sufija, pohvaljena.

Sedam svojstavaUm Hani’, kćerka Ebu Talibova, prenosi da je Resulu-

llah, a.s., spomenuo sedam odlika Kurješa, koja nikom nisu data prije njih niti će ikome biti darovana poslije njih, a to su: vjerovjesništvo, hilafet, hidžabet – služe-nje Kabi, sikajet – napajanje hadžija, potpomognuti su protiv Vlasnika slona, obožavali su Allaha sedam godina a da to druga plemena nisu činila i spuštena je (ova sura) u Kur’anu koja govori samo o njima, ne spominjući druge. (Ruhu’l-Bejan)

Potom Uzvišeni kaže: „i od straha brani“, tj. od veli-kog straha, a to je strah od Vlasnika slona, ili od straha na putovanjima, ili od straha od suše.

Prenosi se da je Kurejšije jednom zadesila tolika glad da su jeli lešine i spaljene kosti, pa ih je Allah spasio toga zbog Poslanikove, a.s., dove. Pa je to značenje riječi: „koji ih gladne hrani i od straha brani“.

Neko smatra da se pod strahom misli na lepru, pa ih ona u Mekki ne pogađa. A to je ispunjenjem dove Ibrahima, a.s.: „Učini ovaj grad sigurnim (...)“ (el-Be-kare, 126)

Išaret:Kao što je Allah učinio sigurnim stanovnike, komšije

i pripadnike Njegovog Bejta (Bejtullaha, Kabe), tako je učinio i sigurnim pripadnike Njegovog duhovnog puta (nisbeta).

Duhovnim putnicima se kaže: „Klanjajte se Gospo-dara ovog Hrama“, tj. Hrama duhovnog prijema (ha-dret) kojeg ste tražili, ili Hrama duhovne veze uz koju ste sigurnost našli.

„Onoga Koji vas gladne hrani“, pa su vaše duhovne sofre postavljene. „I Koji vas od straha brani“, kada se duhovnim putem krećete.

Ismail Hakki veli: „Kurejš je aluzija – išaret na nefs (ego) koji širk čini i na njegove snage koje ispoljava-ju nasilje i grijehe, nefs koji je nastanjen u insanskom gradu, tj. u Mekki postojanja. Zima je potčinjavanje i veličanstvenost (dželal), a ljeto je naklonost i ljepota (džemal). Zima je nemoć i slabost a ljeto je moć i snaga. Pa kad je nefs nemoćan i slab, onda putuje ka sreći (Jemen, jumn) moralnih, duhovnih i umnih vrijednosti. Dok se nefs pri moći i snazi zapućuje ka nesreći (Šam, šu’m) materijalnih stvari. Tako se nefs pokreće između umnih (srčanih) i opipljivih (materijalnih) blagodati, a ne zahvaljuje na tim blagodatima tako što će priznati tevhid (jedinstvo) i poslanstvo, puput filozofâ koji su uronjeni u morima uma i logike i faraonâ koji su zaokupljeni ma-terijalnim uživanjima. Zbog toga Uzvišeni naređuje da se robuje Gospodaru ovog bejta (kuće), tj. kuće srca koja je istinska Kaba (a ne razumu niti osjetilima), pošto jedino oko nje tavafe srčani darovi (varidat) i božanska nadahnuća (ilham). (Ruhu’l-Bejan)

A Allah Uzvišeni najbolje zna.

Ve sallallahu ala sejjidina Muhammedin ve alihi.

FOTO: HAZIM ŠABANOVIĆ

Allame el-Munavi | FEJDU’L-KADIR

22

Četverica ljudiPoslanik, a.s., je rekao:

„Za troje se kunem: Neće se čovjeku umanjiti imetak zbog (davanja) sadake. Neće se čo-vjeku nanijeti nepravda i on je otrpi a da ga Allah neće učiniti dostojanstvenijim i ugledni-jim. I neće čovjek otvoriti vrata prošenja i traženja, a da mu Allah neće otvoriti vrata siromaštva. Reći ću vam hadis – govor, pa ga upamtite: Dunjaluk je učinjen četverici ljudi – čovjeku kojem je Allah dao imetka i znanja, pa se on u svom bogatstvu boji svoga Gospodara i njime održava rodbinu i zna šta je obavezan radi Allaha u tom imetku. Ovo je nešto najpoželjnije i najbolje. Čovjeku kojem je Allah dao znanje ali nije imetak. On je iskrenog nijeta i namjere pa govori: ‘Da mi je Allah dao imetka, radio bih kao i onaj.’ Njemu se vrednuje spram njegove namjere i on ima istu nagradu kao i onaj prvi. Čovjeku kojem je Allah dao imetak ali nije dao znanje. On svoj imetak nerazumno troši i ne boji se Allaha za njega, niti održava rodbinu njime, niti zna šta je obavezan spram Allaha u tom imetku. Ovo je najgori položaj. I čovjeku kojem Allah nije dao ni imetak ni znanje, pa on govori: ‘Kada bih imao imetak, radio bih kao i onaj što radi.’ I njemu će se dati spram njegove namjere i njihov teret i grijeh je isti.“

(el-Džamiu’s-Sagir, 3450)

Komentar:

Sve što čovjek podijeli kao sadaku – dobrovoljni prilog i pomoć, Allah će blagosloviti na ovom svijetu i na-doknaditi i više nego se potrošilo, a na ahiretu će ga posebno nagraditi. Čovjeku neće biti nanesena neprav-da koju otrpi, a da mu neće biti povećan ugled i na dunjaluku i na ahiretu. Neće čovjek početi prositi i ku-kati drugim ljudima želeći da mu udijele, a da mu Allah neće otvoriti vrata siromaštva odakle se ne nada. Ispričat ću vam nešto, pa to zapamtite kako bi vam Allah dao da se time i okoristite. Dunjaluk je učinjen za četiri kategorije ljudi: čovjeka kojem je Allah dao halal imetak i dao mu znanje šerijatskih znanosti od kojih se ima vjer-ske koristi. On se Allaha boji i u jednom i u drugom, pa dijeli od svoga imetka na način kojim se stječe Allahovo zadovoljstvo i blizina, a znanjem tako što radi shodno svojoj teoriji i riječima i on to znanje širi samo radi Allaha a ne radi nečega drugog. On imetkom održava rodbinske odnose tako što ga troši na njih, a znanjem tako što ih podstiče na naukovanje i slične stvari. On zna šta je obavezan spram Allaha u tome, tako što dijeli u vakuf, ili u izgradnju, ili podučavanje, ili davanje fetve. Ovaj čovjek, koji živi na ovakav način, na najboljem je položaju kod Allaha, jer je objedinio i imetak i znanje i to će ostvariti zbog vrjednote i odlike i jednog i drugog i na dunjaluku i na ahiretu. Drugi je onaj kome je Allah dao znanje, poznavanje šerijatskih znanosti, ali mu nije dao imetka koji bi dijelio i trošio na način kojim se ostvaruje Allahova blizina. On je iskrenog nijeta i namjere između njega i Allaha i, kada bi imao imetka, radio bi kao i onaj ko ima imetak i znanje i trošio bi ga u ono čime je Allah zadovoljan i želeći Njegovo zadovoljstvo. On će biti nagrađen shodno svojoj namjeri i kao da je i uradio. Nagrada ovog za njegovo znanje i onog za njegov imetak je jednaka. To zbog toga što bi i onaj koji zna, a nema, udjeljivao. Na osnovi ovoga je nagrada onog koji zna povećana. Treći je onaj kojem je Allah dao imetak ali mu nije dao znanje, poznavanje šerijatskih znanosti, makar poznavao neke druge naučne oblasti, pa on griješi po pitanju svog imetka i rastrošno se odnosi spram njega i ne boji se svog Gospodara za taj imetak, i ne daje ono što je obavezan od zekata, niti održava rodbinske veze, niti zna šta je obavezan spram Allaha u tom imetku, pa ne hrani gladnog, niti odijeva golog, niti oslobađa roba, niti pomaže onog ko je u nevolji i ne čini ostale vidove dobročinstva. Taj je na najgorem položaju kod Allaha. Četvrti je onaj čovjek kojem Allah nije dao ni imetka ni znanja kojim bi se mogao okoristiti i koji je odlučan da, kada bi imao imetka, radio bi kao onaj koji živi rastrošno. I on će biti vrjednovan shodno svojoj namjeri i odluci. Ni on ne bi udjeljivao u dobro, pa će biti na istom položaju kao i onaj ko rastrošno živi i nijedan neće biti bolji od svog prijatelja.

23

Tri receptaPoslanik, a.s., je rekao:

„Od tri stvari ovaj ummet nije pošteđen: zavisti, (hrđavog) mišljenja i pesimizma zbog lošeg znaka. Hoćete li da vam kažem šta je izlaz iz toga? Kada pomisliš nešto (hrđavo), nemoj to sprovesti u praksu. Kada zavidiš, nemoj priželjkivati (zlo) i kada vidiš neki predznak, nastavi kao da ga nema.“


Komentar:

Zavist spram ljudi, hrđavo mišljenje o ljudima i povođenje za lošim predznacima. Hoćete li da vam kažem šta je izlaz iz toga?, pa su rekli: „Kaži nam, Allahov poslaniče.“ On je rekao: „Kada pomisliš hrđavo prema nekome, nemoj postupiti shodno tom svom mišljenju. Kada nekome zavidiš, nemoj se povesti za zavišću. Ako u srcu nešto osjetiš i isplaniraš, nemoj to sprovesti u praksu. Kada vidiš loš predznak, nastavi kao da ga i nema. Zavist je u nefsu, kao da je urođena. Zbog toga je teško njome upravljati. Ako se prepusti onom što ona nalaže, onda čovjek izgubi kontrolu. Zavidnik bi trebao da shvati da je ono što mu je uskraćeno, uskraćeno zbog njegovih propusta i treba se potruditi da ima i on kao onaj kojem zavidi. Onaj kome se zavidi je sačuvan i neće mu nestati ono u čemu je zbog zavisti zavidnika. Ali će zavist škoditi zavidniku, a neće mu pomoći.“ Ovako navodi Kadi.

Gazali kaže: „Kada čovjek izgubi nadu da će ostvariti takvu blagodat, a nije mu drago zbog njegovog zaostajanja i faličnosti, zasigurno će poželjeti da se riješi svojih nedostataka. Oni će nestati tako što će ostvariti slično onom kome zavidi, ili da i onaj kome zavidi dođe u istu poziciju kao i on. Kada bi i zapriječio i jedan od ova dva puta, srce ne bi bilo oslobođeno nekog drugog prohtjeva. Kada bi propale blagodati onog kome zavidi, to bi mu bilo draže nego da on zadobije iste. Nestankom tih blagodati, nestaje i njegovog zaostajanja i on će biti u prednosti nad drugim. Ovakvog nečega se srce ne oslobađa. Ako on priželjkuje da nekome nestanu blagodati i nastoji da se to i dogodi, to je pokuđena zavist, a ako on želi da se oslobodi takvih primisli i užitka u tome da neko izgubi blagodati u kojima je, bez obzira koliko mu bilo teško nefsu, ali potičući se razumom i vjerom na to, onda će mu to biti oprošteno. To je značenje ovog hadisa.

Nema opravdanjaPoslanik, a.s., je rekao:

„Tri su stvari u kojima nijedan čovjek nema olakšice i opravdanja: dobročinstvo roditeljima, bili muslimani ili nemuslimani; ispunjavanje zadane riječi i obaveze dane muslimanu ili nevjerniku i opravdavanje povjerenja muslimanu ili nemuslimanu.“


Komentar:

Niko nema pravo da ovo zanemari i ostavi. Dobročinstvo roditeljima, ili jednom od njih, makar bio i nevjernik, djelom ili u srcu. Tako je i za ostalo dvoje.

Emina Ćeman | OSOBINE VJERNIKA I VJERNICA

24

Ostavili smo još jedan časni mjesec ramazan iza nas. Sada opet iščekujemo naredni, u nadi da smo u toku ovoga zadobili Allahov, dž.š.,

oprost. Trudili smo se zadobiti ga tako što smo učestali naše činjenje ibadeta i što smo pokušavali uljepšati osobine koje nas krase kao ummet Muhammedov, a.s. Ipak, svjesni smo da život jednog muslimana ne prestaje sa zadnjim ispoštenim danom, nego da je svaki dan u godini nova prilika za postizanje Allahovog zadovoljstva. Tragom tog stremljenja, u ovom i narednim brojevima Semerkanda, Vam donosimo tefsir jednog kur’anskog ajeta koji pohvaljuje vjerničke osobine i obećava onima koji ga se budu pridržavali oprost i nagradu.

Zar u nama nema ničeg dobrog?Kao što ćete i sami primjetiti, ovo je specifičan ajet jer

je jedan od nekolicine ajeta u kojima Allah, dž.š, navodi osobine muslimana u oba roda, i muškom i ženskom. U većini ajeta opisi dobrih muslimana dolaze samo u muškom rodu. Evo tih kur’anskih riječi:

„Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjer-nicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarci-ma i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.“

U tefsirima se navode predaje o povodu objave ovog ajeta, pa se većina mufessira slaže da se radi o Poslanikovoj, a.s., supruzi hazreti Ummi Selemi, koja je jednom prilikom upitala Poslanika, a.s.: „Šta je to s nama ženama pa se ne spominjemo u Kur’anu kao što se spominju muškarci? Zar u nama nema ničeg dobroga po čemu bismo bile spomenute? Ja se bojim da Allah od nas neće primiti pokornost.“ Hazreti Ummi Selema nastavlja govoriti o ovom događaju: „Tog dana nisam bila svjesna da je podne sve dok nisam čula Poslanikov glas na minberu u džamiji dok sam se češljala, pa sam

Muslimani i muslimanke

25

brzo pokrila kosu i izašla iz sobe naslonivši glavu na zid kako bih čula o čemu govori. Tada sam ga čula kako kaže: ‘Ljudi, Allah u Svojoj knjizi kaže: Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama (...)’“

Objavljivanje ovog ajeta je dokaz svima onima koji kažu da su u islamu žene iznevjerene i omalovažene. Svi, i muškarci i žene, imaju priliku biti od Allahu, dž.š., bliskih robova, a do njih je koliko će svojih prilika isko-ristiti. U islamu muškarci i žene ne stoje jedni nasuprot drugih u rivalskom odnosu, nego stoje jedni pored drugih, skupa idu ka istom cilju – Allahu, dž.š. Na tom putovanju samo mogu biti podrška jedni drugima.

Onaj ko svoje lice preda Allahu, dž.š.Riječ muslim je izvedenica iz glagola esleme, koji

označava predaju i oslanjanje (u ovom kontekstu u od-nosu prema Bogu). Tako je musliman onaj čovjek koji se potpuno predaje i sva svoja stanja, potrebe i želje po-vjerava Allahu, dž.š. Musliman označava i onog čovjeka koji iz rata uđe u mir, pošto je muslim riječ izvedena od harfova sin-lam-mim, koji pak označavaju mir (selam). Uistinu, sve osim islama je rat, agresija i nasilje prema vlastitoj duši. Onaj ko svoju dušu preda njenom Stvori-telju, osigurao joj je istinski i trajan mir.

Kada se govori o terminima muslim i mu’min (vjernik), razlika je slijedeća: musliman je čovjek koji se poko-rava i izvršava dužnosti propisane islamom (namaz, post, zekat, hadž i tako dalje), dok je mu’min onaj ko iskreno srcem vjeruje u sve ono u što je dužan vjerovati (u Allaha, poslanike, meleke, knjige i tako dalje). Islam se očituje jezikom i djelima, te je njegovo ispoljavanje vidljivo svima, dok je iman stvar srca i unutrašnjih čo-vjekovih stanja.

Spominjanje muslimana u Kur’anuKada se u Kur’anu spominje pojedinačno riječ „mu-

sliman“, tj. kada se ne spominje u smislu zajednice vjernika, onda se ta riječ najčešće odnosi na nekog od Božijih poslanika. Ti ajeti su često u kontekstu poslanič-kih svjedočenja da su oni muslimani. U tome je ukaz da islam nije vjera nastala s objavom Muhammedu, a.s., nego je ona kontinuitet od prvog stvorenog čovjeka

Adema, a.s. Svi Božiji poslanici su bili muslimani, a evo

i nekoliko ajeta u vezi s tim:

Ibrahim, a.s.:

I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Ja-

kub: „Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru,

i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!“

(el-Bekare, 132)

Reci: „Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt

moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova,

koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi

musliman.“ (el-En’am, 162–163)

Jusuf, a.s.:

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me

tumačenju nekih snova! Stvoritelju nebesa i Zemlje,

Ti si Zaštitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da

umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!

(Jusuf, 101)

Sulejman, a.s.:

I kad ona dođe, bi joj rečeno: „Je li ovakav prijesto

tvoj?“ – „Kao da je on!“, uzviknu ona. – „A nama je

prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.“ (en-

Neml, 42)

Musa, a.s.:

I Musa reče: „Narode moj, ako u Allaha vjerujete,

u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!“ (Junus, 84)

Opisi muslimana u riječima Muhammeda, a.s.Muhammed, a.s., u svojim hadisima daje svojevrsne

definicije, tj. opise muslimana. U predaji koju prenosi

Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik, a.s., rekao:

„Musliman je muslimanu brat, ne iznevjerava ga, ne

laže ga, niti ga ostavlja na cjedilu. Svaki musliman je

muslimanu haram, haram mu je njegova čast, imetak

i krv. Bogobojaznost je ovdje!“ U Muslimovoj predaji

stoji i nastavak: „(...) pokazavši tom prilikom na prsa tri

puta. Dosta je čovjeku zla da ponižava brata muslima-

na.“ (Tirmizi)

26

San na putovanju

Poznati putopisac Ibn Betuta (preselio 770/1368) u jed-nom svom putopisu spominje šejha iz Aleksandrije po imenu Ebu Abdullah el-Muršidi. Ova poštovana osoba se potpuno predala ibadetu. Ebu Abdullah je prekinuo sve veze s dunja-lukom. Bio je vlasnik mnogih božanskih riznica. Ibn Betuta je za vrijeme svog boravka u Aleksandriji uspio upoznati ovog Bogu predanog insana. Ovako govori:

Našao sam se sa šejhom. On je odmah ustao na noge i zagrlio me. Dao je da se pripremi hrana i zajedno smo jeli. Na sebi je imao džube od crne vune. Kada je bila ikindija, mene je postavio za imama. Sve vrijeme dok sam bio kod njega, mene je postavljao za imama. Kada sam htio spavati, rekao mi je da idem leći u jedan ćošak na krovu (potkrovlju). Kada sam se popeo na potkrovlje, tamo sam našao jednu hasuru i krzno, lavor za abdest, vrč s vodom i čašu za piće.

Te noći sam sanjao san: nalazio sam se na krilu jedne velike ptice. Ptica je sa mnom letjela prema kibli. Prvo je išla desno, onda prema istoku. Onda bi naginjala jugu. Onda bi se udaljavala prema istoku. Na kraju me spušta na neko mračno zeleno mjesto i tu ostavlja.

Začudivši se ovakvom snu, pomislih: „Ako mi šejh rastu-mači ovaj san, onda će se tako i desiti.“ Kada sam ujutru oti-šao kod njega radi sabah namaza, opet je mene postavio za imama. Poslije namaza je kod njega došao Emir Jelmelek, poselamio se s njim i otišao. I ostali posjetioci su došli kod njega i poselamili se s njim.

Nakon što je otklanjao duha – prijepodnevni namaz, po-zvao me kod sebe. Pitao me za san i ja sam mu ga lijepo ispričao. Ovako je rekao: „Ići ćeš na hadždž, tavafit ćeš oko Kabe i posjetit ćeš kabur Resulullaha, s.a.v.s. Onda ćeš po-sjetiti zemlje Jemena, Iraka i zemlje Turske, i tamo ćeš dugo ostati. U Indiji ćeš se naći s Dilšadi Hindom. Spasit će te od opasnosti u koju ćeš tamo upasti!“

Onda mi je kao poputninu dao malo komadića suhog hljeba i malo novaca. Oprostio sam se od njega i otišao. Od tog dana na svojim putovanjima sam doživljavao samo lijepe stvari.

Očito je bilo da se na mene spustio njegov bereket.

Rihletu Ibn Betuta (Bejrut 1996), 1/46–48; prev. A. Sait Aykut Ibn Batuta Seyahatnamesi (Istanbul 2004), 1/34–36.

HILJADU I JEDNA KAP

27

Polovinajabuke

Ibn Betuta se jednog dana zaputio u grad Džebel u blizini Lazkije. Ovaj grad je bio grad nepresušnih rijeka, gustog dr-veća koje se pruža visoko u nebesa, na samo milju od mora. Bio je samo grad – tvrđava revolucionara. Ibn Betuta priča:

Tamo postoji kabur poznatog i čestitog evlije Ibrahima ibn Edhema. I ovaj insan je potpuno napustio dunjalučki imetak. Dušu je vezao za Uzvišenog Allaha i postao je po tome po-znat. Ibrahim nije bio, kako narod misli, iz neke vladalačke porodice. Bio je nasljednik djedovog – majkinog oca imetka. Njegov otac Edhem je bio jedan od iskrenih i putujućih abida – pobožnjka.

Prema pričama, Edhem (otac Ibrahima ibn Edhema) je jednom navratio u neku baštu u Buhari. Tu je uzeo abdest na jednoj tekućici. Tada je ugledao jabuku koju je nanijela voda. Pomislivši da nema prepreke, pojeo je tu jabuku. Međutim, malo poslije mu se uvukla sumnja zbog toga što je uradio. Namjerio je tražiti halala od vlasnika bašte. Kada je ugledao ženu koja je vlasnica bašte, rekao joj je za događaj i tražio halala za jabuku. Žena mu reče: „Pola ove bašte je moje, pola sultanovo!“ S tim da je ona suvlasnik, pola jabuke mu halali. Ali sultan se nalazi u Belhu, koji je deset dana hoda od Buhare.

Edhem se zaputi pravo u Belh. Sa sultanom se sreo na dan svečanosti i, ispričavši za događaj, tražio je halal za dru-gu polovinu jabuke. Sultan naredi Edhemu da dođe sutra-dan. Sultan je imao lijepu kćer koja je voljela ibadet i čestite robove. Imala je želju udati se za nekoga ko se kloni sumnji-vih stvari i ko ne daje značaj dunjaluku. Kada se sultan vratio u svoj konak, uz pohvale je ispričao kćeri Edhemovu priču. Rekao joj je da je Edhem došao iz Buhare u Belh zbog prava na polovinu jabuke. Sultanova kćer, koja je to čula, poželjela se udati za Edhema.

Na to sultan, kada je narednog dana došao u konak, Edhemu reče: „Halalit ću ti samo ako oženiš moju kćer!“ Edhem se nakon kratke pauze prihvati oženiti.

Sultanova kćer je ostala trudna s Edhemom i rodila Ibra-hima. S tim da sultan nije imao muške djece, sav imetak je ostavio unuku Ibrahimu ibn Edhemu. Ali, kao što je poznato, on je napustio sav imetak.

Rihletu Ibn Betuta, 1/95–96; Ibn Batuta Seyahatnamesi, 1/119–120.

Ummu Džemilinoneprijateljstvo

Bez obzira što je bio amidža Resulullaha, s.a.v.s., Ebu Leheb i njegova drska žena Ummu Džemila su bili veliki ne-prijatelji Pejgambera i na tom putu neprijateljstva i zlobe su ustrajavali u prevelikoj mjeri. Ti mušrici su radili sve kako bi na bilo koji način naškodili Allahovom Poslaniku, a.s.

Ummu Džemila bi svake noći nabrala naramak trnovitih grana i redala putem kuda će Pejgamber proći, kako bi ga uboli u noge. Na osnovi ovakvih događaja spuštena je sura Tebbet, koja žestoko opisuje Ebu Leheba i njegovu ženu kao džehenemlije. Kada je Ummu Džemila čula da su spušteni ovakvi ajeti o njoj i njenom mužu, otišla je kod Kabe gdje su sjedili Resulullah, a.s., i Ebu Bekr. Uzela je veliki kamen u ruku i krenula ka njima. Hazreti Ebu Bekr je ugledao i reče Pejgamberu, s.a.v.s.:

- Resulallah! Ova Ummu Džemila je zla žena. Bojim se da te ona ne ugleda. Kad bi ustao i sklonio se negdje kako te ona ne bi povrijedila!

- Resulullah, s.a.v.s., je na to rekao da ga ona neće moći vidjeti, i nije se ni pomakao s mjesta. I zaista je tako i bilo. Uzvišeni Allah nije pokazao Resulullaha, a.s., Ummu Džemili koja se približavala s kamenom. Ugledala je samo hazreti Ebu Bekra i stala iznad njega. Upitala ga je:

- Ebu Bekre, gdje ti je prijatelj?

- Zar ti ne vidiš nikoga oko mene?

- Ne zezaj se sa mnom! Ne vidim nikoga oko tebe. Kako čujem tvoj prijatelj me ismijava svojom poezijom. Ako je on pjesnik, i ja čitam poeziju. A i moj muž je pjesnik. Tako mi boga, da sam ga ugledala, gađala bih ga ovim kamenom u usta!

- Ne, ne! Tako mi Allaha, moj prijatelj nije pjesnik, on ne pravi stihove. Niti je tebe ismijavao u stihovima.

Kada nije našla što je tražila, Ummu Džemila se vratila. Hazreti Ebu Bekr je upitao:

- Resulallah! Zar te ona žena zaista nije mogla vidjeti?

- Da, nije me vidjela. Allah je njene oči zatvorio da me ne vidi.

Kadi Ijad, eš-Šifa bi ta’rifi hukuki’l-Mustafa (Damask, 2000), str. 436; Ibn Hišam, es-Sire, 1/393; Ujunu’l-Eser, 1/193.

Ali Tantavi | SUVER VE HAVATIR

28

Č itaoci! Mi smatramo bogatstvo je samo u novcu,

a šta je novac sam?! Zar ne znate priču o bole-

snom vladaru kojem su posluživana najukusnija

jela pa nije mogao ništa da jede. Gledao je kroz prozor u

vrtlara koji je jeo crni hljeb s crnim maslinama, stavljajući

jednom rukom zalogaj u usta, drugom uzimao drugi, a

treći preuzimao okom. Gledajući to, i on je poželio da

ima takav apetit i postane vrtlar?

Zar niste čuli priču o čovjeku koji je tražio i molio Boga

da sve što dotakne postane zlato. Dotakao je kamen pa

je postao zlato. Skoro da je poludio od radosti i sreće

jer mu je dova uslišana, pa je došao kući sav uzbuđen

te pristupio hrani da jede. Dotakao je hranu a ona se

pretvori u zlato te on ostane gladan. Kćerka mu priđe

kako bi ga utješila te je on zagrli i ona postane zlato...

Sjeo je, plakao i molio Gospodara da mu kćerku povrati i da otkloni i udalji od njega zlato.

Ili Rutsheld koji je ušao u svoju veliku riznicu blaga te su ga vrata poklopila i umro je u moru od zlata.

Zašto tražite zlato a vi već posjedujete mnogo zlata? Zar vid nije zlato, zdravlje ili vrijeme – zar nisu zlato? Zašto se ne okoristimo od našeg vremena? Zašto ne znamo vrijednost života?

Obavezao me časopis ovom temom još prije mjesec dana, a ja i dalje odgađam, a vrijeme prolazi. Dani kao sahati a sahati minute, ne osjećam ga i ne iskorištavam ga kao da je veliki prazni sanduk. Kada se približi termin i ostane samo jedan dan, onda se prihvatim i tražim vrijeme da ga iskoristim, pa minuta postane sahat, a sahat dan kao da je mala kutija puna dragulja i tinte. Tada iskoristim svaki trenutak.

Sreća (II)

29

Tako sam većinu ove teme napisao na stanici Babu’l-Luk (Egipat, bio sam nastanjen u njemu 1947), čekajući tramvaj u gužvama ljudi. Trenutak mi je tada bio vrijedniji od svih tih dana. Žalio sam za takvim trenutcima i izgu-bljenim vremenom. Da sam uvijek razmišljao o nečemu da napišem dok sam čekao tramvaj, a čekao sam svaki dan više od sahata, postigao bih mnogo.

Veliki učenjak Ibn Abidin konstantno je proučavao, čak kada bi abdest uzimao ili sjeo da jede naredio bi nekome da mu čita nešto od nauke, pa je tako napisao veliko djelo Hašiju.

Serahsi je diktirao svoje djelo Mebsut, najcjenjenije djelo iz fikha na dunjaluku, a bio je zatvoren u bunaru.

Čudim se onome ko se žali da nema vremena, a zar vrijeme ne oduzimaju nemar i nered?! Pogledajte koliko student uči noć uoči ispita. Uvidjet ćete da kada bi toliko učio, ne kažem svake noći već svake sedmice jedanput, postao bi učenjak svijeta.

Pogledajte one koji su napisali stotinama knjiga kao što je Ibnu’l-Dzevzi, Taberi, Sujuti, Džahiz ili uzmite jednu knjigu kao što je Lisanu’l-Areb i pogledajte da li može iko od vas da se strpi i pročita takvu knjigu a onda je jedanput prepiše svojim rukopisom, a kamoli da napiše sličnu knjigu od sebe?

Sreća je u namaLjudska pamet – zar nije bogatstvo? Zar nema ci-

jenu? Zašto smo nesretni ludilom a ne radujemo se razumom? Zašto ne damo razumu da radi, jer, da radi, donio bi nam čuda? Ne spominjem filozofe i izumitelje, ali ću vas podsjetiti na nešto što je blizu vama i lahko, a to je pamćenje. Čuli ste za priču Buharija kada su ga provjerili i ispitali sa stotinu hadisa čiji su tekst i lanac prenosilaca pomiješali pa je sve hadise vratio na njiho-vo mjesto. Također ste čuli i za Mearrija koji je slušao dva Armenca kako se svađaju i prepiru na svom jeziku pa, kada su ga uzeli za svjedoka, on im je sve što su pričali ponovio, a nije razumio. Ili za Asmeija i Hammad Ravijeta koji su napamet znali mnoge predaje i poeziju, ili za Ahmeda i Ibn Meina koji su prenosili mnoge hadise i predaje. I stotine sličnih ovima... Pa čudite se, a da u sebi razmislite, vidjeli biste da ste i vi u stanju isto to učiniti, ali vi to ne činite.

Pogledajte koliko svako od vas zapamti imena ljudi, imena gradova, časopisa i novina, šala i pjesama, imena hrane i pića, koliko priča prenosi iz tradicije i istorije, koliko nas svaki dan zauzimaju glasine i ono što se vidi i pročita. Da na mjesto toga stavimo čistu nauku, bili bismo poput onih koje sam spominjao.

Poznavao sam konobara iz Šama koji je imao dva-deset godina. Zvao se Hilmi, a radio je u kafani „Faruk“. Obilazio je mušterije, a bilo ih je stotinama, pitajući ih šta žele: kahvu, čaj, sok ili limunadu; kahvu gorku ili slatku, čaj crveni ili zeleni, sok koje vrste. Nakon toga bi stao na sred kafane, ponavljajući naglas narudžbe u jednom glasu, a nakon toga bi svakome donio ono što je tražio, ne oduzimajući nikome ništa!

Zaista zdravlje, vrijeme i razum, sve je to bogatstvo i sve je to razlog za sreću za onoga ko želi sretan biti.

Temelj i osnova svih stvari jeste iman. Iman hrani gladnog, grije ozeblog, bogati siromašnog, tješi tuž-nog, jača slabog, škrtog čini darežljivim, od čovjekovog zvjerstva pravi druželjubivost a od njegovog neuspjeha i razočarenja pravi uspjeh i sreću...

Kada pogledaš u one koji su nižeg položaja od tebe, koliko god tvoj položaj bio mali i situacija slaba, ti si bolji od hiljade onih koji su iznad tebe razumom i naukom, porijeklom i familijom i bolji si životom od Abdu’l-Melik ibn Mervana i Harun er-Rešida, a bili su vladari na Zemlji. Abdu’l-Melik je imao istruhnut i izbušen kutnjak koji ga je toliko bolio da nije mogao od njega noću spavati i nije našao doktora koji bi mu zub obradio, zaštitio i popravio zlatom. A ti, tebe i ne zaboli zub a da ti već doktor nije u službi. Er-Rešid je bdio pod svijećama i jahao je životinje, a ti bdiješ pod svjetlom i voziš automobil. Njih dvojica od Damaska do Mekke putovali su do mjesec dana, a ti putuješ za nekoliko dana ili nekoliko sati.

Čitaoci! Vi ste sretni, samo vi to ne znate. Sretni ako spoznate veličinu blagodati koju uživate, sretni ako dušu svoju spoznate i iskoristite od njene snage, sretni ako začepite uši svoje od glasa pijetla i ne tra-žite nemoguće pa pokušate začepiti usta pijetla, sret-ni ako tražite sreću u sebi a ne oko sebe. Sretni ste ako su vaše misli stalno s Allahom, dž.š., i zahvalju-jete na svakoj blagodati a saburite na svakoj nedaći, pa uspijete u obje situacije i spasite se na oba svijeta. Neka je Božiji mir i rahmet na vas.

S arapskog preveo: Elvedin Muminović

Imam Rabbani k.s. | PISMO PRIJATELJU

30

Neka i nas i vas Uzvišeni Allah sačuva od iskrivljenog pogleda, hurmetom prvaka čovječanstva, alejhi

ve ala alihi’s-salavatu ve’t-teslimat.

Znaj da je cilj duhovnog putovanja (sejri suluka) očišćenje nefsa (ega) koji naređuje zlo od robovanja

lažnim božanstvima koja izviru iz nefsanskih prohtjeva i prestanak okretanja na bilo koju stranu osim

prema uzvišenom Bogu, istinskom i jedinom.

Nad Allahom se neće pretpostavljati apsolutno nikakvi ciljevi, bili oni vjerski ili svjetski. Vjerski ciljevi,

iako su od dobrih djela (hasenat), oni su ono čime se zanimaju dobri ljudi (ebrar), dok Bogu bliski (mu-

karrebun) i njih vide lošim, s obzirom na to da oni pored Allaha jedinog ne vide drugog cilja.

Postizanje ovakvog carstva vezano je za fenaluk i postizanje ljubavi Allahovog Bića (el-Mehabbe ez-

Zatijje), istinske ljubavi prema Allahu. Na tom stupnju robu je podjednako – da li dobivao blagodati ili

podnosio teškoće. Slast od stavljanja na kušnju jednaka je slasti darivanja.

Ako žele džennet, oni ga žele stoga što je on mjesto zadovoljstva Uzvišenog i što je On zadovoljan time

da se džennet od Njega traži. Ako traže utočište od vatre, oni to čine jer je vatra mjesto srdžbe Uzvišenog.

Njihov cilj, džennet, nije radi naslađivanja nefsanskim potrebama, niti je radi bježanja od vatre zbog

straha bola i ezijeta. Sve što dolazi od Voljenog, pa sve je to kod ovih velikana voljeno, ono čemu se

žudi i što se traži.

Ovdje je olakšana suština iskrenosti (ihlas). Potpuni spas od robovanja lažnim božanstvima i uspo-

stavljanje riječi jednoće (tevhid) je u ovom vaktu, na ovom stupnju.

Ako se ne postigne ljubav Bića (Mehabbe-i Zatijje), iskrena ljubav prema Allahovom Biću, onda nužno

postoje propusti.

Potpuni fenaluk se ne može postići bez ove ljubavi koja spaljuje sve lažne ortakluke.

(Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 35. pismo)

Stupanj ljubavi(Ovo pismo je napisano hadži Muhammedu Lahoriju, a govori o stupnju ljubavi

prema Allahu na kojem su robu jednaki dobivanje blagodati i podnošenje teškoća)

31

Šerijat je izvor sreće(Ovo pismo je napisano hadži Muhammedu Lahoriju, a govori o tome da je

šerijat garant svake sreće, vjerske i dunjalučke, a da su tarikat i hakikat u službi šerijata)

Neka i nas i vas Uzvišeni Allah učini od onih koji su ukrašeni suštinom šerijata Muhammed-Mustafinog, neka je na njega salat, selam i tehijjet. I neka se Allah smiluje robu koji na ovu dovu kaže: Amin.

Znaj da šerijat ima tri dijela: znanje (ilm), praksu (amel) i iskrenost (ihlas). Sve dok se ne ispune sva tri ova dijela, neće se ispuniti šerijat. A, kada se ispuni šerijat, time se ispunjava zadovoljstvo Uzvišenog Hakka, što je iznad svih dunjalučkih i ahiretskih sreća. „A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega (...)“ (et-Tevbe, 72)

Šerijat je jamac za svaku sreću, dunjalučku i ahiretsku. I nije ostalo ništa od potreba, a da je izvan šerijata. Tarikat i hakikat, kojima se odlikuju sufije, su samo hizmećari. U službi su šerijata radi potpunog zadobijanja njegovog trećeg dijela, tj. ihlasa.

Cilj tarikata i hakikata je postizanje potpunosti šerijata, a ne nešto van šerijata. Stanja (hal), vedždovi, znanja i spoznaje koje se pojavljuju sufijama na njihovom putovanju nisu ciljevi, nego su to mašte i iluzije na kojima se odgajaju tarikatska djeca, pa se to treba prevazići, kako bi se postigao stupanj Allahovog zadovoljstva (rida), zadnji stupanj duhovnog putovanja.

Cilj prelaska tarikatskih i hakikatskih postaja nije ništa drugo osim postizanje ihlasa koji je uvjet za postizanje stupnja Alahovog zadovoljstva. Carstvo ihlasa i stupanj ridaa postiže jedan od hiljâda putnika, nakon prelaska preko sve tri vrste tedžellijata (manifestacija Allahovih djelovanja, Allahovih Imena i Svojstava i Allahovog Bića) i prelaska preko osvjedočenja (mušaheda) arifa.

Oni koji su nepotpuni, oni ubrajaju halove i vedždove u ciljeve. Misle da su mušahede (duhovna osvjedočenja) i tedželijjati (manifestacije) ono što treba tražiti i postići. Takvi, bez sumnje, moraju ostati u zatvoru mašte i iluzije. Ovim zatvorom oni bivaju lišeni potpunosti (kemalat) šerijata. „Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“ (eš-Šura, 13)

Da, postizanje ihlasa i dolazak na stupanj zadovoljstva vezan je za prelazak preko ovih stanja i vedždova i vezan je za realizaciju ovih znanja i spoznaja. Tako da su ove spomenute stvari pripreme za postizanje onoga što se traži (matlub) i uvodi za ostvarenje cilja (maksud).

Suština naprijed rečenog objelodanila se ovom duhovnom ovisniku (fekir) nakon predanog zanimanja tarikatom punih deset godina, bereketom Allahovog Miljenika, alejhi ve alihi’s-salatu ve’s-selam. Pokazao se svjedok šerijata još i ranije, mada nikad nisam bio vezan za halove i vedždove, i u mom pogledu nije bilo ništa osim postizanja suštine šerijata, međutim suština stvari se pokazala nakon punih deset godina na potpuno jasan način. I neka je Allahu hvala na tome, hamden kesiren, tajjiben, mubareken fihi.

Vijest o smrti šejha Džemala je ražalostila sve muslimane. Molim te da njegovoj djeci izraziš moje saučešće i da u ime ovog siromaha proučiš Fatihu.

Ve’s-Selam!

(Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 36. pismo)

GOVOR STANJA

32

Hadis Poslanik, a.s., je rekao:

„Budi učenjak (alim), ili onaj ko traži znanje, ili onaj ko sluša (uče-njake), ili onaj ko voli (učenjake), a nemoj biti peto pa da propadneš.“

Kako da budeš od učenjaka?

Muhammed ibn Nadr el-Harisi je rekao: „Kako da budeš od učenjaka a tvoje odredište je ahiret dok ti radiš na skupljanju dunjaluka?!

(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 1835)

Djelo i raspravaMaruf el-Kerhi je rekao: „Kada

Allah želi robu dobro, otvori

mu kapiju rada i djelovanja a

zatvori kapiju raspravljanja.

A kada želi robu zlo, zatvori

mu kapiju rada i djelovanja

a otvori mu kapiju raspravlja-

nja.“


Vrijednost učenjakaKesir ibn Kajs je ispričao: „Prišao sam Ebu’d-Derdau dok je sjedio u džamiji u Damasku i rekao: ‘O Ebu’d-Derda, došao sam iz Medine tražeći jedan hadis za koji sam čuo da ga ti prenosiš od Resulullaha.’ Pa je rekao: ‘Nisi došao ni zbog kakve potrebe niti zbog trgovine, nego samo zbog ovog hadisa?’ ‘Da’, odgovorih mu. Reče: ‘Pa ja sam čuo Resulullaha, a.s., kada je rekao – Ko slijedi put na kojem traži znanje, Allah mu učini da slijedi put od puteva dženneta. Meleki postavljaju svoja krila tragaocu znanja, iz zadovoljstva prema onome što on radi. Vrijednost učenjaka (alima) nad pobožnjakom (abidom) je poput vri-jednosti punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. Za učenjaka traže oprost oni što su na nebesima i oni što su na zemlji, čak i ribe u vodi. Učenjaci su nasljednici vjerovjesnikâ. A vjerovjesnici nisu u nasljedstvo ostavljali ni dinare ni dirheme, nego su ostavljali znanje, pa ko ga uzme uzeo je veliko dobro.’“


Dva znanjaEl-Fudajl ibn Ijad je rekao: „Dva su znanja: znanje na jeziku i znanje na srcu. Što se tiče znanja srca, pa to je korisno znanje, a što se tiče znanja jezika, pa to je Allahov dokaz protiv Njegovih stvorenja.“


Daj nam dobroHišam ibn Hassan prenosi da je el-Muhsin, r.a., dovu: Rabbena atina fi'd-dunja haseneten ve fi'l-ahi-reti haseneten – „Naš Gospodru, daj nam na dunja-luku dobro i na ahiretu dobro“, ovako protumačio: „Daj nam na dunjaluku znanje i ibadet (iskreno robo-vanje Allahu), a na ahiretu džennet.“

(el-Bejheki, Šuabu'l-Iman, 1887)

Slabo pamćenjeAli ibn Hašrem je spjevao: „Požalih se Vekiu na sla-bo pamćenje, pa mi reče: ‘Potpomozi svoje pamće-nje ostavljajući grijehe.’“


GOVOR STANJA

33

Tri su znakaZu’n-Nun el-Misri je rekao: „Tri su znaka dobra kod bogobojaznog učenjaka: presjecanje nade u srcu

prema onome što ljudi posjeduju, približavanje siromašnom i blagost u njegovom poučavanju i davanju

mu odgovora i udaljavanje od vlastodržaca. Tri su znaka dobra kod onoga što stječe nauku: poštivanje

učenjaka pokazujući poniznost prema njima, ne primjećivanje tuđih mahana gledajući u svoje maha-

ne i trošenje imetka tragajući za znanjem pri tom mu davajući prednost nad dunjalučkim dobrima. Tri

su znaka razumjevanja: shvatanje suštine govora, davanje kratkih i preciznih odgovora i sposobnost

uvjeravanja sabesjednika bez ponavljanja dokaza. Tri su znaka edeba – odgoja: šutnja dok govornik

ne prestane s izlaganjem, davanje odgovora kad se odgovor od njega očekuje i davanje sabesjedniku

njegov udio koji mu pripada od prisnosti sve dok ne ustane sa sijela.“


Koristan govor

Hamdun el-Kassar je bio upitan: „Zašto je govor prvih generacija (selefa) korisniji od našeg?“, pa je odgovorio: „Zato što su oni govorili da bi se islam uzdigao, da bi se duše spasile i da bi Milo-stivi bio zadovoljan. A mi govorimo da bi nefsove uzdigli, da bi dunjaluk postigli i da bi nas ljudi hvalili.“


Ovo je učenjakHišam ibn Hassan je ispričao: „Neki čovjek je pro-

šao pored Hasana el-Basrija pa reče: 'Ovo je uče-

njak!' Na to će Hasan: 'Znate li vi ko je učenjak?!

Učenjak je onaj koji doro poznaje svoju vjeru, koji je

suzdržljiv prema dunjaluku i koji je stalno u ibadetu

svome Gospodaru.'“


Tri vrste učenjaka

Sufjan ibn Ujejne prenosi od nekih fakiha da su go-vorili: „Tri su vrste učenjaka: onaj koji poznaje Allaha, onaj koji poznaje Allahovu vjeru i onaj koji poznaje i Allaha i Allahovu vjeru. Onaj koji poznaje Allaha, on se boji Allaha ali ne poznaje sunnet. Onaj koji po-znaje Allahovu vjeru, on poznaje sunnet ali se ne boji Allaha. A onaj ko poznaje i Allaha i Allahovu vjeru, pa on zna sunnet i boji se Allaha. Takav se u nebeskom carstvu naziva velikanom.“


Ko škrtari svojim znanjem

Amr ibn Kajs el-Melai prenosi da je Iblis rekao: „Kod koga se nađe jedna od tri stvari, kod njega nađem svoju potrebu. Kod onoga koji škrtari svojim zna-njem, kod onoga koji zaboravi svoje grijehe i kod onoga koji je zadivljen vlastitim mišljenjem.“


Almedina Tulić | ISLAMSKI EDEBI

34

B lagodat govora data je is-ključivo čovjeku, čime ga je Uzvišeni odlikovao nad osta-

lim bićima. Lijepa riječ je sadaka, a jedna od najljepših riječi koju čovjek može izgovoriti svome prijatelju jeste da ga pozdravi selamom.

Svaka zajednica na svijetu ima svoju formu pozdrava, dok ummet Muhammeda, a.s., prakticira selam koji je utemeljen na Kur’anu i sunne-tu. Allahov Poslanik, a.s., je naziva-nje selama stavio u ravan vjerovanja, čime mu je dao poseban značaj. On je vjerovanje uvjetovao međusob-nom ljubavlju koja se postiže upravo nazivanjem i širenjem selama.

U historiji Bošnjaka selam je imao svoje uspone i padove, ali je uvijek opstajao. U nedavnoj našoj proš-losti selam je bio pozdrav kojeg su se neki stidili, dok su ga drugi kri-šom praktikovali. U sjećanje mi se urezao onaj dan kad sam s babom pošla u čaršiju i putem sreli jednog komšiju iz sokaka u kojem smo kao muhadžiri živjeli. Naravno, babo mu je prvi nazvao selam, a naš komšija

je ljutito i osorno na takav pozdrav odgovorio: „Ma dosta mi je više i tog selama!“ Ni do dan-danas ni-sam mogla da shvatim zašto bi ne-kome zasmetao tako lijep pozdrav, pozdrav koji donosi mir i blagostanje na pozdravljenu osobu, ali sam na-učila da postoje muslimani koji se stide svog identiteta. Neki Bošnjaci su selam zamjenili s merhaba, sma-trajući da taj pozdrav znači zdravo. Međutim, merhaba je koristio i Bo-žiji Poslanik, a.s., i to odmah nakon selama, u značenju – dobro došao.

Selam je bio prvi pozdrav izgovo-ren na ovom svijetu. To najbolje ilu-struju Buhari i Muslim u svojim vjero-dostojnim zbirkama hadisa. Naime, Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Vjero-vjesnika, a.s., da je rekao: „Kada je uzvišeni Allah stvorio Adema, a.s., naredio mu je: ‘Idi i onoj grupi nazovi selam!’ – a to je bila grupa meleka koja je sjedila – pa slušaj šta će ti odgovoriti, jer će to biti tvoj pozdrav i pozdrav tvog potomstva! Adem, a.s., je otišao i rekao im: ‘Es-Selamu

‘alejkum!’, a oni su mu odgovorili: ‘Es-Selamu ‘alejke ve rahmetullah!’“

Pored toga, kada neko nazove selam, on također istovremeno čini i zikr, jer je u tom pozdravu sadržano jedno od devedeset i devet Božijih lijepih imena. Također, selam pred-stavlja svojevrsnu dovu kojom mo-limo Boga Dragog da nas obaspe svojim spasom, milošću i berićetom.

Za nazivanje selama postoji više verzija. Može se nazvati s određenim članom es-Selamu alejkum, a može i Selamun alejkum.

Nazivanje selama u množini „Mir vama!“ je iz tog razloga što čovjek nije nikada sam, pa se tom prilikom pozdravljaju i meleci koji su u druš-tvu poselamljenog čovjeka. Kada nam neko nazove selam, lijepo je da mu još ljepšim pozdravom od-govorimo, jer svaka dodana riječ u islamskom pozdravu ima svoju odgovarajuću vrijednost. O tome je govorio i Poslanik, a.s., a hadis pre-nosi Imran ibn Husajn, r.a. U njemu se kaže da je jedan čovjek došao

Selam je džennetski pozdrav

35

Vjerovjesniku, a.s., i nazvao mu se-lam riječima: „Es-Selamu alejkum.“ Vjerovjesnik, a.s., mu je odgovorio: „Deset (tj. dobrih djela).“ Došao je drugi čovjek i rekao: „Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi“, na što je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Dvade-set.“ Zatim je došao i treći čovjek i rekao: „Es-Selamu alejkum ve ra-hmetullahi ve berekatuhu“, na što je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Trideset.“

Nazvati selam je sunnet, a odgo-voriti na njega je vadžib. Međutim, onaj ko prvi nazove selam ima veću nagradu, upravo zbog afirmiranja i podsticanja na njega. Međutim, iz mnogobrojnih hadisa Poslanika, a.s., vidimo da postoje pravila ko će kome nazvati selam. Tako će selam mlađi nazvati starijem, manja grupa većoj, pojedinac grupi, onaj koji ide ili vozi onome koji sjedi ili ide pješice. Ali, ako se sretnemo s osobom naše životne dobi, onda će nagradu dobiti onaj koji prije nazove selam.

Prilikom ulaska u nečiju kuću red je, prije svakog drugog razgovora, poselamiti ukućane. Taj adet se kod

nas Bošnjaka uveliko prakticira, me-đutim i prilikom odlaska iz te kuće trebamo poselamiti one ukućane koji ostaju. Nažalost, taj sunnet kod nas je zapostavljen i ponekad izazi-va čuđenje kod ljudi kad neko nazo-ve selam prilikom izlaska iz kuće. U praksi je više na odlasku reći: „Allah emanet.“ Osim toga i kada ulazimo u svoju kuću, pa bilo u njoj nekoga ili ne, trebamo nazvati selam, da bismo poselamili dobre Allahove Robove.

Selam i bomboneDobar musliman navikavat će i

svoju djecu da drugima nazivaju se-lam, tako što će ih stalno podsticati da to čine davajući im lični primjer. U mom djetinstvu postojao je jedan stari, sada rahmetli efendija koji bi nam uvijek davao bombone kada bismo ga, mi djeca, poselamili. Uvi-jek bi nam odgovarao još ljepše: „Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu“ i, vadivši iz džepa svog sakoa slatkiše, govorio: „Evo vam nagrada, kad ste tako pametni.“ A nama bi one bombone bile još sla-đe, jer smo uz njih dobili i pohvalu, te tako dobijali novi podsticaj da selamimo ljude, a naročito starog efendiju.

U našoj tradicije adet je da preko neke osobe često selamimo druge osobe koje su odsutne. Pa kada nam neko da u emanet da poselami-mo neku osobu, onda smo mi dužni ili obavezni da joj taj selam i dosta-vimo. Pozdravljena osoba će kada primi selam, odgovoriti na njega, jer je tako činio i Vjerovjesnik, a.s. Kada mu je jedan čovjek prenio se-lam svoga oca, on mu je odgovorio: „Ve alejke ve ala ebikes-selamu!“ (I neka je na tebe i na tvog oca selam!)

Ukoliko nas neko pozdravi sela-mom a mi smo zauzeti, naprimjer učenjem Kur’ana, na selam ćemo odgovoriti išaretom ruke ili glave. Međutim, ukoliko ne postoji nika-kava zapreka, dužni smo na selam odgovoriti riječima.

Rukovanje prilikom selama bila je također praksa ashaba, ali se odno-si isključivo na osobe istog spola.

Specifičnost islamskog pozdrava jeste upravo u tome što je dat na arapskom jeziku, na jeziku Kur’ana, pa se njime legitimiraju i povezuju svi muslimani svijeta, bez obzira na naciju i jezik.

Prve generacije muslimana ogro-man su značaj pridavale tom po-zdravu, upravo znajući za njegovu vrijednost, pa kada ne bi imali nekih naročitih obaveza kod kuće, odlazili bi u čaršiju kako bi jedni drugima nazivali selam.

Tufejl ibn Ubejj ibn Ka’b pripovje-da da je imao običaj doći kod Abdu-llaha ibn Omera da zajedno s njim ide u čaršiju, pa veli: „Kada bismo otišli u čaršiju, Abdullah ne bi prošao ni pored prodavača otpada, ni po-red dućandžije, niti pored bijednika ili bilo kog drugog a da mu selam ne bi nazvao.“ Tufejl veli: „Tako sam jed-nog dana došao kod Abdullaha ibn Omera, pa je zatražio da ga pratim u čaršiju, a ja mu rekoh: „Šta ćeš u čaršiji kad se ne baviš trgovinom, niti se raspituješ o robi, niti se cjenkaš, niti učestvuješ u čaršijskim sijelima? Hajde da mi sjedimo ovdje i razgo-varamo!?“ On mi na to odgovori: „Vlasniče stomaka – a Tufejl je bio trbušast – mi idemo u čaršiju radi selama, da selam nazovemo onome koga sretnemo.“

FOTO: HAZIM ŠABANOVIĆ

Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO

36

Rano je proljeće u Istanbulu te sudbonosne 1453. godine. Bilo je neuobičajeno hladno

proljeće, zrak je bio vlažan, a de-beli oblaci magle valjali su se nad Bosforom. Najedanput, zemljotres je zaljuljao tlo, a počeo je pada-ti i snijeg, iako nije bilo vrijeme za njega. Unutar Istanbula vladalo je mučno raspoloženje zbog ovih lo-ših predznaka. Sujevjerni Bizantijci su osmatrali vodu i tako otkrili neke, njima razumljive, znakove da će ova godina biti vrlo loša za njih. Neki su čak očekivali smak svijeta.

Istanbul je oduvijek u svojoj osno-vi bio grubi trougao, kao rog noso-roga, neznatno savinut na istočnom uglu, s dvije strane obgrljen morem. Sa sjeverne strane je zaštićen mor-skim rukavcem Zlatni Rog, a s juga je Mramorno more koje završava moreuzom Dardanele, odakle poči-nje Egejsko more. S treće, zapadne strane, protežu se moćni neprekinuti Teodosijevi bedemi koji štite grad s kopna. Tako je grad prirodno zašti-ćen s dvije strane, a s treće strane su to učinili ljudi.

Odmah pored grada bila je Ga-lata (Pera), đenovljanska četvrt na-stanjena italijanskim trgovcima. Bila je smještena s druge strane Zlatnog Roga na obali Bosfora, koji je, poput kakve velike rijeke, dijelio dva kon-tinenta. Bio je to sami kraj Evrope.

Tamo, preko Bosfora, počinjala je Azija.

Pogledavši zapadno, u Evropu, s visoke osmatračnice se moglo vidje-ti kako se teren blago podiže prema osmanlijskoj prijestolnici Jedrenu koji je udaljen oko 280 kilometara od Istanbula prema zapadu. Da su Bizantijci mogli poletjeti, tog ranog proljeća su mogli vidjeti jednu gru-bu, mjestimično ispresijecanu, pru-gu što se krivudavo prostire između dva grada.

Pruga je zapravo bila kolona ljudi koji marširaju. Na njihovim glavama su bile bijele kape i crveni turbani. Bili su naoružani sabljama, noževi-ma, kopljima, lukovima, sjekirama, džilitima, kremenjačama.

Iza njih su kasali konji, mule i ka-mile, vukući teretna kola natovarena ratnim potrepštinama. Uz njih su ja-hali mineri, kuhari, oružari, šejhovi i kadije.

Mnogo volova i ljudi vuklo je veli-ka zaprežna kola natovarena teškim naoružanjem. Životinje i ljudi su ula-gali ogromne napore tegleći teška kola po razblaćenom putu. Cijela osmanlijska armija bila je u pokretu.

Flota brodovlja se sporo i mučno vukla prema Dardanelima, jedva sa-vlađujući suprotni vjetar. Crnim mo-rem su klizili osmanlijski jedrenjaci, prevozeći drvenu građu, žitarice i

topovsku đulad. Iz Anadolije se sli-vala rijeka vojnika, čobana, šejhova, pobožnjaka, lutalica i besposličara. Ulogorili su se na platou nadomak Bosfora. Svi su se odazvali pozivu na oružje.

Svi ovi ljudi su izvodili koordinira-nu akciju čiji cilj je bio Istanbul, glav-ni grad starog i sada već teritorijalno vrlo oskudnog Bizantijskog carstva.

Sultan Fatih je bio potpuno odlu-čan u svojoj namjeri: „Ova ispašta-nja su Allaha radi. Mač islama je u našim rukama. Da se nismo opredi-jelili za trpljenje ovih jada, ne bismo bili dostojni da se nazivamo gazija-ma. Postidjeli bismo se stajući pred Allahom na danu sudnjem.“

Osim toga, Istanbul je potpu-no okružen teritorijom pod vlašću Osmanlija, a unutar njegovih zidina živi osmanlijski princ Orhan, kojim Konstantin prijeti sultan Fatihu i svim Osmanlijama.

To se više ne može tolerisati.

Osmanlije i kršćaniNadolazeći, Osmanlije su imali

različite predodžbe o gradu. Ista-nbul, njihov cilj, nazivan je Crvenom Jabukom – simbolom svjetske moći. Njegovo zauzeće je obećano davno, još za vrijeme Poslanika, a.s. Mnogi vojnici su u svojoj mašti zamišljali

Svi u bitku nad bitkama

37

neku pravu i stvarnu jabuku koja je smještena na određenom mjestu u gradu. Ispred crkve Svete Sofije bio je stub na kome je stajao oko 30 metara visok brončani kip impe-ratora Justinijana. Predstavljao je moć Bizantije i kršćanski bedem na-suprot istočnjaka. Prema zapisima Prokopiusa, pisca iz VI stoljeća, kip je bio zadivljujući. Imperator Justi-nijan je jahao veličanstvenog konja koji je bio okrenut prema istoku. Bio je odjeven kao Ahil, s izuzetnim pr-snim oklopom. Na glavi je bio šljem blistavog sjaja nalik na raskošnu perjanicu. Kip je gledao prema izla-zećem suncu, kao da jaše prema

Perziji. U njegovoj lijevoj ruci bio je globus, čime je skulptor naznačavao da su sve zemlje i sva mora potči-njeni Justinijanu. Nije imao ni sablju ni koplje niti bilo kakvo oružje osim globusa, povrh koga je bio krst pre-ko kojeg on postiže svoje kraljevstvo i nadmoć. Globus u ruci Justinijana za prostodušne anadolske seljake je bio ta crvena jabuka. On je označa-vao svu slavu i moć starog kršćan-skog carstva.

Strah od opsade bio je duboko usađen u srca Bizantijaca. Opsada je bila bauk koji se stoljećima provla-čio kroz knjige iz njihovih biblioteka, usmena predanja i mermerne moza-

ike u crkvama. Do sada je grad bio opsjedan više od dvadeset puta, a samo jednom je bio zauzet i to ne od Arapa ili Bugara, nego od kršćan-skih vitezova.

Da bismo bolje razumjeli svo ta-dašnje nepovjerenje i nerazumijeva-nje između katolika i pravoslavaca, vratimo se 200 godina unazad i osmotrimo jedan katastrofalan po-tez krstaša sa zapada koji će biti uzrokom teške mržnje pravoslava-ca prema katolicima. Nominalno, svrha krstaških pohoda bila je zau-stavljanje napredovanja Turaka. Bi-zantijski imperator Aleksej I Komnen poslao je pismo Papi Urbanu II sa

38

zahtjevom da mu pomogne u borbi protiv Turaka. Papa je Turke nazivao „prokletom rasom koja je potpuno bezbožnička“. Sazvao je koncil u Klermontu 1095. godine i pozvao na „istrebljenje te divlje rase iz kršćan-skih zemalja“. Njegov proglas će naići na takav odziv da će narednih 350 godina, u različitim intervalima, prema istoku kretati nebrojene mase zapadnih kršćana. Uprkos podršci svoje zapadne braće, Bizantijci će trpjeti strašne muke zbog krstaških ratova. Od 1096. godine pa nadalje zapljuskivat će ih uzastopni valovi vitezova-pljačkaša koji će od svoje pravoslavne braće očekivati pomoć i podršku u napredovanju ka Jeru-salemu. Ovi kontakti će pokazati svo uzajamno nerazumijevanje i nepo-vjerenje. Obje strane su imale prili-ku sagledati svu različitost njihovih običaja i vjere koja je bila nominalno ista, ali tako različita. Grci su svo-ju teško oklopljenu zapadnu braću posmatrali kao neotesane prostake i avanturiste. Ubrzo su shvatili da su to obični pljačkaši pod providnom maskom pobožnjaka zabrinutih za sudbinu kršćanstva. Bizantijski hroničari ih opisuju kao „okrutne i divlje mrzitelje Imperije“. Krajem XII stoljeća, solunski mitropolit Evstatije je izjavio: „Latini misle da ovaj svi-jet nije dovoljno velik za njih i nas.“ Ova izjava možda najbolje objašnja-va stav pravoslavaca prema kato-licima. Bizantijski narod je zapravo više volio muslimane kao susjede, pa čak i vladare, nego zapadne kr-šćane. Tako je među Grcima nastala poslovica: „Franak (zapadnjak) neka ti je prijatelj, ali susjed nipošto.“

„Graeca fides nulla fides“ (grčka vjera – nikakava vjera), riječi su rim-skog komediografa Plauta s prelaza

iz III u II stoljeće prije nove ere. Riječ „vjera“ ovdje se ne odnosi na religi-ju, nego na zadatu riječ. Ovaj iskaz se zadržao sve do današnjih dana. Zapadnjaci su za njim stoljećima po-sezali kad su htjeli potkrijepiti stav o tome da se Grcima nipošto ne može vjerovati. Osim što su ih nazivali kr-šiteljima zadate riječi, krstaši su Bi-zantijce smatrali izopačenim hereti-cima sa suviše orijentalnog u sebi. S užasom su govorili o tome kako u Istanbulu, kojeg štiti Sveta Marija, postoji jedna džamija. Krstaški hro-ničari su zapisali: „Istanbul je aro-gantan u svom bogatstvu, izdajnički u svojim običajima, a njegova vjera je iskvarena.“ Jedino nisu poricali či-njenicu o istanbulskom bogatstvu, ali ni želju da postane njihovo.

Vojni, politički i ekonomski pritis-ci sa zapada će dugo opterećivati Bizantiju, a krajem XII stoljeća kriza će kulminirati. U neposrednom su-sjedstvu grada, s druge strane za-ljeva Zlatni Rog, postojala je snažna zajednica italijanskih trgovaca. Mle-čani i Ðenovljani su imali posebne trgovačke privilegije. Nisu bili nima-lo omiljeni među stanovnicima Ista-nbula. Zahvaljujući privilegijama koje su uživali, bili su izuzetno bogati. Val ksenofobije zahvatio je Grke, pa su 1171. godine napali italijansku če-tvrt Galatu (Peru) i uništili je. Zatim je 1183. godine uništena cijela itali-janska kolonija.

U takvim okolnostima međusob-ne netrpeljivosti, krstaši će 1204. godine divljački opustošiti Istanbul. Katastrofa će biti takvih razmjera da je Grci ni do danas neće oprostiti ka-toličkom zapadu. Krstaši su se ukr-cali u mletačke brodove i krenuli na islamski Egipat, ali su naglo skrenuli ka Istanbulu i iznenada ga zauze-

li. Mozak operacije bio je slijepi, ali izuzetno lukavi osamdesetgodišnji mletački dužd Enriko Dandolo. Na-govorio je krstaše da, umjesto Egip-ta, zauzmu Istanbul zbog napada njegovog stanovništva na italijan-sku koloniju u Galati. Krstaška flota je uplovila kroz Dardanele, napala istanbulske zidine s morske strane i zauzela grad, a bizantijski imperator Aleksej je pobjegao.

Krstaši su nemilosrdno i divljač-ki opustošili grad. Stanovništvo je okrutno masakrirano, kuće i zgrade su spaljene, crkve su obeščašćene. Bizantijski hroničari bilježe da je cr-kva Svete Sofije jedno vrijeme kori-štena kao štala za konje i mule. Svo zlato i srebro iz crkve je opljačkano, a njeni podni mozaici su bili prekrive-ni krvlju i izmetom. Cijeli grad je po-stao samo blijeda sjena onoga što je nekada bio. Narednih šezdeset godina Istanbul će biti sjedište La-tinskog carstva. Bizantijci su ponovo uspostavili Carstvo u izgnanstvu sa sjedištem u Nikeji (Iznik, današnja Turska), a kada su se 1261. godine vratili u Istanbul, zatekli su grad u ruševinama.

Sudar razuma i zadrtostiStanovnici Istanbula su se na-

dali da će preživjeti i ovu najnovi-ju opsadu koju je poduzeo sultan Mehmed II. Ona je započela 6. aprila 1463. godine. Moderni naci-onalizmi ovu opsadu predstavljaju kao sukob između Turaka i Grka. Ali to je uprošćavanje stvari koje je da-leko od istine. Turk je za Osmanlije naziv za određeni narod. Ovaj izraz se toleriše samo kad su u pitanju stanovnici današnje države Turkiye

39

– Turska, koja je nastala 1923. go-dine. Osmanlijsko carstvo je 1453. godine bilo multikulturna država sa-činjena od raznih naroda. Osmanlije nisu pridavali skoro nikakav značaj nacionalnosti. Njihove elitne trupe uglavnom su sačinjavali Slaveni, nji-hovi generali su često bili porijeklom Grci, a admirali su mogli biti Bugari. Konačno, prema složenim pravilima srednjevjekovnog vazalstva, hiljade kršćanskih vojnika, prvenstveno Srba, pridružilo se Osmanlijama u pohodu na Istanbul. Tadašnji bizan-tijski imperator bio je napola Srbin, a četrvrtina njegove krvi je bila ita-lijanska. Mnogi branioci Istanbula bili su iz zapadne Evrope: Mlečani, Ðenovljani, Katalonci, Kretanci. Sve njih su Bizantijci nazivali „Francima“. Muslimani su svoje protivnike nazi-vali „podlim nevjernicima“, „bijednim nevjernicima“, „neprijateljima vjere“. Bizantijci su Osmanlije nazivali: „pa-ganima“, „nevjerničkim Turcima“ itd.

Iako zapadni orijentalisti nepre-stano provlače tezu da je Istanbul bio front gdje su se sukobili islam i kršćanstvo, naše mišljenje je da je to zapravo bilo mjesto sudara razu-ma i tolerancije, s jedne, i zadrtosti i isključivosti, s druge strane. U na-rednim odjeljcima ćemo vidjeti da svrha napada na Istanbul nije bilo zatiranje kršćanstva, kako se to iz iskaza zapadnjaka može razumjeti. Osvojivši grad na juriš, sultan Fatih je trijumfovao. Kao pobjednik, mo-gao je potpuno zatrati i jedno i drugo kršćanstvo na teritorijama pod kon-trolom osmanlijske države. Naprotiv, po osvojenju grada sultan Fatih će zavesti red u odnosima zavađenih crkava tako što će svakoj dati svo-je mjesto. Dajući crkvama slobode djelovanja, sultan Fatih će spasiti

pravoslavlje iz kandži nezajažljivog rimskog pape. Općenito, na terito-rijama gdje je vladao islam sloboda vjeroispovijesti nikada nije dovođe-na u pitanje, dok se u kršćanskim zemljama islam nije smio ni spomi-njati osim u najgorem kontekstu.

Kršćanska koalicijaUprkos nepovoljnim okolnostima,

posljednji bizantijski car Konstantin Dragaš je vršio pripreme za odbra-nu grada. Njegovi trgovci su po otocima Egejskog mora kupovali pšenicu, vino, maslinovo ulje, suhe smokve, grah, ječam i ostale namir-nice. Prikupili su velike količine hrane i ratnih potrepština i natovarili ih na brodove. Jedan dio brodova se, na-krcan teretom, uspio vratiti, a drugi dio nikada više neće uploviti u ista-nbulsku luku. Osmanlije će vrlo brzo obaviti svoj zadatak. Iako duboko deprimirano, stanovništvo Istanbu-la se odazvalo pozivu za pripremu odbrane grada. Prikupljeno je svo raspoloživo oružje i preraspodije-ljeno po prioritetima. Carska riznica je potpuno otvorena, prikupljani su dobrovoljni prilozi građana, a i ma-nastiri su dali svoje priloge u novcu i zlatu. Obnavljani su zapušteni dijelo-vi gradskih bedema. U predgrađima nije bilo dovoljno kamena pogodnog za gradnju pa je korišten kamen s ruševina napuštenih crkava, a rušeni su čak i nadgrobni spomenici. Sve je bilo podređeno odbrani grada.

Prema izvorima većine zapadnih historičara, Istanbul je tada imao između 40.000 i 50.000 stanovni-ka, ne računajući Italijane u Galati. Mnogi osmanlijski izvori navode da je grad nastanjivalo oko 200.000

stanovnika. George Sfrancez iznosi da je grad branilo 4.973 grčka voj-nika, od kojih je jedan dio bio dobro uvježban, a drugi dio je bila srednje uvježbana lokalna milicija. Sfrancez također bilježi da je bilo i 200 stra-nih vojnika. Drugi izvori iznose da je stranaca bilo znatno više. Uglav-nom, većina izvora navodi brojku od oko 6.000 domaćih i 3.000 stranih vojnika. Ðakomo Tedaldi je prisu-stvovao opsadi Istanbula pa u svom izvještaju kardinalu iz Avinjona navo-di: „U gradu je bilo između 30.000 i 35.000 ljudi pod oružjem i još 6.000 ili 7.000 profesionalnih vojnika.“

Skoro svi zapadnjački historičari se uporno drže podatka da je Ista-nbul branilo oko 8.000 naoružanih ljudi. Zaista je začuđujuće njihovo očekivanje da iko ozbiljan povjeruje u to. Sve i da je tačan podatak o tadašnjih 50.000 stanovnika grada, zar bi oni skrštenih ruku posmatrali kako samo 8.000 vojnika brani nji-hov grad? Ako rasporedimo 8.000 vojnika na oko 16 kilometara grad-skih bedema, doći ćemo do podat-ka da je na svaka dva metra bede-ma bio po jedan vojnik. Naravno, pod uslovom da su svi oni u svakom trenutku bili mobilni i spremni za ra-tovanje. Međutim, posade mnogo-brojnih kula su bile efikasne samo ako su brojale najmanje 10 vojnika, tako da bi samo posade kula na ko-pnenim bedemima zahtijevale oko 2.000 vojnika. Osim toga, najmanje 1.000 vojnika je bilo u rezervi, a je-dan dio njih se uvijek odmarao. U takvim okolnostima, uprkos krajnje povoljnom položaju u odnosu na napadača, branitelji ne bi izdržali nijedan osrednji osmanlijski juriš. Konačno, borbe su trajale oko dva mjeseca. Za to vrijeme, posade na

bedemima su se morale odmarati, a bilo je poginulih i ranjenih.

Sve ukazuje na to da je brojnost branilaca bila daleko veća nego što to iznose bizantijski hroničari, a čega se i zapadni historičari slijepo drže, želeći u to vjerovati. Naša procjena je bliska onoj koju iznosi Ðakomo Te-taldi i Ahmet Muhtar. Grad je branilo između 35.000 i 40.000 naoružanih i vojno sposobnih branilaca.

Uprkos opširnim istraživanjima, organizacija tadašnjeg vojnog garni-zona u Istanbulu je do danas ostala sasvim nejasna. Trupe za odbranu grada su imale različite vrste oruđa za borbu protiv opsade. Još za vri-jeme Starog Rima korišteni su razni torzioni katapulti za ispucavanje ka-menih i zapaljivih projektila. Također su imali na raspolaganju i oruđa za ispaljivanje velikih strijela i kopalja kao i snažne praćke za ispaljivanje projektila. U svom arsenalu brani-oci grada su imali i topove manjih kalibara koji su bili vrlo efikasni za odbrambena dejstva. Korištenje to-pova većih kalibara bi, zbog detona-

cija, narušilo konstrukciju gradskih bedema, pa ih zbog toga branitelji grada nisu ni imali. Osim toga, bizan-tijski carevi su odavno prestali s ula-ganjem u moderna naoružanja sve više se pouzdavajući u diplomaciju i pomoć sa zapada. Zato će se Bizan-tijci ubrzo uvjeriti u tačnost narodne poslovice: „Teško onom koga drugi hrani, a još teže koga drugi brani.“ Poznato je da je elitni dio vojske bio naoružan samo strijelama i mu-sketama (primitivna puška) dok su strani vojnici, uglavnom Italijani, bili naoružani musketama. Bizantijci su imali vrlo efikasnu grčku vatru. Cijelo vrijeme opsade su je izrađivali pod vođstvom Džona Granta, koji je bio ekspert na tom polju. Smatra se da je bio Škotlanđanin. Iako je prven-stveno namijenjena za pomorske bitke, vrlo efikasno se primjenjivala u odbrani grada kad bi se napadači suviše približili bedemima ili kad bi se penjali uz njih.

Iako je izostala organizovana po-moć sa zapada, manje jedinice su ipak pristigle u pomoć svojoj kršćan-

skoj braći. Osim 200 vojnika pristi-glih s kardinalom Isidorom, u grad je stiglo i oko 700 dobro naoružanih i obučenih Ðenovljana koje je predvo-dio Ðovani Ðustinijani Longo, isku-sni ratnik i izdanak ugledne porodice Dorija. Tu je bio i Mauricio Kataneo, braća Beronimo i Leonardo de Lan-gasko, tri brata iz porodice Bokjardo i još nekolicina neznanih Evroplja-na. U odbrani grada je učestvovao i princ Orhan s nekolicinom pristalica. Naročitu radost je izazvao dolazak Ðovanija Ðustinijanija, koji je imao velika iskustva u protivopsadnim operacijama. Konstantin Dragaš mu je odmah povjerio komandu nad odbranom grada i dodijelio mu otok Lemnos kao nagradu u slučaju da se grad uspješno odbrani. Kasnije, kad je sultan Fatih osvojio Istanbul, Bizantijci su govorili da bi im i sultan iz Kaira poslao veću pomoć od one koju je poslala Evropa. Međutim, ta tvrdnja uopće nije utemeljena na či-njenicama. Bilo je to kukanje gubit-nika i svaljivanje krivice na svakoga osim na sebe.

40

Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST

Velika džamija u CordobiVelika džamija u Cordobi, prijestolnici omajadskog

halifata u Španjolskoj, građena je od 785. do 987. godi-ne i bila je najveća džamija u Španjolskoj i veličanstven primjer maurske arhitekture. Kada su Abasidi zbacili s vlasti Omajade 750. godine, posljednji omajdski hali-fa Abdurrahman je pobjegao iz Sjeverne Afrike na jug Španjolske, gdje se s potporom sirijskih muslimanskih doseljenika ustoličio kao vladar pokrajine ili Emir.

Omajadi su bili značajni pokrovitelji umjetnosti, a jed-na od najljepših primjera omajdske arhitekture je upravo velika džamija u Cordobi. Godine 785. omajdski osvajači su započeli graditi veliku džamiju na mjestu kršćanske Vizgotske crkve. Kasniji vladari su je proširivali tri puta.

U posljednjem vijeku omajadske vladavine Cordoba se istakla kao glavno trgovačko središte, ali i središte intelektualnog i umjetničkog procvata. Ekonomski, na-učno, književno i filozofsko središte daleko je nadilazilo

slične gradove kršćanske Europe. Halifa El-Hakem II je, uprkos negodovanju svojih potčinjenih, naveliko fi-nansirao proširenje i raskošno uređenje velike džamije u Cordobi. Kako bi umirio njihov otpor, dao je da se u džamiju ugradi natpis koji objašnjava njegove poteze i hvali Allaha, dž.š., koji mu je „pomogao da se izgradi ova vječna palača s ciljem da se osigura više prostora za vjernike, što su željeli On, ali i njegovi vjernici“.

Tri velike džamije

41

42

Zidovi džamije zatvaraju prostor od 214 s 150 meta-ra, od čega je trećina veliki harem sa stablima naran-dži. Velika dvorana je šuma arkada, široka 19 raspona. Potkovasti lukovi, u kojima su naizmenice upotrebljeni klinasto bijeli kamen i crvena opeka, počivaju većim dijelom na klasičnim antičkim stubovima (Andaluzija je nekad bila bogata rimska pokrajina). Lukovi su bili ili povišeni ili se primjenjivao izvanredni dvospratni luk, kako bi se visina dvorane povećala. Maurski potkovasti

lukovi, koji potječu još od rimskih vremena, a preferirali su ih i Vizgotski vladari Španjolske, postali su sinonim islamske arhitekture. U središtu ispred mihraba nalaze se kićeni zupčasti lukovi i polu-lukovi kombinirani na jedinstven način. Prostoriju natkrivaju dva iznenađuju-će zamršena svoda, a kupole su bile projektovane od rebrastih lukova koji su se sjekli, podsjećajući na oblik dinje. Raskošno oblikovani mozaici s natpisima, geome-triskim motivima i stiliziranom vegetacijom ispunjavaju kupole u sjaju zlata i srebra.

Velika džamija u DamaskuVelika džamija u Damasku, također poznata kao

Omajadska džamija, je jedna od najvećih i najstarijih džamija na svijetu. Locirana je na najvažnijem dijelu starog grada. Ima veliku arhitektonsku i arheološku vri-jednost. U džamiji se nalazi mezar za koji se tvrdi da

se u njemu nalazi glava Jahja, a.s., koji je bio poštovan ne samo od muslimana već i od kršćana. U neposred-noj blizini nalazi se i kabur Salahudina Ejubije, slavnog islamskog vojskovođe.

Na mjestu gdje se sada nalazi džamija nalazio se drevni aramejski hram božanstvu Hadadu. Nakon toga postao je hram rimskog božanstva Jupiter. Zatim je tu bila crkva posvećena Ivanu krstitelju u bizantijsko doba. Isprva, nakon osvojenja Damaska od strane muslima-na 636. godine, bizantijska crkva stajala je još neko vrijeme i korištena je za molitvu i od strane muslimana i kršćana. Nakon toga su muslimani izgradili manje mje-

sto za obavljanje namaza na sjevernoj strani zida. Pod omajadskim halifatom crkva je kupljena od tadašnje vlasti i porušena. Negdje između 706. i 715. počela je gradnja džamije.

Konstrukcija džamije je bazirana na kući Muham-meda, s.a.v.s., u Medini, koja je također imala mnogo funkcija. Bila je mjesto za obavljanje vjerskih dužnosti, religioznu edukaciju, političke skupove, sudske procese i prihvatilište za musafire i beskućnike. Halifa je unajmio oko 200 najpoznatijih arhitekti i radnika za uređivanje džamije. To je prepoznatljivo i u enterijeru i u eksterije-ru. Nova džamija je bila najimpresivnija građevina u to

43

vrijeme. Unutrašnji zidovi su bili dekorisani s prelijepim mozaicima. Građevina se smatrala jednim od čuda svi-jeta, jer je bila jedna od najvećih građevina na svijetu. Spoljašni zidovi su bazirani na starome hramu jupitera i kreću se od 100 do 157,5 metara. Minaret na sjevero-istočnom dijelu se naziva i Isaov minaret, jer se vjeruje da će se Isa, a.s., pojaviti na njemu pred Sudnji dan.

Velika džamija u KairuanuUkbetova džamija (izgrađena 670. godine), također

poznata i kao velika džamija u Kairuanu (Kajrevan), je jedna od najvećih i najstarijih džamija u Tunisu. Džamija se prostire na prostoru od 9.700 kvadratnih metara i smatra se modelom za sve ostale džamije na Magrebu. Slava džamije koja je odjeknula u islamskom svijetu kao centar nauke je pomogla gradu Kairuanu da se razvije u jedan od velikih prosperitetnih centara tog doba.

Sadašnji izgled datira iz Aglabitske dinastije, a do današnjeg datuma džamija je nekoliko puta restaurirana i nadograđivana. Osim mihraba, nijedan dio džamije nije stariji od 9. vijeka. Ukbetova džamija neodoljivo podsje-ća na tvrđavu sa svojim zidovima visine 1,9 metara i sa svojim masivnim minaretima koji su u obliku kula. Takva konstrukcija je razumljiva, s obzirom na ratne sukobe koji su bili česti prilikom gradnje.

Džamija ima nepravilnu kockastu kostrukciju, koja je šira na strani ulaznog zida (138 metara) nego suprotni zid (128 metara) i tanji na zidu gdje je minaret (71 metar) nego suprotan zid (77 metara).

U harem koji ima izgled kvadrata se ulazi na šest vrata. Harem je okružen lukovima koje nose stubovi. Minaret, koji je koristio i kao izvidnički toranj, je izgrađen u obliku trodjelne piramide s blagim prijelazima. Građen je na kvadratnom temelju koji je dimenzija 10,5 metara na svakoj strani. U prostoru u kojem se obavlja molitva se ulazi na četrnaest vrata, i podjeljen je na sedamnaest dijelova koji su razdvojeni s 400 stubova sličnim kao u haremu.

Minber koji datira iz 9. vijeka je najstariji minber na svijetu. Legenda kaže da je nemoguće izbrojati stubove Ukbetove džamije a da ne oslijepiš.

44

Aida Begić-Zubčević

Poznata je stvar da gazda i njegov pas liče. Ne znam kome je to kompliment, a kome uvreda. Bez obzira na to da li je pas poprimio osobine

čovjeka ili čovjek osobine psa, sigurno je da su zajedno provodili mnogo vremena.

Eh, kad je tako između čovjeka i psa, možeš misliti kako to sve funkcionira među ljudima...

Kad smo bile male, majka (tako smo zvali nanu, baku, babu) nas je uvijek upozoravala da ne stajemo „sa svakim“. Ti njeni „svaki“ su jasno definirali cijelu skupinu djece i odraslih koji imaju nekih manjih ili većih problema. „Svaki“ su oni koji su nekulturni, koji kradu ili imaju lopove u porodici, oni koji ne čuvaju obraz, oni koji se nepristojno oblače, oni koji psuju, pljuju itd. Mi smo izbjegavale da stajemo s bilo kim na javnom mjestu, jer bilo ko iz vizure naše majke bi mogao biti taj „svaki“. Godinama nisam shvatala zašto je bitno s kim te viđaju dok nisam naučila da ljudi kratko i jasno zaključuju – S kim si, takav si!

Nijedna narodna nije bez pameti, pa tako ni ova. Stvari među ljudima koji provode puno vremena zajed-no funckioniraju kao sistem spojenih posuda, malo se izljeva od tebe drugom, malo obrnuto.

Ima onih koji vole da se na njih ugledaju. Ti se obično druže s mlađima od sebe. Bio je prije rata jedan momak, poznati sarajevski panker, koji je dočekivao generacije i generacije mladih pankera koji bi onda prerasli tu „fur-ku“ i otišli dalje, a on bi uvijek ostajao na istom nivou i uvijek iznova nalazio one kojima će biti uzor. Iako su mlađi željeli biti kao on, stvarno stanje je ukazivalo da jadni „ocvali“ alternativac zapravo nikada nije prerastao godine rane adolescencije. Ostao je vječiti pubertetlija, a oni s kojima je provodio vrijeme su na to podsjećali.

Postoji činjenica vezana za ljude koji propadaju. Nji-ma treba saputnik u tom propadanju, jer jedino ako

imaju „druga“ u tome, mogu sebe utješiti i opravdati. Poznato je da alkoholičari ili narkomani uvijek traže one s kojima će podijeliti svoju slabost. Jer kad vide da nisu sami u tome, onda im je, valjda, lakše u životu. Oni koji ne klanjaju ili klanjaju „urijetko“ neće tražiti društvo bogobojaznih, već onih labilnih, nebi li im i ono malo imana oteli.

Međutim, kad čovjek bira društvo, najbolje bi bilo da se prisjeti da će umirati sam i ne bi bilo loše da preispita ko i kako će mu u tim trenucima biti drug. Jer, pravo prijateljstvo se potvrđuje kad jedan od prijatelja prese-li. U kaburu i na onom svijetu sigurno nećeš hajrovati od onih s kim si išao u kafanu i šoping. Štaviše, svaki put ako i kad te se sjete, zbog toga ćeš još i dobiti po glavi. Da bi čovjek shvatio svu ozbiljnost beskorisnog drugovanja, najbolje da posjećuje komemoracije. Toliko nježnih riječi, a toliko praznine i neiskrenosti u njima. Čak se doima da je mnogima drago što su se riješili jednog suparnika u trci za ovosvjetskim dobrima.

Čovjek je po prirodi slab da se sam održi na putu dobra. A vjernik se danas u jeku sveopćeg nemorala i užasa doima ludim. Zbog toga je iluzorno pokušavati održati svoju vjeru u samoći. Jedini način da se opstane je u spajanju posude svoga srca s onim koji će je na-puniti čistim Allahovim nurom. A takav je jedino muršidi kjamil, potpuni i čisti Allahov rob. Pa, hem ćeš u skladu s narodnom krilaticom početi ličiti na onog s kim si, a to znači polako postajati dostojan da te se smatra čovjekom, hem se je nadati da ćeš i na onom svijetu biti u društvu onih od kojih ćeš imati veliku korist. Ljudi koji imaju iskustvo pravog druženja, istinskog džema-ta u kojem nema drugog interesa među ljudima osim stjecanja zadovoljstva Gospodara svjetova, znaju da bi bez te blagodati propali prije nego bi stigli i shvatiti šta im se dešava.

S KIM SI TAKAV SI

45

Dr. Dželal Ibraković | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA (X)

46

Izraz „rob“ je nešto što se najmanje sviđa čovjeku u svim generacijama i dobima. Međutim, čovjekov sistem ropstva je nešto što je opet samo ljudska

tvorevina. On je povezan s tlačenjem i bezobzirnim iskorištavanjem jednog ljudskog bića od strane drugog ljudskog bića. I odmah da kažemo da nije samo vezano za tzv. robovlasničko društvo, nego je držanje roblja u raznim formama prisutno u svim dobima, pa i danas na početku XXI stoljeća. Zar nije robovlasnički odnos „gazda“ – koji ne daju platu svojim uposlenim, ne prijav-ljuju ih na zdravstveno i penziono – čak i drastičniji od

starih robovlasničkih odnosa u kojima je tadašnji vlasnik robova morao da opskrbi robove hranom, smještajem i tako dalje.

Robovanje Bogu je neupitna odanost, uvjerenost srcem, slobodni izbor zasnovan na razumu. A uopravo razum, kao najveći dar i milost prema čovjeku – nejakom stvorenom biću, nam govori da je sve s razlogom stvo-reno, usaglašavanje riječi i djela, pronalaženje ljepote koja se nudi na svakom koraku i očekivanje da će se od Gospodara, koji nad svima bdije, dobiti obećana

Nebrojene milosti

svjetovima (II)

47

nagrada. To je ono što ujedinjuje sve polove, rase, klase, sve starosne dobi ljudskog roda. To je jedina ideja koja objedinjuje čovječanstvo i u ovom njegovom dobu se stvaraju sve pretpostavke da se ono i ujedinjuje prema nečemo što je nekada bilo: jedna ljudska zajednica, a podjela na narode je uslijedila, kako to Kur’an nagla-šava, da bi se ljudi međusobno bolje razumijevali. I tu je ljudska destruktivna priroda došla do izražaja: ljudi su podjelu na narode shvatili kao međusobno rivalstvo (ne u natjecanju u činjenjenju dobrih djela) koje je bilo razlog i međusobnim uništavanjem. Toga smo svjedoci i danas, a sebičnost i opsjednutost sobom je danas od nivoa pojedinca postala karakteristika čitavih nacional-nih skupina.

Ako ne shvatamo odgovore, ne znači da oni ne postojeIslamska poslanička misija ima svoj kontinuitet kojeg

i kroz Kur’an možemo pratiti, mada ne u potpunosti, u opsegu našeg „modernog“ kategorijalnog aparata. Taj aparat podrazumijeva skoro pa neophodnu potrebu hronološkog nabrajanja poslanika, jer čovjek samo i razmišlja u ciframa i u pojmovima „nazad“ i „naprijed“. Metodologija Kur’ana je teško shvatljiva čovjeku, baš kao što je teško osnovcu shvatiti metodologiju naučnog djela iz atomske fizike ili genetike. Koliko god se trudili da iz toga izvučemo čarobne odgovore na naša dječija pitanja: zašto i kako, to ne možemo na taj način pronaći. Ne zbog toga što odgovori ne postoje, nego zbog toga što mi ne shvaćamo. Ili iz vladajućih paradigmi, pa i metodologije savremene nauke posmatramo sadržaje knjiga, a Kur’an se ne može ni u čemu svrstavati u knjige koje je čovjek pisao. Zbog te neusporedivosti je potreb-no otvrati različite nove pristupe. Između ostalih jeste i pristup da i doba i određene epohe nisu ni postojali na način na koji smo mi to učili u historiji. Historija je učiteljica života, u izvornom smislu svoga značenja, ali naša historija koju mi učimo i pišemo je historija kriza i ratovanja, afera „velikih“ vladara i njihovih ispisnika. I to je ono što mi znamo i pretpostavljamo, zamišljajući sebi velike bitke u stilu historijskih spektakala kakve fabrikuje filmska industrija. Tako u cijeloj priči nas Kur’an, ustvari, vraća pojmu primjera, dajući nam samo povijesne fra-gmente. I dok se za vid i sluh može naći ljudsko približno adekvatno obrazloženje, dotle je razum dosta neistražen u njegovom izvornom poimanju. Razum podrazumijeva

misaone procese proistekle iz prve nadahnutosti od strane Stvoritelja kojom je čovjeka „naučio imenima svih stvari“. Ta nadahnutost je velika ljudska prednost čak i nad melecima „koji su stvoreni od svjetlosti“, a čo-vjek od „ustajale ilovače“, poput „grnčarije“. To je jedno ogromno područje za izučavanje, koje samo za sebe može da proizvede revolucionarne pristupe u ljudskoj spoznaji o sebi samim. To čovjekovo razumijevanje, između ostalog, podrazumijeva i razumijevanje istine i neistine, vjere i nevjerovanja, dobra i zla kao značajnih komparativnih prednosti za koje je veliko pitanje da li su dovoljno iskorištene. Bez tih osnovnih pretpostavki i izražavanja zahvalnosti Stvoritelju nema ni napretka u iskorištavanju početnog ogromnog kapitala kojeg smo kroz početno nadahnuće imali. Drugim riječima, zaklju-čak je da nema istinskog napretka ljudskog roda u cjelini bez moralnih pretpostavki osnovnog (generičkog) mo-rala. Uzvišeni Gospodar svih svjetova je milostiv prema ljudima sklonim zaboravu obnavljajući njihovo historijsko pamćenje s upućivanjem Objava putem odabranih ljudi – islamskih poslanika.

Zato se Objava i Uputa pojavljuju kao najviši stepen milosti koji daje šansu i pojedinačnom čovjeku kao i cijelim generacijama u dobima da se iznova pronađu i otvore šire mogućnosti istinskog napretka. Ovako je pitanje da li je naše doba sa svojim napretkom u tehno-loškom smislu izgubilo osnovni sadržaj u generičkom moralu? I bez velikih analiza ćemo shvatiti da živimo u doba nevjerstva najvećeg broja ljudi i mračnjaštva koje se ne razlikuje puno od doba prije nas. Dakle, napredak teško da je postignut, ali je sigurno tehnološki unapri-jeđeno i usavršeno moralno nazadovanje u odnosu na neka druga doba i periode i grupacije ljudi koji su bili iskreni vjernici, pa su kao takvi mogli da bolje shvataju (a upravo zbog toga su imali i mnogo veće mogućnosti). Ovo je povezano i s odgovornom ulogom čovjeka u korištenju svojih potencijala koje mu je Stvoritelj dao. I da postavimo jedno provokativno pitanje oko kojeg se vode mistične rasprave i traže „dokazi“: da li je čovjek s gubljenjem istinske predanosti obožavanju Jednog i Jedinog Boga evoluirao u smislu zakržljalosti određe-nih sfera mozga i parapsiholoških mogućnosti koje su nestajale pred navalom fizičkog, „naučnog“ i opipljivog.

Ono što je evidentno i danas potpuno jasno jeste či-njenica da je čovjek izgubio neposrednu vezu sa svojim najbližim rođakom u svemiru – sa Zemljom.

ODABRANE ŽENE

48

Es-Sa’lebi navodi da je narod nakon njenog oca postavio jednog čovjeka na vlast, ali

je zbog njegove nespretnosti zavla-dao veliki nered. Stasavši za udaju, ponudila mu je brak pa se njome oženio. Kada je ušla kod njega, opila ga je vinom, odsjekla mu gla-vu i objesila je na vrata. Narod je bio sretan što se okončala vladavi-na nesposobnog vladara i proglasi nju za kraljicu. Zvala se Telkama, a njeno drugo ime je bilo Belkisa.

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: „Jedan od Belkisinih roditelja je bio džin.“ U prošlom broju smo već naveli in-teresantnu predaju u vezi s njenim porijeklom, a sada ćemo se osvr-nuti na kur’anska kazivanja u vezi s njezinom vladavinom i susretu sa Sulejmanom, a.s.

Sulejman i pupavacUzvišeni Allah, dž.š, kaže: „I

Sulejman naslijedi Davuda i reče: ‘Ljudi, dato nam je da razumije-mo ptičije glasove i svašta nam je dato. Ovo je, zaista, prava blago-dat!’“ (en-Neml, 16)

Desilo se da je Sulejman,a. s., jednog dana zatražio na smotri ptica pupavca, ali njega nije bilo

na mjestu gdje je morao biti. Nai-me, svaka vrsta ptica je imala svog predstavnika koji je izvršavao ono što se od njega tražilo. Pupavac je bio zadužen da u toku putovanja kroz pustinju brine za vodu. Allah, dž.š., mu je dao moć da vodu može primjetiti i ispod površine ze-mlje. Kad bi na putovanju bilo po-trebno, on bi pokazivao na mjesto gdje bi kopali i pronalazili vodu. To je bila velika blagodat i olakšica Su-lejmanu, a.s., na putovanjima kroz predjele siromašne vodom. Izne-nađen njegovim odsustvom, Sulej-man, a.s., zaprijeti da će ga teško kazniti ili će ga zaklati, ako valjan razlog za svoje odsustvo ne nave-de. „I ne potraja dugo“ pupavac se pojavi i reče: „Doznao sam ono što ti ne znaš! Iz Sa’be ti donosim po-uzdanu vijest! Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijestolje veličanstveno. Vidio sam da se ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lije-pim postupke njihove i od pravog ih puta odvratio, te oni ne umiju naći pravi put.“ (en-Neml, 22–24)

Pupavac je opisivao kako je moćno i bogato njeno carstvo, kako ima svega što je potrebno jednom vladaru, a naročito je veličanstveno njeno prijestolje ukrašeno dragulji-

ma, biserima, zlatom i ostalim bli-stavim nakitom. Ali vjera njihova je obožavanje Sunca, šejtan je zaveo njihove učene i ugledne pa oni isti-nu ne vide i u bezboštvo upadaju.

„‘Vidjet ćemo da li govoriš istinu ili ne’, reče Sulejman. ‘Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se malo od njih izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći.’“ (en-Ne-ml, 27–28)

Više mufesira navode da joj je pupavac uručio to pismo dok je bila u svojoj sobi. To je bilo prvi put u istoriji da su ljudi koristili ptice kao pismonoše. Pažljivo ga pročitav-ši, sakupila je namjesnike, vezire i velikane svoga carstva na dogovor pa im rekla: „Velikaši, meni je do-stavljeno jedno poštovanja vrijed-no pismo! Od Sulejmana je i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Sami-losnog! Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite.’“ (en-Neml, 29–30)

Pročitavši lagahno sadržaj pi-sma, počela se s njima, kako naj-ljepše može biti, savjetovati. Ovo je poziv da se pokore i drugu vjeru da prihvate. Šta je mudro da se uradi? Kakvi su njihovi savjeti? Mogu li se oduprijeti pošiljaocu pisma? Sama neću donijeti odluku o ovako važ-nom pitanju. Poznato vam je da,

BELKISA (II)Kraljica od Sa’be - Vladala je kraljevinom Sa’be, u Jemenu, u vrijeme pejgamberluka Sulejmana, a.s.

49

kad vladari osvoje neki grad, oni ga razore i ugledne stanovnike u roblje bace ili ih ponize. Ako bi ovaj vladar osvojio naše carstvo, ja bih bila najodgovornija, pa bi na mene pala najveća krivica, odgovornost i gnjev.

„Velikaši, savjetujte me šta treba u ovom slučaju da uradim, ja bez vas ništa neću da odlučim!“ (en-Neml, 32)

Naša država je bogata. Ako na-rediš, organizovat ćemo se najbolje što možemo i nećemo ti leđa okre-nuti. Hrabro ćemo se boriti i svoje živote za tebe žrtvovati. Tako su go-vorili velikani u carstvu.

Belkisa je bila odvažna kraljica i iz želje da zaštiti sebe i svoje poda-nike reče: „Poslat ću im jedan dar i vidjet ću s čime će se izaslanici vratiti.“ (en-Neml, 35)

To je bila zamka da ispita stvarne motive Sulejmanovog traženja da mu se pokore. Ona nije mogla znati veličinu vojske i bogastva Sulejma-nova, a.s., i nije mogla znati da on od nevjernika neće poklona primiti u zamjenu za njihovo vjerovanje. Poslanička zadaća je uvijek bila na prvom mjestu. Ljude uputiti isprav-nom vjerovanju Allaha, dž.š., bilo je svetije i vrednije od svih skupocje-nosti koje su mu poslate. A navodi se da su bile mnogobrojne.

„Zar da blagom mene pridobije-te? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je vama dao.“ (en-Neml, 36)

Vaša radost je u bogastvu i ra-skoši i vi u tome slast nalazite. Srca su vam dunjalučkim ljepotama is-punjena pa Gospodara nebesa i zemlje ne vidite i Njemu ne robujete. Ono za čim vaše strasti žude šejtan

vam je lije-pim učinio i na krivi put vas odveo.

Pred okupljenim svijetom njenom izaslaniku reče: „Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i isjerat ćemo ih iz Sa’be ponižene i pokorene.“ (en-Neml, 37)

Naredio mu je da vrati poklone tamo odakle ih je i donio i nagovi-jestio da će podići ogromnu vojsku kojom će pokoriti njihovo kraljev-stvo. Kad su oni od Allahovog po-slanika dobili jasan odgovor i vidjeli svoju bezizlaznu situaciju, požuru-rili su da izbjegnu sukob i poraz. Nadmoć Sulejmanove vojske je bila očita. Svi kraljičini velikaši kre-nuli su da iskažu svoju predaju i pokornost. Uz dostojanstvenu po-vorku i kraljica od Sa’be se zaputila ka Sulejmanovom dvoru.

Čuvši da dolaze, Sulejman je od džina koji su mu bili pokorni zatra-žio da mu donesu njeno prijestolje. Prijestolje je ljepotom i ukrasima nadmašivalo sve ostale. Jedan od džina reče da će to učiniti prije nego što ustane sa svoga mjesta, a poslanik je imao običaj ujutro, do podne, završavati poslove Izrailća-na. I ništa od ukrasa i dragulja na njemu neće faliti, obečavao je džin

„Ja sam za to snažan i pouz-dan.“ (en-Neml, 39)

Onaj koji je imao znanje iz knji-ge on ponudi da prijestolje donese „prije nego što okom trepneš“, od-nosno prije nego što se Sulejma-nov pogled vrati kad gleda u neku tačku pa zažmiri.

„I kada Sulejman vidje da je pri-jestolje već kod njega postavljeno“, zahvali Gospodaru na blagodati-ma, svjestan koliko one mogu biti kušnja zbog koje mnogi robovi se osile i postanu nezahvalni „a ko je zahvalan – u svoju korist je za-hvalan“, „a ko je nezahvalan – pa Gospodar je neovisan i plemenit“ i nevjerovanje nevjernika Mu nikakvu štetu ne nanosi, nego oni sami sebi propast donose.

Sulejman naredi da se njeno prijestolje preuredi i da se zamjene dragulji na njemu, kako bi ispitao njenu mudrost. „Je li ovakvo tvoje prijestolje?“, upita Sulejman. Belki-sa je ovdje pokazala odmjerenost i oštroumnost. Nije brzopleto odgo-vorila, jer, iako je bila sigurna da je njeno prijestolje ostalo u Jemenu i da se ne može biti u Jerusalemu, bila je oprezna. Usput je čula puno o velikoj moći Sulejmana i njego-vom pejgamberluku, pa možda

neko čudo može uraditi, ono što većina ljudi ne razumije i ne može.

„Kao da je ono!“, glasio je njen odgovor.

Zaista, Allah je odlikovao Su-lejmana vlašću koja nikome nije i neće biti darovana. Posjedovao je dvoranu kroz čiji je prolaz, poplo-čan staklom, tekla voda s ribama i drugim vodenim životinjama. U njoj se nalazilo njegovo prijestolje i Belkisi bi naređeno da uđe u tu dvoranu.

„I kada je ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže ha-ljinu uz noge svoje.“ Navodi se da su se džini pobojali da će je Sulej-man uzeti sebi za ženu jer je pored ljepote bila i veoma mudra. Tada bi osim njega morali i nju slušati i zapovijedi njene izvršavati. Zato su htjeli da otkriju neku njenu ružnoću pa da on od toga odustane. Digav-ši haljinu otkrile su se njene jako maljave noge. Mufesiri navode da je Sulejman, odlučivši da će oženiti Belkisu, htio da joj ukloni tu malja-vost . Pitao je ljude i džine kako da to uradi pa su mu preporučili bri-tvu, ali je Belkisa to čvrsto odbila. Onda su najvještiji majstori napra-

vili smolu za uklanjanje dlaka i pri-premili joj kupatilo. Nevoljko, ipak je prihvatila ovaj prijedlog. Da joj to ne bi bilo neugodno, Sulejman je ušao s njom u hamam i igrom slučaja dotakao prvi smolu. Tad je zajadio. „Ah, što boli, ah.“ Do dana današnjeg jedan od ova dva me-toda ostao je prisutan u tretmanu uljepšavanja žene.

Belkisa prima Sulejmanovu vjeruNarod Jerusalema bio je upućen

u vjeru jednog Boga, a narod Sa’be je slijedio vjeru svojih predaka. Bel-kisa je slijedila običaje i vjerovanja svog naroda. Vidjevši čime je sve Gospodar odlikovao Sulejmana, ona odluči povjerovati u Allaha, dž.š.

„Ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom preda-jem se Allahu, Gospodaru svjeto-va.“ (en-Neml, 44)

Cijeli njen narod slijedio ju je u vjerovanju i nakon povratka u Je-men nastavila je pravedno vladati potpomognuta Sulejmanovom na-klonošću.

Es-Salebi navodi da ju je Sulej-

man oženio i nakon nekog vreme-

na vratio u Jemen. Postavio jê za

svog tamošnjeg namjesnika. Po-

sjećivao ju je jednom mjesečno i

kod nje ostajao tri dana, a onda se

ponovo na svom tepihu vraćao u

Jerusalem.

Naredio je džinima da joj na-

prave tri dvorca: Gamdan, Salihin i

Bejtun. Uzvišeni u časnom Kur’anu

o blagodatima Sulejmanu, a.s., i

vlasti nad džinima veli:

„A Sulejmanu smo dali vjetar –

ujutro bi prevaljivao rastojanje od

mjesec dana, a i navečer rasto-

janje od mjesec dana; i da džini

voljom njegovog Gospodara pred

njim rade; Oni su mu izrađivali šta

god je htio.“ (Sebe, 12)

Mufesiri navode da je Sulejman

imao hiljadu žena, vlast koja nikom

nije darovana. Sedam stotina je

bilo s mehrom, a tri stotine robinja.

Belkisa je bila najuglednija među

njima. Bila je kraljica od Sa’be.

50

doc. RS homeopat i fitoterapeut Suad Šendelj | ZDRAVLJE

Diabetes - šećerna bolestŠećerna bolest je hronično oboljenje nastalo pore-

mećajem prerade šećera u organizmu. U osnovi bolest je poremećaj djelovanja hormona INSU-

LINA kojeg u organizam luče specijalne ćelije žlijezde gušterače (LANGERHANSOVA OSTRVCA). Insulin re-guliše normalnu preradu šećera koji se hranom unosi u organizam. Nadam se da svi znamo da je šećer tvar iz koje organizam dobija energiju potrebnu za rad mišića i organa. Pri poremećaju prerade, šećer ne sagorijeva pravilno, pa ga u krvi ima previše i počinje se povremeno ili stalno izlučivati s mokraćom. Kao bolest, a naročito bolest modernog čovjeka i razvijenijih zemalja, diabe-tes je sve češći. Prvi znaci bolesti, nerijetko, pokažu se kasno i ne moraju biti karakteristični.

Apetiti dobar, a čovjek mrša. Česte su glavobolje, povećava se količina izlučene mokraće, tj. povećava se potreba za mokrenjem, javlja se svrbež kože, suhoća u ustima i žeđ, imunitet organizma polako opada.

Iz analize krvi i mokraće lahko se utvrdi postojanje bolesti. I kao kod drugih hroničnih bolesti, postavlja se pitanje šta sada? Nedoumica. Zašto baš ja? Otkud meni? Jeste. Bolest ne bira, a kako živimo, prizivamo je očajnički. Kao i svaka druga bolest i ova može biti jako opasna ako se ne liječi, ako se ne vodi dovoljno računa o ishrani, lijekovima i ako bolesnik ne nađe dovoljno razumijevanja i podrške u sredini u kojoj živi. Pravilno liječenje i pravilna ishrana su uslovi za normalan život i rad. Jeste upravo tako. Normalan život i rad. Pa zar je bolest stid, zar je treba kriti, tajiti? Ne, nikada i ni u kom slučaju.

Diabetes ne boli. Dobro je kao bolest savladao kamu-flažu, jer opasnost prijeti od komplikacija koje izaziva, a neke od njih su: srčani ili moždani udar kao posljedica ateroskleroze, oštećenja perifernih nerava (neuropati-ja), komplikacije na očima, oštećenja bubrega. Stvara

se jedan začarani krug. Organizam pokušava umanjiti štetu, ali čini to na loš način. Jedan dio viška šećera u krvi jednostavno pretvara u holesterol. Postepeno a sigurno nivo holesterola u krvi raste, povećava se i nivo trglicerida. Scenarij za početak težih komplikacija.

Dvije su osnovne grupe ove bolesti:

• INSULIN OVISNI BOLESNICI

(Diabetes Mellitus tip 1)

• INSULIN NEOVISNI BOLESNICI

(Diabetes Mellitus tip 2)

DM tip 1 najčešće se javlja kod mlađih osoba, a u dječijem uzrastu između deset i trinaest godina. No, javlja se i kod starijih. Posljedica je autoimunog ošte-ćenja gušterače i zahtjeva doživotno primanje insulina. DM tip 1 ima 5–10% osoba koje imaju šećernu bolest.

DM 2 (Diabetes mellitus tip 2)Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti

u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu.

Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organiz-ma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ova-kvo stanje može se kontrolisati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom.

Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba.

Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.

U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo bla-žem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti u manje izra-

51

ženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.

Poznato je da je bolest nasljedna, tj. nasljedna je predispozicija za bolest, ali postoje i drugi faktori koji ubrzavaju njenu pojavu, a to mogu biti: nekontrolisana ishrana, infekcije virusima, teški psihički šokovi, alkoholi-zam i, što je u posljednje vrijeme čest slučaj, PRETILOST – čitaj DEBLJINA.

UPOZORENJE:

možete primati insulin, možete piti razne lije-kove, čajeve ali...

Osnovu liječenja predstavlja pravilna ishrana, što je svima onima koji to trebaju raditi kamen o koji stalno zapinju. Početak dijetalne ishrane je težak, i čovjek kao

svaštojed nikada ne može da se pomiri s tim da mu je nešto zabranjeno.

Zabluda.

Niko ništa ne zabranjuje, samo preporučuje, a nepo-sluh se lako osjeti. Nivo šećera u krvi stalno raste, pa time i opasnost od komplikacija. Treba razlikovati na-mirnice koje se mogu uzimati bez rezerve i one koje se mogu uzimati u kontrolisanim količinama, dok postoje i one koje ne treba uopće uzimati.

Diabetes je bolest koja ispituje volju čovjeka da se bori s bolešću, volju da sam sebe kontroliše i suzbija silnu želju za, nazovi, užitcima. Šta i koliko jesti? O tome u ovom poglavlju nećemo.

Trenutno ne postoji lijek koji bi pokrio, liječio i nado-knadio neposluh u ishrani. Ljekovito bilje i homeopatski lijekovi mogu kod insulin-neovisnih bolesnika mnogo toga uraditi. S insulin-ovisnim bolesnicima stvari su malo drugačije, ali se i tu bilje i homeopatija ne mogu odbaciti jer stabilizuju nivo šećera i odlažu ono što šećer nosi sa sobom, komlikacije. Svode ih na najmanju moguću mjeru, a to je, složit ćete se s ovakvim razmišljanjem, jako bitno.

MINERALIHROM

pojačava aktivnost insulina i može se naći u bolje opskrbljenim apotekama

Piti 1x300 Mcg

MAGNEZIJ

štiti krvne žile, spriječava slabljenje kostiju.

52

VITAMINIVitamin E

poznati antioksidans, povećava sposobnost meta-bolizovanja šećera.Piti 1x200 IU.

GUŠTERAČA – PANKREASTo je druga velika žlijezda pridodata probavnom si-

stemu. Ima oblik izduženog lista a na njoj razlikujemo glavu, trup i rep. Karakteristična je po svom dvostrukom lučenju, vanjskom i unutarnjem.

Vanjsko lučenje je lučenje probavnih sokova a drugo je lučenje hormona insulina u krv koji je veoma bitan za metabolizam šećera. Gušterača ili pankreas je teška oko 80 grama. Njen izvodni kanal je otvoren u dvanae-stopalačno crijevo.

Na gušteraču i bolesti tog organa teško je utjecati lijekovima, jer jednostavno nema karakteristično veza-nog lijeka za nju. U gušterači se stvaraju složeni spojevi koji omogućavaju živim stanicama da obavljaju svoj metabolizam. Upala gušterače teška je bolest, a može biti uzrokovana oboljenjem žučnih vodova, alkoholom, virusnim bolestima itd.

Povraćanje, malaksalost, jak bol u srednjem dijelu trbuha koji može da se širi ka sredogruđu i tako unositi zabunu, temepratura mogu biti znaci upale gušterače.

UPOZORENJE:

Ljekarska intervencija je neodložna. Tek kada akutna faza bolesti prođe, može se pristupiti liječenju prirodnim sredstvima (bilje, dijeta, homeopatski lijekovi).

Hronična upala se razvija iz akutne ili može biti pri-krivena od početka.

Njene manifestacije su nejasne i najmanje se posum-nja na takvu vrstu bolesti.

Pravilna prehrana je osnova svakog liječenja, a ve-liku ulogu igra pri liječenju bolesti pankreasa, ustvari nezaobilazna je.

Alkohol je najveći neprijatelj ovog organa, kao i ma-sna, teška hrana.

Obavezni su vitamini A, B, E i P, zatim holin i inosotil.

Dijeta je osnova a kafa, alkohol, čokolada, meso i proizvodi od bijelog brašna ne dolaze u obzir.

PAPAJA (CARICA PAPAYA)

je od svih drugih prirodnih lijekova možda najefika-snija za pomoć i liječenje kod bolesti pankreasa.

Dugogodišnje neliječenje bolesti žuči može i te kako ugroziti pankreas i to moraju znati oni koji imaju kamen-ce u žuči i doživljavaju tzv. „napade žuči“, zatim oni koji imaju hroničnu upalu žučne kese.

List crnog duda ...................................... 10 grama

List borovnice ........................................ 15 grama

Mohune graha ....................................... 15 grama

List koprive ............................................. 10 grama

Korjen maslačka .................................... 10 grama

List imele ................................................ 10 grama

List matičnjaka ....................................... 10 grama

Korjen čička ........................................... 10 grama

Dvije supene kašike mješavine politi sa 7 dcl hladne vode i ostaviti da stoji jedan sat. Nakon toga grijati do ključanja i ohladiti. Procijediti.

Piti dva puta na dan po 3 dcl čaja. Ne sladiti.

Mješavina koja kod insulin-neovisnih bolesnika zna napraviti veliki pomak na bolje.

Dakle, radi se o kvalitetnoj mješavini ljekovitog bilja čije je dejstvo provjereno kroz dugi niz godina i na velikom broju oboljelih od diabetesa tip 2.

PREPORUKA

ČAJList imele ......................................... 20 grama

List male koprive ............................ 15 grama

Dupčac ........................................... 15 grama

Djetelina lucerka ............................. 20 grama

List matičnjaka ................................ 20 grama

Piti 2–3 puta na dan po 2 dcl neslađenog čaja.

53

54

Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA

NASA-ini planovi za budućnost

mart, 2013. Projekat „Soil Moisture Ac-tive Passive“ će biti lansiran s ciljem mjerenja vlažnosti površinskog sloja planete. Koristeći radiometar i radare visoke razolucije, NASA na-stoji više saznati o procesi-ma zaleđivanja i topljenja tla.

2014. Istraživačka letjelica s ljudskom posadom „Orion“ i pogonski sistem „Ares“ bi 2014. godine trebali biti spre-mni za lansiranje.

2014. U orbitu će biti postavljen svemirski teleskop „James Web“, koji se, u suštini, smatra zamjenom za Hubble teleskop. Astronomska zajednica od ovog znatno naprednijeg teleskopa oče-kuje više saznanja o ranim stadijima razvoja univerzuma i objašnjenje kako su se zvijezde formirale.

2015.

Zajednička misija NASA-e i vladinog energetskog sektora „Joint Dark Energy“ je planirana za lansiranje ove godine. Cilj misije je precizno mjerenje ekspanzije univerzuma radi shvatanja temeljnih postulata na kojima počiva priroda tamne materi-je (dark matter).

mart, 2015.

Prva „Orion“/„Ares“ misija s ljudskom posadom će biti lansirana prema Međunarod-noj svemirskoj stanici.

2015. Istraživačka sonda „New Ho-rizons“ nakon devet godina putovanja stiže do rubnih dijelova Sunčevog sistema, odnosno planeta Pluton. Ova sonda je u vremenu izdava-nja ovog broja na pola puta između Saturna i Urana.

2015. Zemljina orbita je bogatija za još jedan istraživački satelit pod nazivom „IceSat II“. Od satelita se očekuju, u vremenu ozbiljne zabrinutosti radi globalnog zagrijavanja, egzistencijalne informacije o polarnim regionima.

2016.

Evropska svemirska agencija (ESA) će lansirati ExoMars rover na površinu Marsa. NASA-ino učešće u ovom projektu se realizuje kroz podršku u komunikaciji preko već razvijene mreže za informacionu transmisiju u dubokom svemiru (Deep Space Network).

2016. Misija „Juno“ stiže do Jupi-tera.

2018. Sonda „Solar Probe Plus“ će biti lansirana prema Suncu kao prva letjelica koja će posjetiti sunčevu koronu. Cilj misije je prikupljanje izuzetno vrijednih podataka o funkcionisanju Sunca.

2020. Međunarodna svamirska sta-nica (ISS) će biti pomjerena iz sadašnje orbite. Buduć-nost ISS-a je iz ove vremen-ske perspektive za planere u NASA-i prilično neodređena.

2020. Misija „Europa Jupiter System Mission“ će poletjeti prema Jupiteru i njegovim mjesecima Europi i Ganime-du. Cilj istraživanja je provje-riti da li Europa i Ganimed imaju mogućnost da nekada postanu naseljive lokacije. Ukoliko se potvrdi da Europa ima vodene okeane u teč-nom stanju, naše shvatanje univerzuma će se dramatič-no promjeniti jer ćemo u tom slučaju život tražiti ne samo na planetama sličnim Zemlji već i među satelitima velikih gasovitih planeta.

55

Nastavak iz prošlog brojaNASA-ini planovi za budućnost Pet životinja na rubu istrebljenja

2020. Ova godina je i godina u kojoj je planirano da „Con-stellation“ rakete i moduli budu spremni transportovati posade astronauta na povr-šinu Mjeseca. Za razliku od programa „Apolo“, ovaj put bi astronauti trebali znatno duže boraviti na Mjesecu u stalnoj lunarnoj bazi.

2021. Međunarodna X-Ray opser-vatorija će biti lansirana radi izuzetno preciznog prouča-vanja visokih energija uni-verzuma. Od opservatorije se očekuje da nam omogući naprednije shvatanje crnih rupa i objašnjenje formiranja velikih struktura univerzuma kao što su klasteri galaksija.

2026. „Europa Jupiter System Mi-ssion“ će stići do Jupitera

2030. Eventualno slijetanje ljudi na Mars putem „Constellation“ projekta u programu NASA-e očekuje se tek nakon 2030. godine.

Polarni medvjed

Polarni medvjed je postao ugrožena vrsta zbog razornog utjecaja koji ima globalno zagrijavanje na njegovo stanište na Sjevernom polu. Ove veli-čanstvene životinje izumiru proporcionalno topljenju artičkih ledenih površina na kojima love tuljane. Pro-cijenjuje se da ih je manje od 20.000 ostalo u divljini.

LavoviBroj lavova se smanjio

od 400.000 1950. godine do 16.500, koliko se pro-cijenjuje da ih ima danas. Kompletna populacija je koncentrisana na malim izolovanim regionima koje ljudi svakodnevno još više sužavaju.

Planinske gorileProgonjeni od lovaca, far-

mera i bolesti planinske go-rile su na granici izumiranja. U periodu izbijanja epidemije između 2002–2004. godine samo Ebola virus je pokosio preko 5.000 gorila. Preostala populacija živi na izuzetno izoliranom području koje je teško štititi od lovokradica i bolesti.

Plavi kitoviNajveće životinje na planeti su u opasnosti. Plavi kitovi

su nemilosrdno lovljeni početkom 20. vijeka i od populaci-je koja je brojala oko 240.000 jedinki svedeni su na svega nekoliko hiljada. Mada zaštićeni međunarodnim sporazu-mima od 1966. godine, plavi kitovi se nikada nisu uspjeli značajno oporaviti. Trenutno su u opasnosti od zagađe-nosti mora hemikalijama kao što je PCB i buke koju ispod površine okeana stvaraju brodski sonari. Ukoliko se svemu ovome doda i zagrijavanje okeana te povećavanje kiselosti mora, izgledi im nisu visoki.

Orangutani

Oko 62.000 orangu-tana živi na jugoistočnim azijskim ostrvima Borneo i Sumatra. Zbog prekomjer-ne sječe drveća, izgradnje saobraćajnica i zasađiva-nja plantaža, njihov životni prostor je ispresjecan na nekoliko manjih izoliranih zajednica. Kako su sva-kodnevno izloženi lovu i hvatanju da bi bili prodani kao kućni ljubimci, njihov broj se rapidno smanjuje, dovodeći ih sve bliže vrhu ljestvice najugroženih vrsta.

Edin Topčić | PRIČA

Godina je već zašla u jesen. Sunce još nije tako nisko i nije još sasvim izgubilo

snagu, ali dani lijepog toplog vre-mena polahko prolaze. Izlazim s po-sla i žurim da se sretnem sa svojim dedom.

Zapravo, nije on moj dedo, ali jedan profesor na nekom fakultetu davno je podijelio ljude ne „didove“ i „bića“, svrstavajući pod didove ljude koji zaista nešto vrijede i od kojih se mnogo može naučiti i čuti. Takav je bio moj Did Kemal.

Čekao me je, kao i uvijek, u svom vrtu s jedne strane zidom već po-žutjele vinove loze i na stolu otvore-nim Kur’anom kojeg je tiho učio, a s druge strane bile su posađene ruže koje su nekada ispunjavale vazduh svojim mirisom. Kad su zaškripala

vrata avlije, podigao je pogled iznad svojih naočala i progovorio:

Esselamu alejkum! Hajde, pripre-mio sam ti tamo da klanjaš!

Odgovaram na selam i, radostan što dijelim vazduh s jednim ovakvim insanom, odlažem svoje stvari i pri-premam se za namaz. Klanjam.

Nakon namaza čaj je već na stolu. Kahvu nekako vezujem za dunjaluk, a čaj za ahiret. To je neka moja intimna podjela. Kahva je crna i gorka, kao što je to i dunja onih ljudi koji jure za njim. Čaj je opet prozi-ran i, iako gorak, sluti na tamo neki Izvor odakle je sve poteklo. Čaj je neizostavan dio ovih razgovora koje imam s Dedom.

Mehabet ponekad počne s nekim Kur’anskim ajetom kojeg je Dedo proučio, a nekad kao i sad počne s mojim pitanjem.

Dedo skide svoje naočale, poče rukama prolaziti kroz svoju sijedu bradu i karakteristično udahne kroz nos, još malo odšuti i onda počne:

„Vidiš sine, nekad su u Sarajevu živjele dvije žene koje nisu bile slične ni po čemu osim što su vjerovale u Allaha, dž.š., i što su imale nepra-vedne i pokvarene muževe. Muževi su pili i maltretirali svoje žene. Obje su bile poslušne svojim muževima, ali i u potpunosti oslonjene na Alla-ha.

„Jedna je svaki put, kad bi kla-njala, pored svoje prostrla još jednu sedždžadu, pa je jednom pijani muž upita za šta će joj druga sedždža-da. Ona reče da je prostire za njega kako bi joj se i on pridružio, pa mu Allah promijeni stanje i on se okupa i postade muslimanom.

Allahov darTo je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. (el-Maide, 54)

56

57

Druga žena je bila u potpunoj po-slušnosti i hizmetu svome mužu, pa joj Allah dade da klanja na časnom Hramu u Mekki svaki put kad bi ona to poželjela.“

„Znači li to, dedo, da je u srži toga takvaluk?“ – upitah ga pomalo zbu-njen nenadanim početkom.

Sipao sam dedi čaj i stavio na stol hurme koje sam donio sa sobom.

„Eh, sine, sve je nekako, na nama nepoznat način, povezano. Merje-ma je nosila pejgambera Isaa, a.s., ali i ona je morala protresti palmu da joj se dadne. Hadžera je morala trčati sedam puta od brda do brda pa joj je tek onda dato da Zem-zem provrije.

Kao što su čovjeku potrebne dvije noge kako bi mogao hodati i putova-ti po ovom svijetu, tako mu je za put prema Allahu potrebno dvoje. To su

Sidk i Ihlas. Sidk znači vjernost pre-ma Allahu. A prema kome si Sidk, Njemu daješ svoje srce; a kome si dao srce, Njega voliš; a koga voliš, njega se sjećaš! A kad čovjek zado-bije Sidk, Allah ga daruje s Ihlasom, iako smo mi daleko i od Sidka, a kamoli od Ihlasa...“

Dedo Kemal malo zašuti, otpi gutljaj čaja i počasti se hurmom. Iz daljine su dolazili zvuci uzavrelog grada i veselo čavrljanje vrabaca iz blizine. Mislio sam o tome kako je ovaj čovjek moje plamino stablo i koliko mi znači sve ovo ovdje. Ovaj čaj i mehabet. Ova loza i ruže i ovo oktobarsko sunce što grije već izgu-bljenom snagom.

Dedo nastavi:

Kur’an nam prenosi da je Zeke-rija, a.s., kad bi dolazio Merjemi u posjetu uvijek nalazio različito voće. I to ljeti voće koje zri zimi, a zimi voće koje zri ljeti. Merjema bi na njegovo, a.s., pitanje samo skromno odgo-varala – „Haza min fadli Rabbi!“, to jest – Ovo je dar moga Rabba!

Vidiš, sine, naše je da započ-nemo i budemo ustrajni u tom, a Allahovo je da nas daruje sa Svojim darovima iz Svojih riznica! Ono što mi činimo je kao ruka. Ako je ona otvorena onda se može u nju i ne-što dati, ali ako je zatvorena onda ta ruka ne može ništa primiti. Naveo sam ti ove stare i poučne priče kako bi shvatio da je naše da ulažemo trud, ali nije dovoljno biti samo ustra-jan nego i ispravan, a to je ono što nama Uzvišeni Allah poručuje da On gleda u naša srca, a ne u naša djela.

U osnovi našeg djelovanja tre-ba biti stalna želja da se približimo Allahu i da On bude zadovoljan s nama. Za sve to potrebno nam je

puno sabura i takvaluka. Pa tek onda možemo reći da smo ustrajni i da smo ispravni. A ono što dobije-mo je samo čašćenje.

Sine, onim ženama nije bila že-lja da im muževi proklanjaju i da mogu klanjati u Mesdžidu’l-haramu, Mejrema nije težila da ima razno-vrsnog voća ili da Hadžeri provrije Zem-zem. One su sve darovane od Allaha.

To je ono što ne možemo zaslužiti niti postići, sve što imamo je samo čašćenje i darovanje. Nas dvojica smo dar jedan drugom i to je to.

Moj Dedo lagano ustade i krenu prema vratima i dade meni išaret da pođem s njim. Nabrzinu pokrih hurme i pridružih mu se.

A najbolji dar je na namazu, pa makar mi toga nekad nismo ni svje-sni. Allah najbolje zna, ali suština istikameta je Allahov dar! Ali opet, sve je nekako, na nama nepoznat način, povezano.

U tom trenutku začu se ezan, pa odmah zatim drugi, treći... Vazduh se ispunio ezanima s munara koje pozivaju ljude na najbolje čašćenje. Moj Dedo se nasmiješi toliko da mu se iza brade i brkova ukazaše kao biser bijeli zubi. Sad znam da se Dedo zaputio na namaz u obližnju džamiju.

Znao sam da mu srce igra od ra-dosti za namazom. Igra i meni, ali volio bih da meni igra makar upola onako kako igra mom Dedi.

Kažem „moj Dedo“ iako mi nije dedo. Jedan profesor na jednom fakultetu reče da ljudi mogu biti „di-dovi“ i „bića“. A moj Did je definitno insan.

Kao što su čovjeku potrebne dvije noge kako bi mogao hodati i putovati po ovom svijetu, za put prema Allahu potrebno mu je dvoje. To su Sidk i Ihlas. Sidk znači vjernost prema Allahu. A prema kome si Sidk, Njemu daješ svoje srce; a kome si dao srce, Njega voliš; a koga voliš, njega se sjećaš! A kad čovjek zadobije Sidk, Allah ga daruje s Ihlasom...

Sevret Mehmedćehajić | PORODIČNE PRIČE

58

Masni prethodnici hole-sterola su se skupljali na sredini roštilja, no-

vog-novcatog, uvezenog iz Kine, a kupljenog u nekoj „akciji“ u „do-maćem“ supermarketu. Mirisali su ćevapi, juneće šnicle, piletina i pa-prike. Miris se širio avlijom i stapao s vriskom djece: „Babo, kad će više ti ćevapi?“

Glava kuće je dodavao još malo roštiljskog ćumura i obećavao sam sebi da neće puno jesti tu „nezdra-vu“ hranu, ali se i tješio time da je ovo još jedan rijetki bezazleni ćejf, u kojem se on „čuva“ i „pazi“ (jede piletinu umjesto ćevapa). Ne pije ni gazirane sokove, čak ni domaću ki-selu vodu. Ona izvorska, s kojom je odrastao, najbolja je voda na svijetu i nju pije u velikim količinama kako je došao na godišnji odmor.

Danas je poseban dan. Došli su sestra i zet s djecom i prostrana avlija je puna. Nepoderivi VW-dva-desetogodišnjaci stajali su na neu-gaženoj niskoj travi, nagurani jedan za drugim u malo hladovine pod starom jabukom budimkom.

Roditelji glave kuće su presretni, gledajući unučad. Okolina odjekuje dječijom grajom i vriskom: odbojka preko parmaka je uveliko trajala, uprkos gromoglasnom plakanju naj-mlađeg unučeta, koje niti ju je moglo igrati, niti je dalo ostalima da igraju.

Glava kuće je sjedio kod roštilja. Iako je miris pečenog mesa domini-rao zavičajnim zrakom, primamljiv je bio miris kadifica, tog sitnog baščen-skog cvijeća kojim je njegova majka oduvijek omeđavala avlijske staze.

Na njih se, u pravilu, nastavljalo cvijeće koje su zvali mine i kupuščići, a koje je bilo nanizano na stepenica-

Roštilj i kadifice

59

ma i terasi. U sjećanje mu dospije i nezamjenjivi miris zumbula, kratko-trajnog proljetnog cvijeta koji je tako snažno mirisao u kratkom vremenu da ga se moglo osjećati i mnogo kasnije. Grm hadžibega i stare ruže, od čijeg cvata majka i danas pravi sok, uokvirivali su taj dragocjeni ram djetinjstva i odrastanja.

Upravo tada, u tome trenutku spojenih mirisa i boja cvijeća, glava porodice se osjećao lijepo i zado-voljno. Kako bi rekli neki od javnih ličnosti, koji žele ostaviti dojam pa-meti i načitanosti, osjećao se „ispu-njeno“ i njime je kružila „pozitivna energija“.

Ovaj prostor: avlija, stara kuća, mutvak i neke druge zgradice na-prosto su tu da bi odisali životom i njegovom puninom, a ne gorčinom agresije na domovinu i poslijedej-tonskom potištenošću, nepravdom i pesimizmom.

Nije to bilo ništa nostalgično, ni tugaljivo, niti su pred očima prolijeta-le slike djetinjstva i dječijih igara: na-prosto je to bio jedan izuzetno dobar osjećaj zadovoljstva i punine koji se negdje zagubio u džungli od kredi-ta, trčanja za dobrima ovoga svijeta, dostizanja nedostižnog i slično.

Dobro, možda je u svemu tome bilo reminiscencije na slične doga-đaje u djetinjstvu, no, to nije kvarilo idilu trenutka s kojim se glava kuće stopio, prepuštajući mu se u cije-losti.

Utom je supruga servirala. Tanjiri su bili iz perioda neprikosnovene vladavine onoga bijelog materijala, koji se u narodu zvao akropal i za koji se tvrdilo da se ne može razbiti. Poslije agresije je masovno kupo-van. Valjda zbog toga što su u ratu

svi tanjiri bili porazbijani, pa su se ljudi (žene, naročito) upinjali da baš te nerazbijajuće nabave.

E, u takve tanjire je glava kuće ubacivao i lijepo zarumenjene i po-luugljenisane komade mesa, usput pričajući o zdravlju, kalorijama, trigli-ceridima i ostalom o čemu su presi-te i velikotrbušne glavešine naroda brinule svakodnevnu brigu.

Supruga je u istovrsne tanjiriće stavljala ranije izrezanu i posolje-nu salatu od domaćeg paradajza, „neprskanog“ i na njivi uzgojenog. Djeca su u letu pristizala i strmoglav-ljivala se na hranu. Nije bilo vremena ni za kakvo pričanje.

Kada je izrezana i posljednja kriš-ka brižljivo izabrane lubenice, sijeld-žije su se počeli polahko pripremati za rastajanje.

Akšam je nastupio kada je glava kuće vratio pod grožđe i posljednju plastičnu stolicu, koje tu, skupa sa stolom, inače budu ljeti. Duboko je udisao svježi akšamski zrak.

Odbio je majčino navaljivanje na „po jedan mrke“ kahvu. Za danas je dosta jeo i pio, tješeći se narodnom devizom da čovjek može puno jesti dok je zdrav. Onaj današnji osjećaj punine i zadovoljstva još uvijek ga je držao, samo su ga sada polahko preuzimali smirenost i zadovoljstvo.

Osjećao je kako se svaka vena, svaki kapilar, damar, mišić i svaka ćelija njegova organizma polahko i smireno odmaraju. Pri tom, nije bilo nikakve praznine u njemu cijelome.

Zadovoljan i smiren, glava poro-dice je zaspao u porodičnoj kući. To je ista ona kuća u kojoj je odra-stao, a koja je u vrijeme agresije na domovinu bila porušena i u kojoj je

sve isto, a ništa isto nije. Nju samu je često poredio sa životima mnogih koji su preživjeli agresiju: tih neko-liko godina rata je kao svojevrsna pauza između dvaju poluvremena, između istih starih zidova i jugosla-venskog namještaja među njima u čijim su ćoškovima drijemale sasvim ljudske porodične priče, i istih ob-novljenih zidova s nepoznatim no-vim namještajem i bez priča, jer su one stare pobrisala ubojita oruđa i oružja zlikovaca, a nove još čuče u nekom vakumiranom i bezvremen-skom prostoru, omeđenom prostom činjenicom da agresija iz svijesti i podsvijesti još nije otišla u zaborav.

Kada god bi došao u svoju po-rodičnu kuću, glava porodice je osjećao tu prazninu, to otkinuto ratno vrijeme i vrijeme kolektivnog nesnalaženja i zbunjenosti koje je uslijedilo nakon njega.

Ujutro je usijedilo spremanje. Su-pruga je ponovo našla torbe i u njih stavljala svu onu odjeću koju je do-nijela, a koje određeni dio nije uopće upotrijebljen.

Potom je uslijedilo pakiranje pa-prika, patlidžana, paradajza, graha i ostalih poljoprivrednih proizvoda koje su nosili sa sobom. Pa dječijih razbacanih igračaka, pa...

Dva sata nakon planiranog vre-mena polaska, pomalo nervozan, glava porodice je u retrovizoru gle-dao majčinu ruku kojom je mahala i snuždenu očevu priliku.

„Završi se i ovaj odmor“, nostal-gično je uzdahnuo, obraćajući se veseloj supruzi.

Mr. Merima Čamo | GRADOVI

60

Općina Maglaj je specificirano geografsko, kli-matsko, prirodno i ekonomsko područje smje-šteno oko rijeke Bosne, koja gradski prostor

dijeli na dvije približno jednake polovine. Njegova ur-bana historija proteže se unatrag šest stoljeća i više, te ne čudi što se na tlu ovog živopisnog ambijenta ispre-pliću različiti etnički, religijski i kulturni utjecaji koji tvore osebujne fragmente gradskog mozaika. Grad se jedno vrijeme nazivao „Straža“, vjerovatno zbog fortifikacijske utvrde podignute na robusnoj magmatskoj stijeni koja se strmo ruši prema dolini, tačnije zbog primarno voj-ne i odbrambene funkcije koja se u srednjovjekovnom periodu dodjeljivala takvom tipu objekta. Vremenom su ga njegovi stanovnici preimenovali u Maglaj, za šta je, kako kazuje narodno predanje, prvenstveno zaslužna ekspresija došljaka koji su ovaj podozrenski kraj doživ-ljavali kao naselje sazdano od „magle guste kao pamuk“ koja se dugo zadržavala u kutovima gradskih zidina, čineći ih tajanstvenim, gotovo nevidljivim čuvarima ovog bosanskog naselja. U pisanim izvorima Maglaj se prvi put spominje 1399. godine u Povelji kralja Stjepana Ostoje, a zvanično u Povelji ugarsko-hrvatskog kralja Zigismunda, napisanu trinaest godina kasnije. Turski izvori ovo mjesto datiraju 1485. godine, dok se u prvom međudržavnom sporazumu između Ugarske i Turske ono navodi kao nahiye-i kale-i Maglay.

Maglajska gradinaKonačan izgled staroj gradskoj utvrdi (Gradini) dali su

Osmanlije, suptilnim komplementiranjem predosman-ske arhitektonske cjeline, što se manifestiralo kroz pro-ces izgradnje sahat-kule sa zlatnim čanom (zvonom),

te prekrasnom Jusuf-pašinom džamijom (u narodu pro-zvana Kuršumlija džamija zbog olovnog/kuršum krova). Ova džamija je sagrađena 1560. godine i ubraja se u najljepše bosanskohercegovačke spomenike iz turskog perioda. Stara gradska jezgra, Gradina i džamija Kuršu-mlija, uvrštene su na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pored džamije Kuršumlije u Starom gradu se nalaze još dva bisera islamske orijentalne arhitekture, a to su Fazli-pašina i Sukija džamija, koje su kao centri maglajskih mahala uz religijsku imale i značajnu ulogu u razvoju društvenog i kulturnog života ovih gradskih jedinica. Pod Gradinom, Osmanlije izgradiše prekrasan šeher u kojem se za kratko vrijeme razvio bogat mahal-ski i čaršijski život. U ovom kontekstu, čini se interesan-tnim spomenuti da je jedan maglajski kadija u svojoj evidenciji, Sidžilima iz 1816. godine, propisao način kako se Maglajlije moraju odnositi prema musafirima i šta im se besplatno mora obezbjediti u toku njihovog boravka u šeheru, što vjerno oslikava kvalitet i jednu od osnovnih odrednica ondašnjeg urbaniteta. U čaršijskom prostoru su dominirale trgovačka i zanatska djelatnost. Nadaleko su bile poznate maglajske terzije, abadžije, čohadžije, kovači i tako dalje, te majstorski izvedene izrađevine kao što su fermeni, gunjevi, čakšire ukrašene gajtanom, nanule, kose i tako dalje. Uzvišenje koje vodi do tvrđave ubrzo je nakićeno grozdovima čardakuša starog bosanskog tipa koje su u vještački izazvanom kontaktu s kamenim strukturama stare tvrđave tvorile veoma zanimljiv pejzaž. Ovdje, kao i u drugim gradovi-ma širom onovremene Bosne i Hercegovine, džamije, mesdžidi, zavije i tekije bili su svojevrsna učilišta u ko-jima su se stjecala osnovna znanja. Nakon određenog

MAGLAJ

61

vremena u Maglaju su počele da rade i druge institucije edukativnog karaktera – medrese, ruždije, daru’l-kuran, daru’l-hadis, hastahane, muvekkithane i tako dalje. Ras-padom Osmanskog carstva i dolaskom Austro-ugarske u Maglaju se počinje nazirati snaga modernizacijskih agenasa koji su svojim razmještajem i stremljenjima nerijetko nosili epitet destruktivnih s obzirom na činjenicu da su vojne akcije poduzete od strane Austrije rezultirale rušenjem grada, i to u nekoliko navrata. Kasnije, shodno neznatno korigiranim interesima iste vlasti, ta srednjo-evropska sila, sredstva i logistika prerastaju u razvojne tokove socijalnog, privrednog i kulturnog karaktera koji će otvoriti put jednom složenijem procesu − polarizaciji grada. Nakon izgradnje pruge Brod – Sarajevo, oko željezničke stanice na lijevoj obali Bosne počeo je nicati novi Maglaj. Na mjestu gdje se nekad skelom prelazilo s jedne na drugu obalu rijeke Bosne izgrađen je most a za sam čin njegove izgradnje vezuje se priča o jednom austrijskom oficiru koji je, zbog ljubavi prema maglajki, most, umjesto u Sarajevu, izgradio u Maglaju. Inače, satus grada, po standardima austrougarske uprave, Maglaj dobiva 1895. godine.

Teška vremena tokom prvih nekoliko desetljeća XX stoljeća usporit će dalju ekspanziju grada, te se tek nakon Drugog svjetskog rata u ovoj regiji mogu uočiti veći urbani pomaci. Njima je uveliko doprinio rad no-voizgrađene fabrike za proizvodnju sulfatne celuloze i natron papira (Natron), u to vrijeme najveće na Balkanu. Neprekidan i potvrđen rentabilitet ovog balkanskog gi-ganta postao je determinanta daljem razvoju Maglaja. Socijalizam će na karti Maglaja markirati stari dio na desnoj i novi dio grada na lijevoj obali rijeke Bosne, koji historijski, arhitektonski i funkcionalno postaju dvije dife-rentne urbanističke cjeline. Ipak, neraskidive spone sta-rog i novog šehera satkane su od jedinstvenih vrijednosti – otvorenosti, srdačnosti i međusobnog razumijevanja koje su Maglajlije od postanka grada brižno njegovale i neprestano unosile u sadržaje lokalne tradicije i urbane svakodnevnice.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ovaj grad je doživio velike ljudske i materijalne gubitke. U znak sjećanja, Maglajlije su u središtu grada podigle Central-no spomen obilježje šehidima, poginulim braniocima i civilnim žrtvama rata iz perioda 1992–1995. godine, na kojem je uklesano sedam stotina imena žrtava agresije na maglajsko područje. Proces poratne revitalizacije

uključio je povratak stanovništva, obnovu stambenih i privrednih objekata (razrušena postrojena „Natron“-a obnovljena su zahvaljujući investiranju turskog koncerna Hayat Holding), stalan rast malog i srednjeg poduzet-ništva (općina broji 185 privrednih društava i 332 samo-stalne radnje), intenziviranje poljoprivredne djelatnosti, razvoj seoskog sportskog i vjerskog turizma, oživljava-nje kulturnih manifestacija kao što su Studentsko ljeto, Mulabdićevi dani kulture, koji se organiziraju u znak sje-ćanja na prvog bosanskohercegovačkog romanopisca rođenog u Maglaju, Edhema ef. Mulabdića i tako dalje.

Isto tako, gradska uprava je nastavila s ranije uvriježe-nom praksom promoviranja atraktivnih lokacija na širem prostoru Maglaja, među kojima se posebno izdvaja pri-rodna špilja „Megara“, čija fascinantna unutrašnjost budi veliki interes kako domaćih tako i stranih speolologa.

Džamija Vali Recep YaziciogluU augustu 2009. godine u Maglaju je otvorena nova

gradska džamija koja svojim arhitektonskim rješenjem reprezentira spoj tradicionalnog i modernog, odnosno vješto prenesene fragmente podkupolnih tradicionalnih džamija u Bosni i Hercegovini savremeni arhitektonski vokabular. Nažalost, inicijator ovog, sada već izvedenog projekta, Recep Yazicioglu nije doživio njeno svečano otvaranje.

Do rata 1992. godine, prema pokazateljima privred-no-ekonomskog rasta, Maglaj je bio jedna od najper-spektivnijih urbanih sredina ne samo na prostoru Bosne i Hercegovine nego i šire. Novomilenijski preporod Ma-glaja skoro u svim urbanim aspektima ukazuje na realnu mogućnost da ovaj grad ponovo dobije svoj predratni status.

Bilješke:Bilten (specijalno izdanje), Islamska zajednica u

Bosni i Hercegovini, Muftiluk zenički, Medžlis islamske zajednice Maglaj, godina 5, broj 36, 2009.

Bojanovski, Ivo, Stari grad Maglaj, Naše starine X, Sarajevo, 1962. i 1963.

Kreševljaković, Hamdija, Sahat-kule u Bosni i Herce-govini, Naše starine IV, Sarajevo, 1957.

tel: + 387 33 475 997 • fax: + 387 33 475 998 • marketing#bemust.ba • www.bemust.ba

5 STVARI – 5 PRIMJERAVehb b. Munebbih prenosi da je Ibn Abbas, r. a., rekao: „Kada je Allah poslao Jahjaa sina Zekerijjao-

vog, a. s., Israelićanima, objavio mu je da im naredi pet stvari i da za svaku stvar navede primjer.

Naredio im je da Allahu robuju i ništa Mu, kao druga, ne pripisuju. Za to je naveo primjer: onaj koji Mu nešto pridruži je kao onaj koji je kupio roba iz svoga imetka, na-

stanio ga u svojoj kući, oženio djevojkom, dao mu imetak i rekao mu da trguje tim imetkom, da se hrani njime koliko mu je potrebno a zaradu njemu donese! – pa rob radi a zaradu donosi neprijatelju svoga gazde a svome gazdi daje tek neznatan dio. Ko bi, od vas, bio zadovoljan takvim robom?!

Naredio im je namaz i naveo primjer: primjer namaza je kao primjer čovjeka koji je zatražio prijem kod nekog kralja. Kralj mu

je dozvolio da uđe i okrenuo mu se licem kako bi čuo šta ima reći i podmiri mu potrebu, a on se okreće lijevo i desno i nije mu stalo da završi posao. Kralj se od njega okrene i ne završi mu ono što on želi.

Naredio im je post. Naveo im je primjer i rekao: - Primjer tome je čovjek koji je obukao vojnu uniformu i opasao se oružjem,

pa neprijatelj ne može da dopre do njega niti može da ga povrijedi.

Naredio im je sadaku. Primjer tome je čovjek kojeg je neprijatelj zarobio pa je on s njima sklopio sporazum da će raditi kako

bi se otkupio za određenu svotu. Radio je u njihovom gradu i svu svoju zaradu davao njima sve dok se nije otkupio i oslobodio njihova zarobljeništva.

Naredio im je zikrullah. To je primjer ljudi kojima je neprijatelj za petama, ali im oni, u zadnjem trenutku, umakne u tvrđavu i

zaštite se od njih.“

El-MaqsadPrijevod i bilješke Dr. Almir Fatic

Ebu Hamid Muhammed el-Gazali

Format A5, 264 stranice, tvrdi uvez, kontakt telefon: 061 803 014

00

00

KULTURNO - EDUKATIVNI CENTAR SEMERKAND

Imajući u vidu vrijeme u kome živimo i radimo, kao i poteškoće sa kojima se susreću mladi ljudi prilikomzadovoljavanja svojih potreba u skladu sa vjerskim principima, Udruženje građana SEMERKAND počinje sa izgradnjommodernog kulturno - edukativnog centra u Sarajevu. Sa svojim modernim i funkcionalnim dizajnom objekat će pružatimogućnost organiziranja raznih sportskih, naučnih, vjerskih i drugih sadržaja na najvišem nivou, pružajući na taj načinmladima rješenje njihovih problema.

Ovim putem upućujemo poziv svim ljudima dobre volje da se sa svojimnovčanim prilozima uključe u ovo hairli djelo i ugrade sebe u ovaj Centar.

Priloge možete uplaćivati na račun br. 1990490005871360 kod ABS Banke.

Documents

ISTIKAMET - WordPress.com...KO MOŽE BITI ŠEJH? Autor: dr. Dilaver Selvi Format: A5, mehki povez, 160 str. Pošto živimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog