ISSN 0032-7271 PREGLEDpregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2017/Pregled-3...Sve strukture države izvedene su na etničkoj osnovi. Stranačke politike artikulisane na etničkoj

ČASOPIS ZA DRUŠTVENA PITANJA/PERIODICAL FOR SOCIAL ISSUES

God. LVIII, br. 3 (2017.)

PREGLEDPREGLEDISSN 0032-7271

Sarajevo, septembar/September-decembar/December 2017BROJNUMBER 3

ISSN 0032-7271 (Print)

PREGLED časopis za društvena pitanja

Broj

3

Godina

2017.

Godište

LVIII

Sarajevo, septembar-decembar 2017.

PREGLED: časopis za društvena pitanja

Izdavač: Univerzitet u Sarajevu, Obala Kulina bana 7/II, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Za izdavača: prof. dr. Rifat Škrijelj, rektor

Redakcija časopisa: prof. dr. Merima Ĉaušević

prof. dr. Elvir Ĉizmić

prof. dr. Enes Durmišević

prof. dr. Salih Foĉo

prof. dr. Senadin Lavić

prof. dr. Midhat Mekić

prof. dr. Mirko Pejanović

prof. dr. Hidajet Repovac

MeĎunarodna Redakcija:

prof. dr. Zvonko Kovaĉ, Filozofski fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu (Hrvatska)

prof. dr. Dragan Milanović, Kineziološki fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu (Hrvatska)

prof. dr. Milan Podunavac, Fakultet politiĉkih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija)

prof. dr. Vesna Poţgaj-Hadţi, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)

prof. dr. Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)

prof. dr. Stanka Setnikar-Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)

prof. dr. Mitja Velikonja, Fakultet društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)

prof. dr. Veselin Vukotić, Fakultet za meĊunarodnu ekonomiju, finansije i biznis

Univerziteta Donja Gorica (Crna Gora)

Glavni i odgovorni urednik: prof. dr. Senadin Lavić

Sekretar Redakcije: Fuada Muslić, prof.

Korektura:

Tarik Ćušić, MA

Prijevod:

Mirza Ĉerkez, prof.

DTP:

Fuada Muslić, prof.

Tiraţ: 300 primjeraka

Štampa:

COMESGRAFIKA

Izlazi ĉetveromjeseĉno.

Časopis Pregled je indeksiran u EBSCO Publishingu, INDEX COPERNICUS i CEEOL

meĎunarodnim bazama podataka.

Univerzitetski tele-informatički centar je kreirao i dizajnirao web stranicu časopisa

www.pregled.unsa.ba.

Stavovi izneseni u tekstovima ne odraţavaju nuţno mišljenje Redakcije časopisa.


ISSN 1986-5244 (Online)

http://www.pregled.unsa.ba/



PREGLED Periodical for Social Issues

No

3

Year

2017

Volume

LVIII

Sarajevo, September-December 2017

PREGLED : Periodical for Social Issues

Publisher: University of Sarajevo, 7/II, Obala Kulina bana, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Publisher's Representative: Prof. Dr. Rifat Škrijelj, Rector

Editorial Board: Prof. Dr. Merima Ĉaušević

Prof. Dr. Elvir Ĉizmić

Prof. Dr. Enes Durmišević

Prof. Dr. Salih Foĉo

Prof. Dr. Senadin Lavić

Prof. Dr. Midhat Mekić

Prof. Dr. Mirko Pejanović

Prof. Dr. Hidajet Repovac

International Editorial Board:

Prof. Dr. Zvonko Kovaĉ, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia)

Prof. Dr. Dragan Milanović, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia)

Prof. Dr. Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia)

Prof. Dr. Vesna Poţgaj-Hadţi, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia)

Prof. Dr. Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia)

Prof. Dr. Stanka Setnikar-Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia)

Prof. Dr. Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia)

Prof. Dr. Veselin Vukotić, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances and

Business (Montenegro)

Editor-in-Chief: Prof. Dr. Senadin Lavić

Editorial Board Secretary: Fuada Muslić, Eng. Lit. Grad.

Proofreading:

Tarik Ćušić, MA

Translation:

Mirza Ĉerkez, Eng. Lit. Grad.

DTP:

Fuada Muslić, Eng. Lit. Grad.

Press run: 300 copies

Print:

COMESGRAFIKA

Fourth month periodical

Periodical Pregled is indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L.

international databases. Webpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-

Information Center.

The views and opinions expressed in the articles in the Pregled are those of the author(s) and do not

necessarily reflect the views or opinions of the editor, the editorial board or the publisher.




SADRŢAJ / CONTENTS

Uvodnik / Editorial

Prof. dr. Mirko Pejanović: Dosezi i pretpostavke ubrzanja integracije Bosne i

Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez / Reach and Presuppositions for

Acceleration of B-H Integration to the EU and NATO Alliance .............................. 1

Članci / Articles

Prof. dr. Smail Čekić: Namjera, ciljevi, zadaci, organizacija, mjesto i uloga

jedinstvene vojske SRJ – Vojske Jugoslavije/„Vojske Republike Srpske“/„Srpske

vojske krajine“, de iure i de facto organa drţave Savezne republike Jugoslavije,

u (iz)vršenju genocida u Republici Bosni i Hercegovini (nastavak) / Intention,

Objectives, Organization, Tasks and the Role of Consolidated – Fry - Rump

Yugoslavia Army/“The Republic of Srpska Army” / “Republic of Serbian Krajina

Army”, De iure and De facto of Federal Republic of Yugoslavia State Organ, in

Genocide in the Republic of Bosnia and Herzegovina (Continued) ....................... 19

Dţevad Šašić, prof. dr. Adil Trgo: Primjena savremenih koncepata

menadţmenta u funkciji unapreĊenja rada jedinica lokalne samouprave /

Contemporary Managerial Concepts Application in Function of Upgrading

Local Self Government Units Working .................................................................. 49

Prof. dr. Snjeţana Dobrota, dr. sc. Darko Novosel: Stavovi uĉenika i uĉitelja

o primjeni nastavnih medija u nastavi glazbene kulture / Students' and

Teachers' Attitudes towards Application of Teaching Media in Music

Lessons …………………………………………………………………............… 75

Doc. dr. Elvis Fejzić: Vlast, graĊanstvo i sloboda: Od politiĉke kontingencije do

transformacije politiĉkog / Power, Citizenship and Freedom: From Political

Contingency to Political Transformation .............................................................. 101

Dr. sc. Ermin Kuka: Konflikt i usaglašavanje energetske politike i politike zaštite

okoliša u Bosni i Hercegovini / Conflict and Reconciliation of Energy Policy and

Environmental Policy in Bosnia and Herzegovina ……………………….......… 119

Prof. dr. Enver Ajanović: Sudska kontrola ustavnosti upravnih akata i radnji

u upravnim institucijama Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine /

Judicial Control of the Constitutionality of Administrative Acts and Works in

Bosnia and Herzegovina and Federation of Bosnia and Herzegovina

Administrative Institutions …………………………………...........................…. 141

Dr. sc. Meldijana Arnaut-Haseljić: Masovne grobnice na podruĉju Sarajeva

1992–1995. / Mass Graves in Sarajevo Area 1992 – 1995 …………………...… 165

Dr. sc. Muamer Hodţić: Nastanak i razvoj civilnog društva upostdejtonskoj

Bosni i Hercegovini: empirijsko istraţivanje / Establishment and Development

of Civil Society in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina - Empirical

Research ………………………………………………………………............… 187

Dr. sc. Biljana Vrbić-Mačak: Identifikacija nadarenosti u nastavnom procesu

predmeta likovna kultura / Giftedness Identification in Teaching Process of

Visual Art …………………………………………………………..................… 209

Pogledi i mišljenja / Views and Opinions

Berina Bešović: Ujedinjene nacije su pale na ispitu Srebrenice / United

Nations are Suspension at the Examination of Srebrenica .................................... 227

Prikazi i osvrti / Reviews and Comments

Prof. dr. Asim Mujkić: Nacrt za demokratsku rehabilitaciju Bosne i

Hercegovine / Draft for B-H Democratic Rehabiltation ....................................... 239

Prof. dr. Emir Ramić: Nauĉni, politiĉki i historijski znaĉaj trotomnog djela

Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida u Republici Bosni i

Hercegovini / Scientific, Political and Historical Importance of three-volume

Opus Daytom (Peace) Agreement – Legalization of Genocide in Republic

Bosnia and Herzegovina ....................................................................................... 243

Sanela Kovačević, MA: Analiza psihopatološkog stanja pojedinca i grupe i njihov

utjecaj na širu društvenu zajednicu u patokratskom politiĉkom sistemu / Analysis of

the Psychopathological State of the Union and the Group and their Effect on the

Social Community in the Patocrative Political System ......................................... 247

Mr. sc. Mirjana Šmitran: Politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda

u Bosni i Hercegovini / Political-Legal System of Protection of Human Rights and

Freedoms in Bosnia and Herzegovina ................................................................... 253

Upute za autore / Guidelines for Authors ................................................ 271 / 275

Uvodnik / Editorial

1

Prof. dr. Mirko Pejanović, profesor emeritus

Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine /

Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina

Corresponding Member

UDK 323(497.6):[327:061.1 EU

DOSEZI I PRETPOSTAVKE UBRZANJA INTEGRACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE U EVROPSKU UNIJU I NATO SAVEZ1

REACH AND PRESUPPOSITIONS FOR ACCELERATION OF B-H

INTEGRATION TO THE EU AND NATO ALLIANCE2

Sažetak

Država Bosna i Hercegovina je iz troipogodišnjeg rata 1992–1995. godine izašla sa

velikim posljedicama usljed razaranja privrede i infrastrukture. Velike posljedice su

bile i u socijalno-kulturološkoj sferi. Više od milion državljana Bosne i Hercegovine

bilo je u statusu izbjeglice u zemljama Zapadne Evrope, SAD-a, Kanade i

Australije. Interno raseljene osobe na prostoru Bosne i Hercegovine ostale su bez

svojih domova.

Obnova države Bosne i Hercegovine započela je nakon Dejtonskog mirovnog

sporazuma, početkom 1996. godine. Dejtonski mirovni sporazum je uspostavio mir,

ali i nefunkcionalnu državu. Sve strukture države izvedene su na etničkoj osnovi.

Stranačke politike artikulisane na etničkoj osnovi nemaju istorijsku prohodnost da

oblikuju konsenzus o državnom razvoju Bosne i Hercegovine.

Svojim civilnim i mirovnim snagama međunarodna zajednica je sa Institucijom

visokog predstavnika međunarodne zajednice i specijalnog predstavnika Evropske

unije te vojnim mirovnim snagama omogućila izgradnju mira i tranziciju

bosanskohercegovačkog društva. Izgradnja mira u prvim decenijama XXI stoljeća

odvija se na geopolitici utemeljenoj Dejtonskim mirovnim sporazumom i geopolitici

evroatlantskih integracija.

Angažovanjem međunarodne zajednice i Evropske unije, osim u izgradnji mira, na

temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma uspostavljena je i osnova za istorijski

projekt integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez. Time iz

geopolitike Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina postupno prelazi

u geopolitiku evroatlantskih integracija sticanjem članstva u Evropskoj uniji i

NATO savezu.

1 U skraćenom obliku tekst je u nastavcima objavljen u feljtonu OsloboĊenja od 13.12. do

18.12. 2017. godine. 2 In its abridged form, the text was published in sequels in Oslobođenje from 13 to 18

December 2017.

2

Evroatlantske integracije se odvijaju u okviru internacionalizacije bosanskog

pitanja kao pitanja izgradnje Bosne i Hercegovine kao samoodržive pravne države.

Svoju samoodrživost Bosna i Hercegovina postiže provođenjem reformi i

dobijanjem članstva u Evropskoj uniji i NATO savezu. Zbog toga se integracija

Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez javlja kao istorijski projekt

izgradnje mira u postratnom i postdejtonskom vremenu.

Zastoj u odvijanju integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO

savez može stvoriti uslove za djelovanje novih geopolitičkih silnica na prostoru

Bosne i Hercegovine suprotnih konceptu evroatlantskih integracija.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Dejtonski mirovni sporazum, Evropska unija,

NATO savez, visoki predstavnik međunarodne zajednice, evropske integracije,

evroatlantske integracije, ubrzanje integracije BiH u EU

Summary

After the three and a half year war period from 1992-1995, the state of Bosnia and

Herzegovina’s economy and infrastructure were devastated. Also, the socio-cultural

sphere greatly suffered. More than a million citizens of Bosnia and Herzegovina

were refugees in the countries of Western Europe, the USA, Canada and Australia.

Internally displaced persons in the Bosnia and Herzegovina territory lost their

homes.

The reconstruction of the state of Bosnia and Herzegovina started after the Dayton

Peace Agreement in early 1996. The Dayton Peace Agreement has established

peace, but also a dysfunctional state - namely all state structures are derived from

ethnic basis. Political parties are articulated on ethnicities and do not have a

historical conduit to form consensus on the Bosnia and Herzegovina’s state

development.

With its civilian and peacekeeping forces, the International Community has

provided the institution of the International Community Higher Representative and

the Special Representative of the European Union and enabled peace building and

transition of the B-H society. The construction of peace in the first decades of the

XXI century takes place on the geopolitical basis of the Dayton Peace Agreement

and the geopolitics of the Euro-Atlantic integrations.

With the involvement of the International Community and the European Union,

apart from peace-building, the Dayton Peace Accords also established the basis for

a historic project of the integration of Bosnia and Herzegovina into the European

Union and the NATO Alliance. From the geopolitics of the Dayton Peace

Agreement, Bosnia and Herzegovina gradually moves into geopolitics of Euro-

Atlantic integration through gaining membership in the European Union and the

NATO alliance.

European integration takes place within the internationalization of Bosnian issue as

a matter of building Bosnia and Herzegovina as a self-sustainable legal state.

Bosnia and Herzegovina achieves its self-sustainability by implementing reforms

and gaining membership in the European Union and the NATO Alliance. As a

result, the integration of Bosnia and Herzegovina into the European Union and the

NATO Alliance is a historic project of building peace in post-war and post-Dayton

3

era. The delay in the integration of the state of Bosnia and Herzegovina into the

European Union and the NATO alliance can create conditions for the functioning of

new geopolitical forces in the territory of Bosnia and Herzegovina, contrary to the

Euro-Atlantic integration concept.

Key words: Bosnia and Herzegovina, Dayton Peace Agreement, European Union,

NATO Alliance, Higher Representative of the International Community, European

Integration, Euro-Atlantic Integration, Acceleration of BiH Integration into the EU

1) Uloga meĎunarodne zajednice i Evropske unije u izgradnji mira u

Bosni i Hercegovini

U istorijskom kontekstu izgradnje mira u Bosni i Hercegovini meĊunarodna

zajednica i Evropska unija tokom postdejtonskog vremena imaju presudnu

ulogu koja je dobijena na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Angaţovanjem vojnih mirovnih snaga meĊunarodne zajednice u Bosni i

Hercegovini stvoren je globalni geopolitiĉki sigurnosni okvir za izgradnju

mira. Na ovim osnovama je u prvim poratnim godinama, 1996. i 1997,

uspostavljena sloboda kretanja ljudi na cijelom prostoru drţave Bosne i

Hercegovine. Ovim je zapoĉeo i proces obnove meĊuetniĉkog povjerenja.

Donatorskim finansijskim sredstvima meĊunarodne zajednice i Evropske

unije obnovljena je putna i komunalna infrastruktura. U lokalnim

zajednicama su obnovljene škole i zdravstvene ustanove.

Obnova privrednih preduzeća odvijala se unutar pretvorbe drţavne imovine

u privatnu. Privatizacija je dobila zakonski okvir, ali se odvijala sporo i sa

mnogo elemenata socijalne nepravde.

Zbog neuspješne privatizacije privrednih preduzeća više hiljada radnika je

ostalo bez posla i socijalne osnove za egzistenciju. Usljed ovakvog odvijanja

privatizacije u Bosni i Hercegovini je najveća nezaposlenost u Evropi. Pola

miliona radno sposobnog stanovništva je nezaposleno. Zbog toga je

socijalno-ekonomsko stanje veoma teško i stalni izvor nestabilnosti u

postsocijalistiĉkoj tranziciji bosanskohercegovaĉkog društva. U izrazitom

siromaštvu ţivi više od 15% stanovništva u Bosni i Hercegovini.

U svojim aktivnostima meĊunarodna zajednica je od 1998. godine, a nakon

uvoĊenja bonskih ovlaštenja za visokog predstavnika (OHR), inicirala

provoĊenje vaţnih reformi u institucionalnom politiĉkom razvoju Bosne i

4

Hercegovine. Najprije je uspostavljena drţavna graniĉna sluţba. Potom su

donesene odluke i provedene mjere povratka imovine. Budući da je tu

odluku donio visoki predstavnik meĊunarodne zajednice, graĊani su u

potpunosti ostvarili povrat imovine (stanova, kuća, imanja) na cijelom

prostoru drţave Bosne i Hercegovine.

Povratak izbjeglica i raseljenih osoba odvijao se uz podršku meĊunarodne

zajednice. Izgradnja stanova, kuća i komunalne infrastrukture omogućena je

finansijskim sredstvima Evropske unije i velikog broja zemalja iz Evrope i

svijeta. Zahvaljujući tome, obnovljen je stambeni fond u većini gradova i na

podruĉju Federacije BiH i na podruĉju Republike Srpske.

Povratak imovine i obnova kuća i stanova bila je vaţna pretpostavka za

odvijanje procesa povratka izbjeglica i raseljenih osoba u predratna mjesta

ţivljenja. U Federaciji BiH ostvaren je znaĉajniji povratak raseljenih osoba

iz reda bošnjaĉkog i hrvatskog stanovništva. Povratak srpskog stanovništva u

Federaciju BiH ostvaren je u malom broju i to u mostarsko podruĉje – dolina

Neretve i u Zapadnu Bosnu u opštine: Drvar, Glamoĉ, Grahovo, Petrovac i

B. Krupu. Jedan broj Srba se vratio u gradove: Sarajevo, Tuzlu, Zenicu,

Mostar i druge gradove, ali se taj broj povratnika postepeno smanjivao jer

nije bilo uslova za zapošljavanje. U Republiku Srpsku ostvaren je znatan

povratak Bošnjaka u podruĉja: Prijedora, Doboja, Zvornika, Bijeljine,

Prnjavora i Teslića. Izostao je znaĉajniji povratak u opštine na prostoru

istoĉne Bosne: Rogaticu, Sokolac, Foĉu, Rudo, Višegrad, Ĉajniĉe.

Procjenjuje se da je na prostoru Republike Srpske povratak ostvarilo preko

150.000 Bošnjaka.3

Najmanji povratak je postignut za hrvatsko stanovništvo na prostoru

Republike Srpske, oko 15.0004 graĊana hrvatske nacionalnosti, zbog toga što

nije bilo volje institucija Republike Srpske da se pruţi politiĉka i materijalna

potpora za povratak u opštine na prostoru Posavine i Bosanske krajine. Sa

prostora Posavine, ukljuĉujući i jedan broj opština u Bosanskoj krajini,

tokom rata je prognano oko 200.000 Hrvata.

Posebno mjesto u aktivnostima meĊunarodne zajednice odnosi se na

osposobljavanje parlamentarnih demokratskih institucija da preuzmu ulogu

odluĉivanja o društvenom razvoju Bosne i Hercegovine. Putem Misije

OSCE-a (Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju) meĊunarodna

3 Vidi šire: Pejanović, Mirko (2012) „Migracije, povratak izbjeglica i obnova multietniĉkog

povjerenja“, u: Ogledi o državnosti i političkom razvoju BiH, Šahinpašić, Sarajevo, Zagreb,

str. 238. i 239. 4 Ibid.

5

zajednica je organizovala prve poratne parlamentarne izbore 1996, kao i

izbore 1998. i 2000. godine. Prema odluci Misije OSCE-a, a na osnovu

privremenih pravila za parlamentarne izbore, mandati skupština na

drţavnom, entitetskim i kantonalnim nivoima od 1996. do 2002. g. trajali su

dvije godine. Bila je to namjera da se putem izborne demokratije oslabi u

ratu steĉena moć etniĉkih stranaka. U tome se nije uspjelo: etniĉke stranke su

pobijedile i 1996. i 1998. Tek su na izborima 2000. godine pobijedile

graĊanske stranke i imale vlast do 2002.

Nacionalne stranke nisu mogle uspostaviti meĊusobni konsenzus. Konsenzus

za odluĉivanje u parlamentarnim tijelima nametan je odlukama visokog

predstavnika meĊunarodne zajednice na temelju bonskih ovlaštenja.5 Na ovaj

naĉin je proširen broj ministarstava u Vijeću ministara BiH i ojaĉana izvršna

uloga u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Vijeće ministara je sa

tri ministarstva 1997. godine, na temelju Zakona o Vijeću ministara,

prošireno na šest ministarstava, potom na osam, a od 2005. godine na devet

ministarstava. Sve do 2009. godine odlukama visokog predstavnika

meĊunarodne zajednice proglašeni su zakoni koji su omogućili više

društvenih reformi.6

MeĊu brojnim izvedenim reformama izdvaja se reforma u oblasti odbrane.

Izvršena je integracija entitetskih vojski i formirane jedinstvene oruţane

snage tokom 2005. godine. Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine

ustanovljen je razvoj oruţanih snaga u pravcu postizanja standarda NATO

saveza i ĉlanstva u NATO savezu.7 Potom je formirana jedinstvena Uprava

za indirektno oporezivanje. Poslije toga je uslijedilo formiranje obavještajno-

sigurnosnih agencija (OSA i SIPA), Suda i Tuţilaštva Bosne i Hercegovine.

Tako je, uz presudno angaţovanje meĊunarodne zajednice, dograĊena

struktura institucija drţave Bosne i Hercegovine.

5 Na temelju bonskih ovlaštenja visoki predstavnik meĊunarodne zajednice (OHR) je donio

800 odluka do 2009. godine. 6 Visoki predstavnik meĊunarodne zajednice je od 1997. do 2009. nametnuo 145 zakona.

Vidi šire: Pejanović, Mirko (2015) Država Bosna i Hercegovina i demokratija, University

press, Sarajevo, str. 236. 7 „Parlamentarna skupština, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo te svi

subjekti odbrane u okviru vlastite ustavne i zakonske nadleţnosti, provest će potrebne

aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo NATO-a” (podvukao M. P.), Zakon o

odbrani Bosne i Hercegovine, ĉlan 84, „Sluţbeni glasnik BiH“, br. 88/05.

6

2) Strategijsko opredjeljenje Bosne i Hercegovine za integraciju u

Evropsku uniju i NATO savez

Dejtonskim mirovnim sporazumom je uspostavljen mir u Bosni i

Hercegovini. Ali, u istorijskom kontekstu, mir u Bosni i Hercegovini je

uspostavljen i dalje se uĉvršćuje posredstvom angaţovanja institucija

meĊunarodne zajednice i bosanskohercegovaĉkih demokratskih snaga.

IzvoĊenje društveno-istorijskog projekta integracije drţave Bosne i

Hercegovine u evroatlantske institucije daje novu osnovu za stabilnost mira.

Unutar odvijanja procesa integracije u Evropsku uniju i NATO savez izvode

se reforme kojima se usvajaju evropski standardi preuzimanjem evropskih

vrijednosti i evropske pravne steĉevine. Cilj tih reformi je stabilizacija mira u

postkonfliktnom društvu, ekonomski razvoj i jaĉanje institucija drţave Bosne

i Hercegovine do njene samoodrţivosti. Dostići samoodrţivost za Bosnu i

Hercegovinu znaĉi uspostaviti pravnu drţavu i vladavinu prava na svim

nivoima drţavne organizacije, od lokalnog do drţavnog.

Ovi ciljevi pretpostavljaju strateško opredjeljenje drţave Bosne i

Hercegovine u izvoĊenju i ostvarivanju procesa integracije u Evropsku uniju

i NATO savez. Ovu vrstu opredjeljenja Parlamentarna skupština i

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine definisali su odgovarajućim odlukama i

programima tokom 1999. i 2000. godine. Parlamentarna skupština Bosne i

Hercegovine je definisala strategiju izvoĊenja reformi radi pribliţavanja

Bosne i Hercegovine za ĉlanstvo u Evropskoj uniji. Predsjedništvo Bosne i

Hercegovine je usvojilo principe spoljne politike u dokumentu pod naslovom

Opći pravci i prioriteti za provoĊenje vanjske politike.8 U glavnim

odrednicama spoljne politike posebno mjesto ima integracija Bosne i

Hercegovine u evroatlantske institucije: EU i NATO savez.

Usvajanjem Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine i formiranjem

jedinstvenih oruţanih snaga Bosna i Hercegovina je ušla u proces integracije

u NATO savez, zapravo evroatlantski sigurnosni sistem. Najprije je

razvijeno partnerstvo za mir. Potom je Bosna i Hercegovina pozvana da

pristupi Akcionom planu za ĉlanstvo u NATO savezu (MAP). Zbog sporog

ispunjavanja jednog od uslova iz Akcionog plana za ĉlanstvo u NATO

savezu još uvijek, a to je do kraja 2017. godine, Bosna i Hercegovina nije

pristupila Akcionom planu za ĉlanstvo. Rijeĉ je o uknjiţbi vojne imovine na

8 Ovaj dokument Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je usvojilo 21. marta 2003. godine.

Vidi: http://www.predsjednistvobih.ba/vanj/default.aspx?id=13612&langTag=bs-BA.

7

drţavno Ministarstvo odbrane. To je preduslov za aktivaciju Akcionog plana

za ĉlanstvo (MAP). “Ja ne sumnjam da ćemo ga uskoro aktivirati”.9

U odvijanju procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju

znaĉajan uspjeh je bilo potpisivanje Sporazuma o pridruţivanju i stabilizaciji

sa Komisijom Evropske unije 2008. godine. MeĊutim, Sporazum o

stabilizaciji i pridruţivanju nije ratifikovan u institucijama Evropske unije

sve do 2015. godine i to zbog neprovoĊenja presude Evropskog suda za

ljudska prava u predmetu „Sejdić-Finci“ od 2009. do 2014. godine.10

Do obrta dolazi 2015. godine kada se, na temelju zajedniĉke inicijative

Savezne Republike Njemaĉke i Velike Britanije, mijenja pristup institucija

Evropske unije prema Bosni i Hercegovini u odnosu na odvijanje procesa

integracije u Evropsku uniju.11

Suštinu njemaĉko-britanske inicijative ĉini novi odnos institucija Evropske

unije prema problemu integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.

Umjesto politiĉkih pitanja o kojima ne postoji konsenzus vladajućih

parlamentarnih stranaka, kao što je provoĊenje presude Evropskog suda za

ljudska prava, zapravo promjene Ustava Bosne i Hercegovine, u prvi plan su

došla pitanja ekonomskog i socijalnog razvoja. Od svih stranaka, i vladajućih

i opozicionih, prihvaćena je Reformska agenda kojom se pokreću reforme u

sferi društveno-ekonomskog razvoja, posebno u smanjenju nezaposlenosti.

Tokom 2016. godine podnesena je aplikacija za ĉlanstvo Bosne i

Hercegovine u Evropsku uniju. Nakon što je aplikacija ocijenjena

kredibilnom, Bosna i Hercegovina je krajem 2016. godine dobila upitnik

Evropske unije sa pitanjima na koja treba odgovoriti. Odgovori Bosne i

Hercegovine nisu završeni do novembra 2017. godine iako su bile procjene

9 Marina Pendeš, ministrica odbrane drţave BiH: Izjava za „OsloboĊenje” povodom posjete

Vojnog komiteta NATO saveza Bosni i Hercegovini, „OsloboĊenje”, 14. novembar 2017.

godine, str. 2. 10

Odluĉivanje o provoĊenju presude Evropskog suda za ljudska prava trajalo je cijeli mandat

Parlamentarne skupštine BiH 2010–2014. Do rješenja se nije došlo zbog toga što nije

postojao konsenzus izmeĊu vladajućih parlamentarnih stranaka (podvukao M. P.).Vidi šire:

Pejanović, Mirko (2015) Država Bosna i Hercegovina i demokratija, University press,

Sarajevo, str. 119. 11

Institucije Evropske unije: Evropska komisija, Vijeće Evropske unije i Evropski parlament,

odabrale su novi pristup kako bi se ubrzala integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju

(podvukao M. P.). Vidi šire: Pejanović, Mirko (2017) „Bosna i Hercegovina i geopolitiĉke

promjene u Evropi i svijetu na poĉetku XXI stoljeća“, u: Okrugli sto „Geopolitiĉke promjene

u svijetu i Evropi i poloţaj Bosne i Hercegovine“, Zbornik radova, Odjeljenje društvenih

nauka, knjiga 8, ANUBiH, Sarajevo, str. 50.

8

da će sve biti završeno do kraja ljeta 2017. Ali tokom 2017. godine dolazi do

politiĉkog neslaganja u funkcionisanju parlamentarne većine u

Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, što usporava provoĊenje

Reformske agende i odvijanje integracije Bosne i Hercegovine u EU.

Pod pretpostavkom da Evropska komisija prihvati odgovore Bosne i

Hercegovine na Upitnik EU, moguće je oĉekivati da tokom 2018. godine

Bosna i Hercegovina dobije status kandidata za ĉlanstvo u Evropskoj uniji.

3) Kako ubrzati integraciju drţave Bosne i Hercegovine u

Evropsku uniju

Pitanje svih pitanja postaje: „Da li je moguće ubrzanje integracije Bosne i

Hercegovine u Evropsku uniju?“

Od 2012. godine bitno se mijenjaju geopolitiĉka kretanja u Evropi i svijetu.

Islamska drţava formirana na prostoru Bliskog istoka pojaĉala je opasnost od

globalnog terorizma. Te opasnosti su viĊene u evropskim drţavama:

Francuskoj, Njemaĉkoj, Belgiji, Švedskoj i drugim. Teroristiĉki akt nad

dvojicom pripadnika Oruţanih snaga BiH izveden je u Bosni i Hercegovini

potkraj 2016. godine. Val izbjeglica usljed rata u Siriji i Libiji doveo je do

poremećaja u jedinstvu ĉlanica Evropske unije u odnosu na prihvat

izbjeglica. Rast snaga desnice i populizma u evropskim zemljama prijeti da

ugrozi razvoj i jaĉanje institucija Evropske unije.

Interes za Bosnu i Hercegovinu raste od Ruske Federacije i Republike

Turske. Rast uticaja i Ruske Federacije i Republike Turske moţe dovesti do

novih negativnih društvenih posljedica na geopolitiĉki poloţaj Bosne i

Hercegovine i time ugroziti dinamiku integracije Bosne i Hercegovine u EU

i NATO savez.

Nove geopolitiĉke silnice direktno utiĉu na poloţaj Bosne i Hercegovine, a

posebno na njeno jedinstvo i snagu da provodi reforme i ubrzava integraciju

u Evropsku uniju i NATO savez. Radikalna promjena Republike Srpske

prema integraciji Bosne i Hercegovine u NATO savez ne samo da ugroţava

drţavno jedinstvo u procesu evroatlantskih integracija već ugroţava mjesto

Bosne i Hercegovine u evroatlantskom sigurnosnom sistemu.

U odnosu na geopolitiĉke promjene u svijetu i Bosni i Hercegovini u drugoj

deceniji XXI stoljeća postoji opasnost da geopolitiku oblikovanu Dejtonskim

mirovnim sporazumom i geopolitiku utemeljenu na integraciji BiH u

9

evroatlantske institucije mogu potisnuti nove geopolitiĉke silnice. Neke do

tih geopolitiĉkih silnica, posebno one u kontekstu djelovanja Ruske

Federacije unutar Bosne i Hercegovine, ohrabruju snage secesionizma i

destrukcije drţave Bosne i Hercegovine. Te snage osporavaju rad i jaĉanje

institucije drţave Bosne i Hercegovine. Osporavaju i strateška opredjeljenja

drţave za ĉlanstvo u NATO savezu.12

Akter tog osporavanja je Savez

neovisnih socijaldemokrata kao vladajuća stranka u Republici Srpskoj u

posljednjih deset godina i to u liderstvu Milorada Dodika koji je sa

socijaldemokratske opcije do 2006. godine prešao na opciju nacionalizma i

etniĉkog separatizma.

Zbog svih novih geopolitiĉkih kretanja integracija Bosne i Hercegovine u EU

i NATO savez treba dobiti nove podrške i dinamiku u institucijama Evropske

unije i NATO saveza. Zapravo, nuţno je da Evropska unija posredstvom

svog specijalnog predstavnika za provoĊenje Dejtonskog mirovnog

sporazuma uspostavi novu agenda reformi koje valja ubrzano provesti u

Bosni i Hercegovini. Te reforme bi ĉinile jedinstvenu agendu u djelovanju

specijalnog predstavnika Evropske unije i parlamentarnih i izvršnih tijela

Bosne i Hercegovine: Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara. Uz

sve ovo, nuţno je uspostaviti novi vid moderacije na nivou institucija

Evropske unije u provoĊenju integracijskog procesa za ĉlanstvo Bosne i

Hercegovine u EU. Ta moderacija bi bila voĊena autoritetom

potpredsjednika Evropske komisije za vanjsku politiku i sigurnost i

komesara za proširenje EU. Ovaj vid angaţovanja institucija EU javlja se

kao najvaţnija pretpostavka za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u

Evropsku uniju. Pojaĉano angaţovanje institucija EU na ubrzanju integracija

BiH u ĉlanstvo EU moţe prevenirati negativno djejstvo uticaja koji dolaze

po osnovu geopolitiĉkih interesa Ruske Federacije i Republike Turske. Valja

imati u vidu da je Bosna i Hercegovina postratno i postkonfliktno društvo.

Njene institucije su i nestabilne i nemoćne usljed nepostojanja unutrašnjeg

politiĉkog konsenzusa vladajućih stranaka. Posredovanje putem moći

institucija Evropske unije moţe ubrzati izvoĊenje reformi i pribliţiti Bosnu i

Hercegovinu u ĉlanstvo EU. Tu ulogu Evropska unija ima na temelju

ovlaštenja za provoĊenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u izgradnji mira.

Drugu najvaţniju pretpostavku za ubrzanje integracije drţave Bosne i

Hercegovine u Evropsku uniju ĉini mogućnost uspostavljanja široke koalicije

parlamentarnih stranaka za evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu

12

Posljednja manifestacija osporavanja strateškog opredjeljenja Bosne i Hercegovine za

integraciju u NATO savez izvedena je proglašenjem Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i

proglašenju vojne neutralnosti RS u Narodnoj Skupštini RS, „OsloboĊenje”, 19. oktobar

2017.

10

nakon parlamentarnih izbora 2018. Sve od 1996. godine Bosna i

Hercegovina ima problema u pogledu formiranja parlamentarne većine i

stabilne vlade. O mnogim pitanjima drţavnog razvoja ne postoji konsenzus

izmeĊu vladajućih parlamentarnih stranaka, a posebno u pitanju izgradnje

pravne drţave i razvoja drţavnosti BiH.

Model široke koalicije za evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu

pretpostavlja da osnova koalicionog sporazumijevanja pobjedniĉkih stranaka

bude zajedniĉki cilj: ubrzanje integracije drţave Bosne i Hercegovine u

Evropsku uniju. Socijalna osnova za ovakav zajedniĉki cilj je postojanje

volje preko 75% graĊana da njihova zemlja postane ĉlanica Evropske unije.

U tu široku koaliciju na osnovi sveopšteg sporazuma stranaka mogle bi ući

one parlamentarne stranke koje na izborima 2018. godine osvoje 10% i više

glasova u izbornom tijelu.

Široka koalicija za evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu uz podršku

institucija Evropske unije i pojaĉanu moderaciju za provoĊenje reformi

mogla bi u narednih pet do sedam godina (a to je do 2025. godine) dovesti

Bosnu i Hercegovinu do ispunjavanja uslova i dobijanja poziva za ĉlanstvo u

Evropskoj uniji.

Na ovaj naĉin voĊeno ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku

uniju dovest će do novih pozitivnih ekonomskih, politiĉkih i sigurnosnih

kretanja, jer odvijanje procesa evroatlantskih integracija za Bosnu i

Hercegovinu znaĉi i podizanje unutrašnje integracije BiH na viši nivo.

Ojaĉala bi volja graĊana i odgovornost aktera civilnog društva kao i

politiĉkih stranaka da se osigura geopolitika evropske i evroatlantske

integracije drţave BiH. U suprotnom mogu nastupiti novi procesi

dezintegracije drţave Bosne i Hercegovine na etniĉkoj osnovi, što ne

iskljuĉuje meĊunacionalne konflikte i ugroţavanje mira u Bosni i

Hercegovini. U ovom kontekstu moţe biti dovedena u pitanje i misija

meĊunarodne zajednice i Evropske unije u izgradnji mira u Bosni i

Hercegovini. U ovom kontekstu postoji i nuţnost reafirmacije uloge

meĊunarodne zajednice, posebno uloge OHR-a – visokog predstavnika

meĊunarodne zajednice u provoĊenju reformi i izgradnji mira u Bosni i

Hercegovini.

11

4) Pretpostavke za očuvanje i učvršćenje mira u Bosni i Hercegovini i

članstvo BiH u NATO savezu

GraĊani Bosne i Hercegovine su privrţeni oĉuvanju mira i meĊuetniĉke

tolerancije. Svjesni su da njihovo ţivljenje u miru omogućuje napredak u

socijalnom razvoju, napredak u svim oblastima ljudske djelatnosti. Zbog

toga natpoloviĉna većina graĊana podrţava integraciju drţave Bosne i

Hercegovine u Evropsku uniju.13

Ali mir je nešto što ljudi stvaraju i

odrţavaju u realnim socijalnim, ekonomskim i politiĉkim odnosima. Odnose

graĊana i njihovih organizacija i institucija usmjeravaju vladajuće politiĉke

stranke – stranke koje imaju izbornu moć u entitetskim i drţavnom

parlamentu. Budući da vladajuće parlamentarne stranke zbog dominacije

etnopolitika u njihovom djelovanju ne uspijevaju izgraditi konsenzus o

reformama i ubrzanju integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i

NATO savez, otvara se pitanje kako meĊunarodna zajednica moţe svojim

angaţovanjem zaustaviti politiĉke aktere i politiĉke procese koji ugroţavaju

mir u Bosni i Hercegovini.

Mir u Bosni i Hercegovini je i nakon 22 godine od Dejtonskog mirovnog

sporazuma krhak i nestabilan. Glavna pretpostavka za uĉvršćenje mira u

drţavi Bosni i Hercegovini sadrţana je u ubrzanom odvijanju procesa

integracije u Evropsku uniju i NATO savez. Dovršavanjem integracijskog

procesa Bosna i Hercegovina postaje i pravna i samoodrţiva drţavna

zajednica. Ona to postaje sticanjem ĉlanstva u evroatlantskim institucijama i

ukljuĉivanjem u evroatlantski sigurnosni sistem.

Prema tome, proces integracije drţave Bosne i Hercegovine u NATO savez

kao sjevernoatlantski sigurnosni sistem znaĉi globalni okvir koji će sprijeĉiti

novonastajuće geopolitiĉke silnice uperene protiv prijema BiH u ĉlanstvo

NATO saveza i silnice koje vode ka destrukciji drţave Bosne i Hercegovine.

NATO za Bosnu i Hercegovinu nije isto što je za druge zemlje Zapadnog

Balkana. Bosna i Hercegovina je izašla iz rata u kome je bilo masovno

stradanje civila, ukljuĉujući i genocid nad Bošnjacima u gradu Srebrenici.

NATO je na temelju Opšteg mirovnog sporazuma za mir, zapravo

Dejtonskog mirovnog sporazuma, proveo mirovni plan u vojnom aspektu.

NATO je tako dobio ulogu globalnog garanta mira u Bosni i Hercegovini.

Oruţane snage Bosne i Hercegovine nastale ujedinjavanjem entitetskih

vojski prošle su, uz pomoć NATO saveza, osposobljavanje za uĉešće u

13

Vidi šire: Put BiH prema EU i NATO-u najsnaţnija su dva strateška pitanja, Izvještaj sa 3.

NATO-ove škole, „Veĉernji list“, 11. studeni, 2017, str. 9.

12

mirovnim vojnim misijama14

u svijetu: u zemljama Azije i Afrike. Svoju

ulogu u zaštiti i uĉvršćenju mira u Bosni i Hercegovini, u okviru ovlaštenja

za provoĊenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, NATO savez proširuje

izvoĊenjem integracije drţave Bosne i Hercegovine u sjevernoatlantski

sigurnosni sistem.

U tom pravcu je veoma uspješno prošla faza integracije BiH u NATO u

okviru partnerstva za mir. Nakon toga je zapoĉeo proces ispunjavanja uslova

za pristupanje Akcionom planu za ĉlanstvo u NATO savezu. Vaţan uslov

koji se ispunjava odnosi se na uknjiţbu perspektivne vojne imovine na

Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine. Dvije trećine nepokretne

perspektivne imovine već su uknjiţene u Federaciji Bosne i Hercegovine na

Ministarstvo odbrane BiH. Pravnu destrukciju za uknjiţbu vojne imovine

koja dolazi iz Republike Srpske svojim odlukama već je osporio Ustavni sud

Bosne i Hercegovine.

Posmatrajući meĊunarodni kontekst izgradnje mira u Bosni i Hercegovini,

zemlje ĉlanice NATO saveza bi mogle izgraditi, u cilju oĉuvanja mira u

Bosni i Hercegovini, konsenzus da Bosna i Hercegovina u prvoj polovini

2018. dobije aktivacije Akcionog plana za ĉlanstvo.15

Demokratska tijela drţave Bosne i Hercegovine bi nakon aktiviranja

Akcionog plana za ĉlanstvo (MAP) zajedno sa štabom NATO saveza u

Sarajevu na nov naĉin razvijali partnerstvo sa graĊanima i njihovim

udruţenjima na projektu „NATO savez – garant mira u Bosni i

Hercegovini”. Takvom projektu potporu bi dali: OSCE, mediji, akademska

zajednica, organizacije civilnog društva i sve demokratske politiĉke snage.

Vaţnu ulogu imale bi i vjerske zajednice.16

Kretanje ka ĉlanstvu Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju glavni oslonac

ima u globalnoj sigurnosti. Tu sigurnost omogućuje ubrzano ispunjavanje

uslova za ĉlanstvo Bosne i Hercegovine u NATO savezu.

Odlaganje prijema Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo NATO saveza moţe

znaĉiti veliku prijetnju oĉuvanju i uĉvršćenju mira u Bosni i Hercegovini.

14

„Jedno od velikih dostignuća Ministarstva odbrane BiH je sudjelovanje u mirovnim

misijama (…)”. Vidi: Marina Pendeš: Izjava za „OsloboĊenje” povodom dolaska Vojnog

komiteta NATO saveza u BiH, „OsloboĊenje”, Sarajevo, 14. novembar, 2017, str. 2. 15

Vidi šire: Marina Pendeš, ibid. 16

„Nakon aktiviranja MAP-a za ĉlanstvo u NATO-u, pred nas će se staviti, uvjetno reĉeno,

nove zadaće baš kao kada je u pitanju EU (…)” (podvukao M. P.). Vidi: Marina Pendeš:

Izjava za „OsloboĊenje”, „OsloboĊenje”, 14. novembar, 2017, str. 2.

13

Prisustvo i angaţovanje NATO saveza na oĉuvanju mira u Bosni i

Hercegovini znaĉi istovremeno odvraćanje radikalnih nacionalistiĉkih

politiĉkih snaga da destruiraju integritet i suverenitet drţave Bosne i

Hercegovine i mir u ovoj zemlji.

5. Zaključak

Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. uspostavljen je mir u Bosni i

Hercegovini. Implementacija mira odvija se posredstvom angaţovanja

meĊunarodne zajednice i demokratskih institucija Bosne i Hercegovine.

Istovremeno, Dejtonski mirovni sporazum je stvorio osnovu za istorijski

proces integracije drţave Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO

savez.

U mjeri u kojoj se odvija uspješna integracija drţave Bosne i Hercegovine u

evroatlantske institucije, u toj mjeri se uspostavlja i unutarnja integracija

drţave Bosne i Hercegovine i uĉvršćuje mir u njoj.

Uĉvršćivanje i izgradnja mira u Bosni i Hercegovini prate zastoji uslovljeni

etnonacionalistiĉkim politikama vladajućih stranaka koje svojim programima

negiraju drţavnost Bosne i Hercegovine i zajedniĉki ţivot i ravnopravnost

naroda, podrivaju mogućnost unutrašnje integracije drţave Bosne i

Hercegovine i njenu integraciju u Evropsku uniju i NATO savez. Od 2006.

godine Stranka nezavisnih socijaldemokrata u liderstvu Milorada Dodika

negira opstojnost institucija drţave Bosne i Hercegovine, a time i opstojnost

drţave Bosne i Hercegovine. Najnovije odluke Narodne skupštine RS o

vojnoj neutralnosti imaju za cilj da se zaustavi integracija drţave Bosne i

Hercegovine u sjevernoatlantski sigurnosni sistem.

Strateško opredjeljenje Bosne i Hercegovine za integraciju u Evropsku uniju

i NATO savez naspram izgradnje mira za sve graĊane Bosne i Hercegovine

nema alternativu. Izgradnja mira u Bosni i Hercegovini unutar procesa

integracija u evroatlantske institucije dovodi Bosnu i Hercegovinu do njene

samoodrţivosti kao politiĉke zajednice.

Zbog promjene geopolitiĉkih kretanja u svijetu i Evropi nuţno je promijeniti

pristup meĊunarodne zajednice i Evropske unije u smislu stvaranja

pretpostavki za ubrzavanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju

i NATO savez.

14

Ubrzavanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju svoje

pretpostavke ima u sljedećem:

a) podizanju moderacije integracijskog procesa za Bosnu i

Hercegovinu na najviši nivo evropskih institucija: Evropsku komisiju i

Vijeće Evropske unije. Rijeĉ je o tome da je Bosna i Hercegovina

postkonfliktno društvo i da Evropska unija prema izgradnji mira u Bosni i

Hercegovini ima ulogu koja je utemeljena Dejtonskim mirovnim

sporazumom. Mir u Bosni i Hercegovini je sastavni dio mira u Evropi. Na

temelju ovlaštenja iz Dejtonskog mirovnog sporazuma svi visoki

predstavnici meĊunarodne zajednice u BiH bili su iz Evropske unije od 1996.

godine: Karl Bilt, Karl Vestendorp, Wolfgang Petriĉ, Pedi Ešdaun, Švarc

Šiling, Miroslav Lajĉak i Valentin Insko u današnjem vremenu;

b) uspostavljanju široke koalicije parlamentarnih stranaka za

evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu nakon parlamentarnih izbora

2018. Jedan oblik široke koalicije stranaka imala je Republika Slovenija u

pristupanju Evropskoj uniji. Zahvaljujući tome, Republika Slovenija je do

prijema u ĉlanstvo EU 2004. godine imala veoma uspješan proces

provoĊenja reformi za postizanje ĉlanstva u EU.

Zbog jaĉanja nacionalizma, posebno u obliku etnoseparatizma, moţe doći do

usporavanja i spreĉavanje ukljuĉivanja Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo u

NATO savezu, a time i do ugroţavanja mira. Uslovi za uĉvršćenje mira u

Bosni i Hercegovini povezani su sa ubrzavanjem integracije Bosne i

Hercegovine u NATO savez. Vodeće i najuticajnije zemlje ĉlanice NATO

saveza su pozvane da ubrzaju aktivaciju Akcionog plana za ĉlanstvo (MAP)

za Bosnu i Hercegovinu kako bi proces integracije Bosne i Hercegovine u

NATO savez dobio novu dinamiku. To je istovremeno najpouzdaniji put

kojim će se sprijeĉiti negativne geopolitiĉke silnice koje mogu ugroziti mir u

Bosni i Hercegovini.

15

6. Literatura

1. Filipović, Muhamed (1997) Bosna i Hercegovina: Najvažnije

geografske, historijske, kulturne i političke činjenice, Compact,

Sarajevo.

2. http://www.predsjednistvobih.ba/vanj/default.aspx?id=13612&langTag

=bs-BA.

3. Lasić, Mile (2009) Europska unija: Nastanak, strategijske nedoumice i

integracijski dometi, Publishing, Sarajevo.

4. Lovrenović, Ivan (1997) Unutarnja zemlja, Durieux, Zagreb.

5. „OsloboĊenje“, 11. 11. 2017.

6. Pejanović, Mirko (2015) Država Bosna i Hercegovina i demokratija,

University press, Sarajevo.

7. Pejanović, Mirko (2012) Ogledi o državnosti i političkom razvoju

Bosne i Hercegovine, Šahinpašić, Sarajevo, Zagreb.

8. Pendeš, Marina: Izjava, „OsloboĊenje” Sarajevo, 14. novembar 2017.

9. „Veĉernji list“, 11. 11. 2017.

10. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine, „Sluţbeni glasnik BiH“, br.

88/05.

11. Zbornik radova „Geopolitiĉke promjene u Evropi i svijetu na poĉetku

XXI stoljeća, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 8, ANUBiH,

Sarajevo, 2017, str. 50.

16

17

Članci / Articles

18

19

Prof. dr. Smail Čekić

Univerzitet u Sarajevu

Fakultet političkih nauka / Faculty of Political Sciences

Institut za istraţivanje zločina protiv

čovječnosti i meĎunarodnog prava / Institute for Research of

Crimes against Humanity and International Law

UDK UDK 341.485 (497.6) „19“

Izvorni naučni članak

NAMJERA, CILJEVI, ZADACI, ORGANIZACIJA, MJESTO I

ULOGA JEDINSTVENE VOJSKE SRJ – VOJSKE JUGOSLAVIJE

/„VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE” /„SRPSKE VOJSKE KRAJINE”,

DE IURE I DE FACTO ORGANA DRŢAVE SAVEZNE REPUBLIKE

JUGOSLAVIJE, U (IZ)VRŠENJU GENOCIDA

U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI

(Nastavak)

INTENTION, OBJECTIVES, ORGANIZATION, TASKS AND THE

ROLE OF CONSOLIDATED – FRY - RUMP YUGOSLAVIA

ARMY/“THE REPUBLIC OF SRPSKA ARMY” / “REPUBLIC OF

SERBIAN KRAJINA ARMY”, DE IURE AND DE FACTO OF

FEDERAL REPUBLIC OF YUGOSLAVIA STATE ORGAN, IN

GENOCIDE IN THE REPUBLIC OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

(Continued)

Sažetak

Srbija i Crna Gora/Savezna republika Jugoslavija i Republika Hrvatska su krajem

XX stoljeća protiv Republike Bosne i Hercegovine vodile osvajački, agresorski rat i

izvršile brojne oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući

i genocid nad Bošnjacima, pripadnicima nacionalne, etničke i vjerske grupe kao

takve. U tom ratu ključnu ulogu imala je Srbija i Crna Gora/Savezna republika

Jugoslavija, posebno njene oružane snage (JNA/VJ/„Vojska Republike

Srpske‖/„Srpska vojska krajine‖, specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih

poslova Republike Srbije i druge oružane jedinice). Polazeći od navedenih

činjenica, u ovom tekstu razmatra se izrazito složen, naučni i društveni problem.

20

Ključne riječi: Republika Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora/Savezna

republika Jugoslavija, agresija, osvajački rat, genocid, JNA/Vojska

Jugoslavije/„Vojska Republike Srpske‖/„Srpska vojska krajine‖

Summary

Near the end of the 20th century, Serbia and Montenegro / the Rump Yugoslavia

conducted an invasive, aggressive war against the Republic of Bosnia and

Herzegovina and Republic of Croatia¸, committed numerous forms of crimes

against humanity and international law, including the genocide against Bosniaks,

members of the national, ethnic and religious groups such. In that war, Serbia and

Montenegro/the Rump Yugoslavia played a key role, especially its armed forces

(YPA/YA/ ―Republika Srpska Army‖/‖Serbian Krajina Army―, special units of the

Ministry of Internal Affairs of the Republic of Serbia and other armed units).

Starting from the above facts, this article deals with the extremely complex,

scientific and social problem.

Key words: Republic of Bosnia and Herzegovina, Serbia and Montenegro/Rump

Yugoslavia, aggression, war of conquest, genocide, YPA / Yugoslav Army/‖Army of

the Republic of Srpska‖/ ―Serbian Krajina Army‖.

Savezna republika Jugoslavija je, tvrdi general Perišić, „za avgust /1994.

godine/ isplatila 3 miliona 88 hiljada za 30. kadrovski centar, a za 40.

centar 768.384 dinara, bruto.” Do 31. augusta „ukupno je isplaćeno 9

miliona i 567 hiljada, a do kraja godine treba 5 i nešto miliona.”1

Na 32. sjednici Vrhovnog saveta odbrane 1. februara 1995. pod prvom

taĉkom dnevnog reda („Status profesionalnih vojnih lica u 30.

kadrovskom centru”) uvodne napomene („o statusu profesionalnih vojnih

lica i civilnih lica u 30. kadrovskom centru”) „dao je predsednik Zoran

Lilić, a potom detaljnije obrazloţio general Perišić.”2 Na kraju rasprave u

kojoj su, pored Zorana Lilića, uĉestvovali Slobodan Milošević, Momir

Bulatović, Pavle Bulatović i Momĉilo Perišić, Vrhovni savet odbrane je

zakljuĉio:

1 Isto.

2 AIIZ, inv. br. 2-5096, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savjet odbrane, Sp Br. 2-4,

15. februar 1995, Beograd, odbrana, sluţbena tajna, strogo poverljivo, zapisnik sa trideset

druge sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 1. februara 1995. godine. Sa navedene

sjednice Vrhovnog saveta odbrane Savezne republike Jugoslavije „stenografske beleške

nisu voĎene” (isto).

21

„1. da se poveća pomoć porodicama profesionalnih vojnih lica i

civilnih lica u 30. kadrovskom centru do nivoa plata odgovarajućeg čina,

odnosno stručne spreme u Vojsci Jugoslavije.“3 Isplata „navedenih

novčanih primanja ovlašćenim licima (članovima porodica) vršiće se

preko Računovodstvenog centra Saveznog ministarstva za odbranu”;

„2. Da se primi na školovanje 480 slušalaca iz 30. i 40.

kadrovskog centra u vojne škole i akademije Vojske Jugoslavije (348 iz

30. i 132 iz 40. kadrovskog centra) u koju svrhu obezbijediti oko dva

miliona dinara za školsku 1995/96. godinu.”4

U 30. kadrovskom centru Generalštaba Vojske Jugoslavije je, prema izjavi

predsjednika Savezne republike Jugoslavije Zorana Lilića, na sjednici

Vrhovnog saveta odbrane 5. septembra 1996. bilo „10 hiljada ljudi”.5

I „veliki broj starešina, posebno kvalitetnih nastavnika, upućen je po

članu 271. Zakona o sluţbi u OS /oruţanim snagama/ na izvršavanje

ratnih zadataka u vojskama RS i RSK.” Zahtjev „za upućivanjem

dodatnih kontigenata oficira i dalje pristiţu /krajem septembra 1993/ od

Personalne uprave GŠ (30. 09. treba uputiti novih 18 oficira i podoficira

raznorodnih specijalnosti u Vojsku RSK).“6

Ocjenjujući „izvršenje ratnih zadataka” svojih starješina, u „zoni

borbenih dejstava”, u „oruţanim akcijama” u Republici Bosni i

Hercegovini i protiv nje, ukljuĉujući i u genocidu nad Bošnjacima,

Generalštab Vojske Jugoslavije je bio veoma zadovoljan realizacijom

navedenih zadataka, jer „sve upućene starešine časno izvršavaju svoje

zadatke na terenu i sigurno da je potreba za njima i dalje velika.”7

Generalštab Vojske Jugoslavije je u „Vojsku Republike Srpske”, „na

izvršavanju ratnih zadataka”, redovno upućivao i druge pripadnike Vojske

Jugoslavije. Tako je u „izvršavanju zadataka u zoni borbenih dejstava” –

u Republici Bosni i Hercegovini, pored pripadnika Vojne pošte 3001

Beograd (30. kadrovski centar Generalštaba Vojske Jugoslavije), bilo oficira

i iz drugih jedinica Vojske Jugoslavije, kao što su, primjera radi, Vojna pošta

3 Isto.

4 Isto.

5 AIIZ, inv. br. 3735-2, Predsjednik Savezne republike Jugoslavije, Vrhovni savet odbrane,

odbrana, sluţbena tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa 56. sednice Vrhovnog

saveta odbrane odrţane 5. septembra 1996. godine. 6 ICTY, 06305917-06305918, uprava Centra vojnih škola VJ, Pov. br. 37-39, 23. septembar

1993, naĉelniku GŠ VJ, Kabinet, Pitanja za sastanak NGŠ i komandanata GŠ vojski RS i

RSK – dostavlja. 7 Isto.

22

1144 Beograd (pukovnik dr. Slobodan Došić) i Vojna pošta 5542 Uţice

(potporuĉnik Slobodan Gaborović).8

Vojska Jugoslavije je 30. i 40. kadrovski centar snabdijevala i popunjavala

naoruţanjem i vojnom opremom. Tu ĉinjenicu, pored ostalog, potvrĊuje i

naredba predsjednika Savezne republike Jugoslavije od 18. februara 1994.

prema kojoj je naĉelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije bio ovlašten „da

potrebe kadrovskih centara usklaĎuje s mogućnostima VJ i da reguliše

dostavljanje oruţja i vojne opreme u kadrovske centre.”9

Profesionalni vojnici Vojske Jugoslavije – pripadnici Vojske Jugoslavije

(profesionalni oficiri, profesionalni podoficiri, oficiri po ugovoru, podoficiri po

ugovoru i vojnici po ugovoru) „na formacijskom mestu u Vojsci

Jugoslavije”, po nareĊenju pretpostavljenog starješine – naredbom Personalne

uprave Generalštaba Vojske Jugoslavije, a u skladu sa Zakonom Vojske

Jugoslavije, upućivani su, rasporeĎivani, premještani i prekomandovani u

Republiku Bosnu i Hercegovinu, u drugu meĊunarodno priznatu drţavu, „na

privremeni rad”, „na izvršavanju ratnih zadataka” – u „Vojsku Republike

Srpske” („oni su u sastavu Vojske Jugoslavije, a mi smo ih privremeno

uputili u Republiku Srpsku”), gdje su od 1991. do 1995, kao pripadnici

„oruţanih snaga Jugoslavije” i pod komandom Vojske Jugoslavije,

uĉestvujući u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad

Bošnjacima, izvršavali ratne zadatke „u zoni borbenih dejstava”, „na

prostorima zahvaćenim borbenim dejstvima” i „u oruţanim akcijama na

prostorima bivše SFRJ”, za ĉije je aktivnosti, ukljuĉujući i zloĉin genocida nad

Bošnjacima, odgovorna Savezna republika Jugoslavija.10

8 AIIZ, inv. br. 142-10, Vojna pošta 7111 Han-Pijesak, Pov. br. 05/331-52, 13. decembar

1994, uverenje; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv

Momĉila Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 1610; ICTY, 04323143. 9 ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Perišića,

Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 786. 10

AIIZ, inv. br. 10-18, Komanda Drinskog korpusa, Pov. br. 4/3-4, 10. novembar 1992,

Glavnom štabu VRS, Podaci o upućivanju starješina po članu 271. Zakona; AIIZ, inv. br.

10-19, Spisak starješina koji su došli iz Vojske SRJ po članu 271; AIIZ, inv. br. 10-29,

Komanda 1. podrinjske lpbr, Str. pov. br. 05-60-1-/93, 2. februar 1993, Saveznom

sekretarijatu za narodnu odbranu Beograd, Spisak starješina upućenih iz Savezne vojske u 1.

podrinjsku lpbr; AIIZ, inv. br. 10-30, Komanda 1. zvorniĉke lake pešadijske brigade, Pov. br.

05-40, 8. februar 1993, Komandi Drinskog korpusa; AIIZ, inv. br. 10-31, Spisak AVL i

vojnika po ugovoru iz Vojne pošte Han-Pijesak za februar 1993.; AIIZ, inv. br. 94-10,

Komanda Korpusa SJ VJ / Specijalne jedinice Vojske Jugoslavije, prim. S. Ĉ., poverljivo

broj 623-2, od 2. marta 1994, Generalštabu Vojske Jugoslavije, Personalna uprava,

Upućivanje profesionalnih podoficira na privremeni rad; AIIZ, inv. br. 109-10, Vojna pošta

7111, Han-Pijesak, Pov. br. 05/331-1/37, od 13. jula 1994, uverenje; AIIZ, inv. br. 129-10,

Krstić (Milorada) Radislav, pukovnik, Vojna pošta 7111, Han-Pijesak, 2. septembar 1994,

Vojnoj pošti 3001 Beograd, Priznanje staža osiguranja u dvostrukom trajanju; AIIZ, inv. br.

23

Oficiri Vojske Jugoslavije su, prema izjavi Momira Bulatovića, predsjednika

Republike Crne Gore, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane Savezne

republike Jugoslavije 11. oktobra 1993. činili „elitu Vojske Republike

Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine; to su najistaknutiji oficiri.”11

Vojska Jugoslavije je svoje pripadnike, pripadnike 30. kadrovskog centra

Generalštaba Vojske Jugoslavije, na sluţbi u Vojnoj pošti 3001 Beograd

(„na formacijska mjesta u Vojsci Jugoslavije”), upućivala, rasporeĊivala,

premještala, postavljala i prekomandovala na odreĊene poloţaje i duţnosti u

„Vojsku Republike Srpske”. MeĊu ključnim oficirima Vojske Jugoslavije,

pripadnicima 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, bili su:

Ratko Mladić (komandant Glavnog štaba 30. kadrovskog centra

Generalštaba Vojske Jugoslavije, a formalno i komandant Glavnog štaba

„Vojske Republike Srpske”), Manojlo Milovanović, ĐorĊe Đukić, Radivoje

Miletić, Milan Gvero, Zdravko Tolimir, Milenko Ţivanović, Radislav Krstić,

Vinko Pandurević, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Vidoje Blagojević,

Dragan Jokić, Dragan Obrenović, Drago Nikolić, Svetozar Andrić, Stanislav

135-10, Vojna pošta broj 7111, Int. br. 05/2-443, 3. oktobar 1994. godine, Han-Pijesak,

uverenje; AIIZ, inv. br. 134-10, Vojna pošta 7581 Sokolac, Pov. br. 1566/2-94, 13. oktobar

1994, uverenje; AIIZ, inv. br. 133-10, Vojna pošta, Int. br. 05/331-43, 24. oktobar 1994,

Han-Pijesak, uverenje; AIIZ, inv. br. 141-10, Vojna pošta broj 7111, Pov. br. 05/331-52, 15.

decembar 1994, Han-Pijesak, uverenje; AIIZ, inv. br. 141-10, Vojna pošta 7111, Int. br.

05/2-578, 16. decembar 1994, Raĉunovodstvenom centru Ministarstva odbrane Beograd,

Rešenja na isplatu; AIIZ, inv. br. 138-10, Komanda Drinskog korpusa, Pov. br. 05/1-380, 12.

novembar 1994, Komandi 1. birĉanske brigade i drugima, Premeštaj vojnih obveznika; AIIZ,

inv. br. 10-19, Spisak starešina koji su došli iz Vojske SRJ po ĉl. 271; AIIZ, inv. br. 130-10,

Drinski korpus, Spisak profesionalnih oficira upućenih u Vojsku RS po članu 58. Zakona o

VJ; AIIZ, inv. br. 130-10, Vojna pošta broj 7111, Int. br. 05/2-381, 1. septembar 1994,

Raĉunskom centru MO Beograd, Rešenja za novčane naknade na realizaciju; AIIZ, inv. br.

123-10, Generalštab Vojske Jugoslavije, Sektor za popunu, mobilizaciju i sistemska pitanja,

Personalna uprava, Pov. br. 14-2640/830, 30. septembar 1994, Rešenje; AIIZ, inv. br. 3679-

2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savjet odbrane, stenografske beleške sa sednice

Vrhovnog saveta odbrane odrţane 2. juna 1993. godine; AIIZ, inv. br. 3683-2, Savezna

republika Jugoslavija, Vojska Republike Srpske, stenografske beleške sa 14. sednice

Vrhovnog saveta odbrane odrţane 11. oktobra 1993.; AIIZ, inv. br. 3735-2, predsjednik

Savezne republike Jugoslavije, odbrana, sluţbena tajna, strogo poverljivo, stenografske

beleške sa 56. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 5. septembra 1996. godine; AIIZ,

inv. br. 2-3599, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 11-5, 1.

oktobar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset sedme sednice Vrhovnog saveta odbrane

odrţane 27. septembra 1994, str. 2; AIIZ, inv. br. 2-3600, Savezna republika Jugoslavija,

Vrhovni savet odbrane, SP br. 12-11, 9. decembar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset osme

sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 2. novembra 1994, str. 4; S. Ĉekić, Agresija, str.

848-849; ICTY, 06115815 – 06115834, 06116526 i 06116530. 11

AIIZ, inv. br. 3683-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske

beleške sa 14. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 11. oktobra 1993.

24

Galić, Dragomir Milošević, Ĉedo Sladoje, Bogdan Subotić, Dušan

Kovaĉević i drugi.12

Navedene starješine Vojske Jugoslavije su, pored ostalog, nareĊivale,

podsticale, pomagale, podrţavale i vršile brojne oblike zloĉina protiv

ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava,13

ukljuĉujući i genocid nad Bošnjacima

(u svim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i sigurnim zonama

Ujedinjenih nacija).

Oficiri Vojske Jugoslavije, pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba

Vojske Jugoslavije, ĉinili su najvišu komandnu strukturu VRS. Ti oficiri

„su obuhvatali 'tvorce i izvršioce' kampanje VRS u BiH i bili su

odgovorni za zločine počinjene u Sarajevu i Srebrenici”14

i drugim

mjestima.

Savezna republika Jugoslavija je vodeće starješine Vojske Jugoslavije,

pripadnike 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, uputila,

rasporedila, premjestila, postavila i prekomandovala u VRS, gdje su

izvršavale „zadatke kontrole i zaštite teritorije SRJ” i, s tim u vezi,

uĉestvovale „u oruţanim akcijama” protiv Republike Bosne i Hercegovine,

pri ĉemu su, pored zloĉina protiv mira (agresije), odgovorne i za zloĉin

genocida nad Bošnjacima. To su: Ratko Mladić, Stanislav Galić, Dragomir

Milošević, Ĉedo Sladoje, Radivoje Miletić, Milan Gvero, Ljubiša Beara,

Radoslav Krstić, Vujadin Popović, Vidoje Blagojević, Vinko Pandurević,

Dragan Jokić, Dragan Obrenović, Drago Nikolić, Zdravko Tolimir, Milorad

Pelemiš, Radoslav Janković, Svetozar Kosorić i drugi.15

Pripadnici Vojske Jugoslavije, pripadnici 30. kadrovskog centra

Generalštaba Vojske Jugoslavije (Vojna pošta 3001 Beograd) bili su najviši

oficiri Glavnog štaba „Vojske Republike Srpske”, koji su izvršavali

nareĊenja Savezne republike Jugoslavije i, s tim u vezi, izvodili vojne

operacije u korist Savezne republike Jugoslavije. To su: Ratko Mladić

(faktiĉki komandant Glavnog štaba 30. kadrovskog centra Generalštaba

Vojske Jugoslavije, a formalno komandant Glavnog štaba VRS), Manojlo

Milovanović (naĉelnik štaba i zamjenik komandanta), Milan Gvero

(pomoćnik komandanta), ĐorĊe Đukić (pomoćnik komandanta), Zdravko

Tolimir (pomoćnik komandanta), Ljubiša Beara (naĉelnik bezbjednosti) i

Radivoje Miletić (naĉelnik Uprave za operativno-nastavne poslove).16

Pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije bili su,

takoĊer, na ključnim duţnostima u korpusima, brigadama, bataljonima i

12

ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila

Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 727, 793, 795, 797–801 i 1661–1662. 13

Isto. 14

Isto, paragraf 1603. 15


Isto, paragraf 1608.

25

četama na raznim komandnim nivoima „Vojske Republike Srpske” i svi

su odgovorni za genocid na podruĉju Sarajeva, sigurnoj zoni Ujedinjenih

nacija Srebrenici i drugim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i

drugim sigurnim zonama Ujedinjenih nacija. To su: Stanislav Galić,

Dragomir Milošević (komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS),

Milenko Ţivanović i Radislav Krstić (komandanti Drinskog korpusa),

Vujadin Popović (pomoćnik komandanta za bezbjednost u Drinskom

korpusu), Vinko Pandurević (komandant Zvorniĉke brigade), Dragan

Obrenović (naĉelnik štaba Zvorniĉke brigade)17

i mnogi drugi.

Ključni, vodeći i najistaknutiji oficiri Vojske Jugoslavije, „elita Vojske

Republike Srpske i Vojske Republike srpske krajine”, “skoro svi”, tvrdi

general Momĉilo Perišić, naĉelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, „imaju

drţavljanstvo SRJ”.18

Tako je, primjera radi, general Ratko Mladić,

komandant Glavnog štaba 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske

Jugoslavije, od 7. jula 1993. drţavljanin Republike Srbije, kada je na vlastiti

zahtjev od 26. januara 1993. primljen u drţavljanstvo Republike Srbije.19

Glavni štab „Vojske Republike Srpske” bio je de iure i de facto Glavni štab

30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, ĉiji je komandant

bio general Ratko Mladić, profesionalni oficir Vojske Jugoslavije.

General Ratko Mladić je bio faktiĉki i suštinski komandant Glavnog štaba

30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije u Beogradu, a

formalno komandant Glavnog štaba „Vojske Republike Srpske”, koji je

izvršavao nareĊenja Vojske Jugoslavije odnosno Savezne republike

Jugoslavije. On je 16. juna 1994, na osnovu ĉlana 136. Ustava Savezne

republike Jugoslavije (Službeni list SRJ, br. 1/92.) i ĉlana 46, stav 1. Zakona

o Vojsci Jugoslavije (Službeni list SRJ, br. 67/93. i 24/94.), ukazom broj 1/2

– 01-001/94-22 predsjednika Savezne republike Jugoslavije Zorana Lilića u

Vojsci Jugoslavije vanredno unaprijeĊen u ĉin generalpukovnika.20

Korpusi „Vojske Republike Srpske” i „Vojske Republike srpske krajine” bili

su vojne formacije 30. i 40. kadrovskog centra Generalštaba Vojske

Jugoslavije. Tako je, primjera radi, general Stanislav Galić, ratni zloĉinac, od

17

AIIZ, inv. br. 3719 – 2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,

stenografske beleške sa 37. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 13. juna 1995. godine;

ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Perišića,

Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 1608 i 1612–1613. 18

AIIZ, inv. br. 3735-2, predsjednik Savezne republikeJ, odbrana, sluţbena tajna, strogo

poverljivo, stenografske beleške Vrhovnog saveta odbrane odrţane 5. septembra 1996.

godine. 19

ICTY, 04662081, Ratko Mladić – MUP Srbije, Molba za izdavanje državljanstva SR

Jugoslavije; ICTY, 04662085, Rešenje, 7. juli 1993. 20

AIIZ, inv. br. 2-3246, Generalštab Vojske Jugoslavije, Beograd, Obaveštenje o promeni

poloţajne grupe za: Mladić (NeĎe) Ratka; AIIZ, inv. br. 2-3243, Ukaz br. 1/2-01-001/94-

22, predsjednika Savezne republike Jugoslavije od 16. juna 1994. godine.

26

12. augusta 1994. de iure i de facto „komandant korpusa KoV u 30.

kadrovskom centru Vojske Jugoslavije”,21

a formalno, zbog operativnog

maskiranja i prikrivanja (laţnog predstavljanja) stvarnog ĉinjeniĉnog stanja,

komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa „Vojske Republike Srpske”.

Tada je general Ratko Mladić, de iure i de facto komandant Glavnog štaba

30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, a samo formalno

komandant Glavnog štaba „Vojske Republike Srpske”, Vojnoj pošti 3001

Beograd (30. kadrovskom centru Generalštaba Vojske Jugoslavije) dostavio

predlog za prestanak profesionalne vojne službe generalu Galiću.22

Ukazom

predsjednika Savezne republike Jugoslavije broj 1/2 – 01 -001/94 - 39 od 30.

septembra 1994. Galiću je prestala profesionalna vojna sluţba.23

Rješenjem

Personalne uprave Generalštaba Vojske Jugoslavije, 3912-1, od 3. novembra

1994, Galić je razriješen od profesionalne vojne sluţbe sa 31. oktobrom

1994.24

General Dragomir Milošević, ratni zloĉinac, u svojstvu oficira JNA/Vojske

Jugoslavije i drţavljanina Srbije (Ub, Valjevo), na sluţbi u Vojnoj pošti

3001 Beograd, nalazio se na duţnosti „na prostoru zahvaćenom ratnim

dejstvima i u sastavu jedinice koja je izvršavala zadatke od 30. juna

1991. do 14. decembra 1995.” On je uĉestvovao u oruţanim akcijama

protiv Republike Bosne i Hercegovine „u odsudnim bitkama širom RS, a

posebno na sarajevskom delu fronta”, genocidu i drugim oblicima zloĉina

protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava. U neposrednom izvršenju zloĉina

u Bosni i Hercegovini Dragomir Milošević je, kao pripadnik 30. kadrovskog

centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, na službi u Vojnoj pošti 3001,

garnizon u Beogradu (na formacijskom mjestu u Vojsci Jugoslavije), bio na

dužnosti u „Vojsci Republike Srpske”, Vojna pošta 7598 Lukavica, Sarajevo

(komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa), gdje je 17. maja 1995. ranjen

„tokom izvoĎenja borbenih dejstava na objektu ’Bosut’ u širem rejonu

Zlatišta kod Sarajeva”. On je 10. septembra 1996. pokrenuo postupak

protiv Savezne republike Jugoslavije radi naknade štete po osnovu

ranjavanja. Milošević je, prema Presudi Drugog opštinskog suda u

Beogradu, od 9. jula 2001, „u vreme povreĎivanja bio profesionalni oficir

Vojske Jugoslavije, od koje je i primao svo vreme platu, te da je njegovo

učešće na ratištu u širem rejonu Zlatišta kod Sarajeva bilo svakako uz

saglasnost, odnosno saznanje Generalštaba Vojske Jugoslavije, jer bi u

protivnom bilo kakav neovlašćeni odlazak tuţioca/tj. Dragomira

21

ICTY, 06074148, Glavni štab Vojske Republike Srpske, Sektor za organizacijsko-

mobilizacijske i personalne poslove, Pov. br. 23/20-610, 12. august 1994, Predlog za

prestanak profesionalne vojne službe. 22

Isto. 23

ICTY, 06074063. 24

Isto.

27

Miloševića, kao profesionalnog oficira Vojske Jugoslavije na ratište u

drugu MeĎunarodno priznatu drţavu povlačilo prestanak radnog

odnosa, a takva mera tuţiocu nije izrečena od strane njegovih

pretpostavljenih, niti su u tom smislu do završetka rasprave pred ovim

sudom o istom pruţeni dokazi.” Stoga je Drugi opštinski sud u Beogradu

presudio da „u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuţene drţave

SRJ za štetu koju je tuţilac pretrpio i to po principu objektivne

odgovornosti na osnovu člana 174. Zakona o obligacionim odnosima, jer

je riječ o šteti nastaloj od opasne delatnosti.”25

Na hiljade pripadnika Vojske Jugoslavije sluţilo je u 30. i 40. kadrovskom

centru Vojske Jugoslavije, ukljuĉujući, pored ostalog, i glavne izvršioce

zloĉina u Sarajevu u opsadi i sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici jula

1995. Pripadnici 30. kadrovskog centra (Vojna pošta 3001) Generalštaba

Vojske Jugoslavije bili su najodgovorniji oficiri „Vojske Republike

Srpske”: generali Ratko Mladić, Radislav Krstić, Stanislav Galić, Dragomir

Milošević i drugi. Pripadnici Vojske Jugoslavije rasporeĊeni u kadrovske

centre izvršavali su „stavove i odluke Vrhovnog saveta odbrane Savezne

republike Jugoslavije” i imali (su) status pripadnika Vojske Jugoslavije:

dobijali su za „svo vreme tokom ratnih dejstava” svoje plaće, smještaj,

zdravstveno osiguranje, obrazovanje i druge beneficije, „kao i ono osoblje

VJ koje je radilo u SRJ”.26

Vojska Jugoslavije, ukljuĉujući i 30. i 40. kadrovski centar Generalštaba

Vojske Jugoslavije, uspješno je provodila odluke Vrhovnog saveta odbrane

Savezne republike Jugoslavije, a ne „Vrhovnog saveta odbrane” „Republike

Srpske” i/ili „Republike srpske krajine”.27

25

AIIZ, inv. br. 3679-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, odbrana,

vojna tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa sednice vrhovnog saveta odbrane

odrţane 2. juna 1993. godine; AIIZ, inv. br. 2-3242-3245, Okruţni sud u Beogradu, XIV-P-

br. 5410/99, 9. juli 2001, Presuda. 26

AIIZ, inv. br. 2-3597, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP Br. 8-2,

27. septembar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset četvrte sednice Vrhovnog saveta

odbrane odrţane 9. augusta 1994., str. 2; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim

vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva

(optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 453–

454; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana

Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004,

paragraf 264; **

* Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 153; ICTY, 06133470-

06133494, zapisnik o glavnoj raspravi, 9. juli 2001, u Drugom opštinskom sudu u Beogradu,

Presuda; M. Harmon, nav. dj., str. 677–679; F. Hartmann, nav. dj., str. 648. 27

AIIZ, inv. br. 2-3597, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, drţavna

tajna, strogo poverljivo, SP br. 8-2, 27. septembar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset

četvrte sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 9. augusta 1994. godine. „Ne

raspolaţemo sa stenografskim beleškama sa ove sjednice. U zapisniku se ne navodi da nema

stenografskih beleški (da nisu voĊene stenografske beleške).“

28

„Vojska Republike Srpske” i „Srpska vojska krajine” bile su „vojske

srpskog naroda”, koje su „slijedile interese srpskog naroda”. „I starešine

30. i 40. kadrovskog centra, koje imaju status pripadnika Vojske

Jugoslavije” morale su „izvršavati stavove i odluke Vrhovnog saveta

odbrane Savezne republike Jugoslavije”.28

Oĉigledno je da su Vojska Jugoslavije, „Vojska Republike Srpske” i „Srpska

vojska krajine” bile jedna jedinstvena vojska.

Pripadnici 30. i 40. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, na

sluţbi u Vojsci Jugoslavije (Vojna pošta 3001 Beograd), a na duţnosti u

„Vojsci Republike Srpske” i „Srpskoj Vojsci Krajine”, bili su podreĎeni

Vojsci Jugoslavije, pri ĉemu su i u svojstvu izvršilaca genocida i drugih

oblika zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava bili de iure i de facto

podreĊeni Vojsci Jugoslavije, odnosno drţavi Saveznoj republici Jugoslaviji.

Generalštab Vojske Jugoslavije bio je de iure i de facto nadreĊen

pripadnicima 30. i 40. kadrovskog centra,29

a time i „Vojsci Republike

Srpske” i „Srpskoj vojsci krajine”.

Pripadnici 30. i 40. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, dok

su uĉestvovali u oruţanim borbenim djelovanjima u Republici Bosni i

Hercegovini i Republici Hrvatskoj (dok su bili na duţnosti u „Vojsci

Republike Srpske” i „Srpskoj vojsci krajine”), bili su de iure i de facto

oficiri Vojske Jugoslavije.30

Oni su bili pod komandom Vojske Jugoslavije

i njenom efektivnom kontrolom.

Generalštab Vojske Jugoslavije je de iure i de facto bio nadreĎen vojnim

licima, pripadnicima Vojske Jugoslavije, koji su bili na sluţbi u 30. i 40.

kadrovskom centru, a na duţnosti u „Vojsci Republike Srpske” i „Srpskoj

vojsci krajine”, ukljuĉujući: Mladića, Miloševića, Gveru, Tolimira, Bearu,

Krstića, Galića, Dragomira Miloševića, Vujadina Popovića, Blagojevića,

Pandurevića, Jokića, Obrenovića, Nikolića i druge. Oni su, kao izvršioci

zloĉina, de iure i de facto bili podreĊeni Generalštabu Vojske Jugoslavije,

koji je (Generalštab Vojske Jugoslavije) imao (vršio) efektivnu kontrolu

nad njima, nad pripadnicima 30. i 40. kadrovskog centra Generalštaba

Vojske Jugoslavije, kao i jedinicama Vojske Jugoslavije koje su uĉestvovale

u oruţanim borbenim djelovanjima u Republici Bosni i Hercegovini i protiv

nje, a time i nad „Vojskom Republike Srpske” i „Srpskom vojskom krajine”.

„Vojska Republike Srpske” nije bila nezavisna u odnosu na Vojsku

Jugoslavije i prema njoj. Ta vojska je bila „zavisna i kontrolisana od strane

Savezne republike Jugoslavije” i de iure i de facto podreĎena

(potčinjena) Vojsci Jugoslavije, posebno u pogledu borbenih djelovanja

28

Isto. 29


Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 1667 i 1770. 30

Isto, paragrafi 840–1665.

29

odnosno vojnih operacija protiv Republike Bosne i Hercegovine, koja je kao

sastavni, organski dio vojne organizacije jedinstvenih oruţanih snaga

Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), a u cilju realizacije

„strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” (politiĉkih i

vojnih ciljeva Savezne republike Jugoslavije), genocidnog karaktera,

izvodila borbene akcije u korist i za interese Savezne republike Jugoslavije.

U suštini je formiranje i „djelovanje” „Vojske Republike Srpske” bilo samo

pravna fikcija, „obična smicalica” i trik u nastojanju da se zamaskira i

prikrije uĉešće JNA/Vojske Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i

Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima. „Vojska Republike Srpske”

„slijedila je interese celine srpskog naroda” i djelovala je u ime Savezne

republike Jugoslavije u svojstvu de iure i de facto organa i/ili agenta Vojske

Jugoslavije, odnosno u svojstvu i za raĉun i korist Savezne republike

Jugoslavije, a oruţane snage Savezne republike Jugoslavije (JNA /VJ

/„Vojska Republike Srpske”/„Srpska vojska krajine”) (iz)vodile su vojne

operacije (oruţane akcije, borbena djelovanja) i vršile genocid i druge oblike

zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava u cilju formiranja

jedinstvene srpske drţave.31

Svi validni, valjani, pouzdani, dovoljni i relevantni dokazi potvrĊuju i

dokazuju da je general Ratko Mladić bio oficir Vojske Jugoslavije, kao i da

su svi ĉlanovi Glavnog štaba VRS i mnogi drugi oficiri, podoficiri i

graĊanska lica u VRS zapravo de iure i de facto pripadnici Vojske

Jugoslavije, odnosno oni su bili organ drţave SRJ, koji su, u skladu sa

Odlukom o određivanju zadataka i teritorije na kojoj se služba vrši po

otežanim (posebnim) uslovima, izvršavali zadatke na teritoriji Republike

Bosne i Hercegovine, a koja je definirana kao sastavni dio Savezne republike

Jugoslavije.

U namjeri prikrivanja politiĉkog, vojnog, ekonomskog i drugog uĉešća

Savezne republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i

genocidu nad Bošnjacima, oficiri i drugi profesionalni vojnici Savezne

republike Jugoslavije istovremeno su bili samo krajnje formalno oficiri

„Vojske Republike Srpske”, a de iure i de facto oficiri Savezne republike

Jugoslavije – Vojske Jugoslavije.

31

ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića,

izdvojeno i različito mišljenje sudije Mcdonald o primjenjivosti člana 2. Statuta, 7. maj 1997,

paragrafi 7 i 34; AIIZ, inv. br. 2-3597, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet

odbrane, SP br. 8-2, 27. septembar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset četvrte sednice

Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 9. augusta 1994, str. 2; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T,

pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004,

paragrafi 151–152; F. Hartmann, nav. dj., str. 659.

30

Oficiri „Vojske Republike Srpske” bili su pod komandom Vojske

Jugoslavije, predsjednika Savezne republike Jugoslavije i predsjednika

Vrhovnog saveta odbrane i podreĊeni drţavnom, politiĉkom i vojnom

rukovodstvu Savezne republike Jugoslavije, zato što paradrţavna tvorevina

Republika Srpska, koju je formiralo politiĉko i vojno rukovodstvo Savezne

republike Jugoslavije, nije predstavljala, kao uvjetna zasebnost, nikakav

samostalni politiĉki i/ili vojni faktor. U tom smislu oficiri „Republike

Srpske” su faktiĉki primali i izvršavali nareĊenja od Savezne republike

Jugoslavije, Vojske Jugoslavije, a formalno od paradrţavne tvorevine

Republike Srpske.

Oficiri „Vojske Republike Srpske”, odnosno oficiri Vojske Jugoslavije,

izvršavali su zadatke u ime Savezne republike Jugoslavije, te su oni

predstavljali organe vlasti drţave Savezne republike Jugoslavije.

Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) formirala je „Republiku

Srpsku” i „Republiku srpsku krajinu”, paradrţavne tvorevine. Ukazujući na

tu ĉinjenicu i govoreći o tome, general Momĉilo Perišić, naĉelnik

Generalštaba Vojske Jugoslavije, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane

(Savezne republike Jugoslavije), 10. januara 1994, s tim u vezi, izjavio je,

pored ostalog, sljedeće: „Ali kada tome dodamo potrebe Republike

Srpske i Republike Srpske Krajine, to se već penje na dve milijarde 325

miliona dolara (...). Znači, za Republiku Srpsku treba 522 miliona

dolara, a za Republiku Srpsku Krajinu 307 miliona dolara; za Vojsku

Jugoslavije, ako budemo išli na obezbjeĎenje svih materijalnih rezervi

za njih i ako budemo prinuĎeni izvodimo bilo kakvu operaciju – toliko

(...). U toku prošle godine /1993./ odobrena sredstva su bila 437 miliona

dolara. Ovde nije računato milijardu i 200 miliona dolara što je

potrošeno iz materijalnih rezervi. Vi znate da su značajne rezerve bile za

90-120 dana rata; one su tokom ratnih godina trošene i sada smo došli

na takav nivo da će, ako ih ne budemo obnavljali, borbena gotovost

radikalno ići dole. Sada je upravo kritičan momenat (...).”32

Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) je „u VRS uspostavila u

suštini marionetski reţim, kojem je povjerena odgovornost za izvršenje

vojnih operacija Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u

Bosni i Hercegovini”, a koji je djelovao za raĉun Savezne republike

Jugoslavije radi realizacije „strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i

Hercegovini”, u ostvarivanju ciljeva Savezne republike Jugoslavije: da

zauzme Republiku Bosnu i Hercegovinu i pripoji je Saveznoj republici

32


beleške sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 10. januara 1994. godine.

31

Jugoslaviji.33

Na taj naĉin Savezna republika Jugoslavija je, pored ostalog,

nastojala da prikrije svoju odgovornost za oba elementa zloĉina genocida –

namjeru (mens rea) i akte genocida (actus rens) i tu odgovornost prebaci na

svoj marionetski reţim – Republiku Srpsku.

Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) je, pored opće,

sveukupne kontrole nad „Srpskom republikom Bosnom i

Hercegovinom”/„Republikom Srpskom”, ostvarivala i efektivno

rukovoĎenje i kontrolu nad „Vojskom Republike Srpske”, koja je, kao „dio

vojne organizacije SRJ”, djelovala de facto kao organ i/ili agent Savezne

republike Jugoslavije, koja je (Savezna republika Jugoslavija) „izvodila

vojne operacije neophodne za uspostavljanje Velike Srbije”. Generalštab

Vojske Jugoslavije imao je efektivnu kontrolu nad svojim oficirima, koji

su, kroz 30. kadrovski centar i druge jedinice Vojske Jugoslavije, uĉestvovali

u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima.

Srpski oficiri koji su (iz)vršili genocid i druge oblike zloĉina protiv

ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini bili su de

jure i de facto potĉinjeni Generalštabu Vojske Jugoslavije odnosno drţavi

Saveznoj republici Jugoslaviji.34

33

ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića,

izdvojeno i različito mišljenje sudije Mcdonald o primjenjivosti člana 2. Statuta, 7. maj 1997,

paragrafi 29 i 32–34. 34

ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred Ţalbenim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića,

Presuda, 15. juli 1999, paragrafi 147, 156 i 160–162; ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred

Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića, izdvojeno i različito mišljenje sudije

Mcdonald o primjenjivosti člana 2. Statuta, 7. maj 1997, paragrafi 7, 10 i 34; ICTY, Predmet

br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po

prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragrafi 264–268, 272, 277 i

304. *** Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 153–170; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T,

pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004,

paragrafi 148 i 153; M. Harmon, nav. dj., str. 682. Paradrţavna tvorevina Srpska republika

Bosna i Hercegovina/Republika Srpska (“bosanski Srbi”) je „gotovo potpuno zavisila od

podrške iz Srbije” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv

Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni

2004, paragraf 277. **

* Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 158). Savezna republika

Jugoslavija – Vojska Jugoslavije imala je efektivnu kontrolu nad svojim podreĊenim u

„Vojsci Republike Srpske” (M. Harmon, nav. dj., str. 682). Ta kontrola je „odrţavana, ne

samo u finansijskoj i drugoj pomoći i podršci, nego, takoĎer, što je još vaţnije, u

učestvovanju u opštem usmjeravanju, koordinaciji i nadzoru nad aktivnostima i

operacijama VRS” (ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred Ţalbenim vijećem, tuţilac protiv

Duška Tadića, Presuda, 15. juli 1999, paragrafi 147 i 156). Vojska Jugoslavije i „Vojska

Republike Srpske” „dijelile su iste vojne ciljeve”, pri ĉemu je Beograd, pored ostalog,

izdavao i neposredna uputstva (isto, paragrafi 153–154).

32

Odluke „Vojske Republike Srpske”, „kao što su one o unapreĎenjima,

morala je odobriti Vojska Jugoslavije prije nego što bi stupile na

snagu”. Pored toga, „odluke VRS-a morale su biti u skladu sa propisima

VJ”.35

Vrhovni savet odbrane Savezne republike Jugoslavije je, primjera radi, 16.

juna 1995, skoro mjesec dana prije genocida u sigurnoj zoni Ujedinjenih

nacija – Srebrenici i Ţepi, verifikovao unapreĊenja za šest generala koje je

predloţio 30. kadrovski centar Generalštaba Vojske Jugoslavije (ĐorĊe

Đukić, Milan Gvero, Radivoje Miletić, Zdravko Tolimir, Jovan Marić i Boţo

Novak). Narednog dana predsjednik Savezne republike Jugoslavije donio je

ukaz kojim je Milan Gvero unaprijeĊen u ĉin generalpukovnika, a Zdravko

Tolimir i Radivoje Miletić u ĉin generalmajora. U ukazu se navodi da su sva

trojica na sluţbi u 30. kadrovskom centru Generalštaba Vojske

Jugoslavije,36

pri ĉemu su istovremeno bili na duţnosti u „Vojsci Republike

Srpske”. Pored navedenih, Vrhovni savet odbrane je unaprijedio i

verifikovao unapreĊenja i mnogih drugih oficira.37

Predsjednik Savezne republike Jugoslavije Zoran Lilić je na osnovu

konsultacija sa ĉlanovima Vrhovnog saveta odbrane na 48. sjednici

Vrhovnog saveta odbrane, odrţane u formi konsultacija 27. decembra 1995,

pored ostalog, donio odluku „da se verifikuju unapreĎenja u činove

35

AIIZ, inv. br. 2-3590, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 9-2,

10. oktobar 1993, Beograd, zapisnik sa četrnaeste sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane

11. oktobra 1993, str. 3; AIIZ, inv. br. 2-3591, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet

odbrane, SP br. 10-4, 1. decembar 1993, Beograd, zapisnik sa petnaeste sednice Vrhovnog

saveta odbrane odrţane 10. i 22. novembra 1993, str. 3; AIIZ, inv. br. 2-3606, Savezna

republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 5-9, 12. maj 1995, Beograd, zapisnik sa

trideset pete sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 13. aprila 1995, str. 3; ICTY,

Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića,

Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 264. **

*

Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 153. 36

AIIZ, inv. br. 3719-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, odbrana,

sluţbena tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa 37. sednice Vrhovnog saveta

odbrane odrţane 13. juna 1995. godine; AIIZ, inv. br. 3608-2, Savezna republika

Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 7-6, 30. juni 1995, Beograd, zapisnik sa trideset

sedme sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 13. juna 1995. godine; ICTY, Predmet br.

IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Perišića, Presuda, 6.

septembar 2011, paragraf 863. 37


beleške sa 14. sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 11. oktobra 1993.; AIIZ, inv. br.

3699-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške sa 22.

sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane u Dobanovcima 11. jula 1994. godine; AIIZ, inv.

br. 3606-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 5 – 9, 12. maja

1995, Beograd, zapisnik sa trideset pete sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 13.

aprila 1995. godine; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv

Momĉila Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 841–866.

33

generala iz 30. kadrovskog centra” i to: generalmajori Manojlo

Milovanović i Boško Keleĉević u ĉin generalpukovnika i pukovnici:

Radislav Krstić, Dragomir Milošević, Vladimir Aleksić, Petar Škrbić,

Budimir Gavrić i Momir Zec u ĉin generalmajora.38

Generalštab Vojske Jugoslavije je „imao ključnu ulogu u verifikaciji

unapreĎenja i direktno je učestvovao u utvrĎivanju iznosa u saveznom

budţetu koji treba da bude dodijeljen Generalštabu Vojske Jugoslavije

za isplatu plata pripadnicima Vojske Jugoslavije, uključujući

pripadnike 30. kadrovskog centra.”39

Verifikacija i priznavanje novog ĉina u Vojsci Jugoslavije za izraţenu

odgovornost i zasluge postignute „u radu na stvaranju jedinstvene srpske

drţave” – u oruţanoj borbi protiv meĊunarodno priznatih drţava (Republici

Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj) i izvršenju genocida nad

Bošnjacima, „bilo je od suštinskog značaja za pripadnike kadrovskih

centara i članove njihovih porodica kako bi mogli da uţivaju ista prava i

beneficije u Vojsci Jugoslavije. Viši čin donosio im je veću platu, a

uticao je i na obračunavanje penzija i svih drugih beneficija.”

Verifikacija unapreĊenja pripadnika 30. kadrovskog centra je ĉinjenica „od

presudnog značaja za funkcionisanje tog mehanizma”, ĉime je

Generalštab Vojske Jugoslavije „pruţao praktičnu pomoć, podsticaj i

moralnu podršku činjenju zločina”.40

„Vojska srpske republike BiH” je, pored ţive sile, naroĉito aktivnih oficira,

dobila „cjelokupno naoruţanje, municiju” i druga sredstva (gorivo,

opremu) kojima je u Bosni i Hercegovini raspolagala JNA. Sva pokretna i

nepokretna imovina JNA je, preimenovanjem 2. vojne oblasti, odlukom

SSNO-a predata „Vojsci srpske republike BiH”. Istovremeno su i savezne

rezerve (oko 40.000 tona goriva, 3/4 dizela i 1/2 benzina, te izmeĊu 1.000 i

1.200 tona kerozina, koje je bilo smješteno u dva civilna skladišta), predate

odgovarajućom odlukom u nadleţnost te kolaboracionistiĉke tvorevine.41

38

AIIZ, inv. br. 3615-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP broj 18-2,

29. decembar 1995, Beograd, zabeleška sa 48. sednice Vrhovnog saveta odbrane održane u

formi konsultacija 27. decembra 1995. godine. 39


Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 1615. 40

ICTY, 06115815; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac

protiv Momĉila Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 1616. 41

I. Radaković, nav. dj., str. 137; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem

III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice

u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 62, 398, 406 i 679;

ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, dokazni materijal svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana

Selaka, 5. juni 1996, str. 28–29 i 47–49; AIIZ, inv. br. 5352, zapisnik, dopuna izjave generala

ĐorĊa Đukića; isto, inv. br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa Đukića; isto, inv. br. 5350,

zapisnik, dopuna izjave generala ĐorĊa Đukića; S. Ĉekić, Agresija, str. 851.

34

Srbi u Bosni i Hercegovini su „dobili gotovo cjelokupno naoruţanje,

municiju i druga sredstva” kojima su raspolagale komande, jedinice i

ustanove JNA na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. JNA je „više od

90 odsto naoruţanja ubojnih sredstava svih vrsta i druge opreme”

izmjestila na „sigurne” prostore i sve to predala „Srpskoj republici BiH”,

„koja je time naoruţala svoju vojsku”.42

JNA je „Vojsci Republike Srpske”, pored otetog naoruţanja Teritorijalne

odbrane Bosne i Hercegovine i rezervnog sastava policije (milicije),

osigurala velika skladišta, vojnu opremu, pogonska goriva i maziva,

sanitetski materijal, artiljeriju, helikoptere, naoruţanje, municiju, eksploziv,

zatim snaţan vojno-industrijski potencijal, velike (savezne) ratne rezerve

opreme i dr. „Vojska srpske republike BiH”/„Vojska Republike Srpske”/ je

od JNA i Vojske Jugoslavije dobila i sve oklopne kapacitete, te podršku i u

odrţavanju borbene tehnike. Tako je, primjera radi, 1. krajiški korpus maja

1992. preuzeo tenkove i oklopna borbena vozila, oruţje, municiju, gorivo i

drugi materijal, koji je bio uskladišten u 993. logistiĉkoj bazi JNA.43

42

ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana

Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice u vezi sa Hrvatskom i

Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 62, 398, 406 i 679; ICTY, Predmet br.

IT-94-1-T, dokazni materijal svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana Selaka, 5. juni 1996, str.

28–29 i 47–49; I. Radaković, nav. dj., str. 137; Borba (Beograd), 23. novembar 1993, izjava

generala Milutina Kukanjca; TV SRNA, Emisija Moj gost – moja istina, autora Riste Đoge,

12. juli 1994; intervju generala Milutina Kukanjca, Moja istina, NIN (Nedeljne

informativne novine), br. 2558, Beograd, 6. januar 2000.; S. Ĉekić, Agresija, str. 851. **

*

Bosna i Hercegovina – jezgro velikosrpskog projekta, str. 36; M. Šadinlija, nav. dj., str.

236. JNA je, po ocjeni generala Ilije Radakovića, oko 70% naoruţanja predala „Vojsci

Srpske republike BiH”, osiguravši joj na taj naĉin višestruku nadmoćnost i stratešku

prednost (isto). JNA je srpskim kolaboracionistima u Bosni i Hercegovini obezbijedila

kompletno naoruţanje i opremu. S tim u vezi, general Milutin Kukanjac (komandant 2.

vojne oblasti) je na TV SRNA 12. jula 1994. javno izjavio: „Mi smo vam dali oruţje. Sa

čime bi vi ratovali da nije bilo nas, sa praćkama” (TV SRNA, Emisija Moj gost – moja

istina, autora Riste Đoge, 12. juli 1994). General Milutin Kukanjac je u navedenoj emisiji,

pored ostalog, izjavio i sljedeće: „(…) što vi ne kaţete negde da sam vam ja dao

kompletnu opremu i da ste s njom počeli emitovati Dnevnik” (isto). 43



Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 408–459, 686 i 967; ICTY, Predmet br.

IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po

prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 264. *** Miloševiću

dokazan genocid u Bosni, str. 153; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, pred Pretresnim

vijećem II, tuţilac protiv Radoslava BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004, paragraf 145; I.

Radaković, nav. dj., str. 127; S. Ĉekić, Agresija, str. 852 i 906–913; F. Hartmann, Opsada

Sarajeva, str. 648, 650 i 661; B. Zeĉević – V. Karavelić, uspostavljanje veza izmeĎu

ciklusa uvoza komponenti i sirovina za proizvodnju municije iz Savezne republike

Jugoslavije za potrebe vojne fabrike „Pretis” i intenzivnih borbi na širem području

Sarajeva tokom njegove opsade 1992–1995. godine, **

* Politiĉki i vojni znaĉaj, str. 242-

35

„Vojska Republike Srpske”, kao sastavni dio jedinstvenih oruţanih snaga

Savezne republike Jugoslavije i njen strategijski element, u potpunosti se

oslanjala na Srbiju i Crnu Goru (Saveznu republiku Jugoslaviju), na popunu

starješinskim i vojniĉkim kadrom i kompletnu logistiĉku podršku (avijacija,

borbena i neborbena vozila, tenkovi, transporteri, artiljerijsko i pješadijsko

310; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila

Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 964, 970, 972, 1008, 1034–1069, 1135–

1154, 1234–1237, 1352–1358, 1594 i 1622. Na trećem kongresu Socijalistiĉke partije Srbije

1996. Slobodan Milošević je potvrdio da je ta partija davala materijalnu pomoć „Srbima

van Srbije”, ukljuĉujući „onima koji ratuju tamo gde se ratuje”. S tim u vezi, Milošević

je izjavio: „Što se tiče sredstava trošenih za oruţje, municiju i ostale potrebe Vojske

Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, ti se izdaci nisu mogli iz razloga

drţavnih interesa, kao drţavna tajna prikazivati u Zakonu o budţetu koji je javni

dokument. Isto se odnosi i na izdatke za opremanje snaga bezbednosti i posebno

specijalnih antiterorističkih snaga (...) što se u javnosti nije objavljivalo iz razloga

drţavne tajne, kao što se nije objavljivalo ni sve što je išlo za Vojsku Republike

Srpske.” Milošević je, takoĊer, rekao: „Vanbudţetska trošenja odnosila su se isključivo

na odreĎene specifične pomoći Srbima preko Drine. Ostala vanbudţetska sredstva,

moţe se reći gro tih sredstava išao je, na razne potrebe radi jačanja i očuvanja

bezbednosti zemlje.” U jednoj drugoj izjavi on je rekao: „Najveći deo pomoći upućen je u

Bosnu i Hercegovinu, stanovništvu i borcima” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred

Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za

donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 262; *** Miloševiću dokazan

genocid u Bosni, str. 151–152). Slobodan Milošević je u svom obraćanju protiv Odluke

Okruţnog suda u Beogradu za njegovo drţanje u zatvoru, nakon hapšenja 1. aprila 2002,

izjavio da je pomoć srpskim kolaboracionistima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bila

njegova čvrsta orijentacija i direktiva. S tim u vezi, on je naveo da su ti troškovi

predstavljali drţavnu tajnu, te da je on obezbjeĊivao opremu „od igle do utvrĎenja za

bezbjedonosne snage i specijalne antiterorističke jedinice, posebno od lakog

naoruţanja i opreme do helikoptera i drugog oruţja” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T,

pred Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni

podnesak Tužilaštva, optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, 31. maj

2002, paragraf 967). Na 50. sjednici tzv. Narodne skupštine Republike Srpske, 15–16. aprila

1995, general Ratko Mladić je, pored ostalog, izjavio: „Vojska Jugoslavije je snabdijevala

VRS oruţjem i drugom opremom, čime je pokrila 50% njenih potreba.” Da bi to

ilustrovao, Mladić je dao pregled utrošaka od poĉetka rata do 31. decembra 1994. i naveo

sljedeće: „(…) utrošili smo 9.185 tona pešadijske municije, 1,49% te municije

obezbeĎeno je iz naše proizvodnje, 42,2% iz materijalnih rezervi koje smo nasledili i

zatekli u kasarnama te bivše vojske, 47,2% iz pomoći Vojske Jugoslavije i 9,11% iz

uvoza, odnosno kupovinom. Trenutno raspolaţemo sa 9,11% ukupnih potreba za 1995.

godinu. Za artiljerijsku municiju utrošili smo 18.151 tonu, obezbeĎeno je 26,2% iz

proizvodnje 39% iz materijalnih rezervi, 34,4% iz pomoći Vojske Jugoslavije i 0,26%

iz uvoza. Raspolaţemo sa 18,36% ovogodišnjih potreba. Za protivavionsku municiju

utrošeno je 1.336 tona, obezbeĎeno je 0% iz proizvodnje, 42,7% iz materijalnih

rezervi, 52,4% iz pomoći Vojske Jugoslavije, 4,9% iz uvoza” (ICTY, Predmet br. IT-02-

54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu

za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 261. *** Miloševiću dokazan

genocid u Bosni, str. 151; **

* iz Skupštine Republike Srpske, 1991–1996, str. 102).

36

naoruţanje, radarsko-raĉunarska sredstva, minsko-eksplozivna sredstva,

municija, gorivo i mazivo, sanitetski materijal, zdravstveno zbrinjavanje i

sva druga vojna oprema). Komande, jedinice i ustanove kolaboracionistiĉke

Vojske srpske republike BiH su u kontinuitetu, za sve vrijeme agresije na

Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, od Savezne

republike Jugoslavije dobijale naoruţanje, municiju, pogonsko gorivo,

sanitetski materijal, materijalno-tehniĉka sredstva i drugu logistiĉku podršku,

ukljuĉujući i struĉnu i medicinsku pomoć, hranu i druge potrebe. Pored toga,

radarski sistemi i sistemi veza Savezne republike Jugoslavije i „Republike

Srpske” bili su jedinstveni.44

JNA/VJ (Vojska Jugoslavije) operativno je planirala, pripremala,

organizovala, koordinirala, usmjeravala, vodila i neposredno

uĉestvovala u borbenim operacijama u Republici Bosni i Hercegovini i

protiv nje. Jedinice JNA/Vojske Jugoslavije te specijalne jedinice

Ministarstva za unutrašnje poslove Republike Srbije uĉestvovale su u

ofanzivnim djelovanjima na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine,

ukljuĉujući padobranske i diverzantske snage. Svi strateški i operativni

planovi upotrebe komandi i jedinica „Vojske srpske republike

44

AIIZ, inv. br. 2-3597, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, drţavna

tajna, strogo poverljivo, zapisnik sa dvadeset četvrte sednice Vrhovnog saveta odbrane

odrţane 9. augusta 1994. godine; AIIZ, inv. br. 2-2857, Komanda 4. ozrenske lake

pješadijske brigade, broj: 197-1/94, 8. februara 1994, Ovlaštenje; AIIZ, inv. br. 2-2858,

Komanda 4. ozrenske lake pješadijske brigade, broj: 256-2/94, 23. februar 1994, Ovlaštenje;

AIIZ, inv. br. 2-2859, Komanda 4. ozrenske lake pješadijske brigade, broj: 394-1/94, 4. april

1994, Ovlaštenje; AIIZ, inv. br. 2-2860, Komanda 4. ozrenske lake pješadijske brigade, broj:

407-1/94, 10. april 1994, Ovlaštenje; AIIZ, inv. br. 2-2861, Komanda 4. ozrenske lake

pješadijske brigade, broj: 406-1/94, 10. april 1994, „Ţiroskop Beograd” Beograd; AIIZ, inv.

br. 2-2861, Vojna pošta 7029, br. 657/1/94, 6. juli 1994, Petrovo Selo, Potvrda; AIIZ, inv.

br. 2559; AIIZ, inv. br. 2-3610, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, DT

br. 9-2, 29. juli 1995, Beograd, zapisnik sa trideset devete sednice Vrhovnog saveta

odbrane odrţane 29. jula 1995, str. 5 i 7; AIIZ, inv. br. 2-5083, Savezna republika

Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 3-8, 18. april 1994, Beograd, zapisnik sa

devetnaeste sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 16. marta 1994, str. 2; ICTY,

Predmet br. IT-94-1-A, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića, Presuda, 15.

juli 1999, paragraf 155; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem III, tuţilac

protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice u vezi sa

Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 408-459; ICTY, Predmet

br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po

prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragrafi 258–273, 288 i 301–

304. *** Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 149–157, 162 i 168–170; AIIZ, inv. br.

3702-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, vojna tajna, strogo

poverljivo, stenografske beleške sa 25. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 30.

augusta 1994. godine; S. Ĉekić, Agresija, str. 906–931; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred

Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi

964, 970, 972, 1008, 1034–1069, 1135–1154, 1234–1237, 1352–1358, 1594, 1622 i 1625.

37

BiH”/„Vojske Republike Srpske” izraĊivani su u Generalštabu Vojske

(Savezne republike) Jugoslavije u Beogradu, a zatim su, po već

razraĊenoj liniji rukovoĊenja i komandovanja, dostavljani Glavnom

štabu „Vojske srpske republike BiH”/„Vojske Republike Srpske”, kao

operativno-taktiĉkom nosiocu na realizaciju i izvršenje. Ta vojska

(JNA/VJ) sve je naredbe izdavala u Beogradu i dostavljala ih i svojim

(okupacionim) snagama u Republici Bosni i Hercegovini (Vojska

Jugoslavije/„Vojska srpske republike BiH”/„Vojska Republike Srpske”),

koje su redovno izvještavale svoju vrhovnu komandu (u Beogradu). Popuna

ljudstvom, rukovoĊenje i komandovanje, obuka, unapreĊenje i cjelokupna

kadrovska politika „Vojske Republike Srpske” i sve druge zloĉinaĉke

aktivnosti u Republici Bosni i Hercegovini i protiv nje voĊeni su preko 30.

kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije (Vojna pošta 3001) u

Beogradu, ĉiji je komandant bio general Mladić, oficir Vojske Jugoslavije i

drţavljanin Srbije, odakle je (iz i preko Beograda), pored ukupne logistiĉke

podrške, planiranja i drugih potreba za voĊenje agresije, voĊena i redovna

sluţbena korespondencija, kao i telefonske veze.45

Tim putem je nareĊivana i

upotreba zabranjenih hemijskih46

i drugih sredstava.47

45

ICTY, Predmet br. IT-96-21-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Zejnila Delalića,

Zdravka Mucića zvanog Pavo, Hazima Delića i Esada Landţe zvanog Zenga, Presuda, 16.

novembar 1998, paragraf 213; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem III,

tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice u

vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 408–459, 686–687,

966–970; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana


paragrafi 265–268, 272 i 304. **

* Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 153–156 i 169–

170; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava

BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004, paragrafi 145 i 149; ICTY, Predmet br. IT-94-1-T,

dokazni materijal svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana Selaka, 5. juni 1996, str. 32; AIIZ,

inv. br. 89-10, Naredba Generalštaba Vojske Jugoslavije od 14. januara 1994, vanredno se

unapređuju; Slobodna Bosna, 19. juni 2003, str. 18; AIIZ, inv. br. 2-2559; AIIZ, inv. br.

5339, zapisnik, dopuna izjave pukovnika Alekse Krsmanovića; AIIZ, inv. br. 5345, zapisnik,

dopuna izjave pukovnika Alekse Krsmanovića; S. Ĉekić, Agresija, str. 765–931; isti,

Genocid i istina o genocid u Bosni i Hercegovini, Institut za istraţivanje zloĉina protiv

ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012, str. 60–78 i

druge; M. Harmon, nav. dj., str. 676–688, F. Hartmann, nav. dj., str. 662. U oktobru 1992.

oficiri Vojske Jugoslavije u Panĉevu obuĉavali su (svoju) 72. brigadu. Tu obuku prolazili su i

pripadnici jedinice specijalne policije iz Knina. „Jedne noći u januaru 1993. godine

neposredno prije nego što su ljudi (oko 300 njih iz 72. brigade) prešli preko granice u

Bosnu, promijenili su uniforme i zamijenili oznake VJ-a simbolima VRS-a koje su im

dali njihovi pretpostavljeni. Pošto su prešli granicu, sastali su se s pripadnicima 63.

padobranske brigade iz Niša i napali selo Skelane. Napad je počeo otvaranjem vatre iz

ručnih raketnih bacača i paljenjem plastova sijena kako bi se ljudi uspaničili i napustili

svoje domove. Kada su ljudi zaista napustili svoje kuće, vojnici su otvorili vatru iz

automatskog oruţja i bacali ručne bombe. Naoruţani ljudi i civili koji su pokušavali

pobjeći dočekani su vatrom iz puškomitraljeza. Kada je otpor oslabio, vojnici su ušli

38

Savezna republika Jugoslavija je jedinicama koje su uĉestvovale u

agresivnom osvajaĉkom ratu protiv Republike Bosne i Hercegovine i

(iz)vršenju svih oblika zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava,

ukljuĉujući i u genocidu nad Bošnjacima, i preko preduzeća iz Srbije i Crne

Gore osiguravala znaĉajnu logistiku, pozadinsko i sanitetsko obezbjeĊenje

(najsavremenije radarske centre, zrakoplovne baze, struĉnu pomoć,

komunikacije, obavještajnu sluţbu, ogromne koliĉine naoruţanja, municije,

aviobombe i aviorakete, granate, opreme, te hranu, medicinsku pomoć,

lijeĉenje u bolnicama i dr.) za „Vojsku srpske republike BiH”.48

dublje u selo i prije ulaska u kuće bacali su u njih ručne bombe da bi bili sigurni da se

tamo niko ne krije. Djecu u selu pobio je jedini vojnik koji je bio spreman to uraditi -

poručnik Zolotić (zvani Zombi) iz 72. brigade” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred

Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje

oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 263; *** Miloševiću dokazan genocid u

Bosni, str. 152–153). 46

AIIZ, inv. br. 5341 i 5344, zapisnik, dopuna izjave pukovnika Alekse Krsmanovića.

„Vojska Srpske Republike BiH” je koristila i minobacaĉke granate punjene hemijskom

smjesom, proizvedene u Rusiji i Saveznoj republici Jugoslaviji. Tako je 27. pozadinska baza

raspolagala tim granatama (kalibra 60, 80 i 120 mm), sa natpisom na ruskom jeziku. Te

hemijske granate upotrebljavane su u toku operacija Lukavac-93, Pancir 1, Pancir 2, Pancir

3 i Brgule-94. 47

AIIZ, inv. br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa Đukića; isto, inv. br. 5349, zapisnik,

dopuna izjave generala ĐorĊa Đukića. „Vojska Srpske republike BiH” je koristila i

modifikovane aviobombe koje su lansirane s ugraĊenim raketnim motorom (na aviobombu)

teţine 100-250 kg. Ti motori nabavljeni su u inostranstvu, a u „Srpsku republiku Bosnu i

Hercegovinu” transportovani su preko Jugoslavije (aviobombe su ostale u skladištima JNA

koja su ustupljena „Vojsci Srpske republike BiH”). Ugradnja raketnih motora vršena je u

Pretisu u Vogošći. Njihovu upotrebu je, na prijedlog komandanta korpusa, odobravao liĉno

general Ratko Mladić (isto). 48

AIIZ, inv. br. 2-3598, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, vojna tajna,

strogo poverljivo, stenografske beleške sa 25. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 30.

augusta 1994. godine, Beograd, str. 27 i 39; AIIZ, inv. br. 2-3689, Vrhovni savet odbrane,


saveta odbrane odrţane 10. januara 1994, str. 3 i 48; AIIZ, inv. br. 2-360, Savezna republika

Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, vojna tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa

28. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 2. novembra 1994. godine, str. 8; AIIZ, inv.

br. 2-3708, Vrhovni savet odbrane, odbrana, sluţbena tajna, strogo poverljivo, stenografske

beleške sa 30. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 9. decembra 1994, str. 14; ICTY,

Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića,

drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i

Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 408–459, 686–687 i 966–970; ICTY, Predmet br.

IT-94-1-T, dokazni materijal svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana Selaka, 5. juni 1996, str.

32; Slobodna Bosna, 19. juni 2003, str. 18; AIIZ, inv. br. 5347-5354; ICTY, Predmet br. IT-

00-39-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Krajišnika, Presuda, 27.

septembar 2006, paragraf 198; AIIZ, inv. br. 3701-2, Savezna republika Jugoslavija,

Vrhovni savet odbrane, vojna tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa 23. sednice

Vrhovnog saveta odbrane odrţane 21. jula 1994. godine; S. Ĉekić, Agresija, str. 906–934;

39

„Vojska Republike Srpske” bez „redovnog dostavljanja znatnih količina

municije i drugog naoruţanja, kao i goriva, tehničke ekspertize,

popravki i obuke ljudstva (...) ne bi bila u mogućnosti da vodi operacije

u Sarajevu i Srebrenici”,49

odnosno ne bi bila u stanju da vodi osvajaĉki,

agresorski rat u Republici Bosni i Hercegovini i protiv nje i vrši genocid nad

Bošnjacima.

Vojska Jugoslavije pruţala je znaĉajnu logistiĉku i tehniĉku pomoć

jedinicama koje su uĉestvovale u (iz)vršenju zloĉina,50

ukljuĉujući i u

zloĉinu genocida. „Vojska Republike Srpske nije imala drugih bitnijih

izvora za pomoć.” „Republika Srpska” se oslanjala na Saveznu republiku

Jugoslaviju.51

„Ta sveobuhvatna pomoć bila je od presudnog značaja za

opstanak Vojske Republike Srpske”.52

Radovan Karadţić je „priznao da 'bez Srbije ne bi bilo ništa, nemamo mi

te resurse i ne bi mogli da ratujemo'. Mladić je, takoĎer, smatrao da 'ne

bismo mogli ţivjeti' ako bi SRJ obustavila pomoć. Na kraju rata Mladić

je uputio pismo Miloševiću, dostavljeno i Perišiću, kako bi izrazio

zahvalnost za pomoć od 'neprocenjive vrednosti' koju je VRS dobijao od

vlasti SRJ. Mladić je naveo sledeće: 'Teško je i pretpostaviti kako bi

tekao razvoj dogaĎaja da te pomoći nije bilo. Ona je bila svestrana i u

osnovi pravovremena. Ţelimo naglasiti da je najčešće usledila i posebno

bila dragocena baš onda kada nam je najviše trebala. To je dobro

priznato, posebno u redovima Vojske RS, na čemu će vam ona biti

stalno zahvalna.”53

Pomoć i podrška u ţivoj sili i sveobuhvatna i obimna logistiĉka i tehniĉka

pomoć koju je obezbjeĊivala i pruţala Vojska Jugoslavije bila je „konkretna

i usmerena ka zločinačkim aktivnostima srpskih snaga, imajući

značajan uticaj na izvršene zločine”,54

ukljuĉujući i genocid nad

Bošnjacima.

M. Harmon, nav. dj., str. 676–691; B. Zeĉević – V. Karavelić, nav. dj., str. 242–310.

Municiju, minsko-eksplozivna i druga ubojita sredstva, ukljuĉujući i mine za minobacaĉe,

„Vojska Srpske republike BiH” je u kontinuitetu obezbjeĊivala od proizvoĊaĉa municije u

Jugoslaviji, kao što su: Prvi partizan (Uţice), Sloboda (Ĉaĉak) i Krušik (Valjevo), AIIZ, inv.

br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa Đukića; isto, inv. br. 2-2733, Glavni štab Vojske

Republike Srpske, Sektor za pozadinu, Pov. br. 12/10-22, 23. januar 1994, Ministarstvu za

odbranu RS. 49


Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 1165, 1613 i 1622. 50

Isto, paragrafi 9, 19, 1034–1069, 1116–1154, 1237, 1352–1358, 1390–1437, 1461–1485,

1489–1494, 1496–1516, 1518–1521, 1526, 1529, 1532, 1534–1540, 1547–1556, 1567–1577,

1579, 1631–1620 i 1627–1648. 51


Isto, paragrafi 1597–1602, 1622–1623, 1629. 53


Isto, paragrafi 1035–1037, 1067, 1237, 1594 i 1627.

40

Savezna Republika Jugoslavija je, prema izjavi Slobodana Miloševića,

predsjednika Republike Srbije, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane

Savezne republike Jugoslavije odrţane 2. juna 1993, „napravila ogromne

ţrtve u vezi izdataka za našu braću preko Drine” – u pruţanju pomoći

(njihovoj) paradrţavnoj tvorevini Republici Srpskoj, „praktično smo sve

ţrtvovali; ova velika inflacija je rezultat činjenice da mi finansiramo i

jedno i drugo”.55

S tim u vezi, SRJ je, prema Miloševiću, stisnula zube –

„stisli smo zube, trpimo sve”, pri ĉemu se „dotle došlo da uništimo

ekonomiju ove zemlje, ovih 10 miliona ovde”.56

Savezna republika Jugoslavija je, tvrdi Milošević, izdrţavala „500 hiljada

izbjeglica; tamo izdrţavamo 200 hiljada ljudi, dali smo vojnu pomoć od

19 hiljada milijardi za prvi kvartal” 1993. godine.57

O podršci Savezne republike Jugoslavije „svojoj braći preko Drine” dr.

Miloš Radulović, vršilac funkcije predsjednika Savezne republike

Jugoslavije, na spomenutoj sjednici je, pored ostalog, iznio uvjerljive dokaze

u izjavi: „Naši političari stalno tvrde da nema naših vojnika tamo; ali

imate generale, pukovnike, itd. To nisu samo finansijski izdaci, to su

dokazi protiv nas, protiv naših tvrdnji da tamo nemamo vojnika. Taj

aspekt je vrlo vaţan i ne sme biti prenebregnut.”58

Uĉešće Savezne republike Jugoslavije u osvajaĉkom ratu protiv Republike

Bosne i Hercegovine i genocidu nad Bošnjacima, posebno profesionalnih

oficira Vojske Jugoslavije, potvrdio je Slobodan Milošević izjavom na

navedenoj sjednici: „(...) poneli smo ogroman teret, da se pomogne da se

tamo uspostave oruţane snage. Odlučivanje o tome da tek sada

konstatujemo da tamo imamo naše oficire, sa stanovišta meĎunarodne

zajednice je ogromna opasnost. Čak i da pozivamo te ljude da se vrate,

to moţe da bude kontraproduktivno, jer ih mi nagovaramo onda da

napuste tamo vrlo odgovorne duţnosti. Na taj način će Jugoslavija njih

dovesti u vrlo tešku situaciju (…). Ali, ne treba ih pozivati, jer bi to

značilo da ih pozivamo kako bi oni oslabili svoju borbenu gotovost. To

moţe da bude fatalno za odreĎene jedinice.”59

Savezna republika Jugoslavija je „Republici Srpskoj” do 2. juna 1993, prema

izjavi Slobodana Miloševića, „poslala 19 hiljada milijardi pomoći. To je

50% budţeta; to je 2 miliona dinara po stanovniku ove zemlje (…). Ako

imate u kojoj je meri osiromašilo ovo stanovništvo; šta taj iznos po

svojoj kupovnoj moći od tog vremena predstavlja, to je za tročlanu

55


beleške sa sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 2. juna 1993. 56

Isto. 57

Isto. 58

Isto. 59

Isto.

41

porodicu 6 miliona, i to onih para – to je sada tri moje plate; za tri moje

plate verovatno mogu da kupim brašno, ulje i šećer za celu godinu.

Prema tome, ovde se radi o ogromnom iscrpljivanju našeg stanovništva i

naše ekonomije. Mi moramo da budemo srećni ljudi što smo uspeli da

dovedemo dotle da stvari izaĎu na ’zelenu granu’ i da to izdrţimo, i

izdrţali smo. MeĎutim, mora se postići opšte razumijevanje oko

izdrţljivosti celokupne ekonomije. Njima sam govorio: ako mi

ekonomski propadnemo, na šta ćete se osloniti (…)?”60

Savezna republika Jugoslavija je, prema izjavi Slobodana Miloševića, na

sjednici Vrhovnog saveta odbrane 30. augusta 1994. pruţila „maksimalnu

pomoć našem narodu preko Drine, da se stvori Republika Srpska da se

stvori Republika Srpska Krajina, da se uspostavi njihov normalan

status u pregovaračkom procesu i da se doĎe do konačnog cilja (…).”61

Slobodan Milošević je na sjednici Vrhovnog saveta odbrane 27. septembra

1994, pored ostalog, izjavio: „(...)tri godine svih ovih 11 miliona ljudi u

SRJ skinulo je ’košulju s leĎa’. Nema, zaista, u svetu primera da je neki

narod toliku solidarnost pokazao sa svojim delom izvan granica (…).”62

Slobodan Milošević je na 40, proširenoj sjednici Vrhovnog saveta odbrane,

odrţanoj 5. augusta 1995, na kojoj je „razmatrana aktuelna vojno-

politička situacija na prostoru prethodne Jugoslavije”, pored ostalog,

izjavio: „Ova zemlja i ovaj narod učinili su sve da pomognu srpskom

narodu na prostoru prethodne Jugoslavije.”63

Savezna republika Jugoslavija je, u cilju formiranja jedinstvene srpske

drţave, utrošila „ogromne ratne rezerve”.64

Ta drţava je do 30. augusta

1994. „dvije milijarde dolara utrošila u Bosni i Hercegovini”65

za voĊenje

agresorskog, osvajaĉkog rata protiv Republike Bosne i Hercegovine i

60

Isto. 61



augusta 1994. godine 62


beleške sa 27. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 27. septembra 1994. godine. 63

AIIZ, inv. br. 2-5104, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP broj 10-1,

5. august 1995, zabeleške sa 40, proširene sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 5.

augusta 1995. godine. 64

AIIZ, inv. br. 2-2743, Komanda 2. krajiškog korpusa, Pov. br. 23/35-273/1, 26. mart 1993,

1. brigadi i drugima; ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv

Duška Tadića, Mišljenje i presuda, 7. maj 1997, paragraf 115; AIIZ, Komanda Drinskog

korpusa, Int. br. 05/2-230, 8. juni 1994, Komandi 1. zvlpbr, Rešenje. 65



augusta 1994. godine, Beograd, str. 37.

42

istrebljenje Bošnjaka, pri ĉemu je do 8. jula 1994. samo „u municiji i vojnoj

opremi za rat u RS i RSK” potrošila oko milijardu američkih dolara

(„oko 1.000.000.000 $”).66

„Vojska srpske republike BiH” finansirana je iz Beograda. Ta vojska je

naredbodavnu, izvršnu i platnu funkciju obavljala preko Vojske Jugoslavije.

Aktivni sastav (oficiri, podoficiri i graĊanska lica u JNA) te vojske redovno

je primao plaće i penzije iz Beograda, od Vojske Jugoslavije odnosno

Savezne republike Jugoslavije.67

66

ICTY, baza podataka: sudski spisi, radna biljeţnica Ratka Mladića, od 31. marta 1994. do

3. septembra 1994, str. 194. Taj podatak je 8. jula 1994. iznio Slobodan Milošević na

sastanku („sa predsednikom Miloševićem”) u Beogradu, na kome su, pored njega,

prisustvovali: general Momĉilo Perišić (naĉelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije), Jovica

Stanišić (naĉelnik Sluţbe drţavne bezbednosti MUP-a Republike Srbije), Milan Martić

(ministar za unutrašnje poslove „SAO Krajine”), Borislav Mikelić (predsjednik „Vlade”

paradrţavne tvorevine Republike srpske krajine) i generali ĐorĊe Đukić i Ratko Mladić.

Predmet razgovora bilo je pitanje pruţanja vojne podrške Fikretu Abdiću, odnosno

raspravljano je o tome, kako je to Milošević formulisao, „šta da se uradi da se pomogne

FA” (Fikretu Abdiću), ĉijoj su paradrţavnoj tvorevini i njemu liĉno, pored ostalih jedinica

Vojske Jugoslavije, pomagale jedinice za specijalne operacije MUP-a Republike Srbije,

„Tigrovi” Ţeljka Raţnatovića Arkana i druge (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred

Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak

Tužilaštva, optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, 31. maj 2002, paragraf

124). S tim u vezi, zanimljiva je izjava generala Đukića o tome kako 5. korpus Armije

Republike Bosne i Hercegovine „ima bolje R i K /rukovoĊenje i komandovanje, prim. S.

Ĉ./, borbeno iskustvo, dobar sistem veza i dobro ometanje veza AP ZB” (ICTY, baza

podataka: sudski spisi, radna biljeţnica Ratka Mladića, od 31. marta 1994. do 3. septembra

1994, str. 189). Borislav Mikelić je, pored ostalog, naveo da je „u Buţimu bilo mnogo

ţrtava /civilnih ţrtava, prim. S. Ĉ./ od naše artiljerije” (isto, str. 191). Opstanak Fikreta

Abdića, koji je „do kraja ostao lojalan Srbima” (**

* iz Skupštine Republike Srpske

1991–1996, str. 114), za Slobodana Miloševića je “vrlo pozitivan činilac na celom

prostoru”. S tim u vezi, on je naveo kako treba „razraditi formulu kako da Abdić pobedi,

ako on pobedi neće ratovati protiv Srba i nećemo imati novih 70 km fronta”. TuĊman je,

po Miloševiću, „ambivalentan prema FA /Fikretu Abdiću, prim. S. Ĉ./ da pobedi” (isto,

str. 193). Stoga je Milošević predloţio preduzimanje ofanzive sa ciljem da se uništi 5. korpus

Armije Republike Bosne i Hercegovine. „Bilo bi poţeljno kroz ofanzivu uništiti 5.

korpus” (isto, str. 194). U realizaciji tog cilja Milošević je izjavio da će odmah, „danas

obezbediti 300 t. dizela, a Perišić će obezbediti MS” (isto, str. 195). Slobodan Milošević

(predsjednik Srbije) je, u cilju uništenja 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine i

pobjede Fikreta Abdića („Fikret mora pobediti”), 21. juna 1994. „za potrebe NO AP ZB

odobrio naoruţanje i municiju u vrijednosti od oko 9.000.000 dolara” (AIIZ, inv. br. 2-

4948, Odelenje bezbednosti, Glavni štab Srpske vojske krajine, vojna tajna, str. pov. br. 399-

24, 30. juni 1994, OB GŠ SVK, zabeleška o primeni metoda rada). Krajem juna 1994. iz

Beograda su za potrebe paradrţavne tvorevine Autonomne pokrajine zapadna Bosna

dopremljene (šleperima) ogromne koliĉine municije i naoruţanja, ukljuĉujući i tenkove T-34

(isto). 67

AIIZ. inv. br. 2-2556; isto, inv. br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa Đukića, isto, inv.

br. 2-2743, Komanda 2. krajiškog korpusa, Pov. br. 23/35-273/1, 26. mart 1993, 1. brigadi i

drugima; isto, inv. br. 2-2563, radna zabilješka pukovnika JNA Osmana Selaka, 4. juni 1992,

43

Vojska Jugoslavije je svim aktivnim vojnim licima (oficirima, podoficirima i

vojnicima po ugovoru) i radnicima u „Vojsci Republike Srpske” „svo vreme

tokom ratnih dejstava isplaćivala platu” (radne liste su dostavljane u

Vojno-raĉunski centar Generalštaba Vojske Jugoslavije Beograd radi

isplate).68

Sva vojna lica Vojske Jugoslavije koja su preko 30. kadrovskog centra

Generalštaba Vojske Jugoslavije upućena, rasporeĊena, premještena i

postavljena u VRS „i dalje su bila pripadnici VJ. Pored isplata plata, ta

vojna lica nastavila su da uţivaju sva prava i beneficije koje su imali

drugi pripadnici VJ, uključujući naknadu za sluţbu u oteţanim

uslovima, stambene beneficije i/ili dodatak za odvojeni ţivot,

zdravstveno osiguranje i liječenje za lično i njihove porodice, kao i

beneficirani radni staţ. Po penzionisanju pripadnici 30. kadrovskog

centra dobijali su penzije od Savezne republike Jugoslavije.”69

str. 243; AIIZ, inv. br. 2-3589, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br.

7-3, 7. septembar 1993, Beograd, zapisnik sa dvanaeste sednice Vrhovnog saveta odbrane

odrţane 23. i 25. augusta 1993. godine, str. 3; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred

Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak

Tužilaštva (optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002,

paragrafi 408–459, 686–687 i 966–970; ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, dokazni materijal

svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana Selaka, 5. juni 1996, str. 28–29, 49 i 62–64; ICTY,

Predmet br. IT-00-39-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Krajišnika,

Presuda, 27. septembar 2006, paragraf 198; S. Ĉekić, Agresija, str. 865. 68

AIIZ, inv. br. 2-2742, Komanda 30. lpd, Pov. br. 86-76, 6. mart 1993, Komandi 10. lpbr;



Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 453 i 974; ICTY, Predmet br. IT-94-1-A,

pred Ţalbenim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića, Presuda, 15. juli 1999, paragraf 154;

ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana


paragrafi 260 i 264–266. **

* Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 150 i 153–154;

ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava

BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004, paragrafi 146 i 151; ICTY, Predmet br. IT-00-39-T,

pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Krajišnika, Presuda, 27. septembar 2006,

paragraf 198; AIIZ, inv. br. 3699-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,

stenografske beleške sa 22. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane u Dobanovcima 11.

jula 1994. godine; AIIZ, inv. br. 2-3242, Drugi opštinski sud u Beogradu, predmet Dragomir

Milošević protiv drţave Savezne republike Jugoslavije, 9. juli 2001, Presuda. Oficiri

„Vojske Republike Srpske” primali su plaće od Savezne republike Jugoslavije kao pripadnici

30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije sve do 28. februara 2002. (ICTY, Predmet br. IT-

02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po

prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 260; **

* Miloševiću

dokazan genocid u Bosni, str. 150). 69


Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 1607.

44

Plaće su bile od velike pomoći pripadnicima 30. kadrovskog centra

Generalštaba Vojske Jugoslavije, kao i druge beneficije koje su dobijali, kao

i ĉlanovi njihovih porodica, kao što su smještaj, penzije i zdravstveno

osiguranje, a bile su „izuzetno vaţne za pripadnike 30. kadrovskog

centra. Saznanje da su njihove porodice zbrinute i da mogu da uţivaju

sve beneficije koje idu uz njihove članove omogućavalo je tim ljudima

da nesmetano izvršavaju borbene zadatke.”70

Isplata plaća pripadnicima Vojske Jugoslavije – oficirima 30. kadrovskog

centra Generalštaba Vojske Jugoslavije na visokim komandnim duţnostima i

poloţajima u „Vojsci Republike Srpske”, kao što su: Ratko Mladić,

Dragomir Milošević, Stanislav Galić, Vujadin Popović, Milan Gvero,

Zdravko Tolimir i mnogi drugi, kao i dobijanje beneficija „bili su od

presudnog značaja za funkcionisanje samog jezgra VRS”, s obzirom na

ĉinjenicu da je većina pripadnika 30. kadrovskog centra bila na komandnim

duţnostima. „Ta vrsta pomoći doprinijela je činjenju zločina”.71

Generalštab Vojske Jugoslavije je doprinio (iz)vršenju genocida time što je,

pored ostalog, pripadnicima 30. kadrovskog centra isplaćivao plaće i

unapreĊivao ih (u više ĉinove).72

I isplatu naknada troškova aktivnim vojnim licima i radnicima za trupno

putovanje za vrijeme provedeno na izvršenju zadataka u komandama i

jedinicama „Vojske Republike Srpske” vršio je Raĉunovodstveni centar

Ministarstva odbrane Vojske Jugoslavije u Beogradu.73

Isplata čekova

Poštanske štedionice Beograd aktivnim vojnim licima, vojnicima po ugovoru

i radnicima u toj kolaboracionistiĉkoj vojsci realizovana je preko Vojno-

raĉunskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije dva puta u toku mjeseca

(za tekući mjesec).74

70


Isto, paragrafi 1619 i 1622. 72


AIIZ, inv. br. 2-2743, Komanda 2. krajiškog korpusa, Pov. br. 23/35-273/1, 26. mart 1993,

1. brigadi i drugima; ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv

Duška Tadića, Mišljenje i presuda, 7. maj 1997, paragraf 115; AIIZ, Komanda Drinskog

korpusa, Int. br. 05/2-230, 8. juni 1994, Komandi 1. zvlpbr, Rešenje. Oficiri „Vojske

Republike Srpske” primali su plaće od Savezne republike Jugoslavije kao pripadnici 30.

kadrovskog centra Vojske Jugoslavije sve do 28. februara 2002. (ICTY, Predmet br. IT-02-

54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za

donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 260; **

* Miloševiću dokazan

genocid u Bosni, str. 150). 74

AIIZ, inv. br. 2-2744, Komanda 2. krajiškog korpusa, Int. br. 23/35-301, 5. april 1993, 1.

brigadi i drugima; AIIZ, inv. br. 2-3599, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet

odbrane, SP br. 11-5, 1. oktobar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset sedme sednice

Vrhovnog saveta odbrane odrţane 27. septembra 1994, str. 4; S. Ĉekić, Agresija, str. 866.

45

Svim aktivnim vojnim licima u „Vojsci srpske republike BiH” uplaćivan je

liĉni dohodak iz Beograda preko poštanskih tekućih raĉuna. O tome je

postignut sporazum izmeĊu Savezne republike Jugoslavije i „Srpske

republike Bosne i Hercegovine”. Preko 30. kadrovskog centra Generalštaba

Vojske Jugoslavije u Beogradu obraĉunavana je plaća i druge prinadleţnosti,

kao što su: penzijski staţ, odvojeni ţivot, lijeĉenje (posebno ranjenika),

ovjera zdravstvenih knjiţica, molbe za stanove, školovanje oficira,

odmarališta i dr. Oficiri i civilna lica Vojske Jugoslavije u „Vojsci srpske

republike BiH”, na sluţbi u Vojsci Jugoslavije u 30. kadrovskom centru

Generalštaba Vojske Jugoslavije (Vojnoj pošti 3001 Beograd), primali su iste

plaće kao i te kategorije vojnih lica u Saveznoj republici Jugoslaviji.75

Profesionalnim vojnicima (profesionalni oficir, profesionalni podoficir, oficir

po ugovoru, podoficir po ugovoru i vojnik po ugovoru) Vojske Jugoslavije

je, zbog uĉešća „u borbenim dejstvima” i zbog toga što su izvršavali

„zadatke i obaveze u zoni izvoĎenja borbenih dejstava”, na teritoriji

Republike Bosne i Hercegovine, na osnovu ĉlana 156. i 157. Zakona o

Vojsci Jugoslavije, priznavano pravo na staţ osiguranja u dvostrukom

trajanju (ratni staţ – 12/24) za period 1991–1995,76

„naknada na ime

odvojenog ţivota od porodice”, pravo na naknadu za sluţbu pod

oteţanim (posebnim) uvjetima („na teritoriji odreĎenoj odlukom

načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, Pov. br. 464-1, od 22. marta

1994. godine”), u visini od 24%, odnosno 28% od osnovne plaće za

75

AIIZ, inv. br. 2-1082 do 2-1104; AIIZ, inv. br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa

Đukića; AIIZ, inv. br. 5339, zapisnik, dopuna izjave pukovnika Alekse Krsmanovića; AIIZ,

inv. br. 2-3689, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške

sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane 10. januara 1994. godine, str. 3 i 48; AIIZ, inv. br.

2-3708, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške sa 30.

sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 9. decembra 1994, str. 14; AIIZ, inv. br. 2-2563,

radna zabilješka pukovnika JNA Osmana Selaka, 4. juni 1992, str. 243-244; ICTY, Predmet

br. IT-99-36-T, pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava BrĊanina, Presuda, 1.

septembar 2004, paragraf 146; S. Ĉekić, Agresija, str. 866. 76

AIIZ, inv. br. 2-2751, Generalštab Vojske Jugoslavije, Sektor za popunu, mobilizaciju i

sistemska pitanja, Personalna uprava, Pov. br. 14-2649/162, 30. august 1994, Rešenje; isto,

inv. br. 2-2755, Komanda 2. krajiškog korpusa, Pov. br. 6/8-73, 6. august 1994, Komandi

15. pbr /pješadijska brigada/; isto, inv. br. 2-3045, Pandurević (Jovana) Vinko, major

pješadije, 18. juli 1994, Beograd, izveštaj o prijemu duţnosti komandanta lake pešadijske

brigade, u Korpusu KoV, u 30. kadrovskom centru, u Generalštabu Vojske Jugoslavije, 10.

novembra 1993; AIIZ, inv. br. 109-10, Vojna pošta 7111 Han-Pijesak, Pov. broj 05/331-

1/37, 13. juli 1994, Uverenje; AIIZ, inv. br. 110-10, Vojna pošta 7111 Han-Pijesak, Pov.

broj 05/331-1/7, 13. juli 1994, Uverenje; AIIZ, inv. br. 123-10, Generalštab Vojske

Jugoslavije, Sektor za popunu, mobilizaciju i sistemska pitanja, Personalna uprava, Pov. br.

14-2640/830, 30. septembar 1994, Rešenje; S. Ĉekić, Agresija, str. 867; ICTY, 06115841,

Dušan Kovaĉević.

46

period 1992–1995.; plaću i posebne naknade za neiskorišteni godišnji

odmor za godine 1991, 1992, 1993, 1994. i 1995. godinu; vojni dodatak

mjesečno u visini od 2,5% od osnovne plaće, stambene i druge doprinose

i pomoć, te zdravstveno osiguranje i liječenje za sebe i članove svojih

porodica.77

Za „lečenje ranjenika iz RS i RSK” je, u zahtjevu za rebalans budţeta za

finansiranje Vojske Jugoslavije, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane 12.

septembra 1995, traţeno 30 miliona dinara. Ista suma je traţena i za

„naknade po sudskim rešenjima za poginule i invalide rata od 1991”.78

Ĉinjenica da je Savezna republika Jugoslavija izdvajala i ogromna novĉana

sredstva za „poginule i invalide rata od 1991” dokazuje i potvrĊuje da je ta

drţava vodila osvajaĉki rat za teritorije – protiv Republike Bosne i

Hercegovine i Republike Hrvatske, ĉije su oruţane snage (VJ/„Vojska

Republike Srpske”/„Srpska vojska krajine”) izvodile oruţane akcije, borbena

djelovanja, te (iz)vršile akte genocida i druge oblike zloĉina protiv

ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava.

Pripadnici „Vojske Republike Srpske” kao i „Srpske vojske krajine”

školovali su se, struĉno obuĉavali i osposobljavali (na hiljade vojnika), te

sluţili vojni rok u vojnim akademijama, gimnazijama i komandama,

jedinicama i ustanovama Vojske Jugoslavije. Potrebna sredstva za te

namjene obezbjeĊivala je Vlada Savezne republike Jugoslavije.79

77

AIIZ, inv. br. 2-2752, Vojna pošta 7421, Pov. br. 1778-2/20, 3. decembar 1993, Sanski

Most, Rešenje; aizz, INV. BR. 3689-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet

odbrane, stenografske beleške sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 10. januara

1994. godine; AIIZ, inv. br. 2-2754, Vojna pošta 3001 Beograd, Pov. br. 6/8-59-12, 15. juli

1994, Rešenje; AIIZ, inv. br. 2-3604, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,

SP br. 2-4, 15. februar 1995, Beograd, zapisnik sa trideset druge sednice Vrhovnog saveta

odbrane, odrţane 1. februara 1995, str. 2. 78

AIIZ, inv. br. 3731 – 2, Socijalistiĉka republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,

odbrana, sluţbena tajna, stenografske beleške sa 44. sednice Vrhovnog saveta odbrane

odrţane 12. septembra 1995, str. 15. 79

AIIZ, inv. br. 2-3592, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 11-3,

31. decembar 1993, Beograd, zapisnik sa šesnaeste sednice Vrhovnog saveta odbrane

odrţane 25. decembra 1993, str. 3; AIIZ, inv. br. 3689-2, Savezna republika Jugoslavije,

Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane

odrţane 10. januara 1994; AIIZ, inv. br. 2-5083, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni

savet odbrane, SP br. 3-8, 18. april 1994, Beograd, zapisnik sa devetnaeste sednice

Vrhovnog saveta odbrane odrţane 16. marta 1994, str. 3; AIIZ, inv. br. 3699-2, Savezna

republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške sa 22. sednice Vrhovnog

saveta odbrane odrţane u Dobanovcima 11. jula 1994. godine; AIIZ, inv. br. 2-3604,

Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 2-4, 15. februar 1995,

Beograd, zapisnik sa trideset druge sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 1. februara

1995, str. 2; AIIZ, inv. br. 3719-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,

47

* *

Navedene ĉinjenice i dokazi nedvosmisleno potvrĊuju da je Srbija i

Crna Gora (Savezna republika Jugoslavija) svojom oruţanom silom –

JNA/VJ/„Vojska Republike Srpske”/„Vojska republike srpske

krajine”/„Narodna odbrana Autonomne pokrajine zapadna Bosna”,

specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i

druge oruţane jedinice – vodila osvajaĉki rat protiv Republike Bosne i

Hercegovine: izvodila oruţane akcije u cilju realizacije nacistiĉkog

politiĉkog projekta formiranja jedinstvene srpske drţave na Balkanu.

Svi relevantni izvori i njihova saznanja dokazuju i potvrĊuju da je prije

izvoĊenja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i izvršenja

genocida nad Bošnjacima (actus reus), u skladu sa srpskom

nacionalistiĉkom ideologijom i politikom, fašistiĉkog i genocidnog

karaktera, postojala namjera (mens rea), jasno iskazana kroz plan i

projekt, za izvršenje agresije, genocida i drugih oblika zloĉina protiv

ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, ĉemu su prethodile odreĊene planske,

organizovane i ciljne politiĉke, vojne i druge pripreme.

Drţavno, političko i vojno rukovodstvo Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) je s namjerom (mens rea) i jasno postavljenim ciljevima

i utvrĊenim zadacima planiralo, pripremalo, organizovalo i učestvovalo u

(iz)vršenju zločina protiv čovječnosti i meĎunarodnog prava,

uključujući i zločin genocida, u Republici Bosni i Hercegovini na kraju

XX stoljeća u svim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i

sigurnim zonama Ujedinjenih nacija.

General Mladić i svi oficiri i pripadnici 30. kadrovskog centra

Generalštaba Vojske Jugoslavije, kao i iz drugih komandi, jedinica i

ustanova Vojske Jugoslavije, bili su, prema unutrašnjem zakonodavstvu SRJ,

oficiri – pripadnici Vojske Jugoslavije, de iure i de facto organa Savezne

republike Jugoslavije.

Akte genocida (actus reus) u Republici Bosni i Hercegovini izvršila su:

pravna i fizička lica koja su imala status organa Savezne republike

Jugoslavije.

Pravna i/ili fiziĉka lica bila su potpuno zavisna od Savezne republike

Jugoslavije, te su, kao takva izjednačena sa organima Savezne republike

Jugoslavije.


saveta odbrane odrţane 13. juna 1995.

48

„Republika Srpska” i „Vojska Republike Srpske” bili su samo puki

instrumenti Savezne republike Jugoslavije, bez ikakve stvarne, politiĉke

i/ili vojne samostalnosti, a preko kojih je Savezna republika Jugoslavija

djelovala. Politiĉka i vojna organizacija paradrţavne tvorevine Republike

Srpske izjednačuje se sa organima Savezne republike Jugoslavije i ona je

u potpunosti zavisila od Savezne republike Jugoslavije, čija se djela

pripisuju Saveznoj republici Jugoslaviji.

Politička, vojna i finansijska pomoć i sredstva koje je Savezna republika

Jugoslavija pruţala „Republici Srpskoj” i „Vojsci Republike Srpske”

dokazuju da su genocid i drugi oblici zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i

meĊunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini, ukljuĉujući i zloĉin

genocida nad Bošnjacima u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija Srebrenici i

Ţepi, izvršeni sredstvima Savezne republike Jugoslavije.

49

Dţevad Šašić, viši asistent / Senior Assistant

Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo

Fakultet za upravu – pridruţena članica / Faculty of Administration –

Joined Member

Prof. dr. Adil Trgo

Univerzitet „Dţemal Bijedić“ u Mostaru / “Dţemal Bijedić“ University of

Mostar

Ekonomski fakultet / Faculty of Economics

UDK 65.012.32


PRIMJENA SAVREMENIH KONCEPATA MENADŢMENTA U

FUNKCIJI UNAPREĐENJA RADA JEDINICA LOKALNE

SAMOUPRAVE

CONTEMPORARY MANAGERIAL CONCEPTS APPLICATION

IN FUNCTION OF UPGRADING LOCAL SELF GOVERNMENT

UNITS WORKING

Sažetak

Javna uprava nalazi se u procesu reformi koje se danas odvijaju u većini država u

svijetu. Uzroci navedenih procesa su turbulentan i dinamičan razvoj društvenog

sistema. Reforma javne uprave predstavlja jedan od strateških procesa u ukupnim

promjenama nacionalnih administrativnih sistema, a naročito za države u tranziciji.

Bosna i Hercegovina sa složenom administrativnom strukturom u procesu tranzicije

suočena je sa potrebom reforme javne uprave. Reforma javne uprave na svim

nivoima vlasti podrazumijeva novi organizacijski dizajn, jer je sadašnja struktura i

organizacija neefikasna i neefektivna. Neophodne reforme su i jedan od preduvjeta

za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, što predstavlja strateški prioritet.

U skladu sa navedenim potrebno je znati da reforme nije moguće realizirati bez

primjene savremenih koncepata menadžmenta u organizacijama javne uprave. S tim

u vezi, ovaj rad fokusira se na istraživanje kapaciteta jedinica lokalne samouprave

u kontekstu intenziteta primjene savremenih koncepata menadžmenta sa posebnim

fokusom na mogućnost primjene integralnog balansiranog koncepta za mjerenje

uspješnosti poslovanja odnosno balanced scorecard (BSC) koncepta. Efektivnost

lokalne samouprave je posmatrana kroz pet segmenata odnosno pet perspektiva

balanced scorecard koncepta. Poslovanje po principu balanced scorecard modela

omogućava uspješan razvoj i implementaciju strategije, što je uzročno-posljedično

50

povezano i sa samom efektivnosti lokalne samouprave. Rezultati empirijskog

istraživanja su potvrdili da su one lokalne samouprave koje imaju razvijene

perspektive ovog modela efektivnije od onih lokalnih samouprava koje imaju

djelimično razvijene pojedine perspektive ili nemaju uopće razvijenu niti jednu od

perspektiva balanced scorecard modela.

Ključne riječi: savremeni koncepti menadžmenta, javna uprava, jedinice lokalne

samouprave, novi javni menadžment, BSC-aplikacija

Summary

Public administration is in the process of reforming that is taking place today in

most countries in the world. The causes of these processes are the turbulent and

dynamic development of the social system. The public administration reform is one

of the strategic processes in the overall changes of national administrative systems,

especially for transition countries. Bosnia and Herzegovina with its complex

administrative structure faces in the process of transition the need for public

administration reform. Public administration reform at all levels of government

implies a new organizational design, because the current structure and

organization is inefficient and ineffective. Necessary reforms are also one of the

preconditions for entering into the European Union, which is a strategic priority. In

line with the abovesated, it is necessary to know that reforms cannot be

implemented without the application of modern management concepts in public

administration organizations. In this regard, this paper is focused on of local self-

government units researching capacities in the context of the intensity of applying

contemporary management concepts with a particular focus on the ability to apply

an integrated Balanced Concept for Balanced Scorecard (BSC) concept. The

effectiveness of local self-government is viewed through five segments or five

perspective of the Balanced Scorecard (BSC) concept. Businesses based on the

principle of an equilibrium scorecard model enable successful development and

implementation of a strategy that is causal-consequently related to the effectiveness

of local self-government. The results of empirical research have confirmed that

local self-governments that have developed perspectives of this model are more

effective than those of local self-governments that have partially developed

individual perspectives or do not have any developed at all from the perspective of

the balanced scorecard model.

Key words: Contemporary Management Concepts, Public Administration, Local

Self-Government Units, New Public Management, BSC Application

51

Uvod

U današnjem turbulentnom okruţenju sistem mjerenja performansi postaje

veoma vaţno pitanje za menadţere bez obzira na vrstu sektora (privatni ili

javni) kojem organizacije pripadaju. Naime, potreba za promjenama u naĉinu

upravljanja u javnoj upravi i primjenom uspješnih trţišnih principa iz

privrede javlja se sedamdesetih godina dvadesetog vijeka u Velikoj Britaniji.

Nakon toga paradigma novog javnog menadţmenta proširila se na SAD,

Australiju, Novi Zeland, a zatim dalje na Skandinaviju i kontinentalnu

Evropu.1 Novi javni menadţment je relativno novija disciplina u modernom

funkcioniranju lokalne samouprave. U Bosni i Hercegovini ova disciplina

poĉela se razvijati u posljednjih nekoliko godina odnosno potpisivanjem

Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju EU (2008). MeĊu svim sistemima

mjerenja performansi razvijenih proteklih godina sve veći broj je javnih

uprava koje usvajaju jedan, integralni i sistemski postavljen koncept

menadţmenta, a to je balanced scorecard koncept (BSC). Balanced scorecard

koncept predstavlja novi sistematski pristup strateškom menadţmentu koji je

razvijen krajem dvadesetog stoljeća od dva poznata i danas aktuelna autora

iz oblasti menadţmenta, a to su Robert Kaplan i David Norton. Prema

navedenim autorima, BSC predstavlja jedno cjelovito sistemsko rješenje za

upravljanje razliĉitim vrstama organizacija. Pored velike primjene BSC-a u

privatnom sektoru balanced scorecard koncept našao je veliku primjenu i u

organizacijama javnog sektora kao i neprofitnim organizacijama unutar

razvijenih ekonomija. Grad Charlotte (SAD), Ministarstvo odbrane SAD-a,

Ministarstvo energetike SAD-a, Cockbum i Melville (Australia), Singapore

Distrikt, U.S. National Reconnaissance Office (NRO) sa svoja tri programa

(Air Force, Central Intelligence Agency & Navy), British Telecom, švedska

policija, samo su neki od primjera organizacija iz javnog sektora koje

uspješno koriste balanced scorecard koncept za realizaciju svoje strategije i

dosezanje svoje misije.2

Sistem mjerenja performansi u oblasti javne uprave dobio je rastuću paţnju

kako za akademsku zajednicu tako i za praktiĉare u posljednje dvije

decenije. Sistem mjerenja performansi i unapreĊenja efikasnosti lokalne

1 Varieties of New Public Management? Public Service Employment Relations in Transition

The International Journal of Human Resource Management (2011) Volume 22,

http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/09585192.2011.584391#Vkjdk151jp4

(pristupljeno 9. 11. 2015). 2 Kaplan, S. R., D. Norton (2004) Strategy Maps: Converting Intangible Assets into Tangible

Outcomes, Harvard Business School Press, Boston, MA. 400 pages of private sector strategy

maps, 28 pages of government and not-for-profit strategy maps, str. 34–35.

52

samouprave i primjena balanced scorecard koncepta predmet je mnogih

istraţivanja u svijetu (Boyine 1988, Lovell 1994, Kloot L. – Martin J. 2000,

Niven Paul R. 2003, Mik Wisniewski 2004).

Pored znaĉaja primjene za preduzeća Norton i Kaplan u svojim radovima

istiĉu znaĉaj BSC-a i za javni sektor. U navedenim radovima naglašavaju

znaĉaj postojanja uzroĉno-posljediĉnih veza izmeĊu ĉetiri perspektive na

naĉin da uĉenje i rast dovode do poboljšanja internih poslovnih procesa, što

opet dovodi do poboljšanja zadovoljstva kupaca i, na kraju, utjeĉe na

finansijske performanse organizacije.

Pollalis i drugi autori (2004), predstavljajući primjenu BSC-metodologije u

Odjelu za odbranu SAD-a, predloţili su da se perspektiva kupaca stavi na

vrhu BSC-ove uzroĉne veze. Niven Paul R. (2003) istraţivao je efikasnost

primjene BSC-a u lokalnoj zajednici i naglasio da perspektiva

„klijenti/graĊani“ treba biti na vrhu zbog misije lokalne samouprave. Niven

istiĉe da primjena BSC-a u lokalnoj zajednici prikazuje odgovornost i

generira rezultate, omogućuje efikasno korištenje ograniĉenih resursa te

naglašava efikasnost implementacije strategije.

Veliki je broj istraţivanja o efikasnosti upravljanja lokalnom zajednicom.

Charnes I. (1989) je istraţivao efikasnost 28 gradova u Kini u razdoblju od

1983. do 1994. godine i naglasio znaĉaj racionalizacije troškova lokalnih

vlasti i rasterećenja graĊana. Umashev i Willett (2008) istiĉu

multidimenzionalan pristup BSC-modela koji se smatra i izvrsnim alatom za

mjerenje efikasnosti sistema lokalne samouprave na osnovi pokazatelja

uspješnosti koji se identificiraju kroz ĉetiri perspektive BSC-a. Jedinice

lokalne samouprave ĉesto nemaju jasno definiranu strategiju, već se BSC

oslanja na misiju zbog fokusiranja na efikasnost u okviru raspoloţivih

resursa. Pravdić (2011) naglašava znaĉaj jasne formulacije strategije i da se

jedinice lokalne samouprave nerijetko oslanjaju na njihovu misiju.

Istraţivanje o razvijenosti jedinica lokalne samouprave u FBiH jedino je

proveo Federalni zavod za programiranje i razvoj (2014). Cilj navedenog

istraţivanja je bio da se rangiraju lokalne zajednice prema nivou razvijenosti

kroz socio-ekonomske pokazatelje. U navedenom izvještaju se ne navode

smjernice za poboljšanje razvijenosti lokalnih zajednica, već je izvještaj

deskriptivnog karaktera.

53

Problem istraţivanja

Strateško planiranje i strateško upravljanje daju javnim organizacijama i

institucijama odreĊenu svrhu i smjer koji doprinose kreiranju i

implementaciji efikasne razvojne politike nosilaca vlasti. Za razliku od

formuliranja strategije, implementacija strategije ĉesto se vidi kao zanat, a ne

nauka. Znaĉajne poteškoće obiĉno se javljaju tokom kasnijih procesa

implementacije strategije gdje se jedan od uzroka nalazi i u nerealnom

planiranju prilikom formulacije same strategije. Najbolje formulirane

strategije neće proizvoditi vrhunske performanse za lokalnu samoupravu ako

nisu uspješno implementirane.

Neuspjeh u realizaciji strategije, takoĊer, moţe biti uzrokovan nedostatkom

struĉnosti općinskog rukovodstva, što potvrĊuje istraţivanje provedeno od

Saveza općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine (2012). U

Izvještaju o upravljanju lokalnim razvojem i jedinicama lokalne samouprave

izdvajaju se brojni problemi o planiranju i provoĊenju strategija lokalnog

razvoja:3

- nedovoljan nivo razumijevanja metodologije i osposobljenosti

općinskog rukovodstva, izazov je kako to unaprijediti;

- trenutni preteţno pasivan, nedovoljno zainteresiran odnos općinskog

rukovodstva prema poslu kreiranja strategije (niz drugih poslova

doţivljavaju kao vaţnije i hitnije), izazov je kako da kljuĉni

predstavnici općinskog rukovodstva poĉnu doţivljavati kreiranje (i

provoĊenje) strategije kao jedan od najvaţnijih poslova, za koji

prioritetno moraju da planiraju i koriste svoje vrijeme;

- problem je što se u većini jedinica lokalne samouprave zadaci vezani

za provoĊenje strategija dodaju postojećim organizacionim

dijelovima i pojedincima uz njihove redovne poslove, bez prethodne

razrade i definiranih obaveza;

- interna koordinacija poslova i zadataka u provoĊenju strategija i

planova u okviru lokalne administracije treba se znaĉajno unaprijediti

ukoliko se ţeli postići efikasnost;

- nerazvijen sistem e-uprave i sl.

Ostali faktori, ukljuĉujući i otpornost na promjene, nedostatak motivacije i

nemogućnosti brzog prilagoĊavanja promjenama u okruţenju, mogu dovesti

do neuspješne implementacije strategije. Moţe se zakljuĉiti da postoje mnogi

faktori koji utjeĉu na uspjeh implementacije strategije i da je implementacija

3 Izvještaj o upravljanju lokalnim razvojem u jedinicama lokalne samouprave FBiH 2012.

(Savez općina i gradova FBiH), str. 8.

54

kljuĉni izazov za unapreĊenje efektivnosti lokalne samouprave. Upravo

balanced scorecard organizacijama daje pomoć za efikasniju formulaciju i

implementaciju strategije. U današnjem dinamiĉnom okruţenju primjena

balanced scorecard je nuţna, što su prepoznali mnogi gradovi u svijetu

(Charlotte, San Diego, Brisbane, Rijeka i dr.). Primjena koncepta balanced

scorecard ima za cilj uspostavljanje uravnoteţenog skupa mjera koje

općinskom rukovodstvu osigurava informacije za ostvarenje ciljeva.

Balanced scorecard predstavlja okvir za pretvaranje vizije i strategije u

operativne veliĉine i mjere. Teorijski okvir balanced scorecard koncepta

prezentiran je kroz ĉetiri generalne perspektive, dok je peta perspektiva

posebno definirana kao centralna perspektiva. Osnovne perspektive, kao

teorijska osnova balanced scorecard menadţerskog koncepta, mogu se

predstaviti na naĉin kako slijedi:4

1. perspektiva uĉenja i rasta organizacije,

2. perspektiva poslovnih procesa organizacije,

3. perspektiva klijenata organizacije,

4. finansijska perspektiva organizacije i

5. perspektiva strateškog integralnog djelovanja balanced

scorecard koncepta.

Balanced scorecard koncept je sistematiĉan prikaz posebno odabranih

indikatora i mjera izvedenih iz strategije organizacije pomoću kojeg se

planiraju, prate i usmjeravaju aktivnosti organizacije. Putem navedenog

koncepta mjere se postignuti rezultati iz razliĉitih perspektiva na bazi

povezivanja i uravnoteţenja faktora uspješnosti. Fokusiranje na graĊanina

strateška tema je za lokalne vlasti, kao i planiranje i razvoj zajednice,

saradnja, odrţivost, upravljanje resursima. Kljuĉni problem istraţivanja

odnosi se na nedovoljno teorijsko izuĉavanje i praktiĉnu primjenu

savremenih menadţerskih koncepata u lokalnoj samoupravi u Bosni i

Hercegovini, posebno nedovoljno poznavanje pojma balanced scorecard i

njegovog znaĉaja za strateško planiranje i strateško upravljanje u cilju

unapreĊenja efikasnosti zaposlenih i efektivnosti jedinica lokalne

samouprave. TakoĊer, jedan od problema ovog istraţivanja je kako

primijeniti BSC-model u jedinicama lokalne samouprave u BiH.

4 Kaplan, S. Robert, D. Norton, op. cit., str. 8.

55

Istraţivačka pitanja i istraţivački model

Na osnovu obrazloţenja te predmeta i problema istraţivanja mogu se

formulirati sljedeća istraţivaĉka pitanja:

1) Da li postoje kapaciteti u jedinicama lokalne samouprave da se

primijene savremeni menadţerski koncepti (New Public

Management)?

2) Da li bi primjena balanced scorecard koncepta pozitivno utjecala na

poslovne performanse jedinica lokalne samouprave?

3) Da li sposobnost uvoĊenja novih praksi upravljanja ljudskim

resursima u jedinicama lokalne samouprave i njihov razvoj utjeĉe na

poboljšanje internih procesa?

4) Da li poboljšanje internih procesa implicira kvalitet isporuĉenih

usluga?

5) Da li apliciranje uzroĉno-posljediĉnog slijeda konceptualnog okvira,

koji se odnosi na unapreĊenje znanja i kompetencija zaposlenih,

poboljšanje internih procesa te kvalitetne isporuke usluga graĊanima,

utjeĉe na implementaciju strategije i stabilnost budţeta?

Na osnovu predmeta i problema ovog istraţivanja postavljena je glavna te set

pomoćnih hipoteza. Postavka glavne hipoteze koja je predmet analize

definirana je na sljedeći naĉin:

Primjena balanced scorecard modela pozitivno utjeĉe na unapreĊenje

poslovanja jedinica lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini.

Na osnovu glavne hipoteze razvijen je set pomoćnih hipoteza koje

prate hronologiju postavljenu istraţivanjem. Definirane su na sljedeći

naĉin:

H1: Kontinuirana edukacija i treninzi doprinose unapreĊenju

kompetencija rukovodioca i zaposlenika u jedinicama lokalne

samouprave.

H2: UnapreĊenje internih procesa u jedinicama lokalne samouprave

povezano je sa kompetencijama rukovodioca i svih zaposlenih.

H3: Kvalitet internih procesa uzrokuje kvalitetnije pruţanje usluga.

H4: Efikasno funkcioniranje prethodne tri perspektive uĉenja i rasta,

internih procesa i odnosa prema klijentima pozitivno utjeĉe na

implementaciju strategije odnosno poslovanje lokalne samouprave.

H5: Implementacija strategije lokalnog razvoja ima pozitivan efekat na

finansijske performanse lokalne samouprave.

56

Istraţivaĉki model primjene balanced scorecard koncepta u jedinicama

lokalne samouprave prikazan je na slici 1.5 Komponente koje se nalaze na

lijevoj strani grafiĉkog prikaza predstavljaju nezavisne varijable, to jest

perspektivu uĉenja i rasta, perspektivu internih procesa i perspektivu

graĊana, dok komponenta implementacija strategije lokalnog razvoja

predstavlja prelaznu kontrolnu varijablu. Desna strana slike predstavlja dio

modela koji se odnosi na unapreĊenje efektivnosti jedinica lokalne

samouprave, odnosno na finansijsku perspektivu (zavisna varijabla).

Slika 1. Istraživački model primjene balanced scorecard koncepta u jedinicama

lokalne samouprave

Pored grafiĉkog prikaza meĊuovisnosti pomoćnih hipoteza (lijevi dio

modela), efektivnost lokalne samouprave predstavljena je kao zavisna

varijabla (desni dio na slici modela), koja će u radu biti analizirana putem

koeficijenta razvijenosti BSC-modela u lokalnim samoupravama, kao i

indeksa ekonomske efikasnosti i indeksa razvijenosti.

5 PrilagoĊeno: Kaplan, S. Robert, D. Norton (1998) The Balanced Scorecard: Translating

Strategy Into Action, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts, str. 9.

57

Analiza utjecaja BSC-modela na efektivnosti lokalne samouprave

MeĊuovisnost razvijenosti balanced scorecard koncepta i efektivnosti

lokalne samouprave je srţ istraţivanja ovog rada. Efektivnost lokalne

samouprave je posmatrana kroz pet segmenata odnosno pet perspektiva

balanced scorecard modela. Rezultati istraţivanja pokazuju da su one lokalne

samouprave koje imaju razvijene perspektive ovog modela efektivnije od

onih lokalnih samouprava koje imaju djelimiĉno razvijene pojedine

perspektive ili nemaju uopće razvijenu niti jednu od perspektiva. Poslovanje

po principu BSC-modela omogućava uspješan razvoj i implementaciju

strategije, što je uzroĉno-posljediĉno vezano i za samu efektivnost lokalne

samouprave. Efektivnost lokalne samouprave je analizirana kroz uvoĊenje

novih i poboljšanje postojećih usluga, promoviranje inovacija, skraćenje

procesa i procedura, unapreĊenje kvaliteta, senzibilnost na zahtjeve

klijenata/graĊana, unapreĊenje povoljnog poslovnog okruţenja,

implementaciju strategije, analizu prihoda i rashoda i druge relevantne

pokazatelje. S tim u vezi, izraĉunat je koeficijent razvijenosti BSC-modela

(KR BSC) gdje su lokalne samouprave koje imaju koeficijent veći od 4

svrstane u razvijene lokalne samouprave, dok one koje imaju koeficijent

manji od 4 u nerazvijene.6

Da bi rezultati istraţivanja bili što reprezentativniji, izraĉunavanjem indeksa

razvijenosti (IR) i indeksa ekonomske efikasnosti (IEE) prikazana je i

komparativna analiza kako bi se ukazalo na stepen efektivnosti lokalne

samouprave (ELS7). Efektivnost lokalne samouprave definirana i mjerena

prema socio-ekonomskim pokazateljima ukazuje na indikatore unapreĊenja

efektivnosti za postizanje lokalnog ekonomskog razvoja i rasta.

U tabeli 1. prikazani su sumarni rezultati razvijenih lokalnih samouprava u

navedenom uzorku od 53 istraţene lokalne samouprave, a shodno

koeficijentu razvijenosti BSC-modela, indeksu ekonomske efikasnosti i

indeksu razvijenosti lokalnih samouprava. TakoĊer, izvršeno je i rangiranje

razvijenosti na osnovu koeficijenta efektivnosti lokalnih samouprava.

6 Prema Likertovoj skali od 1 do 5.

7 Efektivnost lokalne samouprave izraĉunata je na osnovu prosjeĉne vrijednosti zbira indeksa

razvijenosti i indeksa ekonomske efikasnosti i koeficijenta razvijenosti BSC-koncepta.

58

Tabela 1. Sumarni prikaz indikatora razvijenih lokalnih samouprava

R.

br. JLS KR BSC IEE IR ELS

Rang

razvijenosti

1. Centar 4.10 4.80 5.0 4.63 1

2. Visoko 4.65 4.70 4.30 4.55 2

3. Tešanj 4.55 5.00 3.95 4.50 3

4. Ilidţa 4.40 4.50 4.53 4.47 4

5. Široki Brijeg 4.13 4.70 4.33 4.38 5

6. Teslić 4.00 5.00 3.90 4.30 6

7. Kakanj 4.50 4.00 4.0 4.16 7

8. Tuzla 4.00 4.55 3.90 4.15 8

9. Stari Grad 4.00 3.80 4.36 4.05 9

10. Laktaši 4.50 2.80 4.87 4.05 10

11. Goraţde 4.25 3.60 4.16 4.00 11

UKUPNO: 4.29 4.31 4.30 4.30

Izvor: istraživanje autora, decembar 2016.

Rezultati istraţivanja pokazuju da ukupno 11 lokalnih samouprava koje

imaju razvijen BSC-koncept upravljanja su ujedno i razvijene lokalne

samouprave, tj. imaju koeficijent efektivnosti veći od nerazvijenih lokalnih

samouprava. Analizom korelacije izmeĊu varijabli razvijenost BSC-modela i

efektivnost lokalne samouprave utvrĊeno je kako izmeĊu varijabli postoji

pozitivna veza jakog intenziteta koja se pokazuje statistiĉki znaĉajnom na

nivou signifikantnosti od 5%. U tabeli 2. su prikazane razlike izmeĊu

lokalnih samouprava sa razvijenim i nerazvijenim BSC-modelom kako bi se

ukazalo na stepen razlika u efektivnosti lokalnih samouprava prema ovim

dvjema kategorijama. S obzirom na to da dobiveni rezultati ne ispunjavaju

uvjete normalnosti distribucije i jednakosti varijanse, postojanje razlike

izmeĊu efektivnosti lokalnih samouprava sa razvijenim odnosno

nerazvijenim BSC-modelom testirano je pomoću Mann-Whitneyjevog U-

testa.

59

Tabela 2. Razlike u efektivnosti lokalnih samouprava prema razvijenosti

BSC-modela upravljanja

Razvijenost BSC-a N Mean Std. Deviation

Efektivnost razvijeno 11 3.5067 .69394

nerazvijeno 42 2.8450 .45947

Razvijenost BSC-a N Mean Rank Sum of Ranks

Efektivnost

1.00 nerazvijeno 42 73.92 3105.00

2.00

razvijeno 11 145.84 1605.00

Efektivnost jedinica loklane samouprave

Mann-Whitney U 921.000

Wilcoxon W

Z

Asymp. Sig. (2-tailed)

3105.000

-8.266

.000


Već je analizom deskriptivne statistike moguće uoĉiti da je vrijednost

kompozitne varijable efektivnosti lokalne samouprave veća kod lokalnih

samouprava koje imaju razvijen balanced scorecard modela upravljanja

(arit.sredina = 3.51) u odnosu na lokalne samouprave koje imaju nerazvijen

balanced scorecard modela upravljanja (arit.sredina = 2.85). Nakon

provedenog Mann-Whitnyjevog testa (tabela 50) moguće je uoĉiti da postoji

statistiĉki znaĉajna razlika (Z=-8.266, p<0.05) na nivou signifikantnosti od

5% izmeĊu efektivnosti lokalnih samouprava koje imaju razvijen balanced

scorecard model upravljanja u odnosu na one koje nemaju razvijen model,

što potvrĊuje i rang prosjeĉne vrijednosti.

Ukoliko se uzmu u obzir rezultati prethodno provedenih analiza

(meĊuovisnosti razvijenosti perspektiva BSC-modela i efektivnosti

općinskog rukovodstva kao top-menadţmenta, te razlika u efektivnosti kod

lokalnih samouprava sa razvijenim i nerazvijenim BSC-modelom

upravljanja), moguće je zakljuĉiti da postoji jaka veza pozitivnog smjera

izmeĊu razvijenosti BSC-modela i efektivnosti lokalne samouprave.

60

Testiranje glavne hipoteze

Nakon što je analizirana zavisnost razvijenosti i povezanosti perspektiva

BSC-modela, izvršeno je i istraţivanje povezanosti perspektiva BSC-

koncepta kao nezavisnih varijabli sa ukupnom vrijednosti efektivnosti

lokalne samouprave kao zavisne varijable. MeĊuovisnost razvijenosti

perspektiva BSC-modela i efektivnosti lokalne samouprave je od velikog

znaĉaja s obzirom da ona pokazuje da li i koliko razvijenost pojedine

perspektive BSC-modela utjeĉe na efektivnost lokalne samouprave. Ukoliko

bi se utvrdilo da nema korelacije izmeĊu ove dvije varijable, to bi znaĉilo da

je efektivnost lokalne samouprave potpuno nezavisna o razvijenosti balanced

scorecard modela. MeĊuovisnost pojedinih perspektiva BSC-modela i

efektivnosti lokalne samouprave prikazana je u nastavku.

Tabela 3. Korelacija razvijenosti perspektiva BSC-koncepta i stepena

efektivnosti JLS

Spearman's rho H1 H2 H3 H4 H5

EJLS

H1. Kontinuirana edukacija i treninzi

doprinose povećanju kompetencija

rukovodioca i zaposlenika u

jedinicama lokalne samouprave.

Correlation

Coefficient

1.000

.713**

.404*

.585**

.465**

.420**

Sig.

(2-tailed) . .000 .035 .000

.000

.000

N 53 53 53 53 53 53

H2. UnapreĊenje internih procesa u

jedinicama lokalne samouprave

povezano je sa kompetencijama

rukovodioca i svih zaposlenih.

Correlation

Coefficient .713

** 1.000 .643

** .604

** .604

** .284

**

Sig.

(2-tailed) .000 . .000 .000 .000 .000

N 53 53 53 53 53 53

H3. Poboljšanje internih procesa

implicira kvalitet isporuĉenih usluga.

Correlation

Coefficient .404

* .643

** 1.000 .683

** .533

** .197

**

Sig.

(2-tailed) .035 .000 . .000 .000 .000

N 53 53 53 53 53 53

H4. Efikasno funkcioniranje prethodne

tri perspektive, uĉenja i rasta, internih

procesa i odnosa prema klijentima,

pozitivno utjeĉe na implementaciju

strategije odnosno poslovanje lokalne

samouprave.

Correlation

Coefficient .585

** .604

** .683

** 1.000 .622

** .319

**

Sig.

(2-tailed) .000 .000 .000 . .000 .000

N 53 53 53 53

53 53

61


U tabeli su prikazani rezultati Spirmanovog koeficijenta korelacije ranga

izmeĊu perspektiva BSC-modela. Koeficijent korelacije kreće se izmeĊu

0,404<rs<0,713, što predstavlja srednje do snaţno jaku pozitivnu povezanost,

pri ĉemu su sve korelacije signifikantne na nivou od 5%. Najsnaţnija

povezanost zabiljeţena je izmeĊu perspektive uĉenja i rasta i perspektive

internih procesa (rs= 0,713, sig.=0,000), a najslabija izmeĊu perspektive

uĉenja i rasta i perspektive graĊana (rs= 0,404, sig.= 0,035), što upućuje na

zakljuĉak da veći stepen edukacije i treninga zaposlenih utjeĉe na

unapreĊenje internih procesa u jedinicama lokalne samouprave nego kroz

povećanje vrijednosti u finansijskoj perspektivi. TakoĊer, moţemo zakljuĉiti

da je slaba povezanost izmeĊu edukacije zaposlenih i inovacija i zahtjeva

graĊana, što ukazuje na nedovoljnu ukljuĉenost graĊana u procese donošenja

odluka i slabu komunikaciju izmeĊu lokalne samouprave i graĊana u smislu

njihovih potreba, a naroĉito korisnika u realnom sektoru. TakoĊer navedeno

upućuje i na zakljuĉak o niskoj kreativnosti uposlenih u smislu inovacija za

unapreĊenje internih procesa i odnosa prema graĊanima. Dobiveni rezultati

pokazuju:

1. postoji srednje visoka pozitivna korelacija izmeĊu perspektive uĉenja i

rasta i ukupne efektivnosti lokalne samouprave (rs= 0,420, sig.=0,000),

pri ĉemu visok nivo razvijenosti perspektive uĉenja i rasta prati visok

stepen efektivnosti lokalne samouprave u posmatranom uzorku;

2. veza izmeĊu perspektive internih procesa i ukupne efektivnosti lokalne

samouprave je pozitivna korelacija srednjeg intenziteta (rs= 0,284,

sig.=0,000), pri ĉemu visok nivo razvijenosti perspektive internih procesa

prati visok stepen efektivnosti lokalne samouprave;

H5. Implementacija strategije

lokalnog ekonomskog razvoja ima

pozitivan efekat na finansijske

performanse lokalne samouprave.

Correlation

Coefficient

Sig.

(2-tailed)

N

.465**

.000

53

.604**

.000

53

.533**

.000

53

.622**

.000

53

1.000

.

53

.309**

.000

53

H0. Primjena balanced scorecard

modela pozitivno utjeĉe na unapreĊenje

poslovanja jedinica lokalne

samouprave u BiH.

Correlation

Coefficient

Sig.

(2-tailed)

N

.420**

.000

53

.284**

.000

53

.197**

.000

53

.319**

.000

53

.309**

.000

53

1.00

.

53

**. Correlation is significant at the 0.01 level (2-tailed).

62

3. najslabija, ali ipak pozitivna povezanost nalazi se izmeĊu ukupne

efektivnosti lokalne samouprave i perspektive graĊana (rs= 0,197,

sig.=0,000);

4. postoji statistiĉki znaĉajna veza izmeĊu perspektive strateškog

integralnog djelovanja BSC-modela (implementacije strategije) i ukupne

efektivnosti lokalne samouprave (rs= 0,319, sig.=0,000), pri ĉemu visok

nivo razvijenosti perspektive strateškog integralnog djelovanja BSC-

modela prati visok stepen efektivnosti lokalne samouprave;

5. analizom povezanosti razvijenosti finansijske perspektive i ukupne

efektivnosti lokalne samouprave utvrĊena je srednje jaka povezanost

izmeĊu te dvije varijable (rs= 0,309, sig.=0,000), pri ĉemu visok nivo

razvijenosti finansijske perspektive prati visok stepen efektivnosti

lokalne samouprave;

6. sve veze pokazuju se statistiĉki znaĉajnim na nivou signifikantnosti od

5%.

Sumiranjem svih do sada iznesenih rezultata istraţivanja te na osnovu

analize koeficijenata korelacije izmeĊu perspektiva BSC-modela i

efektivnosti lokalne samouprave moguće je zakljuĉiti da postoje pozitivne

korelacije svih pet perspektiva i efektivnosti lokalne samouprave (općinskog

rukovodstva), što je i potvrĊeno putem rezultata Spearmanovog koeficijenta

korelacije (tabela 3). Dakle, efektivnost lokalne samouprave analizirana je

kroz razvijenost svih pet perspektive BSC-modela, to jest izraţena je kao

prosjeĉna ocjena razvijenosti svih pet perspektiva, zatim indeksa razvijenosti

i indeksa ekonomske efikasnosti.

Da navedene pozitivne korelacije izmeĊu svih pet perspektiva utjeĉu na

unapreĊenje efektivnosti JLS, potvrĊeno je i kroz socio-ekonomske

pokazatelje izraţene putem indeksa razvijenosti i indeksa ekonomske

efikasnosti. Slijedom navedenog je moguće zakljuĉiti da općinsko

rukovodstvo u lokalnim samoupravama sa razvijenim balanced scorecard

konceptom upravljanja iskazuje veću efektivnost nego u lokalnim

samoupravama sa nerazvijenim balanced scorecard konceptom upravljanja.

Kako bi se utvrdilo da li implementacija balanced scorecard modela zavisi

od veliĉine lokalne samouprave, provedena je jednofaktorska analiza

kovarijanse. Lokalne samouprave su podijeljene prema kriteriju zaposlenih

na male (do 100 zaposlenih) i velike (više od 100 zaposlenih).

63

Tabela 4. Jednofaktorska analiza kovarijanse (ANCOVA)

Zavisna varijabla: Efektivnost JLS

Source Type III Sum

of Squares

Df Mean

Square

F Sig. Partial Eta

Squared

Noncent.

Parameter

Observed

Powerb

Corrected Model 20.383a 2 10.192 26.984 .000 .224 53.967 1.000

Intercept 15.095 1 15.095 39.965 .000 .176 39.965 1.000

Razvijenost BSC 16.587 1 16.587 43.915 .000 .190 43.915 1.000

Veliĉina JLS .165 1 .165 .438 .509 .002 .438 .101

Error 70.630 187 .378

Total 2427.482 190

Corrected Total 91.013 189

a. R Squared = .224 (Adjusted R Squared = .216)

b. Computed using alpha = .05

Na osnovu rezultata iz prethodne tabele moţe se zakljuĉiti da nije

dominantno znaĉajan utjecaj glavnog efekta promjenljive veliĉina JLS

(p>0.05) i da postoji znaĉajna veza izmeĊu varijabli razvijenosti BSC-

koncepta upravljanja i efektivnost jedinica lokalne samouprave F=43.915, p

< 0.05. Kada se analizira utjecaj razvijenosti BSC-koncepta upravljanja,

moţemo zakljuĉiti da veliĉina lokalne samouprave nema dominantno

znaĉajan utjecaj odnosno eliminatorni faktor na efektivnost lokalne

samouprave. U ovom istraţivanju veći je broj velikih lokanih samouprava

kod kojih je utvrĊena pozitivna korelacija utjecaja razvijenosti BSC-modela

na efektivnost lokalne samouprave.

Rezultati višestruke regresije

S obzirom da je pomoću Spirmanovog koeficijenta potvrĊena pozitivna

korelacija izmeĊu zavisne promjenljive (unapreĊenje efektivnosti lokalne

samouprave) i nezavisne promjenljive (balanced scorecard modela), a s

ciljem utvrĊivanja da li su navedene nezavisne varijable (perspektive

balanced scorecard modela) dobri prediktori zavisne varijable, provedena je

višestruka linearna regresija. Stepen slaganja varijacija razvijenosti BSC-

modela i efektivnosti lokalne samouprave iz regresijskog modela omogućit

će ocjenu efektivnosti općinskog rukovodstva (JLS) u zavisnosti o

promjenama razvijenosti svake od perspektiva balanced scorecard modela.

Kako bi se utvrdio postotni iznos varijacije u zavisnoj varijabli (efektivnost

64

lokalne samouprave) koji se moţe objasniti regresijskim modelom, korišten

je koeficijent determinacije r2.

Da bismo pristupili modelizaciji veza izmeĊu nezavisnih varijabli

(perspektive BSC-modela) i zavisne varijable (efektivnost JLS), neophodno

je bilo provjeriti linearnost pomoću dijagrama rasipanja odnosno analizom P-

P grafikona. Posmatrajući ukupne podatke svih lokalnih samouprava iz

uzorka za nezavisnu i zavisnu varijablu, moţemo zakljuĉiti da je rijeĉ o

desno asimetriĉnoj raspodjeli i da primjena višestruke regresije nije moguća

zbog narušenih kriterija multikolinearnosti. Shodno tome, pristupilo se

analizi onih lokalnih samouprava kod kojih postoji jaka pozitivna korelacija

izmeĊu razvijenosti perspektive BSC-modela i efektivnosti lokalne

samouprave.

Pretpostavka linearnosti za ovih jedanaest lokalnih samouprava provjerena je

analizom P-P grafikona za normalno distribuirane reziduale (slika 2).

Slika 2. Dijagram rasipanja

Rezultati višestruke linearne regresije kod koje su sve dimenzije

(perspektive) razvijenosti BSC-modela posmatrane i ukljuĉene kao

prediktori efektivnosti općinskog rukovodstva odnosno lokalne samouprave

pokazuju da model sa ukljuĉenih svih pet perspektiva (uĉenja i rasta, internih

procesa, odnosa prema graĊanima, strateškog integralnog djelovanja i

upravljanja finansijama) daje doprinos od 91,5% u objašnjavanju varijanse

efektivnosti lokalne samouprave. TakoĊer, rezultati pokazuju da razvijenost

perspektiva BSC-modela veoma jako i pozitivno utjeĉe na efektivnost

lokalne samouprave (općinskog rukovodstva).

Koeficijent linearne regresije izmeĊu vrijednosti zavisne varijable

(efektivnosti JLS) i pripadajućih regresijskih vrijednosti perspektiva

65

balanced scorecard modela ukazuje da postoji veoma jaka veza pozitivnog

smjera r=0.915 izmeĊu svih pet perspektiva BSC-modela i efektivnosti

lokalne samouprave.

Koeficijent determinacije (R Squared) ili r2

oznaĉava postotni iznos varijacije

u zavisnoj varijabli (efektivnost JLS) koji se moţe objasniti regresijskim

modelom. Posmatrajući odabrane lokalne samouprave, to jest one koje imaju

razvijene perspektive BSC-modela, u našem sluĉaju se 88,10% varijacija u

efektivnosti lokalne samouprave moţe objasniti promjenama u pet navedenih

perspektiva balanced scorecrad modela, dok ostatak od 11,9% promjena

nastaje uslijed djelovanja ostalih faktora.

b. zavisna varijabla: efektivnost JLS

Izvor: istraživanje autora

Dakle, na osnovu rezultata u tabeli 5. moţe se zakljuĉiti da kod lokalnih

samouprava koje imaju razvijene perspektive BSC-modela promjene u

stepenima razvijenosti perspektiva (uĉenja i rasta, internih procesa, odnosa

prema graĊanima, strateškog integralnog djelovanja i upravljanja

finansijama) objašnjavaju 91,5% varijanse efektivnosti lokalne samouprave i

vrijede u 88% sluĉajeva (R Square = 0,881).

Kako bi utvrdilo koja od varijabli balanced scorecard modela najviše

doprinosi efektivnosti jedinica lokalne samouprave, provedena je postepena

(stepwise) regresija, a koja najviše i odgovora BSC-modelu koji je zasnovan

na principu uzrok – posljedica. Perspektive su ukljuĉene prema modelu

istraţivanja, to jest sljedećim redom: perspektiva uĉenja i rasta, perspektiva

internih procesa, perspektiva graĊana, perspektiva strateškog integralnog

djelovanja, finansijska perspektiva (tabela 6).

Tabela 5. Višestruka linearna regresija za metodu gdje svi prediktori ulaze istovremeno u model (rezultati modela za razvijene JLS

Model R R

Square

Adjusted

R Square

Std. Error

of the

Estimate

Change Statistics Durbin-

Watson R Square

Change

F

Change

df1 df2 Sig. F

Change

1 .915a .881 .860 4.452 .881 40.817 1 53 .000 .350

a. prediktori: razvijenost BSC-a ( PUIR, PIP, PGR, PSID, PF)

66

Tabela 6. Rezultati višestruke regresije

Model Standardized

Coefficients

T Sig. Corerelations Collinearity

Statistics

Beta Part Tolerance

1

(Constant) 3.485

,000

.137

PUR .220 2.711 ,002 .232 .305 .145

PIP .245 1.432 ,015 .134 .266 .738

PGR .280 1.424 ,022 .126 .309 .273

PSD .201 .053 ,132 .002 .438 .663

PF .009 1.257 ,000 .159 .341 .734

a. zavisna varijabla: efektivnost JLS

Da bi se odredio intenzitet utjecaja varijabli na efektivnost lokalne

samouprave, korišten je beta-koeficijent i analiza tolerancije. Tolerancija

pokazuje koliki dio nezavisne varijable nije objašnjen varijansama ostalih

nezavisnih varijabli modela, a vrijednosti ne smiju biti manje od 0,10.

Analizirajući beta-koeficijent, moţemo zakljuĉiti da razvijenost perspektive

odnosa prema graĊanima (β= ,280) od svih perspektiva BSC-modela najviše

doprinosi objašnjenju zavisne varijable (efektivnosti lokalne samouprave).

Kao što je i prikazano u tabeli, drugi najznaĉajniji utjecaj na efektivnost

lokalne samouprave ima razvijenost perspektive internih procesa (β= ,245),

zatim perspektiva uĉenja i rasta (β= ,220) te perspektiva strateškog

integralnog djelovanja (β=,201), dok finansijska perspektiva najmanje

doprinosi objašnjenju efektivnosti lokalne samouprave.

Iznos standardiziranog koeficijenta beta pokazuje broj standardnih devijacija

za koji bi se vrijednosti dimenzija BSC-modela promijenila ako se prediktor

promijeni za jednu jedinicu standardne devijacije. Znaĉi, ako bi se iznos

varijable (perspektive) uĉenja i rast povećali za jedno standardno odstupanje,

rezultati mjerenja unapreĊenja efektivnosti lokalne samouprave vjerovatno bi

porasli za 0,220 jedinica standardne devijacije (beta-koeficijent).

Povećanjem vrijednosti perspektive graĊana za jedno standardno odstupanje

ima najznaĉajniji utjecaj na unapreĊenje efektivnosti lokalne samouprave

(0,280), dok najmanji utjecaj ima perspektiva finansija (0,007).

67

Na osnovu dobivenih rezultata u tabeli 6. moţe se zakljuĉiti da sve varijable

odnosno perspektive BSC-modela imaju pozitivan smjer i efekat na

unapreĊenje efektivnosti lokalne samouprave. Durbin-Watsonov test za

autokorelaciju pokazuje prihvatljive vrijednosti (0,350) u analizi višestruke

regresije, što znaĉi da u modelu ne postoji znaĉajna povezanost greški.

Na osnovu analize iz tabele 6. moţemo zakljuĉiti da sve varijable BSC-

modela imaju znaĉajan statistiĉki doprinos objašnjenju zavisne varijable

(efektivnosti lokalne samouprave) na nivou znaĉajnosti od 0,05.

Nakon provedene korelacijske analize i višestruke regresije moţe se

zakljuĉiti da izmeĊu razliĉitih stepena razvijenosti BSC-modela i efektivnosti

općinskog rukovodstva (JLS) postoje signifikantne razlike. Naime, općinsko

rukovodstvo je znatno efektivnije u lokalnim samoupravama sa većim

stepenom razvijenosti BSC-modela upravljanja u odnosu na lokalne

samouprave sa manjim intenzitetom razvijenosti BSC-modela, ĉime je i

potvrĊena glavna hipoteza rada da primjena balanced scorecard modela

pozitivno utjeĉe na unapreĊenje poslovanja jedinica lokalne samouprave u

Bosni i Hercegovini, a što je i argumentirano u prethodnom dokazivanju svih

pet pomoćnih hipoteza.

Ograničenja provedenog istraţivanja

Ograniĉenja provedenog istraţivanja mogu se locirati u pretpostavkama na

kojima je fokusirano istraţivanje, a koje su proizvod perspektive iz koje se

posmatra istraţivaĉka problematika. Pod tim ograniĉenjima podrazumijeva

se naĉin pristupa razvijenosti BSC-koncepta upravljanja i na subjektivan stav

pri odabiru varijabli kojima je iskazana i mjerena razvijenost BSC-modela i

efektivnost općinskog rukovodstva, to jest lokalne samouprave.

Drugo ograniĉenje odnosi se na to da su za ispitanike uzeti samo top-

menadţeri (općinsko rukovodstvo) iz razloga što su oni, pored

općinskog/gradskog vijeća, po zakonskoj legislativi odgovorni za donošenje

odluka koje utjeĉu na poslovanje lokalne samouprave. Dakle, subjektivnost

odgovora općinskog rukovodstva jedan je od ograniĉavajućih faktora

istraţivanja. Zbog obimnosti nemoguće je za ovakvu vrstu istraţivanja bilo

provesti i istraţivanje meĊu korisnicima lokalnih usluga (graĊanima) radi

sagledavanja i njihove percepcije o efektivnosti lokalne samouprave. Kako bi

se eliminirala subjektivnost u odgovorima i prikazala što realnija slika

68

kauzalnog odnosa izmeĊu balanced scorecard modela i unapreĊenja

efektivnosti lokalne samouprave, korišteni su socio-ekonomski pokazatelji

kao output i realno sagledavanje razvijenosti lokalnih samouprava u Bosni i

Hercegovini.

Sljedeće ograniĉenje moţe se posmatrati iz aspekta istraţivanja efektivnosti

lokalne samouprave samo jedne zemlje. Zbog specifiĉnosti ustavnog

ureĊenja i podjele nadleţnosti u Bosni i Hercegovini teško je izvršiti

komparaciju efektivnosti lokalnih samouprava prema navedenim kriterijima

sa lokalnim samoupravama u drugim zemljama.

S obzirom da nije bilo konkretnih istraţivanja iz ove oblasti u Bosni i

Hercegovini i regiji, nije bilo ni moguće uporeĊivati dobivene rezultate

istraţivanja i izvoĊenje zakljuĉaka.

Zaključak

Savremeno poslovanje kako privatnog sektora tako i javnog donosi nove

metode i naĉela u pogledu prilagoĊavanja svakodnevnim promjenama koje

se dešavaju na trţištu. Pred organizacije javne uprave, pa tako i lokalne

samouprave, postavljaju se novi zahtjevi i izazovi koje nije uvijek

jednostavno ostvariti. U takvom vremenu primjena savremenih

menadţerskih koncepata odnosno novog javnog menadţmenta ima kljuĉnu

ulogu u efikasnosti i efektivnosti poslovanja organizacija javne uprave. U

tranzicijskim zemljama, a posebno onima koje su kandidati za ulazak u

Evropsku uniju, kao što je i Bosna i Hercegovina, najzahtjevniji kriterij

predstavlja reforma javne uprave. Navedene reforme podrazumijevaju

unapreĊenje organizacijske i funkcionalne efikasnosti i efektivnosti,

reorganizaciju javne uprave od drţavnog nivoa do lokalne samouprave.

Lokalne samouprave su pod pritiskom mnogobrojnih, nerijetko

suprotstavljenih potreba, zahtjeva i interesa koji odreĊuju njihove djelovanje,

pa je u ovom istraţivanju primijenjen inovativan model mjerenja efektivnosti

lokalne samouprave koji ukljuĉuje široki spektar organizacijskih ciljeva.

Mjerenje efektivnosti top-menadţmenta (općinskog rukovodstva) analizirano

je pomoću balanced scorecard modela.

U posljednja tri desetljeća balanced scorecard je postigao veliki uspjeh i

korišten je kako u privatnom tako i javnom sektoru u pogledu mjerenja

efektivnosti top-menadţmenta i unapreĊenja implementacije strategija.

PrevoĊenje vizije i strategije u set ciljeva korištenjem balanced scorecard

69

modela prisiljava top-menadţment na kreiranje jasnih, mjerljivih i ostvarivih

ciljeva. Upravo u ovome se nalazi i dodatni razlog za primjenu novog

predloţenog modela BSC-a u istraţivanju utjecaja razvijenosti BSC-modela

na unapreĊenje efektivnosti top-menadţmenta odnosno lokalne samouprave.

Iz toga slijedi da top-menadţment lokalne samouprave kao socijalnog i

ekonomskog sistema mora kontinuirano pratiti i usklaĊivati razliĉite interese

kako bi ispunio misiju i postigao uĉinkovitost u poslovanju.

U Bosni i Hercegovini danas se općine nalaze u procesu tranzicije odnosno

na prekretnici iz birokratskog ka korisniĉkom pristupu gdje primarni cilj

mora biti provoĊenje reformskih procesa, reorganizacija lokalne samouprave

te efikasnije mjerenje uĉinkovitosti općinskog rukovodstva i svih zaposlenih

kako bi bile zadovoljene potreba njenih korisnika.

Rezultati pokazuju da je unapreĊenje internih procesa u jedinicama lokalne

samouprave povezano sa kompetencijama rukovodioca i svih zaposlenih, a

kako i glasi druga pomoćna hipoteza. Korelacija izmeĊu navedenih varijabli

je veoma jaka, što upućuje na zakljuĉak da se kroz uĉenje i obuku

zaposlenika moţe znaĉajno jaĉe djelovati na unapreĊenje internih procesa

lokalne samouprave. Istraţivanjem je utvrĊeno da lokalne samouprave u

kojima općinsko rukovodstvo svoje aktivnosti posvećuje kreiranju novih

ideja i redefiniranju poslovne strategije imaju jaku pozitivnu korelaciju i

veće efekte na unapreĊenje internih procesa. TakoĊer, lokalne samouprave u

kojima općinsko rukovodstvo svoje aktivnosti posvećuje praćenju

operativnih poslova u organizaciji imaju srednje jaku povezanost sa

unapreĊenjem internih procesa. Moţemo zakljuĉiti da je efektivnost

općinskog rukovodstva u perspektivi internih procesa statistiĉki znaĉajno

veća kada je rijeĉ o lokalnim samoupravama koje imaju razvijenu

perspektivu uĉenja i rasta u odnosu na one lokalne samouprave koje imaju

nerazvijenu perspektivu uĉenja i rasta.

Efektivnost općinskog rukovodstva (JLS) u perspektivi graĊana (odnosa

prema klijentima) je statistiĉki znaĉajno veća kada je rijeĉ o lokalnim

samoupravama koje imaju razvijenu perspektivu internih procesa u odnosu

na one lokalne samouprave koje imaju nerazvijenu perspektivu internih

procesa. Kada je u pitanju veliĉina lokalne samouprave, efektivnost

općinskog rukovodstva je najizraţenija u jedinicama lokalne samouprave

koje imaju preko 100 zaposlenih. Generalno gledajući sve rezultate po

perspektivama BSC-modela, perspektiva graĊana je najnerazvijenija, a što

je i naglašeno u izvještaju Evropske komisije za posljednju godinu te u

izvještaju Svjetske banke (Doing bussines 2016).

70

Postoje razlike izmeĊu lokalnih samouprava sa razvijenim i nerazvijenim

BSC-konceptom upravljanja. Te razlike ukazuju da je razvijenost

perspektiva BSC-koncepta signifikantan prediktor efektivnosti općinskog

rukovodstva iz aspekta implementacije strategije i efektivnosti poslovanja

lokalne samouprave. Razvijenije lokalne samouprave, to jest one koje imaju

razvijene perspektive uĉenja i rasta, internih procesa i odnosa prema

graĊanima, imaju veći stepen implementacije strategije pa je i efektivnost

općinskog rukovodstva, mjerena kroz perspektivu strateškog integralnog

djelovanja BSC-koncepta, statistiĉki znaĉajno veća. Lokalne samouprave

koje imaju manje od 50 zaposlenih imaju najniţi stepen implementacije

strategije i efektivnosti gdje je jedan od glavnih razloga nedostatak

finansijskih sredstava i postojeća raspodjela prihoda od indirektnih poreza.

Implementacija strategije lokalnog ekonomskog razvoja ima pozitivan efekat

na finansijske performanse lokalne samouprave naroĉito kod razvijenih

lokalnih samouprava prema kriteriju razvijenosti BSC-koncepta upravljanja i

indeksa ekonomske efikasnosti i razvijenosti. TakoĊer, kod razvijenih

lokalnih samouprava udio plaća i naknada u budţetu je ispod prosjeka, dok

su poreski prihodi po glavi stanovnika znatno veći u odnosu na manje

razvijene lokalne samouprave. Efektivnost općinskog rukovodstva, mjerena

kroz finansijsku perspektivu BSC-koncepta, statistiĉki znaĉajno je veća u

razvijenim lokalnim samoupravama.

Rezultati statistiĉke analize pokazali su da predloţena mjera stepena

razvijenosti BSC-modela odreĊuje i nivo efektivnosti općinskog

rukovodstva (top-menadţmenta) odnosno efektivnosti lokalne samouprave

ima smisla. Dakle, veći stepen razvijenosti BSC-modela upravljanja

implicira veći stepen efektivnosti lokalne samouprave.

Pri sagledavanju ukupnih rezultata provedenog istraţivanja treba imati u

vidu kako je efektivnost top-menadţmenta odnosno lokalne samouprave pod

utjecajem brojnih faktora te da je primjena savremenih menadţerskih

koncepata u lokalnoj samoupravi u Bosni i Hercegovini (novi javni

menadţment) još uvijek nedovoljno istraţeno nauĉno podruĉje. Na osnovu

dobivenih rezultata istraţivanja i izvedenih zakljuĉaka potvrĊeno je

stajalište da od primjene navedenih koncepata ovisi i unapreĊenje

efektivnosti lokalnih samouprava u obavljanju svih procesa u pogledu

perspektiva uĉenja i rasta, inovacija, internih procesa, odnosa prema

graĊanima, implementacije strategije, finansijskog poslovanja te lokalnog

ekonomskog razvoja.

71

Literatura

1. Agostino, D., M. Arnaboldi (2011) „How the BSC implementation process

shapes its outcome“, International Journal of Productivity and Performance

Management, 60(2).

2. Ali Erbasi (2014) „Use of Balanced Scorecard in Municipality Performance

Assessments: Municipal Scorecard Model“, Selcuk University Social Sciences

Vocational High School, Department of Management and Organization, Konya.

3. Anthony, R., V. Govindarajan (2007) Management Control System, McGraw

Hill, New York.

4. Armstrong M. (2011) Armstrong Handbook of Managament and Leadership,

2nd edition, Kogan Page, London – Philadelphia.

5. Bahtijarević-Šiber, F., P. Sikavica, N. Pološki-Vokić (2008) Suvremeni

menadžment: vještine, sustavi i izazovi, Školska knjiga, Zagreb.

6. Barbara, Bigliardi (2011) „Balanced Scorecard for the public administration:

issues from a case study“, International Journal of Business, Management and

Social Sciences Vol. 2, No. 5, str. 1–16.

7. Bartik, T. (2003) „Local Economic Development Policies“, Upjohn Institute

Working Paper No. 03-91, W.E. Upjohn Institute for Employment Research, str. 7.

8. Bartosz Soliński (2012) „Implementation of tqm in public administration by

applying quality management system in compliance with iso 9001 standard and caf

self-assessment model“, str. 4–15.

9. Bigliardi, B., A. Dormio (2011) „Balanced Scorecard for the public

administration: issues from a case study“, International Journal of Business,

Management and Social Sciences Vol. 2, No. 5, str. 1–16.

10. Bigliardi, et al. (2011) „Developing balanced scorecards in local authorities: a

comparison of experience“, International Journal of Productivity and Performance

Management 2, str. 1–16.

11. Bolivar, M., A. Hernandez (2010) „Implementing the balanced scorecard in

public sector agencies: An experience in municipality“, Academia, Revista

Latinoamericana de Administración, No. 45, str. 116–139.

12. Brumec, J. (2002) „Mjerenje uspješnosti organizacije metodom Balanced

Scorecard“, Sedmi finansijski forum, Zagreb, str. 21–23.

13. Chan, Y. C. L. (2004) „Performance measurement and adoption of balanced

scorecards A survey of municipal governments in the USA and Canada“, The

International Journal of Public Sector Management, 17(3), str. 204–221.

14. Christopher, Pollitt, Geert Bouckaert (2011) Public Management Reform: A

Comparative Analysis—New Public Management, Governance, and the Neo-

Weberian State, Third Edition, Published in the United States by Oxford University

Press Inc., New York.

15. Ĉekerevac, Z. „Total quality management in public administration – the case of

municipal government”, Ekonomski fakultet, Beograd.

16. Ĉizmić, E., K. Crnkić (2012) Strateško preduzetništvo: koncepcija paradigme

budućnosti, Ekonomski fakultet, Sarajevo.

17. Ĉizmić, E., A. Trgo (2010) Savremeni menadžerski koncepti, Ekonomski

fakultet, Sarajevo.

72

18. David P., Norton, Randall H. Russell (2006) „Implementacija strategije kroz

Balanced Scorecard“.

19. Elcock, H. (1994) Local Government: Policy and Menagament in Local

Autorietes, Routledge, London.

20. Greenberg, Jerald, A. R. Baron (2003) Behavior in Organizations, Pearson

Education, Inc., Upper Saddle River, New Jersey.

21. Greenwood J. (2002) New Public Administration in Britain, London, str. 215–

217.

22. Hadţić, F., S. Softić, A. Domazet (2005) Industrijske zone Sarajevske

makroregije, SERDA, Ekonomski institut Sarajevo, Sarajevo.

23. Kaplan, Robert S., D. P. Norton (2004) Strategy Maps: Converting Intangible

Assets into Tangible Outcome, Publisher: Harvard Business Review Press.

24. Kaplan, Robert S., D. P. Norton (2006) Alignment: Using the Balanced

Scorecard to Create Corporate Synergies, Publisher: Harvard Business Review

Press.

25. Kaplan, Robert S., D. P. Norton (1998) The Balanced Scorecard: Translating

Strategy Into Action, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts.

26. Kaplan, Robert S., D. P. Norton (2001) The Strategy Focused Organization:

How BSC Companies Thrive In The New Business Environment, HBS Press,

Massachusetts.

27. Lokalna uprava od A do Ţ: Vodiĉ (2014), Savez opština i gradova FBiH i Savez

opština i gradova RS.

28. Lonĉar D., Đ. Kaliĉanin (2013) „Integrated methodological framework for

Formulation and implementation of local development Strategy“, Local Economic

and Infrastructure Development of SEE in the Context of EU Accession.

29. Marković, Lj. (2004) Modernizacija lokalne uprave i samouprave, Centar za

promociju civilnog društva, Sarajevo.

30. Nelly A. (2003) Business performance measurement - theory and practice,

Cambridge University Pres Cranfileld School of Management.

31. Niven, P. (2008) Balanced scorecard: Korak po korak, Masmedia, Zagreb str.

95.

32. Niven, Paul R. (2006) Balanced Scorecard Diagnostics: Maintaining Maximum

Performance, Publisher: John Wiley & Sons, Inc.

33. Nomenclature of Territorial Units for Statistics,

www.answers.com/topic/nomenclature-ofterritorial-units-for-statistics (pristupljeno

22. 7. 2016).

34. Pejanović, M. (2005) Politički razvitak BiH u postdejtonskom periodu, TKD

Šahinpašić, Sarajevo.

35. Petković, D. (2006) Tehnološki parkovi: više od mjesta za tehnološki transfer i

razvoj preduzetništva. Zenica.

36. Pijalović, V., Đ. Šašić (2014) „Public private partnership in health“, ĉasopis

„Uprava“, broj 2, Fakultet za upravu, Sarajevo.

37. Pusić, E. (2007) Država i državna uprava, Društveno veleuĉilište, Zagreb.

38. Rahimić, Z. (2010) Menadžment ljudskih resursa, Ekonomski fakultet,

Sarajevo.

73

39. Robert Knappe (2010) Die Eignung von New Public Management zur

Steuerung öffentlicher Kulturbetriebe, Gabler Verlag, Springer Fachmedien

WiesbadenGmbH Netherlands.

40. Salkić, Ismet (2011) Javni menadžment, TKD Šahinpašić, Sarajevo, str. 133.

41. Salkić, I. (2010) Javni menadžment: upravljanje kvalitetom javnih usluga, TKD

Šahinpašić, Sarajevo.

42. Singer, S. i dr. (2013) „Što Hrvatsku ĉini (ne)poduzetniĉkom zemljom?“, GEM

Hrvatska 2002–2011, Global Entrepreneurship Monitor Hrvatska, Centar za politiku

razvoja malih poduzeća, Osijek.

43. Šeparović-Perko, I. (2006) Izazovi javnog menadžmenta dileme javne uprave,

Golden marketing – tehniĉka knjiga, Zagreb, str. 118.

44. Šunje, A. (2006) Top-menadžer vizionar i strateg, Tirada, Sarajevo.

45. Tom Christensen, Per Lagerd (2007) Transcending New Public Management

The Transformation of Public Sector Reforms. Printed and bound in Great Britain

by TJ International Ltd, Padstow, Cornwall.

46. Tonći, Lazibat (2009) Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga, Zagreb.

47. Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje,

Fakultet za javnu upravu, Sarajevo.

48. Wisniewski, M., S. Olafsson (2004) „Developing balanced scorecards in local

authorities: A comparison of experience“, International Journal of Productivity and

Performance Management, 53 (7), str. 602–610.

74

75

Prof. dr. Snjeţana Dobrota

Sveučilište u Splitu / University of Split

Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy

Dr. sc. Darko Novosel

UDK 371.3


STAVOVI UČENIKA I UČITELJA O PRIMJENI NASTAVNIH

MEDIJA U NASTAVI GLAZBENE KULTURE1

STUDENTS' AND TEACHERS' ATTITUDES TOWARDS

APPLICATION OF TEACHING MEDIA IN MUSIC LESSONS2

Sažetak

U radu su istraženi stavovi učenika od 5. do 8. razreda osnovne škole i učitelja

glazbene kulture o primjeni nastavnih medija u nastavi glazbe. U okviru

istraživanja primijenjen je Upitnik za ispitivanje korištenja nastavnih medija za

učenike (N=429) i Upitnik za ispitivanje korištenja nastavnih medija za učitelje

(N=215). U istraživanju stavova učenika korištene su tri varijable: dob, spol i

samoprocjena glazbene darovitosti. Rezultati potvrđuju kako učenice u odnosu na

učenike imaju viši stupanj samoprocjene glazbene darovitosti te češće sudjeluju u

glazbenim aktivnostima izvan obvezne nastave glazbe. Nadalje, učenice u odnosu

na učenike češće koriste računalo za potrebe nastave glazbe i pokazuju veći interes

prema upoznavanju glazbenih računalnih programa. Učenici generalno rijetko

koriste udžbenik glazbene kulture, ali smatraju potrebnim uvođenje računala u

nastavi glazbe. Od svih nastavnih medija, učitelji najčešće koriste glazbalo i

udžbenik. Većina učitelja smatra potrebnom poduku iz glazbenih računalnih

programa, iako učitelji s kraćim radnim iskustvom sebe procjenjuju informatički

pismenijima. Učitelji poznaju barem jedan glazbeni računalni program,

upotrebljavaju internet tijekom pripremanja nastave, a gotovo svi smatraju da

uporaba računala poboljšava kvalitetu nastave glazbe.

Ključne riječi: nastava glazbe, nastavni mediji, udžbenik, stavovi

1 Rad pod naslovom „Stavovi uĉitelja i uĉenika o primjeni nastavnih medija u nastavi

glazbene kulture“ dio je istraţivanja iz doktorske radnje mr. sc. Darka Novosela Didaktičko

oblikovanje multimedijskog udžbenika u nastavi Glazbene kulture obranjene 2017. godine na

Filozofskom fakultetu Sveuĉilišta u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Snjeţane Dobrote. 2 Paper entitled Students' and teachers' attitudes towards application of teaching media in

music lessons is a part of research of Doctoral theses by MSc Darko Novosel Didactical

shapening of multimedial text book of music lessons, defended in 2017 at the Faculty of

Philosophy of the University of Split, lead by prof. dr. Snjeţana Dobrota

76

Summary This paper has explored the attitudes of the elementary school students attending

the fifth, sixth, seventh and eighth grade and the Music Culture teachers’ attitudes

on the use of teaching media in music lessons. As a part of the research, The use of

teaching media questionnaire for students (N=429) and The use of teaching media

questionnaire for teachers (N=215) were distributed. Three variables were used for

the purpose of exploring the students' attitude towards the use of teaching media in

music lessons: age, gender and self-assessment of musical talent. The results

confirmed that girls, compared to boys, had higher self-assessments of musical

talent and participated more frequently in music activities other than compulsory

music lessons. Furthermore, girls, compared to boys, more often used computers for

music teaching purposes and showed greater interest in learning about music

computer programs. Students generally rarely used the Music Culture textbooks,

but considered introducing computers into music lessons necessary. Of all the

teaching media, teachers mostly used the instrument and the textbook. Most

teachers considered instruction in music computer program necessary, though

teachers with shorter work experience, compared to older ones, had higher self-

assessments of computer literacy. Teachers knew at least one music computer

program, used the internet while preparing classes, and almost all thought that

using computers improves the quality of music teaching.

Key words: music lessons, teaching media, textbook, attitudes.

1. Uvod

Cilj nastave glazbe u osnovnoj školi je „uvoĊenje uĉenika u glazbenu

kulturu, upoznavanje osnovnih elemenata glazbenog jezika, razvijanje

glazbene kreativnosti, uspostavljanje i usvajanje vrijednosnih mjerila za

(kritiĉko i estetsko) procjenjivanje glazbe“ (Nastavni plan i program

Hrvatske 2006: 66). U prva tri razreda osnovne škole uĉenici se bave

pjevanjem, sviranjem, slušanjem i glazbenom kreativnošću, a u ĉetvrtom,

petom i šestom razredu pjevanjem, slušanjem i poznavanjem glazbe,

izvoĊenjem glazbe i glazbenim pismom, glazbenim igrama i slobodnim,

improviziranim ritmiziranjem, kretanjem na glazbu, plesom i sviranjem.

Aktivnosti nastave glazbe u sedmom i osmom razredu osnovne škole

reducirane su na pjevanje, slušanje i upoznavanje glazbe te sviranje,

stvaralaštvo i upotrebu raĉunala.3

3 Osnovna škola u Hrvatskoj traje osam godina.

77

Nastavni medij se definira kao „nosilac, odnosno posrednik informacija u

pedagoškoj komunikaciji“ (Bognar i Matijević 2002: 404), dok je pojam

nastave tehnologije širi i nadreĊen nastavnim medijima te se odnosi na

korištenje medija u obrazovne svrhe (Bognar i Matijević 2002: 326). Prema

Köcku i Ottu, obrazovna tehnologija „bavi se sadrţajem i metodama

obrazovanja i permanentnog usavršavanja, ako su posredovani i tehniĉkim

medijima. Pritom obrazovnu tehnologiju interesiraju planiranje, korištenje i

kontrola tehniĉkih sredstava (hardwarea), kao i posredovanih sadrţaja

(softwarea)“ (Köck i Otto; prema Bognar i Matijević 2002: 327). Dakle,

obrazovna tehnologija traţi naĉin kako optimalno rabiti nastavne medije.

Nastavni se mediji mogu podijeliti na vizualne, auditivne i audiovizualne.

Podskupina vizualnih su tekstualni mediji, a kao posebna skupina izdvaja se

kibernetska tehnika (raĉunala i internet) (Bognar i Matijević 2002: 331).

Prema ovoj podjeli, s jedne je strane kibernetska tehnika, a s druge svi ostali

„tradicionalni“ mediji.

Udţbeniku neupitno pripada vaţna uloga u procesu odgoja i obrazovanja.

Poljak navodi sljedeća bitna obiljeţja udţbenika: „(…)(1) udţbenik je

osnovna školska knjiga, za razliku od ostalih knjiga kao dopunske i pomoćne

literature u toku školovanja; (2) udţbenik je pisan na osnovi propisanog

nastavnog plana i programa, što ostala struĉna, znanstvena i umjetniĉka

literatura nije; (3) udţbenik učenici gotovo svakodnevno upotrebljavaju u

svom školovanju radi obrazovanja odnosno samoobrazovanja, dok ostalu

literaturu prouĉavaju povremeno i privremeno; (4) po svojoj osnovnoj

namjeni udţbenik treba da bude didaktički oblikovan radi racionalnijeg,

optimalnijeg, ekonomiĉnijeg i efikasnijeg obrazovanja, što ostala literatura

nije i ne mora biti“ (Poljak 1980: 29). MeĊutim, imajući u vidu specifiĉnosti

glazbeno-pedagoške prakse, postaje upitnim mišljenje da je temeljni „uvjet

kvalitete udţbenika uspješan didaktiĉko-metodiĉki prijenos odreĊenog

znanja iz znanstvenog diskursa i strukture u nastavni diskurs i strukturu“

(Beţen 2004: 62). Naime, glazba nije znanost, no ako bismo umjesto

znanosti uzeli nauk o glazbi poput uĉenja teorije glazbe, glazbenih oblika,

harmonije ili polifonije, glazbena pedagogija kao grana znanosti trebala bi

odgovoriti koliko je moguć i potreban udţbenik te kako ga oblikovati.

S obzirom na specifiĉnosti nastave glazbe i uloge nastavnih medija u njoj, u

ovom ćemo istraţivanju ispitati stavove uĉenika i uĉitelja o primjeni

nastavnih medija u nastavi glazbene kulture.

78

2. Cilj, problemi i hipoteze istraţivanja

Cilj ovog istraţivanja bio je ispitati stavove uĉenika i uĉitelja o primjeni

nastavnih medija u nastavi glazbene kulture. U skladu s tako formuliranim

ciljem izdvojeni su sljedeći zadatci:

1. istraţiti postoji li utjecaj dobi i spola uĉenika na uĉestalost bavljenja

glazbenim aktivnostima izvan obvezne nastave;

2. istraţiti postoji li utjecaj dobi na uĉestalost korištenja udţbenika

glazbene kulture kod kuće;

3. istraţiti razlike u uĉeniĉkoj samoprocjeni glazbene darovitosti s

obzirom na spol i dob;

4. istraţiti razlike u procjeni potrebe korištenja raĉunala u nastavi

glazbe i uĉestalosti korištenja raĉunala kod kuće za potrebe nastave

glazbene kulture s obzirom na spol i dob;

5. istraţiti razlike u uĉestalosti korištenja raĉunala za potrebe glazbene

kulture te procjeni vaţnosti upotrebe raĉunala za potrebe glazbene

kulture s obzirom na samoprocjenu glazbene darovitosti uĉenika;

6. istraţiti razlike u poznavanju glazbenih raĉunalnih programa s

obzirom na spol, dob i samoprocjenu glazbene darovitosti uĉenika;

7. istraţiti razlike u interesu prema uĉenju glazbenih raĉunalnih

programa s obzirom na spol, dob i samoprocjenu glazbene darovitosti

uĉenika;

8. istraţiti utjecaj godina radnog iskustva uĉitelja na korištenje glazbala

u nastavi glazbe;

9. istraţiti koliko ĉesto uĉitelji koriste razliĉite nastavne medije u

nastavi glazbe;

10. istraţiti razlike u korištenju raĉunala u nastavi glazbe s obzirom na

godine radnog iskustva uĉitelja; 11. istražiti razlike u učiteljskim procjenama važnosti i korisnosti upotrebe

računala za različita područja nastave glazbe.

U skladu s navedenim zadatcima oblikovane su sljedeće hipoteze:

H1: Uĉenice se u odnosu na uĉenike ĉešće bave glazbenim aktivnostima

izvan obvezne nastave.

H2: MlaĊi se uĉenici u odnosu na starije uĉenike ĉešće bave glazbenim

aktivnostima izvan obvezne nastave.

H3: MlaĊi uĉenici u odnosu na starije uĉenike ĉešće kod kuće koriste

udţbenike glazbene kulture.

H4: Postoje razlike u samoprocjeni glazbene darovitosti s obzirom na spol i

dob uĉenika.

79

H5: Postoje razlike u procjeni potrebe korištenja raĉunala u nastavi glazbe i

uĉestalosti korištenja raĉunala kod kuće za potrebe nastave glazbene kulture

s obzirom na spol i dob.

H6: Uĉenici koji se procjenjuju glazbeno darovitijim u odnosu na uĉenike

koji se procjenjuju manje darovitima ĉešće koriste raĉunalo za potrebe

glazbene kulture te procjenjuju upotrebu raĉunala za potrebe glazbene

kulture vaţnijom.

H7: Postoje razlike u poznavanju glazbenih raĉunalnih programa s obzirom

na spol, dob i uĉeniĉku samoprocjenu glazbene darovitosti.

H8: Postoje razlike u interesu prema uĉenju glazbenih raĉunalnih programa s

obzirom na spol, dob i uĉeniĉku samoprocjenu glazbene darovitosti.

H9: Postoji utjecaj godina radnog iskustva uĉitelja na korištenje glazbala u

nastavi.

H10: Od svih nastavnih medija, uĉitelji u nastavi najĉešće koriste glazbalo i

CD-player, a najrjeĊe udţbenik.

H11: Uĉitelji rijetko koriste glazbene raĉunalne programe.

H12: Postoji utjecaj duljine radnog staţa na korištenje raĉunala u nastavi

glazbe.

H13: Uĉitelji razliĉito procjenjuju vaţnost i korisnost upotrebe raĉunala za

razliĉita podruĉja nastave glazbe.

2.1. Metoda

2.1.1. Sudionici

Ispitivanje je provedeno na uzorku od 429 uĉenika i uĉenica od 5. do 8.

razreda triju osnovnih škola iz Krapinsko-zagorske i Zagrebaĉke ţupanije te

215 uĉitelja glazbene kulture iz cijele Hrvatske. Struktura uzorka s obzirom

na dob i spol uĉenika prikazana je u tablici 1. Od ukupno 429 uĉenika, njih

41 pohaĊa i glazbenu školu, što ĉini 9,6% uzorka. Od toga, sedam uĉenika

pohaĊa prvi razred, deset uĉenika drugi, jedanaest uĉenika treći, pet uĉenika

ĉetvrti, sedam uĉenika peti, a jedan uĉenik šesti razred osnovne glazbene

škole. Najviše uĉenika svira glasovir, zatim gitaru, sintesajzer, tamburu,

violinu, bubnjeve, flautu, violonĉelo, harmoniku, usnu harmoniku, klarinet i

saksofon.

80

Tablica 1. Struktura uzorka učenika s obzirom na dob i spol

Razred

spol 5. 6. 7. 8. ukupno

M 62 63 48 47 220

Ţ 65 53 40 51 209

ukupno 127 116 88 98 429

Od 215 uĉitelja glazbene kulture i glazbene umjetnosti, njih 194 zaposleno je

u osnovnoj općeobrazovnoj školi gdje predaju predmet glazbena kultura,

ĉetrnaest u gimnaziji gdje predaju predmet glazbena umjetnost te po ĉetiri u

osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi gdje predaju predmete solfeggio, neko

glazbalo ili povijest glazbe (na taj naĉin nadopunjuju nastavnu normu).

Prosjeĉno trajanje radnog iskustva u uzorku iznosi M=15.42 (sd=10.85) uz

raspon od 1 do 43 godine (tablica 2).

Tablica 2. Struktura uzorka učitelja s obzirom na radno iskustvo

kategorije frekvencija %

<10 godina 89 41.40

11-20 godina 73 33.95

21-30 godina 26 12.09

31-40 godina 25 62.50

> 40 godina 2 0.93

2.1.2. Instrument i postupak ispitivanja

Za potrebe istraţivanja konstruirana su dva upitnika i to Upitnik za

ispitivanje korištenja nastavnih medija za uĉenike i Upitnik za ispitivanje

korištenja nastavnih medija za uĉitelje. Upitnik za ispitivanje korištenja

nastavnih medija namijenjen uĉenicima sastoji se od 19 pitanja otvorenog i

zatvorenog tipa koja se odnose na spol i dob uĉenika, pohaĊanje glazbene

škole, uĉestalost bavljenja glazbom izvan nastave, korištenje udţbenika

glazbene kulture, samoprocjenu glazbene darovitosti, uporabu raĉunala

tijekom nastave i izvan nje te interes prema korištenju nastavnih medija u

nastavi glazbene kulture.

81

Upitnik za ispitivanje korištenja nastavnih medija namijenjen uĉiteljima

sastoji se od 30 pitanja otvorenog, zatvorenog i kombiniranog tipa koja se

odnose na vrstu škole u kojoj su uĉitelji zaposleni, predmet koji predaju,

godine radnog iskustva, uĉestalost upotrebe razliĉitih nastavnih medija u

nastavi, naĉin realizacije aktivnosti nastave glazbe, samoprocjenu

informatiĉke pismenosti i upotrebu raĉunala i glazbenih raĉunalnih

programa.

Uĉenici su ispunjavali upitnike tijekom redovne nastave glazbene kulture.

Dio upitnika za uĉitelje sakupljen je tako što su ih voditelji ţupanijskih

vijeća podijelili uĉiteljima na struĉnim aktivima, a dio izravnim odlaskom

istraţivaĉa na pet takvih skupova. Sudionicima je ukratko objašnjena svrha

provoĊenja istraţivanja, zajamĉena im je anonimnost te su zamoljeni da

iskreno i precizno odgovaraju na pitanja.

2.2. Rezultati i diskusija

2.2.1. Stavovi uĉenika o korištenju nastavnih medija u nastavi glazbe

H1: Učenice se u odnosu na učenike češće bave glazbenim aktivnostima

izvan obvezne nastave.

Što se tiĉe razlike u uĉestalosti bavljenja glazbom izvan obvezne nastave

prema spolu, rezultati ukazuju na postojanje statistiĉki znaĉajne razlike

izmeĊu uĉenika i uĉenica u pjevanju i plesanju (tablica 3), pri ĉemu se

uĉenice znaĉajno ĉešće bave navedenim aktivnostima. U sluĉaju sviranja,

skladanja i slušanja glazbe nisu uoĉene znaĉajne razlike izmeĊu uĉenika i

uĉenica. Time je djelomiĉno potvrĊena prva hipoteza.

Dobiveni rezultati u skladu su s istraţivanjima koja pokazuju da uĉenice

imaju uglavnom pozitivnije stavove prema glazbi u odnosu na uĉenike. Tako

su Crowther i Durkin (1982) proveli istraţivanje na sudionicima u dobi od

dvanaest do osamnaest godina i uoĉili da su navedeni trendovi posebno

evidentni u mlaĊim dobnim skupinama te da uĉenice ĉešće sudjeluju u

glazbenim aktivnostima, pokazuju veći interes prema bavljenju glazbom i

postiţu bolji uspjeh u bavljenju glazbenim aktivnostima. Postoji i spolno

etiketiranje u odnosu na izbor glazbenih instrumenata pa se tako instrumenti

poput flaute, violine ili klarineta percipiraju kao ţenski, dok se bubnjevi,

trombon ili truba smatraju više muškim instrumentima (O'Neill 1997).

82

Tablica 3. Razlike u učestalosti bavljenja glazbenim aktivnostima izvan obvezne

nastave između učenika i učenica

Aktivnost hi-kvadrat df p

sviranje 1.514 3 .679

pjevanje u školskom zboru 71.837 3 .000

pjevanje u drugom zboru 52.817 3 .000

pjevanje samostalno 45.975 3 .000

ples

skladanje

slušanje glazbe po vlastitom

izboru

71.952

2.279

4.461

3

3

3

.000

.516

.216

p<.05

H2: Mlađi se učenici u odnosu na starije učenike češće bave glazbenim

aktivnostima izvan obvezne nastave.

Što se tiĉe dobne razlike u bavljenju razliĉitim glazbenim aktivnostima izvan

obvezne nastave, rezultati (tablica 4) ukazuju na postojanje statistiĉki

znaĉajne razlike u sviranju, pjevanju u školskom zboru, skladanju i slušanju

glazbe po vlastitom izboru izmeĊu uĉenika razliĉite dobi. Tako se uĉenici

petih razreda u odnosu na starije uĉenike više bave sviranjem i pjevanjem u

školskom zboru, skladanjem se najviše bave uĉenici šestih i sedmih razreda,

a slušanjem glazbe po vlastitom izboru uĉenici viših razreda osnovne škole,

ĉime je djelomiĉno potvrĊena postavljena hipoteza.

Razlog takvog stanja vjerojatno je taj što uĉenici prije ulaska u pubertet ne

osjećaju sram pa tako ni tijekom javnog izvoĊenja, dok se on kasnije javlja.

Pokušaji skladanja vjerojatno su povezani s ulaskom u pubertet i traţenjem

mogućnosti i takvog izraţavanja, koje kasnije opada zbog izostanka uspjeha.

Slušanje glazbe ne zahtijeva izraţavanje vlastitih sposobnosti, već na neki

naĉin traţenje pripadnosti, vezanje uz uzore, a time i obiljeţavanje sebe

odreĊenim estetskim vrijednostima. Mladim ljudima glazba sluţi kao

sredstvo stvaranja novih simbola, uĉenja normi i pravila društva, uvoĊenja

novih tema i unificiranja društvenih kolektiva (Lull 1985). Lull nadalje istiĉe

kako „mladi ljudi koriste glazbu kako bi postigli svoje personalne i

interpersonalne ciljeve, kako bi se odupirali autoritetu, utemeljili svoje

identitete, razvili odnose s vršnjacima i nauĉili o svijetu izvan kuće,

susjedstva ili škole“ (Lull 1985: 365).

83

Tablica 4. Razlike u učestalosti bavljenja glazbenim aktivnostima izvan obvezne

nastave s obzirom na dob

Aktivnost hi-kvadrat df p

sviranje 25.906 9 .002

pjevanje u školskom zboru 33.268 9 .000

pjevanje u drugom zboru 5.906 9 .749

pjevanje samostalno 13.235 9 .152

ples 11.195 9 .263

skladanje 18.572 9 .029

slušanje glazbe po vlastitom

izboru

18.272 9 .032

p<.05

H3: Mlađi učenici u odnosu na starije učenike češće kod kuće koriste

udžbenike glazbene kulture.

Što se tiĉe uĉestalosti korištenja udţbenika glazbene kulture kod kuće s

obzirom na dob odnosno razred sudionika, rezultati hi-kvadrat testa ukazuju

na postojanje znaĉajne razlike (hi-kvadrat=70.089; df=9; p=.000). Uĉenici

osmog razreda najrjeĊe koriste udţbenik, dok uĉenici petog i šestog razreda

nešto ĉešće koriste udţbenik kod kuće. Uzrok se moţe traţiti u ranije

spomenutim aktivnostima, odnosno kako slabi interes prema pjevanju i jaĉa

za slušanje glazbe, tako uĉenici sve manje koriste udţbenik kao pjesmaricu

dok im on za slušanje glazbe nije potreban ili barem nije za onu vrstu glazbe

koju slušaju u slobodno vrijeme. Rezultati brojnih istraţivanja (Harland

2000.; Ross 1995, 1998) ukazuju na to da je opadanje popularnosti nastave

glazbe tijekom srednjoškolskog obrazovanja uzrokovano opadanjem

motivacije uĉenika zbog postojanja kulturne disonance izmeĊu sadrţaja

nastave glazbe u srednjoj školi i glazbe koju tinejdţeri slušaju izvan škole.

Ross ukazuje na nepopularnost nastave glazbe u srednjoj školi, a razloge

pronalazi u neprilagoĊenosti nastavnih sadrţaja izazovima i promjenama

modernog društva u kojemu uĉenici ţive (Ross 1995, 1998; prema Dobrota i

Reić Ercegovac 2016: 94).

Općenito, kada se pogleda uĉestalost korištenja udţbenika glazbene kulture

kod kuće, moţe se zakljuĉiti da u petom i šestom razredu dominiraju

odgovori „rijetko“ i „ponekad“, a u sedmom i osmom „nikada“ i „rijetko“.

Kada se analiziraju glazbena podruĉja za koja se rabi udţbenik glazbene

kulture na cijelom uzorku, podatci pokazuju da 61,53% uĉenika navodi

pjevanje, zatim 35,43% podatke o skladateljima, skladbama i ostalim

muzikološkim sadrţajima, 28,9% uĉenika rabi udţbenik za pjevanje po

84

notama, 14,68% uĉenika navelo je da im udţbenik ne sluţi niĉemu, 14,21%

za sviranje, 9,56% za postavljanje pitanja o skladbama koje su na CD-u te

1,63 % uĉenika navelo je da im udţbenik sluţi za skladanje.

Budući da je udţbenik, izmeĊu ostalog, knjiga kojom se uĉenici trebaju

samostalno sluţiti, mogao bi posluţiti za pisanje zadataka kod kuće i stoga je

bilo vrlo zanimljivo istraţiti koliko ĉesto uĉenici pišu domaće zadaće.

Rezultati analize ukazuju na postojanje statistiĉki znaĉajne razlike izmeĊu

uĉenika s obzirom na dob (hi-kvadrat=40.212; df=12; p=.000), pri ĉemu

najrjeĊe domaću zadaću pišu uĉenici osmog razreda, a najĉešće uĉenici

petog razreda. No, zapravo ĉak više od polovice uĉenika petog razreda

priznaje da je nikada ne pišu, a otprilike dvije trećine nikada ili vrlo rijetko.

Dakle, udţbenik zasigurno nije potreban za izradu domaće zadaće koja se

piše vrlo rijetko ili se uopće ne piše.

Slijedom reĉenog, potvrĊena je treća hipoteza.

H4: Postoje razlike u samoprocjeni glazbene darovitosti s obzirom na spol i

dob učenika.

Što se tiĉe samoprocjene glazbene darovitosti općenito, glazbeno darovitima

procijenilo se 110 ili 25,64% sudionika, osrednje darovitima njih 181 ili

42,19%, a nedarovitima njih 138 ili 32,17%. Samoprocjena darovitosti

razlikuje se s obzirom na spol, pri ĉemu su se uĉenice u odnosu na uĉenike

procijenile glazbeno darovitijima (tablica 5).

Što se tiĉe samoprocjene glazbene darovitosti s obzirom na dob, analiza

rezultata je pokazala da nema znaĉajnih razlika (tablica 5). Slijedom toga,

postavljena hipoteza je djelomiĉno prihvaćena.

Tablica 5. Razlike u samoprocjeni glazbene darovitosti s obzirom na spol i dob

χ2-test

(spol)

df

p

χ2-test

(dob)

df

p

Samoprocjena

glazbene darovitosti

8,714 2 0.013* 7,359 6 0.289

*p<.05

85

H5: Postoje razlike u procjeni potrebe korištenja računala u nastavi glazbe i

učestalosti korištenja računala kod kuće za potrebe nastave glazbene kulture

s obzirom na spol i dob.

Kako bi se utvrdilo razlikuju li se uĉenici u uĉestalosti korištenja raĉunala u

slobodno vrijeme za potrebe glazbene kulture, provedena je Friedmanova

analiza varijance (Friedman ANOVA= 348.15; df=429,2; p=.000) koja je

ukazala na postojanje znaĉajnih razlika. Vidljivo je da uĉenici najĉešće rabe

raĉunalo u slobodno vrijeme, a najrjeĊe za potrebe nastave glazbene kulture,

pri ĉemu dvije trećine ispitanika nikada ne upotrebljava ili upotrebljava vrlo

rijetko raĉunalo za potrebe nastave glazbene kulture.

Rezultati analize na dvije varijable: uĉestalost korištenja raĉunala za potrebe

glazbene kulture i procjena potrebe korištenja raĉunala u nastavi glazbe s

obzirom na dob, pokazuju kako ne postoje dobne razlike u procjeni potrebe

korištenja raĉunala u nastavi glazbe, ni dobne razlike u uĉestalosti korištenja

raĉunala kod kuće za potrebe nastave glazbene kulture (tablica 6).

S obzirom na spol nije utvrĊena razlika u procjeni potrebe korištenja

raĉunala u nastavi glazbe. Kada je rijeĉ o korištenju raĉunala kod kuće za

potrebe nastave glazbene kulture, utvrĊena je razlika izmeĊu uĉenika i

uĉenica, pri ĉemu uĉenice u odnosu na uĉenike znaĉajno ĉešće koriste

raĉunalo za potrebe nastave glazbene kulture (tablica 6).

Oĉigledno je da postoji ujednaĉen interes prema uvoĊenju raĉunala u nastavu

glazbe, no pasivnost kod uĉenika posljedica je slabije samoprocjene glazbene

darovitosti, a time i interesa prema nastavnom predmetu. To što je uporaba

raĉunala kod kuće redovito i daleko rjeĊa za nastavu glazbe nego za ostale

nastavne predmete pokazuje ponajprije manju zahtjevnost nastave glazbe, ali

i da se glazbeno obrazovanje dogaĊa uglavnom u školi.

86

Tablica 6. Razlike u procjeni potrebe korištenja računala u nastavi glazbe i

učestalosti korištenja računala za potrebe nastave glazbene kulture

s obzirom na spol i dob

χ2-test

(spol)

df

P

χ2-test

(dob)

df

p

Procjena potrebe

korištenja računala

u nastavi glazbe

0,679 1 0,410 7,302 3 0,063

Učestalost


kod kuće za

potrebe nastave

glazbene kulture

12,583 3 0,006* 12,465 9 0,188

*p<.05

H6: Učenici koji se procjenjuju glazbeno darovitijim u odnosu na učenike

koji se procjenjuju manje darovitima češće koriste računalo za potrebe

glazbene kulture te procjenjuju upotrebu računala za potrebe glazbene

kulture važnijom.

Kako bi se istraţilo razlikuju li se uĉenici u upotrebi raĉunala za potrebe

glazbene kulture s obzirom na samoprocjenu darovitosti, provedena je

Kruskall-Wallisova analiza varijance koja je pokazala da se uĉenici razlikuju

u upotrebi raĉunala s obzirom na samoprocijenjenu glazbenu darovitost

(H(2,N=429)=10.38; p=.006). Za razliku od uporabe, kod uĉeniĉke procjene

potrebe korištenja raĉunala u glazbenoj nastavi nije utvrĊena znaĉajna

razlika s obzirom na samoprocijenjenu glazbenu darovitost (hi-kvadrat=.868;

df=2; p=.648).

Bez obzira na podatak da uĉenice i daroviti ĉešće upotrebljavaju raĉunalo za

potrebe nastave glazbe, za uvoĊenje informacijsko-komunikacijske

tehnologije u nastavu glazbe obeshrabrujuća je ĉinjenica da dvostruko više

darovitih nikad ne rabi raĉunalo za potrebe nastave glazbe od onih koji ga

rabe ĉesto. S druge strane, gotovo se poklapa postotak uĉenika koji nikad

kod kuće ne rabi raĉunalo za potrebe nastave glazbe s postotkom od ĉak 42%

sudionika istraţivanja koji su procijenili potrebnim upotrebu raĉunala u

nastavi glazbe. Pritom je vrlo vaţno istaknuti da na navedenu procjenu

znaĉajan utjecaj nisu imali ni dob ni spol ni samoprocijenjena glazbena

darovitost.

87

H7: Postoje razlike u poznavanju glazbenih računalnih programa s obzirom

na spol, dob i učeničku samoprocjenu glazbene darovitosti.

Od ukupnog broja sudionika (N=429), njih 406 ili gotovo 95% ne zna se

koristiti glazbenim raĉunalnim programima. To što je broj uĉenika koji su

barem pokoji put uporabili raĉunalo za potrebe nastave glazbe daleko veći

nego onih uĉenika koji znaju upotrebljavati glazbene raĉunalne programe

pokazuje ponajprije to da je velika razlika izmeĊu potrebnog znanja za

upotrebu raĉunala i raĉunalnih programa. Naime, uporaba raĉunala i

internetskih pretraţivaĉa poput Googlea ili YouTubea zahtijeva vrlo malo

(informatiĉkog) znanja i potrebno je vrlo malo iskustva za njihovo

ovladavanje za razliku od pravih raĉunalnih (pa i glazbenih) programa.

Poznavanje rada raĉunala i nekog broja raĉunalnih programa zasigurno

pozitivno utjeĉe na brzinu usvajanja novih programa, no ipak,

zadovoljavajuća razina znanja za upoznavanje i korištenje novih programa

moţe iziskivati nekoliko dana, tjedana pa i mjeseci vrlo upornog rada ovisno

o sloţenosti samog programa, prethodnom znanju, sklonosti informatici,

inteligenciji i drugom.

S obzirom na spol nije utvrĊena znaĉajna razlika u poznavanju glazbenih

raĉunalnih programa (tablica 7), što je donekle neobiĉno budući da rezultati

drugih istraţivanja pokazuju kako se informacijska tehnologija uglavnom

smatra „muškom“ domenom i „muškim“ školskim predmetom (Cole i sur.

1994). Uĉenici pokazuju više samopouzdanja i pozitivnije stavove prema

raĉunalima u odnosu na uĉenice (Wiburg 1994/95). Comber i sur. (1993,

1997) uoĉavaju kako uĉenici imaju pozitivnije stavove u odnosu na uĉenice

kad je rijeĉ o upotrebi informacijsko-komunikacijske tehnologije. Usporedba

rezultata tim je zanimljivija jer naizgled postoje kontradiktornosti. Naime,

ranije je navedeno da uĉenice više rabe raĉunalo za potrebe glazbene nastave

premda su uĉenici skloniji informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji.

MeĊutim, upotreba raĉunala zapravo je konzumiranje usluge za koju nije

potrebno osobito znanje, dok je uporaba raĉunalnih programa svojevrsni alat

koji itekako iziskuje poznavanje i uloţeni napor. Ujednaĉenost u dobivenim

rezultatima poznavanja glazbenih raĉunalnih programa zapravo pokazuje

ravnoteţu izmeĊu većeg interesa prema glazbi poduprtu višom razinom

samoprocjene glazbene darovitosti kod uĉenica i veće sklonosti

informacijskoj tehnologiji uĉenika.

S obzirom na dob rezultati su pokazali da se uĉenici razlikuju u poznavanju

glazbenih raĉunalnih programa (tablica 7). Rast pokazatelja uĉeniĉkog

poznavanja glazbenih raĉunalnih programa do sedmog i pad u osmom

razredu upućuju na zakljuĉak o entuzijazmu u maksimumu od desetak posto

88

uĉenika/uĉenica koji od petog do sedmog razreda gotovo linearno raste,

nakon ĉega slijedi zasićenje i osipanje najvjerojatnije zbog izostanka

vidljivog rezultata.

S obzirom na samoprocjenu glazbene darovitosti postoji znaĉajna razlika u

poznavanju korištenja glazbenih raĉunalnih programa (tablica 7), budući da s

većom samoprocjenom darovitosti raste i poznavanje glazbenih raĉunalnih

programa.

Slijedom reĉenog, hipoteza 7 djelomiĉno je prihvaćena, odnosno potvrĊeno

je postojanje utjecaja dobi i samoprocijenjene glazbene darovitosti na

poznavanje glazbenih raĉunalnih programa, ali ne i spola.

Tablica 7. Razlike u poznavanju glazbenih računalnih programa s obzirom na spol,

dob i učeničku samoprocjenu glazbene darovitosti

χ2-test (spol)

df

p

χ2-test (dob)

df

p

χ2-test (samo

proc.)

df p

Poznavanje

glazbenih

računalnih

programa

1,889 1 0,169 7,815 3 0,049* 9,118 2 0,010*

*p<.05

H8: Postoje razlike u interesu prema učenju glazbenih računalnih programa

s obzirom na spol, dob i učeničku samoprocjenu glazbene darovitosti.

Polovica sudionika iskazala je ţelju da nauĉi upotrebljavati glazbene

raĉunalne programe (49.88%). Pritom je utvrĊena znaĉajna razlika s obzirom

na spol, pri ĉemu su uĉenice u odnosu na uĉenike u većem broju iskazale

interes prema uĉenju glazbenih raĉunalnih programa (tablica 8). S obzirom

na dob utvrĊena je znaĉajna razlika u interesu prema uĉenju glazbenih

raĉunalnih programa (tablica 8), pri ĉemu mlaĊi uĉenici pokazuju veći

interes prema uĉenju navedenih programa. S obzirom na samoprocjenu

glazbene darovitosti, postoji znaĉajna razlika u interesu prema uĉenju

glazbenih raĉunalnih programa, pri ĉemu uĉenici koji se procjenjuju

glazbeno darovitijima pokazuju veći interes prema uĉenju glazbenih

raĉunalnih programa (tablica 8). Na temelju dobivenih rezultata moguće je

89

prihvatiti postavljenu hipotezu. Time je potvrĊena pretpostavka da oni koji

imaju nisko mišljenje o vlastitoj darovitosti procjenjuju da im ni raĉunalni

programi neće pomoći te da su darovitiji skloniji razvijati svoj talent.

Tablica 8. Razlike u poznavanju glazbenih računalnih programa s obzirom na spol,

dob i učeničku samoprocjenu glazbene darovitosti

χ2-test (spol)

df

p

χ2-test (dob)

df

p

χ2-test (samopr

oc.)

df p

Interes

prema

učenju

glazbenih

računalnih

programa

28,726 1 0,000* 9,991 3 0,019* 36,148 2 0,000

*p<.05

U tablici 9. prikazane su frekvencije odgovora na pitanje Što bi želio naučiti

uz pomoć računalnih programa (interneta)? Najveći postotak zauzima

pjevanje, slijedi sviranje, uĉenje podataka o skladateljima, raspoznavanje

tonova melodije, pjevanje po notama i skladanje. Dobiveni slijed treba

tumaĉiti iskljuĉivo kao uĉeniĉko rangiranje atraktivnosti nastavnih podruĉja,

a nikako kao uĉeniĉku procjenu u kojim podruĉjima će im biti korisna

upotreba raĉunala budući da je ranije uoĉeno vrlo slabo uĉeniĉko poznavanje

glazbenih raĉunalnih programa.

Tablica 9. Sadržaji koje bi učenici željeli naučiti uz pomoć

računalnih programa (interneta)

frekvencije %

pjevanje po notama 103 24.01

raspoznavanje tonova melodije 112 26.11

pjevanje 174 40.56

sviranje 135 31.47

skladanje 68 15.85

podatke o skladateljima i sl. 121 28.20

ništa 82 19.11

90

U tablici 10. prikazani su odgovori sudionika na pitanje Koja bi nastavna

pomagala i sredstva uveli, a koja izbacili iz nastave Glazbene kulture?

Uĉenici u najvećem postotku navode da bi iz nastave glazbe trebalo izbaciti

ĉasopise i/ili novine, a uvesti raĉunalo, premda postoji odreĊena nekorisnost

dobivenih podataka koliko zbog uĉeniĉkog nepoznavanja karakteristika

nekih nastavnih medija toliko i zbog iznošenja mišljenja da bi trebalo izbaciti

ono što je već izbaĉeno ili uvesti što već postoji u nastavi. Zapravo bi trebalo

zanemariti razmatranje svih nastavnih medija za koje je razlika postotka

uĉenika unutar deset posto za njihovo izbacivanje i uvoĊenje. Tako se

zasigurno moţe tvrditi samo da znaĉajan broj uĉenika smatra nepotrebnim

ĉasopise i novine, a da bi poţeljno bilo uvesti raĉunalo te pjesmaricu.

Tablica 10. Nastavni mediji koje bi učenici uveli ili izbacili iz nastave

glazbene kulture

IZBACITI UVESTI

Frekvencija % Frekvencija %

udžbenik 91 21.21 79 18.41 školska ploča i kreda 85 19.81 63 14.68 kasetofon 74 17.25 66 15.38 televizor 156 36.36 136 31.70 radio 57 13.29 94 21.91 računalo 81 18.88 213 49.65 časopis i/ili novine 247 57.57 39 9.09 modulator 80 18.65 73 17.01 pjesmarica 50 11.66 115 26.80 priručnik 84 19.58 66 15.38 početnica 94 21.91 51 11.88 drugo 9 2.10 50 11.66

2.2.2. Stavovi učitelja o korištenju nastavnih medija u nastavi glazbe

H9: Postoji utjecaj godina radnog iskustva učitelja na korištenje glazbala u

nastavi.

U tablici 11. prikazana je uĉestalost korištenja glazbala u nastavi. Pored

ponuĊenih glazbala, uĉitelji su naveli sljedeća glazbala koja koriste u

nastavi: tambura (f=12), blok-flauta (f=21), udaraljke (f=13), harmonika

(f=8), Orffov instrumentarij (f=7), dok je po jedan uĉitelj naveo violinu, rog,

trubu i ukulele.

91

Uĉitelji pojedina glazbala ili nikada ne koriste u nastavi ili ih pak koriste

ĉesto, kao u sluĉaju pijanina. Rezultati pokazuju da su pijanino i sintesajzer

najĉešće korištena glazbala u nastavi, dok je od ponuĊenih glazbala najrjeĊe

korištena gitara. Razlog najĉešćeg odabira glazbala s tipkama je što takva

glazbala mogu svirati i melodiju i akordijsku pratnju zasebno ili, uobiĉajeno,

istovremeno. Dok prije nekoliko desetaka godina uopće nije bilo elektriĉnih

glazbala te je pijanino bio najĉešći izbor zbog manjeg zauzimanja prostora u

uĉionici od glasovira, danas polako sintesajzeri ugroţavaju uobiĉajenost

pijanina zbog manjih troškova odrţavanja, kao i manjeg iznosa kapitalnog

ulaganja u glazbalo. Ipak, postoji otpor prelasku na sintesajzer ponajprije

zbog kvalitete zvuka pijanina iako elektriĉna glazbala mogu daleko lakše biti

ţiĉanom vezom spojena s raĉunalom te su uglavnom lakše prenosiva, što

nisu zanemarive prednosti.

Tablica 11. Učestalost korištenja glazbala u nastavi

(frekvencije i prosječne vrijednosti)

Glazbalo nikada

(f) rijetko

(f) ponekad

(f) ĉesto

(f) M C D fD

glasovir 157 4 4 50 1.75 1.00 1.00 157 pijanino 80 4 13 118 2.79 4.00 4.00 118 elektriĉni

pijanino 145 10 7 53 1.85 1.00 1.00 145

sintesajzer 79 21 38 77 2.53 3.00 1.00 79 gitara 161 23 20 11 1.47 1.00 1.00 161 ostala

glazbala 158 3 30 24

1.63 1.00 1.00 158

Kako bi se istraţio odnos duljine radnog iskustva i korištenja glazbala u

nastavi, izraĉunati su koeficijenti korelacije izmeĊu duljine radnog iskustva i

uĉestalosti korištenja glazbala te su pokazali da uĉestalost korištenja glazbala

nije povezana s duljinom radnog iskustva, izuzev uĉestalosti korištenja

sintesajzera (tablica 12). Uĉitelji s kraćim radnim iskustvom, koji su

vjerojatno i mlaĊi, ĉešće koriste sintesajzer od onih s duljim iskustvom. Time

je djelomiĉno potvrĊena postavljena hipoteza.

92

Tablica 12. Koeficijenti korelacije između duljine radnog iskustva i učestalosti

korištenja glazbala u nastavi

glasovir pijanino električni

pijanino sintesajzer gitara ostala

glazbala duljina radnog

iskustva -.07 .06 -.07 -.15* -.05 -.05

*p<.05

Provedena Friedmanova analiza varijance potvrdila je znaĉajnu razliku u

uĉestalosti korištenja razliĉitih nastavnih medija u nastavi glazbene kulture

(Friedman ANOVA=1656.29; df=12,215; p=.000). Najĉešće su korišteni

mediji udţbenik i CD-player, a najrjeĊe korišteni mediji radio, kasetofon i

gramofon (tablica 13), stoga se odbacuje postavljena hipoteza.

Tablica 13. Učestalost korištenja ostalih nastavnih medija u nastavi

glazbene kulture

nikada

(f) rijetko

(f) ponekad

(f) ĉesto (f)

M sd C D fD

udţbenik 1 2 23 189 3.86 .41 4 4 189 CD-player 18 10 15 172 3.86 .92 4 4 172 školska

ploĉa i kreda 9 14 72 120 3.41 .79 4 4 120

raĉunalo 33 18 47 117 3.15 1.11 4 4 117 pjesmarica 35 35 89 56 2.77 1.01 3 3 89 priruĉnik 40 34 87 54 2.72 1.04 3 3 87 televizor 128 34 39 14 1.71 .98 1 1 128 ĉasopis i/ili

novine 106 72 32 5 1.70 .80 2 1 106

modulator 121 49 34 11 1.70 .91 1 1 121 poĉetnica 145 45 18 7 1.47 .78 1 1 145 radio 179 25 7 4 1.24 .60 1 1 179 kasetofon 194 10 3 8 1.19 .64 1 1 194 gramofon 212 2 1 0 1.01 .17 1 1 212

93

H11: Učitelji glazbe rijetko koriste glazbene računalne programe.

Svoju informatiĉku pismenost uĉitelji su procijenili prosjeĉnom ocjenom

M=3.85 uz sd=.88.

Od ukupno 215 uĉitelja, njih 59% (N=127) upotrebljava glazbene raĉunalne

programe, stoga se odbacuje postavljena hipoteza. Evidentno je da je većina

uĉitelja upoznata s nekim glazbenim softverima i mogućnostima te da koriste

barem neki od njih, što je i poţeljno zbog upućenosti glazbenih pedagoga u

nove potencijale koji bi mogli biti iskoristivi kako u glazbene tako i u

pedagoške svrhe.

Sibelius je znaĉajno najzastupljeniji program te ga upotrebljava 30% uĉitelja,

dok se ostali programi znaĉajno manje koriste. Pored njih, uĉitelji su naveli

još nekoliko programa s uĉestalošću navoĊenja manjom od 1%

(GarageBand, Play piano, Logic 9, CDex, Ytd, NoteWorthy Composer,

Audacity, DvDrum, Transcribe, Guitar Pro, Mixcraft, Final Cut Studio, BS

Player, WaveLab, Virtual Studio Technology, Kontakt).

Ĉak 180 uĉitelja ili gotovo 84% navelo je da rabi internet za potrebe

pripreme nastave, dok je 129 uĉitelja ili 60% navelo da se koristi internetom

tijekom nastave. Na temelju dobivenih rezultata većina uĉitelja (86,51%)

smatra potrebnim i korisnim upotrebu raĉunala za odrţavanje nastave. Ipak,

većina uĉitelja (75,23%) smatra da im je potrebna dodatna poduka za

korištenje glazbenih raĉunalnih programa, a gotovo svi (93,46%) smatraju da

upotreba raĉunala poboljšava kvalitetu glazbene nastave. Iz navedenih

rezultata moguće je prihvatiti hipotezu 11 prema kojoj uĉitelji pokazuju

interes prema upoznavanju raĉunalnih glazbenih programa.

Rezultati istraţivanja korištenja tehnologije u nastavi glazbe (Bauer i sur.

2003.; Reese i Rimington 2000.; Taylor i Deal 2000) ukazuju na to da, iako

uĉitelji pokazuju ţelju za uĉenjem i korištenjem tehnologije, relativno je

malen broj uĉitelja koji takvu tehnologiju koriste u svojim razredima. Neka

pak istraţivanja (Reese i Rimington 2000.; Taylor i Deal 2000) pokazuju da

većina uĉitelja (izmeĊu 75% i 92%) upotrebljava tehnologiju prilikom

ispunjavanja administrativnih zadataka, a manje od 30% uĉitelja rabi je

tijekom nastave. Ho (2007) je proveo istraţivanje na studentima glazbe i

zakljuĉio kako oni visoko procjenjuju svoje sposobnosti korištenja

multimedijskih tehnologija, ali ne vjeruju da će uvoĊenje multimedijskih

tehnologija u studijske programe poboljšati kvalitetu njihova obrazovanja.

94

H12: Postoji utjecaj duljine radnog staža na korištenje računala u nastavi

glazbe.

Iz tablice 14. vidljivo je da postoji znaĉajna povezanost izmeĊu duljine

radnog iskustva i nekih aspekata korištenja raĉunala u glazbenoj nastavi,

ĉime je prihvaćena hipoteza 12. Tako se uĉitelji s kraćim radnim iskustvom

procjenjuju informatiĉki pismenijima, ĉešće koriste internet tijekom nastave

te u većoj mjeri koriste glazbene raĉunalne programe. S druge strane, stariji

uĉitelji (s duljim radnim iskustvom) ĉešće procjenjuju potrebnom dodatnu

poduku za korištenje raĉunalnih glazbenih programa. Za ostale varijable nije

utvrĊena znaĉajna povezanost s duljinom radnog iskustva.

Tablica 14. Koeficijenti korelacije između duljine radnog iskustva i


duljina radnog

iskustva informatiĉka pismenost -.288** korištenje raĉunalnih programa .071 korištenje interneta za potrebe pripreme nastave -.107 korištenje interneta za vrijeme nastave -.218* procjena potrebe za korištenjem raĉunala za nastavu -.112 korištenje glazbenih raĉunalnih programa -.286** potreba dodatne poduke za korištenje raĉunalnih glazbenih

programa .284**

procjena poboljšanja kvalitete nastave korištenjem

raĉunala -.097

*p<.05; **p<.01

H13: Učitelji različito procjenjuju važnost i korisnost upotrebe računala za

različita područja nastave glazbe.

U tablici 15. prikazani su rangovi koje su uĉitelji dodijelili pojedinim

nastavnim podruĉjima glazbene nastave prema procjeni vaţnosti i korisnosti

upotrebe raĉunala za svako od njih. Provedena Friedmanova analiza

varijanca pokazala je da postoji znaĉajna razlika u procjeni korisnosti

raĉunala za razliĉita nastavna podruĉja (Friedman ANOVA=268.702; df=5;

p=.000) uz koeficijent konkordancije W=.316. Iz rezultata je vidljivo da

postoji osrednje slaganje uĉitelja u procjeni vaţnosti raĉunala za razliĉita

nastavna podruĉja, pri ĉemu je najveći prosjeĉni rang utvrĊen za slušanje

95

glazbe, zatim muzikološke podatke i glazbeno stvaralaštvo. Uĉitelji su

najveći rang dodijelili glazbenom opismenjivanju, za što oĉito u najmanjoj

mjeri smatraju korisnom upotrebu raĉunala.

Tablica 15. Rang nastavnih područja s obzirom na važnost/korisnost

primjene računala

nastavna područja prosječni rang D fD slušanje 1.835 1 97 muzikološki podatci 2.594 2 73 glazbeno stvaralaštvo 3.829 3 46 pjevanje 3.953 5 38 sviranje 4.276 4 57 glazbeno opismenjivanje 4.512 6 65

U tablici 16. prikazana je uĉestalost upotrebe razliĉitih nastavnih medija za

pjevanje s uĉenicima. Friedmanova analiza varijance pokazala je da postoji

razlika u uĉestalosti korištenja razliĉitih nastavnih medija (Friedman

ANOVA=497.709; df=4; p=.000), pri ĉemu uĉitelji najĉešće pjevaju s

uĉenicima na nastavi i pritom koriste udţbenik kao pjesmaricu. Ostali se

mediji (udţbenici s nuţnim uputama za pjevanje, notni zapisi iz pjesmarica

ili notni zapisi koje je izradio sam uĉitelj) znaĉajno manje koriste u glazbenoj

nastavi.

Tablica 16. Učestalost upotrebe različitih nastavnih medija za pjevanje s učenicima

nastavni medij nikada (f) rijetko (f) ponekad (f) često (f) udžbenik kao pjesmarica 5 2 13 194 udžbenik s uputama za

pjevanje učenika 103 28 33 50

notni zapisi iz pjesmarica 35 23 97 60 notni zapisi nastavnika 84 58 59 14 pjevanje s učenicima na

nastavi 0 2 11 202


sviranje s uĉenicima. Friedmanova analiza varijance pokazala je da postoji


ANOVA=366.725; df=4; p=.000), pri ĉemu uĉitelji najĉešće koriste

96

udţbenik kao zbirku skladbi i sviraju s uĉenicima na nastavi. Ostali se mediji

(udţbenik kao zbirka nuţnih uputa za sviranje, notni zapisi iz pjesmarica ili

notni zapisi koje je izradio sam uĉitelj na raĉunalu) znaĉajno manje koriste u

glazbenoj nastavi.

Tablica 17. Učestalost upotrebe različitih nastavnih medija za sviranje s učenicima

nastavni medij nikada (f) rijetko (f) ponekad (f) često (f) udžbenik kao zbirka skladbi 23 11 24 157 udžbenik kao zbirka uputa

za sviranje učenika 82 39 49 45

notni zapisi iz pjesmarica 49 31 83 52 notni zapisi učitelja

napravljeni na računalu 145 27 26 17

sviranje s učenicima na

nastavi 10 30 57 118


glazbeno stvaralaštvo. Friedmanova analiza varijance pokazala je da postoji


ANOVA=335.183; df=4; p=.000), pri ĉemu uĉitelji najĉešće koriste

udţbenik ili sami izmišljaju zadatke odnosno improviziraju. Većina

raĉunalne programe za glazbeno stvaralaštvo ne upotrebljava nikada, a oni

koji ih rabe, naveli su programe: Sibelius (N=24), Finale (N=4), Music score

(N=4), Encore (N=3) i Forte (N=2).

Tablica 18. Učestalost upotrebe različitih nastavnih medija za

glazbeno stvaralaštvo

nastavni medij nikada (f) rijetko (f) ponekad (f) često (f) udžbenik 54 28 59 74 vlastita literatura učitelja 151 30 22 12 improvizacija 66 34 75 40 računalo i računalni programi 178 19 13 5 bavljenje glazbenim stvaralaštvom 22 85 78 30

Pitanjima i zadatcima iz udţbenika vezanima za slušanje glazbe koristi se 62

uĉitelja ili njih 28,84%, dok ih većina (62,33%) kombinira pitanja iz

udţbenika s vlastitim pitanjima. Većina uĉitelja (70,70%) navela je da ta

pitanja iz udţbenika nekad ĉitaju oni sami, a nekada uĉenici.

97

Za usvajanje muzikološkog znanja uĉenici se najĉešće sluţe udţbenikom

(73,49%), zatim bilješkama s nastave (64,65%) te raĉunalom i internetom

(25,58%), a gotovo zanemarivo iz neke druge struĉne literature (1,4%).

Naravno, to što je zbroj postotaka veći od 100% znaĉi da postoje i razliĉite,

za istraţivanje nebitne kombinacije. Budući da poznavanje muzikoloških

sadrţaja nije u fokusu najvaţnijih podruĉja nastave glazbe te ono zapravo

treba ponajprije proizlaziti iz poznavanja glazbe i slušanja glazbene

literature, nije neobiĉno što uĉitelji ne traţe vrlo i izuzetno detaljno znanje

muzikoloških podataka te je ĉak pohvalno što uĉenici barataju barem nekim

osnovnim glazbenim informacijama i pojmovima. Vjerojatno je i to rezultat

više uĉiteljskog nego uĉeniĉkog zalaganja.

3. Zaključak

Rezultati istraţivanja pokazuju kako se uĉenice u odnosu na uĉenike u većoj

mjeri samoprocjenjuju glazbeno darovitima i kako se više bave glazbom

izvan obvezne nastave. Nadalje, uĉenice više koriste raĉunalo za potrebe

nastave glazbe i pokazuju veći interes za upoznavanje glazbenih raĉunalnih

programa, što je iznenaĊujuće s obzirom na rezultate brojnih istraţivanja

koja govore o informacijskoj tehnologiji uglavnom kao „muškoj“ domeni

(Cole i sur. 1994.; Comber i sur. 1993, 1997.; Wiburg 1994/95). Rezultati

pokazuju da uĉenici i u školi i kod kuće rijetko koriste udţbenik glazbene

kulture, ali gotovo polovica uĉenika smatra potrebnom uporabu raĉunala u

nastavi glazbe, na što nema utjecaja ni dob, ni spol, ni samoprocijenjena

glazbena darovitost.

Što se tiĉe stavova uĉitelja, od svih nastavnih medija oni najĉešće koriste

glazbalo i udţbenik, i to uglavnom kao pjesmaricu. Većina uĉitelja smatra

potrebnom poduku iz glazbenih raĉunalnih programa, iako se uĉitelji s

kraćim radnim iskustvom procjenjuju informatiĉki pismenijima. Uĉitelji

uglavnom poznaju barem jedan glazbeni raĉunalni program, koriste internet

za potrebe pripreme nastave, a gotovo svi smatraju da uporaba raĉunala

poboljšava kvalitetu nastave glazbe. Od svih aktivnosti nastave glazbe

uĉitelji procjenjuju da bi raĉunalo bilo najkorisnije za aktivnosti slušanja

glazbe, obradu muzikoloških sadrţaja i glazbeno stvaralaštvo.

Na temelju rezultata istraţivanja stavova uĉitelja i uĉenika o nastavnim

medijima u nastavi glazbe nameće se ideja o mogućnosti oblikovanja

multimedijskog udžbenika koji bi se mogao horizontalno raslojiti na obvezni

i neobvezni program te vertikalno na razliĉita podruĉja nastave glazbe.

98

Osobito je zanimljiv multimedijski udţbenik koji bi obuhvaćao muzikološke

sadrţaje, slušanje glazbe i pjesmaricu namijenjenu prvenstveno pjevanju te,

eventualno, sviranju. Nadalje, multimedijski materijal namijenjen iskljuĉivo

uĉitelju trebao bi biti dio učiteljskog priručnika. Takav bi se priruĉnik mogao

podijeliti na dva dijela i to na dio koji je vidljiv uĉenicima tijekom nastave i

metodiĉki dio koji je vidljiv samo uĉitelju tijekom pripreme za nastavu. Iako

bi većina sadrţaja današnjih udţbenika mogla biti startna osnova

multimedijskog uĉiteljskog priruĉnika, i tu bi graĊu trebalo revidirati te

optimalno unaprijediti koliko dopuštaju tehnološke mogućnosti uz poštivanje

struke glazbene pedagogije. Multimedijski udžbenik za samostalno učenje

glazbe ukljuĉivao bi pjesmaricu, sadrţaje za glazbeno opismenjivanje te za

glazbeno stvaralaštvo. I, konaĉno, moguće je oblikovati multimedijski

udžbenik za izvannastavne glazbene aktivnosti u kojemu bi se odvojili

materijali za uĉenika od materijala za uĉitelja. Za pretpostaviti je da bi

implementacija multimedijskih udţbenika u nastavi glazbe znaĉajno

povećala interes i motivaciju uĉenika prema usvajanju razliĉitih glazbenih

sadrţaja.

Literatura

1. Bauer, W. I., S. Reese, P. A. McAllister (2003) „Transforming music

teaching via technology: The role of professional development“, Journal of

Research in Music Education, 51 (4), pp. 289-301. doi: 10.2307/3345656.

2. Beţen, A. (2004) „Put do izvrsnog udţbenika“, u: Halaĉev, S. (ur.)

Udžbenik i virtualno okruženje, Školska knjiga, Zagreb, str. 61–71.

3. Bognar, L., M. Matijević (2002) Didaktika, Školska knjiga, Zagreb.

4. Cole, A., T. Conlon, S. Jackson, D. Welch (1994) „Information technology

and gender: Problems and proposals“, Gender and Education, 6 (1), pp. 77-

85. doi: 10.1080/0954025940060106.

5. Comber, C., D. J. Hargreaves, A. Colley (1993) „Girls, boys and tecnology

in music education“, British Journal of Music Education, 10 (2), 123-134.

doi: 10.1017/S0265051700001583.

6. Comber, A., D. Hargreaves, C. Colley (1997) „IT and Music Education“,

British Journal of Music Education, 14 (2), pp. 119-127.

7. Crowther, R. D., K. Durkin (1982) „Sex- and age-related differences in the

musical behaviour, interests and attitudes towards music of 232 secondary

school students“, Educational Studies, 8 (2), pp. 131-139. doi:

10.1080/0305569820080206.

8. Dobrota, S., I. Reić Ercegovac (2016) Zašto volimo ono što slušamo:

glazbeno-pedagoški i psihologijski aspekti glazbenih preferencija,

Filozofski fakultet Sveuĉilišta u Splitu, Split.

http://dx.doi.org/10.2307/3345656

http://dx.doi.org/10.1080/0954025940060106

http://dx.doi.org/10.1080/0305569820080206

99

9. Harland, J. (2000) Arts Education in Secondary School: Effects and

Effectiveness, NFER, Slough.

10. Ho, W.-C. (2007) „Music students' perception of the use of multi-media

technology at the graduate level in Hong Kong higher education“, Asia

Pacific Education Review, 8 (1), pp. 12-26. doi: 10.1007/BF03025830.

11. Lull, J. (1985) „On the communicative properties of music“,

Communication Research, 12, pp. 363-372. doi:

10.1177/009365085012003008.

12. Nastavni plan i program za osnovnu školu, 2006, Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i sporta, Zagreb.

13. O'Neill, S. A. (1997) Gender and music, u: D. J. Hargreaves and A. C.

North (ur.), The social psychology of music, Oxford University Press,

Oxford, pp. 46-63.

14. Poljak, V. (1980) Didaktičko oblikovanje udžbenika i priručnika, Školska

knjiga, Zagreb.

15. Reese, S., J. Rimmington (2000) „Music technology in Illinois public

schools“, UPDATE: Applications of Research in Music Education, 18 (2),

pp. 27-32. doi: 10.1177/875512330001800206.

16. Ross, M. (1995) „What’s wrong with school music?“, British Journal of

Music Education, 12, pp. 185-201. doi: 10.1017/S0265051700002692.

17. Ross, M. (1998) „Missing solemnis: Reforming music in schools“, British

Journal of Music Education, 15, pp. 255-262. doi:

10.1017/S026505170000393.

18. Taylor, J., J. Deal (2000) Integrating technology into the K-12 music

curriculum: A national survey of music teachers. Poster session presented at

the annual meeting of the Association for Technology in Music Instruction,

Toronto.

19. Wiburg, K. (1994/95) „Gender issues, personal characteristics, and

computing“, The Computing Teacher: Journal of the International Society

for Technology in Education, 22 (4), pp. 7-10.

http://dx.doi.org/10.1007/BF03025830

100

101

Doc. dr. Elvis Fejzić



UDK 323 + 342.7

Pregledni naučni članak

VLAST, GRAĐANSTVO I SLOBODA:

OD POLITIČKE KONTINGENCIJE DO

TRANSFORMACIJE POLITIČKOG

POWER, CITIZENSHIP AND FREEDOM:

FROM POLITICAL CONTINGENCY TO

POLITICAL TRANSFORMATION

Sažetak

U političkoj praksi demokratskih država ponekad je teško pomiriti interese građana

i volju državne vlasti. Štaviše, nerijetko se događa svojevrstan paradoks, a

producira ga pogrešno tumačenje prava na slobodu okupljanja i udruživanja koje

demokratska vlast garantira građanima. Takvim kontroverznim poimanjem slobode

okupljanja gubi se granica između nenasilnog aktiviteta i političkog nasilja u

demokratskim režimima vlasti. To može inicirati nasilne proteste građana protiv

državne vlasti. Kada građanska neposlušnost preraste u političko nasilje, uvijek je

na djelu detroniziranje i propadanje demokratskog procesa. Zloupotreba prava na

slobodu okupljanja može trajno destabilizirati politički poredak i producirati strah

od nasilja depersonalizirane mase. Nasilne proteste građana u demokratskim

državama često prikriveno režiraju konkurentske političke grupe kako bi realizirale

svoje posebne zahtjeve ili iznudile smjenu izabrane vlasti i raspisivanje

prijevremenih izbora. Međutim, političke partije više nisu suvereni reprezentanti

volje građanstva u epohi policentrične politike, već se pojavljuju i drugi

predstavnici partikularnih interesa građana kao akteri u političkom procesu. Javni

aktivitet društvenih pokreta i interesnih grupa u savremenoj politici itekako je

osnažio sveukupnu moć građana i proširio milje temeljnih političkih sloboda, ali je

zato uveliko povećao antinomijsku napetost između potreba građanstva i volje

vlasti.

Ključne riječi: državna vlast, građanstvo, sloboda, demokratija, političko

ponašanje, građanska neposlušnost, političko nasilje, političke partije, interesne

grupe, društveni pokreti

102

Summary

In political practice of democratic states at certain points it is difficult to reconcile

the interests of the citizens and the will of the state government. Moreover, it often

happens a kind of paradox, produced by misinterpretation of the right to freedom of

assembly and association that democratic government guarantees its citizens. In

such a controversial notion of freedom of assembly, the borders between non-

violent activity and political violence in democratic regimes authorities are lost. It

can spark violent protests of citizens against state authorities. When civil

disobedience grows in political violence, it always leads to the decline of the

democratic process. Abuse of the freedom of assembly can permanently destabilize

the political order and produce the fear of violence by the crowd. Violent protests of

citizens in democratic countries are often covertly directed by competing political

groups in order to realize their particular demands or exact the dismissal of the

elected government and bring an early election. However, in the era of poly-centric

politics, we cannot regard political parties any longer as only sovereign

representatives of the will of citizens, since there are other actors of political

process which appear as representatives of particular interests of citizens.. The

public activity of social movements and interest groups in contemporary politics has

very much strengthened the overall power and influence of citizens and expanded

the milieu of fundamental political freedoms, but – simultaneously- it has so greatly

increased antinomical tension between the needs of the citizens and the will of the

authorities.

Keywords: state power, citizenship, freedom, democracy, political behavior, civil

disobedience, political violence, political parties, interest groups, social

movements.

Uvodna analiza:

O produkciji političkog straha

Stabilni politiĉki reţimi ne mogu postojati bez legitimne vlasti koja je

produkt pristanka graĊana i većinske volje naroda. No, zahtjevi graĊanstva

nisu uvijek kompatibilni sa politiĉkom voljom vlasti u demokratskim

drţavama. Takav antinomijski odnos vlasti i graĊana – ako se ne uspije

riješiti nenasilnim metodama politike – moţe biti uzrok politiĉkog

konfrontiranja koje vodi u nasilno reguliranje konflikata i destabilizaciju

demokratskog reţima vlasti. Zavisno od oblika masovnog ponašanja, tj. od

toga da li je rijeĉ o okupljanju mase, publike, gomile ili, pak, agresivne rulje,

protesti protiv vlasti mogu poprimiti – osim nenasilnih formi izraţavanja

neposluha – diferentne konture nasilja, a u najradikalnijim sluĉajevima mogu

stremiti nasilnom rušenju vlasti. Tako da se, naprimjer, sloboda okupljanja i

103

udruţivanja koju demokratska vlast treba garantirati graĊanima, u osnovi,

moţe pojaviti kao producent straha od masa. S druge strane, ako

demokratska vlast uskrati temeljne slobode graĊanima, onda takav aktivitet

na nivou graĊanske egzistencije stvara strah od vlasti. Prema tome, ove dvije

vrste permanentnog političkog straha predstavljaju začarani politički krug

unutar kojeg funkcionira svaki reţim vlasti. No, samo demokratski reţimi

vlasti mogu uspjeti staviti navedene politiĉke strahove u harmoničan odnos –

gdje se mogu pomiriti interesi graĊana i drţavne vlasti – koji neće

proizvoditi politiĉku destabilizaciju iako ovaj sukob ostaje, ustvari, i dalje u

sferi latentne prijetnje. Usto, treba apostrofirati da su nerijetko protesti

graĊana predvoĊeni, reţirani i orkestrirani od konkurentskih političkih struja

– kao što su opozicione politiĉke partije, društveni pokreti i interesne grupe –

koje im, zapravo, nalaţu da uskrate legitimitet izabranoj drţavnoj vlasti te da

je, uzmimo, masovnim i nasilnim protestiranjem prisile na raspisivanje

vanrednih izbora ili, pak, na odlazak s vlasti.1 Uprkos navedenim prijetnjama

koje proistjeĉu iz zloupotrebe nekih od temeljnih politiĉkih sloboda, ipak, ne

smije se zaboraviti da graĊani – u reţimima razvijenih i stabilnih demokratija

– moraju imati osigurano pravo da nenasilno izraţavaju svoje nezadovoljstvo

i neposluh spram drţavne vlasti – onda kada izgubi podršku i legitimitet

naroda – pri ĉemu ne bi smjeli, recimo, nasilno protestirati i destabilizirati

politiĉki poredak zato što takav aktivitet, u pravilu, producira nesigurno

vanredno stanje u politici.

Pored funkcionalnog doprinosa politiĉkih stranaka, uzmimo, djelovanje

nestrukturiranih grupa – u koje se ubrajaju razliĉiti oblici neformalnog

masovnog aktiviteta i društveni pokreti – pomoglo je i osnaţilo borbu

graĊana za stjecanje političkih prava. Usto, pojava interesnih grupa – kao

strukturiranih skupina – omogućila je graĊanima da na znatno

reprezentativniji naĉin predstave svoje posebne interese u društvu. Brojni

zakoni i politike u savremenim drţavama, zapravo, mijenjani su i usvajani

upravo nakon uspostavljanja kontinuiranog pritiska strukturiranih i

nestrukturiranih organizacija.2 Štaviše, organizirani utjecaj građanstva na

1 Februarski protesti protiv drţavne vlasti u Bosni i Hercegovini – dogodili su se u februaru

2014. godine – imali su karakter nasilnih protesta – oni su iz civilnih i nenasilnih formi

protestiranja protiv izabrane vlasti konvertirani u brutalno politiĉko nasilje – jer su postali

prijetnja politiĉkoj stabilnosti, neometanom funkcioniranju politiĉkih institucija te, usto,

sigurnoj i slobodnoj graĊanskoj egzistenciji. Transformacija markiranih protesta od

nenasilnih u nasilne bila je u velikoj mjeri posredovana, po svemu sudeći, i prikrivenim

utjecajem konkurentskih socijalnih i politiĉkih grupa na nezadovoljne graĊane koji su ĉinili

nestrukturiranu masovnu skupinu na protestima. 2 Tako, recimo, društvene, političke i zakonodavne promjene koje nastaju na ovaj naĉin

„mogu imati dalekoseţne posledice. Na primer, nekad je bilo nezakonito pozivati na štrajk

kolege sa radnog mesta, a štrajkovanje je bilo, više ili manje, strogo kaţnjivo u mnogim

104

politiĉku vlast, u osnovi, bio je presudan – ako analitiĉki posmatramo

povijesnu dimenziju novovjekovne politike – u donošenju temeljnih povelja o

ljudskim pravima i slobodama koje su, zapravo, proširile milje građanskih

sloboda. S obzirom da savremena politika poĉiva na ustavnoj vladavini i

aksiologiji konstitucionalizma, demokratska egzistencija graĊana utemeljena

je na lojalnom respektiranju i prihvatanju političkih prava i obaveza.

MeĊutim, šta podrazumijevamo pod graĊanstvom u modernoj demokratskoj

politici ili, pak, u epohi ustavnih vlada koje sakraliziraju vladavinu zakona

kao temeljni politiĉki princip?

GraĎani, interesne grupe i društveni pokreti:

Vaninstitucionalna sfera politike

Građanstvo se blisko veţe za pojam državljanstva zbog ĉega, u pravilu,

podrazumijeva pripadnost drţavi. U ustavima savremenih drţava propisuju

se prava i obaveze građana koje, u osnovi, ĉine okvir za politiĉko djelovanje

svakog pojedinca. Štaviše, u demokratskim drţavama strogo se normiraju

dopušteni vidovi institucionalnog i vaninstitucionalnog aktiviteta graĊana.3

Ipak, ustavna i zakonska procedura – utemeljena na djelatnosti nomotehnike

– ne moţe detaljno propisati i regulirati sve politiĉke prakse što obiĉno

zloupotrebljavaju zainteresirani politiĉki akteri. MeĊutim, da li to ĉini

suštinu moderne demokratije, odnosno da li je ona predominantno zasnovana

na volji ljudi ili, pak, na volji zakona?4 U savremenim predstavniĉkim

zemljama. Na kraju su, ipak, zakoni izmenjeni, pa je štrajk postao dozvoljena taktika za

rešavanje problema izmeĊu radnika i poslodavaca“ (Gidens, 2003: 440–441). Stoga

djelovanje nepolitičkih asocijacija koje promoviraju neke univerzalne ciljeve ili, ĉak,

reprezentiraju neke posebne interese, u pravilu, nema alternative jer daje nemjerljiv doprinos

emancipaciji i demokratizaciji socijalne i politiĉke sfere. 3 S tim u vezi, Patrice Canivez istiĉe da graĊanstvo pojedincu daje „pravni status, kojem su

pridruţena odreĊena prava i duţnosti. Taj status ovisi o zakonima pojedine drţave, i moţe se

reći da postoji onoliko tipova graĊana koliko i tipova drţava“ (Canivez, 1999: 13). U ovom

politiĉkom diskursu nedvosmisleno se tvrdi da je demokratska politika – ĉini je kontinuirana

graĊanska participacija – nezamisliva bez lojalnog respektiranja ustavnih prava i obaveza kao

temeljnih političkih dužnosti. 4 U istom znanstvenom diskursu daje se odgovor na ovo pitanje, pri ĉemu se, recimo,

apostrofira da demokratija pretpostavlja „postojanje neke zajednice kojom upravljaju zakoni,

koja je organizirana u institucije. Takvo institucionalno ureĊenje drţave moţemo nazvati

republikom ako se zasniva na ustavu. Tada se republika definira kao struktura, u kojoj se sve

vlasti (zakonodavna, pravosudna, izvršna) meĊusobno nadziru, a nadzire ih i narod, pri ĉemu

svi poštuju autoritet temeljnog zakona. Demokracija se od te strukture razlikuje kao način

vladanja. Njezina karakteristiĉna osobina je mogućnost, dana svakom graĊaninu koji je u

105

demokratijama dostignuti nivo graĊanskih prava, uzmimo, štiti se ustavom i

zakonskim odredbama koje se izvode iz ustava. Stoga, predstavniĉka

demokratija je – u normativnom razumijevanju – istovremeno ustavna

demokratija. No, ko je stvarni predstavnik volje građana u savremenoj

demokratskoj politici? Da li su to iskljuĉivo politiĉke partije ili, pak, tu ulogu

mogu imati i neke druge grupe i asocijacije?

Politiĉke stranke obiĉno ĉvrsto vezuju graĊane u ĉlanstvu – to znaĉi da oni, u

pravilu, moraju preuzeti ĉlanske obaveze – i, usto, obavezno uĉestvuju u

politiĉkom takmiĉenju zato što ţele da osvoje i vrše vlast. No, unutar teorija

pluralistiĉke demokratije tvrdi se da političke partije ne bi smjele biti jedini

prijenosni mehanizam – putem kojeg se političke ideje i programi prenose od

graĊana do zakonodavne vlasti – u savremenoj politici. S tim u vezi, posebno

se akcentira znaĉaj interesnih grupa5 i društvenih pokreta

6 u demokratskoj

vladavini, politiĉkom procesu i donošenju odluka. Ĉlanove neke interesne

grupe, zapravo, povezuje samo zajednički interes, a njihova veza nestaje

ostvarivanjem odreĊenog interesa – zbog kojeg je, u pravilu, interesna grupa

utemeljena i osnovana. I pojedinci koji su ukljuĉeni u djelatnost društvenih

pokreta dijele neke zajedniĉke ciljeve koji ih povezuju – kao i kada djeluju u

drugim oblicima masovnog ponašanja – ali oni u akcijama ovih velikih i

uglavnom nestrukturiranih grupa u velikoj mjeri gube svoj subjektivitet,

punom posjedu svojih graĊanskih prava, da teţi za preuzimanjem vladinih odgovornosti“

(Canivez, 1999: 163). 5 U odnosu na politiĉke partije interesne grupe utjeĉu – na razliĉite naĉine i uz upotrebu

raznolikih metoda – spolja na izabranu politiĉku vlast. Politiĉke partije imaju neka obiljeţja

birokratije, dok se interesne grupe mogu pojmiti kao priliĉno konvencionalne organizacije

koje neformalno utjeĉu na sadrţaj javnih politika (opširnije pogledati u: Peters, 2007).

Interesna grupa, u osnovi, predstavlja „organizovano udruţenje ĉiji je cilj uticanje na

politiku ili na delovanje vlade. (…) Osim toga, obiĉno su usredsreĊene na mali broj pitanja,

odnosno zainteresovane su za poseban cilj ili interese odreĊene grupe i retko imaju šire

programe ili ideološka obeleţja, koji se uglavnom dovode u vezu s politiĉkim partijama.

Interesne grupe razlikuju se od društvenih pokreta po tome što imaju formalniju

organizaciju, ali nemaju formalno ĉlanstvo: otuda neki komentatori daju prednost

neobaveznijem pojmu 'organizovani interesi'“ (Hejvud, 2004: 507). 6 Društveni pokreti spadaju – uz masu, publiku, gomilu i rulju – u nestrukturirane društvene

grupe, ali se kod njih, usto, uoĉavaju „odreĊeni strukturni elementi. Za socijalne pokrete

moţe se reći 'da su oblici kolektivnog ponašanja koje ţeli promijeniti svijet', odnosno, da se

radi 'o spontanoj velikoj grupi konstituiranoj na ţelji da pruţi podršku nizu ciljeva ili

vjerovanja, koji su zajedniĉki ĉlanovima' (…). Psihološki gledajući, socijalni pokreti su

napor velikog broja ljudi da kolektivno riješe neki problem za koji osjećaju da im je

zajedniĉki. Taj napor poprima oblike socijalnog pokreta, budući da odreĊeno društvo ne

pruţa institucionalne okvire i mogućnosti za njihovo rješavanje. Socijalni pokreti mogu biti

vrlo razliĉiti po svom usmjerenju i sadrţaju, a i po razini na kojoj dovode u pitanje postojeće

odnose“ (Šiber, 1998: 188).

106

racionalnost i sposobnost kritiĉkog rezoniranja,7 tako da se interesne grupe

od društvenih pokreta razlikuju i u strukturalnom pogledu, jer se ubrajaju u

strukturirane grupe. Imajući sve navedeno u vidu, jasno se diferencira status

i uloga graĊana unutar politiĉkih partija, interesnih grupa i društvenih

pokreta. Usto, naĉin djelovanja interesnih grupa znatno se razlikuje, recimo,

od aktiviteta politiĉkih partija ili birokratskih organizacija.8 Uprkos tome

interesne grupe, u pravilu, imaju ogroman utjecaj na partijsku politiku u

demokratskim drţavama zato što putem politike lobiranja i vanjskih

pritisaka na vlast ţele zadovoljiti svoje politiĉke ciljeve.9 Zbog metoda

djelovanja ĉesto se postavlja pitanje da li je moguće praviti razlike izmeĊu

interesnih grupa i grupa za pritisak u modernoj politici. Iako neki teoretiĉari

identificiraju neznatne razlike izmeĊu interesnih grupa i grupa za pritisak,

većina meritornih istraţivaĉa organiziranih interesa tvrdi da je grupa za

pritisak, ustvari, samo jedan od pojavnih oblika interesne grupe.10

Interesne grupe rijetko predstavljaju široki spektar interesa, odnosno one, u

prvom redu, zastupaju neki poseban interes. Prema cilju – za koji se zalaţu –

klasificiraju se na protektivne grupe – štite interese odreĊenih ciljnih skupina

u društvu kao što su radnici ili studenti – i promotivne grupe – više

promoviraju neki poseban cilj nego što, ustvari, zagovaraju interese odreĊene

društvene grupe. Iako interesne grupe izvorno pripadaju sferi

vaninstitucionalne politike, uzmimo, one mogu imati više izraţenu

institucionalnu prirodu – vlada ih smatra legitimnim predstavnicima

odreĊenih skupina u društvu, kao što su sindikalne i poslovne organizacije, i

s njima se konsultira o pitanjima koja te grupe smatraju vaţnim i relevantnim

– ili vaninstitucionalno naličje – vlada ih ne smatra legitimnim

7 To je posebno izraţeno tokom, naprimjer, masovnih protestiranja antiglobalistiĉkog i

antikapitalistiĉkog pokreta protiv neoliberalne globalizacije – takav aktivitet demonstriran je,

uzmimo, 2017. godine u Hamburgu prilikom odrţavanja Samita G20 – ili tokom

nekontroliranih protesta radniĉkog, ekološkog i antikorporacijskog pokreta. 8 Interesna grupa je, ustvari, svaka organizacija koja nastoji „utjecati na javnu politiku.

Nasuprot politiĉkoj stranci ili sluţbenoj birokraciji, ona nije izravno ukljuĉena u upravljanje,

ali su ĉlanovi i potencijalni ĉlanovi interesnih skupina suoĉeni sa sliĉnim problemima javnih

dobara s kojima se suoĉavaju politiĉari i birokrati“ (McLean, 1997: 75). 9 Tako se, recimo, nerijetko naglašava i istiĉe da za vrijeme mandata „na vlasti ili u oporbi,

stranke 'oblikuju i modificiraju svoja naĉela pod bezbrojnim pritiscima organiziranih skupina

graĊana, koje uglavnom djeluju izvan politiĉkog sustava'. Takve skupine poznate su pod

nazivom interesne skupine ili grupe za pritisak“ (Haralambos, Holborn, 2002: 594). 10

U ameriĉkoj politologiji, uzmimo, teško je identificirati „pokušaje jasnijeg razgraniĉenja

politiĉke interesne grupe i grupe za pritisak. Većina ameriĉkih politologa koja upotrebljava

jedan ili drugi izraz izgleda da polazi s gledišta identiĉnosti interesne grupe i grupe za

pritisak dajući tom pojmu sasvim odreĊeno znaĉenje. U Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama

rašireno je shvaćanje da je grupa za pritisak 'organizirani pokušaj utjecaja na politiĉke odluke

vlade bez sluţbenog ulaţenja u izborno natjecanje'“ (Deren-Antoljak, 1978: 672).

mailto:[email protected]

107

predstavnicima nekih bitnih organiziranih interesa u društvu, zbog ĉega se s

njima uglavnom ne savjetuje – što, u pravilu, odreĊuje njihov utjecaj i

sveukupnu moć. TakoĊer, politiĉki teoretiĉar Endru Hejvud napravio je

atipiĉnu i jako široku klasifikaciju razliĉitih vrsta skupina u društvu, od kojih

samo jedna vrsta ima konvencionalna obiljeţja interesne grupe.11

Preciznije

reĉeno, to su – u Hejvudovom poimanju – slijedeće skupine: običajne –

ukorijenjene su u strukturi društva, pošto se njima pripada samim roĊenjem,

a ne ukljuĉivanjem, te u njih ubrajamo porodicu, pleme, kastu i etniĉku

grupu – institucionalne – dio su vladinog aparata i pokušavaju da vrše utjecaj

na njega i kroz njega, a to su, recimo, birokratija i vojska – i asocijativne –

osnivaju ih graĊani koji se dobrovoljno ujedinjuju radi ostvarivanja

zajedniĉkih i ograniĉenih ciljeva, a to su, zapravo, interesne grupe.

Posebno je vaţno akcentirati da interesne grupe imaju nenadoknadivu ulogu

u artikuliranju razliĉitih interesa i mobiliziranju graĊanstva.12

Štaviše,

interesne grupe – uz društvene pokrete – participiraju u distribuiranju

političke moći u društvu, odnosno svojim aktivitetom pokušavaju ograniĉiti

ekspanzivni hegemonizam politiĉkih stranaka kao tradicionalnih aktera

predstavniĉke demokratije. No, šta je stvarni motiv zbog kojeg se pojedinci

prikljuĉuju interesnim grupama? Teoretiĉar Mankur Olson smatra da je

kljuĉna motivacija pojedinca – za prikljuĉenje nekoj interesnoj grupi i

efektivno uĉešće u njenim aktivnostima – povezana s njegovim vjerovanjem

da će dobiti neke povoljnosti i beneficije.13

Veliki utjecaj na djelatnost

interesnih grupa moţe imati njihova organizacijska struktura. Ona moţe biti

unitarna i federalna.14

Moć je kod unitarnih interesnih grupa uglavnom

11

Pogledati u: Hejvud, 2004. 12

Bolje reĉeno, one nude mogućnost javnosti da artikulira i obznani „svoja stajališta stranci

na vlasti i u sluĉajevima promijenjenih okolnosti ili izbijanja novih problema. Nadalje,

interesne skupine mogu mobilizirati paţnju javnosti u pogledu pitanja koja smatraju da vlada

zanemaruje ili im posvećuje nedovoljno paţnje. Tako britanska interesna skupina nazvana

Shelter privlaĉi paţnju javnosti i vlasti na problem beskućnika, dok Animal Liberation Front

vodi kampanju za zaštitu prava ţivotinja. Klasiĉni pluralisti drţe da u zapadnim

demokracijama mnoštvo skupina predstavlja i reflektira stajališta svih segmenata društva i

svih nijansi politiĉkih stajališta. Tako svatko tko smatra da vlast zanemaruje odreĊena

pitanja, moţe osnovati grupu za pritisak sa ţeljom da ispravi nedostatak u funkcioniranju

demokratskog sustava“ (Haralambos, Holborn, 2002: 595). 13

Detaljnije se informirati u: Olson, 2009. 14

S tim u vezi, potrebno je apostrofirati slijedeće: „Po unitarnom strukturnom modelu moć

leţi u nacionalnom štabu organizacije. Ne postoje interventni dijelovi grupe, a ako ih ima oni

odgovaraju direktno nacionalnom štabu. Unitarna struktura pospješuje koheziju grupe. Ako

grupu ĉine uzgajivaĉi pšenice ili zubari, sliĉnost interesa je olakšana unitarnim okvirom

organizacije. (…) Duge grupe su organizovane na federalnim principima, sa lokalnim

ograncima koji ĉine bazu nacionalne organizacije. Federalni princip ima tendenciju da

podijeli grupu duţ geografskih linija. Ovo je posebno vaţno kada su interesi bazirani na

108

skoncentrirana u rukovodnom centru, dok je, recimo, kod federalnih

interesnih grupa moć, u pravilu, disperzirana. Unitarne interesne grupe su

obiĉno mnogo kohezivnije i stabilnije od federalnih interesnih skupina.

Ipak, ne postoji saglasnost oko praktičnog značaja interesnih grupa u

savremenoj politici. Zbog toga je moguće govoriti o njihovim prednostima i

manama. Argumenti koji se navode u korist interesnih grupa su slijedeći:

artikuliranjem interesa i zastupanjem gledišta koja zanemaruju politiĉke

partije jaĉaju reprezentaciju i utjeĉu na vladu u periodu izmeĊu izbora;

podrţavaju raspravu, ĉime doprinose nastajanju bolje obaviještenog i

obrazovanijeg biraĉkog tijela i poboljšanju kvaliteta javne politike; proširuju

politiĉku participaciju, jer nude alternativu konvencionalnoj partijskoj

politici i daju šansu obiĉnim graĊanima za djelovanje; kontroliraju vladu i

štite slobode pošto ograniĉavaju drţavu snaţnim i zdravim civilnim

društvom; doprinose odrţavanju politiĉke stabilnosti tako što osiguravaju

kanal za komunikaciju izmeĊu vlade i naroda, ĉime se zahtjevi graĊanstva

usaglašavaju sa voljom vlasti. TakoĊer, moguće je identificirati slijedeće

argumente protiv interesnih grupa: doprinose politiĉkoj nestabilnosti pošto

jaĉaju glas bogatih i privilegiranih, odnosno onih koji imaju pristup

finansijskim, obrazovnim, organizacionim i drugim resursima; izazivaju

društvene i politiĉke podjele, jer su zainteresirane za posebno, a ne opće

dobro te, usto, zastupaju interese manjine nasuprot interesima društva kao

cjeline; imaju nelegitimnu moć, jer njihove voĊe – za razliku od politiĉara –

nisu odgovorne javnosti, a njihov utjecaj zaobilazi proces predstavljanja; teţe

da politiĉki proces uĉine zatvorenim i tajnim zato što utjeĉu na pregovore i

sporazume koji ne podlijeţu kontroli javnosti; vladanje društvom ĉine

oteţanim i nemogućim, pošto stvaraju mnoštvo organiziranih interesa koji

mogu da blokiraju vladine inicijative i onemoguće implementaciju njene

politike.15

Dakle, moguće je govoriti o konstruktivnom i destruktivnom

utjecaju interesnih grupa na politiĉki sistem i demokratski proces što, u

osnovi, najviše zavisi od vrste, ali i misije interesnih grupa.

Društveni pokreti predstavljaju najsnaţniji oblik kolektivnog ponašanja koji

je relativno dugotrajan, ima jasan program i cilj te, usto, predstavlja

zajedniĉko nastojanje većeg broja ljudi da riješe odreĊeni problem.

Kumulativni utjecaj izazova i rizika – u doba globalizacije koja je

redefinirala naš odnos prema prostoru i vremenu – proizvodi kod ljudi

geografskim osnovama. Tako na primjer Ameriĉki farmerski biro moţe oĉekivati da njegovi

ogranci u Nebraski i Kanzasu imaju drugaĉije interese od onih u Dţordţiji ili Juţnoj

Karolini“ (Hajneman, 2004: 145). 15

Prednosti i mane interesnih grupa su navedene i analitiĉki rekonstruirane prema: Hejvud,

2004.

109

osjećaj da gube kontrolu nad svojim ţivotima u uvjetima brzih promjena što,

u osnovi, stvara potrebu za njihovim zajedniĉkim djelovanjem. Ubrzan

razvoj informacijskih tehnologija potpomagao je u velikoj mjeri djelovanje

društvenih pokreta.16

Komuniciranje putem internetskih mreža, u osnovi,

socijalizira veliki broj graĊana o svakodnevnim problemima – na lokalnom,

nacionalnom i globalnom nivou – odnosno producira kod njih potrebu da

izraze masovni protest protiv takvog stanja, tako da je elektronska ili, pak,

internetska demokratija itekako zasluţna za ekspanziju sveukupne moći

društvenih pokreta.17

Ona je dala snaţan podsticaj djelovanju društvenih

pokreta i planetarnom širenju njihovih ideja.

No, u kojoj mjeri moderni društveni pokreti koriste informacijske tehnologije

u implementiranju svojih ciljeva? Neki novi društveni pokreti – kao što su,

recimo, antiglobalizacijski i alterglobalizacijski pokreti – privukli su paţnju

graĊana u razliĉitim dijelovima svijeta upravo funkcionalnom upotrebom

informacijske tehnologije.18

Bez upotrebe informacijskih tehnologija,

zapravo, djelatnost ovih pokreta ostala bi u sjeni provincijske politike,

odnosno ne bi bila planetarno poznata. Svaki novi društveni pokret nuţno

16

Internet je primarni instrument razliĉitih društvenih pokreta – putem njega djeluju, šire

svoje ideje i ostvaruju ciljeve – mada su „mobilni telefoni, faksovi i satelitsko emitovanje

programa doprineli njihovoj evoluciji. Jednostavnim pritiskom na dugme, lokalni dogaĊaji

postaju poznati celom svetu. Aktivisti od Japana do Bolivije mogu preko interneta da

razmenjuju iskustva i izvore informacija, kao i da koordiniraju akcije. Ova poslednja

dimenzija – mogućnost koordiniranja politiĉkih kampanja – za vlade predstavlja glavni

razlog zabrinutosti, a glavnu inspiraciju za uĉesnike društvenih pokreta. U protekloj deceniji,

broj 'meĊunarodnih društvenih pokreta' naglo je porastao širenjem interneta. Od globalnih

protesta u cilju otpisivanja dugova zemljama Trećeg sveta, do zabrane nagaznih mina (što je

kulminiralo Nobelovom nagradom za mir), internet se pokazao kao nenadmašno sredstvo za

ujedinjenje protestanata van nacionalnih i kulturnih granica. Neki smatraju da u

informacijskom dobu prisustvujemo 'migraciji' moći od nacionalnih drţava prema novim

nevladinim savezima i koalicijama“ (Gidens, 2003: 442). 17

S tim u vezi, istiĉe se da u doba globalizacije udruţeno djeluju „dve najuticajnije sile u

savremenom društvu – informacijska tehnologija i društveni pokreti – i to sa iznenaĊujućim

rezultatima. U informacijskom dobu u kojem ţivimo, društveni pokreti širom planete u stanju

su da se poveţu u ogromnu mreţu koja obuhvata nevladine organizacije, verske i

humanitarne grupe, udruţenja za ljudska prava, zastupnike prava potrošaĉa, aktiviste za

zaštitu ţivotne sredine i ostale koji vrše razliĉite kampanje u javnom interesu. Ove

elektronske mreţe imaju na raspolaganju dosad nepoznatu mogućnost da reaguju neposredno

nakon dogaĊaja, da dobiju pristup izvorima informacija i da ih meĊusobno razmenjuju, kao i

da vrše pritisak na korporacije, vlade i meĊunarodne organizacije u okviru strategija svojih

kampanja. Masovni protesti protiv Svetske trgovinske organizacije u Sijetlu, na primer,

organizovani su velikim delom zahvaljujući elektronskim mreţama na Internetu“ (Gidens,

2003: 442). 18

Tako je, uzmimo, moguće konstatirati da „meksiĉki Zapatista pobunjenici ili japanski kult

Aum Šinrikjo koriste medije kako bi svetu poslali poruke o uticaju globalizacije i ispoljili

svoju ogorĉenost zbog gubljenja kontrole nad sopstvenom sudbinom“ (Gidens, 2003: 442).

110

koristi informacijsku tehnologiju – samouvjereno tvrdi Manuel Kastels – za

efikasnije organiziranje svoje infrastrukture.19

Drugim rijeĉima, protivnici

globalizacije, korporacijskog imperijalizma i slobodne trgovine, u osnovi,

vješto koriste informacijsku tehnologiju – kao što je pokret za

alterglobalizaciju u nekim drţavama Juţne Amerike – kako bi skrenuli

paţnju svjetske javnosti, meĊunarodne politike i lokalnih vlasti na probleme

koje producira neoliberalna globalizacija.20

MeĊutim, treba naglasiti da neki

od najvaţnijih društvenih pokreta u savremenom svijetu imaju itekako

izraţen nacionalistički karakter što, zapravo, daje negativan ton njihovoj

politiĉkoj djelatnosti.

Moguće ih je diferencirati – prema tematici koju problematiziraju – na

globalne i parcijalne društvene pokrete te, usto, itekako je reprezentativna

podjela na klasične i nove društvene pokrete, a razlika se odreĊuje, u pravilu,

na osnovu vremenskog perioda u kojem su se pojavili.21

Najznaĉajniji novi

pokreti su mirovni, ekološki, studentski, antinuklearni, antiglobalistički,

antikorporacijski ili, pak, neofeministički pokret. Njihov nastanak dovodi se

u vezu s ĉinjenicom da je politička moć u savremenim, odnosno

postindustrijskim društvima sve više disperzirana.22

Unutar ovog politiĉkog

pristupa konstatira se da je, naprimjer, tradicionalna politika – zasnovana je

izvorno na klasnim razlikama – već odavno zamijenjena novom politikom

koja poĉiva na – nedvosmisleno istiĉu teoretiĉari agonističke demokratije –

koncepciji demokratskog pluralizma.

19

Preciznije reĉeno, da ne postoje internet i drugi savremeni informacijsko-komunikacijski

kanali „Zapatista pobunjenici, na primer, ostali bi tek jedan izolovani gerilski pokret u

juţnom Meksiku. Umesto toga, nakon nekoliko sati od oruţanog ustanka u organizaciji tog

pokreta, januara 1994. godine, preko interneta je usledila podrška pokretu od strane pristalica

iz zemlje i inostranstva, koji su osudili brutalnu represiju protiv pobunjenika. Zapatisti su

koristili telekomunikacije, video tehnologiju i intervjue na televiziji kako bi iskazali svoje

protivljenje trgovinskoj politici, odnosno sklapanju Severnoameriĉkog sporazuma o

slobodnoj trgovini (NAFTA), koji je još više onemogućio siromašne Indijance u oblastima

Oaksaka i Ĉiapas da osete bar neke blagodeti globalizacije. Zahvaljujući delovanju aktivista

na internetu, pobunjenici su iznudili pregovore s meksiĉkom vladom i skrenuli paţnju

meĊunarodne javnosti na štetne posledice slobodne trgovine po domorodaĉku populaciju“

(Gidens, 2003: 442–443). 20

O djelovanju ovih pokreta detaljnije proĉitati u: Fejzić, 2016. 21

U odnosu na klasične, recimo, novi društveni pokreti – razvili su sasvim nove oblike

politiĉkog aktivizma – imaju „organizacionu strukturu koja naglašava decentralizaciju i

participativno donošenje odluka (…). Otuda, oni vode politiku koja se ponekad naziva 'nova

politika'. Ona odbacuje 'ustanovljene' partije, interesne grupe i procese predstavljanja zarad

inovativnijih i teatralnih vidova politike protesta. Najizrazitiji primeri su takozvana bitka u

Sijetlu 1999, u kojoj su se masovne demonstracije protiv Svetske trgovinske organizacije

izrodile u nasilne sukobe policije i grupe demonstranata, kao i drugi sliĉni 'antikapitalistiĉki'

ili 'antiglobalistiĉki' protesti, na primer u Pragu 2000. i Đenovi 2001“ (Hejvud, 2004: 532). 22

Pogledati opširnije o metodama djelovanja nekih novih pokreta u: Grubaĉić, 2003.

111

Prema tome, veliki znaĉaj u politiĉkom odluĉivanju i kreiranju politika u

savremenim demokratijama imaju – uz politiĉke partije – nestrukturirane

skupine – kao što su masovne asocijacije i društveni pokreti – i strukturirane

grupe – poput razliĉitih interesnih grupa kao što su, uzmimo, poslovne

interesne grupe, sindikati i poljoprivredni lobiji. Dok politiĉke partije ţele

pobijediti na izborima i uĉestvovati u formiranju vlasti, organizirani interesi i

društveni pokreti ţele, u pravilu, utjecati – izvan institucija vlasti i mimo

izborne procedure – na proces stvaranja, donošenja i implementiranja

politika. Moć interesnih grupa i društvenih pokreta ekspanzivno raste,

ustvari, na štetu politiĉkih partija koje su – tokom posljednjih nekoliko

decenija – izgubile ulogu suverenog reprezentanta volje naroda. Za

slobodniju graĊansku egzistenciju i participaciju poseban znaĉaj ima pravo

na slobodu okupljanja i udruživanja – predviĊeno je obiĉno već u

preambulama demokratskih ustava – koje sve demokratske drţave

garantiraju graĊanima što je, recimo, u velikoj mjeri pospješilo njihovo

nastojanje da na razliĉite naĉine uĉestvuju u politiĉkom procesu i donošenju

odluka, tako da, uzmimo, osim što interese graĊana u institucijama vlasti

reprezentiraju politiĉke stranke, njihove potrebe sve više promoviraju i

vaninstitucionalni subjekti politike, a to su, u prvom redu, razliĉite interesne

grupe i društveni pokreti.

Sloboda okupljanja i udruţivanja:

Temeljna pretpostavka demokratske politike

Pravo graĊana na slobodu okupljanja i udruživanja pripada miljeu temeljnih

političkih sloboda, odnosno od vitalnog je znaĉaja u pluralističkim

demokratijama. Bez navedenih oblika slobode, u osnovi, ne moţe postojati

istinska demokratija. Vlast u demokratskim drţavama mora uvaţiti, osigurati

i prihvatiti pravo graĊana da se slobodno okupljaju i izraţavaju svoje

protivljenje ili, pak, u nekim sluĉajevima podršku izabranoj vladi.23

Stoga,

neometana mogućnost okupljanja i udruţivanja graĊanstva ĉini suštinu

demokratske vladavine, bez ĉega bi, ustvari, bilo besmisleno govoriti o

23

U svim demokratskim društvima graĊanima mora biti omogućeno da se „okupe i izraze,

diskutiraju i zaštite svoje zajedniĉke interese. Sloboda okupljanja i udruţivanja omogućava

razvoj civilnog i politiĉkog društva, daje prostor ljudima da izraze razliĉita viĊenja,

vrijednosti ili interese i pruţa mjesto da se takva viĊenja, vrijednosti i interesi ĉuju. Zaštita i

odrţavanje ovih sloboda predstavlja temelj postojanja i djelovanja niza organizacija,

ukljuĉujući sindikate, nevladine organizacije, politiĉke stranke, privredne komore, udruge

stambenih ĉetvrti i mnoge druge“ (McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 7).

112

vladavini naroda. Drugim rijeĉima, bez slobodnog i autonomnog graĊanskog

aktiviteta – podrazumijeva zakonski osiguranu mogućnost da graĊani mogu

direktno i indirektno participirati u politiĉkom procesu – nije moguće

govoriti o postojanju vladavine koja je utemeljena na volji naroda.

U nekim demokratskim drţavama – u većini sluĉajeva tamo gdje demokratija

ima još uvijek tranzicijski karakter – nerijetko se otvoreno krši pravo

graĊana na slobodu okupljanja i udruţivanja. Tu je na djelu permanentni

sukob izmeĊu autoritarnih i demokratskih tendencija. Ipak, drţavna kontrola

nad medijima i ograniĉena sloboda javnog okupljanja su, u osnovi, najveći

problem tranzicijskih drţava.24

Štaviše, nisu sve grupe u tranzicijskim

drţavama tretirane na jednak naĉin jer, navodno, neke od njih mogu

destabilizirati politiĉki sistem i demokratski proces. Iako je rijeĉ o

povezanim i bliskim oblicima prava koje ima graĊanstvo u savremenim

demokratijama, potrebno je jasno diferencirati pravo na slobodu udruživanja

od prava na slobodu okupljanja.25

Pod slobodom udruţivanja podrazumijeva

se pravo graĊana da – radi postizanja odreĊenog cilja – mogu osnovati neku

grupu ili organizaciju te, usto, da mogu pripadati takvim skupinama.26

Vaţno

je apostrofirati da se udruženje razlikuje od okupljanja osoba ţeljnih

zajedniĉkog druţenja.27

Bolje reĉeno, udruţenja imaju trajnu i stabilnu

24

Tako se, recimo, u ovom kontekstu obiĉno naglašava da su izbori u tim drţavama postali

„manje ili više pošteni, kao glavni opšti problemi ostaju kontrola medija od strane vlasti kao i

ograniĉenje slobode javnog okupljanja. Vlasti tih zemalja paradigmatiĉno smatraju da je

demokratija ostvarena legalizovanjem snaga kojima je u doba komunizma bilo onemogućno

delovanje, npr. ultranacionalistima i religioznim fundamentalistima, dok se priznavanja

ljudskih prava seksualnim manjinama i dalje negira uz postojanje širokog politiĉkog

konsenzusa. Homofobija je javni stav širokog politiĉkog dijapazona, od krajnje desnice do

umerenog politiĉkog centra“ (Mršević, 2009: 316). 25

Navedena prava regulirana su ĉlanom 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i

temeljnih sloboda. Dakle, ova konvencija štiti dva meĊusobno „povezana, komplementarna,

ali ipak razliĉita prava: (i) pravo na slobodu mirnog okupljanja i (ii) pravo na slobodno

udruţivanje sa drugima. Ova prava su komplementarna u smislu da svako pravo doprinosi

ostvarenju drugog prava. Na primjer, pravo na demonstracije ne bi bilo djelotvorno ukoliko

pojedinci/ke ne bi imali/e mogućnost udruţivanja i organiziranja protesta. Komplementarna

priroda ovih prava ogleda se u njihovom jedinstvenom reguliranju u Konvenciji, kao i

njihovoj tijesnoj vezi u drugim meĊunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava“

(McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 6). Evropski sud za ljudska prava ima nadleţnost da

presuĊuje u sluĉajevima povrede spomenute konvencije. 26

Pravo na slobodu udruţivanja osigurava graĊanima mogućnost da mogu „osnivati i uĉlaniti

se u udruge, politiĉke stranke, vjerske zajednice, sindikate, udruge poslodavaca, trgovaĉka

društva i razne druge oblike udruţivanja“ (Mataga, 2006: 9). 27

Svako udruţenje, u pravilu, ima „institucionalni karakter tj. odreĊeni stupanj

organiziranosti (organizacijske izgraĊenosti) i trajnosti (stabilnosti) kojim se razlikuje od

neformalnih društvenih tvorevina odnosno zajednica prolaznog karaktera ĉija je zaštita

takoĊer zajamĉena (…) pravom na slobodu mirnog okupljanja“ (Mataga, 2006: 9–10).

113

organizacijsku strukturu – to su grupe ili organizacije koje imaju formalna

obilježja, ali ne moraju imati i formalan status – dok, recimo, masovna

okupljanja graĊana uglavnom imaju neformalan karakter. Oba navedena

temeljna politiĉka prava pojedinaca u demokratskim reţimima vlasti, tj. i

pravo na slobodu mirnog okupljanja, ali i pravo na slobodno udruživanje sa

drugima, u osnovi, znaĉajno reguliraju i odreĊuju – doduše na razliĉit naĉin

– politiĉki odnos graĊana i drţavne vlasti.

Nijedna drţava ne bi smjela bez valjanog razloga zabraniti slobodu

okupljanja ili, ĉak, slobodu udruţivanja nekom udruţenju tako što, uzmimo,

proglašava njegove ciljeve nezakonitim, odnosno nedopuštenim.28

Naprotiv,

svaka demokratska vlast ima duţnost da aktivno štiti mirna javna okupljanja,

odnosno da osigura mehanizme njihove zaštite. Stoga, politiĉke partije,

interesne grupe i društveni pokreti koji vode politiĉku borbu u skladu s

principima nenasilja i graĊanskog neposluha uţivaju, u pravilu, protekciju

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. No,

protivustavne, antidemokratske te, usto, nasilne grupe i organizacije nisu

obuhvaćene ovom konvencijom.29

Ipak, da bi se neki javni aktivitet mogao

okarakterizirati kao opasan i nasilan, potrebno je imati validne programske i

praktične dokaze protiv neke asocijacije graĊana, odnosno bez toga se ne

moţe nekome dati antidemokratska etiketa i onemogućiti javno djelovanje.

28

Sloboda okupljanja i udruţivanja podrazumijeva da svako ima „pravo na slobodu mirnog

okupljanja i slobodu udruţivanja sa drugima, ukljuĉujući pravo osnivati sindikate i pristupati

im radi zaštite svojih interesa. (…) Ne mogu se postavljati nikakva ograniĉenja ostvarivanju

tih prava, osim onih koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nuţna

radi interesa drţavne sigurnosti ili javnog reda i mira, radi spreĉavanja nereda ili zloĉina,

radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i slobode drugih. Ovaj ĉlanak ne

zabranjuje da se nameću zakonska ograniĉenja u ostvarivanju tih prava pripadnicima

oruţanih snaga, policije ili drţavne uprave“ (McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 6). Prema

tome, navedena konvencija je priliĉno efikasno i detaljno regulirala pravo na slobodu mirnog

okupljanja i pravo na slobodu udruţivanja graĊana, ĉega bi se drţave, u osnovi, trebale

obavezno pridrţavati kako bi zaštitile i unaprijedile kvalitet demokratskog procesa. 29

Tako se, naprimjer, politiĉka partija ĉiji lideri potiĉu „na nasilje ili se zalaţu za politiku

koja odbacuje demokraciju, ili je usmjerena na njezino uništenje ili uništenje prava i sloboda

priznatih u demokratskom društvu, ne moţe oslanjati na Konvenciju u nastojanju da se

zaštititi od sankcija koje su joj zbog toga nametnute. Prilikom odreĊivanja ciljeva udruţenja

za potrebe ĉlanka 11. Konvencije Sud ne uzima u obzir samo njegov sluţbeni program, ime

ili izjave njegovih lidera. (…) Pritom je bitno ustanoviti je li bilo poziva na upotrebu nasilja,

pobunu ili bilo koju drugu aktivnost koja se moţe smatrati odbacivanjem demokratskih

naĉela. U predmetu Ujedinjena komunistička partija i ostali protiv Turske Sud je odbio

argument drţave da su izbor imena stranke i izjave njezinih lidera predstavljali prijetnju

demokraciji“ (Mataga, 2006: 16–17).

114

Ipak, drţavama je dopušteno da slobodu udruţivanja ograniče pod

odreĊenim i unaprijed definiranim okolnostima: kada je to propisano

zakonom, kada to ima legitiman cilj i kada je to nuţno u demokratskom

društvu. Sva tri uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena, odnosno ako samo

jednom od njih nije udovoljeno, rijeĉ je o povredi apostrofirane konvencije.

No, iako se utvrdi da je ograniĉenje slobode udruţivanja bilo zakonito,

Evropski sud utvrĊuje da li je imalo legitiman cilj, a dovoljno je ispuniti

jedan od ciljeva. U osnovi, slobodu udruţivanja moguće je ograniĉiti ako je

to u interesu: drţavne sigurnosti ili javnog reda i mira, spreĉavanja nereda ili

zloĉina, zaštite zdravlja ili morala te, na kraju, zaštite prava i sloboda drugih.

Nakon svega se, uzmimo, propituje da li je ograniĉenje slobode udruţivanja

bilo nužno.30

MeĊutim, šta sve podrazumijeva sloboda okupljanja kao jedno od temeljnih

politiĉkih prava? Navedena konvencija – u pogledu definiranja slobode

okupljanja – štiti i privatne skupove graĊana, ali i skupove na javnim

mjestima te, usto, i formalna, ali i neformalna okupljanja masa.31

No,

zaštićena su, u pravilu, samo mirna okupljanja. Štaviše, mirna okupljanja

kratkotrajnog karaktera su zaštićena kao posebno pravo na slobodu

okupljanja. Ipak, strogo se osuĊuju okupljanja graĊana na kojima se

demonstriraju nasilničke namjere koje, u pravilu, dovode do izazivanja

nereda.32

Sloboda okupljanja graĊana mora biti zaštićena ĉak i od nasilniĉkih

namjera kontrademonstranata koji se, takoĊer, mogu pozivati na slobodu

okupljanja. Već spomenuta konvencija dopušta drţavama-ugovornicama da

zakonito ograniče pravo na slobodu okupljanja i udruţivanja odreĊenim

kategorijama ljudi – kao što su, recimo, pripadnici oruţanih snaga, policije i

drţavne uprave. Treba posebno naglasiti da nije dovoljno da sloboda mirnog

okupljanja u demokratskim reţimima vlasti bude samo predviĊena ustavom i

zakonima ili, preciznije reĉeno, ta mogućnost mora biti zagarantirana i

30

Detaljnije se informirati u: Mataga, 2006, McBride, Kitching, Avetisyan, 2007. 31

S tim u vezi, treba posebno apostrofirati da okupljanje predstavlja „društvo više osoba

okupljenih radi nekog zajedniĉkog cilja, na primjer, radi sastanka ili javnih demonstracija.

Sloboda okupljanja se prema ĉlanku 11. Konvencije široko tumaĉi i njome je obuhvaćeno

organiziranje i sudjelovanje u marševima ili procesijama, statiĉnim skupovima, ili

sjedenjima, kako na javnim, tako i privatnim dogaĊajima, bilo formalnim ili neformalnim“

(McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 12). 32

Štaviše, javne demonstracije i kada namjere demonstranata nemaju nasilničke tendencije

mogu „predstavljati prijetnju javnom redu, ukoliko kontra demonstranti/ce, takoĊer,

zahtijevaju svoje pravo na slobodu okupljanja. U takvim okolnostima Sud smatra da drţava

ima pozitivnu obavezu zaštititi one koji/e koriste svoje pravo na slobodno okupljanje od

prijetnje kontra-demonstracija“ (McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 14).

115

ostvariva u politiĉkoj praksi.33

Javna okupljanja mogu se općenito

diferencirati na statična i pokretna. Oba navedena oblika javnih okupljanja

su, ustvari, u skladu s pravom na slobodu mirnog okupljanja graĊana, ali uz

uvjet da nisu nasilna, agresivna i destruktivna. MeĊutim, s obzirom da se

razliĉite akcije graĊana mogu svrstati pod pravo na slobodu mirnog

okupljanja, uzmimo, itekako je izraţena mogućnost za njegovu

zloupotrebu.34

Zbog toga svaki oblik masovnog ponašanja graĊana koji je

distanciran od normativnog poimanja prava na slobodu mirnog okupljanja i

udruţivanja sa drugima, u osnovi, predstavlja manifestnu prijetnju

demokratiji.

Zaključna razmatranja:

O paradoksima savremene demokratije

Iako je distinkcija izmeĊu mirnog i nasilničkog okupljanja jasno utvrĊena, u

politiĉkoj praksi demokratskih drţava nerijetko se dogaĊa, naprimjer, da

mirni protesti prerastu u nasilne demonstracije protiv vlasti. S tim u vezi,

najveći problem predstavlja miješanje politiĉkih partija, interesnih grupa i

društvenih pokreta u demonstracije graĊana protiv vlasti, a uglavnom ţele na

ovaj naĉin iznuditi politiĉke promjene koje korespondiraju s njihovim

partikularnim ciljevima. Štaviše, iako je Venecijanska komisija priliĉno

detaljno regulirala milje stranaĉke politike u demokratskim drţavama, ipak,

neke politiĉke partije svjesno krše njene instrukcije, odnosno ponašaju se

33

Prema tome, sloboda mirnog okupljanja, zapravo, ne podrazumijeva da to pravo graĊana

„postoji kao takvo, već treba i praktiĉno da bude omogućeno da se uţiva bez ometanja. Samo

je mirno okupljanje zaštićeno slobodom okupljanja pa je stoga potrebno definisati šta u

praksi u stvari znaĉi 'mirno okupljanje'. Okupljanje treba da bude oznaĉeno kao mirno pre

svega ukoliko njegovi organizatori imaju mirne namere. Ovo treba da bude pretpostavljeno

osim ukoliko ne postoji prinuda i oĉigledni dokazi da će oni koji organizuju odreĊeni

dogaĊaj ili uĉestvuju u njemu sami koristiti, zastupati ili podstaći direktno nasilje. Uĉešće u

mirnom javnom okupljanju mora takoĊe biti dobrovoljno i to je jedan od preduslova za

postojanje mirnog okupljanja. Vrlo je vaţno napomenuti da izraz 'mirno' treba tumaĉiti i tako

da obuhvata ponašanje koje moţe da smeta onima koji se ne slaţu sa idejama i tvrdnjama

koje okupljanje promoviše ili ih vreĊa, pa ĉak i ponašanje koje namerno spreĉava ili opstruira

aktivnosti trećih lica. Okupljanja kod kojih postoji ĉisto pasivan otpor ili blokade sedenjem,

treba takoĊe okarakterisati kao mirne“ (Mršević, 2007: 13). 34

Slobodom javnog okupljanja obuhvaćene su, u pravilu, mnoge aktivnosti graĊana i

nezadovoljnih masa „ukljuĉujući i statiĉna okupljanja kao što su štrajkovi, sastanci, grupne

akcije, javni govori, mitinzi, sedeći protesti, demonstracije sa zauzimanjem nekog mesta, ali i

pokretna okupljanja, demonstracije sa kretanjem, npr. parade, sahrane, venĉanja, hodoĉašća i

konvoji“ (Mršević, 2007: 14).

116

protivno njenim preporukama kako bi sebi priskrbile neku korist.35

U takvim

sluĉajevima interesi graĊana, vaninstitucionalnih aktera politike i

institucionalnih subjekata politiĉkog procesa obiĉno nisu kompatibilni što se

moţe, uzmimo, direktno reflektirati na politiĉku stabilnost drţave. Zbog toga

je moguće konstatirati da pravo na slobodu okupljanja i udruţivanja ima

izraţenu antinomijsku strukturu, odnosno to pravo ima bumerang efekt.

Naime, sloboda okupljanja i udruţivanja koju vlast garantira graĊanima – u

odreĊenim sluĉajevima kao, recimo, kada se manipulira graĊanima

okupljenim u masu koja demonstrira – moţe se, zapravo, pretvoriti u slobodu

nasilnog protestiranja protiv vlasti. Takvo politiĉko ponašanje ima

tendenciju da državu reda transformira u državu nereda, odnosno da

demokratiju zamijeni anarhijom ili, pak, da volju zakona nadomjesti voljom

ljudi. Drugim rijeĉima, navedena politiĉka prava i slobode – s jedne strane –

mogu biti u funkciji izgradnje stabilne demokratije, dok, recimo, to moţe biti

– s druge strane – uzrok erozije i urušavanja demokratskih režima vlasti.

Vaninstitucionalna sfera politike predstavlja prostor kojim autonomno

dominiraju interesne grupe i društveni pokreti. Ponašanje graĊana –

okupljenih u depersonaliziranu masu – na skupovima koje reţiraju interesne

grupe i društveni pokreti ima ponekad devijantne tendencije ili, bolje reĉeno,

obiljeţja koja prate masovno ponašanje. Interesne grupe nerijetko se

pojavljuju kao glavni organizatori masovnih okupljanja graĊana – na kojima

manipuliraju njihovim opredjeljenjima i potrebama – u cilju promoviranja

nekih partikularnih interesa koje, u pravilu, pokušavaju predstaviti kao opći

interes graĊana. Dakle, u ovom sluĉaju se posebni interesi promoviraju na

štetu općeg interesa, što moţe reducirati potencijal demokratske politike.

Usto, interesne grupe su sklone – posebno one koje posjeduju ogromnu

finansijsku moć – kupovini političkog utjecaja ili, pak, lobiranju – u ĉemu ih

je, ustvari, teško nadmašiti u savremenoj politici – a takav aktivitet obiĉno

35

Djelatnost politiĉkih partija u demokratskim reţimima vlasti ocjenjuje i prati Evropska

komisija za demokratiju putem prava ili, pak, Venecijanska komisija. Ona je donijela

instrukcije i smjernice „o pitanju financiranja politiĉkih stranaka, zabrane politiĉkih stranaka

i primjene analognih mjera o zakonima koji se odnose na politiĉke stranke i napravila

izvještaj o osnivanju, organizaciji i aktivnostima politiĉkih stranaka. Smjernice

Venecijanske komisije definiraju podruĉje primjene prava na slobodu politiĉkog

udruţivanja, što obuhvaća slobodu zauzimanja politiĉkog mišljenja i primanja odnosno

razmjene informacije bez miješanja javne vlasti, bez obzira na granice“ (McBride, Kitching,

Avetisyan, 2007: 21). Tako se, naprimjer, ne preporuĉuje da se mijenja i revidira izborna

regulativa u godini kada se provode izbori, ali neke politiĉke partije u tranzicijskim

drţavama – kada to, recimo, korespondira sa interesima etnokratskih elita – svjesno

ignoriraju ovu preporuku.

117

producira antidemokratske posljedice i štete.36

Ni djelatnost društvenih

pokreta nije uvijek na tragu zaštite i promocije javnog dobra – iako je to

njihova normativna misija – već je, zapravo, okupirana afirmiranjem i

promoviranjem parcijalnih interesa u društvu. Njihovo protudemokratsko

djelovanje obiĉno ukljuĉuje i zloupotrebu volje naroda – uz ĉiju pomoć

pokušavaju implementirati neke pragmatiĉne ciljeve – koja je u takvim

sluĉajevima predmet manipulacije, hipnotiziranja i zavoĊenja. Takav odnos

društvenih pokreta prema graĊanima, naprimjer, moţe reducirati njihovo

pravo na slobodu okupljanja i udruţivanja, dok, s druge strane, takvo

djelovanje, u pravilu, producira kod drţavne vlasti strah od nezadovoljne

mase.

Doba savremene ili, pak, neoliberalne politike prepoznatljivo je po slabljenju

partijskih identiteta – manifestira se kao reducirana privrţenost graĊana

politiĉkim partijama – i antipolitici – iskazuje se kao razoĉarenje zvaniĉnim

politiĉkim procesom koje se realizira, u pravilu, kroz političku pasivizaciju,

podršku antisistemskim partijama te praktiĉnu primjenu direktne akcije. U

demokratskim reţimima vlasti problem izraţene političke apstinencije

građana ima ekspanzivan karakter, odnosno permanentno raste populacija

nezadovoljnih pojedinaca koji su razoĉarani i ne ţele participirati u

konvencionalnom demokratskom procesu.37

U ovakvim situacijama obiĉno

društveni pokreti i interesne grupe vješto koriste razoĉaranost graĊana u

partijsku i institucionalnu politiku. Drugim rijeĉima, oni se tada predstavljaju

kao akteri alternativne politike koja će efikasnije reprezentirati i artikulirati

interese pojedinaca. No, to je nerijetko, ustvari, samo povod za mobilizaciju

građana – pojavljuje se u različitim formama kao što su demonstracije,

parade, marševi ili, pak, mitinzi – kojom upravljaju razliĉiti

vaninstitucionalni subjekti politike kako bi realizirali svoje partikularne i

profiterske ciljeve.

36

U normativnom razumijevanju je, uzmimo, lobiranje suprotstavljeno izvornoj

demokratskoj politici. No, Igor Vidaĉak, recimo, tvrdi da se lobiranje moţe razumjeti „kao

legitimno demokratsko nastojanje pojedinaca, interesnih skupina ili vlada da individualno ili

udruţeni u koalicije utjeĉu na oblikovanje ili provedbu odreĊenih javnih politika u

nacionalnim ili nadnacionalnim okvirima kako bi ostvarili ţeljene ciljeve“ (Vidaĉak, 2007:

147). Navedeno poimanje lobiranja je, u osnovi, diskutabilno zato što se unutar ovog

politiĉkog diskursa minimizira znaĉaj legitimnih i izabranih politiĉkih predstavnika naroda,

dok, uzmimo, demokratski proces u potpunosti distancira od politike egalitarizma. 37

Politiĉki teoretiĉar Ralf Dahrendorf otvoreno kritizira pojavu političke pasivizacije, pri

ĉemu priziva aktivitet trezvenih građana zato što demokratija bez „demokrata uništava samu

sebe. Traţiti novo i pokušati otkriti i ukloniti krivo, to su obaveze graĊana koje mi

zanemarujemo jedino pod cijenu slobode“ (Dahrendorf, 2005: 118–119).

118

Literatura

1. Canivez, P. (1999) Odgojiti građanina?, Durieux, Zagreb.

2. Dahrendorf, R. (2005) U potrazi za novim poretkom: Predavanja o politici

slobode u 21. stoljeću, Deltakont, Zagreb.

3. Dal, R. (1999) Demokratija i njeni kritičari, CID, Podgorica.

4. Deren-Antoljak, Š. (1978) „Mjesto i uloga interesnih grupa u ameriĉkom

politiĉkom sistemu“, Politička misao, 15 (4), str. 668–682.

5. Fejzić, E. (2016) Transformacija upravljanja državom: Korporacijski

imperijalizam na djelu, Fakultet politiĉkih nauka Univerziteta u Sarajevu,

Sarajevo.

6. Gidens, E. (2003) Sociologija, ĉetvrto izdanje, Ekonomski fakultet, Beograd.

7. Grubaĉić, A. (2003) Globalizacija nepristajanja, Svetovi, Novi Sad.

8. Hajneman, A. R. (2004) Uvod u političke nauke, CID, Podgorica.

9. Haralambos, M., M. Holbron (2002) Sociologija: teme i perspektive, Golden

marketing, Zagreb.

10. Hejvud, E. (2004) Politika, Clio, Beograd.

11. Mataga, Z. (2006) Pravo na slobodu udruživanja prema Europskoj konvenciji

za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Centar za promociju civilnog

društva, Lex International, Sarajevo, Banja Luka.

12. McBride, J., K. Kitching, A. Avetisyan, ur. (2007) Sloboda okupljanja i

udruživanja prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (članak 11.):

Priručnik za odvjetnike/ce, Interights, London.

13. McLean, I. (1997) Uvod u javni izbor, Fakultet politiĉkih znanosti, Zagreb.

14. Meyer, T. (2003) Transformacija političkoga, Politiĉka kultura, Zagreb.

15. Mršević, Z. (2007) Ka demokratskom društvu – sloboda javnog okupljanja,

pravo svih, Institut društvenih nauka, Beograd.

16. Mršević, Z. (2009) „Sloboda javnog okupljanja izmeĊu politike i

meĊunarodnog prava“, Strani pravni život, 53 (2), str. 315–344.

17. Olson, M. (2009) Logika kolektivnog djelovanja, Fakultet politiĉkih znanosti,

Zagreb.

18. Peters, B. G. (2007) Institucionalna teorija u političkoj znanosti: Novi

institucionalizam, Fakultet politiĉkih znanosti, Zagreb.

19. Prelot, M. (2002) Političke institucije, Politiĉka kultura, Zagreb.

20. Šiber, I. (1998) Osnove političke psihologije, Politiĉka kultura, Zagreb.

21. Šolte, J. A. (2009) Globalizacija: Kritički uvod, CID, Podgorica.

22. Vidaĉak, I. (2007) Lobiranje: Interesne skupine i kanali utjecaja u Europskoj

uniji, Planetopija, Zagreb.

119

Dr. sc. Ermin Kuka

Univerzitet u Sarajevu University of Sarajevo

Institut za istraţivanje zločina protiv čovječnosti i

meĎunarodnog prava / Institute for the Investigation of Crimes

against Humanity and International Law

UDK 620.9 + 502.1 (497.6)

Pregledni naučni članak

KONFLIKT I USAGLAŠAVANJE ENERGETSKE POLITIKE I

POLITIKE ZAŠTITE OKOLIŠA U BOSNI I HERCEGOVINI

CONFLICT AND RECONCILIATION OF ENERGY POLICY AND

ENVIRONMENTAL POLICY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak

Niz je suštinskih pitanja i problema u vezi sa konfliktom energetske politike i

politike zaštite okoliša koje je potrebno seriozno elaborirati s ciljem osiguranja

polazne osnove za usaglašavanje i integriranje ovih međusobno suprotstavljenih

javnih politika. Stoga se osobit naglasak stavlja na procese zagovaranja,

implementiranja te međusobnog usaglašavanja i integriranja ovih dviju strateških

javnih politika svake države s posebnim osvrtom na stanje i mogućnosti u Bosni i

Hercegovini. To je ujedno i ključni problem i predmet ovoga istraživanja. Imajući u

vidu navedeni problem i predmet, polazi se od generalne hipoteze kako afirmacijom

strateških partnerstava i izgradnjom kooperativnih odnosa energetska politika može

osigurati odgovarajuću resursnu osnovu, a koja je inače ograničena, dajući time

potporu bržem rastu i razvoju bh. ekonomije, s tim da se pritom istodobno mora

očuvati okoliš. To podrazumijeva simultano mirenje neophodnog ekonomskog

napretka i socijalne kohezije uz puno uvažavanje zaštite okoliša. Rezultati

provedenih empirijskih istraživanja mogu biti od značaja za iznalaženje

prihvatljivih rješenja evidentnog konflikta dviju relevantnih javnih politika, a u

funkciji osiguranja pretpostavki održivog razvoja bh. ekonomije.

Ključne riječi: javne politike, energetska politika, zaštita okoliša, konflikt,

usaglašavanje, Bosna i Hercegovina

Summary

There is a number of essential questions and problems conected to a conflict and

reconciliation of energy policy and environmental policy that need to be elaborated

with the goal of securing the starting basics for consonencing and integrenaising

120

these mutually oposing public themes. Therefore a strong accent is set on proceses

of advocacy, implementing, colaborate consonencing and integration of these two

strategicly public policies of every country with a special review on state and

posabilities in Bosnia and Herzegovina. That is also a key problem and a subject of

this research. Having in sight a problem and subject stated above we start from

general hypothesis how aformating strategic partnerships and building cooperative

relationships, energy policy can asure coresponding resource basis that is usually

limited, thus giving the support to a faster growth and development in bh economy,

with that also it must preserve envioronment. That means simultaneously

consiliating needed economic progres and social cohesion with full envioronmental

protection. Results provided by empirical research can be of importance for finding

an acceptable solution to an evident conflict to these two relative and public

policies and in function securing asumptions to a sustainable progres of bh

economy.

Keywords: public policy, energy policy, environmental protection, conflict,

reconciliation, Bosnia and Herzegovina

Uvod

Kao posebne sektorske javne politike, energetska politika i politika zaštite

okoliša zauzimaju znaĉajno i vaţno mjesto u razvoju svakog društva i

drţave.

Proizvodnja i potrošnja energije izaziva znaĉajne eksterne efekte

(eksternalije). Naime, „sva proizvodnja i potrošnja energije doprinosi

zagaĊenju vazduha, vode, zemljišta i stvara rizike za ljudsko zdravlje i

prirodu“ (Rakić, Kolašinac 2009). To se osobito odnosi na današnje vrijeme,

gdje interesna pohlepa za sve većim i brzim bogatstvom i profitom

pojedinaca i interesnih skupina gotovo u potpunosti marginalizira posljedice

takvog rada i pristupa. Navedeni problemi traţe brza rješenja za pitanja

eksternalija. Kao kljuĉni akter tog procesa pojavila se drţava, sa zadatkom

da na adekvatan naĉin uredi pitanja koja se tiĉu energije i energetike kao

znaĉajne okosnice razvoja svake nacionalne ekonomije. Interveniranje

drţave u oblast energije i energetike u okviru nacionalnih politika i

ekonomija utjecalo je na konstituiranje još jedne javne politike, a to je

energetska politika. Ona je direktan rezultat i produkt drţavnog

intervencionizma u oblast energetike.

Energetska politika, prema Fransisu MekGovanu (Francis McGowan),

obuhvaća „intervencije u sektor proizvodnje ugljena, elektriĉne energije,

121

nafte i plina, kao i nuklearne energije i obnovljivih izvora energije, te

aktivnosti usmjerene na poboljšanje energetske uĉinkovitosti u opskrbi i

potrošnji. Sluţbena energetska politika moţe se definirati kao strategija koju

jasno elaborira i eksplicitno formulira vlada kako bi upravljala sadašnjom i

budućom energetskom ravnoteţom” (McGowan 1996). Evidentno je da je

ova vrsta javne politike široko obuhvatna, te je izuzetno znaĉajna za svaku

drţavu. TakoĊer, jasno je kako je direktno ili indirektno vezana i za neke

druge javne politike, a osobito za politiku zaštite okoliša s kojom je u

izravnom kauzalnom odnosu. Stoga energetska politika spada u red strateški

vaţnih javnih politika koje drţavi stoje na raspolaganju.

S druge strane, pod okolišem se podrazumijeva „skup elemenata koji, svojim

sloţenim vezama, tvore okvir, okolinu i ţivotne uslove ĉovjeka i društva...

Okoliš je prirodno okruţenje: zrak, tlo, voda i more, klima i biljni i

ţivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao

dio okruţenja kojeg je stvorio ĉovjek“ (Lindov 2011).

U Leksikonu održivog razvoja pod pojmom zaštite okoliše (engl.

environmental protection) stoji da se taj pojam odnosi na „sustav aktivnosti,

tehniĉkih, pravnih i ekonomskih mjera te moralnih postupaka pojedinaca,

institucija, drţave ili meĊunarodnih organizacija kojima je cilj oĉuvanje

(prirodnog i kulturnog) okoliša od propadanja“ (Baĉun et. al. 2012).

Evidentno je kako politika zaštite okoliša obuhvaća, prije svega, sve one

intervencije usmjerene na spreĉavanje zagaĊenja i zaštitu ukupnog prirodnog

biodiverziteta od eksternih efekata koji nastaju kao posljedica ubrzanog rasta

i razvoja (osobito energetskog). Eksterni efekti (eksternalije) se javljaju „kad

god neka aktivnost pojedinca ili firme utiĉu na drugog pojedinca ili firmu,

koji za taj uticaj ne plaćaju, ili nisu plaćeni“ (Stiglitz 2004).

Općenito promatrano, problemi koji se odnose na zaštitu okoliša i ţivotne

sredine su raznoliki, sveobuhvatni i globalni, te stoga i zahtijevaju pozornost

kako nacionalnih tako i meĊunarodnih, pa i globalnih aktera. Ti problemi

potjeĉu, prije svega, od samih stanovnika planete Zemlje, tj. od njihova stila i

naĉina ţivota, potrošaĉkih preferencija, kao i narušenih i poremećenih

vrijednosti ţivljenja. U tom smislu, potrebno je implementirati znaĉajne i

vaţne promjene ukupnog ponašanja ljudi, a sve s ciljem osiguranja oĉuvanja

i zaštite prirodnih resursa kao neophodnih uvjeta ţivota svih budućih

generacija. Stoga se osobita pozornost treba usmjeriti na eksterne efekte.

U skladu s navedenim, jasno je kako su „politika zaštite okoliša i energetska

politika toliko isprepletene da odluke koje se donose radi zaštite okoliša i

suzbijanja klimatskih promjena(primjerice, smanjenja emisije stakleniĉkih

plinova i drugih negativnih eksternalija izgaranja fosilnih goriva, kao što su

122

ispuštanje i stvaranje sumpornog dioksida, teških metala ili 'kiselih kiša')

izravno utjeĉu na odluke o energiji, a napose na preusmjeravanje energetske

tehnologije na ĉistu energiju” (Stipetić 2013).

Posebno pitanje predstavlja konflikt koji neminovno nameće potrebu

usaglašavanja energetske politike i politike zaštite okoliša. Zbog te

isprepletenosti još uvijek se vode brojne znanstvene i struĉne rasprave o

tome kako i na koji naĉin pomiriti ove dvije vrste javnih politika, tj. kako

riješiti njihov konflikt i meĊusobno ih usaglasiti i integrirati. To je još uvijek

otvorena tema i svakako da će biti tako i u budućnosti, prije svega, zbog

permanentnog zagovaranja energetskog razvoja, osobito onih drţava koje

spadaju u red slabo razvijenih i drţava u razvoju.

Specifičnosti bh. javnih politika

Bosna i Hercegovina je drţava postratne tranzicije i izgradnje demokratskih

institucija neophodnih za njeno normalno funkcioniranje te zadovoljenje

interesa svih graĊana. Zbog sloţene unutrašnje administrativne i politiĉke

strukture izraţeni su brojni problemi koji usporavaju njen napredak na putu

demokratiziranja društvenih odnosa i ĉlanstva u meĊunarodnim

organizacijama i institucijama (prije svih u Evropskoj uniji i NATO savezu).

U skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, Bosna i

Hercegovina se sastoji od dva administrativna entiteta: Federacije Bosne i

Hercegovine i Republike Srpske. Nešto ranije, Vašingtonskim sporazumom

(iz 1994. godine) stvorena je Federacija Bosne i Hercegovine sporazumom

bošnjaĉkog i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Entitet Federacija

Bosne i Hercegovine je nadalje podijeljena na deset (10) kantona, od kojih

svaki ima svoju skupštinu, vladu i druge kantonalne organe. Uz navedeno, tu

je još i Brĉko Distrikt BiH koji funkcionira kao posebna administrativno-

teritorijalna jedinica u sastavu drţave Bosne i Hercegovine. Sastavni dio

Dejtonskog sporazuma jeste i Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV).

Navedena sloţena administrativna struktura uvjetovala je i sloţenu i veoma

heterogenu politiĉku i svaku drugu strukturu bosanskohercegovaĉkog

društva i drţave. Temeljem toga konstituirana su ĉetiri nivoa vlasti i to:

drţavni, entitetski, kantonalni i općinski, s brojnim vladama, ministarstvima,

skupštinama, agencijama, sluţbama...

S obzirom na ĉinjenicu kako su vlade kljuĉni kreatori javnih politika,

evidentno je iz prezentirane heterogene bosanskohercegovaĉke drţavne i

politiĉke strukture da je taj proces u Bosni i Hercegovini dosta kompliciran,

sloţen i u velikoj mjeri ograniĉen.

123

Ĉlanom III Ustava Bosne i Hercegovine definirane su nadleţnosti i odnosi

izmeĊu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. Tako su u taĉki 1.

navedenog ĉlana definirane sljedeće nadleţnosti institucija Bosne i

Hercegovine (Dejtonski mirovni sporazum, 1995):

a) vanjska politika,

b) vanjskotrgovinska politika,

c) carinska politika,

d) monetarna politika, kao što je predviĊeno ĉlanom VII,

e) finansiranje institucija i plaćanje meĊunarodnih obaveza Bosne

i Hercegovine,

f) imigracije, izbjeglice i azil,

g) provoĊenje meĊunarodnih i meĊuentitetskih politika i

regulacija kriviĉnih propisa, ukljuĉujući i odnose s Interpolom,

h) uspostavljanje i funkcioniranje zajedniĉkih i meĊunarodnih

komunikacija,

i) reguliranje meĊuentitetskog transporta,

j) kontrola zraĉnog prometa.

Iz pobrojanih nadleţnosti institucija na nivou Bosne i Hercegovine evidentno

je kojim sve javnim politikama, kao alatima, instrumentima i mehanizmima,

drţava raspolaţe i upravlja. Sve su one strukturirane kroz resorna

ministarstva u okviru Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Vijeće

ministara Bosne i Hercegovine ĉini ukupno devet ministarstava i to:

- Ministarstvo vanjskih poslova,

- Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,

- Ministarstvo komunikacija i prometa,

- Ministarstvo finansija i trezora,

- Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice,

- Ministarstvo pravde,

- Ministarstvo sigurnosti,

- Ministarstvo civilnih poslova,

- Ministarstvo odbrane.

Rad Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ureĊen je trima kljuĉnim

dokumentima: Zakonom o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine,

Poslovnikom o radu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Zakonom o

ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine. Zakonom o

Vijeću ministara Bosne i Hercegovine regulirane su temeljne nadleţnosti

Vijeća ministara, ko su njegovi ĉlanovi, kako se biraju i razrješavaju, te koje

su samostalne upravne organizacije u okviru Vijeća ministara Bosne i

Hercegovine. Poslovnikom o radu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine

detaljno se ureĊuju ustrojstvo, naĉin rada i donošenje odluka, kao i odnos

124

Vijeća ministara prema drugim organima i institucijama vlasti. Zakonom o

ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine propisano je

koliko ministarstava ĉini Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, te koje

nadleţnosti i aktivnosti Vijeća ministara su u djelokrugu rada svakoga

ministarstva.

Kroz usporedbu ministarstava pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine s

temeljnim nacionalnim javnim politikama, kako su shvaćene u relevantnoj

literaturi o javnim politikama, a imajući u vidu temeljne resore prisutne u

zapadnoevropskim drţavama, moguće je definirati osnovne javne politike

drţave Bosne i Hercegovine.

Osnovne javne politike drţave Bosne i Hercegovine, rasporeĊene po uzoru

na zapadnoevropske drţave prema „pet resora (klasiĉni drţavni resori,

ekonomske politike, socijalne politike, posebne sektorske politike i ostale

politike)“ (Petek 2012), te rasporeĊene prema nadleţnim ministarstvima,

predstavljene su u sljedećoj tabeli:

JAVNE POLITIKE NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE

Resori Javne politike Nadleţno drţavno

ministarstvo

KLASIĈNI

DRŢAVNI

RESORI

Vanjska politika Ministarstvo vanjskih

poslova

Migraciona politika Ministarstvo vanjskih

poslova

Vanjskotrgovinska

politika

Ministarstvo vanjske

trgovine i ekonomskih

odnosa

Carinsko-tarifna politika Ministarstvo vanjske


odnosa

Politika zaštite temeljnih

ljudskih prava

Ministarstvo za ljudska

prava i izbjeglice

Sudska politika Ministarstvo pravde

Kaznena politika Ministarstvo pravde

Politika javnog reda i mira Ministarstvo sigurnosti

Odbrambena politika Ministarstvo odbrane

EKONOMSKE

POLITIKE

Politika konkurentnosti Ministarstvo vanjske


odnosa

Investiciona politika Ministarstvo vanjske


odnosa

125

Porezna politika Ministarstvo finansija i

trezora

Budţetska politika Ministarstvo finansija i

trezora

Politika regulacije

finansijskog trţišta

Ministarstvo vanjske


odnosa

Politika rada i

zapošljavanja

Ministarstvo civilnih

poslova

SOCIJALNE

POLITIKE

Politika prema ţenama Ministarstvo za ljudska

prava i izbjeglice

Politika prema manjinama Ministarstvo za ljudska

prava i izbjeglice

Obiteljska politika Ministarstvo za ljudska

prava i izbjeglice

Zdravstvena politika Ministarstvo civilnih

poslova

Politika socijalne skrbi i

socijalne pomoći


poslova

POSEBNE

SEKTORSKE

POLITIKE

Poljoprivredna politika Ministarstvo vanjske


odnosa

Politika zaštite okoliša Ministarstvo vanjske


odnosa

Energetska politika Ministarstvo vanjske


odnosa

Komunikaciono-

informacijska politika

Ministarstvo

komunikacija i prometa

Medijska politika Ministarstvo


Transportna politika Ministarstvo


Politika istraţivanja i

razvoja (nauke i

obrazovanja)


poslova

Geodetsko-geološka

politika


poslova

OSTALE

POLITIKE

Religijska politika Ministarstvo za ljudska

prava i izbjeglice

126

Kulturna politika Ministarstvo civilnih

poslova

Sportska politika Ministarstvo civilnih

poslova

Tabela 1. Javne politike na razini Bosne i Hercegovine

(Izvor: Jašarević i Kuka 2016)

Iz prezentirane tabele evidentan je širok spektar i raspon razliĉitih javnih

politika koje se nalaze u nadleţnosti drţave Bosne i Hercegovine.

Promatrano kroz tu prizmu, moţe se konstatirati kako drţava relativno dobro

kotira kada su pitanju njene javne politike. MeĊutim, upravo u tim

ĉinjenicama se nalaze krupni problemi i ograniĉenja koji stoje na putu

efikasnog, efektivnog i funkcionalnog odluĉivanja, formuliranja i

implementiranja pobrojanih javnih politika. Naime, zbog heterogenosti,

sloţenosti i decentraliziranosti javnog odluĉivanja u Bosni i Hercegovini

(ĉetiri nivoa odluĉivanja), aktualnog unutarnjeg pravno-politiĉkog, pa i

teritorijalnog ustrojstva drţave, te zbog sloţenih procedura decentraliziranog

odluĉivanja, formuliranje i implementiranje navedenih javnih politika

svedeno je gotovo na minimum. Usljed takvog stanja, drţavne javne politike

gotovo da su u potpunosti potisnute i srozane pod pritiskom i nadmoćnosti

javnih politika entiteta i kantona u entitetu Federaciji Bosne i Hercegovine.

Primjera radi, u Republici Hrvatskoj je centraliziran sistem odluĉivanja o

javnim politikama (Petek 2012), a što omogućuje njihovo funkcionalnije i

efikasnije implementiranje u praksi (u rješavanju konkretnih problema).

Disperziranost javnih politika u Bosni i Hercegovini ĉesto dovodi do

„situacija u kojima dolazi do preklapanja nadleţnosti po pitanju formuliranja

i implementiranja javnih politika, a što za posljedicu ima stopiranje brojnih i

krupnih drţavnih kapitalnih projekata ulaganja u drţavna javna dobra. Ovdje

se ne ţeli ni u kom sluĉaju spoĉitavati i umanjivati znaĉaj koji imaju lokalne,

kantonalne i entitetske javne politike, već naznaĉiti ĉinjenica kako drţavne

javne politike trebaju biti krovne javne politike koje će omogućavati i

nadzirati javne politike niţih razina vlasti. Dakle, obratno je postavljen red

stvari, odnosno postavljena je situacija odozdo prema gore, gdje se pri takvoj

putanji gornja (najviša taĉka) zamagljuje, lapi i gubi u brojnosti, šarenilu i

nadleţnosti niţih nivoa“ (Jašarević i Kuka 2016).

Navedene specifiĉnosti, kao i niz drugih, upućuju na zakljuĉak kako su

drţavne javne politike u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri ograniĉene i

limitirane u svom formuliranju i praktiĉnom implementiranju u praksi. A bit

127

i suština svake javne politike leţi upravo u njenom konkretnom (stvarnom)

implementiranju u okviru društvene zajednice. Takvo stanje i takvi pristupi

javnim politikama ne omogućavaju implementiranje razvojnih strategija koje

trebaju biti rezultanta pozitivnog i transparentnog upravljanja i korištenja

prirodnih resursa. S tim u vezi, ekonomsku odrţivost i daljnji razvoj društva i

drţave nije moguće osigurati i ostvariti ukoliko se u startu ne osiguraju

efikasni alati i mehanizmi neophodni za usaglašavanje i integriranje

energetske politike i politike zaštite okoliša.

Javno zagovaranje energetske politike i politike zaštite okoliša u funkciji

razvoja Bosne i Hercegovine

Javno zagovaranje predstavlja „pokušaj posrednog utjecaja na sadrţaj

politiĉkih odluka putem organiziranih planiranih intervencija kojima se

mobilizira politiĉka i društvena podrška radi promjene u naĉinu rješavanja

odreĊenoga javnog problema“ (Miošić et. al. 2014).

U Leksikonu održivog razvoja stoji kako „u širem smislu, zagovaranje

okuplja skupine i pojedince koji ţele utjecati na kreiranje, stvaranje i

promjenu politika i ponašanja institucija koje nad njima imaju moć. U isto

vrijeme, zagovaranje je temeljan i dugotrajan proces u demokratskim

društvima u kojima skupine graĊana imaju pravo utjecati na politiku

drţavnih institucija. Sudionici kampanje trebaju imati jasnu predodţbu o

tome ĉiji interese brane, odnosno tko su osobe koje imaju koristi od njihova

zagovaranja“ (Baĉun et. Al. 2012).

Javnim zagovaranjem i usaglašavanjem je moguće postići racionalno i

odrţivo upravljanje raspoloţivim prirodnim potencijalima, njihovu

racionalnu i odrţivu upotrebu (korištenje), kroz usmjeravanje prema

uĉinkovitijim privrednim granama, te implementiranje razvojnih strategija.

Suština takvog pristupa nalazi se u traganju za Pareto – poboljšanjima, a

koja će omogućiti razvoj obiju javnih politika, a da se ne izazivaju eksterni

efekti na bilo kojoj strani. U tom kontekstu, glas javnosti treba biti prihvaćen

kao konstruktivan kreator javnih politika, a ne samo glas vlade kao kljuĉnog

aktera. Saradnja i demokratsko (racionalno i argumentirano) pregovaranje i

dogovaranje tih aktera omogućit će kako energetski tako i prirodni i

turistiĉki, pa i svaki drugi razvoj društva i drţave.

Sam pojam javnog zagovaranja podrazumijeva odreĊeni utjecaj

najrazliĉitijih društvenih i interesnih skupina na oblikovanje ishoda

128

politiĉkog i drugih oblika odluĉivanja u okviru politiĉkog i svakog drugog

procesa. Suština javnog zagovaranja jeste interveniranje u stvarnost

uvoĊenjem neke promjene i to u korist onih koji nemaju moć (ili je imaju

nedovoljno).

U praksi egzistira više vrsta javnog zagovaranja. S tim u vezi, pravi se

klasifikacija javnog zagovaranja na: javno zagovaranje usmjereno na vlast i

javno zagovaranje usmjereno na društvo. U javno zagovaranje usmjereno na

vlast spadaju: administrativno zagovaranje (zagovaranje pri izvršnoj vlasti),

sudsko ili pravno zagovaranje te zakonodavno zagovaranje, dok u javno

zagovaranje usmjereno na društvo spadaju: javne i medijske kampanje,

programi informiranja i edukacije, publiciranje, konferencije za medije,

poticanje graĊanske akcije ponekad moţe ukljuĉivati i mobilizaciju graĊana

kroz proteste ili demonstracije.

Kada je u pitanju javno zagovaranje energetske politike u Bosni i

Hercegovini, ono zauzima osobito znaĉajno i vaţno mjesto. Naime, drţava

Bosna i Hercegovina se još uvijek nalazi u periodu tranzicije i nastojanja ka

ulasku u skupinu drţava sa razvijenom ekonomijom. Ĉinjenica je kako je

jedna od kljuĉnih okosnica razvoja svake drţave i njene ukupne ekonomije

upravo energetska politika. To je u Bosni i Hercegovini još izraţenije iz

razloga što drţava raspolaţe znaĉajnim energetskim potencijalima (vodnim

potencijalima, rudnim potencijalima, mineralnim potencijalima i sliĉno), od

ĉijeg efikasnog iskorištavanja uveliko ovisi razvoj drţave.

MeĊutim, iako raspolaţe znaĉajnim energetskim resursima, drţava se

suoĉava s permanentnim problemom njihovog iskorištavanja (upotrebe). To

se osobito odnosi na problem odrţivog i planskog upravljanja energetskim

potencijalima u Bosni i Hercegovini. U tom smislu, vaţno je naglasiti

nekoliko indikativnih problema i prepreka.

Prvo, Bosna i Hercegovina je drţava koja, prema izvještajima Svjetske

organizacije za zaštitu prirode (WWF), troši „više prirodnih resursa nego što

joj je dostupno”, odnosno „trenutna je potrošnja resursa oko 50% više nego

što raspoloţivi resursi mogu podnijeti” (Đukić-Suhajĉek 2013). Tako je na

djelu neracionalan pristup iskorištavanju energetskih resursa, a što se osobito

ogleda u eksternim efektima koji takvi pristupi imaju na sami okoliš i zaštitu

okoliša. Isto tako, ne postoji jasan plan i strategija identificiranja suštinski

vaţnih geografskih oblasti i podruĉja za efikasan proces konzerviranja

potencijala i ekonomske dobiti. Ovo je potrebno iz razloga „udovoljenja

principima odrţive konzervacije prirodno vrijednih podruĉja i uravnoteţene

upotrebe prirodnih resursa u generiranju ekološki profitabilnih projekata”

(Strategija zaštite okoliša FBiH 2008–2018, 2008).

129

Eksterni efekti zagovaranja energetske politike u Bosni i Hercegovini

najoĉitiji su na primjerima izgradnje malih i srednjih hidrocentrala na

manjim rijekama i vodotocima u drţavi (Vrbas, Bosna, Praĉa, Una i dr.).

Zagovornici ovakvih investicionih energetskih projekata stoje na stanovištu

kako ovakvi projekti donose brojne koristi drţavi, a da pritom zanemarivo

utjeĉu na stanje okoliša u oblastima gdje se oni implementiraju. MeĊutim,

protivnici takvih projekata smatraju kako se takvim pristupima narušava

prirodno bogatstvo i prirodna mikroflora koja krasi bosanskohercegovaĉke

predjele (rijeke, šume, jezera), te da su mnogo veće štete takvih projekata

nego koristi koje proistjeĉu iz toga.

Praksa pokazuje kako se glas ovih drugih, u većini sluĉajeva, ne poštuje

zbog, prije svega, jakih privatnih energetskih lobija koje interesira iskljuĉivo

i samo profit. Stoga su konflikti izmeĊu energetskih javnih politika i politika

zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini gotovo permanentni i zahtijevaju

ozbiljan i seriozan pristup njihovu pravovremenom i efikasnom rješavanju.

Javno zagovaranje je izrazito zastupljeno kada je u pitanju zaštita okoliša.

Mnogo je razloga takvog pristupa, a jedan od kljuĉnih jeste svakako i

doprinos razvoju turizma kao vaţne grane razvoja svake drţave koja

raspolaţe prirodnim bogatstvima i ljepotama.

Zagovaranje zaštite okoliša ima svoje povijesno politiĉko i društveno

utemeljenje. Na temelju takvih shvatanja i pristupa (zagovaranja) u politiĉkoj

znanosti se kristalizirala i nova ideologija koja nosi naziv ideologija zaštite

ţivotne sredine (environmentalizam). Naime, „iako se enviromentalizam

obiĉno smatra novom ideologijom, koja je povezana s pojavom ekološkog

pokreta zelenih na kraju dvadesetog veka, njegovi koreni seţu do

devetnaestog veka i pobune protiv industrijalizacije. Environmentalizam

odraţava brigu zbog štete koja se nanosi prirodi ubrzanim ekonomskim

razvojem (koja je uvećana u drugoj polovini dvadesetog veka usponom

nuklearne tehnologije, kiselom kišom, uništavanjem ozona, globalnim

zagrejavanjem itd.)“ (Heywood 2004).

Bosna i Hercegovina je drţava koja se nalazi upravo u stanju kada se nastoji

dostići ubrzani ekonomski rast i razvoj. To se u mnogim sluĉajevima ĉini po

svaku cijenu, ne raĉunajući na eksterne efekte takvih postupaka. Tomu je

svakako uveliko pridonio i proces privatizacije koji još uvijek nije priveden

kraju. Zbog brojnih izraţenih slabosti u implementiranju procesa

privatizacije, kao i pohlepe pojedinih privatnih poduzetnika za brzim

profitom na štetu okoliša, nastaju ogromne štete i nesagledive posljedice.

Takvo stanje stvari u Bosni i Hercegovini je navelo brojne organizacije (prije

svega nevladine) i formalne i neformalne skupine graĊana kao i turistiĉke

zajednice da pojaĉaju svoj glas protiv uništavanja prirodnih i drugih

raznolikosti kojima drţava raspolaţe.

130

Glavni argument zagovaranja zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini jeste

turizam. Zagovornici politika zaštite okoliša smatraju i zastupaju stav i

mišljenje kako je zaštita okoliša kljuĉna determinantna razvoja turizma u

Bosni i Hercegovini. Turizam je snaga koja je još uvijek nedovoljno

iskorištena u Bosni i Hercegovini, a koja, u konaĉnici, uveliko moţe utjecati

na ukupni ekonomski razvoj drţave.

Dţozef Stiglic (Joseph E. Stiglitz) smatra kako drţava, kao kljuĉni

implementator politika zaštite okoliša, provodi tri vrste politika zaštite

okoliša i ţivotne sredine, te ih dijeli u tri skupine i to u skladu s tim da li su

prvenstveno usmjerene na zrak, vodu ili zemlju (Stiglitz 2004). Promatrano u

bosanskohercegovaĉkom kontekstu, drţava posjeduje sve ove prirodne

potencijale, ali implementiranje njihove zaštite u konkretnoj praksi je sporo i

ograniĉeno. Kljuĉna ograniĉenja tiĉu se ĉinjenice kako se u Bosni i

Hercegovini prirodnim bogatstvima i drugim javnim dobrima raspolaţe

iskljuĉivo na stranaĉkoj (mandatnoj) osnovi. To znaĉi da vladajuće politiĉke

elite smatraju ta dobra ĉisto svojim (stranaĉkim) plijenom, pa ih tako i

iskorištavaju, ne mareći mnogo na eksterne efekte.

Mogućnosti rješavanja konflikta kroz usaglašavanje i integriranje

energetske politike i politike zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini

U teoriji i praksi su razvijena ĉetiri naĉina na koje je drţava pokušala potaći

pojedince i poduzeća na društveno efikasno ponašanje kada je u pitanju

zaštita okoliša, a to su:

(1) novĉane kazne i porezi,

(2) subvencije,

(3) transferzibilne dozvole i

(4) regulacija (Stiglitz 2004).

Kako dalje naglašava Dţozef Stiglic, „sistem kazni moţe da pomogne u

postizanju Pareto - efikasnih rezultata ukoliko postoje valjane informacije u

vezi s graniĉnim društvenim koristima od eksternih efekata (kao kada je u

pitanju zagaĊenje), a kazne se mogu korigovati u skladu s njihovim

troškovima. Iako omogućavaju efikasno smanjenje, subvencije za smanjenje

zagaĊenja dovešće do prekomerne proizvodnje proizvoda koji izazivaju

zagaĊenje. Oni što od sistema kazni imaju koristi, u principu su više nego

sposobni da obeštete gubitnike, ali su u praksi ta obeštećenja retka. Stoga,

opredeljenje za sistem kontrole eksternih efekata ima znaĉajne distributivne

posledice. Transferzibilne dozvole takoĊe mogu da dovedu do efikasnog

smanjenja zagaĊenja (ograniĉavaju koliĉinu zagaĊenja koju svaka firma

131

moţe da ispusti – trgovanje dozvolama). Propisi koji stavljaju naglasak na

inpute ili standarde, pks voj prilici će za posledicu imati neefikasnost“

(Stiglitz 2004).

Evidentno je da drţava koja nema ureĊenu ekonomiju i ureĊen sistem teško

da moţe postići pozitivne rezultate u oblasti zaštite okoliša. Na tu ĉinjenicu

upozoravaju Paul Samuelson (Paul A. Samuelson) i Viljem Nordhaus

(William D. Nordhaus) kada kaţu da „u neureĊenoj ekonomiji premalo je

smanjenja, a previše zagaĊenja“ (Samuelson, Nordhaus 2007).

Imajući u vidu globalne razmjere zagaĊenja i zaštite okoliša, navedeni autori

zakljuĉuju kako drţave u budućem periodu moraju „smisliti novo oruĊe za

napredovanje u meĊunarodnim sporazumima za situacije kada globalni

trendovi okoliša zaprijete našim ţivotnim standardima ili ekosustavima.“

(Samuelson, Nordhaus 2007), jer pitanja zagaĊenja i zaštite okoliša nisu

striktno nacionalna, već postaju sve više internacionalizirana i zahvaćaju širi

(globalni) okvir.

Da bi se moglo govoriti o rješavanju izraţenog konflikta i raditi na

usaglašavanju energetske politike i politike zaštite okoliša u Bosni i

Hercegovini, neophodan je jedan racionalan i sistematski pristup. Takav

pristup podrazumijeva, prije svega, povezivanje aktera tih politika i

izgradnju njihovih odnosa na principima saradnje i obostranog

razumijevanja. Ĉinjenica je kako zagovaranje obje ove javne politike

pridonosi ukupnom razvoju drţave, ali isto tako ne smije se ni u kom sluĉaju

dozvoliti da razvoj jedne privredne grane nanosi ogromne i nesagledive

posljedice isto tako vaţnoj drugoj privrednoj grani.

S tim u vezi, potrebno je slušati i traţiti potrebni kompromis koji bi se

temeljio na racionalnoj i konstruktivnoj kritici, a nikako na meĊusobnom

nepoštivanju i negativnom prozivanju. U tim aktivnostima svakako da je

neophodna i potpora meĊunarodnih aktera, ali sama agenda treba biti

domaća.

Aktualni primjeri negativnih eksternalija i jakih lobija na

bosanskohercegovaĉkom trţištu jesu primjeri poduzeća poput: Ţeljezare

Arcelor Mittal u Zenici, termoelektrana u Kaknju, Tuzli i Gacku, cementare

Kakanj, Fabrike glinice i Alumine u Zvorniku, Aluminija Mostar. Niz je

drugih manjih poduzeća koja se svrstavaju u ovaj industrijski sektor. Tako

npr. „fabrika glinice, za svaku jedinicu proizvedene glinice u vazduh se

ispušta odreĊena koliĉina dima koja zagaĊuje ţivotnu sredinu. Taj dim štetno

utiĉe na zdravlje onih koji udišu vazduh. Zbog takvih eksternalija, trošak

proizvodnje glinice za društvo je veći od troška fabrike glinice“ (Stanić,

2012).

Negativne eksternalije su glavni uzroĉnik zagaĊenja okoliša u Bosni i

Hercegovini, zemlji s izuzetno bogatim i raznolikim prirodnim resursima,

ljepotama i biodiverzitetom. Jedan od najzagaĊenijih gradova u Bosni i

132

Hercegovini zbog eksternih efekata proizvodnje jeste svakako Zenica, u

kome se nalazi Ţeljezara Arcelor Mittal. Problem zagaĊenja Zenice je

prisutan od pokretanja proizvodnje u Ţeljezari i još uvijek je aktualan. Tako

je 25. marta 2015. godine na mjernoj stanici u zeniĉkom naselju Tetovo u

prijepodnevnim satima izmjerena koncentracija benzola (jednog od

najopasnijih organskih jedinjenja koje ima direktne kancerogene efekte na

zdravlje ljudi, tj. na cjelokupan ljudski organizam) od 82-104 mikrograma po

kubnom metru, što je i do 20 puta više od dozvoljenog prema evropskim

propisima. Vaţno je, u ovom kontekstu, naglasiti da niti Federacija Bosne i

Hercegovine, a niti drţava Bosna i Hercegovina nemaju uopće usvojene

standarde i propise o graniĉnim vrijednostima za benzol, dok evropske

direktive propisuju da njegova vrijednost ne smije biti veća od 5 mikrograma

po kubnom metru.

Navedeni empirijski primjeri su samo neznatan dio izraţenih negativnih

eksternih efekata u Bosni i Hercegovini, a koji svake godine sve više utjeĉu

na zagaĊenje ţivotne sredine, pa samim time i na zdravlje ljudi. Sami ljudi,

tj. kupci i prodavci proizvoda nastalih kao rezultat negativnih eksternih

efekata, veoma malo ili gotovo nikako ne poklanjaju pozornost tom

problemu, zanemarujući na taj naĉin vanjske utjecaje svojih postupaka.

Jedino prihvatljivo rješenje, uopćeno promatrano, pa samim time i za Bosnu

i Hercegovinu, jeste „internacionalizacija eksternalija (eksternih efekata), tj.

pristup eksternim efektima na naĉin da se drţavnim instrumentima i

mehanizmima kupci (potrošaĉi) i prodavci (ponuĊaĉi) na

bosanskohercegovaĉkom trţištu navedu i afirmiraju da, prilikom kupnje,

odnosno prodaje gotovih proizvoda, obrate pozornost upravo na eksterne

utjecaje svojih postupaka i odluka“ (Jašarević i Kuka 2016).

Pozitivan primjer kako lokalne vlasti mogu utjecati na zaštitu okoliša u

praksi je općina Kakanj. Kakanj je poznat kao industrijski grad, sa velikim i

znaĉajnim prirodnim i privrednim resursima, što ga svrstava u red

ekonomski snaţnih općina u Bosni i Hercegovini. Visoka razina industrijske

razvijenosti ima za posljedicu ispuštanje znaĉajnih koliĉina štetnih tvari i

materija iz industrijskih pogona (poduzeća), što prijeti i izaziva veliku

zagaĊenost okoliša ne samo u gradu Kaknju već i šire. Krupni industrijski

zagaĊivaĉi okoliša u Kaknju su: Termoelektrana Kakanj, Tvornica cementa

Kakanj i rudnici. Iako je kod navedenih privrednih subjekata izraţeno

smanjenje zagaĊenosti kako zraka tako i vode, Kakanj i dalje spada u red

najzagaĊenijih gradova u Bosni i Hercegovini.

Upravo zbog navedene ĉinjenice kao i permanentnih pritisaka i urgencija od

lokalnih nevladinih organizacija i udruţenja graĊana koja se bave, pored

ostalog, i zaštitom okoliša, općinske (lokalne) vlasti u Kaknju su morale

133

poduzeti odreĊene aktivnosti i mjere (GraĊani Kaknja su u jednom periodu

2002. godine nasilno prekinuli rad Tvornice cementa Kakanj, što je bio

alarm i znak kako lokalnim vlastima u Kaknju tako i vlasnicima poduzeća da

se trebaju što prije posvetiti pitanjima smanjenja emisije ĉestica koje

zagaĊuju okoliš, ali i ugroţavaju ţivote i zdravlje stanovništva). Lokalna

vlast u Kaknju je prepoznala zahtjeve nevladinih organizacija i graĊana, te je

angaţirana nadleţna inspekcija Zeniĉko-dobojskog kantona koja je, u

konkretnom sluĉaju daljnjeg rada Tvornice cementa Kakanj, izdala naredbu

za prekid rada poduzeća sve dok se ne poduzmu potrebne mjere na izvršenju

propisanih obaveza koje se odnose na emisiju otrovnih i opasnih ĉestica.

Da su doista uĉinjeni pozitivni pomaci, uz aktivnost i ulogu lokalnih vlasti (u

ovom sluĉaju općinske vlasti u Kaknju), upućuju i podaci o koliĉinama

emisije prašine sa dimnjaka Tvornice cementa Kakanj u periodu 1999–2013.

godine. Ovi podaci su predstavljeni na sljedećem grafikonu:

Zakonski limit za Bosnu i Hercegovini i Evropsku uniju

Slika 1. Emisija prašine sa dimnjaka Tvornice cementa Kakanj

izražena u mg/m3 (po godinama)

(izvor: www.kakanjcement.ba)

Kao što se vidi iz prethodnog grafikona, poĉev od 2003. godine, saradnjom

lokalnih i djelimiĉno kantonalnih vlasti, graĊana i menadţmenta poduzeća

znaĉajno je smanjena emisija prašine sa dimnjaka Tvornice cementa Kakanj.

Od 2003. godine ta emisija je mnogo manja i od zakonskog limita za Bosnu i

Hercegovinu i Evropsku uniju (zakonski limit je 50 mg/m3), a da pritom nije

narušena proizvodnja cementa.

0

50

100

150

200

199920002001200220032004200520062007200820092010201120122013

134

Problem eksternih efekata (eksternalija) te naĉine i oblike interveniranja

drţave u tom segmentu Dţozef Stiglic objašnjava primjerom izlijevanja

naftne mrlje iz tankera Valdes. „Tankeri za prevoz nafte već dugo

predstavljaju glavni izvor zagaĊenja okeana. Na moguće štete dramatiĉno je

skrenuta paţnja kada se marta 1989. godine tanker Valdes, vlasništvo firme

“Exxon“, nasukao u Moreuzu princa Vilijama na Aljasci. Svake veĉeri na

televiziji su prikazivane slike masovnog uništenja ţivog sveta, ukljuĉujući

morske vidre, losose, ptice i foke. Nije bilo jasno koliko će dugo taj pomor

trajati, niti da li će se priroda ikada u potpunosti oporaviti. “Exxon“ je bio

primoran da plati više od jedne milijarde dolara, od ĉega je najveći deo bio

namenjen saniranju ekološke štete, a tvrdio je i da je u mesecima što su

usledili izlivanju potrošio preko dve milijarde dolara pokušavajući da

ograniĉi razmere štete. Uprkos tome, pokrenuta je rasprava u vezi s tim da li

je iznos koji je “Exxon“ platio bio adekvatan: koliko bi Amerikancima

trebalo nadoknaditi štetu izazvanu naftnom mrljom? Da bi rešio ovaj

problem, Kongres je 1990. izglasao Zakon o zagaĊenju naftom i njenim

derivatima. Ovaj zakon je kombinovao sistem podsticaja s propisima.

PredviĊeno je da brodovi budu dvotrupci kako bi se smanjila mogućnost

izlivanja“ (Stiglitz 2004).

Ĉinjenica je kako se odrţiva i racionalna upotreba prirodnih resursa moţe

implementirati u praksi, a da se ne narušavaju interesi energetske politike, s

jedne strane, i politike zaštite okoliša, s druge strane. Mogući naĉini takvog

pristupa, prema dokumentu Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine

za period 2008–2028. godine su:

(1) uspostava intersektorskog pristupa u upravljanju biodiverzitetom i

geodiverzitetom,

(2) oĉuvanje tradicionalnih znanja i iskustava u procesu upravljanja

biološkom i geološkom raznovrsnošću i

(3) uspostava i jaĉanje poticajnih ekonomskih mjera, kao i razvoj

odrţivog turizma.

Preduvjet navedenih mjera jeste razvoj i afirmiranje sistema odrţive

upotrebe prirodnih potencijala na nivou cijele drţave te osiguranje efikasnih

mjera zaštite prirode kao temeljnog i najvaţnijeg bosanskohercegovaĉkog

resursa.

Da bi se iskoristile komparativne prednosti i ostvario strateški razvoj,

„liberalizacija trgovine trebala bi povećati prihod neke zemlje, jer prisiljava

gospodarstvo da resurse, koji se neuĉinkovito iskorištavaju, prebaci u one

grane koje ih mogu uĉinkovitije upotrijebiti; odnosno, kako bi to ekonomisti

rekli, da iskoristi komparativnu prednost. No ako se resursima koji su se

135

neuĉinkovito iskorištavali sad uopće ne koristi, zemlja neće postati bogatija,

a upravo to se i previše puta dogodilo u provedbi MMF-ovih programa“

(Stiglitz 2004).

U skladu s navedenim ĉinjenicama moţe se zakljuĉiti kako ekonomsku

odrţivost i daljnji razvoj Bosne i Hercegovine nije moguće osigurati i

ostvariti ukoliko se u poĉetku ne uspostave efikasni alati i mehanizmi

neophodni za usaglašavanje i integriranje energetske politike i politike

zaštite okoliša. Takvim usaglašavanjem moguće je postići racionalno i

odrţivo upravljanje raspoloţivim prirodnim potencijalima, njihovu

racionalnu i odrţivu upotrebu (korištenje) kroz usmjeravanje prema

uĉinkovitijim privrednim i drugim granama, te implementiranje razvojnih

strategija.

U današnjem vremenu koncepti upravljanja energijom i energetske

efikasnosti postali su kljuĉnim osnovama efikasnog i efektivnog

funkcioniranja energetskog sektora i energetskih sistema svih ureĊenih

društava i drţava. Na implementiranju ovih koncepata insistiraju i mnoge

meĊunarodne konvencije i sporazumi. Suštinski cilj toga jeste stvaranje

globalne zajedniĉke osnove za borbu usmjerenu na obezbjeĊenje uvjeta za

opstanak i daljnji razvoj civilizacije, što permanentno ukljuĉuje oĉuvanje

okoliša i prirodne sredine. To su ujedno i kljuĉni preduvjeti za postizanje

ciljeva odrţivog energetskog rasta i razvoja.

Suština razvoja nove energetske paradigme prema Majklu Bradšavu

(Michael J. Bradshaw) jeste „kako dizajnirati novu energetsku politiku u

ĉijem se središtu nalaze sigurnost opskrbe i klimatske promjene“ (Bradshaw

2010).

U tom kontekstu, drţave se u provedbi energetskih politika sluţe

najrazliĉitijim instrumentima i mehanizmima. Oni su usmjereni, prije svega,

na naknade, poreze, subvencije, poticaje, dozvole i druge sliĉne mjere. Tako

su, npr., ekonomski instrumenti koji se odnose na okoliš oni koji „novĉanim

poticajima i opterećenjima potiĉu promjenu ponašanja proizvoĊaĉa i

potrošaĉa prema smanjenju oneĉišćivanja okoliša, odnosno iz kojih se

financira poboljšanje stanja okoliša. Pridonose i prikupljanju sredstava za

ulaganja u zaštitu okoliša te podupiru naĉela odrţivog razvoja jer mijenjaju

relativne cijene dobara i usluga koje mogu negativno utjecati na okoliš“

(Bradshaw 2010).

Drţava svojom aktivnom energetskom politikom i politikom zaštite okoliša

najbolje je osposobljena i sposobna intervenirati s ciljem otklanjanja

(negativnih) eksternih efekata u oblasti energetskog sektora, kao jedne od

najizraţenijih nesavršenosti trţišta. Dakle, drţava je taj akter koji putem

svojih „institucionalno utvrĊenih mehanizama i regulatornih funkcija,

136

sprovodi odreĊenu ekološku politiku i primeni koncept odrţivog razvoja“

(Stojanović 2005).

Naime, drţava (javni sektor) je akter koji, zauzimajući stav o tome da li su

neka ponašanja potrebna ili ne, odreĊuje kako će ljudi djelovati na

eksternalije i kako će se, samim time, ponašati. Ako drţava ocijeni i

procijeni da su eksternalije nepoţeljne i negativne, onda moţe putem mjera

zabrane, prinude, povećanja poreza, stroţijih zakonskih i drugih sliĉnih

normi utjecati na ispravljanje takvih eksternalija, ukljuĉujući svakako i

njihovo preveniranje. U tom kontekstu, drţavna regulativa i propisi (drţavna

legislativa) imaju znaĉajnu i vaţnu ulogu. Jaka drţavna regulativa moţe već

u samim poĉecima i zaĉecima sprijeĉiti pojavu i kasnije djelovanje

negativnih eksternalije, navodeći individue i poduzeća na racionalno

ponašanje i produciranje pozitivnih eksternalija. Regulativa u oblasti zaštite

okoliša i ţivotne sredine je internacionalizirana na naĉin da se više drţava,

povezanih meĊusobno kroz razne meĊunarodne i nadnacionalne

organizacije, udruţe u zajedniĉkoj borbi na spreĉavanju globalnog

zagaĊenja. Time se problemi eksternalija internacionaliziraju i podiţu na viši

nivo odluĉivanja i rasprave.

U sluĉajevima zagaĊenja „treba razlikovati dvije vaţne vrste regulacije. Prva

je su tzv. propisi zasnovani na performansama, gdje drţava vodi raĉuna

iskljuĉivo o krajnjem rezultatu – koliĉini proizvedenog zagaĊenja“ (Stiglitz

2004). Temeljem toga plaća veće kazne ukoliko više zagaĊuje. Druga vrste

regulacije jesu tzv. propisi o inputima, gdje drţava „npr. moţe da zabrani

korištenje izvesnih vrsta uglja, odnosno moţe od firmi da zahteva korišćenje

ĉistaĉa dimnjaka i drugih ureĊaja za smanjenje zagaĊenja, ili podizanje

dimnjaka do odreĊene visine“ (Stiglitz 2004).

Nasuprot novĉanim kaznama, drţava moţe i subvencionirati odreĊene mjere

usmjerene na smanjenje zagaĊenja, ĉime se mogu postići znatni i efikasni

rezultati u smanjenju nivoa zagaĊenja. Poduzeća ĉesto rado prihvataju takvu

vrstu regulacije (pomoći) od drţave, što svakako ima pozitivan utjecaj u

svim aspektima (i aspektima proizvodnje i zaposlenosti, kao i aspektima

zaštite okoliša i ţivotne sredine).

Isto tako, drţava (javni sektor) moţe aktivirati i druge mjere. Jednu takvu

predlaţe i Gregori Menkju (Gregory N. Mankiw) koji smatra da drţava

„umjesto reguliranja ponašanja, kao odgovor na odreĊenu eksternaliju moţe

koristiti mjere temeljene na trţištu da bi sjedinila privatne poticaje s

društvenom uĉinkovitošću“ (Mankiw 2006). Za najindikativniji primjer

takvih mjera uzima uvoĊenje tzv. piguovskih poreza (prema ekonomisti

Arturu Piguu, 1877–1959). Ti porezi podrazumijevaju poreze nametnute s

ciljem utjecaja na ispravljanje negativnih eksternalija, jer se putem njih

mogu smanjiti zagaĊenja, uz znatno niţe troškove za društvo.

137

Suština piguovskih poreza jeste uvoĊenje odreĊene visine poreza na koliĉinu

otpadnih materijala koje poduzeća izbacuju van, ĉime direktno ne dira i ne

utjeĉe na odreĊenje toga kolika će biti koliĉina otpadnih tvari, kao ni na

smanjenje nivoa produkcije proizvoda ili usluga, već se samo uvodi porezna

stopa na ono ĉime poduzeće uzrokuje negativne eksternalije. Iako samo po

sebi ni ovo rješenje nije idealno, ipak je poţeljno i izvodivo od drţave

(javnog sektora) kao reakcija na eksternalije.

Zaključna razmatranja

Koliki znaĉaj drţave pridaju pitanjima iz oblasti energetske politike i politike

zaštite okoliša, govori i ĉinjenica da pojedine drţave u okviru svojih vlada

imaju posebna ministarstva (resore) za zaštitu okoliša i ţivotne sredine. Time

nastoje najdirektnije utjecati na spreĉavanje zagaĊenja okoliša i oĉuvanje

stabilnosti ukupnog biodiverziteta, ali i svih ostalih društvenih odnosa i

kretanja.

Svakako da u procesu drţavnog (javnog) odluĉivanja o pitanjima iz okvira

zaštite okoliša kljuĉnu ulogu ima racionalni izbor. Racionalnost je vrhunska

vrijednost svakog procesa javnog odluĉivanja, pa tako i odluĉivanja o

mjerama i instrumentima zaštite okoliša i ţivotne sredine. Prema teoriji

racionalnog izbora, odluka koja će se donijeti ovisi od aktualnih ponuĊenih i

datih mogućnosti izmeĊu kojih se vrši izbor, zatim od posljedica takvih

mogućnosti kao i osobnih interesa i preferencija.

Upravo je pitanje postizanja racionalnosti (ĉiste racionalnosti) prilikom

donošenja javnih odluka o zaštiti okoliša od kljuĉne vaţnosti, zbog ĉinjenice

što je na djelu permanentni sraz i konflikt politika zaštite okoliša, s jedne

strane, i energetskih politika, s druge strane. Uspostaviti balans i pronaći

kompromis za te dvije suštinske drţavne politike predstavlja veliki izazov

svim donosiocima politiĉkih odluka. Postići ĉisti racionalni izbor u smjeru

usaglašavanja i integriranja navedenih javnih politika predstavlja veliki

izazov i zadatak za svako društvo i drţavu odnosno njene politiĉke aktere.

U Bosni i Hercegovini je mali broj primjera uspješnog rješenja konflikta i

pozitivnog usaglašavanja i integriranja navedenih dviju strateških sektorskih

javnih politika. A ĉinjenica je da su one jedne od kljuĉnih javnih politika za

razvoj i rast bh. ekonomije i društva u cjelini. Svemu tome doprinosi

ponajviše sloţenost i neureĊenost ukupnog društveno-politiĉkog sistema.

Najveća koĉnica drţavnim mjerama usaglašavanja i integriranja energetske

politike i politike zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini jeste diferenciranost i

decentraliziranost javnog odluĉivanja, tj. egzistiranje više nivoa vlasti i

odluĉivanja, što dalje producira nedefinirane i nejasne nadleţnosti u tim

138

oblastima. Takva situacija otvara prostor privatnim interesima i lobijima,

osobito u oblasti energetskog razvoja, gdje se privatni interesi i ciljevi

nastoje prikazati i pokazati kao društveno poţeljni.

Imajući u vidu navedene ĉinjenice, drţava Bosna i Hercegovina, tj. njene

institucije i organi, gotovo da i nemaju nadleţnosti u oblastima energetskih

politika i politika zaštite okoliša, što još više oteţava pozitivne procese

rješenja konflikata i usaglašavanja tih dviju javnih politika. Na djelu je

anarhija u kojoj se profiliraju i profitiraju iskljuĉivo pojedinci, privatnici i

privatni lobiji, a na štetu razvoja društva i drţave, prirodnog okoliša te

zdravlja stanovništva.

Literatura

1. Baĉun, D., M. Matešić, M. A. Omazić (2012) Leksikon održivog

razvoja, Hrvatski poslovni savjet za odrţivi razvoj, Zagreb.

2. Bradshaw, J. M. (2010) „Global energy dilemmas: a geographical

perspective“, The Geographical Journal, 176 (4), str. 275–290.

3. Colebatch, H. (2004) Policy, Fakultet politiĉkih znanosti Sveuĉilišta

u Zagrebu, Zagreb.

4. ĐorĊević, S. (2009) Analize javnih politika, Fakultet politiĉkih nauka

Univerziteta u Beogradu – Ĉigoja štampa, Beograd.

5. Đukić-Suhajĉek, T. (2013) Upravljanje resursima (online), dostupno

na: http://prime.ba/upravljanje-prirodnim-resursima/.

6. Grdešić, I. (2006) Osnove analize javnih politika, Fakultet politiĉkih

znanosti Sveuĉilišta u Zagrebu, Zagreb.

7. Heywood, A. (2004) Politika, Clio, Beograd.

8. Howlett, M., M. Ramesh (1995) Studying Public Policy: Policy

Cycles and Policy Subsystems, Oxford University Press, Toronto –

New York – Oxford.

9. Jašarević, F., E. Kuka (2016) „Specifiĉnosti kreiranja i

implementiranja javnih politika u Bosni i Hercegovini“, u:

Macanović, N., ur., Zbornik radova Društvene i naučne aktuelnosti,

Centar modernih znanja, Banja Luka, str. 6–28.

10. Lindov, O. (2011) Transport i okoliš, Fakultet za saobraćaj i

komunikacije Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.

11. Mankiw, N. G. (2006) Osnove ekonomije, treće izdanje, MaTe d.o.o.,

Zagreb.

12. McGowan, F. (1996) „Energy Policy“, u: Kassim, H., A. Menon, ur.,

The European Unionand National Industrial Policy, Routledge,

London, str. 132–152.

13. Milutinović, M., S. Kaĉar (2012) „Javne politike oblast

politikologije“, Svarog, 5, str. 34–55.

139

14. Miošić, N., J. Berković, M. Horvat (2014) Analiza i zagovaranje

javnih politika, Lebera, Zagreb.

15. Pešić, V. R. (2002) Ekonomika prirodnih resursa i životne sredine,

Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd.

16. Petak, Z. (2002) „Komparativne javne politike: mogu li se

usporeĊivati rezultati djelovanja vlada?“, Politička misao, Vol.

XXXIX, 1, str. 51–62.

17. Petek, A. (2012) „Što su hrvatske javne politike?“, Političke analize,

11, str. 37–45.

18. Peters, G. (2004) American Public Policy – Promise and

Performance, Cq Press, Washington D.C.

19. Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008–

2028. godine, „Zaštita i unapreĊenje okoliša”, 2012, Federalno

ministarstvo prostornog ureĊenja, Sarajevo – Mostar.

20. Rakić, G., F. Kolašinac (2009) „Uloga energetske efikasnosti u

funkciji oĉuvanja ţivotne sredine“, u: Zbornik radova Ekološka

bezbjednost u postmodernom ambijentu, Panevropski univerzitet,

Banja Luka, str. 157–165.

21. Samuelson, A. P., W. D. Nordhaus (2007) Ekonomija, osamnaesto

izdanje, Mate d.o.o., Zagreb.

22. Stanić, M. (2012) „Javne mjere i instrumenti u politici zaštite ţivotne

sredine“, u: Zbornik radova sa 10. meĊunarodnog nauĉnog skupa

Sinergija 2012, Univerzitet Sinergija, Bijeljina, str. 413–421.

23. Stiglitz, E. J. (2004) Globalizacija i dvojbe koje izaziva, prvo izdanje,

Algoritam, Zagreb.

24. Stiglitz, E. J. (2004) Ekonomija javnog sektora, prvo izdanje,

Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd.

25. Stipetić, D. (2013) „Utjecaj policy – kapaciteta drţave na razvoj

energetske politike u Njemaĉkoj: studija sluĉaja 'nove energetske

paradigme'“, Politička misao, 50 (3), str. 129–154.

26. Stojanović, I. (2005) Ekonomija, peto dopunjeno i izmijenjeno

izdanje, Megatrend univerzitet primenjenih nauka, Beograd.

27. Stojiljković, A. (2010) „Donošenje odluka u savremenoj drţavi“, u:

Pavlović, V., Z. Stojiljković, prir., Savremena država: struktura i

socijalne funkcije, Konrad Adenauer Stiftung – Fakultet politiĉkih

nauka Univerziteta u Beogradu – Centar za demokratiju, Beograd

28. Strategija zaštite okoliša Federacije Bosne i Hercegovine 2008–

2018, 2008, Sarajevo, Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

29. www.kakanjcement.ba.

140

141

Prof. dr. Enver Ajanović


Pravni fakultet / Faculty of Law

UDK 342.5 (497.6)

Stručni članak

SUDSKA KONTROLA USTAVNOSTI UPRAVNIH AKATA I

RADNJI U UPRAVNIM INSTITUCIJAMA BOSNE I

HERCEGOVINE I FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

JUDICIAL CONTROL OF THE CONSTITUTIONALITY OF

ADMINISTRATIVE ACTS AND WORKS IN BOSNIA AND

HERZEGOVINA AND FEDERATION OF BOSNIA AND

HERZEGOVINA ADMINISTRATIVE INSTITUTIONS

Sažetak

Sudska kontrola ustavnosti upravnih akata i radnji u uporednom pravu je izuzetak.

U uvodu rada izlaže se kako su u Republici Francuskoj i Saveznoj Republici

Njemačkoj uređene sudske kontrole upravnih akata.

U Bosni i Hercegovini sudska kontrola zakonitosti upravnih akata i upravnih radnji

sada se ispituje u upravnom sporu. Pored ove vrste sudske kontrole uprave postoji i

sudska kontrola ustavnosti ovih akata i radnji pred nadležnim sudom shodnom

primjenom pravila o upravnom sporu. Ova vrsta sudskog spora po svojoj naravi

pripada ustavnom pravu odnosno sporu, zato što se nekada upravnim aktima ne

odlučuje o subjektivnim pravima, nego o pravima ustavnog karaktera. Isto je i sa

upravnim radnjama. Zato je potrebno ovu vrstu sudskog spora urediti zakonima o

postupku pred ustavnim sudovima prilagođavanjem odgovarajućih odredaba iz

zakona o upravnim sporovima. U radu se izlažu i primjeri kada se upravnim aktom i

upravnom radnjom povređuju ljudska prava utvrđena u Ustavu BiH i Ustavu FBiH.

Iz svega proizlazi da u pravnoj državi načelo zakonitosti u upravnom pravu nije

dovoljno za ostvarenje principa pravne države i da se ono može još potpunije

postići ako se izričito normira sudska kontrola ustavnosti upravnih akata i radnji.

Ovakvom reformom ispunit će se zahtjev iz Zaključka Savjeta o načelima,

prioritetima i uvjetima Evropskog partnerstva sa Bosnom i Hercegovinom br. 211

od 18. februara 2008. godine u kratkoročnim i srednjoročnim prioritetima u oblasti

političkih kriterija demokratije i pravne državnosti. Ovaj pravni akt sadrži zahtjev

za poboljšanje efikasnosti pravosuđa, bolji pristup pravosuđu te bolju zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda.

142

Ključne riječi: ljudska prava u Ustavu BiH i FBiH, sudska kontrola ustavnosti

upravnih akata i radnji

Summary

Judicial control of the administrative acts and actions constitutionality in

comparative law is an exception. In the paper’s introduction, the manner of

regulating the administrative acts judicial control in the Republic of France and the

Federal Republic of Germany is presented.

In Bosnia and Herzegovina, the judicial review of the administrative acts and

administrative actions lawfulness is now being examined in an administrative

dispute. In addition to this type of judicial control of the administration, there is

also judicial review of the constitutionality of these acts and actions before the

competent court in accordance with the applicable rules on administrative dispute.

By its very nature, this type of litigation belongs to the constitutional right, because

the dispute sometimes does not decide on subjective rights by administrative acts,

but on constitutional rights. The same things are with administrative actions.

Therefore, this type of court dispute should be regulated by the laws on the

proceedings before the constitutional courts through adjusting the corresponding

provisions of the law on administrative disputes. The paper also presents examples

of violations of human rights established in the BiH Constitution and the

Constitution of the FBiH by administrative acts and proceedings. One can conclude

from abovestated that in the rule of law, the principle of lawfulness in

administrative law is insufficient for the implementation of the rule of law, and that

it can be even more fully achieved if the judicial review of the constitutionality of

administrative acts and actions is explicitly regulated.

Such kind of reform will fulfill the request from the Council Conclusions on the

Principles, Priorities and Conditions of the European Partnership with Bosnia and

Herzegovina, no. 211 of 18 February 2008 in the short and medium term priorities

in the field of political criteria of democracy and legal statehood. This legal act

contains requirements to improve the efficiency of the judiciary, better access to

justice, and better protection of human rights and fundamental freedoms.

Keywords: human rights in the Constitution of BiH and FBiH, judicial review of

the constitutionality of administrative acts and actions

I Uvod

Sudska kontrola ustavnosti upravnog akta u

SR Njemačkoj i R Francuskoj

U francuskoj pravnoj literaturi navodi se da upravne vlasti moraju poštovati

opće pravne norme o organizaciji i funkcioniranju drţave i da ne postoji

nikakav razlog za uklanjanje, a posebno ukidanje upravnog akta zbog

143

njegove neusklaĊenosti sa ustavnim odredbama ili principima koje je utvrdio

Ustavni savjet. To se objašnjava argumentom da upravni sudija ne moţe

kontrolirati ustavnost zakona. On ne sudi o zakonu, nego o upravnim

aktima.1 Ni Ustavni savjet nije nadleţan da ispituje ustavnost upravnih akata,

nego je nadleţan da: ispituje ustavnost organizacionih zakona, nadzire

ispravnost izbora predsjednika Republike i aktivnosti na referendumu i

proglašava rezultate, ispituje prigovore i proglašava rezultate glasanja, te

ispituje usklaĊenost organizacionih zakona iz upravnog prava sa Ustavom.2

U SR Njemaĉkoj ispitivanje ustavnosti upravnih akata postoji u pravnom

poretku samo izuzetno na osnovu ustavne garancije. Po toj odredbi, ako je

javna vlast nekoga povrijedila u njegovim pravima, ima pravo na sudsku

zaštitu. Ako ne postoji druga nadleţnost, postoji redovna sudska zaštita.3

Rijeĉ je o ljudskim pravima sa pravnom prirodom neposredno vaţećeg

prava.4

Zakon o Saveznom ustavnom sudu u SR Njemaĉkoj sadrţi odredbu da ovaj

sud odluĉuje o gubitku osnovnih prava i ustavnoj tuţbi.5

Prema Osnovnom zakonu SR Njemaĉke, ko zloupotrebljava slobodu

izraţavanja mišljenja, a naroĉito slobodu štampe, slobodu pouĉavanja,

slobodu udruţivanja i slobodu okupljanja, privatnost dopisivanja, pošte i

telekomunikacija, pravo vlasništva ili pravo azila radi borbe protiv

slobodarskog demokratskog poretka, gubi ova prava. Gubitak i njihovu

mjeru izriĉe Savezni ustavni sud.6

Ustavna tuţba se moţe podnijeti i iz drugih razloga predviĊenih u

spomenutom Saveznom zakonu.7

Ustavni sud odluĉuje o ustavnim tuţbama koje svako moţe podići sa

tvrdnjom da je javna vlast povrijedila njegova osnovna prava ili prava

sadrţana u odredbama o: zabrani svakome da uklanja vaţeći poredak,8

1 René Chapus, Droit administratif général Tome 1, izdavaĉ Montchrestien, 15. izdanje,

2001. godina, str. 27. 2 Ĉlanovi 58, 59, 60. i 61. Ustava Republike Francuske.

3 Ĉlan 19. stav 4. Osnovnog zakona Savezne Republike Njemaĉke.

4 Ĉlan 1. stav 3. Osnovnog zakona Savezne Republike Njemaĉke.

5 Ĉlan 13. taĉka 1. i 8a. Zakona o Saveznom ustavnom sudu SR Njemaĉke.

6 Ĉlan 18. Osnovnog zakona SR Njemaĉke.

7 Paragraf 13. Zakona o Saveznom ustavnom sudu SR Njemaĉke.

8 Ĉlan 20. stav 4. Osnovnog zakona SR Njemaĉke: „Protiv svakoga ko preduzima to da se

ovaj poredak ukloni svi Nijemci imaju pravo na otpor, ako druga pomoć nije moguća.“

144

jednakim graĊanskim pravima i obavezama,9 jednakom pristupu svakoj

javnoj sluţbi,10

aktivnom i pasivnom biraĉkom pravu,11

pravu na saslušanje

pred sudovima i oduzimanju liĉne slobode.12

13

U skladu sa Zakonom o Saveznom ustavnom sudu sudska zaštita je

dozvoljena protiv povrede osnovnih prava, a ustavna tuţba se moţe podići

nakon iscrpljenja sudske zaštite.14

Savezni ustavni sud moţe odmah odluĉiti

o podnesenoj ustavnoj tuţbi, i prije iscrpljenja sudske zaštite, ako je to od

općeg znaĉaja ili ako bi podnosilac tuţbe podnio tešku i neotklonjivu štetu,

ako bi najprije bio upućen na redovnu sudsku zaštitu. Ukoliko se upravnim

aktom potvrĊenim u sudovima povrijede osnovna prava ili prava

ekvivalentna osnovnim, tada su upravni akt i potvrĊujuća sudska odluka

„predmet postupka“, odnosno ustavne tuţbe. Ustavnost obiju odluka mora se

9 Ĉlan 33. stav 1. Osnovnog zakona SR Njemaĉke: „Svaki Nijemac ima u svakoj drţavi

jednaka graĊanska prava i obaveze“. 10

Ĉlan 33. Osnovnog zakona SR Njemaĉke: „U svakoj drţavi svaki Nijemac ima jednaka

graĊanska prava i obaveze u drţavi. Prema svojim sposobnostima, talentu i struĉnim

rezultatima svaki Nijemac ima jednak pristup svakoj javnoj sluţbi. Uţivanje graĊanskih i

drţavnih graĊanskih prava, dopuštanje javnim sluţbama, te prava steĉena u javnoj sluţbi ne

zavise od religioznog ubjeĊenja. Nikome iz njegove pripadnosti ili nepripadnosti religiji ili

svjetonazoru ne smije nastati šteta. Obavljanje suverenih pravnih ovlaštenja se kao stalan

zadatak u pravilu mora prenijeti pripadnicima javne sluţbe koji su prema javnom pravu u

statusu sluţbe i lojalnosti. Pravo javne sluţbe se mora urediti s obzirom na uvaţavanje

iznesenih naĉela profesionalne sluţbe.“ 11

Ĉlan 38. Osnovnog zakona SR Njemaĉke: „Poslanici njemaĉkog predstavniĉkog doma

(Bundestag) biraju se na općim, neposrednim, slobodnim, jednakim i tajnim izborima. Oni

su zastupnici cijelog naroda, za naloge i smjernice nisu vezani i podreĊeni su samo svojoj

savjesti. Za uĉešće na izborima je ovlašten ko je navršio 18 godina ţivota. Moţe se izabrati

koji je dostigao dob koja nastupa sa punoljetnošću. Bliţe odreĊuje Savezni zakon.“ 12

Ĉlan 104. Osnovnog zakona SR Njemaĉke. Sloboda osobe moţe se ograniĉiti samo

formalnim zakonom i samo uvaţavanjem formi propisanih u njemu. Uhapšene osobe ne

smiju se duševno niti tjelesno zlostavljati. O dopuštenosti i daljem trajanju oduzimanja

slobode smije odluĉiti samo sudija. Pri svakom oduzimanju slobode zasnovanom na sudskoj

naredbi mora se odmah donijeti sudska odluka. Policija ne smije nikoga samovoljno drţati

duţe od kraja dana nakon hapšenja u svoj pritvor. Bliţe se ureĊuje zakonom. Svako ko je

u pritvoru zbog sumnje da je uĉinio kriviĉno djelo mora se dovesti pred sudiju najkasnije na

dan nakon lišavanja slobode, koji mu saopćava razloge za to. Mora ga saslušati i omogućiti

mu da podnese prigovore. Sudija mora odmah ili izdati obrazloţenu naredbu o pritvaranju u

pisanom obliku ili narediti oslobaĊanje. O svakoj sudskoj odluci o naredbi ili nastavku

uskraćivanja slobode mora se odmah obavijestiti krvni srodnik uhapšenog ili osoba

njegovog povjerenja. 13

Ĉlan 93. stav 1. pod taĉkom a) Osnovnog zakona SR Njemaĉke. 14

Misli se na redovnu sudsku zaštitu, op. aut. Envera Ajanovića.

145

ispitati.15

Uspješna ustavna tuţba rezultira ukidanjem suverenih akata kojima

je bilo povrijeĊeno osnovno pravo podnosioca tuţbe. Do ukidanja prvobitnog

upravnog akta izdaju se „privremene odluke“.16

Izuzeci od ovog naĉela nisu

malobrojni. Postoje u interesu podnosioca ustavne tuţbe radi izbjegavanja

nove sudske zaštite, koju bi mogao uzrokovati organ uprave izdavanjem

novog upravnog akta sa novim obrazloţenjem, ili da sudovi budu u

mogućnosti donijeti odluku uz povoljne troškove podnosioca prigovora.17

To znaĉi da se upravni akt i sudske odluke „jedinstveno“ ispituju. Ustavni

nedostaci mogu se pojaviti u upravnom aktu i sudskim odlukama.

„Jedinstvena“ odluka izdaje se ako su organi uprave i sudovi poĉeli pogrešno

od ustavnosti zakona kao pravne osnove upravnog akta. Moţe se takoĊer

desiti da upravni akt ne povreĊuje obavezno osnovna prava, nego sudskim

tumaĉenjem zakona kao pravnog osnova. Ako Savezni ustavni sud utvrdi

ustavnost zakona, prema ovom tumaĉenju sud mora iznova ispitivati

postojanje upravnog akta ili obavezu da se ukine. Sliĉan rezultat nastaje ako

je ustavnopravna greška uĉinjena samo u sudskoj odluci. Tada je pravno

obavezno ukidanje ove odluke sa posljedicom da do nove sudske odluke i

potom nove ustavne tuţbe nema rješenja o tome da li se protiv upravnog akta

primjenjuje sasvim drugaĉije obrazloţeno tumaĉenje ustavnog prava.

Ako ustavni tuţitelj ima snaţne argumente za pretpostavku da će ustavna

tuţba uspjeti protiv upravnog akta, ili ima interese za izdavanje brze završne

odluke, time se njemu neće pomoći ako se ukidanjem obavezne sudske

odluke glavno pitanje ne riješi. Zbog ustavno znaĉajnih povreda postupka i

konaĉni rezultat ostaje neriješen. Ako podnosilac ustavne tuţbe ovo

prepozna i ne podnese ovu tuţbu, a tvrdi da je upravni akt protivustavan i

njenu potvrdu traţi u sudovima, tada bi Savezni ustavni sud postupao

protivno njegovom zahtjevu i njegovim subjektivnim interesima, ako bi ex

offo postupao zbog povrede prava saslušanja i to utvrĊivao. To je primjer

konflikta sluĉajeva izmeĊu subjektivne i objektivne funkcije ustavne tuţbe.18

Sa stanovišta objektivne funkcije moţe biti nepoţeljno da povreda prava na

saslušanje ostane u pravnom poretku bez prigovora i posljedica. Ako

15

BVerfGE 3,377 (379); 20, 257 (267); navedeno u: Benda Ernst i Eckart Klein,

Verfaassungsprozeßsrecht, izdavaĉ Müller, 2. potpuno novoobraĊeno izdanje, Heidelberg,

2001. godina, str. 216. 16

BVerfGE 6,386 (387f.); 54, 53 (65); ausführlich zur grundsätzlichen „Durchentscheidung“

und zu den Ausnahmen hiervon BVerfGE 84, 1 (3 f); navedeno u: Benda Ernst i Eckart

Klein, op. cit., str. 216. 17

So z. B. BVerfGE 76,143; hierzu BVerfGE 84, 1 (5); navedeno u: Benda Ernst i Eckart

Klein, op. cit., str. 217. 18

Vgl. Hierzu oben Rn. 391 ff.; navedeno u: Benda Ernst i Eckart Klein, ibid., str. 217.

146

interesni poloţaj podnositelja ustavne tuţbe zahtijeva odluku o zakonito

podnesenom glavnom pitanju, bilo bi teško opravdati da se ovakva odluka

odbije. U svakom sluĉaju iscrpljenost sudske zaštite i supsidijarnost ustavne

tuţbe govore u prilog tome. Moţe se desiti i to da zbog procesnih grešaka

sudskih odluka Savezni ustavni sud ostavi mogućnost opravdanog prigovora

druge povrede osnovnog prava koju je podigao podnosilac ustavne tuţbe.

Pritom se podnosiocu ustavne tuţbe pripisuje odgovornost izmeĊu dva

neţeljena rezultata, iako moţe postojati stvarna povreda osnovnog prava.

Akti izvršne vlasti mogu biti predmet ustavne tuţbe ako su uopće prikladni

proizvesti pravno djejstvo prema pojedincima. Svejedno je da li su to upravni

akti, suvereni realni akti,19

vladini akti ili aktivnosti u formi privatnog

prava.20

II Odnos izmeĎu ljudskih prava i osnovnih ljudskih prava i osnovnih

sloboda iz Ustava i upravnog akta u Bosni i Hercegovini

Ustavni sud BiH nadleţan je pruţati pravnu zaštitu Ustavu BiH. Ustav BiH

sadrţi i odredbu o nadreĊenosti Ustava BiH odlukama institucija BiH.21

I

Ustav FBiH sadrţi odredbe o sudskoj kontroli ustavnosti federalnih i

kantonalnih predloţenih i usvojenih zakona i podzakonskih akata upravnih

institucija FBiH i kantonima, kantonalnih ustava te predloţenih ili usvojenih

općih akata gradske i općinske vlasti.22

U BiH opći pravni akti su formalni izvori cijelog vaţećeg upravnog prava. O

upravnom organizacionom pravu Ustav BiH sadrţi veoma malo odredbi o

ministarskom sastavu Vijeća ministara BiH.23

Ustav FBiH sadrţi takoĊer

vrlo malo odredaba o ministarskom sastavu Vlade Federacije BiH.24

Ustav

19

U našem pravu materijalni akti uprave su pandan suverenim realnim aktima u njemaĉkom

javnom pravu. 20

Benda Ernst i Eckart Klein, ibid., str. 217–218. 21

Ĉlan VI stav 3. i ĉlan III stav 3. pod taĉkom b) Ustava BiH. 22

Dio IV o strukturi federalne vlasti glava C o sudskoj vlasti Federacije pod taĉkom 3. o

Ustavnom sudu FBiH, ĉlan 10. stav 2. mijenjane su i dopunjavane: amandmanom XIV,

amandmanom LXVI i amandmanom LXXIII („Sluţbene novine FBiH“, br. 13 od 2. juna

1997. godine i br. 52 od 28. oktobra 2002. godine). 23

Ĉlan pod taĉkom 4. stav 1. Ustava BiH. 24

Dio IV o strukturi federalne vlasti glava B o izvršnoj vlasti Federacije ĉlan 4 o minimalnoj

zastupljenosti u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine u prijelaznom periodu do potpune

provedbe Aneksa 7. izmijenjen prvo amandmanom XII („Sluţbene novine FBiH“, br. 13 od

2. juna 1997. godine), a potom amandmanom XLIV („Sluţbene novine FBiH“, br. 16 od 28.

04. 2002. godine).

147

RS sadrţi opće odredbe o ministarskom sastavu Vlade RS, poslovima

drţavne uprave odnosno njenim organizacionim formama.25

U pogledu

upravnog posebnog materijalnog prava Ustav BiH sadrţi odredbe o veoma

oskudnim nadleţnostima institucija BiH.26

Ustav FBiH sadrţi naĉelne

odredbe o upravnom posebnom materijalnom pravu iz iskljuĉive nadleţnosti

FBiH i kantona te zajedniĉke nadleţnosti FBiH i kantona,27

dok Ustav RS

sadrţi naĉelne odredbe iz svoje nadleţnosti.28

Aneks VI na Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini sadrţi

odredbe o nadleţnom nivou vlasti za pravnu zaštitu ljudskih prava. The

Parties shall secure to all persons within their jurisdiction the highest level

of internationally recognized human rights and fundamental freedoms,

including the rights and freedoms provided in the European Convention for

the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and its

Protocols and the other international agreements listed in the Appendix to

this Annex.29

Na osnovu ove odredbe o individualnim pravima neposredno nakon

zakljuĉivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

sudska zaštita od protivustavnih upravnih akata morala je biti ureĊena u

institucijama BiH i entiteta.

Da bi pridonijela poštivanju svojih obaveza iz ovog sporazuma, stranke su

ovime osnovale Komisiju za ljudska prava. Komisija sa sastojala od Ureda

ombudsmena i Doma za ljudska prava. Ova dva organa su razmatrali:

a) navodna ili oĉita kršenja ljudskih prava garantiranih Evropskom

konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njenim

protokolima, ili

b) navodnu ili oĉitu diskriminaciju na osnovu spola, rase, boje koţe,

jezika, vjeroispovijesti, politiĉkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili

društvenog porijekla, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništva, roĊenja ili

drugog statusa koji proizlazi iz prava i sloboda osiguranih meĊunarodnim

25

Ĉlan 90. taĉka 6. i 7. i ĉlan 97. stav 1–4. Ustava Republike Srpske. 26

Ĉlan III stav 1. Ustava BiH o nadležnosti institucija BiH. 27

Dio III o podjeli nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti i ĉlan 1, 2. i 4. Ustava

FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 1 od 21. jula 1994. godine i 13 od 2. juna 1997. godine). 28

Ĉlan 68. Ustava Republike Srpske. 29

Ĉlan 1. o Osnovnim pravima i slobodama u Aneksu VI o Sporazumu o ljudskim pravima:

„Svim osobama pod njihovom jurisdikcijom stranke će osigurati najviši nivo meĊunarodno

priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukljuĉujući prava i slobode navedenih u

Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima i

drugim meĊunarodnim sporazumima navedenim u dodatku na Aneks.“

148

sporazumima navedenim u dodatku ovog aneksa, koje kršenje, navodno ili

oĉigledno, provode stranke, ukljuĉujući bilo koju sluţbenu osobu ili organ

strana, kantona, općina ili pojedinaĉno djelujući prema odobrenju takve

sluţbene osobe ili organa.

Stranke priznaju pravo svim osobama da podnesu Komisiji i drugim

organima za ljudska prava prijave o kršenju ljudskih prava, u skladu s

postupkom navedenim u ovom aneksu. Stranke ne smiju preduzeti bilo

kakve kaznene akcije protiv osoba koje namjeravaju podnijeti ili su podnijele

ovakve prijave.30

Svi ĉlanovi Doma za ljudska prava imali su kvalifikacije koje su se traţile za

imenovanje u visoke sudske sluţbe ili su bili pravnici priznatih sposobnosti.

Ĉlanovi Komisije su imenovani na period od pet godina i mogli su ponovo

biti postavljeni.31

Ovakvo rješenje nije bilo trajne naravi: Five years after this Agreement

enters into force, the responsibility for the continued operation of the

Commission shall transfer from the Parties to the institutions of Bosnia and

Herzegovina, unless the Parties otherwise agree. In the latter case, the

Commission shall continue to operate as provided above.32

Stranke su se i dogovorile. Zakljuĉile su Sporazum u skladu sa ĉlanom XIV

Aneksa VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Ovaj

meĊunarodni pravni akt ima više taĉaka, a za sudsku kontrolu ustavnosti

upravnih akata najvaţnije su dvije. U skladu sa svojim nadležnostima

predviđenim Aneksom IV Ustavni sud odlučuje o novim predmetima o zaštiti

ljudskih prava, a koje Ustavni sud primi nakon 1. januara 2004. godine.33

Strane će preduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da domaći sudovi

mogu adekvatno, na svim instancama, rješavati žalbe o ljudskim pravima

obukom sudija, tužilaca i advokata.34

30

Ĉlan 2. o osnivanju Komisije u Aneksu VI na Opći okvirni sporazum za mir u BiH. 31

Ĉlan 7. stav 3. o Domu za ljudska prava. 32

Ĉlan 14. o transferu u Aneksu IV o Sporazumu o ljudskim pravima: „Pet godina nakon

što ovaj Sporazum stupi na snagu, odgovornost za kontinuiran rad Komisije će se prenijeti

sa stranaka na institucije Bosne i Hercegovine, osim ako se stranke drugaĉije dogovore. U

posljednjem sluĉaju, Komisija će nastaviti da radi kako je predviĊeno dolje (misli se na

naredne odredbe u Aneksu VI).“ 33

Taĉka 5. Sporazuma u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa VI Općeg okvirnog sporazuma za

mir u Bosni i Hercegovini. 34

Taĉka 12. Sporazuma u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa VI Općeg okvirnog sporazuma za

mir u Bosni i Hercegovini.

149

Aneks VI o ljudskim pravima nikad nije u potpunosti stavljen van snage.

Prestale su vaţiti jedino odredbe o Komisiji, sastavljanju i naĉinu rada Doma

za ljudska prava, a imenovanje ombudsmena je u nadleţnosti Predsjedništva

BiH. Sve ostale norme materijalno-pravne prirode vaţe i dalje i po svojoj

naravi su dodatne nadleţnosti institucija BiH.

U pravno ureĊenim drţavama u modernom vremenu ombudsmeni za ljudska

prava su organi pravosuĊa. Danas je ombudsmen BiH samostalna institucija

organizirana i radi prema Zakonu o ombudsmenu BiH.

Poslije ustava formalni izvori cijelog upravnog prava su zakon, izvršne

odluke, podzakonski akti te opći akti institucija sa javnim ovlaštenjem.

Ustav BiH sadrţi odredbu: Bosnia and Herzegovina and all courts, agences,

governmental organs and instrumentalities operated by or witihin the

Entities shall apply and conform to the human rights and fundamental

freedoms referred to in paragraph 2 above.35

Ustav FBiH sadrţi odredbu da

će svi sudovi, organi uprave, institucije sa javnim ovlaštenjima i drugi

organi federalne vlasti primjenjivati i poštovati prava i slobode predviđene u

aktima navedenim u Aneksu.36

Ustav RS sadrţi odredbu da se slobode i

prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim

kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih

utvrđuju zakonom. Zakonom se može propisati način ostvarivanja pojedinih

prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje.37

Zakon u upravi BiH sadrţi odredbu da u okviru svoje nadležnosti organi

uprave osiguravaju efikasno i potpuno ostvarivanje ljudskih prava i sloboda

građana predviđenih u Ustavu BiH kao i u aktima navedenim u Aneksu I na

Ustav.38

I Zakon o organizaciji organa uprave u FBiH sadrţi odredbu da su

organi uprave dužni u svom radu osigurati efikasno i potpuno ostvarivanje

svih prava i sloboda građana koja su predviđena u Ustavu Federacije Bosne

i Hercegovine i u aktima navedenim u Aneksu Ustava Federacije Bosne i

35

Ĉlan II stav 6. Ustava BiH: „Bosna i Hercegovina i svi sudovi, agencije, vladini organi kao

i posredni organi kojima upravljaju entiteti ili se njima upravlja unutar entiteta, primjenjuju i

poštuju ljudska prava i temeljne slobode iz navedenog stava 2.“ Ovaj stav 2 odnosi se na

norme o Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. 36

Dio II o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, glava A o općim odredbama, ĉlan 6.

Ustava FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 1 od 21. jula 1994. godine). 37

Ĉlan 49. Ustava Republike Srpske. 38

Ĉlan 4. stav 1. Zakona o upravi BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 32 od 7. novembra 2002.

godine).

150

Hercegovine.39

Obje ove odredbe po svojoj prirodi trebaju biti sadrţaj

Ustava BiH odnosno Ustava FBiH. I bez tog prijenosa ova odredba je pravni

osnov za ispitivanje ustavnosti upravnih akata i upravnih radnji pred

Ustavnim sudom BiH i Ustavnim sudom FBiH.

Opravdanje da se ustavnost upravnog akta ili upravne radnje ispituje direktno

pred ustavnim sudom bez prethodnog odluĉivanja u upravnom sporu

proizlazi i iz toga da su ova prava ureĊena neposredno primjenjivim

odredbama ustava40

kao općim pravnim aktom najviše pravne snage. Iz

sadrţaja pojedinih graĊanskih, politiĉkih, ekonomskih i socijalnih ljudskih

prava moţe se saznati da li je rijeĉ o upravnom aktu ili upravnoj radnji.

Evropska povelja o lokalnoj samoupravi je formalni posredni izvor za

ispitivanje protivustavnosti upravnih akata. Ovaj meĊunarodni ugovor sadrţi

odredbe o upravnoj kontroli akata lokalne samouprave. Sva upravna

kontrola lokalne samouprave može se vršiti u formi i u slučajevima

predviđenim ustavom ili zakonom. Sva upravna kontrola akata lokalne

samouprave mora uobičajeno ciljati samo da osigura poštovanje zakonitosti

i ustavnih principa.41

Svi navedeni opći pravni akti su formalnopravni osnov upravnih akata u

pravnom poretku. Ustavne odredbe o graĊanskim, politiĉkim i socijalnim

ljudskim pravima i temeljnim slobodama su idejni pravni osnov da upravni

akt uopće postoji u upravnopravnom poretku, tako da je ustav općenito

indirektni pravni osnov upravnog akta. Svi ostali opći pravni akti su direktni

pravni osnov upravnog akta. Naime, ova prava i slobode su individualna

prava, a upravni akt konkretan akt. Ove njihove osobine omogućavaju

njihovo meĊusobno povezivanje u ustavnopravnom i upravnopravnom

odnosno javnopravnom poretku.

Na osnovu ovih odredaba organi uprave su pravno obavezni da u upravnom

postupku poštuju ljudska prava i osnovne slobode, odnosno da ih upravnim

aktom i radnjom ne povreĊuju.

U skladu sa ovim, primjenom širokog tumaĉenja prema Ustavu BiH u

postupku pred Ustavnim sudom BiH moţe se ispitivati i usklaĊenost

upravnog akta i upravne radnje sa ustavom, odnosno da li se upravnim aktom

i upravnom radnjom povreĊuju ova ljudska prava i osnovne slobode iz

Ustava BiH. Analogno tome, ovakva zaštita mora se urediti i u FBiH.

39

Ĉlan 3. stav 1. Zakona o organizaciji organa uprave u FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br.

35 od 20. juna 2005. godine). 40

Miodrag Joviĉić, O ustavu, teorijsko-komparativna studija, izdavaĉ Savremena

administracija, Beograd, 1977. godine, str. 208. 41

Ĉlan 8. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

151

III Ljudska prava i osnovne slobode kao predmet povrede upravnim

aktom ili radnjom

Svako oduzimanje slobode u sluĉajevima u kojima to nije ureĊeno zakonom

mora se poništavati i zabranjivati pred Ustavnim sudom BiH.

Svako muĉenje, neljudski ili poniţavajući tretman42

su pravno zabranjene

upravne radnje u zatvorima, tako da se protiv ovakvog ponašanja sluţbenog

osoblja moţe traţiti odgovarajuća pravna zaštita. Ista zaštita od ovakvog

ponašanja moţe se traţiti i u drugim javnim ustanovama.

Federalna ustanova zatvor u upravnom postupku izdaje rješenje o uvjetnom

otpustu u skladu sa Kriviĉnim zakonom BiH ili FBiH.43

Specifiĉnost ovog

upravnog akta je u tome što ne sadrţi odluku o javnim subjektivnim pravima

i korelativnoj pravnoj obavezi, nego konkretnu odluku o liĉnoj slobodi

osuĊenika. Svako kršenje odgovarajućih odredbi Kriviĉnog zakona ne moţe

se ispitivati u upravnom sporu iz dva razloga. Jedan je što se izdaje upravno

rješenje sa vlastitom ocjenom, a drugi što se vrlo teško zatvoru moţe

pripisati da je postupao protivzakonito nakon pravosnaţne presude iz

kriviĉnog postupka. Kazneno-popravni zavod nadleţan je odluĉivati o

uvjetnom otpustu zato što ima direktan uvid u ponašanje osuĊenika i da li

ispunjava uvjete da ga se nagradi slobodom nakon djelimiĉno izdrţane

kazne.

Upravnu radnju kojom se povreĊuje pravo na prepisku mogu uĉiniti sve

poštanske sluţbe. U takvim sluĉajevima Ustavni sud FBiH moţe zabraniti

ovakvo ponašanje i eventualno izreći naknadu nematerijalne štete.44

Sloboda izraţavanja mišljenja moţe se povrijediti ako se ograniĉava

dozvolom za rad radio, televizijskim i filmskim preduzećima kao upravnim

aktom. Pravno opravdano ograniĉenje ovih sloboda upravnim aktom u

interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti45

su razlozi koji se ne mogu ispitivati u upravnom sporu, jer nije rijeĉ o

subjektivnim pravima. Naime, ovi opravdani razlozi odnose se na drţavu kao

pravnu cjelinu, tako da nema pravnog osnova za ispitivanje njihovog

postojanja u upravnom sporu.

42

Ĉlan 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i ĉlan II stav 3.

pod taĉkom b) Ustava BiH. 43

KZ BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 3 od 10. februara 2003. godine) i KZ FBiH

(„Sluţbene novine FBiH“, br. 36 od 29. jula 2003. godine). 44


pod taĉkom c) Ustava BiH. 45


pod taĉkom g) Ustava BiH.

152

Sloboda javnog okupljanja ne smije se ograniĉavati ili uskraćivati upravnim

aktom. Ako se to desi, ustavni sud moţe ispitivati ustavnost takvog akta ako

priroda uskraćivanja ovog prava to opravdava. Naime, u pitanju moraju biti

razlozi opće naravi koji prevazilaze pojedinaĉne okvire. Isto se treba

postupati i kad je rijeĉ o slobodi udruţivanja.46

Radi garantiranja i

promoviranja slobode zaposlenika i poslodavaca da osnivaju lokalne,

nacionalne ili meĊunarodne organizacije za zaštitu svojih ekonomskih i

socijalnih interesa i radi udruţivanja u te organizacije, stranke se obavezuju

da nacionalno zakonodavstvo neće ugroţavati tu slobodu niti će biti

primijenjeno tako da je ugroţava. U kojoj će se mjeri jamstva predviĊena

ovim ĉlanom primjenjivati na policiju, utvrdit će se nacionalnim zakonima ili

drugim propisima. Naĉelo i opseg primjene tih garancija na pripadnike

vojnih snaga takoĊer se utvrĊuju nacionalnim zakonima ili drugim

propisima.47

Ukoliko organ uprave povrijedi neĉije pravo diskriminacijom, ustavni sud

svojim rješenjem moţe utvrditi da li je u konkretnom sluĉaju bilo

diskriminacije i svojom odlukom obavezati organ uprave da prestane sa

takvim ponašanjem48

( npr. u pravu diskriminacije).

Ako se djetetu ne omogući pravo na obrazovanje u skladu sa vjerskim i

filozofskim uvjerenjima roditelja, oni pred ustavnim sudom mogu traţiti da

se njihovom djetetu omogući školovanje u skladu sa njihovim uvjerenjima.49

Obrazovanje je predviĊeno i u ljudskim socijalnim pravima. Ovo pravo moţe

se primjenjivati na obrazovanje i struĉno usavršavanje upravnih sluţbenika.

Radi osiguranja efikasnog ostvarivanja prava na profesionalno obrazovanje,

stranke se obavezuju:

1. osigurati ili promovirati, kada je to potrebno, struĉno i

profesionalno obrazovanje svih osoba, ukljuĉujući i hendikepirane, uz

savjetovanje s organizacijama poslodavaca i zaposlenika, te omogućiti

pogodnosti za pristup višem struĉnom i univerzitetskom obrazovanju,

poštujući kao jedini kriterij individualne sposobnosti;

46


pod taĉkom i) Ustava BiH. 47

Ĉlan 5. Evropske socijalne povelje o pravu organiziranja. 48


Ustava BiH o nediskriminaciji. 49

Ĉlanovi 2. u 3. Protokolu na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda i ĉlan II stav 3. pod taĉkom l) Ustava BiH.

153

2. osigurati ili promovirati sistem naukovanja i druge sisteme

obrazovanja djeĉaka i djevojĉica za razna zanimanja;

3. prema potrebi osigurati i promovirati: odgovarajuće i lako

dostupne pogodnosti i obrazovanje odraslih zaposlenika, te posebne mjere

radi dodatnog profesionalnog obrazovanja odraslih zaposlenika koje iziskuju

tehniĉki napredak ili nove trendove u zapošljavanju;

4. osigurati ili promovirati, prema potrebi, posebne mjere

doškolovanja i reintegracije duţe vrijeme nezaposlenih;

5. ohrabrivati puno korištenje predviĊenih pogodnosti pomoću

odgovarajućih mjera kao što su: smanjenje ili ukidanje svih taksi ili troškova;

dodjela finansijske pomoći u odgovarajućim sluĉajevima, ukljuĉivanje u

redovne radne sate vremena što ga zaposlenik, na zahtjev poslodavca,

provede na teĉajevima dodatnog obrazovanja, te odgovarajućim nadzorom i

savjetovanjem s organizacijama poslodavaca i zaposlenika garancija

efikasnosti sistema naukovanja i svakog drugog sistema obrazovanja mladih

zaposlenika i općenito odgovarajuće zaštite mladih zaposlenika.50

Ograniĉavanje slobode kretanja u interesu nacionalne bezbjednosti ili javne

sigurnosti te radi oĉuvanja javnog poretka51

ne moţe se ispitivati u upravnom

sporu, jer se odnosi na oĉuvanje drţave kao pravne cjeline. Zato se

opravdanost ovih razloga moţe ispitivati samo u Ustavnom sudu.

U oblasti socijalnih ljudskih prava predviĊeno je i osiguranje efikasnog

ostvarivanja prava na socijalnu i medicinsku pomoć. U ostvarivanju ovog

prava stranke se obavezuju:

1. osigurati da svako bez dovoljno prihoda i ko ih nije u mogućnosti

ostvariti vlastitim naporima ili ih dobiti iz nekog drugog izvora, posebice u

obliku davanja na osnovu sistema socijalne sigurnosti, moţe dobiti

odgovarajuću pomoć i, u sluĉaju bolesti, njegu koju iziskuje njegovo stanje;

2. garantirati da osobama koje se koriste takvom pomoći zbog toga

neće biti smanjena politiĉka ili socijalna prava;

50

Ĉlan 10. Evropske socijalne povelje o pravu na profesionalno obrazovanje. 51

Ĉlan 2. u Protokolu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i

ĉlan II stav 3. pod taĉkom m) Ustava BiH.

154

3. osigurati da svako od nadleţnih javnih ili privatnih sluţbi moţe

dobiti svaki savjet i svaku osobnu pomoć potrebnu da bi se sprijeĉila,

uklonila ili olakšala osobna ili obiteljska ugroţenost;

4. primjenjivati navedene odredbe kako na svoje drţavljane tako i na

drţavljane drugih stranaka (tj. drţava. op. aut. E. A.) koji zakonito borave na

njihovom teritoriju, u skladu s obavezama koje imaju temeljem Evropske

konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomoći, potpisane u Parizu 11.

decembra 1953. godine.52

Radi osiguranja uvjeta potrebnih za puni razvoj obitelji kao osnovne jedinice

društva stranke se obavezuju promovirati ekonomsku, pravnu i socijalnu

zaštitu porodiĉnog ţivota, posebno pomoću socijalnih i porodiĉnih podrški,

fiskalnih olakšica, podrške mladim porodicama i drugim odgovarajućim

mjerama.53

Radi osiguranja efikasnosti ostvarivanja prava starijih osoba na socijalnu

zaštitu stranke se obavezuju usvojiti i promovirati, bilo izravno bilo u

saradnji s javnim ili privatnim organizacijama, odgovarajuće mjere kojima je

osobito svrha:

– omogućiti starijim osobama da što je moguće duţe ostanu

punopravni ĉlanovi društva, tako da im se osigura: a) dovoljno sredstava koja

će im omogućiti dostojan ţivot i aktivno sudjelovanje u javnom, društvenom

i kulturnom ţivotu, b) informacije o postojećim uslugama i pogodnostima za

starije osobe i mogućnostima da se njima koriste;

– omogućiti starijim osobama da slobodno izaberu svoj naĉin ţivota i

da vode neovisan ţivot u svojoj uobiĉajenoj sredini toliko dugo koliko to

ţele i koliko je to moguće, tako da im se osiguraju: a) stanovi prilagoĊeni

njihovim potrebama i njihovom zdravstvenom stanju ili odgovarajuća pomoć

za ureĊenje stana, b) zdravstvena njega i usluge koje iziskuje njihovo

zdravstveno stanje;

– garantirati starijim osobama koje ţive u ustanovama odgovarajuću

pomoć, poštujući pritom njihov privatni ţivot, i uĉestvovanje u odluĉivanju o

uvjetima ţivota u tim ustanovama.54

52

Ĉlan 13. Evropske socijalne povelje o pravu na socijalnu i medicinsku pomoć. 53

Ĉlan 16. Evropske socijalne povelje o pravu porodice na socijalnu, pravnu i ekonomsku

zaštitu. 54

Ĉlan 23. Evropske socijalne povelje o pravu starih osoba na socijalnu zaštitu.

155

Radi osiguranja efikasnog ostvarivanja prava zaposlenika na zaštitu

potraţivanja u sluĉaju insolventnosti poslodavca stranke se obavezuju

odrediti da potraţivanja zaposlenika koja proizlaze iz ugovora o radu ili

odnosa zaposlenosti budu osigurana institucijom garancije ili nekim drugim

oblikom djelotvorne zaštite.55

IV Upravna radnja

Upravna radnja kojom se povreĊuju ljudska prava moţe se ostvariti

ĉinjenjem ali i neĉinjenjem ako se i tako graĊanin spreĉava ili ograniĉava u

ostvarivanju ljudskih prava i sloboda normiranih u ustavu.

Sudska zaštita od ovakvih upravnih radnji bitno se razlikuje od sudske zaštite

graĊanina kome su ustavna prava i slobode povrijeĊene „konaĉnim

pojedinaĉnim aktom nadleţnog organa“. Razlika je u naĉinu povreda tih

prava i sloboda. Upravnim aktom povredu ĉini nadleţni organ, a upravnom

radnjom povreda se moţe uĉiniti samo aktivnom ili pasivnom radnjom, npr.,

direktnim fiziĉkim onemogućavanjem graĊaninu da uţiva neko svoje

ustavom granatirano pravo ili slobodu i da ga niko u tome ne moţe

spreĉavati niti ograniĉavati. To se dešava, npr., kad se graĊaninu ograniĉi

sloboda kretanja, zabrani upotreba sluţbenog jezika i pisma u drţavnoj

upravi, da se koristi javnim sluţbama koje svako upotrebljava, da se

zapošljava itd.

Druga razlika je što su pravila sudske zaštite od protivustavnih upravnih

akata razliĉita od pravila za zaštitu od protivustavnih upravnih radnji. Zaštita

od ovakvih upravnih akata vrši se shodnom primjenom odredaba o

rješavanju upravnog spora protiv konaĉnih upravnih akata, dok se o

ustavnosti upravnih radnji odluĉuje po posebnim pravilima.

Protivustavna upravna radnja postoji ako su to uĉinile „sluţbene osobe u

organu uprave“, odnosno „odgovorne osobe u pravnoj osobi“. To su osobe u

odreĊenom radnopravnom odnosu u organu uprave, odnosno u pravnoj

osobi, te u tom statusu obavljaju poslove iz njihove djelatnosti. Svojim

radom u postupku moraju protivno ustavu sprijeĉiti ili ograniĉiti graĊanina u

ustavnim slobodama i pravima. Izvan toga nema sudske zaštite prema ovoj

55

Ĉlan 25. Evropske socijalne povelje o pravu radnika na zaštitu njihovih potraživanja u

slučaju nesolventnosti poslodavca.

156

odredbi, npr., da je uĉinjena izvan djelokruga organa uprave ili djelatnosti

pravne osobe.

„Sluţbena osoba u organu uprave“ je svaki zaposlenik u organu uprave

ovlašten vršiti odreĊene sluţbene poslove iz djelokruga organa uprave u

kojem radi.

„Odgovorna osoba u pravnoj osobi“ je svaki zaposlenik u pravnoj osobi i

ima duţnost obavljati poslove iz njene registrirane djelatnosti. U javnim

preduzećima to su rukovodeće osobe u upravi dioniĉkog društva, u

društvenim djelatnostima i općenito u javnoj sluţbi, te rukovodeće osobe u

pravnim osobama odreĊene u organizacijskim propisima o ureĊenju njihovog

statusa i organizacije.

Protivustavna aktivna ili pasivna radnja kojom se spreĉava ili ograniĉava

graĊanin u vršenju ustavnih prava i sloboda uvijek mora biti

individualizirana, tj. odnositi se uvijek na taĉno odreĊenog graĊanina, a

moţe se odnositi i na veći broj graĊana ako su sve one jednako subjekat te

radnje, pa i ako su pojedinaĉno neodreĊene, ali su odredive.56

V Prijedlog pravila sudske kontrole upravnih akata i radnji u zakonu o

postupku pred Ustavnim sudom BiH i FBiH

Na osnovu pravne obaveze iz Ustava BiH da se sa ovim pravnim aktom

usklade Ustav FBiH i Ustav RS u pogledu ljudskih prava57

proizlazi da se

pred Ustavnim sudom BiH moţe ispitivati da li su upravnim aktom ili

radnjom povrijeĊena graĊanska i politiĉka prava, a pred Ustavnim sudom

FBiH i Ustavnim sudom RS samo da li su upravnim aktom ili radnjom

povrijeĊeni ekonomska, socijalna ili kulturna ljudska prava i slobode.

Izuzetak u tom pogledu predstavlja samo aktivno i pasivno biračko pravo u

Ustavu FBiH i Ustavu RS.

Zbog pogrešnog tumaĉenja odredbe: The Court shall adopt its own rules of

court by a majority of all members. It shall hold public procedings and shall

issue reasons for its decisions which shall be published58

pred Ustavnim

sudom BiH provodi se postupak po Pravilima Ustavnog suda.59

Ova pravila

56

Po uzoru na: Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i

Hercegovine sa sudskom praksom, izdavaĉ NIP „Privredna štampa“ d.d. Sarajevo, 2001.

godina, str. 350–352. 57

Ĉlan III stav 3. pod taĉkom b) Ustava BiH. 58

Ĉlan VI stav 2. pod taĉkom b) Ustava BiH: „Sud će usvojiti svoja pravila većinom svih

ĉlanova. Drţat će javne procedure i objavit će razloge za svoje odluke, koje će se objaviti.“ 59

Pravila Ustavnog suda BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 22 od 23. aprila 2014. godine).

157

obuhvataju postupak pred Ustavnim sudom BiH, finansijsku i upravno-

administrativnu samostalnost, osnove organizacije i druga pitanja znaĉajna

za rad Ustavnog suda.60

Ovakva sudska zaštita treba se urediti zakonom.

Ispravnim tumaĉenjem navedene ustavne odredbe o Pravilima Ustavnog

suda BiH i odredbe da Parlamentarna skupština BiH usvaja zakone

neophodne da se provedu nadleţnosti skupštine po Ustavu BiH,61

po uzoru

na redovan sudski poredak, morat će se usvojiti zakon o postupku pred

Ustavnim sudom BiH. Pravila o unutrašnjoj organizaciji donosio bi sam

Ustavni sud BiH. Osnov za ovakvu reformu je i navedena pogrešno

protumaĉena ustavna odredba, budući da su javnost rada pravosuĊa i pravna

obaveza objavljivanja razloga za odluku uvijek sadrţaj zakona o sudskom

postupku.

Odredbe iz vaţećih Pravila Ustavnog suda BiH trebaju biti normirane u

poglavlju o ocjenjivanju ustavnosti i moraju se podijeliti na dva dijela. Jedan

dio bi i dalje sadrţavao odredbe o ocjenjivanju ustavnosti općih pravnih

akata, a drugi odredbe o ocjenjivanju ustavnosti upravnih akata i upravnih

radnji svih nivoa vlasti u BiH. Pritom se svakome od ovih poglavlja moţe

dati i odgovarajući podnaslov. Naravno, ove odredbe trebaju se i prilagoditi

tako što će se umjesto teksta nadleţnog suda staviti novi tekst: Ustavni sud.

U ovaj zakon moraju se unijeti odredbe iz poglavlja o Postupku zaštite

slobode i prava građana zagarantiranih ustavom iz Zakona o upravnim

sporovima BiH. To su sljedeće norme:

Pojedinac ĉija su ljudska62

prava ili osnovne slobode zagarantirane Ustavom

Bosne i Hercegovine povrijeĊene konaĉnim pojedinaĉnim aktom nadleţnog

organa uprave ima pravo tuţbom63

zahtijevati zaštitu tih prava ili sloboda

pred Malim vijećem u Ustavnom sudu BiH.64

Na postupak po zahtjevu shodno se primjenjuju odredbe za ispitivanja

ustavnosti općih akata institucija BiH.65

60

Ĉlan 1. Pravila Ustavnog suda BiH. 61

Ĉlan IV stav 4. Ustava BiH. 62

Ovu rijeĉ dodao je autor Enver Ajanović radi boljeg razumijevanja predloţene pravne

norme. 63


norme. 64

Po uzoru na ĉlan 67. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 19

od 25. jula 2002. godine). 65


od 25. jula 2002. godine).

158

Zaštita sloboda i prava pojedinaca zagarantiranih Ustavom osigurava se i u

sluĉaju ako su te slobode ili prava povrijeĊeni radnjom sluţbenog lica u

instituciji, odnosno odgovornog lica u javnoj agenciji ili javnoj korporaciji,

kojom se, protivno Ustavu BiH, neposredno spreĉava ili ograniĉava

odreĊenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava.66

O zahtjevu graĊana ĉije je ljudsko67

pravo, ili osnovna68

sloboda,

povrijeĊeno upravnom radnjom, odluĉuje Malo vijeće.

U zahtjevu za zaštitu zbog protivustavne radnje navodi se radnja, mjesto i

vrijeme kada je izvršena, institucija odnosno javna agencija ili korporacija

kod koje je ta radnja uĉinjena, podaci o sluţbenom licu odnosno

odgovornom licu koje je to uĉinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni

zapreka ili ograniĉenje za vršenje slobode ili prava koje se osporava

protivustavnom radnjom.69

Zahtjev za zaštitu moţe se podnijeti sve dok radnja traje. Ako lice prema

kojem je preduzeta protivustavna radnja nije u mogućnosti samo podnijeti

zahtjev za zaštitu zbog nezakonite radnje, zahtjev moţe podnijeti njegov

braĉni drug, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik.70

Postupak po zahtjevu za protivustavnu upravnu radnju hitan je i sudska

odluka mora se donijeti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od prijema

zahtjeva.71

Ustavni sud će bez odgaĊanja zahtjev dostaviti instituciji na odgovor,

odnosno javnoj agenciji, upravi, centru, direkciji, zavodu ili korporaciji

zavisno od toga ko je izvršio protivustavnu radnju. Odgovor na zahtjev

dostavlja se u roku koji odredi Sud. Kad Sud naĊe da je zahtjev osnovan,

donijet će presudu o zabrani daljeg vršenja protivustavne radnje. U

protivnom, odbit će zahtjev presudom.

66




norme. 68


norme. 69





Ĉlan 72. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 19 od 25. jula

2002. godine).

159

Sud će u ovoj presudi odrediti mjere koje treba preduzeti da bi se uspostavilo

stanje u skladu sa Ustavom BiH, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti

(zakonske) sankcije za sluĉaj neizvršenja presude. Presudu Suda izvršava

institucija odnosno javna agencija, uprava, centar, direkcija, zavod ili

korporacija ĉije je sluţbeno lice odnosno odgovorno lice uĉinilo

protivustavnu radnju.72

U postupak ispitivanja ustavnosti upravnog akta i upravne radnje pred

Ustavnim sudom BiH treba se unijeti odredba o dvostepenom odluĉivanju:

Protiv presude o poništenju protivustavnog upravnog akta ili o zabrani

vršenja protivustavne radnje može se izjaviti žalba Velikom vijeću u roku od

osam dana od datuma dostavljanja presude stranci.

Radi osiguranja izvršenja presude sud koji je donio presudu odmah će, prema

okolnostima konkretnog sluĉaja, preduzeti što je potrebno radi osiguranja

izvršenja presude, a o presudi moţe obavijestiti Vijeće ministara BiH, koje je

duţno preduzeti mjere potrebne za uspostavljanje stanja u skladu sa Ustavom

BiH prema presudi suda.73

Ako presuda ne bude izvršena u ostavljenom roku, sud će na zahtjev stranke

izvršiti presudu neposredno ili preko institucije. Izvršenje se, prema

okolnostima sluĉaja, provodi na trošak institucije, javne agencije ili

korporacije, odnosno na trošak sluţbenog ili drugog odgovornog lica koje je

izvršilo protivustavnu radnju. Radi izvršenja sud moţe podnijeti zahtjev

nadleţnoj instituciji odnosno pravnom licu za udaljenje s duţnosti sluţbenog

ili odgovornog lica, a po potrebi moţe protiv sluţbenog odnosno odgovornog

lica, ako ono u odreĊenom roku ne izvrši presudu, izreći novĉanu kaznu od

200,00 do 800,00 KM, kao i odrediti i druge pogodne mjere shodno

pravilima izvršnog sudskog postupka.74

Analogno ovoj reformi, postupak pred Ustavnim sudom FBiH mora se

urediti prijenosom odredaba iz Zakona o upravnim sporovima FBiH. Zbog

sloţenog ustavnog poretka BiH ova pravila su malo drugaĉija, jer na osnovu

Ustava BiH nema materijalnog pravnog osnova za dvostepeno odluĉivanje

izmeĊu institucija BiH i entiteta, te se presudom mogu pravno obavezivati

samo sva ĉetiri nivoa vlasti u FBiH.

72

Po uzoru na ĉlan 73. u vezi sa ĉlanom 69. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbeni

glasnik BiH“, br. 19 od 25. jula 2002. godine). 73

Ĉlan 74. u vezi sa ĉlanom 65. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbene novine

FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine). 74

Po uzoru na ĉlan 75. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 9

od 16. februara 2005. godine).

160

Pojedinac ĉija su prava ili osnovne slobode garantirani Ustavom Federacije i

instrumentima Aneksa tog ustava povrijeĊeni konaĉnim pojedinaĉnim aktom

nadleţnog organa ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda u

Ustavnom sudu.75

Podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava garantiranih Ustavom

Federacije kao i presuda o tom zahtjevu vrši se u skladu sa zajedniĉkim

pravilima postupka i ovim pravilima. O ovim zahtjevima sud odluĉuje

presudom.76

Zaštita sloboda i prava pojedinaca garantiranih Ustavom Federacije

osigurava se i u sluĉaju ako su te slobode i prava povrijeĊeni radnjom

sluţbenog lica u organu uprave odnosno odgovornog lica u privrednom ili

drugom društvu, ustanovi ili drugom pravnom licu, kojem se, suprotno

Ustavu FBiH, neposredno spreĉava ili ograniĉava odreĊenom pojedincu

takva sloboda ili pravo.

Zaštita sloboda i prava zajamĉenih Ustavom Federacije koje su povrijeĊene

ovom radnjom osigurava se u ovom postupku.77

Pojedinac ĉiji su pravo i sloboda povrijeĊeni radnjom podnosi zahtjev

Ustavnom sudu.

U zahtjevu za zaštitu zbog protivustavne radnje navodi se: radnja, mjesto i

vrijeme kada je uĉinjena, organ odnosno pravno lice kod kojeg je ta radnja

uĉinjena, podaci o sluţbenom licu odnosno odgovornom licu koje je to

uĉinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ograniĉenje

slobode ili prava koje se osporava protivustavnom radnjom.78

Zahtjev zbog protivustavne radnje moţe se podnijeti sve dok radnja traje.

Ako lice prema kojem je preduzeta protivustavna radnja nije u mogućnosti

da samo podnese zahtjev za zaštitu zbog protivustavne radnje, zahtjev moţe

podnijeti i supruţnik, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik.79

75

Ĉlan 60. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 9 od 16.

februara 2005. godine). 76

Po uzoru na ĉlan 61. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 9

od 16. februara 2005. godine) u vezi sa ĉlanom 29. stavovi 1. i 2. Zakona o postupku pred

Ustavnim sudom („Sluţbene novine FBiH“, br. 6 od 6. novembra 1995. godine). 77


od 16. februara 2005. godine). 78

Po uzoru na ĉlan 63. u vezi sa ĉlanom 62. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene

novine FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine). 79


od 16. februara 2005. godine).

161

Ombudsmen moţe pokrenuti postupak zbog povrede ljudskih prava

konaĉnim (neizvršnim ili izvršnim)80

upravnim aktom ili upravnom radnjom

sluţbenog lica.81

O zahtjevu za zaštitu zbog protivustavne radnje odluĉuje sudija pojedinac ili

vijeće trojice sudija u sloţenim predmetima.82

Sud postupa po zahtjevu hitno tako da se, ĉuvajući osnovna naĉela postupka,

sudska odluka ima donijeti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od

prijema zahtjeva.83

Sud će bez odlaganja zahtjev dostaviti na odgovor organu odnosno pravnom

licu, zavisno od toga ko je izvršio radnju. Odgovor na zahtjev dostavlja se u

roku koji odredi sud. Prema okolnostima sluĉaja sud moţe po zahtjevu

donijeti odluku odmah i bez prethodnog dostavljanja zahtjeva na odgovor,

ako podaci u zahtjevu pruţaju pouzdan osnov za to.84

Kad sud ustanovi da je zahtjev osnovan, donijet će presudu o zabrani

daljnjeg vršenja protivustavne radnje. U protivnom, odbit će zahtjev

presudom.

Sud će u ovoj presudi odrediti mjere koje treba preduzeti da bi se uspostavilo

stanje u skladu sa Ustavom FBiH, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti

(zakonske) sankcije za sluĉaj neizvršenja rješenja.

Presudu suda izvršava organ odnosno pravno lice ovog zakona ĉije je

sluţbeno lice odnosno odgovorno lice uĉinilo protivustavnu radnju.85

Protiv presude o zabrani vršenja protivustavne radnje ne moţe se izjaviti

pravni lijek.86

Ovakvu pravnu normu odreĊuje sastav Ustavnog suda FBiH.

80

U Godišnjaku Pravnog fakulteta u Sarajevu objavio sam ĉlanak „Reforma zakona o

upravnom postupku u institucijama BiH i FBiH“ i objasnio da se naĉelo konaĉnosti mora

izmijeniti i biti kao u SR Njemaĉkoj i da se mora uvesti naĉelo izvršnosti u Zakonu o

upravnom postupku BiH, FBiH i RS. 81

Ĉlan 65. u vezi sa ĉlanovima 60. i 63. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene

novine FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine). 82




februara 2005. godine). 84

Ĉlan 68. u vezi sa ĉlanom 62. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene novine

FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine). 85

Po uzoru na ĉlan 69. u vezi sa ĉlanom 62. stav 1. Zakona o upravnim sporovima FBiH

(„Sluţbene novine FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine). 86

Po uzoru na ĉlan 70. u vezi sa ĉlanom 69. stav 1. Zakona o upravnim sporovima FBiH

(„Sluţbene novine FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine).

162

Radi osiguranja izvršenja presude sud koji je donio presudu odmah prema

okolnostima konkretnog sluĉaja preduzet će što je potrebno radi osiguranja

izvršenja presude, a o presudi moţe obavijestiti i Vladu Federacije odnosno

vladu kantona, a u gradu i općini – gradsko odnosno općinsko vijeće, zavisno

ĉiji je organ u pitanju, koji su duţni preduzeti mjere potrebne za

uspostavljanje stanja u skladu sa Ustavom FBiH prema presudi suda.87

Ako presuda ne bude izvršena u ostavljenom roku, Ustavni sud će na zahtjev

stranke izvršiti presudu neposredno ili preko drugog suda ili organa.

Izvršenje se, prema okolnostima sluĉaja, provodi na trošak organa,

privrednog društva ili drugog pravnog lica, odnosno na trošak sluţbenog ili

odgovornog lica koje je izvršilo protivustavnu radnju.

Radi izvršenja presude nadleţni sud moţe podnijeti zahtjev nadleţnom

organu odnosno pravnom licu za udaljenje od duţnosti sluţbenog ili

odgovornog lica, a po potrebi protiv sluţbenog odnosno odgovornog lica,

ako ono u odreĊenom roku ne izvrši presudu, moţe izreći novĉanu kaznu u

iznosu od 200,00 KM do 800,00 KM, kao i odrediti i druge pogodne mjere

shodno pravilima izvršnog sudskog postupka.88

Zaključak

Normativna rješenja u SR Njemaĉkoj i R Francuskoj ne mogu se primijeniti

u BiH zbog dogovorenih rješenja u Općem okvirnom sporazumu za mir u

BiH. Tako će biti sve dok se u BiH ovaj meĊunarodni pravni akt ne stavi van

pravne snage.

Prijenosom zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda od protivustavnih

upravnih akata i radnji napustit će se ranija neadekvatna sudska zaštita

ljudskih prava i osnovnih sloboda graĊana iz vremena socijalizma i

istovremeno će se reformirati zakonodavstvo o upravnim sporovima i

postupku pred ustavnim sudovima u skladu sa aneksima IV i VI na Opći

okvirni sporazum za mir u BiH. Isto tako će se omogućiti normativni razvoj

upravnog spora u skladu sa evropskim tendencijama u ovoj grani sudstva.

Tako će se i svi sudovi nadleţni za upravne sporove moći više posvetiti

upravnim sporovima, pojavit će se nova ustavnosudska praksa, a u teoriji će

87




februara 2005. godine).

163

se pojaviti nova teorijska objašnjenja neposredno primjenjivih normi

ustavnog prava, ustavno-upravno sudskog spora, upravnog akta i upravne

radnje prema novim zakonima o postupku pred Ustavnim sudom BiH i

Ustavnim sudom FBiH. Na osnovu odredbe o dvostepenom odluĉivanju pred

Ustavnim sudom BiH u teoriji ustavnog prava trebali bi se poĉeti razlikovati

pojmovi ustavne tuţbe i ţalbe. Takav razvoj u praksi i teoriji doprinijet će

razvoju demokratske tradicije i vladavine prava u upravnim institucijama na

svim nivoima vlasti u BiH.

164

165

Dr. sc. Meldijana Arnaut-Haseljić, naučni saradnik / Research Associate

Institut za istraţivanje zločina protiv čovječnosti i

meĎunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu /

University of Sarajevo Institute for the Investigation of

Crimes against Humanity and International Law

UDK 726.84 (497.6 Sarajevo) „1992/1995“

Stručni članak

MASOVNE GROBNICE NA PODRUČJU SARAJEVA

1992–1995.

MASS GRAVES IN SARAJEVO AREA 1992 - 1995

Sažetak

Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992–1995. izvršeni su

različiti oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, među kojima se

posebno ističu masovna ubistva civila, nakon kojih je uslijedila pojava masovnih

grobnica kao posebnog oblika zločina poslije zločina. Masovne grobnice, teškoće i

problemi njihovog otkrivanja ukazuju na sistematičnost u planiranju, organiziranju,

izvršenju zločina kao i njegovom prikrivanju, destrukciji materijalnih dokaza i

negiranju. Sve ovo urađeno je kako bi, pored prikrivanja zločina, bile sakrivene žrtve

i onemogućena ili otežana njihova identifikacija kao i identifikacija i utvrđivanje

izvršitelja i naredbodavaca počinjenih zločina.

Ključne riječi: žrtve, masovne grobnice, zločin protiv čovječnosti i međunarodnog

prava, Sarajevo

Summary

During the 1992-1995Aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina

various forms of crimes against humanity and international law were been

committed, among which the mass killings of civilians are particularly high,

followed by the appearance of mass graves as a special form of post crime cover-

up. Mass graves, difficulties and problems of their discovery, point to systematic

planning, organization, execution of crimes, as well as its concealment, destruction

of material evidence and denial. All this was done in order to conceal the crimes,

and to prevent their identification, as well as identifying the perpetrators and order

givers.

Key words: victims, mass graves, crime against humanity and international law,

Sarajevo

166

Uvod

Objektivna stvarnost današnjice su posljedice proizašle iz agresije izvršene na

Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992–1995. koje i dva desetljeća po njenom

okonĉanju još uvijek traju. Izvršeni zloĉini protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog

prava nad civilnim stanovništvom Sarajeva u ovom periodu rezultirali su,

izmeĊu ostalog, pojavom masovnih grobnica kao specifiĉnog oblika zločina

poslije zločina. Kriviĉni zakon Bosne i Hercegovine definira da je „masovna

grobnica (je) neoznaĉeno mjesto u kojem se nalaze dva ili više tijela ili ostaci

ljudskih tijela ili mjesto na koje su takva tijela ili ostaci ljudskih tijela naknadno

premješteni, a nastala je izvršenjem kriviĉnih djela propisanih ĉlanovima od

171. do 180. ovog zakona.”1 Masovne grobnice, teškoće i problemi njihovog

otkrivanja ukazuju na sistematiĉnost u planiranju, organiziranju, izvršenju

zloĉina kao i njegovom prikrivanju, destrukciji materijalnih dokaza i negiranju.

Sve ovo uraĊeno je kako bi, pored prikrivanja zloĉina, bile sakrivene ţrtve i

onemogućena ili oteţana njihova identifikacija. Artefakti pronaĊeni u

neposrednoj blizini grobnica kao i u samim grobnicama (ligature, povezi za

ruke, noge i oĉi) ukazuju na oblike zloĉina i naĉine egzekucija izvršenih nad

neduţnim civilima. Nastanak i pronalazak masovnih grobnica pokazatelj su i

dokaz namjere izvršilaca zloĉina, segment planiranog i organiziranog sistema

zloĉina koji je za cilj imao realizaciju programirane ideologije.

Masovne grobnice javljaju se kao prateća pojava masovnih ubistava. Poĉinioci

masovnih ubistava nastoje se osloboditi tijela ţrtava njihovim skrivenim

ukopom, najĉešće to radeći ilegalno i tajno sa ciljem prikrivanja materijalnih

dokaza o izvršenom zloĉinu, kako bi se na taj naĉin pokušala izbjeći kriviĉna

odgovornost. Ovdje treba imati u vidu da je rijeĉ o neetiĉkom ukopu – ukopu bez

vjerskog ili nekog drugog oblika ceremonijala, pri ĉemu su tijela najĉešće

neselektivno baĉena i zatrpana.

Pojam masovne grobnice

Masovne grobnice su arheološka obiljeţja koja imaju humanitarni i arheološki

znaĉaj. Njihovi nastanci i kasnije izmjene od prirodnih ali i ljudskih faktora

odraţavaju sloţenost pojave i impliciraju razliĉite tipove masovnih grobnica.

Broj i zajedniĉke, opće karakteristike oteţano je utvrditi zbog same prirode

njihovog nastanka.

1 Kriviĉni zakon Bosne i Hercegovine, 1. mart 2003, ĉlan 1 (38).

167

Istraţivanje masovnih grobnica vrši se sa ciljem prikupljanja i dokumentiranja

materijalnih dokaza u svrhu utvrĊivanja odgovornosti poĉinitelja i/ili identificiranja

mrtvih kako bi mogli biti predati porodicama za dostojno sahranjivanje.

Forenziĉke ekshumacije osiguravaju dokaze na osnovu kojih je moguće utvrditi

odgovornost i dovoĊenje poĉinioca pred lice pravde. Proces istraţivanja i

dokumentacije, takoĊer, doprinosi i stvaranju historijskih zapisa. Promatrano sa

humanitarne perspektive, porodice konaĉno mogu znati sudbinu svojih najmilijih i

mogu osigurati njihovim posmrtnim ostacima dostojan ukop.

Kako je Elizabeth Neuffer istakla u eseju Projekti ratnog zločina, postojanje

masovnih grobnica moţe, samo po sebi, predstavljati kršenje meĊunarodnog

humanitarnog prava. Naime, u Trećoj i Ĉetvrtoj ţenevskoj konvenciji i Dodatnom

protokolu I insistira se na poštivanju odreĊenih standarda koji se odnose na

zbrinjavanje mrtvih neprijatelja. Tijela mrtvih ratnih zarobljenika ili boraca moraju

biti pokopana u oznaĉenim grobovima, na poznatim i obiljeţenim lokalitetima, a

odgovarajuće organizacije, kao što je to MeĊunarodni komitet Crvenog kriţa,

moraju biti obaviještene o njihovoj smrti radi evidentiranja i dokumentiranja.2

Otkrivanje masovnih grobnica veţe se za izjave svjedoka koji su oĉevici

masovnog ubijanja ili su uspjeli preţivjeti ta smaknuća, odnosno ukoliko su

uĉestvovali u likvidaciji ili ukopu ubijenih.3 Otvaranje i otkopavanje masovnih

grobnica mora se vršiti veoma oprezno. Korištenje neprikladnih metoda moţe

dovesti do uništenja dokaza o izvršenom zloĉinu kao i ograniĉiti mogućnost

rekonstrukcije dogaĊaja na mjestu zloĉina. Potrebno je vršiti pedantno

dokumentiranje i evidentiranje mjesta ekshumacije. Mapiranje, kontekst okoliša,

skeletne ostatke i povezane dokaze objedinjeni mogu ispriĉati konkretnu priĉu o

uvjetima nastanka masovne grobnice, konkretizirati vrijeme dogaĊaja kao i naĉin

izvršenja, ali i dati pobliţe podatke o samim izvršiocima zloĉina, njihovoj

brojnosti, pripadnosti i postupcima koji su izvršeni. Tome umnogome doprinose

botaniĉki i entomološki dokazi koji mogu zauzeti znaĉajno mjesto kao dokazni

materijali u sudskim postupcima, ali i omogućiti istraţiteljima da mjesecima pa i

godinama kasnije vrše analizu ukoliko to bude neophodno.4

2 Horvitz, Leslie Alan – Christopher Catherwood (2011) Encyclopedia of war crimes and

genocide, Facts On File, New York. 3 Stover, Eric – Rachel Shigekane (2002) „The missing in the aftermath: When do the needs of

victims’ families and international war crimes tribunals clash?“, International Review of the

Red Cross, str. 860–861. 4 Schultz, John J. – Tosha L. Dupras, „The Contribution of Forensic Archaeology to Homicide

Investigations“, u: Homicide Studies, str. 399–413. (http://hsx.sagepub.com).

168

Pojava masovnih grobnica je najĉešće povezana sa izvršenjem zloĉina genocida,

jer podrazumijeva svrsishodan metod odlaganja velikog broja ljudskih

posmrtnih ostataka. U masovnoj grobnici tijela mogu formirati gusti kontinualni

(neposredni) skup poznat kao masa (mnoštvo) tijela (body mass). U okviru te

mase tijela ţrtve su u kontaktu jedna s drugom, ĉesto nabacane, izobliĉene,

isprepletene. Neke grobnice mogu sadrţati više od jedne odvojene mase tijela.

Ĉesto moţe biti izdvojenih posmrtnih ostataka (satellite remains), koji nisu

dio glavnine mase tijela. Višestruke mase tijela u istoj grobnici pokazuju da

su ubacivane u grobnicu u razliĉito vrijeme.5

Ovakva pojava se javlja i u sluĉajevima kada su tijela premještana iz jedne

grobnice u drugu, što je rezultiralo nastankom sekundarnih i tercijarnih masovnih

grobnica. Ovaj postupak je umnogome usloţnio postupak ekshumacije i

identifikacije tijela, što i jeste krajnji ĉin poĉinitelja: da se zloĉin prikrije ili,

eventualno, da se onemogući njegovo dokazivanje.

OdreĊenje samoga pojma masovne grobnice uzrokovano je razliĉitim

nauĉnim disciplinama i svrhama upotrebe te razliĉitim nauĉno-teorijskim

orijentacijama i metodološkim pristupima korištenim u promišljanjima

pojedinih istraţivaĉa i teoretiĉara. MeĊutim, uoĉljivo je da se sva ova

promišljanja utemeljuju na zajedniĉkim karakteristikama:

„- zajedniĉki uzrok, razlog, namjera i naĉin ubistva ţrtava genocida;

- broj tijela (ţrtava);

- naĉin ukopa ţrtava i meĊusobni fiziĉki kontakti tijela (ţrtava);

- odnos prema pijetetu ţrtava;

- pravni i socijalni osnov likvidacije ţrtava;

- status ubijenih ţrtava za vrijeme oruţanog sukoba prema odredbama

meĊunarodnog humanitarnog prava;

- naĉin nastanka masovne grobnice i dr.”6

5 Ĉekić, Smail – Meldijana Arnaut-Haseljić – Bećir Macić (2010) Masovne grobnice u

Bosni i Hercegovini: Sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica, Institut za istraţivanje

zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, str.

54.; Haglund, William D. (2002) „Recent Mass Graves, an Introduction“, u: Method, Theory,

and Archaeological Perspectives, CRC Press, Boca Raton, str. 247. 6 Ĉekić, Smail – Meldijana Arnaut-Haseljić – Bećir Macić (2010) Masovne grobnice u

Bosni i Hercegovini: Sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica, Institut za istraţivanje

zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, str.

57.

169

Klasifikacija masovnih grobnica

Dosadašnji rezultati istraţivanja i ekshumacije masovnih grobnica pokazuju

postojanje nekoliko njihovih tipova. Oni mogu biti odreĊeni brojem individua

pronaĊenih na odreĊenom lokalitetu ili moţe biti rijeĉ o primarnom,

sekundarnom ili tercijarnom ukopu posmrtnih ostataka.

Lokacije izabrane da budu mjesta masovnih grobnica su razliĉite. U nekim

sluĉajevima korištene su već postojeće, prirodne jame ili jarci, kao i septiĉke jame,

bunari, vijadukti i sl. U nekim sluĉajevima vršen je iskop sasvim novih jama koje

su posluţile za masovne grobnice odnosno mjesta ukopa.7 U svom izvještaju koji

se odnosi na bivšu Jugoslaviju, naĉinjenom Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija

(1994),8 Komisija eksperata je zakljuĉila na temelju dostupnih informacija da

postoje ĉetiri osnovne vrste masovnih grobnica na podruĉju bivše Jugoslavije. Prvi

tip je grobno mjesto gdje su bila tijela ţrtava masovnih ubistava, ali metoda i naĉin

ukopa su bili u skladu sa ustaljenim postupcima i procedurama. Primjer ovog tipa

grobnica je kada je grupa civila strijeljana, a ostali civili izvrše njihov ukop u

javnom groblju i sa odgovarajućim vjerskim obredima. Drugi tip podrazumijeva

grobnicu u kojoj su pozicionirana tijela civilnih ţrtava ili vojnika koji su poginuli u

borbi, te stoga nije rijeĉ o protupravnim ubistvima, ali su metode i naĉini ukopa

nepropisni. Treći tip podrazumijeva grobna mjesta gdje su pronaĊena tijela ţrtava

masovnog ubistva i gdje je sam naĉin ukopa nepropisan. Ĉetvrti tip su masovne

grobnice gdje su i okolnosti smrti i naĉin ukopa nepropisni. U ovom sluĉaju je

najĉešće rijeĉ o bacanju tijela u rijeke, zajedniĉkom spaljivanju u nekim objektima

i tome sliĉno.

Prema arheološkim karakteristikama, klasifikaciju moţemo izvršiti na

sljedeći naĉin:

I 1. stalne masovne grobnice

2. privremene masovne grobnice

II 1. grobne jame (namjenski iskopane ili prirodne jame, kanali,

špilje, vododerine i sl.) koje karakteriziraju ljudska tijela

neselektivno zatrpana slojem zemlje, vegetacije, smeća i sl.

7 Witness of Truth: Report of the Sierra Leone Truth and Reconciliation Commission, Bishop J.

C. Humper (urednik), VolUME 1, Freetown 2004, Appendix 4 - Part two, Report on Mass

Graves and Other Sites, paragraf 92. 8 Bassiouni, Cherif M., Final Report of the United Nations Commission of Experts

established pursuant to Security Council Resolution 780 (1992), S/1994/674/Add.2 (Vol.

V), 28. decembar 1994, Annex X: Mass graves.

170

2. površinske grobnice (mogu biti istovremeno stratišta, mjesta

pogubljenja, ali mogu biti i mjesta na koja su dovoţena tijela već

ubijenih ljudi i na odreĊeni naĉin „deponirana“ na toj lokaciji

III 1. primarne

2. sekundarne

3. više puta premiještane grobnice

IV opljaĉkane ukopavane grobnice (tzv. sluĉajevi zaplijene/kraĊe

posmrtnih ostataka, u kojima se eventualno mogu pronaći

artefakti ili dijelovi sitnih kostiju)

Ekshumacija masovnih grobnica i identifikacija

posmrtnih ostataka ţrtava

Istraţivanje masovnih grobnica iz aspekta humanitarnog prava teţi ka ispunjenu tri

glavne svrhe: humanitarne, pravne i historijske. Humanitarni aspekt podrazumijeva

pravo ţrtve na dostojno sahranjivanje, kao i pravo porodice da pronaĊe smiraj

pronalaskom posmrtnih ostataka dostojnom sahranom i spoznajom sudbine ţrtve.

Identifikacija posmrtnih ostataka, njihovo pridruţivanje imenu osobe predstavlja

preduvjet za dostojanstvenu sahranu.9 Iako ţenevske konvencije i njihovi dopunski

protokoli pruţaju pravnu zaštitu osobama koje direktno ne uĉestvuju u

neprijateljstvima (ranjenicima, bolesnicima, zatoĉenicima, malodobnicima,

civilima), te iako su ove odredbe obavezujuće za sve njihove potpisnice, ali i za

one koji to nisu, brojni su primjeri kršenja odredaba ovih meĊunarodnih ugovora.

Kršenje meĊunarodnog humanitarnog prava posljedica je nespremnosti za

poštivanje ovih pravila, nedostatak sankcija za njihovu prinudnu provedbu, kao i

nedostatak svijesti i moralnosti meĊu politiĉkim liderima, direktnim uĉesnicima u

oruţanim sukobima i promatraĉima koji su imali moć da djeluju, ali to nisu ĉinili.

Naime, ugovorno pravo pokriva mnoge aspekte voĊenja rata, pri ĉemu se pruţa

zaštita odreĊenim skupinama koje ne uĉestvuju u borbenim djelovanjima ili se

9 Kako bi se etiĉka duţnost sahranjivanja obavila, vrlo je vaţno potpuno i pravilno provesti

postupak identifikacije posmrtnih ostataka. Ukoliko ova identifikacija nije izvršena,

odgovarajući obred sahrane je nemoguće odrţati. Bez odrţavanja svetog obreda,

osujećen je etiĉki duh porodice: ona ţudi da izvrši svoju duţnost prema mrtvima, ali je

ne moţe izvršiti ako prvo nije izvršena identifikacija posmrtnih ostataka. Zato jedna od

radikalnih karakteristika ratnih zloĉina u Bosni jesu i nastojanja poĉinitelja zloĉina i

njihovih pomagaĉa i sauĉesnika da „potpuno onemoguće pristup posmrtnim ostacima.

Ovi napori trajno produţavaju radikalno zlo genocida” (Keith Doubt, Sociologija nakon

Bosne, Buybook, Sarajevo, 2003, str. 35–36).

171

nalaze van borbenih djelovanja, ali i ograniĉavaju sredstva i metode ratovanja.

Dopunski protokol I, izmeĊu ostalog, podrazumijeva obavezu da se poštuju

garancije za civile, kao i specifiĉne zaštite dodijeljene djeci i ţenama, ali propisuje i

obavezu da se razjasni sudbina nestalih osoba.10

Pravo porodica da znaju sudbinu

svojih nestalih roĊaka regulirano je ĉlanom 26. Ĉetvrte ţenevske konvencije.

TakoĊer, „MeĊunarodna konferencija Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, 1986,

1995. i 1999. godine, usvojila je rezolucije u kojima se naglašava pravo porodica

da dobiju informacije o sudbini svojih roĊaka. Završna deklaracija usvojena na

MeĊunarodnoj konferenciji o zaštiti ţrtava rata 1993. godine, insistira da se

porodicama nestalih osoba ne smiju uskratiti informacije o sudbini njihovih

roĊaka. Ove ĉetiri rezolucije su usvojene uz podršku drţava koje nisu ĉlanice I

Dopunskog protokola, a formulisane su opštim terminima, odnosno nisu posebno

ograniĉene na meĊunarodne oruţane sukobe.”11

MeĊutim, pojavi masovnih grobnica prethodila su masovna ubistva

zarobljenih i zatoĉenih civila. Nad ţrtvama su prije likvidacije, do nastanka

masovnih grobnica, izvršeni brojni oblici zloĉina, kao što su vansudsko

zarobljavanje i zatoĉenje, deportacije, prisilna protjerivanja, silovanja,

ranjavanja, fiziĉka sakaćenja, izgladnjivanja, upotreba zabranjenih metoda i

naĉina borbe, te prisilno nestajanje i prikrivanje masovnih i pojedinaĉnih

grobnica, a zatim i negiranje izvršenja zloĉina i prikrivanje i spreĉavanje

otkrivanja pojedinaĉnih i masovnih grobnica. Zbog svega navedenog još

uvijek, dvije decenije nakon izvršene agresije, 620 osoba koje su u ovakvim

okolnostima prisilno nestale sa podruĉja glavnog grada drţave nije

pronaĊeno.

Masovne grobnice Sarajeva

Imajući u vidu oteţane uvjete lociranja grobnica koji su posljedica politike i

prakse prikrivanja zloĉina, na podruĉju deset općina grada Sarajeva locirano je i

ekshumirano 840 grobnica: 773 pojedinaĉne grobnice i 69 masovnih grobnica

koje sadrţavaju dva i više tijela. Iz ovih grobnica ekshumirane su i identificirane

893 osobe ili 59,022% od ukupnog broja evidentiranih prisilno nestalih na

podruĉju deset općina grada Sarajeva koji iznosi 1513 osoba.

10

Dopunski protokol I uz Ţenevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti ţrtava

meĊunarodnih oruţanih sukoba, Odjeljak III, Nestala i umrla lica, ĉlan 33. Nestale

osobe. 11

Henckaerts, Jean-Marie – Louise Doswald-Beck (2005) Običajno međunarodno

humanitarno pravo, tom I, Pravila, MeĊunarodni komitet Crvenog kriţa, Cambridge

University Press, Cambridge, str. 432–433.

172

Na lokalitetu 69 masovnih grobnica pronaĊeno je i ekshumirano 607 ţrtava.

Identitet je utvrĊen za 517 osoba ĉija tijela su pronaĊena u masovnim

grobnicama.

Općina Centar

Na podruĉju općine Centar ekshumirane su ĉetiri masovne grobnice iz kojih

su identificirane 42 osobe. Najveći broj je Srba – 31 (73,81%), zatim

Bošnjaka – 10 (23,81%) i jedan Hrvat (2,38%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Bošnjaci 10 23,81%

Hrvati 1 2,38%

Srbi 31 73,81%

UKUPNO 42 100%

MeĊu ekshumiranim licima pronaĊene i identificirane su ĉetiri ţene (9,52%),

kao i tri osobe starije starosne dobi (iznad 65 godina), što predstavlja 7,14%

ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.

BošnjaciHrvati

Srbi

Broj identificiranih osoba

10

1

31

0

5

10

15

20

25

30

35



173

Općina Hadžići

Na podruĉju općine Hadţići ekshumirano je devet masovnih grobnica iz

kojih je identificirana 41 osoba. Svi ekshumirani su Bošnjaci (100%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Bošnjaci 41 100%

Hrvati 0 0%

Srbi 0 0%

UKUPNO 41 100%

MeĊu ekshumiranim licima svi su muškarci, a samo je jedna osoba starije

starosne dobi (iznad 65 godina), što predstavlja 2,44% ukupnog broja

pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.

BošnjaciHrvati

Srbi

41

00

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45



174

Općina Ilidža

Na podruĉju općine Ilidţa ekshumirano je pet masovnih grobnica iz kojih je

identificirano 85 osoba. Najveći broj je Bošnjaka – 71 (83,53%), Hrvata – 11

(12,94%), dva Albanca (2,35%) i jedan Srbin (1,18%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Bošnjaci 71 83,53%

Hrvati 11 12,94%

Srbi 1 1,18%

Albanci 2 2,35%

UKUPNO 85 100%

MeĊu ekshumiranim licima pronaĊene i identificirane su tri ţene (3,53%),

kao i dvije osobe starije starosne dobi (iznad 65 godina), što predstavlja

2,35% ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.

71

11

1 2

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Bošnjaci Hrvati Srbi Albanac



175

Općina Ilijaš

Na podruĉju općine Ilijaš ekshumirano je osam masovnih grobnica iz kojih

je identificirano 126 osoba. Najveći broj je Bošnjaka – 101 (80,16%), dok je

Srba 25 (19,84%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Bošnjaci 101 80,16%

Srbi 25 19,84%

UKUPNO 126 100%

MeĊu ekshumiranim licima pronaĊeno je i identificirano 15 ţena (11,90%),

jedno dijete (0,79%), kao i šest osoba starije starosne dobi (iznad 65 godina),

što predstavlja 4,76% ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove

općine.

Bošnjaci

Srbi

Broj identificiranih

osoba

101

25

0

20

40

60

80

100

120



176

Općina Novi Grad

Na podruĉju općine Novi Grad ekshumirane su ĉetiri masovne grobnice iz

kojih je identificirano 19 osoba. Sve identificirane osobe su Bošnjaci

(100%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba


UKUPNO 19 100%

MeĊu ekshumiranim licima pronaĊeno je i identificirano jedno dijete

(5,26%).


Bošnjaci

19

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20


Bošnjaci

177

Općina Novo Sarajevo

Na podruĉju općine Novo Sarajevo ekshumirano je 18 masovnih grobnica iz

kojih je identificirana 91 osoba. Najveći broj je Bošnjaka – 69 (75,82%), a

zatim Hrvata – 20 (21,98%). MeĊu identificiranima nalazi se po jedna osoba

srpske i albanske nacionalnosti (1,10%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Bošnjaci 69 75,82%

Hrvati 20 21,98%

Srbi 1 1,10%

Albanci 1 1,10%

UKUPNO 91 100%

MeĊu ekshumiranim licima pronaĊeno je i identificirano 17 ţena (18,68%).

Osoba starije starosne dobi (iznad 65 godina) je identificirano 10, što

predstavlja 10,99% ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.

178

10

2

4

1

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Srbi Ukrajinac Jugosloven Bošnjak

Broj ekshumiranih osoba


Općina Stari Grad

Na podruĉju općine Stari Grad ekshumirane su tri masovne grobnice iz kojih

je identificirano 18 osoba. Najveći broj je Srba – 10 (55,56%), Ukrajinaca – dva

(11,11%) i ĉetiri Jugoslavena (22,22%). MeĊu identificiranima nalazi se jedna

osoba bošnjaĉke nacionalnosti i jedna neopredijeljena osoba (5,56%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Srbi 10 55,556%

Ukrajinac 2 11,111%

Jugoslaveni 4 22,222%

Bošnjaci 1 5,556%

Nepoznato 1 5,556%

UKUPNO 18 100%

MeĊu ekshumiranim licima pronaĊeno je i identificirano šest ţena (33,33%).

Identificirana je jedna osoba starije starosne dobi (iznad 65 godina), što

predstavlja 5,56% ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.

179

Općina Pale

Na podruĉju općine Pale ekshumirane su tri masovne grobnice iz kojih je

identificirano osam osoba. Sve identificirane osobe su bošnjaĉke

nacionalnosti. Dvije su osobe ţenskog spola (25%), a jedna osoba je

malodobna (12,5%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Bošnjak 8 100%

UKUPNO 8 100%

Općina Trnovo

Na podruĉju općine Trnovo ekshumirano je pet masovnih grobnica iz kojih

je identificirano 25 osoba i to Bošnjaka 13 (52%) i Srba 12 (48%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Bošnjaci 13 52,00%

Srbi 12 48,00%

UKUPNO 25 100%

8

0

1

2

3

4

5

6

7

8


Broj identifikovanih osoba

Bošnjak

180

MeĊu identificiranima nalazi se osam ţena (32%), dvije osobe starije starosne

dobi (iznad 65 godina) (8%) i šestero malodobnih osoba (24%) ukupnog broja

identificiranih osoba.

Općina Vogošća

Na podruĉju općine Vogošća ekshumirano je 10 masovnih grobnica iz kojih su

identificirane 62 osobe. Najveći broj je Bošnjaka – 56 (90,32%), dok je

identificiranih Srba šest (9,68%).

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba

Bošnjaci 56 90,32%

Srbi 6 9,68%

UKUPNO 62 100%

13

12

11,4

11,6

11,8

12

12,2

12,4

12,6

12,8

13

Bošnjaci Srbi



181

MeĊu identificiranim osobama nalazi se 18 ţena (29,03%), 11 osoba (17,74%)

starije starosne dobi (iznad 65 godina) i ĉetvero malodobnih osoba, što predstavlja

6,45% ukupnog broja identificiranih osoba.

Zaključci

Najveća masovna grobnica pronaĊena je na podruĉju sarajevske općine

Ilidţa na gradskom groblju „Vlakovo”, iz koje je ekshumirano 75 ţrtava. Rijeĉ je

o civilima bošnjaĉke i hrvatske nacionalnosti.

MeĊu najvećim su i masovna grobnica u mjestu Vukasovići, zaseok Ravne,

na podruĉju Ilijaša iz koje je ekshumirano 45 bošnjaĉkih ţrtava, Banjer Kosa

31 ţrtva i Lješevo sa 20 ţrtava.

Na podruĉju općine Novo Sarajevo pronaĊen je najveći broj masovnih

grobnica. Dosad je otkriveno 18 grobnica, u kojima su pronaĊena tijela 104

ubijene ţrtve bošnjaĉke i hrvatske nacionalnosti, od kojih je identificirano 99

osoba.

Na podruĉju općine Vogošća iz masovne grobnice na lokalitetu Tihovići

ekshumirano je 15 ţrtava, na lokalitetu Mezarja 31 ţrtva i šest na lokalitetu

Ljubina. Iz masovne grobnice Ljubina ekshumiran je imam Hasib Ramić i

kompletna njegova obitelj, supruga Šefika i ĉetvero djece: Muhamed koji je

imao 13 godina, Meliha devet, Ahmed ĉetiri godine i Amina, beba od mjesec

dana, koja je i najmlaĊa ţrtva pronaĊena na podruĉju Sarajeva. Imam Ramić

i njegova obitelj ubijeni su 1993. na podruĉju Vogošće.

BošnjaciSrbi


56

60

10

20

30

40

50

60



182

Na podruĉju Trebevića, na lokalitetu Petrovaĉka krivina, pronaĊena je

masovna grobnica sa 28 ţrtava. Rijeĉ je o civilima bošnjaĉke i hrvatske

nacionalnosti ubijenim na podruĉju Grbavice. TakoĊer, na podruĉju

Grbavice iz masovne grobnice koja je pronaĊena u garaţi stambene zgrade u

ulici Derviša Numića ekshumirani su posmrtni ostaci pet ţrtava. Na

pravoslavnom groblju Miljevići u Lukavici pronaĊene su ĉetiri masovne

grobnice iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci 36 ţrtava. Rijeĉ je o

civilima bošnjaĉke i hrvatske nacionalnosti.

Na groblju Vranješ u Lukavici sa osam lokaliteta iz masovnih grobnica

ekshumirano je 28 ţrtava. Rijeĉ je o ţrtvama bošnjaĉke i hrvatske

nacionalnosti.

Na podruĉju Ilijaša pronaĊene su dvije masovne grobnice i to na

pravoslavnom groblju „Vela” – 20 tijela i pet tijela u selu Krtine na podruĉju

Ilijaša.

Iz masovne grobnice na lokalitetu Krupac, općina Ilidţa, 2004. ekshumirani

su posmrtni ostaci 12 ţrtava. Rijeĉ je o civilima bošnjaĉke nacionalnosti,

stanovnicima Hadţića.

Na lokalitetu ĐurĊevaĉa, na podruĉju planine Igman, općina Hadţići, 2010.

pronaĊena je masovna grobnica u kojoj su se nalazili posmrtni ostaci 14

ţrtava, Na lokalitetu Miševići 2012. iz zajedniĉke grobnice ekshumirani su

posmrtni ostaci dviju ţrtava. U krugu bivše kasarne vojske RS-a u

Kasetićima 2013. godine iz masovne grobnice ekshumirano je šest ţrtava.

Kada je rijeĉ o ţrtvama srpske nacionalnosti, najveća masovna grobnica

pronaĊena je na groblju „Lav“ iz koje su ekshumirana i identificirana

dvadeset i dva tijela.

Nacionalnost

Broj

identificiranih

osoba

Procent

identificiranih

osoba


Hrvati 32 6,19%

Srbi 86 16,634%

Albanci 3 0,58%

Jugoslaveni 4 0,774%

Ukrajinci 2 0,387%

Nepoznato 1 0,193%

UKUPNO 517 100%

183

Iz tabelarnih i grafiĉkih pokazatelja uoĉavamo da je meĊu tijelima

pronaĊenim u masovnim grobnicama, ekshumiranim i identificiranim,

najveći broj Bošnjaka – 389, što predstavlja 75,24% ukupnog broja

identificiranih. Identificiranih pripadnika srpske nacionalnosti je 86 ili

16,63%, dok je Hrvata 32 ili 6,19%. Identificirano je i ĉetvero Jugoslavena,

troje Albanaca, dva Ukrajinca i jedna osoba ĉiju nacionalnu pripadnost

nismo mogli utvrditi.

Od ukupnog broja ekshumiranih tijela identificirane su 74 osobe ţenskog

spola, što predstavlja 14,31% ukupnog broja identificiranih osoba. Osoba

starije starosne dobi (iznad 65 godina) koje se smatraju radno, vojno i

reproduktivno nesposobnim je 36 (6,96%), dok je djece, odnosno

malodobnih osoba identificirano 13 (2,52%). Na osnovu ovih pokazatelja

zakljuĉujemo da su politike i prakse u vršenju zloĉina za vrijeme agresije na

Republiku Bosnu i Hercegovinu bile usmjerene ka uništavanju ciljne grupe

kao takve, što je podrazumijevalo i ubijanja osoba koje spadaju u skupinu

posebno zaštićenih kategorija, kao što su djeca, starci i ţene.

Prema evidencijama MeĊunarodnog komiteta Crvenog kriţa, Crvenog kriţa

Kantona Sarajevo, Instituta za nestale osobe/lica Bosne i Hercegovine,

Federalne komisije za traţenje nestalih osoba, Operativnog tima Republike

Srpske i udruţenja graĊana koja se bave pitanjima prisilno nestalih osoba, na

podruĉju Sarajeva (deset općina: Centar, Hadţići, Ilidţa, Ilijaš, Novi Grad,

Novo Sarajevo, Pale, Stari Grad, Trnovo, Vogošća) ukupno je evidentirano

1513 osoba kao prisilno nestale. Neke osobe koje su se nalazile u ovim

evidencijama pronaĊene su u pojedinaĉnim grobnicama koje nisu bile

adekvatno obiljeţene imenom i prezimenom, te su tijela koja su se nalazila u

njima bila uvedena pod oznakom NN, ali je izvršena ekshumacija ovih tijela,

te utvrĊen identitet osoba.

184

Tabela: Prikaz masovnih grobnica, broja ekshumiranih i identificiranih

po općinama ekshumacije

Općina Masovna

grobnica

Broj

ekshumiranih

Broj

identificiranih

Centar 4 63 42

Hadžići 9 43 41

Ilidža 5 95 85

Ilijaš 8 136 126

Novi Grad 4 23 19

Novo Sarajevo 18 104 91

Pale 3 8 8

Stari Grad 3 38 18

Trnovo 5 32 25

Vogošća 10 65 62

UKUPNO 69 607 517

Cen

tar

Had

ţić

i

Ilid

ţa

Ilij

aš

No

vi

Gra

d

No

vo

Sara

jev

o

Pale

Sta

ri G

rad

Trn

ov

o

Vo

go

šća

Masovna grobnica

Broj identificiranih0

20

40

60

80

100

120

140

Prikaz masovnih grobnica, broja ekshumiranih i broja identifikovanih po

općinama ekshumacije

Masovna grobnica

Broj ekshumiranih

Broj identificiranih

185

Jedna od najvećih masovnih grobnica je i ona koja je u sebi krila tijela

ubijenih stanovnika Kasindolske ulice. Locirana je i otkrivena na Romaniji,

Crni vrh, Sokolac. U njoj su pronaĊeni posmrtni ostaci 38 osoba, njih 37 iz

Kasindolske ulice i jedna osoba koja je bila stanovnik sarajevskog naselja

Dobrinja, takoĊer zatoĉena u logoru Kula. NajmlaĊa ţrtva bio je 18-godišnji

Emir Hajdarević, koji je odveden i ubijen zajedno sa svojim ocem. Bošnjaci

iz Kasindolske ulice zarobljeni su 14. maja 1992. Najprije su odvedeni na

Kulu gdje su drţani zatoĉeni do 21. maja 1992. godine, a potom izvedeni i

strijeljani na 150 metara odaljenosti od mjesta masovne grobnice gdje su

ţrtve bile pobacane jedna preko druge. Ukopani su nekoliko dana nakon

strijeljanja. Petnaest godina poslije posmrtni ostaci za kojima se tragalo

pronaĊeni su u masovnoj grobnici na podruĉju Romanije.

I ova grobnica pokazatelj je sistematskog izvršenja oruţanih napada na

civilna naselja Sarajeva, nakon kojih je slijedilo masovno zarobljavanje,

odvoĊenje u logore, vansudsko zatoĉavanje i masovna ubistva zatoĉenih

civila na dislociranim prostorima, udaljenim od mjesta zarobljavanja. Nakon

15 godina njenog skrivanja 23. maja 2007. godine konaĉno je otkrivena. S

obzirom da je ova grobnica locirana van podruĉja općina koje su predmet

našeg istraţivanja, iako je sadrţavala tijela ubijenih stanovnika ovih općina

(Ilidţa i Novi Grad), nismo je uzimali u obzir u statistiĉko-analitiĉkim

obradama. Pridodamo li i ovu masovnu grobnicu, moţemo govoriti o

ukupnom broju od 70 masovnih grobnica iz kojih je 555 identificiranih

osoba, od ĉega Bošnjaka 427 ili 76,937% od ukupnog broja identificiranih

osoba pronaĊenih u masovnim grobnicama.

Najveći broj masovnih grobnica otkriven je na podruĉjima općina Novo

Sarajevo, Ilijaš i Vogošća, koje su velikim dijelom svojeg administrativnog

podruĉja bile pod okupacijom od samog poĉetka agresorskih djelovanja pa

sve do reintegracije ovih podruĉja u grad Sarajevo po okonĉanju agresije.

Ujedno, na podruĉju ovih općina pronaĊene su najveće masovne grobnice, sa

najvećim brojem ţrtava. Broj prisilno nestalih osoba je najveći na istom

ovom podruĉju, kao i broj osoba koje još uvijek nisu pronaĊene i za ĉijim

posmrtnim ostacima se još uvijek traga.

Postojanje masovnih grobnica i njihovo dugogodišnje skrivanje oĉigledan je

pokazatelj genocidne politike i prakse provoĊene na cijelom podruĉju Bosne

i Hercegovine, ukljuĉujući i njen glavni grad, kao i pokušaj skrivanja zloĉina

kako bi procesuiranje onih koji su njegovi izvršioci i sauĉesnici bilo

onemogućeno ili oteţano. Nakon više od dvije decenije kada su zloĉini

poĉinjeni, skoro polovina od ukupnog broja prisilno nestalih osoba nije

pronaĊena, a poĉinioci njihovih ubistava nisu procesuirani.

186

Stoga je neophodno instrumentarij zaštite humanitarnog prava uĉiniti

efikasnijim i praktiĉno provedivim. Pritom je potrebno utvrditi i visinu kazne

za ova djela koja treba biti na razini odgovarajućoj za primjenjivanje na

najozbiljnije oblike zloĉina, pri ĉemu istovremeno treba otkloniti mogućnosti

amnestiranja ovih vrsta kriviĉnih djela.

Literatura

1. AIIZ inv. br. 2-4510, „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 22 od 26. novembra

1993, Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj:

02-130/92 od 12. maja 1992.

2. Bassiouni, Cherif M., Final Report of the United Nations Commission of Experts

established pursuant to Security Council Resolution 780 (1992),

S/1994/674/Add.2 (Vol. V), 28. decembar 1994, Annex X: Mass graves.

3. Ĉekić, Smail – Meldijana Arnaut-Haseljić – Bećir Macić (2010) Masovne

grobnice u Bosni i Hercegovini: Sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica,

Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava

Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.

4. Ĉekić, Smail – Dţevad Termiz (2007) Definicije osnovnih pojmova teorijskog

određenja istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Institut

za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u

Sarajevu, Sarajevo.

5. Dopunski protokol I uz ţenevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti

ţrtava meĊunarodnih oruţanih sukoba.

6. Haglund, William D. (2002) „Recent Mass Graves, an Introduction“, u: Method,

Theory, and Archaeological Perspectives, CRC Press, Boca Raton.

7. Horvitz, Leslie Alan – C. Catherwood (2011) Encyclopedia of war crimes and

genocide, Facts On File, New York.

8. Henckaerts, Jean-Marie – Louise Doswald-Beck (2005) Običajno međunarodno

humanitarno pravo, tom I, Pravila, MeĊunarodni komitet Crvenog kriţa,

Cambridge University Press, Cambridge.

9. Schultz, John J. – Tosha L. Dupras, „The Contribution of Forensic Archaeology to

Homicide Investigations“, u: Homicide Studies, str. 399–413.

(http://hsx.sagepub.com).

10. Doubt, Keith (2003) Sociologija nakon Bosne, Buybook, Sarajevo.

11. Krivični zakon Bosne i Hercegovine, „Sluţbeni list Bosne i Hercegovine”, 37/03.

12. Stover, Eric – Rachel Shigekane (2002) „The missing in the aftermath: When do the

needs of victims’ families and international war crimes tribunals clash?“,

International Review of the Red Cross.

13. Witness of Truth: Report of the Sierra Leone Truth and Reconciliation Commission,

Bishop J. C. Humper (urednik), VolUME 1, Freetown 2004., Appendix 4 - Part

two, Report on Mass Graves and Other Sites, paragraf 92.

187

Dr. sc. Muamer Hodţić

Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo /

Sarajevo Canton Ministry of Economy

UDK 316.334.3 (497.6)

Stručni članak

NASTANAK I RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA U

POSTDEJTONSKOJ BOSNI I HERCEGOVINI:

empirijsko istraţivanje1

ESTABLISHMENT AND DEVELOPMENT OF CIVIL SOCIETY IN

POST-DAYTON BOSNIA AND HERZEGOVINA -

Empirical research2

Sažetak

U radu su prezentirani rezultati empirijskog istraživanja koje obuhvata mišljenja i

stavove građana, članova organizacija civilnog društva kao i predstavnika

općinskih, gradskih, kantonalnih/županijskih, entitetskih, državnih i vlasti Brčko

Distrikta BiH o organizacijama civilnog društva i civilnom društvu općenito u

postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.

Uzorak istraživanja je 670 ispitanika na način da obuhvati tri ciljne skupine

ispitanika: građane, izabrane predstavnike vlasti na svim nivoima u BiH i

predstavnike organizacija civilnog društva. Istraživanje je provedeno u dvije faze u

periodu od septembra 2014. do maja 2016. godine.

Nakon prezentacije metodologije istraživanja, analize i prezentacije rezultata

empirijskog istraživanja, a na osnovu predmeta i cilja istraživanja, u radu je dat

zaključak o nastanku i razvoju civilnog društva u postdejtonskoj BiH, kao i 10

preporuka za daljnji razvoj civilnog društva u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: građani, civilno društvo, pluralizam, nevladin sektor, vlast,

transparentnost, opće dobro, integracije

1 Ovo istraţivanje je obavljeno u okviru mog doktorskog rada o temi Nastanak i razvoj

civilnog društva u postdeytonskoj Bosni i Hercegovini odbranjenog 17. 3. 2017. godine na

Nastavniĉkom fakultetu Univerziteta „Dţemal Bijedić“ u Mostaru. 2 This research is published in the framework of my Doctoral paper entitled „Establishment

and development of civil society in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina“ defended on

March 17, 2017 at the Teaching Faculty of the University „Dţemal Bijedić“ in Mostar

188

Summary The paper presents the results of empirical research that includes the opinions and

attitudes of citizens, members of civil society organizations, as well as

representatives of the municipal, city, cantonal, entity, state and government of

District Brčko of B&H, civil society organizations and civil society in general in

post-Dayton Bosnia and Herzegovina.

The research sample is 670 respondents, who cover three target groups: citizens,

elected representatives of authorities on all levels in B & H and representatives of

civil society. The research was conducted in two phases in the period from

September 2014 until May 2016.

After the presentation of research methodology, analysis and presentation of results

of empirical research, based on the subject and goal of the research, this paper

gives a conclusion about the establishment and development of civil society in post-

Dayton B & H, as well as 10 recommendations for further development of civil

society in Bosnia and Herzegovina.

Keywords: citizens, civil society, pluralism, NGO sector, government, transparency,

public benefit, integrations

Uvod

Civilno (graĊansko, otvoreno) društvo danas je jedna od najĉešće korištenih

sintagmi u nauĉnom i javnom diskursu. Kod niza autora civilno društvo se

izjednaĉava sa graĊanskim društvom, otvorenim društvom ili tzv. trećim

sektorom. Etimološki gledano, gotovo da ne postoji razlika izmeĊu

„graĊanskog društva“ i „civilnog društva“, tako da je opredjeljenje da se u

nastavku rada koristi pojam civilno društvo. Sam pojam civilno društvo

potjeĉe od izraza societas civilis, latinskog prijevoda grĉke sintagme

koinonia politike. On izvorno (u skladu sa Aristotelovom definicijom) znaĉi

„udruţivanje“, „općinu“, „zajednicu“ graĊana kao politiĉku zajednicu, tj.

najviši (i ujedno „prirodni“) oblik zdruţivanja slobodnih graĊana radi

zajedniĉkog odluĉivanja o poslovima. GraĊansko društvo je izjednaĉeno sa

politiĉkom zajednicom, ali je pojmovno suprotstavljeno domaćinstvu

odnosno porodiĉnoj zajednici kojom vlada poglavar porodice.3

3 Leksikon temeljnih pojmova politike: Abeceda demokratije, FOD BiH, Sarajevo, 1994, str.

109.

189

***

Ideja civilnog društva u Bosni i Hercegovini postaje aktuelna uvoĊenjem

višepartijskog sistema i razvojem politiĉkog pluralizma 1990. godine.4

Aktuelizacijom pluralnog društva biljeţi se sve veći interes za prouĉavanje

civilnog društva i uloge organizacija civilnog društva u izgradnji i jaĉanju

demokratskih kapaciteta bosanskohercegovaĉkog društva. No, i pored toga,

moţe se primijetiti da je ova tema kod nas nedovoljno nauĉno istraţena i da

ne postoji sveobuhvatnija nauĉna elaboracija o ovoj temi. Postoje samo

djelimiĉna, fragmentarna istraţivanja koja se bave pitanjima civilnog

društva. Naprimjer, Esad Zgodić, baveći se fenomenom civilnog društva u

Bosni i Hercegovini, došao je do zakljuĉka da „proces unutrašnje

konsolidacije i samoprofilisanja dijelova nevladinog sektora i njegovog

odnosa prema politiĉkim partijama i javnoj vlasti smatra jednim od kljuĉnih

pretpostavki izgradnje civilnog društva i civilne kulture uopće u Bosni i

Hercegovini.“5

Metodologija istraţivanja

Cilj ovog istraţivanja je bio ispitati i analizirati znaĉaj i ulogu koju

organizacije civilnog društva imaju u savremenim procesima

demokratizacije u bosanskohercegovaĉkom društvu.

Istraţivanje daje uvid u stanje razvijenosti savremenog

bosanskohercegovaĉkog civilnog društva kao i mogućnosti organiziranog i

institucionaliziranog naĉina djelovanja razliĉitih aktera u sferi civilnog

sektora, te pravce daljnjeg razvoja.

Istraţivanje je realizirano istraţivaĉkom tehnikom ankete, a podaci su

obraĊeni pomoću statistiĉke, komparativne i deskriptivne metode. U

istraţivanju je korišten izvorni upitnik koji je posebno kreiran za potrebe

ovog istraţivanja. Upitnik sadrţava ukupno 27 zatvorenih pitanja sa

ponuĊenim odgovorima, gdje su ispitanici davali po jedan unaprijed

ponuĊeni odgovor na svako postavljeno pitanje. Pitanja su formulirana na

naĉin da u što većoj mjeri odgovaraju postavljenom predmetu istraţivanja.

Za odreĊeni broj pitanja je korištena Likertova skala odgovora sa pet i šest

4 UvoĊenje višepartijskog sistema i razvoj politiĉkog pluralizma u BiH nastao je sa izvjesnim

historijskim zakašnjenjem u odnosu na Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku (navedeno

prema: Mirko Pejanović, Politički pluralizam i parlamentarna demokratija u BiH,

http://institut-nr.si, pregledano 21. 5. 2016). 5 Zgodić, Esad (2005) Politike poricanja: O metapolitici i bosanskoj alterpolitici, Sarajevo,

str. 252.

http://institut-nr.si/

190

stupnjeva, gdje su ispitanici davali po jedan odgovor. Pored pitanja koja se

odnose na sam predmet istraţivanja, upitnik sadrţi i demografska pitanja

koja se odnose na osnovna obiljeţja ispitanika, kao što su: spol, dob, stepen

obrazovanja i radni status.

Uzorak istraţivanja je 670 ispitanika. Uzorak je formiran na naĉin da

obuhvati tri ciljne skupine ispitanika. Prva skupina su graĊani koji ţive na

podruĉju BiH i ukupno je ispitano 550 ispitanika. Druga skupina su aktivni

ĉlanovi organizacija civilnog društva i istraţivanjem je obuhvaćeno 60

organizacija civilnog društva, gdje je iz svake organizacije ispitan po jedan

aktivan ĉlan te organizacije, tako da je ukupno ispitano 60 ispitanika. Treća

skupina su predstavnici institucija razliĉitih nivoa vlasti na cjelokupnom

podruĉju BiH. Anketni upitnik ispunilo je ukupno 60 ispitanika, a

istraţivanjem su obuhvaćeni ispitanici koji obavljaju odreĊene funkcije na

svim nivoima vlasti u BiH: općinskim, gradskim, kantonalnim/ţupanijskim,

entitetskim, drţavnim i Brĉko Distrikta.

Postupak prikupljanja podataka je obuhvatao dvije faze. U svrhu procjene

dostupnosti informacija prva faza je bila preliminarnog karaktera i trajala je

od septembra 2014. do jula 2015. U toku ove faze obavljen je razgovor sa

odreĊenim brojem graĊana, predstavnika organizacija civilnog društva i

izabranim predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti na općinskom,

kantonalnom, entitetskom, drţavnom i nivou Brĉko Distrikta BiH. Svrha

ovih razgovora, meĊu kojima je jedan broj voĊen u formi intervjua, bila je

što bolje upoznavanje sa općim stavovima i mišljenjem koje dijele ispitanici

o razliĉitim pitanjima koja se odnose na civilno društvo. Ovo preliminarno

istraţivanje je pomoglo da se na što precizniji i razumljiviji naĉin formuliraju

pitanja, kao i da se na osnovu najfrekventnijih odgovora uradi zatvoreni tip

ankete, koji se koristio u drugoj fazi empirijskog istraţivanja. Pored toga,

ova faza je iskorištena da se putem liĉnih kontakata obezbijede adekvatni

izvori podataka, posebno oni koje se odnose na razliĉite nivoe vlasti u BiH.

Druga faza istraţivanja je obuhvatala prikupljanje podataka i trajala je od 28.

8. 2015. do 1. 5. 2016. godine.

Analiza i prezentacija empirijskog istraţivanja

U sljedećoj tabeli dat je komparativni prikaz rezultata istraţivanja koji se

odnose na nivo upoznatosti graĊana, ĉlanova organizacija i predstavnika

vlasti sa pojmom i znaĉenjem civilnog društva.

191

U kojoj mjeri ste

upoznati sa

pojmom i

značenjem civilnog

društva?

GraĎani Članovi

organizacija

civilnog društva Predstavnici vlasti

f % f % f %

Jako malo 76 13,82 2 3,33 1 1,67

Malo 246 44,73 5 8,33 6 10,00

Puno 180 32,73 32 53,33 39 65,00

Jako puno 39 7,09 21 35,00 13 21,67

Ne znam 9 1,64 0 0 1 1,67

Ukupno 550 100 60 100 60 100

Tabela 1. Nivo upoznatosti građana, članova organizacija i predstavnika vlasti sa

pojmom i značenjem civilnog društva.

Na osnovu navedenih rezultata istraţivanja moţemo konstatirati da veliki dio

ispitanih graĊana nije upoznat sa samim pojmom civilnog društva odnosno

njegovim znaĉenjem. Ovi rezultati su dosta neoĉekivani, posebno ako se

uzmu u obzir demografske karakteristike ispitanika u odnosu na starosnu dob

i obrazovanje. Naime, većina ispitanika je starosne dobi do 45 godina (75%)

i ima srednje i fakultetsko obrazovanje (85%). U tom smislu, ovi rezultati se

mogu interpretirati kao posljedica nedovoljne informiranosti graĊana ĉiji se

uzrok moţe traţiti, prije svega, u obrazovnom sistemu, a posebno bi se

trebala istaći i odgovornost akademske zajednice koja oĉigledno nije, ili je u

nedovoljnoj mjeri, uvela u univerzitetski prostor ĉak ni osnovna znanja o

znaĉenju civilnog društva. Pored toga, ovdje bi se trebali posebno istaći

mediji, kao jedan od kljuĉnih faktora u oblikovanju javnog mnijenja, koji u

javnom diskursu nedovoljno paţnje posvećuju znaĉaju civilnog društva u

samim procesima demokratizacije društva i tako daju nejasnu sliku o samom

znaĉenju sintagme „civilno društvo“. S druge strane, kao što je oĉekivano,

rezultati pokazuju da su ĉlanovi organizacija i predstavnici vlasti upoznati sa

pojmom i znaĉenjem civilnog društva.

192

Prikaz rezultata istraţivanja koji se odnose na percepciju graĊana, ĉlanova

organizacija i predstavnika vlasti o razlogu postojanja civilnog društva u BiH

dat je u tabeli 2.

Šta je po Vašem

mišljenju razlog

postojanja (la raison de

l'existence)

civilnog društva

u BiH?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Opći interes

zajednice i

djelovanje u

prostoru izmeĊu

drţave i porodice

297 54,00 51 85,00 34 56,67

Liĉni interesi

nekolicine

pojedinaca 92 16,73 1 1,67 9 15,00

Djelovanje kao

produţena ruka

politiĉkih partija

i interesnih

grupacija

114 20,73 6 10,00 14 23,33

Ne znam 47 8,55 2 3,33 3 5,00

Ukupno 550 100 60 100 60 100

Tabela 2. Percepcija građana, članova organizacija i predstavnika vlasti o razlogu

postojanja civilnog društva u BiH.

Za razliku od prethodnog pitanja koje se odnosilo na upoznatost sa pojmom i

znaĉenjem civilnog društva, prema rezultatima provedenog istraţivanja moţe

se reći da veći broj graĊana prepoznaje osnovni razlog postojanja civilnog

društva koji je iskazan u stavu da djeluje u svrhu općeg interesa zajednice i

prostoru izmeĊu porodice i drţave. No, i pored toga, priliĉan broj ispitanika

posmatra civilno društvo u negativnom kontekstu smatrajući da je

prvenstveni razlog postojanja u tome da se djeluje kao produţena ruka

politiĉkih partija i interesnih grupacija, kao i da civilno društvo postoji da bi

se prvenstveno ostvarili liĉni interesi nekolicine pojedinaca. Ovakva

percepcija graĊana ide u prilog kritikama civilnog društva u BiH koje nalaze

193

da veliki broj organizacija civilnog društva djeluje na klijentelistiĉki naĉin

tako što prvenstveno vode interes o tome da dobiju sredstva kako bi sebi

obezbijedili ugodnu materijalnu egzistenciju. Zanimljivo je da predstavnici

vlasti gotovo u jednakoj mjeri kao i graĊani ocjenjuju osnovni razlog

postojana civilnog društva, dok najveći broj ĉlanova organizacija civilnog

društva (85%), oĉekivano, smatra da je osnovni razlog opći interes zajednice

i djelovanje u prostoru izmeĊu drţave i porodice.

U tabeli 3. je dat komparativan prikaz rezultata istraţivanja za graĊane,

ĉlanove organizacija civilnog društva i predstavnike vlasti o stepenu

razvijenosti civilnog društva u BiH.

Smatrate li da

je civilno

društvo u BiH

razvijeno?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Jako malo 151 27,45 11 18,33 6 10,00

Malo 345 62,73 43 71,67 37 61,67

Puno 23 4,18 5 8,33 15 25,00

Jako puno 4 0,73 1 1,67 0 0

Ne znam 27 4,91 0 0 2 3,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100

Tabela 3. Mišljenje građana, članova organizacija i predstavnika vlasti o stepenu

razvijenosti civilnog društva u BiH

Prema percepciji ispitanika na cjelokupnom uzorku, bosanskohercegovaĉko

civilno društvo nije razvijeno i ovdje je priliĉno izraţena saglasnost kod sve

tri ciljne skupine, gdje odreĊena razlika postoji u odnosu na predstavnike

vlasti koji u nešto malo većem procentu (25%) smatraju da je civilno bh.

društvo razvijeno, no i dalje većina smatra da je nerazvijeno. U tom smislu,

mogu se kao razlozi, koji su svakako mnogobrojni, izdvojiti, prije svega,

nedovoljna efikasnost politiĉkih institucija u provedbi reformi koje bi trebale

omogućiti veću transparentnost i odgovornost rada vlasti, ĉime bi doprinijeli

i većem osnaţivanju organizacija civilnog društva u smislu njihova utjecaja

na donošenje kljuĉnih odluka, a koje su u interesu većine graĊana. Pored

toga, ne manje vaţno je i pitanje u kojoj mjeri meĊunarodne organizacije,

194

prvenstveno one koje djeluju u domeni civilnog društva, doprinose većoj

ukljuĉenosti graĊana povećavajući tako njihovu sposobnost da uĉestvuju u

demokratskim procedurama i institucijama.

Smatrate li da se

organizacije

civilnog društva u

BiH prvenstveno

osnivaju radi:

GraĎani Članovi organizacija

civilnog društva Predstavnici

vlasti

f % f % f %

Općeg interesa

zajednice 173 31,45 37 61,67 30 50,00

Liĉnog interesa

nekoliko pojedinaca

u vidu zaposlenja i

graĊenja liĉne

karijere

194 35,27 15 25,00 17 28,33

Djelovanja kao

produţene ruke

politiĉke stranke 157 28,55 8 13,33 11 18,33

Ne znam 26 4,73 0 0 2 3,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100

Tabela 4. Mišljenje građana, članova civilnog društva i predstavnika vlasti o

prvenstvenom razlogu osnivanja organizacija civilnog društva u BiH

Prema rezultatima, graĊani u najvećoj mjeri imaju negativnu sliku o

razlozima zbog kojih se osnivaju organizacije koje djeluju u ovoj oblasti.

Razlog za ovakvu negativnu sliku moţe se tumaĉiti u smislu da u

bosanskohercegovaĉkom društvu nije dovoljno razvijena graĊanska svijest,

te da veliki broj graĊana ne prepoznaje znaĉaj civilnog društva kao prostora

u kojem bi dobrovoljno i slobodno mogli aktivno uĉestvovati u razliĉitim

vrstama inicijativa koje su usmjerene ka zaštiti njihovih interesa ili, drugim

rijeĉima, neprepoznavanja inovativnih potencijala koje sadrţi civilno društvo

i koji su od općeg interesa za zajednicu, npr. u politikama zapošljavanja,

ukljuĉujući obrazovanje i osposobljavanje. Pored toga, razlozi se mogu

traţiti i u samim organizacijama civilnog društva, odnosno u jednom dijelu

profesionalaca koji daju sliku svojevrsne odvojenosti od društva budući da

koriste tehniĉko znanje u osmišljavanju projekata sa prvenstvenim fokusom

na meĊunarodne donatore, nevladine organizacije i agencije koje im

opskrbljuju sredstva.

195

Šta smatrate da

je najveći

nedostatak

organizacija

civilnog društva

u BiH?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Mali broj ĉlanova 80 14,5 6 10,00 7 11,67

Netransparentan

rad 144 26,18 12 20,00 17 28,33

Slaba umreţenost 99 18,00 12 20,00 16 26,67

Finansijska

ovisnost od

javnih budţeta 192 34,91 25 41,67 17 28,33

Ne znam 35 6,36 5 8,33 3 5,00

Ukupno 550 100 60 100 60 100


najvećem nedostatku organizacija civilnog društva u BiH

Na osnovu dobijenih rezultata moţe se reći da stavovi graĊana odgovaraju

općoj negativnoj slici koju dijele o organizacijama civilnog društva u smislu

da prepoznaju kao najveći nedostatak njihovu finansijsku ovisnost i

netransparentan rad. Nesumnjivo da najveću krivicu za ovakvu percepciju

graĊana snosi sama vlast u BiH koja ne stvara institucionalne uvjete za

vidljiviji rad organizacija civilnog društva i što politiĉke institucije ne

udovoljavaju zahtjevima graĊana za ostvarenje njihovih prava i općeg dobra.

MeĊutim, i same organizacije ne djeluju na naĉin koji bi bio transparentan i

rijetko omogućuju graĊanima da prepoznaju njihov doprinos u ostvarenju

odreĊenih ciljeva koji su u interesu općeg dobra, bilo da su u pitanju uvidi u

izvore finansiranja ili na šta se troše dobijena finansijska sredstva. Pored

toga, netransparentnost u radu moţe voditi ka tome da se odreĊene inicijative

koriste za ostvarenje neposrednih ekonomskih interesa i zloupotrebe, bez

intencije unapreĊenja općih demokratskih procesa. U tom smislu, zanimljivo

je da u distribuciji odgovora i za ĉlanove organizacija civilnog društva visok

procent ima finansijska ovisnost i netransparentnost kada su u pitanju

dobijanje i svrhe korištenja dobijenih sredstava.

196

Šta smatrate

najvećom

prednosti

organizacija

civilnog društva u

BiH?

GraĎani Članovi

organizacija

civilnog društva

Predstavnici

vlasti

f % f % f %

Nekorumpiranost 65 11,82 6 10,00 6 10,00

Jednostavna

unutrašnja

procedura

donošenja odluka

96 17,45 5 8,33 22 36,67

Struĉnost

zaposlenika i

volontera u

pripremi, pisanju i

realizaciji projekata

iz EU fondova

104 18,91 22 36,67 12 20,00

Veliki broj

volontera i ĉlanova 149 27,09 22 36,67 6 10,00

Ne znam 136 24,73 5 8,33 14 23,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100


najvećoj prednosti organizacija civilnog društva u BiH

U distribuciji odgovora koji se odnose na percepciju graĊana o najvećoj

prednosti organizacija civilnog društva posebno je indikativno da veći

procent graĊana (24,73%) uopće ne prepoznaje neku posebnu prednost, što

upućuje da nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa djelovanjem organizacija

civilnog društva. Moţemo reći da je ovaj podatak u skladu s općom

negativnom slikom o organizacijama civilnog društva koja je iskazana u

prethodnim pitanjima koja su se odnosila na razloge osnivanja i najvećim

nedostacima organizacija koje djeluju u oblasti civilnog društva. Zanimljivo

je da i ispitani predstavnici vlasti gotovo u jednakom procentu (23,33%)

nemaju mišljenje o odreĊenoj prednosti koju bi izdvojili za organizacije

civilnog društva. S druge strane, ispitanici koji djeluju u okviru organizacija

civilnog društva prepoznaju odreĊene prednosti smatrajući da podjednaku

vaţnost ima sama struĉnost ĉlanova i mogućnost angaţiranja većeg broja

volontera i ĉlanova. Interesantan podatak je da u najmanjoj mjeri smatraju

kao prednost jednostavnu unutrašnju proceduru donošenja odluka, što nas

upućuje na konstataciju da unutrašnja struktura organizacija ne odgovara

197

karakteru djelovanja, budući da se ovakav stav moţe interpretirati da je

nedovoljno zastupljena horizontalna raspodjela odgovornosti u procesu

donošenja odluka, te da postoji veći stepen birokratizacije u smislu da su

postavljeni stroţiji zahtjevi za poštivanje formalnih procedura nauštrb

praktiĉnim potrebama i efikasnijem naĉinu djelovanja.

Kako vidite

perspektivu

bosanskohercegovač

kog civilnog društva

u budućnosti?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Razvija se u pravom

smjeru i ispunit će

svoju društvenu ulogu 66 12,00 18 30,00 10 16,67

Ostat će sve isto

(status Quo) 332 60,36 27 45,00 29 48,33

Ne razvija se u

pravom smjeru i neće

ispuniti svoju

društvenu ulogu i

potpuno je nepotrebno

98 17,82 11 18,33 12 20,00

Ne znam 54 9,82 4 6,67 9 15,00

Ukupno 550 100 60 100 60 100

Tabela 7. Percepcija građana, članova civilnog društva i predstavnika vlasti o

perspektivi bosanskohercegovačkog civilnog društva u budućnosti

Podatak da su ispitanici za sve tri ciljne skupine u najvećem procentu

mišljenja da u budućnosti neće doći do promjena u oblasti civilnog društva,

odnosno da će sve ostati isto, u velikoj mjeri je zabrinjavajući, posebno ako

uzmemo u obzir prethodno iskazane stavove ispitanika da je u BiH civilno

društvo nerazvijeno. Ovakvu pesimistiĉku percepciju u odnosu na budući

razvoj ovog sektora moţemo interpretirati na razliĉite naĉine, naroĉito

imajući u vidu širi kontekst u kojem se odvijaju tranzicijski procesi, odnosno

meĊusobnu povezanost politiĉkih, ekonomskih i kulturoloških procesa koji

su u odreĊenoj mjeri determinirani povijesno naslijeĊenim vrijednosnim

sistemom koji je bio dominantan u prethodnom autoritarnom reţimu. Naime,

savremeni procesi demokratizacije nuţno zahtijevaju veći stepen

angaţiranosti graĊana jedne zajednice, što se u velikoj mjeri razlikuje od

uloge koju su graĊani imali u prethodnom sistemu, odnosno od

198

paternalistiĉkog karaktera drţavnog ureĊenja. U tom smislu, moţemo reći da

su još uvijek prisutna naslijeĊena oĉekivanja da promjene u društvu

prvenstveno zavise od politiĉke elite koja je na vlasti i da drţava treba riješiti

gotovo sve probleme. Nesumnjivo je da od politiĉkih institucija u velikoj

mjeri i zavisi mogućnost razvoja civilnog društva, no ako uzmemo u obzir

ĉinjenicu da u BiH postoji zadovoljavajući pravni okvir za djelovanje

organizacija civilnog društva, ĉini nam se da je osnovni razlog iskazanog

pesimizma što graĊani u dovoljnoj mjeri ne uviĊaju potencijale civilnog

društva. Pored toga, posebno zabrinjava podatak da ispitanici u distribuciji

odgovora u znaĉajnoj mjeri dijele mišljenje da se civilno društvo ne razvija u

pravom smjeru i da neće ispuniti svoju društvenu ulogu, te da je potpuno

nepotrebno.

Da li je po Vašem

mišljenju civilno

društvo ključno za

integraciju BiH u

Evropsku uniju i

NATO savez?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Nimalo 86 15,64 11 18,33 11 18,33

Malo 228 41,45 14 23,33 31 51,67

Puno 109 19,82 15 25,00 11 18,33

Jako puno 68 12,36 14 23,33 5 8,33

Ne znam 59 10,73 6 10,00 2 3,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100


civilnom društvu u odnosu na integraciju BiH u Evropsku uniju i NATO savez

GraĊani i predstavnici vlasti, prema rezultatima istraţivanja, u najvećoj mjeri

smatraju da civilno društvo ne predstavlja kljuĉni faktor, odnosno da nema

kljuĉnu ulogu u integraciji BiH u Evropsku uniju i NATO savez, što je u

skladu s prethodno iznesenim stavovima koji se odnose na prepoznavanje

znaĉaja i uloge civilnog društva u općim procesima demokratizacije. Ovdje

bismo posebno, kao zabrinjavajući podatak, izdvojili da ĉak 70% ispitanih

predstavnika vlasti ne prepoznaje znaĉaj civilnog društva za procese

integracije u Evropsku uniju. Nešto drugaĉijeg stanovišta su ĉlanovi

organizacija civilnog društva koji u većini (58,33%) smatraju da je civilno

društvo znaĉajno i da je njegova uloga kljuĉna za integraciju bh. društva u

199

Evropsku uniju, što je i oĉekivano. MeĊutim, i kod ove ciljne skupine

ispitanika moţemo primijetiti, na osnovu distribucije odgovora, da priliĉan

broj smatra kako civilno društvo nije kljuĉno za ove procese, posebno ako

uzmemo u obzir i podatak da 10% ispitanika nema odreĊeni stav o ovom

pitanju.

Smatrate li da su

organizacije civilnog

društva u BiH u

postdejtonskom

periodu doprinijele

većoj demokratizaciji

društva, većem

poštivanju ljudskih

prava i vladavini

zakona?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Jako malo 150 27,27 1 1,67 13 21,67

Malo 327 59,45 35 58,33 33 55,00

Puno 39 7,09 12 20,00 10 16,67

Jako puno 4 0,73 8 13,33 2 3,33

Ne znam 30 5,45 4 6,67 2 3,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100


doprinosu organizacija civilnog društva u BiH u postdejtonskom periodu u

demokratizaciji društva, većem poštivanju ljudskih prava i vladavini zakona

Moţe se reći da dobijeni rezultati sugeriraju na direktnu kritiku ideje

civilnog društva budući da se dovodi u pitanje njegova kljuĉna funkcija koja

se ogleda u utjecaju na povećanje kapaciteta demokratskih procesa, te većem

poštivanju ljudskih prava i vladavini zakona. Isto tako, ovi rezultati mogu se

interpretirati u kontekstu neefikasnosti politiĉkih institucija u BiH da

praktiĉno provode zakone kojim se štite ljudska prava, s jedne strane, i da

uvaţavaju aktere civilnog društva koji svojim djelovanjem nastoje utjecati na

javnu politiku, te tako stvaraju jednu klimu u kojoj dominira opće

nepovjerenje graĊana u institucionalni politiĉki sistem, s druge strane, a kao

posljedica toga nastaje sumnja u mogućnost većeg utjecaja organizacija

civilnog društva, odnosno ulogu organizacija civilnog društva u pripremi,

200

saĉinjavanju, primjeni te praćenju vladine politike. Kao posebno

zabrinjavajuću ĉinjenicu moţe se uzeti da ispitani predstavnici organizacija

civilnog društva u većini dijele stav o malom doprinosu u demokratizaciji

društva.

Smatrate li da su


društva u BiH u

postdejtonskom

periodu dale

doprinos u

prikupljanju

humanitarne

pomoći, brizi o

starim i iznemoglim

osobama i izgradnji

porušenih domova

graĎana BiH?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Jako malo 100 18,18 0 0,00 6 10,00

Malo 313 56,91 19 31,67 31 51,67

Puno 95 17,27 24 40,00 19 31,67

Jako puno 11 2,00 16 26,67 2 3,33

Ne znam 31 5,64 1 1,67 2 3,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100

Tabela 10. Mišljenje građana, članova civilnog društva i predstavnika vlasti

ispitanika o doprinosu organizacija civilnog društva u BiH u postdejtonskom

periodu u prikupljanju humanitarne pomoći, brizi o starim i iznemoglim osobama i

izgradnji porušenih domova građana BiH

Gotovo jednako kao i za prethodno pitanje, ispitani graĊani i predstavnici

vlasti smatraju da je neznatan doprinos organizacija civilnog društva u

izgradnji općeg dobra, kao što je prikupljanje humanitarne pomoći, briga o

starim i iznemoglim osobama, kao i izgradnji porušenih domova. Za razliku

od toga, ispitani predstavnici organizacija civilnog društva u većini (66,67%)

stoje na stanovištu da je veći doprinos organizacija civilnog društva u

segmentu socijalne politike i socijalne inkluzije, mada još uvijek priliĉan

broj ispitanika iz ove ciljne skupine smatra da je nedovoljan doprinos

organizacija civilnog društva u ovom segmentu. Gledajući generalno, ovi

201

rezultati su u odreĊenoj mjeri neoĉekivani, ali se mogu i razumjeti u

kontekstu teških ekonomskih prilika u kojem ţivi veliki dio

bosanskohercegovaĉke populacije i neadekvatnih mjera socijalne politike

koju provode institucije vlasti, tako da je teško procijeniti sâm doprinos

organizacija civilnog društva u ovoj oblasti s obzirom na velike potrebe koje

generalno postoje u bh. društvu.

Kako ocjenjujete

saradnju organizacija

civilnog društva sa

općinskim, gradskim,

kantonalnim,

entitetskim, drţavnim

i vlastima Brčko

Distrikta BiH?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Nedovoljnom 267 48,55 26 43,33 27 45,00

Dovoljnom 134 24,36 18 30,00 18 30,00

Dobrom 55 10,00 10 16,67 13 21,67

Vrlo dobrom 14 2,55 4 6,67 0 0,00

Odliĉnom 2 0,36 0 0,00 0 0,00

Ne znam 78 14,18 2 3,33 2 3,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100


saradnji organizacija civilnog društva sa općinskim, gradskim, kantonalnim,

entitetskim, državnim i vlastima Brčko Distrikta BiH

U odnosu na ocjenu saradnje organizacija civilnog društva sa razliĉitim

nivoima vlasti, kao što pokazuju rezultati provedenog istraţivanja, većina

ispitanika za sve tri ciljne skupine dijeli mišljenje da je ova saradnja

nedovoljna i u manjoj mjeri dovoljna. Ono što je u odreĊenoj mjeri

neoĉekivano, s obzirom na generalne stavove koji se imaju o slabom utjecaju

organizacija civilnog društva i odnosa institucija vlasti prema organizacijama

koje djeluju u ovoj oblasti, jeste da u distribuciji odgovora nisu izraţene i

veće razlike.

202

Kako ocjenjujete

utjecaj organizacija

civilnog društva na

kreiranje javnih

politika u Bosni i

Hercegovini?

GraĎani Članovi

organizacija


f % f % f %

Jako mali 137 24,91 16 26,67 9 15,00

Mali 329 59,82 40 66,67 40 66,67

Veliki 45 8,18 3 5,00 7 11,67

Jako veliki 6 1,09 0 0,00 2 3,33

Ne znam 33 6,00 1 1,67 2 3,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100


utjecaju organizacija civilnog društva na kreiranje javnih politika u Bosni i

Hercegovini

Kao što pokazuju rezultati istraţivanja, ispitanici u velikom procentu

ocjenjuju da je utjecaj organizacija na kreiranje javnih politika na

nezadovoljavajućem nivou. Ovi rezultati su, ako ih poredimo sa percepcijom

ispitanika u odnosu na ostala pitanja u ovom istraţivanju koja se odnose na

stepen saradnje sa razliĉitim nivoima vlasti u BiH i generalnim negativnim

stavom o razvijenosti civilnog društva i doprinosa organizacija civilnog

društva, priliĉno oĉekivani. Ovo nas upućuje na konstataciju da civilno

društvo nije u mogućnosti da uspješno utjeĉe na javnu politiku, odnosno da

je u velikoj mjeri minorizirana uloga organizacija civilnog društva u

pripremi, saĉinjavanju, primjeni i praćenju politike koju provode institucije

vlasti u BiH.

203

Šta smatrate da je najveća

prepreka većem utjecaju

organizacija civilnog

društva na kreiranje javnih

politika u Bosni i

Hercegovini?

GraĎani Članovi

organizacija

civilnog društva

Predstavnici

vlasti

f % f % f %

Nedovoljna razvijenost

organizacija civilnog društva 133 24,18 7 11,67 17 28,33

Finansijska ovisnost

organizacija civilnog društva

od javnih fondova 168 30,55 20 33,33 25 41,67

Orijentacija organizacija

civilnog društva na pruţanje

usluga krajnjim korisnicima,

ali ne i na kreiranje javnih

politika

42 7,64 2 3,33 3 5,00

Nespremnost na saradnju

predstavnika vlada sa

organizacijama civilnog

društva

158 28,73 29 48,33 12 20,00

Ne znam 49 8,91 2 3,33 3 5,00

Ukupno 550 100 60 100 60 100


preprekama većem utjecaju organizacija civilnog društva na kreiranje javnih

politika u Bosni i Hercegovini

Prema rezultatima istraţivanja moţe se vidjeti da ispitanici gotovo

podjednako za sve tri ciljne skupine ocjenjuju da je najveća prepreka za veći

utjecaj organizacija civilnog društva na kreiranje javnih politika

nespremnost na saradnju predstavnika vlada i finansijska ovisnost

organizacija civilnog društva od javnih fondova. U tom smislu, moţe se

konstatirati da najveća odgovornost za nezadovoljavajući nivo razvijenosti

civilnog društva u BiH leţi upravo na predstavnicima razliĉitih nivoa vlasti i

da neefikasnost politiĉkih institucija u velikoj mjeri utjeĉe na percepciju

graĊana u odnosu na ulogu koju organizacije civilnog društva imaju u općim

procesima demokratizacije društva.

204

Jesu li po Vašem mišljenju

izdvajanja iz budţeta

općina, gradova, kantona,

entiteta, drţave BiH i

Distrikta Brčko BiH za


društva:

GraĎani Članovi

organizacija

civilnog društva

Predstavnici

vlasti

f % f % f %

Jako niska 124 22,55 16 26,67 5 8,33

Niska 278 50,55 35 58,33 23 38,33

Visoka 47 8,55 4 6,67 24 40,00

Jako visoka 14 2,55 0 0 2 3,33

Ne znam 87 15,82 5 8,33 6 10,00

Ukupno 550 100 60 100 60 100


nivou izdvajanja iz budžeta općina, gradova, kantona, entiteta, države BiH i

Distrikta Brčko BiH za organizacije civilnog društva

Prema percepciji graĊana kao i ĉlanova organizacija civilnog društva,

razliĉiti nivoi vlasti ne izdvajaju dovoljno sredstava iz javnih budţeta za rad

organizacija civilnog društva. S druge strane, predstavnici vlasti imaju

podijeljeno mišljenje o dodjeli sredstava organizacijama civilnog društva

gdje gotovo isti postotak smatra da su izdvajanja dovoljna i nedovoljna. Ovu

nekonzistentnost u odgovorima predstavnika vlasti se moţe tumaĉiti

nedovoljnom transparentnošću preraspodjele javnih budţeta. Neoĉekivanim

se ĉini podatak da 10% ispitanih predstavnika vlasti nema nikakvo mišljenje

o raspodjeli sredstava.

205

Smatrate li da se sredstva iz

javnih budţeta

organizacijama civilnog

društva u Bosni i Hercegovini

dodjeljuju za realizaciju

projekata i programa na

transparentan način uz

poštivanje strogo utvrĎenih

kriterija?

GraĎani Članovi

organizacija

civilnog društva

Predstavnici

vlasti

f % f % f %

Jako malo 193 35,09 22 36,67 13 21,67

Malo 267 48,55 30 50,00 39 65,00

Puno 21 3,82 5 8,33 5 8,33

Jako puno 7 1,27 0 0,00 1 1,67

Ne znam 62 11,27 3 5,00 2 3,33

Ukupno 550 100 60 100 60 100


transparentnosti dodjele sredstava iz javnih budžeta organizacijama civilnog

društva u Bosni i Hercegovini za realizaciju projekata i programa

Paradoksalnom se ĉini situacija da ispitanici na cjelokupnom uzorku (za sve

tri grupe više od 80% ispitanih) dijele stav da se sredstva iz javnih budţeta

dodjeljuju organizacijama civilnog društva za realizaciju njihovih projekata i

programa na netransparentan naĉin i uz nepoštivanje kriterija. Ako se ima na

umu opći stav u društvu o naĉinu na koji se organizacije civilnog društva

odrţavaju, ne iznenaĊuje podatak da preko 80% graĊana smatra da se

procedure i pravila dodjele sredstava malo poštuju. TakoĊer, ovaj podatak

potvrĊuje postojeći stereotip da se organizacije civilnog društva izdrţavaju

od nepošteno dobijenih novĉanih sredstava. MeĊutim, ono što izgleda

neoĉekivano jeste da i ispitanici iz samih organizacija civilnog društva

zastupaju isti stav o nepošteno dobijenim sredstvima. Kao jedan od uzroka

ovakvog stava mogli bismo izdvojiti i ĉinjenicu da u bh. društvu još uvijek

nije u dovoljnoj mjeri zastupljena meĊusobna saradnja i umreţenost

organizacija civilnog društva koje djeluju u srodnim oblastima. Ipak ostaje

nepoznato da li su ovi stavovi izreĉeni iz liĉnih iskustava i uvida u naĉine

poslovanja organizacija u kojima rade, ili su u pitanju njihova realna

saznanja ili predrasude o tome kako druge organizacije dobijaju sredstva.

Najveća kritika se, ipak, mora uputiti predstavnicima vlasti, budući da i 90%

ispitanih predstavnika vlasti misli da se procedure poštuju jako malo ili o

tome ne znaju ništa.

206

Da li je po Vašem

mišljenju presudno za

finansiranje projekata

organizacija civilnog

društva u BiH iz javnih

budţeta:

GraĎani Članovi

organizacija

civilnog društva

Predstavnici

vlasti

f % f % f %

Prijateljstvo naĉelnika

općine, gradonaĉelnika,

ministara i premijera sa

kljuĉnim osobljem


društva

177 32,18 24 40,00 16 26,67

Dobro napisan projekat u

skladu sa javnim oglasom

uz ispunjavanje svih

uvjeta iz javnog oglasa

127 23,09 16 26,67 19 31,67

Naklonost kljuĉnog

osoblja organizacije

civilnog društva politiĉkoj

partiji koja participira u

skupštini / vijeću

189 34,36 18 30,00 16 26,67

Ne znam 57 10,36 2 3,33 9 15,00

Ukupno 550 100 60 100 60 100


razlozima koji su presudni za finansiranje projekata organizacija civilnog društva u

BiH iz javnih budžeta

Saznanje koje najviše zabrinjava jeste da sedam od deset ispitanika iz

organizacija civilnog društva (70%) smatra da se sredstva dodjeljuju na

nepošten naĉin, odnosno da prijateljstvo sa predstavnicima vlasti ili

naklonost menadţmenta organizacije civilnog društva nekoj politiĉkoj partiji

koja participira u vlasti direktno ima ulogu u lakšem i brţem dobijanju

finansijskih sredstava. Podjednako zabrinjava da sliĉan stav dijele i ispitani

predstavnici vlasti, budući da oni imaju direktan i precizniji uvid u procedure

i naĉine raspodjele finansijskih sredstava organizacijama civilnog društva.

Kada se sve ovo uzme u obzir, ne iznenaĊuje ĉinjenica da i sami graĊani

iskazuju nepovjerenje u ispravnost procedura, tj. da su osnovni kriteriji za

dobijanje novca otvorena podrška ili prijateljske veze sa predstavnicima

lokalnih ili viših razina vlasti.

207

Zaključci i preporuke

Na osnovu dobijenih rezultata istraţivanja provedenog u ovom radu moţe se

zakljuĉiti da civilno društvo u postdejtonskom periodu demokratizacije

bosanskohercegovaĉkog društva nije u dovoljnoj mjeri razvijeno u smislu da

ima znaĉajno izraţen utjecaj na demokratske procese općenito.

Nesumnjivo je da postoji niz ograniĉenja koja se odnose na ovakvu vrstu

istraţivanja. Tu se, prije svega, moţe izdvojiti sloţenost koju sa sobom nosi

sam pojam civilnog društva budući da ne postoji jedinstvena definicija

pojma, a takoĊer ne postoji ni saglasnost u mišljenju šta bi civilno društvo

trebalo predstavljati, odnosno koja je njegova uloga u savremenim procesima

demokratizacije i globalizacije.

Kompleksno politiĉko ureĊenje bosanskohercegovaĉkog društva postavlja

niz ograniĉenja s kojima se susreće bilo koja vrsta istraţivanja i analize

civilnog društva. U tom smislu, prije svega, moţe se izdvojiti sam Ustav

BiH, koji normira da se BiH sastoji od dva entiteta: Republike Srpske i

Federacije BiH, kao i Distrikta Brĉko BiH. Pored toga, unutrašnja struktura

entiteta je razliĉita. Republika Srpska ima dva nivoa vlasti: općinski/gradski i

entitetski, dok Federacija BiH ima ĉetiri nivoa vlasti: općinski, gradski,

kantonalni/ţupanijski i entitetski.

Na kraju se mogu izdvojiti odreĊene preporuke koje bi znaĉajno utjecale na

veću prepoznatljivost i vidljivost rada organizacija civilnog društva, kao i

znaĉajniji utjecaj na kreiranje demokratskih procesa općenito u

bosanskohercegovaĉkom društvu.

Preporuke za razvoj civilnog društva u BiH:

1. podići na javni nivo značaj organizacija civilnog društva u

demokratskom društvu. Na ovaj naĉin graĊani Bosne i Hercegovine

će biti upoznati ili će se još bolje upoznati sa znaĉajem i razlogom

postojanja organizacija civilnog društva;

2. uspostaviti bolje odnose i saradnju između organizacija civilnog

društva i biznis-sektora u Bosni i Hercegovini;

3. uspostaviti partnerske odnose izmeĊu organizacija civilnog društva i

vlada na svim nivoima posebno na gradskom, kantonalnom,

entitetskom, drţavnom i nivou Brĉko Distrikta BiH;

208

4. iz javnih budţeta (su)finansirati samo organizacije civilnog društva

koje u svojim aktivnostima promoviraju ljudska prava i osnovne

slobode sadrţane u UN-ovoj Deklaraciji o ljudskim pravima;

5. zabraniti rad i djelovanje organizacijama civilnog društva koje u

svojim aktivnostima krše ljudska prava i osnovne slobode sadrţane u

UN-ovoj Deklaraciji o ljudskim pravima i Evropskoj konvenciji o

zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim pratećim

protokolima;

6. uspostaviti jedinstven registar udruženja i fondacija u BiH,

poštujući ustavno ureĊenje Bosne i Hercegovine. Zbog nepostojanja

jedinstvenog registra udruţenja i fondacija u BiH nemoguće je taĉno

utvrditi njihov broj;

7. radikalno povećati transparentnost rada organizacija civilnog

društva. Analogno stavu akademika Vlatka Doleĉeka da „ko nema e-

mail adresu kao da ne postoji“,6 smatram da organizacija civilnog

društva „koja nema web sajt kao da i ne postoji“;

8. podići nivo političke kulture u BiH kroz podršku projektima i

programima koji imaju za cilj promociju mehanizama demokratskog

društva. Sva tranzicijska društva (ukljuĉujući i

bosanskohercegovaĉko) suoĉavaju se sa niskim nivoom politiĉke

kulture;

9. promovirati mehanizme utjecaja graĊana i organizacija civilnog

društva na kreiranje javnih politika u BiH, pored institucionalnih

metoda utjecaja graĊana na javnu politiku;

10. uspostaviti godišnju nagradu za najbolju organizaciju civilnog

društva.

Literatura

1. Hodţić, Muamer (2016) „Akademik Doleĉek“, ĉasopis Pregled, br. 2/16,

Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo.

2. Leksikon temeljnih pojmova politike: Abeceda demokratije, FOD BiH,

Sarajevo, 1994.

3. Pejanović, Mirko Politički pluralizam i parlamentarna demokratija u BiH,

http://institut-nr.si.

4. Zgodić, Esad (2005) Politike poricanja: O metapolitici i bosanskoj

alterpolitici, Sarajevo.

6 Hodţić, Muamer (2016) „Akademik Doleĉek“, ĉasopis Pregled, br. 2/16, Univerzitet u

Sarajevu, Sarajevo.

http://institut-nr.si/

209

Dr. sc. Biljana Vrbić-Mačak Univerzitet u Zenici / University of Zenica

Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy

UDK 371.3

Stručni članak

IDENTIFIKACIJA NADARENOSTI U NASTAVNOM PROCESU

PREDMETA LIKOVNA KULTURA

GIFTEDNESS IDENTIFICATION IN TEACHING PROCESS OF

VISUAL ART

Sažetak

Krucijalni zadatak današnjeg osnovnoškolskog obrazovanja je formiranje

kreativne, samouvjerene ličnosti bez koje nema napretka u društvu. Kvalitetan

nastavni proces može se provoditi samo u poticajnoj atmosferi i u dobrom

interaktivnom odnosu između svih sudionika. Nastava je organizirana za grupu

učenika prema uzrastu s naglaskom na individualizaciji koja je od vitalnog

značaja za harmoničan razvoj svakog djeteta. Zbog toga treba posvetiti više

pažnje osposobljavanju nastavnog kadra kako bi nastavni proces, odgoj i

obrazovanje u većoj mjeri postali pedagoški odnos s ciljem otkrivanja i izgradnje

učenikove ličnosti. Zato je nastavnike, pa i roditelje, potrebno stručno educirati o

tome šta je to nadarenost, kako se ispoljava i kako je identificiramo. Rad se bavi

kompleksnom problematikom nadarenosti kako bi se taj fenomen rasvijetlio u svim

svojim složenim segmentima. Posebna pažnja posvećena je specifičnoj nadarenosti

– likovnom talentu. Nastava predmeta likovna kultura ima dobre uvjete za

diferencirani i individualizirani pristup učeniku. Stoga omogućava, relativno lako,

pristup svakom, pa i nadarenom, učeniku i to na način koji mu najbolje odgovara i

najpoticajnije utječe na njegov pozitivan razvoj i autonomiju ličnosti, na njegovo

osamostaljivanje i slobodu, kao najvažniji cilj odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: nadarenost, likovna kultura, talent, kreativnost, sposobnosti

Summary

Crucial aim of elementary education is to form a creative, self – confident

personality neccessary for the advance of a society. A good quality teaching process

can only be realised in an incouraging atmosphere and a good interactive

relationship among all the participants. Classes are organized for a group of

students according to their age with a stress on the individualization, which is of a

vital importance for a harmonized development of each child. For that reason more

210

attention should be paid to better preparing teaching staff so that teaching process,

raising and education become largely pedagogical relationship in recognizing and

building students' personality. Both teachers and parents should professionally be

introduced with the idea of what giftedness is and how it is expressed and

recognized. This paper deals with a complex range of issues of giftedness and how

this phenomenon should be lightened up in all its segments. Special attention was

paid to a specific giftedness – visual art giftedness. Visual art classes have good

conditions for differentiation and individual approach to each student, thus giving

the opportunity, quite easily, to each one, including the talented ones, in the best

suitable way to influence the most important aim of education: the development of a

free, independent personality.

Key words: giftedness, visual art, talent, creativity, ability.

Uvod

Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu u

Federaciji BiH polazi od suvremenih programskih ciljeva i sadrţaja koji su

prilagoĊeni tjelesnim, kognitivnim, emocionalnim i duhovnim

sposobnostima djece odnosno njihovim potrebama i interesima. Pored

odgoja i obrazovanja, jedan od kljuĉnih zadataka današnje suvremene škole

je i razvijanje sposobnosti uĉenika, sa posebnim naglaskom na formiranje

kreativne, samouvjerene liĉnosti bez koje nema napretka u društvu. Nastavni

procesi u osnovnim školama morali bi biti organizirani za svu djecu prema

uzrastu s naglaskom na individualizaciji i bavljenju kompletnim djetetom

koje se razvija psihološki osloboĊeno u dobroj radnoj atmosferi i interakciji s

drugim uĉenicima kao i sa nastavnikom. Kantonalni zakoni o osnovnom

odgoju i obrazovanju u Federaciji BiH nalaţu realiziranje nastavnog plana i

programa koji odgovara psihiĉkom razvoju i mogućnostima odreĊenog

djeĉijeg uzrasta i daju mogućnost donošenja posebnih planova i programa za

izuzetno nadarene uĉenike.

Dakle, za aktivnije, uspješnije uĉenike sa posebnim sklonostima i

razvijenijim interesima organiziraju se dodatni programi za vannastavne

aktivnosti – sekcije, dodatna nastava, organizirane uĉeniĉke grupe i drugi

sliĉni sadrţaji. Teoretska pretpostavka je da takav naĉin rada moţe

zadovoljiti potrebe nadarenih i ambicioznijih uĉenika. Nadarene i talentirane

uĉenike treba pratiti, poticati da razvijaju dalje svoje potencijale. U praksi

ĉesto nije tako. Nadareni uĉenici se, zbog svog specifikuma, ponekad teško

uklapaju u vršnjaĉku populaciju, pa nastavnik i njihova okolina ne

211

prepoznaju uĉeniĉki potencijal zbog „neposlušnosti“, neprilagoĊenosti jednih

ili pretjerane skromnosti drugih nadarenih uĉenika. Zbog toga je nastavnike,

pa i roditelje, potrebno struĉno educirati o tome šta je to nadarenost, kako se

ispoljava i kako je identificiramo.

Predmet likovna kultura u okviru razredne nastave ima dobre predispozicije

za razvoj cjelokupne liĉnosti uĉenika. Okosnica nastavnog sata su likovni

problemi – zadaci, tako da uĉenici kroz praktiĉan rad usvajaju osnove

likovnog jezika, likovnih tehnika i disciplina, a ujedno njeguju sopstveni

likovni izraz, razvijaju maštu, kreativnost i druge sposobnosti. Nastavnici

razredne nastave pri korekciji likovnog rada imaju neposredan kontakt sa

svojim uĉenicima, mogu ih bolje upoznati, otkriti njihove sposobnosti i na taj

naĉin detektirati i djecu koja se izdvajaju natprosjeĉnim rezultatima. U

struĉno voĊenoj nastavi lako se otkrivaju likovno talentirani uĉenici. Grgurić

i Jakubin o razvijanju djeĉije kreativnosti kaţu:

„Razvijanje likovne kreativnosti treba biti sastavnim dijelom

redovnog sata vizualno-likovnog odgoja i obrazovanja, ono ne traţi

posebne sate niti dodatno vrijeme... Likovne probleme treba pred

uĉenike postavljati problemski, a ne kao gotova likovna rješenja.

ProvoĊenjem divergetnog mišljenja izravno utjeĉemo na kreativnu

aktivnost, a time na sveukupni stvaralaĉki potencijal uĉenikov“

(Grgurić i Jakubin 1996:75).

Da bi nastava poticala kreativnost, mora da je vodi struĉan, educiran,

kreativan i sposoban nastavnik koji uspješno ostvaruje poticajnu atmosferu u

odjeljenju i dobar interaktivan odnos s uĉenikom pojedincem bez obzira na

njegove mogućnosti. Danas ĉesto ĉujemo da nastava sputava, guši

kreativnost umjesto da je njeguje i razvija. Zbog toga treba posvetiti više

paţnje osposobljavanju nastavnog kadra kako bi nastavni proces, odgoj i

obrazovanje u većoj mjeri postali pedagoški odnos s ciljem otkrivanja i

izgradnje uĉenikove liĉnosti. To je veoma vaţno i znaĉajno za razvoj mlade

osobe pojedinaĉno, ali i za razvoj cijelog društva ĉiji napredak i nije moguć

bez nadarenih i kreativnih pojedinaca. Likovna kreativnost nije znaĉajna

samo za svijet umjetnosti nego i za društvo uopće i ne treba je posmatrati

izolirano, već u kontekstu svakodnevnog ţivota. Moderan ĉovjek je u sve

većoj sprezi sa suvremenom tehnologijom koja radikalno mijenja naĉin

ţivljenja. Današnja komunikacija sve više se odvija vizualnim putem, u

ĉemu se kreativnost i estetske vrijednosti jaĉe istiĉu. Likovna umjetnost

preko arhitekture, primijenjene likovne umjetnosti, pogotovo industrijskog i

grafiĉkog dizajna, duboko je integrirana u ţivot modernog društva u cjelini.

Danas, kad se pred modernog ĉovjeka stavljaju sve veći izazovi, likovna

212

umjetnost je više nego ikad neraskidivo prisutna u svim porama ţivljenja.

Zbog toga bi obrazovanje trebalo usmjeriti na prepoznavanje i razvijanje

kreativnog potencijala svakog uĉenika. U cilju edukacije nastavnika, a i

roditelja, treba razluĉiti i definirati srodne pojmove: kreativnost, nadarenost i

talent.

Pojmovno odreĎenje nadarenosti i talenta

Ozbiljnija istraţivanja nadarenosti, istiĉe ĐorĊević (1998), poĉinju dosta

kasno, tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Na poĉetku se nadarenost

povezivala sa visokim koeficijentom inteligencije koja je obiĉno utvrĊivana

verbalnim testovima. Razliĉiti autori imali su razliĉita mjerila, najĉešći IQ

bio je 140 i više. Dakle, visok nivo intelektualnih sposobnosti smatran je

uvjetom nadarenosti pošto pokazuje visoki stupanj apstraktne inteligencije

(Cvetković Lay i Sekulić Majurec 1998). Kasnija istraţivanja povezivala su

nadarenost s drugim sposobnostima kao što su: opća kreativna sposobnost i

produktivno-kreativna sposobnost, te sa skupinom specifiĉnih sposobnosti:

osobine liĉnosti i efikasna okolina. Prema Korenu (2012), odreĊenju pojma

nadarenosti pristupa se iz razliĉitih kriterija. Jedan od njih je natprosjeĉan

genetski potencijal (izrazito razvijene intelektualne sposobnosti meĊu kojima

je bitna i kreativnost koja se odreĊuje po postignuću). Sljedeći kriterij

uvaţava odgovarajuće osobine liĉnosti – temperament, karakter, upornost,

samopouzdanje, sustav liĉnosti (moralne vrijednosti). Pored navedenih

kriterija jednako je vaţna i povoljna društvena klima, dobro materijalno

stanje, edukativna potpora od njihovog djetinjstva do profesionalnog razvoja.

Danas se prave razlike i prema oblastima nadarenosti: opće intelektualne

sposobnosti, kreativne sposobnosti, akademske sposobnosti kao što su: jezik,

egzaktne i prirodne nauke, socijalne sposobnosti, psihomotorne sposobnosti,

umjetniĉke sposobnosti i dr. Nadarenost se moţe manifestirati u razliĉitim

oblastima i zbog toga ju je teško jednoznaĉno definirati.

Suvremene definicije nadarenosti obuhvataju nekoliko oblasti. ĐorĊević

(1998) navodi kako Gallagher (1976) tvrdi da je nadareni pojedinac

sposoban za visoka postignuća ili ima potencijalne sposobnosti u nekim od

sljedećih oblasti:

1. općoj intelektualnoj oblasti,

2. specijalnim akademskim oblastima,

3. kreativnom ili produktivnom mišljenju,

213

4. sposobnosti za voĊstvo,

5. vizualnim i drugim umjetnostima i

6. psihomotornim sposobnostima.

Renzulli (1978), kako navodi u svom radu Altaras (2006), nadarenost

objašnjava koncepcijom tri prstena. Nadarenost je rezultat interakcije triju

osnovnih skupina osobina: iznadprosjeĉne opće ili specifiĉne sposobnosti,

visoke usmjerenosti na zadatak i izrazito razvijene kreativnosti. Prema

Renzulliju, nadarenost je stanje koje se kod nekih pojedinaca moţe razviti

ako doĊe do odgovarajuće interakcije izmeĊu pojedinca, njegove okoline i

odreĊenog podruĉja ljudske djelatnosti. On smatra da su nadarena djeca ona

koja posjeduju ili su sposobna razviti ovaj skup osobina i primjenjuju ga u

bilo kojoj oblasti ljudske djelatnosti. Sve tri skupine jednako su bitne kod

odreĊenja nadarenosti, njihov intenzitet i razvoj nije isti jer na njih utjeĉu

brojne karakteristike. Za razliku od kreativnosti i motivacije, sposobnosti su

najmanje podloţne promjeni. Renzulli, takoĊer, razlikuje dvije vrste

nadarenosti: školsku ili testovnu nadarenost i takozvanu kreativno-

produktivnu nadarenost. RazraĊujući svoje teorije, Renzulli sve više

ukljuĉuje i ostale komponente nadarenosti i širi svoju koncepciju uvodeći još

šest faktora koji doprinose ostvarenju nadarenosti, a to su:

– optimizam,

– hrabrost,

– zaljubljenost (apsorbiranost i strast),

– osjetljivost za ljudske potrebe,

– fiziĉka i mentalna energija i

– vizija.

Renzulli zakljuĉuje da su nadarena djeca ona koja posjeduju ili su sposobna

da razviju kompozitni skup osobina i primjenjuju ih u bilo kojoj potencijalno

vrijednoj oblasti ljudske djelatnosti.

Sliĉno definira i Ivan Koren (1971: 344-345):

„Nadarenost je svojevrstan sklop osobina koje omogućavaju

pojedincu da na produktivan ili reproduktivan naĉin postiţe dosljedno

izrazito iznadprosjeĉan uradak u jednoj ili više oblasti ljudskih

djelatnosti, a uvjetovana je visokim stupnjem razvitka pojedinih

sposobnosti odnosno njihovih kompozicija i povoljnom unutarnjom i

vanjskom stimulacijom.“

214

Pojednostavljeno, moţemo reći da je nadarenost izuzetna natprosjeĉnost u

jednom ili više podruĉja sposobnosti. Pojedince koji imaju jednu ili više

natprosjeĉno razvijenih sposobnosti obiĉno smatramo nadarenima u toj

sposobnosti.

Uz pojam nadarenost obiĉno se veţe i pojam talent i mnogi autori taj pojam

i odreĊuju u korelaciji sa izrazom nadarenost. Postoje razliĉita shvatanja tog

pojma. Prema jednima, rijeĉ talent obiĉno vezujemo za pojedince koji

postiţu uspjehe u oblastima kojima se bave, za razliku od nadarenosti koja

više podrazumijeva izuzetno razvijene intelektualne sposobnosti koje ne

moraju uroditi plodom (Cvetković Lay i Sekulić Majurec 1998). Stoga se

znaĉenje pojma talent odnosi na ono što danas nazivamo manifestirana

nadarenost – ona koja daje rezultate, za razliku od potencijalne nadarenosti –

koja podrazumijeva samo sposobnosti (Huzjak 2006). Nadarenost u tom

smislu moţemo smatrati potencijalom, a talenat produktivnom nadarenošću.

Drugi pojam talent veţu iskljuĉivo za naslijeĊenu natprosjeĉno razvijenu

sposobnost u specifiĉnim podruĉjima, naprimjer, u likovnim umjetnostima,

muzici, sportu, matematici i sliĉno (Koren 2012). Oni razlikuju opću

nadarenost koja obuhvata širok raspon intelektualnih sposobnosti i specifiĉnu

nadarenost, odnosno talent koji se vezuje za jedno podruĉje.

Prema Altarasu (2006), ameriĉki psiholog Howard Gardner razvio je teoriju

„višestruke inteligencije“ koja u suštini klasificira osam sposobnosti koje,

ako su izuzetno razvijene, moţemo smatrati talentima:

1. verbalno-lingvistiĉka inteligencija,

2. logiĉko-matematiĉka inteligencija,

3. vizualno-spacijalna inteligencija,

4. muziĉko-ritmiĉka inteligencija,

5. tjelesno-kinetiĉka inteligencija,

6. prirodnjaĉka inteligencija,

7. intrapersonalna inteligencija,

8. interpersonalna inteligencija.

Prema Gardneru, ovih osam tipova sposobnosti imaju isti status bez obzira

da li za njih koristimo naziv inteligencije ili talenti. On smatra da svaka

osoba ima jedinstvenu kombinaciju ovih sposobnosti koje se javljaju u

razliĉitim intenzitetima (Altaras 2006). Nadarenost se, prema njegovom

shvatanju, moţe javiti u bilo kojoj oblasti. Te sposobnosti je moguće

njegovati, razvijati na razliĉite naĉine. Gardnerova definicija nadarenosti

glasi:

215

„Nadarenost je pojava ranog ili ranije razvijenog biopsihološkog

potencijala u domenima neke kulture. Osoba koja brzo napreduje,

koja obećava u nekoj raspoloţivoj oblasti delovanja, zavreĊuje epitet

nadarena“ (Altaras 2006: 22).

Pojmovno odreĎenje kreativnosti

Kreativnost je jedna od bitnijih odrednica nadarenosti. Ona je, dakle,

podruĉje u kojem se nadarena djeca uvijek istiĉu i lako prepoznaju jer rade

drugaĉije, bolje, brţe, više i uspješnije od svojih vršnjaka (Cvetković Lay i

Sekulić Majurec 1998). Najĉešće se kreativnost definira kao sposobnost

davanja novih ideja. Pod pojmom kreativnost oznaĉavaju se mentalni procesi

koji dovode do novih rješenja, ideja, zamisli, umjetniĉkih formi, teorija i

rezultata koji su jedinstveni i novi. Prema Stevanoviću (1997), Ellis Paul

Torrance smatra da je kreativnost proces otkrivanja problema ili nepotpunih

informacija, formiranje ideja ili pretpostavki i saopćavanje otkrivenih

rezultata. To je otkrivanje novih postupaka, napuštanje uhodanih puteva,

istraţivanje nepoznatog.

Rasvjetljavanju fenomena kreativnosti najveći doprinos dao je J. P. Guilford

(Kvašĉev 1976) svojom nauĉnom teorijom – model strukture intelekta.

Faktore intelekta razvrstao je u tri kategorije:

- prema operaciji ili intelektualnoj aktivnosti na: spoznaju, pamćenje,

divergentnu

produkciju, konvergentnu produkciju i evaluaciju;

- prema sadrţaju ovih operacija na: figurativne, simboliĉke,

semantiĉke i bihevioralne;

- prema njihovim proizvodima na: jedinice, klase, relacije, sisteme,

transformacije i implikacije.

Kombiniranjem intelektualnih operacija s njihovim sadrţajima i proizvodima

proizlazi 120 razliĉitih faktora od kojih svaki predstavlja jednu potencijalnu

intelektualnu sposobnost. Od pet navedenih intelektualnih aktivnosti ili

operacija za kreativnost je naroĉito znaĉajna divergentna produkcija,

odnosno stvaranje raznovrsnih ideja iz jedne date informacije. Divergentna

produkcija kombinirana s ĉetiri vrste sadrţaja i šest vrsta proizvoda rezultira

s 24 sposobnosti koje su vaţne za kreativnost. Primarne osobine ili

najznaĉajniji faktori kreativnosti, prema Guilfordu, su: originalnost,

fleksibilnost, fluentnost, elaboracija, osjetljivost za probleme i redefinicija.

216

Iako je njegova teorija ĉesto nailazila na kritike jer je zanemarivala ostale

faktore kao što su mašta i druge intelektualne sposobnosti, njegova otkrića i

dalje su temelj za prouĉavanje kreativnosti (Kvašĉev 1976).

Identifikacija nadarenih učenika

Pod pojmom identifikacija podrazumijevamo struĉno prepoznavanje

nadarenih uĉenika prema osobinama njihove liĉnosti i prema produktima. To

je individualizirani pristup uĉeniku pri kojem se u potpunosti prihvata liĉnost

uĉenika. Identifikacija nadarenih uĉenika, u biti, moţe se provoditi na dva

naĉina: metodama testiranja i metodama procjenjivanja. Metode testiranja

podrazumijevaju upotrebu standardiziranih i baţdarenih mjernih

instrumenata koji primjenjuju osposobljeni struĉnjaci. Drugi naĉin je metoda

procjenjivanja kojom se izravno procjenjuje razvijenost odreĊenih osobina

uĉenika (sposobnosti, crte liĉnosti, interesi, motivacija i sliĉno) ili se

identifikacija vrši preko procjenjivanja uĉeniĉkih produkata (crteţ, slika,

tehniĉki patent, interpretacije i sliĉno). Najĉešće procjenjuju nastavnici,

odgajatelji, voditelji klubova i društava pa i roditelji. Bez obzira na struĉnost

procjenjivaĉa, procjene su ĉesto subjektivne i time podloţne greškama.

Nastavnici i odgajatelji koji imaju višegodišnje iskustvo u radu s djecom u

razliĉitim nastavnim i vannastavnim aktivnostima mogu identificirati

ambiciozne nadarene uĉenike sa visokim postignućima, ali isto tako ĉesto ne

primijete tihe i stidljive nadarene uĉenike. Većina nastavnika i odgajatelja

nije dovoljno educirana i upoznata s ovom kompleksnom problematikom.

Danas većina autora smatra kako je svako dijete jedinstveno, specifiĉno po

sposobnostima i osobinama. Otkriti izrazito nadareno dijete nije jednostavno.

Pogotovo je to teško u ranom predškolskom uzrastu. Odgajatelji i nastavnici

imaju prednost jer posmatraju i uporeĊuju djecu s njihovim vršnjacima.

Nadarena djeca, prema njima, mnoge stvari rade brţe, bolje, uspješnije i

drugaĉije od svojih vršnjaka, te imaju i kvalitetnija postignuća (Cvetković

Lay i Sekulić Majurec 1998). Nadareno i talentirano dijete lako prepoznaju

po ispoljenim rezultatima. Postignuti rezultati su iznad prosjeka, prerastaju

djetetovu kronološku dob. Nadarena djeca imaju, smatraju mnogi, veće

kognitivne sposobnosti, bolje razumiju kompleksne pojmove, uĉe brţe i

radije od svojih vršnjaka, pokazuju veću znatiţelju i interes za odreĊena

podruĉja, veću kreativnost, sposobnosti produkcije ideja i sposobnosti

promatranja stvari iz razliĉitih aspekata. TakoĊer govore da nadarena djeca

pokazuju veću maštu, znatiţelju, zainteresiranost, okupiranost i uţitak u

217

radu. Ona su u oblasti svoje nadarenosti razvijenija od svojih vršnjaka,

pokazuju veću motivaciju u savladavanju problema i nastoje raditi na svoj

naĉin. Mogu se prepoznati po tipiĉnom ponašanju i uspješnom i nadahnutom

obavljanju zadataka. Prema ĐorĊević (1998), psiholog Pol Witty (1951)

smatra da nadarena djeca imaju sljedeće osobine:

1. elokventnost – širok i precizan vokabular, rana sposobnost korištenja

fraza i cijelih reĉenica i sposobnost da se ispriĉa ili reproducira priĉa,

2. oštra zapaţanja i memoriranje informacija o zapaţenim stvarima,

3. rani razvoj sposobnosti ĉitanja, interes i ljubav prema knjigama, a

kasnije i uţivanje u atlasima, rjeĉnicima, enciklopedijama...,

4. rani interes za datume i sat,

5. velika sposobnost koncentracije,

6. pokazivanje spretnosti i sklonosti ka crtanju, muzici i drugim

umjetniĉkim djelatnostima,

7. rano otkrivanje uzroka i posljedica,

8. razvijanje razliĉitih interesa.

Današnja istraţivanja sve više poklanjaju paţnju liĉnosti nadarene osobe.

Otkrivena su tri spleta teško odvojivih osobina po kojima se nadareni uĉenici

tinejdţerskog uzrasta razlikuju od prosjeĉnih. To su, prije svega:

1. motivacija: intelektualna radoznalost, ambicioznost, veća istrajnost,

perfekcionizam (sa pozitivnim i s negativnim aspektima –

nezadovoljstvom i pretjeranom samokritiĉnošću),

2. nezavisnost: socijalna nezavisnost, intelektualna i moralna

nezavisnost – nekonformistiĉko mišljenje i zalaganje, dominantno

samopouzdanje, ali isto tako i introvertnost i bolje podnošenje

samoće,

3. preosjetljivost (psihiĉka preosjetljivost – povišena osjetljivost):

podrazumijeva natprosjeĉan intenzitet mentalne i emocionalne

aktivnosti, pojaĉano doţivljavanje koje doprinosi razvojnom

potencijalu nadarenih; emocionalna, intelektualna, imaginativna,

psihomotorna i ĉulna preosjetljivost (Altaras 2006).

Iz ovoga moţemo zakljuĉiti da se kao polazne osnove u identifikaciji i

otkrivanju opće ili specifiĉne nadarenosti, odnosno talenta, mogu smatrati

produktivna kreativnost, razvijene opće odnosno specifiĉne intelektualne

sposobnosti i, dakako, specifiĉne karakteristike uĉenikove liĉnosti. Ako su

sve tri karakteristike prisutne, onda je rijeĉ o nadarenom ili talentiranom

djetetu. Identifikacija nadarene djece u školi najĉešće se mjeri po školskom

uspjehu i pokazanim intelektualnim sposobnostima. Ĉesto nastavnici

218

ambicioznog, poslušnog i vrijednog uĉenika smatraju izuzetno nadarenim, a

uĉenike koji su pretjerano stidljivi, skromni ili s kojima je oteţana suradnja

zanemaruju. Na taj naĉin izvjestan broj nadarenih uĉenika ostaje neotkriven,

ĉak se ponekad smatraju problematiĉnima. Danas se zna da opća nadarenost i

specifiĉna nadarenost – talenti ostaju skriveni ako nema dovoljno

intelektualnog poticanja. Kada se nastavni proces obavlja rutinski, tada

uĉenici nisu motivirani za rad i uĉenje, obiĉno rade bez volje, s pola snage ili

nikako. U lošoj radnoj atmosferi teško je uoĉiti uĉeniĉke potencijale. Dešava

se da školske aktivnosti ne predstavljaju dovoljno velik izazov i time ne

privlaĉe nadarene uĉenike, pogotovo ako je u odjeljenju samo jedan nadareni

uĉenik. Ponekad nadareni uĉenik ima lošu interakciju s drugim uĉenicima.

Ĉesto se takvo dijete povlaĉi i pronalazi druge aktivnosti koje ga više

zaokupljaju, u školi postaje manje aktivan i ne postiţe uspjeh. Isto tako,

dešava se da nadareno dijete ne ţeli odskakati školskim uspjehom od svojih

vršnjaka, pa se ne trudi dovoljno i ne pokazuje da moţe postići više.

Pokatkad su i to razlozi zbog kojih nastavnici ne uspijevaju identificirati sve

nadarene uĉenike.

Psiholog Lewis Terman je u svojim kontrolnim ispitivanjima uoĉio da

nastavnici nisu otkrili 10% uĉenika ĉiji je koeficijent inteligencije prelazio

140. U nekim drugim istraţivanjima razlike su još veće. Tako u podacima,

koje navode Carl L. Pegnato i Jack W. Birch, 1959. godine imamo ovakve

rezultate: ĉak 49,1% nadarenih uĉenika nastavnici nisu uoĉili, odnosno

identificirali, a 31,4 % djece sa prosjeĉnim rezultatima pogrešno su

procijenili kao nadarene uĉenike (ĐorĊević 1998). Iz ovakvih i sliĉnih

rezultata istraţivanja moţemo zakljuĉiti da identificiranje nadarenih i

talentiranih uĉenika nije jednostavno. Nastavnici mogu pogriješiti iz

razliĉitih razloga. Prije svega, ne obraćaju paţnju na pravi naĉin na uĉenike s

problemima u ponašanju koji bi mogli biti nadareni. Isto tako, teško

uoĉavaju skrivene – neprimjetne, tihe i stidljive uĉenike jer ne privlaĉe

paţnju na sebe. Takvi nadareni uĉenici prilagoĊavaju se djeci sa prosjeĉnim

sposobnostima kako bi bili prihvaćeni, iz istih razloga rade samo ono što se

od njih oĉekuje. Nadareni uĉenici koji dolaze iz drugaĉijih kulturoloških

sredina ponekad se osjećaju odbaĉeno i neprilagoĊeno i teţe manifestiraju

svoju nadarenost. TakoĊer, nadareni uĉenici koji dolaze iz obitelji sa niskim

socio-ekonomskim i obrazovnim statusom teţe manifestiraju svoju

nadarenost. Razlozi mogu biti razliĉiti. Struĉna edukacija nastavnika prijeko

je potrebna. Educiranjem nastavni kadar ne samo da će biti svjestan ovog

kompleksnog problema već će bolje razumjeti potrebe nadarenog ili

talentiranog djeteta.

219

Pored sposobnosti koje nadareni uĉenik posjeduje, da bi se nadarenost

manifestirala kroz nastavu, bitna je njegova osobnost i sigurno potencijalno

okruţenje. Uĉenici koji su nadareni imaju razvijenije sposobnosti u jednom

ili više podruĉja, pa će te potencijale pokazati zavisno od okruţenja, svoje

liĉne motivacije i osobina svoje liĉnosti. Sredina u kojoj se uĉenik odgaja

moţe podizati njegovo samopouzdanje i njegovu motivaciju, razviti njegove

sposobnosti, ali isto tako i sputati ih.

Identifikacija nadarenih u nastavnom predmetu likovna kultura

U osnovnoškolskom obrazovanju razredna nastava ima veću mogućnost za

otkrivanje nadarenih uĉenika. Nastavnik razredne nastave više vremena

provodi sa svojim uĉenicima, ima neposredniji kontakt i moţe bolje upoznati

uĉenika, njegove sposobnosti i interese u razliĉitim nastavnim oblastima.

Interakcija s uĉenicima je veća posebno što suvremena nastava nastoji

potencirati doţivljajni karakter i uĉenje kroz igru u svim predmetima kako bi

zainteresirala uĉenike i olakšala poduĉavanje i uĉenje. Nastava likovne

kulture ostvaruje se dobrim dijelom u praktiĉnom likovnom radu i ima

doţivljajni karakter u skoro svim segmentima. Igra i doţivljaj su prisutni

tokom praktiĉnog rada, ali i prilikom estetskog procjenjivanja uĉeniĉkih

radova i umjetniĉkih djela. Nastavnik priprema zadatak, motivira uĉenike, a

realizaciju prepušta svakom uĉeniku pojedinaĉno. Na taj naĉin jedan zadatak

daje mnoštvo razliĉitih odgovora. Svaki uĉenik kroz rješavanje postavljenih

zadataka vjeţba, istraţuje i pronalazi sopstvene puteve, uţiva u procesu rada,

savladava razliĉite tehnike i na taj naĉin ne samo da razvija osjećaj za

estetske vrijednosti i likovnost, radne navike, upornost i dosljednost nego

razvija i svoje kreativne i ostale sposobnosti. Nastava realizirana na taj naĉin

ima dobre uvjete za diferencirani i individualizirani pristup uĉeniku. Moţe

mu omogućiti da radi sa sadrţajima na naĉin koji mu najbolje odgovara i

najpoticajnije utjeĉe na njegov cjelokupni razvoj. Nastavnik u radnom dijelu

nastavnog sata likovne kulture pristupa svakom uĉeniku dajući mu

individualne korekcije za njegov rad, potiĉući ga da prema svojim

sposobnostima i senzibilitetu pristupi likovnom problemu, eksperimentira i

riješi ga na svoj naĉin. Na taj naĉin moţe se otkriti likovno nadaren ili

talentiran uĉenik. Likovno talentiran uĉenik, ako je motiviran, u poreĊenju sa

svojim vršnjacima, radi uspješnije i, što je posebno vaţno, na drugaĉiji,

originalniji naĉin.

Otkrivanje likovno talentiranih uĉenika preko njihovih postignuća

podrazumijeva educiranog nastavnika koji je i sam izrazito kreativan.

Vrednovanje likovnih produkata u sebi nosi dozu subjektivnosti i ovisi o

220

struĉnosti i sudu nastavnika. Zbog toga treba rasvijetliti karakteristike

likovne nadarenosti. Kako navodi Ĉudina-Obradović (1991), tome je najviše

doprinio psiholog Norman Maier. Kasniji istraţivaĉi su se u svom radu

najĉešće oslanjali na njegove teorije, razraĊujući ih i ne unoseći bitne

promjene. On je već 1939. godine izanalizirao i opisao sposobnosti i

karakteristike koje omogućuju likovno stvaralaštvo. U njegovom opisu

komponenata likovne nadarenosti mogu se naći sva tri elementa: sposobnost,

motivacija i kreativnost. To se danas prihvata kao stvaralaĉki sklop

karakteristika koje su nuţni preduvjet za likovno stvaralaštvo. Njegov sistem

osnovnih faktora saĉinjavaju prirodu likovne sposobnosti:

– razvijene sposobnosti: perceptivne lakoće, vizualne memorije,

ruĉne vještine i estetske inteligencije,

– motivacija (perzistencija),

– kreativnost odnosno kreativna imaginacija (Ĉudina-Obradović

1991).

Svaki od navedenih faktora predstavlja sloţen splet više sposobnosti. Tako

vizualno-spacijalna sposobnost u sebi sadrţi vizualnu diskriminaciju

(zapaţanje detalja), vizualnu memoriju, ruĉnu spretnost i tome moţemo

pridruţiti spacijalnu sposobnost koja je bitna za vajarstvo, arhitekturu,

odnosno trodimenzionalno oblikovanje. Ove sposobnosti se mogu razvijati

uĉenjem kroz iskustvo. Motivacija, isto tako, nije jednoznaĉna. Ona, uz

motiviranost i interes, podrazumijeva upornost, snaţnu koncentraciju i

općenito snaţnu ambicioznu liĉnost. Uz sve to, osoba mora biti izuzetno

kreativna.

Kvašĉev (1976) navodi kako Bogumil Karlavaris pod pojmom kreativnosti

podrazumijeva splet karakteristika intelekta i osobnosti, motivacije,

emotivnosti i drugih faktora koji predstavljaju osnovu stvaralaštva, odnosno

daju sposobnost povezivanja dosad nepovezanih i na taj naĉin iznalaţenja

novih rješenja. On (1972) smatra da likovno stvaralaštvo omogućavaju ove

sposobnosti: sposobnost opaţanja, predstave i likovna iskustva, fantaziju i

sposobnosti izraţavanja prvenstveno u tehniĉkom smislu, a potiĉu sljedeće

sposobnosti: apercepcija, posebno likovna (senzitivnost), stvaralaĉko

mišljenje, emocije i senzibilitet izraza.

Psiholog Howard Gardner, takoĊer, smatra da su za likovnu kreativnost

posebno vaţni aspekti vizualno-spacijalne sposobnosti, kao što su osjetljivost

za kompoziciju, organizaciju i ovladavanje likovnim jezikom koji se

razvijaju iskustvom, vjeţbom i gledanjem stvari drugaĉije (ispod površine),

a kristaliziraju se kao osjećaj za harmoniju, odnos površine, oblika, boje

odnosno estetske vrijednosti. Njegova istraţivanja su dokazala da se taj

221

osjećaj ne razvija automatski, ali se moţe nauĉiti i razviti kroz rad, ĉak i kod

djece (Ĉudina-Obradović 1991). Danas se većina autora slaţe da su za

likovnu nadarenost ili talent najbitnije vizualno-spacijalne sposobnosti koje

podrazumijevaju razvijenu vizualnu diskriminaciju, osjećaj za detalje,

nijanse, zatim vizualnu memoriju – sposobnost pamćenja, te evociranja slika

s taĉno reproduciranim detaljima i ruĉna spretnost – usklaĊenost ruke i oka.

Spacijalne sposobnosti mogu biti, ali ne moraju, povezane sa vizualnim

sposobnostima; one predstavljaju osjećaj prostora, te time i rad u

trodimenzionalnoj formi. Uz spomenuto, postoji još jedna jednako bitna

sposobnost, koja je najteţa za prouĉavanje, a to je sposobnost estetskog

procjenjivanja. Ona se najĉešće definira kao likovni osjećaj, mogućnost da se

prepozna estetska kvaliteta. Gardner smatra da likovnu nadarenost ne

moţemo u potpunosti razumjeti ako ne uzmemo u obzir ovu sposobnost koja

se, prema njemu, razvija radom odnosno uĉenjem kroz rad. U sposobnosti

estetskog procjenjivanja ili u likovni osjećaj (koji podrazumijeva osjetljivost

za komponiranje, ovladavanje likovnim jezikom), prema Gardneru,

ukljuĉeno je i znanje i emocija (Ĉudina-Obradović 1991).

Na osnovu provedenih razliĉitih analiza likovnih sposobnosti teoretiĉari su

uoĉili odrednice po kojima se mogu otkriti likovno talentirana djeca.

Najĉešće su to crtaĉke sposobnosti koje prevazilaze uzrast u kojem se nalazi

dijete. Dobra kompoziciona rješenja, ţelja da se predstavi dubina prostora,

skraćenje, bogatstvo u detaljima – elaboracija rada i kompleksno znaĉenje.

Prema Ĉudini-Obradović (1991): „Vrlo iscrpnu listu (prepoznavanja i

identifikacije likovnog talenta) dao je Frank J. Chetelat:

1. pokazuju veći raspon u izboru tema,

2. imaju veći likovni rjeĉnik,

3. likovno su razvijena daleko više od svojih vršnjaka,

4. imaju neobiĉno razvijenu maštu,

5. sposobnija su da prikaţu pokret na slici,

6. nadmašuju prosjeĉnu djecu u svjesnom pokušaju grupiranja

objekata i ljudi,

7. sposobnija su da postignu suptilnosti u upotrebi boje, kontrasta,

8. svjesna su mogućnosti i ograniĉenja pojedinih likovnih medija,

9. spremna su da istraţuju nove materijale za likovno izraţavanje,

10. sposobnija su i spremnija da prošire interes za nove, izazovne

teme i sadrţaje,

11. totalna percepcija im je više vizualno orijentirana i zapaţanje

preciznije,

12. sposobnija su za efikasnu interakciju izmeĊu vizualne opservacije

i vizualne memorije,

222

13. suprotno od prosjeĉnog djeteta koje voli osamljenu likovnu

aktivnost, ona traţe objašnjenja i pouĉavanje,

14. osjetljivija su na neobiĉne predmete, oblike i teme i na njih više

utjeĉe neobiĉan pristup umjetnika,

15. pokazuju naroĉit razvoj u nekoliko pravaca: sposobnost u

stvaranju oblika, grupiranja, prikaza pokreta i upotrebe boje,

16. pokazuju veći interes za estetske kvalitete umjetniĉkog djela kao

što su kompozicija, boja i tehnika.“

Likovno talentiranima potrebna je likovna poduka te je vaţno da se ona

zapoĉne što ranije. Uz nastavnikovo opaţanje, i liste s odrednicama za

prepoznavanje likovnog talenta pomaţu identifikaciji. Rad s darovitom

djecom najĉešće zapoĉinje utvrĊivanjem darovitosti. Nakon toga slijedi

individualizirani program primjeren interesima, potrebama i sposobnostima

nadarenog uĉenika. Taj program moţe biti integriran u redovni program, ali

isto tako moţe se odvijati kroz vannastavne aktivnosti. Ako je u pitanju

izrazito talentiran uĉenik, moţe se uputiti na sekciju sa starijim uzrastom ili

na rad s mentorom (likovni umjetnici i studenti likovne umjetnosti) (Ĉudina-

Obradović 1991).

Zaključak

Krucijalni zadatak današnje škole je razvijanje sposobnosti uĉenika kroz

odgoj i obrazovanje, sa posebnim naglaskom na formiranje kreativne,

samouvjerene liĉnosti bez koje nema napretka u društvu. Uĉenik kao

individua posjeduje razliĉite intelektualne sposobnosti, karakter i

temperament, potjeĉe iz razliĉitih miljea u sociološko-kulturološkom smislu,

nosi sa sobom specifikume svog odgoja. Porodiĉno okruţenje, obrazovanost

roditelja i situiranost je takoĊer razliĉita. Stoga otkriti izrazito nadareno

dijete nije jednostavno. Pogotovo je to teško u ranom školskom uzrastu.

Potencijalna nadarenost, bez dodatne podrške i dobre poticajne školske

atmosfere, ne mora se razviti u manifestnu nadarenost. Današnje obrazovanje

mora posvetiti više paţnje identifikaciji nadarenih uĉenika s ciljem da

otkrijemo i one uĉenike koji iz razliĉitih razloga ne manifestiraju svoju

nadarenost. Teţe je identificirati nadarenost kod uĉenika sa slabim školskim

uspjehom, kod uĉenika koji potjeĉu iz kulturalno razliĉitih sredina od većine

ili uĉenika koji dolaze iz obitelji sa niskim socio-ekonomskim i obrazovnim

statusom. Struĉna edukacija nastavnika prijeko je potrebna. U struĉno

voĊenoj nastavi, u dobroj interakciji nastavnika i uĉenika u grupi i

individualno lakše se otkrivaju nadareni i talentirani uĉenici. Educiranjem

223

nastavni kadar ne samo da će biti svjestan ovog kompleksnog problema

nego će bolje razumjeti potrebe nadarenog ili talentiranog djeteta.

Literatura

1. Altaras, A. (2006) Darovitost i podbacivanje, Mali Nemo, Panĉevo.

2. Cvetković Lay, J. – A. Sekulić Majurec (1998) Darovito je, što ću s njim,

Alineja, Zagreb.

3. Ĉudina-Obradović, M. (1991) Nadarenost, razumijevanje, prepoznavanje i

razvijanje, Školska knjiga, Zagreb.

4. ĐorĊević, B. (1998) Daroviti učenici i (ne)uspeh, Zajednica uĉiteljskih

fakulteta Srbije, Beograd.

5. Grgurić, N. – M. Jakubin (1996) Vizualno likovni odgoj i obrazovanje,

Educa, Zagreb.

6. Huzjak, M. (2006) „Darovitost, talent i kreativnost u odgojnom procesu“,

Odgojne znanosti, Vol. 8, br. 1, 2006, str. 289–300.

7. Koren, I. (1971) Eksperimentalni doprinos metodici sistematskog

identificiranja nadarene omladine, Republiĉki zavod za zapošljavanje,

Zagreb.

8. Koren, I. (2013) „Povijesni osvrt na konceptualizaciju pojave nadarenosti“,

Napredak, Vol. 154, br. 3 str. 339–361.

9. Kvašĉev, R. (1976) Psihologija stvaralaštva, Zavod za izdavanje udţbenika

Socijalistiĉke Republike Srbije, Beograd.

10. Sekulić-Majurec, A. (1995) „Darovita djeca i obitelj: istine i zablude“,

Društvena istraživanja, Vol. 4, br. 4-5, str. 551–561.

11. Stevanović, M. (1997) Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaţdinske

Toplice.

224

225

Pogledi i mišljenja / Views and Opinions

226

227

Berina Bešović



UDK 94 (497.6 Srebrenica) „1993/1995“

UJEDINJENE NACIJE SU PALE NA ISPITU SREBRENICE

UNITED NATIONS ARE SUSPENSION AT THE EXAMINATION

OF SREBRENICA

Sažetak

U julu 1995. godine Vojska Republike Srpske je nad Bošnjacima u Srebrenici

počinila genocid, a stradalo je oko 8000 Bošnjaka u vrijeme kada je Srebrenica

smatrana zaštićenom zonom.

Naime, Vijeće sigurnosti UN-a je 16. aprila 1993. godine donijelo Rezoluciju 819

kojom je proglasilo da „sve strane i drugi Srebrenicu i njenu okolinu trebaju

smatrati zaštićenom zonom koja se ne smije oružano napadati niti izlagati nekom

drugom neprijateljskom činu.― Prva grupa vojnika UNPROFOR-a stigla je u

Srebrenicu 18. aprila 1993.

Ovo je bila reakcija na izjavu srpskih vlasti 13. aprila 1993. upućenu

predstavnicima UNHCR-a da će, ukoliko se Bošnjaci ne predaju i ne pristanu na

evakuaciju, u roku od dva dana napasti grad.

Do napada nije došlo, ali je u periodu od aprila 1993. do jula 1995. pretenzija

Vojske Republike Srpske da okupira tu teritoriju, protjera i likvidira Bošnjake bila

sve očiglednija. Početkom 1995. do enklave je uspijevalo stići sve manje konvoja sa

zalihama. U martu 1995. Radovan Karadžić, predsjednik Republike Srpske, izdaje

direktivu poznatu kao Direktiva 7 u okviru koje navodi da u Srebrenici treba

„svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove

totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života

mještana(...).― Reakcija Ujedinjenih nacija je izostala.

Nekadašnji izaslanik UN-a za Jugoslaviju Yasushi Akashi je u više navrata apelirao

na Vijeće sigurnosti po pitanju propusta koncepta sigurnih područja, te tražio da se

to izmijeni, ali Vijeće nikada nije odgovorilo na to. Nedjelovanje UN-a je ohrabrilo

Karadžićeve Srbe da u periodu 6–13. jula 1995. počine genocid. Međunarodni sud

pravde u Hagu je genocid presudio 2007. godine.

Ključne riječi: Srebrenica, zaštićena zona, Rezolucija 819, Ujedinjene nacije,

Vijeće sigurnosti, Direktiva 7, etničko čišćenje, genocid

http://bs.wikipedia.org/wiki/UNPROFOR

228

Summary

In July 1995, the Republika Srpska Army committed genocide against the

Srebrenica Bosniaks. Approximately 8,000 Bosniaks were killed at a time when

Srebrenica had been proclaimed a protected zone.

Namely, on 16 April 1993, the UN Security Council adopted Resolution 819, which

declared that ―all parties and others should consider Srebrenica and its

surroundings as the protected zone that must not be under armed attack or any

other hostile act‖. The first UNPROFOR soldiers arrived in Srebrenica on 18 April

1993.

This was a reaction to the statement by the Serbian authorities of 13 April 1993 to

the UNHCR representatives that if the Bosniaks do not surrender and agree to

evacuate, they will attack the city within two days.

The attack did not occur, but in the period from April 1993 to July 1995, the

Republika Srpska Armed Forces’ pretension to occupy that territory, expel and

liquidate the Bosniaks became more and more obvious. In the beginning of 1995 the

smaller convoys with the stock were reaching the enclave. In March 1995, Radovan

Karadžić, the president of the Republika Srpska, issued a directive known as

Directive 7 in which he stated that in Srebrenica should be: ―Daily conditions of

total uncertainty created, unbearable and unpredictability of further survival and

the lives of villagers in daily planning and contemplated combat activities ...‖ The

United Nations response is absent.

The former UN envoy for Yugoslavia, Yasushi Akashi, repeatedly appealed to the

Security Council on the failure safe areas concept, and requested that this be

changed, but the Council never responded. The UN's inaction encouraged

Karadzic's Serbs in the period from 6th-13th July 199 5to commit genocide. The

International Court of Justice in The Hague ruled the genocide in 2007.

Key words: Srebrenica, Protected Zone, Resolution 819, United Nations, Security

Council, Directive 7, Ethnic Cleansing, Genocide

Uvod

Paravojna formacija Vojska Republike Srpske zajedno sa

kolaboracionistiĉkim snagama iz Srbije i drugim je u julu 1995. godine

poĉinila genocid nad Bošnjacima u Srebrenici u kojem je stradalo više od

8.000 ljudi. MeĊunarodni sud pravde u Hagu je presudio da je u Srebrenici

poĉinjen genocid, a presuda je donesena 2007. godine. MeĊutim, u velikoj

mjeri je pitanje odgovornosti ostalo neriješeno. Srebrenica je u vrijeme kada

se dogodio genocid bila proglašena zaštićenom zonom od UN-a. Zapravo,

Srebrenica je taj status imala i više od dvije godine kada je taj strašni zloĉin

poĉinjen. MeĊutim, sve to vrijeme u Srebrenici su se dešavali zloĉini,

229

granatiranje i patnje bošnjaĉkog stanovništva. Uprkos toj ĉinjenici i tome što

je patnja u „sigurnoj“ zoni bila oĉigledna, reakcija je izostala. Ko je

odgovoran? 1993. godine Vijeće sigurnosti UN-a, nakon donošenja

rezolucije kojom se garantira status zaštićene zone Srebrenice, šalje trupe

UNPROFOR-a kako bi se osigurao mir. Pored trupa UN-a za zaštitu mira

veza izmeĊu kljuĉnih ĉelnika UN-a i Srebrenice bilo je i nekoliko kljuĉnih

osoba na terenu: Yasushi Akashi, Philippe Morillon, Bernard Janvier i dr.

Njihov zadatak bio je da redovno izvještavaju Vijeće sigurnosti o stanju na

terenu. Uprkos ĉinjenici da je bošnjaĉki narod Srebrenice mjesecima

gladovao, bio proganjan, bombardiran i muĉen, izostala je bilo kakva

reakcija UN-a. Ostaje pitanje koliko je taĉno i realno bilo izvještavanje ljudi

na terenu, zašto su se ĉelnici UN-a oglušili na sve vapaje u pomoć i kome je

odgovaralo da svijet bude nijem dok sve nije bilo prekasno.

Genocid u Srebrenici i pitanje odgovornosti

Poĉetkom 1993. godine došlo je do oruţanih ofanziva i kontraofanziva

izmeĊu Armije Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske u okolici

Srebrenice u kojima je stradalo mnogo civila. Zbog tako teške situacije

mnogo Bošnjaka se iz okolnih sela preselilo u Srebrenicu koja je nakon

selidbi brojala izmeĊu pedeset i šezdeset hiljada ljudi, a slali su se izvještaji o

napadima Bošnjaka na Srbe i Srba na Bošnjake. 6. marta 1993. godine je

general Philippe Morillon na ĉelu svojih trupa i sa predstavnicima UNHCR-a

ušao u Cersku koja je već bila pod opsadom i na licu mjesta je mogao vidjeti

kako se na toj konkretnoj lokaciji dogodio strašan zloĉin genocida. MeĊutim,

Morillon je negirao bilo kakve znake zloĉina, a kamoli genocida i nije

pokušao na bilo koji naĉin da sprijeĉi daljnje osvajaĉke napade srpske vojske

niti je poduzeo bilo koje mjere zaštite civilnog stanovništva. U svojim

izvještavanjima i prema inostranstvu i ĉelnicima u BiH Morillon je istakao

kako on ne primjećuje nikakve znakove masovnih zloĉina niti spaljenog

ljudskog mesa, konstatirajući kako bi to odmah prepoznao s obzirom na

prijašnja iskustva koja je imao, konkretno navodeći svoja iskustva u Alţiru.

Morillon je laţno predstavio stanje u opkoljenim gradovima kao „ţestoke

borbe“ i tako poslao, kako to prof. dr. Ĉekić navodi, „propagandne i

falsifikovane izvore saznanja, štiteći srpske zloĉince“ i koristeći njihove

iskrivljene slike dešavanja (Ĉekić 2012: 85). Nekoliko dana kasnije Morillon

odlazi u Srebrenicu i, nakon što je vidio u kakvom uţasu i jadu ţivi

stanovništvo, odmah se obratio pripadnicima UNPROFOR-a i pozvao ih da

se konvojima probiju do ugroţenog stanovništva i pomogne im. Tada se i

230

obratio narodu Srebrenice garantirajući im zaštitu UN-a. Naţalost, kasnije se

ispostavilo da je ta zaštita bila iskljuĉivo „deklarativnog karaktera“ sa

namjerom da se umiri haotiĉno stanovništvo u panici (Ĉekić 2012: 86). Na

zaista realan teror kroz koji je prolazilo stanovništvo u Srebrenici izvijestila

je Sadako Ogata, visoki komesar UNHCR-a, u pismu kojim se obratila

generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija u martu 1993. U tom pismu Ogata

je istakla sliku Srebrenice u kojoj ljudi umiru od gladi, od posljedica

ranjavanja, bez hrane, vode, lijekova, ukoliko prije toga nisu muĉki ubijeni.

U okviru ovih viĊenja je predvidjela i još veći zloĉin – masakr. Od

generalnog sekretara UN-a, tada je to bio Boutros Ghali, zahtijevala je da se

njen izvještaj hitno iznese pred Vijeće sigurnosti UN-a. Naţalost, to se

nikada nije dogodilo. Jedan od kljuĉnih razloga što se Ghali oglušio na vapaj

Ogate za pomoć jeste taj što su u toku bili mirovni pregovori pod

pokroviteljstvom Davida Owena i Cyrusa Vancea (tzv. Vance-Owenov

mirovni sporazum).1 Neiznošenje ovog izvještaja pred Savjet bezbjednosti

bio je prvi korak ka izdaji Srebrenice. Tokom cijele godine i kasnije, prema

UNPROFOR-ovim izvještajima o situaciji, nastavljaju se ţestoki napadi na

srebreniĉku enklavu.

Naime, u periodu od januara do marta 1993. Vojska Republike Srpske je

znatno napredovala i opkolila grad koji je ostao bez vode, hrane i veze sa

ostatkom Bosne i Hercegovine. Pod pokroviteljstvom UNHCR-a koji je

zaduţen za zbrinjavanje izbjeglica iz Srebrenice je u ovom periodu

evakuirano izmeĊu sedam i osam hiljada ljudi, što je išlo znatno u prilog

ciljevima Vojske Republike Srpske.2 Ova vojska je snaţno radila na

potpunom zauzimanju enklave koja je bila od strateškog znaĉaja za daljnji

napredak zbog blizine grada granici Srbije, a pored toga je bila okruţena

mjestima pod kontrolom Srba. Vojska Republike Srpske je pokušala prvo

prijetnjama ubrzati proces evakuacije prijeteći da će napasti Srebrenicu

ukoliko se evakuacije ne nastave i ukoliko se Bošnjaci ne predaju. Ovu

prijetnju su pripadnici srpske paravojne formacije uputili predstavnicima

UNHCR-a 13. aprila 1993, istiĉući kako se predaja i masovno iseljenje

1 Ovaj mirovni plan je bio najbolji plan za Bosnu i Hercegovinu jer je predviĊao BiH u

meĊunarodno priznatim granicama, ali kao decentraliziranu drţavu sa deset autonomnih

provincija kojima pripadaju znaĉajne funkcije. Iako je ovo bio plan koji je pruţao šansu

Bosni da se ona oĉuva u cijelosti, plan je propao jer ga nisu prihvatili bosanski Srbi, ali ni

nova administracija SAD-a sa predsjednikom Billom Clintonom na ĉelu. 2 Vojska Republike Srpske je u okviru velikosrpskog projekta teţila etniĉkom ĉišćenju

Bošnjaka sa ovih prostora ili kroz masovne migracije (iseljenje i protjerivanje) ili kroz

masovno ubijanje. Iseljenje bošnjaĉkog stanovništva iz Srebrenice je samo olakšalo

napredovanje Vojske Republike Srpske u potpunom zauzimanju tog grada i okolica. Ovim

evakuacijama se otvoreno protivila vlast BiH u Sarajevu baš zbog toga što je bilo prepoznato

koliko evakuacije doprinose procesu etniĉkog ĉišćenja.

231

moraju nastaviti u roku od dva dana. Podstaknuto ovom prijetnjom, Vijeće

UN-a je reagiralo i 16. aprila iste godine donijelo Rezoluciju 819 kojom se

Srebrenica i njena okolica trebaju smatrati zaštićenom zono.3 Ovom

rezolucijom je propisano da „sve strane i drugi moraju Srebrenicu i njenu

okolinu smatrati zaštićenom zonom koja se ne smije vojno napadati niti

izlagati bilo kojem drugom neprijateljskom ĉinu.“ (Vijeće sigurnosti:

Rezolucija 819, UN). Dva dana nakon usvajanja Rezolucije u Srebrenicu su

stigle i prve snage UNPROFOR-a. Brojale su oko 170 vojnika. MeĊutim,

bez obzira što je Rezolucija već bila na snazi, snage Vojske Republike

Srpske i Armije BiH su se kretale tim podruĉjem, slali svoje avione i

helikoptere tom zraĉnom linijom ili, kao što je to ĉinila Vojska Republike

Srpske, teško naoruţane jedinice Drinskog korpusa su opkolile Srebrenicu.

Ĉak je i potpukovnik Thomas Karremas u svojim svjedoĉenjima izjavio da

su srpske snage spreĉavale njegovom ljudstvu da se vrate u enklavu,

spreĉavalo se unošenje municije i opreme i ĉak konvoji sa osnovnim

potrepštinama.

Uprkos donošenju Rezolucije, general Wahlgren je proglasio demilitarizaciju

Srebrenice, ne imenujući je zaštićenom zonom kako je proglašena u okviru

Rezolucije, traţeći tako sporazum o kapitulaciji koji je podrazumijevao

razoruţanje Bošnjaka. 25. aprila 1993. godine u Srebrenicu dolazi Misija

Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, koju je predvodio ambasador Diego

Enrique Arrio, kako bi sagledala kompletnu situaciju u tom gradu i o svemu

izvijestila Vijeće sigurnosti UN-a. U okviru svog zadatka Misija je i saĉinila

izvještaj koji je poslala Vijeću sigurnosti, a u njemu je detaljno opisano

opsadno stanje, katastrofe kojima je izloţeno civilno stanovništvo i

tendencije Vojske Republike Srpske da se nad Bošnjacima izvodi „usporeni

genocid“.4 Srebrenica sigurno nije bila sigurna zona. Jedino sigurno u

Srebrenici bila je namjera velikosrpskih agresora da istrijebe Bošnjake, a

Ujedinjene nacije na te ĉinjenice nisu reagirale. Njihova reakcija završila se

formalnim donošenjem Rezolucije. Agresori su na Srebrenicu neprestano

ispaljivali granate, ĉak i nakon proglašenja „sigurne zone“, koje su ubijale i

ranjavale civile, ali reakcije nije bilo. Da se na prazna obećanja i formalni

boravak UNPROFOR-a u Srebrenici civili ne mogu osloniti, bilo je jasno

3 Vojska Republike Srpske je u velikoj mjeri u ovom periodu presretala konvoje sa hranom,

lijekovima i drugim potrepštinama, protjerivala i ubijala civile. Vijeće sigurnosti je

jednoglasno donijelo ovu rezoluciju; nijedna drţava ĉlanica ovog tijela nije bila protiv ni

suzdrţana po pitanju ove rezolucije. Istovremeno su i druge dvije enklave, Ţepa i Goraţde,

stavljene pod zaštitu UN-a. 4 „Onemogućavanje ljekarske pomoći je, po ocjeni Misije Ujedinjenih nacija, genocid. Takvo

djelovanje zajedno sa presijecanjem dovoda vode, gasa, struje, aktiviralo je proces usporenog

genocida“ (Ĉekić 2012: 104).

232

mnogima, ali su pripadnici UNPROFOR-a bili jedini sinonim zaštite za

Bošnjake u Srebrenici, iako im tu zaštitu nisu pruţili.

Vojnici holandskog bataljona 3 su u Srebrenicu stigli u januaru 1995. godine,

a uprkos njihovom dolasku stanje se pogoršavalo. Prilikom primopredaje

duţnosti izmeĊu holandskog bataljona 2 i holandskog bataljona 3 srpske

snage su upale u sigurnu zonu i zaposjele kotu Bandijera – „najvaţniji objekt

s vojno-taktiĉkog stanovišta na sjeverozapadnom podruĉju Srebrenice“

(Ĉekić 2012: 112). Stanovništvo, svjesno prijetnje koju predstavljaju sva

oklopna sredstva i artiljerija koja ih je imala „na dlanu“ opkoljene,

isprepadano i uspaniĉeno, traţilo je od holandskog bataljona da odmah

reagira i primora srpske snage da se povuku sa tog poloţaja. MeĊutim,

reakcija je opet izostala. Poĉetkom ove godine u enklavu je stizalo sve manje

konvoja sa hranom, a zalihe hrane, lijekova, municije i opreme i za vojnike

UN-a postale su izuzetno skromne.

Stanje za one koji su ţivjeli u Srebrenici bilo je izuzetno teško. Srušene su i

škole pa su djeca nastavu pohaĊala skoro pa na otvorenom, bez pribora,

klupa, table itd. Bošnjaci su poĉeli umirati od gladi. Situacija je postajala sve

ozbiljnija. Radovan Karadţić, predsjednik Republike Srpske, kao odgovor na

sve intenzivnije pokušaje meĊunarodne zajednice da se okonĉa rat, izdao je

tzv. Direktivu 7 prema kojoj treba „izvršiti potpuno fiziĉko odvajanje

Srebrenice od Ţepe, ĉime spreĉiti i pojedinaĉno komuniciranje izmeĊu ovih

enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima

stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti

daljeg opstanka i ţivota ţitelja Srebrenice i Ţepe.“ (izvještaj suĊenja

Radovanu Karadţiću, MKSJ). Baš kako je i bilo predviĊeno ovom

direktivom, Vojska Republike Srpske je sredinom 1995. godine

prouzrokovala nepodnošljivu situaciju za bošnjaĉke civile u Srebrenici koji

su svakodnevno svjedoĉili nevjerovatnim zloĉinima. Svjedoci su primjećivali

silovanja, pljaĉke, ubijanja i odvoĊenja uglavnom sposobnih muškaraca, ali i

djece i staraca. Srpska ofanziva na Srebrenicu zapoĉela je 6. jula 1995.

godine na oĉi vojnika UNPROFOR-a ĉija je reakcija tada izostala. Njihova

reakcija je izostala i onda kada su vojnici RS-a srušili pet njihovih punktova

u juţnom dijelu enklave. Mnogi vojnici UNPROFOR-a morali su se povući

u grad, a dosta njih je i napustilo Srebrenicu pa se broj sa oko 600 vojnika

smanjio na 400 vojnika. Onim koji su otišli poslije je bilo zabranjeno da se

vrate. Odgovor Ujedinjenih nacija opet je izostao. Nakon nekoliko dana od

poĉetka ofanzive izmeĊu dvadeset i dvadeset pet hiljada Bošnjaka je

pobjeglo iz Srebrenice u Potoĉare u nadi da će naći sklonište u bazi UN-a.

Nekoliko hiljada ljudi je ušlo u bazu, a ostali su se smjestili oko baze na

obliţnjim poljanama. U narednih nekoliko dana u Evropi se desio najveći

masakr nakon Drugog svjetskog rata. Odvedeno je preko 8.000 Bošnjaka,

233

muĉki ubijeno, sakriveno u masovnim grobnicama, a mnogi su u toku ovog

perioda maltretirani, prebijani, zlostavljani na sve moguće naĉine i mnogim

sredstvima od pripadnika paravojne formacije Republike Srpske koji su bili

potpomognuti uĉesnicima iz jedinica JNA i drugim volonterima, konkretno

Grcima. Kada su srpski vojni komandanti dobili „zeleno svjetlo“ za izvršenje

genocida? 24. maja 1995. godine komandant Mirovnih snaga UN-a u bivšoj

Jugoslaviji Bernard Janvier dao je svoju ocjenu uloge snaga UNPROFOR-a

u zaštićenim zonama. Ta ocjena je podrazumijevala sljedeće: da je primarni

cilj samoodbrana, a zaštita civilnog stanovništva sekundarni. Postavlja se

pitanje zašto su dolazili. S tim u vezi, B. Janvier je iznio svoje mišljenje

prema kojem bi se UN trebale povući iz Srebrenice, Ţepe i Goraţda i

naposljetku predati Srebrenicu, naslućujući da će istoĉnu Bosnu zadesiti

mnogo gora sudbina od one koju je do tad pretrpjela.

Ostaje pitanje zašto je izostala reakcija UN-a. Prvi problem bila je loša

koordinacija ljudi na terenu i delegata u Vijeću sigurnosti. Kako navodi prof.

dr. Omer Ibrahimagić, diplomacija primijenjena na Srebrenici od

meĊunarodne zajednice okarakterizirana je „licemjerjem, iskrivljavanjem

ĉinjenica i laţnim predstavljanjem stanja na terenu u svrhu ostvarivanja

velikosrpske i velikohrvatske politike na bh. prostoru“ (Ibrahimagić 2004:

106). I onda kada su izvještaji sa terena prikazivali realnu situaciji i slali

vapaj za pomoć Bošnjacima, konkretno u Srebrenici i okolici, delegati u

Vijeću sigurnosti i ostali visoki ĉelnici UN-a oglušili su se na taj vapaj kako

ne bi ugrozili vlastite pozicije u meĊunarodnom sistemu. Nastojali su

udovoljiti pogrešnim vizijama i UN se pretvorio u slugu petorice stalnih

ĉlanova Vijeća sigurnosti koji su djelovali samo formalno i deklarativno,

navodno štiteći demokratske i istinske vrijednosti. Koliko je bila besramna

uloga UN-a, govori ĉinjenica da se „na patnji bosanskog naroda za više od tri

godine obogatilo nekoliko desetina hiljada vojnika UN što platom, što

švercerskim poslovanjem“ (Ibrahimagić 2004: 106). Zbog svog odnosa

prema Srebrenici (općenito prema Bosni i Hercegovini) visoki ĉelnici UN-a

(konkretno misleći na petorku Vijeća sigurnosti) srozali su se na nivo

obiĉnih politiĉara koji jedno govore, a drugo ĉine i na taj naĉin potpuno

degradirali sve vrijednosti koje „brane“ u okviru svog djelovanja. Zaštita

Srebrenice svodila se samo na verbalnu zaštitu. Toliko je bila „zaštićena“ da

su Srbi bez prepreke ušli u Srebrenicu za vrijeme dok je bila zaštićena zona.

Svi faktori koji su mogli doprinijeti spreĉavanju grozne tragedije u

Srebrenici bili su laţno iskrivljeni i predstavljeni. Zašto je izostala reakcija

javnog mnijenja i pritisak na UN? Znaĉajnu ulogu u spreĉavanju da se

javnost pobuni protiv nedjelovanja u Srebrenici imali su upravo ljudi na

terenu. Predstavnici UN-a na terenu, posebno Jasushi Akashi koji je bio

specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a za bivšu Jugoslaviju, zajedno

234

sa B. Janvierom i drugim imali su zadatak umanjiti oštrinu agresorskih

napada i pokolja u Srebrenici. Srpski agresori su svoje akcije nesmetano

provodili jednu za drugom. Reakcija UNPROFOR-a je konstantno izostajala

u tolikoj mjeri da formiranje ovih snaga ispada apsolutno sramno. Ove trupe

„za zaštitu mira“ su zapravo iskljuĉivo „štitile rat“ i sebe (Filipović 2002:

150).

Zaključak

Genocid u Srebrenici je bio i presuĊen je bez obzira koliko neki radili na

njegovom osporavanju. On je stvaran kao što je stvaran i rat i agresija na

drţavu Bosnu i Hercegovinu koja svjedoĉi najgorem zloĉinu nakon Drugog

svjetskog rata. Zloĉin u Srebrenici ne poĉinje i ne završava u julu 1995.

godine. On je poĉeo 1993. godine i bilo je toliko jasnih znakova da je

„etniĉko ĉišćenje“ istoĉne Bosne kljuĉni korak ka ostvarivanju velikosrpskih

ideja. UN-ovi ljudi na terenu su svjedoĉili teroru kroz koji je prolazilo

bošnjaĉko stanovništvu u Srebrenici, Ţepi, Goraţdu i okolnim mjestima

(Bratunac, Konjević-Polje itd.) Apsolutno nikakvu akciju, osim formalne

zaštite, nisu ponudili ugroţenom narodu. „Ako ljudska zajednica ili neka od

zajednica drţava koje su stvorili Evropljani, ikada bude pokazala, a morat će

pokazati, interes i za istinu o svojoj ulozi i istinu o tome što je ona donijela

narodu Bosne i Hercegovine, tada neće biti moguće mimoići ni osudu

uţasnog nemorala i cinizma politike ĉiji su protagonisti bili Francois

Mitterand, John Major, Butros Butros Ghali i njihovi saradnici i nasljednici,

sve do kraja rata“ (Filipović 2002: 151).

Za pravdu (meĊunarodnog suda) moţda nije kasno, ali za više od 8.000 ljudi

i njihovih porodica pitanje (ne)odgovornosti više nije bitno.

235

Literatura

1. Ĉekić, S. (2012) Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini,

Univerzitet u Sarajevu, Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i

meĊunarodnog prava, Sarajevo, str. 60–338.

2. Dobrašin, M., Veĉernji list: Yasushi Akashi: Da, UN je kriv za srpski

genocid u Srebrenici 1995, http://www.vecernji.hr/svijet/yasushi-akashi-

da-un-je-kriv-za-srpski-genocid-u-srebrenici-1995-432098, napisano 18. 7.

2012, posjećeno 2. 6. 2015.

3. Filipović, M. (2002) Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini

1992–1996. godine, Svjetlost, Sarajevo, str. 142–166.

4. Glenny, M. (2012) The Balkans: Nationalism, War and The Great Powers,

Granta Publications, London, str. 634–666.

5. Halimović, Dţ., Radio Slobodna Evropa, UN i Srebrenica: Genocid,

rezolucija i pitanje odgovornosti,

http://www.slobodnaevropa.org/content/rezolucija-o-srebrenici-kao-

cin-kajanja-un/27064060.html, napisano 10. 6. 2015, posjećeno: 11. 6.

2015.

6. Ibrahimagić, O. (2004) Bosna je odbranjena ali nije oslobođena, Vijeće

Kongresa bošnjaĉkih intelektualaca, Sarajevo, str. 106–111.

7. Simms, B. (2001) Najsramniji trenutak: Britanija i uništavanje Bosne,

Allen Lane – The Penguin Press, London, str. 140–180.

8. Tribunal (MKSJ), SuĊenje Ratku Mladiću: Direktiva 7, http://www.sense-

agency.com/tribunal_(mksj)/karadziceva-quotnezakonitaquot-i-mladiceva-

quotzakonitaquot-direktiva-7.25.html?news_id=15335, napisano 19. 9.

2013, posjećeno 10. 5. 2015.

9. Un official page, Resolution 819,

http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/819(19

93), posjećeno 10. 5. 2015.

http://www.vecernji.hr/svijet/yasushi-akashi-da-un-je-kriv-za-srpski-genocid-u-srebrenici-1995-432098

http://www.vecernji.hr/svijet/yasushi-akashi-da-un-je-kriv-za-srpski-genocid-u-srebrenici-1995-432098

http://www.slobodnaevropa.org/content/rezolucija-o-srebrenici-kao-cin-kajanja-un/27064060.html

http://www.slobodnaevropa.org/content/rezolucija-o-srebrenici-kao-cin-kajanja-un/27064060.html

http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/karadziceva-quotnezakonitaquot-i-mladiceva-quotzakonitaquot-direktiva-7.25.html?news_id=15335



http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/819(1993)

http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/819(1993)

236

237

Prikazi i osvrti / Views and Opinions

238

239

Prof. dr. Asim Mujkić



NACRT ZA DEMOKRATSKU REHABILITACIJU

BOSNE I HERCEGOVINE1

DRAFT FOR B-H DEMOCRATIC REHABILTATION2

Knjiga prof. Pejanovića Država BiH i demokratija koja je pred nama uz

nedavno objavljene Oglede o državnosti i političkom razvoju BiH, takoĊer na

engleskom jeziku, predstavlja ne samo presjek njegovog intelektualnog i

istraţivaĉkog rada u protekle dvije decenije već i presjek osnovnih

društveno-politiĉkih silnica koje, s jedne strane, oblikuju ovu zemlju, a s

druge, otvaraju alternativne prostore politiĉke artikulacije i nagovještavaju

pravce mogućeg društveno-politiĉkog razvoja. Posebnu teţinu ima ĉinjenica

da pred sobom imamo tekst na engleskom jeziku koji razbija jeziĉku

barijeru, daje glas inicijativama i perspektivama s terena i na taj naĉin ĉini

nas sugovornicima svjetske zajednice istraţivaĉa, a ne više samo pukim

objektima njihovih opservacija. S tim u vezi ĉestitke profesoru Pejanoviću i

izdavaĉu Sarajevo University Pressu što su se odluĉili na ovaj hrabar iskorak.

Knjiga Država BiH i demokratija pored uvoda i zakljuĉka sastoji se iz ĉetiri

poglavlja: 1. „Društveno-historijski temelji drţavnosti BiH, 2. „EU i

politiĉka budućnost BiH“, 3. „Kontroverze i izazovi razvoja parlamentarne

demokratije BiH“ i 4. „Demokratija u lokalnim zajednicama“.

U ovoj knjizi jasno su prepoznatljive tri perspektive ili grupe pitanja ĉiji

meĊuodnos tvori specifiĉni politiĉki reljef BiH, ali i dvije dublje dimenzije,

kao dvije tektonske ploĉe, koje se tiĉu samih temelja bosanskohercegovaĉke

politiĉke zajednice, a koje su u tekstu Mirka Pejanovića jasno

suprotstavljene. Što se tiĉe ovih suprotstavljenih dubinskih dimenzija ili

vizija BiH kao politiĉke zajednice, sasvim je razumljivo da se nakon decenija

1 Prikaz knjige The State of Bosnia and Herzegovina and Democracy prof. dr. Mirka

Pejanovića (Sarajevo, University Press, 2017). 2 This text is a review of a book The State of Bosnia and Herzegovina and Democracy by

Prof. Dr. Mirko Pejanović (Sarajevo: University Press, 2017).

240

vladavine jedne od njih – one desne, etnonacionalistiĉke koju karakterizira

sistematsko iţivljavanje nad društvom, narodima, graĊanima pa i samom

bosanskohercegovaĉkom zemljom – postavi pitanje o njenom smislu i da se

konfrontira s onom drugaĉijom vizijom koja proistjeĉe najprije iz ljeviĉarske

perspektive ostvarene tokom NOR i socijalizma, a potom razvijene u

proevropskom republikansko-graĊanskom diskursu koji se pojavio u vrijeme

demokratskih promjena da bi ubrzo bio brutalno baĉen u stranu. Profesor

Pejanović jedan je od rijetkih intelektualaca koji sistematski promišlja

bosanskohercegovaĉku stvarnost iz tog diskursa.

Kako kolone korumpiranih desnih etnopolitiĉkih poduzetnika zauzimaju i

rasparĉavaju naše resurse i institucije produbljujući sentiment straha i

podjele, dok istovremeno kolone mladih ljudi s autobuskih kolodvora

zauvijek napuštaju svoju zemlju, BiH nam se doslovno rastaĉe pred našim

oĉima. Posljednja faza hegemonije desne, etnonacionalistiĉke perspektive za

BiH, danas nam se otkriva u svojoj istini. Nakon faze zaposjedanja svog

zamišljenog nacionalnog teritorija, nakon ovladavanja njegovim resursima i

njihovom ortaĉkom redistribucijom, nakon uĉvršćenja svoje ideološke

hegemonije, u ovoj posljednjoj fazi vladavine desniĉarske

etnonacionalistiĉke perspektive dolazimo do nove vrste etniĉkog ĉišćenja –

ĉišćenja od vlastitog naroda. Izgleda da su kolone nepotrebnih ljudi, višak

ljudi, armije ljudi na ĉekanju jedino što je nacionalizam uspio proizvesti. Već

ĉetvrt stoljeća nacionalistiĉke politike uvjeravaju nas da ne moţemo ţivjeti

zajedno u svojim razliĉitostima, ali jedino ĉemu moţemo pouzdano

svjedoĉiti svojim oĉima je upravo obrnuto: oĉito ne moţemo ţivjeti

odvojeno, oĉito je da se baš ništa nije konstruktivno moglo napraviti pod

vladavinom te ratom proizvedene odvojenosti. To je bilo jasno komunistima

i naprednoj inteligenciji 1937, kao što nije jasno današnjim skrbnicima naših

vitalnih nacionalnih interesa. To je kratka poenta ove knjige.

Time dolazimo do tri kljuĉne perspektive koje Pejanović razvija unutar

graĊansko-demokratske vizije za BiH. To je najprije historijsko-politiĉka. U

njoj hegemonijskom narativu etnonacionalizma Pejanović kontrastira dvojno

zavnobihovsko utemeljenje moderne bosanskohercegovaĉke politiĉke

zajednice kao zajednice ravnopravnih i slobodnih naroda i zajednice

ravnopravnih i slobodnih graĊana. Taj suptilni i dijalektiĉki napet balans nije

lako postići, što pokazuje cjelokupna moderna politiĉka historija BiH, ali to

ne znaĉi da taj cilj koji, kako pokazuje Pejanović, korespondira

fundamentalnim evropskim vrijednostima, treba odbaciti. Njega treba, baš

zato što je dijalektiĉan, stalno iznova reartikulirati i posljednja takva

reartikulacija desila se u dokumentu nazvanom Platforma za rad

Predsjedništva RBiH u ratnim uslovima. Ovdje mi se ĉini posebno vaţnim

241

podsjetiti na kljuĉne aspekte Platforme, odnosno njezina dva strateška cilja

koja su bila, kako kaţe Pejanović, najprije objedinjavanje svih patriotskih

snaga u zajedniĉki front odbrane bosanskohercegovaĉke drţave i definiranje

karaktera drţave za koju se te snage trebaju boriti. S tim u vezi, Platforma

definira BiH kao suverenu i nezavisnu drţavu graĊana, konstitutivnih i

jednakih naroda Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u

njoj ţive. Istovremeno Platforma propisuje da će RBiH biti konstituirana na

principima parlamentarne graĊanske demokratije, trţišne ekonomije,

partijskog pluralizma i ljudskih prava i sloboda. Ovim se izvorni

zavnobihovski principi nadograĊuju skupom evropskih liberalno-

demokratskih vrijednosti. Zanimljiva ĉinjenica u vezi s Platformom je, na što

nam paţnju skreće autor, da je sama ideja ovakvog strateški vaţnog

dokumenta ponikla i raspravljana unutar graĊanske opozicije tokom burnih

mjeseci aprila i maja 1992. nakon što je uslijedio privremeni kolaps

etnonacionalistiĉkog koncepta vladavine koji je prerastao ili u otvoreni

secesionizam ili u beznadeţnost, dok je demokratska opozicija pokazala

zrelost i historijsku odgovornost za opstojnost zemlje. Na postulatima

Platforme formirana je ARBiH, a BiH je dobila prepoznatljivi multietniĉki

subjektivitet u meĊunarodnim odnosima koji je zadobio simpatije široke

svjetske javnosti.

Druga perspektiva tiĉe se studija iz podruĉja bosanskohercegovaĉkog

parlamentarizma koji u svojim tekstovima profesor Pejanović raskrinkava

kao etnokratsko-partitokratski model vladavine koji u suštini pervertira

savremeni parlamentarno-demokratski sistem u kojem, kako kaţe Pejanović,

politiĉke voĊe kidnapiraju moć parlamenta. Autor zakljuĉuje: „Namjesto

postizbornih koalicijskih sporazuma, pobjedniĉke stranke rasporeĊuju moć

prema partnerskim odnosima. Podjela moći na partnerskoj osnovi i bez

koalicijskog, javno proklamiranog politiĉkog programa onemogućila je

parlamentarne stranke da postignu politiĉki konsenzus o reformama i

zakonima koje treba da donese Parlamentarna skupština BiH, ĉime se

suprotstavljaju volji od 80% graĊana da BiH što prije postane ĉlan EU.“ U

tom postotku profesor Pejanović vidi ogroman resurs za promjene kojega je

potrebno mobilizirati na konstruktivan naĉin, a to nimalo nije lagan zadatak.

Ako su, s jedne strane, kako proistjeĉe iz Pejanovićevih analiza

parlamentarizma u našoj zemlji, više instance ukopane u politikantstvo

etnopolitiĉkih elita, da li onda graĊani imaju neke drugaĉije institucionalne

aranţmane na raspolaganju da artikuliraju i ostvare svoju volju za normalnim

ţivotom? Upravo na tom mjestu otvara se i treća perspektiva, moţda

ponajviše zapostavljena u svakodnevnom bosanskohercegovaĉkom

politiĉkom diskursu. Ta perspektiva tiĉe se demokratije u lokalnim

zajednicama. Na prvi pogled ovaj aspekt prouĉavanja moţe se uĉiniti manje

242

vaţnim od onih medijski istaknutih, takozvanih gorućih problema kao što su

ustavne promjene, ravnopravnost i konstitutivnost naroda, izmjene izbornog

zakona i modeli kolektivnog predstavljanja. Ali, paţljivije ĉitanje teksta

Mirka Pejanovića vrlo brzo će nas razuvjeriti u laţnost te olako prihvaćene i

medijski voĊene konstrukcije. Proširenje demokratske baze, poticanje

graĊana na participaciju u politiĉkim procesima moţe se, prema mišljenju

autora, pokazati spasonosnom formulom izlaska iz etnonacionalistiĉke

slijepe ulice. Upravo etnonacionalisti cijelo vrijeme uporno rade na

suţavanju demokratske baze i na obeshrabrivanju njihovog uĉešća u

politiĉkim procesima. Pejanović se rukovodi uvidom Johna Stewarta Milla

po kojem „jedini oblik demokratije koji je zbiljski djelotvoran temelji se na

širokom ukljuĉenju naroda u upravljaĉke aktivnosti preko svojih lokalnih

zajednica“. Nakon historijskog osvrta i niza analiza Pejanović zakljuĉuje da

je „participacija graĊana u odluĉivanju o javnim poslovima svojih općina

postala temelj demokratskog razvoja bosanskohercegovaĉke drţave“. U toj

dimenziji profesor Pejanović prepoznaje potencijal za promjenu jer nigdje

nije lakše raskrinkati etnonacionalistiĉku ideologiju kao na lokalnom nivou.

Da li je to obeshrabrujuća poruka, jer predviĊa mukotrpan proces

demokratske izgradnje bosanskohercegovaĉkog društva iz drţave odozdo i

iznutra? Moţda, ali ne zaboravimo, i na to nas autor podsjeća na stranicama

ove knjige, da se zavnobihovska BiH isto tako mukotrpno izgraĊivala

iznutra, odozdo od nukleusa drţavnosti – narodnooslobodilaĉkih odbora koji

su neposredno demokratski oblikovali svoj društveni i politiĉki ţivot da bi

potom uobliĉili svoju politiĉku zajednicu. Što prije shvatimo da je potrebno

njegovati taj izvorni demokratski impuls odozdo, utoliko prije ćemo biti

potpomognuti i odozgo, od institucija meĊunarodne zajednice i EU.

243

Prof. dr. Emir Ramić

Direktor Instituta za istraţivanje genocida, Kanada /

Director of Institute for Research of Genocide, Canada

NAUČNI, POLITIČKI I HISTORIJSKI ZNAČAJ

TROTOMNOG DJELA

DEJTONSKI (MIROVNI) SPORAZUM – LEGALIZACIJA GENOCIDA

U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI1

SCIENTIFIC, POLITICAL AND HISTORICAL IMPORTANCE OF

THREE-VOLUME OPUS

DAYTON (PEACE) AGREEMENT – LEGALIZATION OF GENOCIDE

IN REPUBLIC BOSNIA AND HERZEGOVINA2

U izdanju Instituta za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog

prava Univerziteta u Sarajevu 2016. objavljeno je nauĉno djelo – trotomna

knjiga (2.600 stranica) Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida

u Republici Bosni i Hercegovini autora akademika prof. dr. Smaila Ĉekića,

profesora na Univerzitetu u Sarajevu, ĉiji su recenzenti: prof. dr. Francis

Boyle, akademik prof. dr. Muhamed Filipović, akademik prof. dr. Mirko

Pejanović, akademik prof. dr. Ferid Muhić, prof. dr. David Petegrew i dr.

Emir Ramić.

U ovom nauĉnom djelu predmet istraţivanja su dogaĊaji u Republici Bosni i

Hercegovini na kraju XX stoljeća: oruţani sukob, zloĉini protiv mira,

agresija, rat, okupacija, zloĉin genocida, odbrana, „mirovni“ planovi tzv.

meĊunarodne zajednice, a posebno Dejtonski mirovni sporazum, o

teritorijalno-politiĉkoj podjeli meĊunarodno priznate, nezavisne i suverene

drţave Republike Bosne i Hercegovine.

1 Prikaz knjige Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida u Republici Bosni i

Hercegovini akademika prof. dr. Smaila Ĉekića, (Sarajevo: Institut za istraţivanje zloĉina

protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2016.). 2 Review of a book Dayton (Peace) Agreement – Legalization of Genocide in

Republic Bosnia and Herzegovina by Academician Prof. Dr. Smail Ĉekić (Sarajevo:

Institute for Research of Crimes Against Humanity and International Law of the University

of Sarajevo, 2016).

244

Istraţujući navedene pojave, rezultati nauĉnih istraţivanja potvrĊuju

najneposredniju, presudnu, odluĉujuću i bitnu povezanost agresije na

Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima sa politiĉkim

velikodrţavnim projektima drţava agresorâ, fašistiĉkog i genocidnog

karaktera, kao i sa „mirovnim“ planovima meĊunarodne zajednice o

teritorijalno-politiĉkoj podjeli Republike Bosne i Hercegovine.

Oĉigledna je njihova meĊusobna povezanost, zavisnost i uvjetovanost, kao i

ĉinjenica da su agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, genocid nad

Bošnjacima i Dejtonski mirovni sporazum rezultat politiĉke, vojne i druge

aktivnosti drţava agresorâ, ali i meĊunarodne zajednice.

Dosadašnja nauĉna istraţivanja za predmet nauĉnog istraţivanja nisu imala

bitne ĉinioce strukture – agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu,

genocid nad Bošnjacima i Dejtonski mirovni sporazum, njihove veze i

odnose, uloge i funkcije, koji su kao empirijski realiteti, teorijski i nauĉno,

artikulisani u jednom – jedinstvenom, relativno cjelovitom predmetu

istraţivanja, kao što je ovo nauĉno djelo.

Koncepcija strukture sadrţaja ovog nauĉnog djela sistematizovana je po

tematsko-saznajnim cjelinama.

– U prvoj tematskoj cjelini „Bitne ĉinjenice i dokazi o agresiji na Republiku

Bosnu i Hercegovinu i zloĉinu genocida nad Bošnjacima“ saopćena su bitna

nauĉna saznanja kao rezultat nauĉnog(ih) istraţivanja o agresiji na Republiku

Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima. UtvrĊena je bitna

povezanost, uvjetovanost i meĊuzavisnost predmetnih društvenih pojava,

ĉime provjerena i potvrĊena saznanja iskazuju trajne društvene pravilnosti i

društvene zakone, ĉije je razumijevanje i shvatanje u osnovi konstituisanja,

razvijanja i razvoja nauĉne teorije o predmetu (istraţivanja) nauke o

genocidu u oblasti društvenih i humanistiĉkih nauka.

U Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća izvršeni su

mnogobrojni i raznovrsni oblici zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog

prava, teška kršenja meĊunarodnog humanitarnog prava, ukljuĉujući i

genocid nad Bošnjacima, što potvrĊuju sve relevantne, validne, pouzdane i

dovoljne ĉinjenice, odnosno ĉinjeniĉni podaci. Stoga rezultati preteţno

empirijskog istraţivanja, heuristiĉkog, ali i verifikatornog karaktera,

obuhvataju bitne i tipiĉne oblike zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog

prava, pri ĉemu su u rezultatima istraţivanja iskazane njihove osnovne

odredbe i dimenzije. Svaki od posebnih i pojedinaĉnih oblika zloĉina protiv

ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava je jedan od segmenata predmeta

istraţivanja. Predmetnim istraţivanjem izvršen je opis i klasifikacija i

245

kvalifikacija bitnih ĉinilaca predmeta istraţivanja, njihovih odnosa i veza,

uloga i funkcija u predmetnoj pojavi i njenom odnosu s drugom društvenom

pojavom – Dejtonskim mirovnim sporazumom.

– U tematsko-saznajnoj cjelini „Legalizacija teritorijalnih osvajanja i zloĉina

genocida“ nauĉno se razmatra i prouĉava koordinirano i sinhronizovano

zajedniĉko djelovanje drţava agresorâ, kao i vodećih drţava predstavnika

tzv. meĊunarodne zajednice u realizaciji politiĉkog projekta teritorijalno-

politiĉke podjele Republike Bosne i Hercegovine, bazirane na agresiji i

genocidu i njene decidne artikulacije u Dejtonskom mirovnom sporazumu,

koji je legalizovao srpsku paradrţavnu tvorevinu i zloĉin genocida nad

Bošnjacima. Stoga su agresija, genocid i „mirovni” sporazumi društvene

pojave i društveni procesi koji su uvjetovani, meĊuzavisni i proţeti u

odreĊenom vremenu i na odreĊenim prostorima.

– U „Dokumentima o agresiji i zloĉinu genocida“ smisleno, svrsishodno i

ciljano su prezentirani najznaĉajniji relevantni dokumenti srpskog agresora,

autentiĉni, pouzdani i valjani izvori podataka i odreĊenih saznanja od

posebnog znaĉaja za istraţivanje predmetne problematike. OdreĊeni

dokumenti, originalni i autentiĉni, u kontekstu predmetnog istraţivanja prvi

put se prezentiraju nauĉnoj i široj javnosti.

– „Završna razmatranja“ predstavljaju svodnu sintezu generalizacije rezultata

istraţivanja po tematsko-saznajnim cjelinama.

Nauĉno djelo Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida u

Republici Bosni i Hercegovini je od prvorazrednog znaĉaja i izuzetne

društvene, politiĉke i historijske vrijednosti. To je kapitalno, par excellence

nauĉno djelo zasnovano na fundamentalnom nauĉnom istraţivanju, pri ĉemu

posebno fasciniraju i zadivljuju brojni (na hiljade) izvori saznanja razliĉite

provenijencije – relevantna, valjana, validna i pouzdana dokumentaciona

osnova, koja je omogućila akademiku Ĉekiću da doĊe do valjanog,

pouzdanog i nauĉno istinitog saznanja, odnosno do nauĉne istine (zaista je

pravo ĉudo kako je autor mogao pribaviti takvu i toliku dokumentaciju,

konsultovati tako relevantne i brojne izvore, kako je uspio pribaviti podatke i

iste obraditi, na osnovu kojih je potvrdio hipoteze i zakljuĉio o istim na

osnovu validnih i pouzdanih podataka kojima je saopćio nauĉne rezultate

istraţivanja).

Nauĉne rezultate historijskog znaĉaja sa stanovišta utvrĊivanja istine, kao

bitne vrijednosne kategorije i principa u istraţivanju zloĉina protiv

ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, saopćene u ovom i ovakvom nauĉnom

djelu mogao je ostvariti samo ĉovjek koji je artikulisao više meĊusobno

246

povezanih uloga u ţivotnoj i radnoj situaciji, u kojoj se našao – antifašista,

humanista, patriota i kosmopolita Smail Ĉekić, a to su: svjedok, sudionik-

akter burnih, dramatiĉnih i bitnih dogaĊaja i dogaĊanja u Republici Bosni i

Hercegovini na kraju XX stoljeća; ţrtva zloĉina genocida; istraţivaĉ

holokausta i genocida koji se preko 30 godina u kontinuitetu bavi nauĉnim

istraţivanjima jedne od najsloţenijih pojava u društvenoj stvarnosti.

247

Sanela Kovačević, MA


Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije /

Faculty of Crminalistics, Criminology and Security Studies

ANALIZA PSIHOPATOLOŠKOG STANJA POJEDINCA I GRUPE I

NJIHOV UTJECAJ NA ŠIRU DRUŠTVENU ZAJEDNICU U

PATOKRATSKOM POLITIČKOM SISTEMU1

ANALYSIS OF THE PSYCHOPATHOLOGICAL STATE OF THE

UNION AND THE GROUP AND THEIR EFFECT ON THE SOCIAL

COMMUNITY IN THE PATOCRATIVE POLITICAL SYSTEM2

U izdanju Red Pill Pressa u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama 2006. godine

prvi put je objavljena knjiga pod naslovom Politička ponerologija: Naučna

studija o prirodi zla prilagođena za političke svrhe autora Andrewa M.

Lobaczewskog. Ova knjiga predstavlja istraţivanje prave prirode i

psihopatologije makrosocijalnog fenomena, kao jednu duboku studiju

prirode psihopatije, odnosno istraţivanje na prevenciji širenja bolesti

makrosocijalnog zla. Pod pojmom makrosocijalnog zla autor podrazumijeva

zlo toliko veliko da ovladava cijelim nacijama i društvima u ciklusu koji se

uvijek iznova ponavlja od drevnih vremena. Svoja istraţivanja, analize i

stavove autor je podijelio u deset glava, po segmentima istraţivanja sa

iznesenim konaĉnim zakljuĉnim razmatranjima koja predstavljaju viziju

budućnosti. Kompletan tekst je pisan na poljskom jeziku, ali je preveden na

engleski jezik, kako je i objavljen. Autor je interesovanje usmjerio na analizu

psihopatološkog stanja pojedinca, grupe i njihov utjecaj na širu društvenu

zajednicu. Samim tim prikazano je stvaranje kvazidemokratskog drţavnog

sistema, funkcionisanje istog, posljedice po društvo, drţavu i zajednicu

uopće, te naĉin izlaska odnosno rušenja takvog društveno-politiĉkog sistema.

1 Prikaz knjige Andrewa M. Lobaczewskog Politička ponerologija: Naučna studija o

prirodi zla prilagođenog za političke svrhe, Red Pill Press, SAD, 2006, 248 str. 2 Review of a book Political Ponerology – A science on the nature of evil adjusted for

political purposes by Andrew M. Lobaczewski, Red Pill Press, United State of America,

2006, 248 pp.

248

Andrew M. Lobaczewski je roĊen 1921. godine u Poljskoj. Završio je

psihologiju na Fakultetu Yagiello Univerziteta u Krakovu. Bio je kliniĉki

psiholog, a svoj nauĉni rad posvetio je psihopatologiji. 1977. godine je

emigrirao u Sjedinjene Ameriĉke Drţave iz kojih se vraća u Poljsku 1990.

godine, gdje i umire 2007. godine.

U samom Uvodu autor nam daje uvid u jedan vrlo interesantan i znaĉajan

tekst koji slijedi. U Predgovoru autora i Predgovoru izdanja Red Phill

Pressa autor iznosi prikaz stanja i uvjeta u kojima je nastao prvi tekst, kao i

situaciju do koje je došlo nakon 20 godina kada je knjiga konaĉno i ugledala

svjetlost dana. Autor istiĉe znaĉajnu konstataciju: smatra da, ukoliko se

nekom problemu ne pristupi „uz aplikaciju objektivnog znanja o samoj

prirodi zla“, svi uĉinjeni napori postaju beznaĉajni, ĉak i opasni. Razlog

iznesenim tvrdnjama nalazi u poznatom medicinskom stavu da „se ni ne

pokušava lijeĉiti ono što se ne razumije“ – Ignota nulla curatio morbid.

U drugoj glavi pod naslovom Osnovni koncepti dat je osvrt na nastanak naše

evropske civilizacije. Ista je nastala na kombinaciji tri heterogene

komponente – grĉka filozofija, rimska imperijalna i legalna civilizacija te

kršćanstvo. Autor je analizirao nastanak i razvoj svake komponente poĉev od

starogrĉke kulture koja se razvila u potpunoj autonomiji. U to doba

civilizacije su se teško mogle razvijati bez upliva ranijih (starijih) kultura.

MeĊutim, grĉka kultura je ostala relativno kulturološki izolovana. U rimskoj

imperijalnoj civilizaciji osnovni praktiĉni prioriteti bili su administrativna i

sudska dostignuća. Grĉki introspektivni utjecaj je malo omekšao rimske

obiĉaje, što je unaprijedilo Rimsko carstvo, a ovo je doprinijelo tendenciji da

se razvije jedan koncept ljudske osobnosti dovoljno pojednostavljen kako bi

mogao sluţiti zakonu. Nadalje, kršćanstvo je imalo jaĉe veze sa drevnim

kulturama azijskog kontinenta ukljuĉujući njihove filozofske i psihološke

utjecaje. Primjećivanje i razumijevanje vjerskih transformacija u ljudima tog

doba dovelo je i do odreĊene psihološke škole. Ovaj novi pogled na odnose

sa drugim ljudima, komšijama i sliĉno okarakterisan je razumijevanjem,

opraštanjem, ljubavlju i otvara vrata za psihološku spoznaju. Ova druga

glava sastoji se od 15 poglavlja i to:

1. Psihologija

2. Objektivni jezik

3. Ljudska individua

4. Društvo

5. Ponerologija

6. Patološki faktori

7. Steĉene devijacije

249

8. Nasljedne devijacije

9. Ponerogeniĉni fenomeni i procesi

10. Opĉinioci

11. Ponerogeniĉna društva

12. Ideologije

13. Proces ponerizacije

14. Makrosocijalni fenomeni

15. Stanja društvene histerizacije

Kroz navedena poglavlja je pojašnjen ĉovjek kao društveno biće, sa velikim

utjecajem porodice kroz steĉene i nasljedne genetske faktore. Autor navodi

da je priroda stvorila ĉovjeka takvim da bude društven, a navodi da je

osnovna stanica društva porodica, posmatrajući ĉovjeka kroz navedene

segmente njegove liĉnosti te spoznajući samu ĉinjenicu da se psiholozi

svakodnevno suoĉavaju sa mnogobrojnim sluĉajevima devijanata ili njihovih

ţrtava, s tim oni postaju uspješniji u razumijevanju i opisivanju mnogih

komponenata psihološke liĉnosti. Nadalje analizirajući tekst, autor je sa

segmenta utjecaja društvene zajednice prešao na analizu tzv. ponerogeniĉkog

društva. Pod ovim pojmom je nazvao svaku grupu ljudi koju karakterišu

ponerogeniĉki procesi natprosjeĉnog društvenog intenziteta, gdje nosioci

raznih patoloških faktora djeluju kao inspiratori, opĉinioci i lideri te se na taj

naĉin stvara jedna odreĊena patološka društvena struktura. Samim tim,

sasvim je uobiĉajeno da jedna ponerološka zajednica ili grupa ima neku

svoju posebnu ideologiju koja uvijek opravdava njene aktivnosti i podrţava

njenu motivacionu propagandu. Istaknuto je da je kroz historijsku

opservaciju procesa ponerizacije raznih ljudskih udruţenja konstatovano da

je njegov prvi korak ustvari moralno zamotavanje ideoloških sadrţaja grupe.

Kroz ĉetvrtu glavu pod naslovom Ponerologija autor analizira sam pojam

koji se koristi nauĉnim napretkom koji je ostvaren tokom posljednjih dekada

i godina, posebno na podruĉju biologije, psihopatologije i kliniĉke

psihologije. Ona pojašnjava neke nepoznate uzroĉne veze i analizira genezu

zla. Prilikom zaĉinjanja ove nove discipline autor je takoĊer koristio svoje

profesionalno iskustvo kao i rezultate svojih istraţivanja na tom podruĉju.

Ponerologija prouĉava prirodu zla i kompleksne procese njegove geneze,

odakle otvara nove naĉine za suprotstavljanje njemu. Ona ukazuje na to da

zlo ima odreĊene slabosti u svojoj strukturi i genezi koje se mogu iskoristiti

kod spreĉavanja njegovog razvoja kao i prilikom eliminacije njegovih

plodova.

Peta glava nosi naslov Patokratija i sadrţana je od sedam slijedećih

poglavlja:

250

1. Geneza fenomena

2. Više o sadrţajima fenomena

3. Patokratija i njena ideologija

4. Ekspanzija patokratije

5. Patokratija uvedena silom

6. Vještaĉki izazvana patokratija i psihološki rat

7. Opća razmatranja

Kroz prethodno navedena poglavlja autor je pojasnio poloţaj vladajuće

strukture društva u jednoj drţavi koja je pod patokratijom. Ostvarenje

apsolutne dominacije patokrata u vladi ne moţe biti stalno, jer se masovni

dijelovi društva otuĊuju pod takvom vladavinom i konaĉno nalaze naĉin da

sruše tu vladavinu. To je dio historijskog kruga koji se lako moţe uoĉiti ako

se historija posmatra sa ponerološkog stanovišta. U patokratiji sve vodeće

pozicije moraju biti popunjene pojedincima sa odgovarajućim psihološkim

devijacijama, koje su po pravilu naslijeĊene. Ovakvi ljudi ĉine mali procent

populacije i to ih ĉini vrijednim za patokrate. Pod takvim uvjetima nijedna

oblast društvenog ţivota ne moţe se razvijati normalno, bila to ekonomija,

kultura, nauka, tehnologija, administracija i drugo. Patokratija progresivno

parališe sve.

U šestoj glavi pod naslovom Normalni ljudi pod patokratskom vlašću

pojašnjava se naĉin djelovanja patokratskog rukovodstva koje vjeruje da

moţe ostvariti stanje u kome će potĉiniti um drugih, normalnih ljudi preko

djelovanja na njihovu liĉnost, putem perfidnih pedagoških metoda, masovnih

dezinformacija i psihološkog terora. Ova glava sastoji se od dva poglavlja i

to:

1. Iz perspektive vremena

2. Moć razumijevanja

Pojašnjeno je razumijevanje normalnih ljudi, osuĊenih da ţive pod

patokratskom vladavinom i njihove potrebe da se prilagode i postanu

rezistentni (ukljuĉujući i partijsko djelovanje), što je sine qua non da se

razvije pristup koji bi mogao efektivno da im pomogne da dostignu sistem

normalnog ĉovjeka.

Psihologija i psihijatrija pod patokratskom vlašću je naslov sedme glave u

kojoj je jednim dijelom prikazano djelovanje patokratskog sistema vlasti kao

i mogućnost istraţivanja i javnog prezentovanja istog. Povećavanje

odgovarajućeg znanja bi u veoma kratkom vremenu omogućilo istraţivanje.

Autor istiĉe da bi se dijagnoza patokratskog stanja utvrdila tokom prvih

251

desetak godina formiranja patokratije, posebno ukoliko je patokratija

uvedena. Ukoliko bi bila jednom prenijeta javnom mnijenju, ta dijagnoza bi

se brzo pripojila javnom mišljenju, oslobaĊajući svijest društva od naivnih

politiĉkih i propagandnih doktrina.

Osma glava nosi naslov Patokratija i religija. Prihvatanje osnovnih

religijskih istina otvara ĉovjeku ĉitavo polje mogućih spoznaja, unutar kojih

njegov um moţe tragati za istinom. Spoznaja i vjera, koje istovremeno

pruţaju podršku našem umu i uvećavaju našu duhovnu snagu, predstavljaju

jedinu osnovu za preţivljavanje i otpor u situacijama kada su pojedinac ili

nacija ugroţeni posljedicama ponerogeneze. Nijedna glavna religija ne

ukazuje na prirodu ovog makrosocijalnog patološkog fenomena i zbog toga

ne moţemo posmatrati religiozne zapovijesti kao neku osnovu za

prevazilaţenje ove velike historijske bolesti.

Terapija za svijet je naslov devete glave koja daje jedan slikovit prikaz

„terapije“. Naime, za doktore bolest predstavlja jedan interesantan, ĉak

fascinantan biološki fenomen. Oni su ĉesto prihvatali rizik kontakta sa

zaraznim patološkim faktorima i ţrtvovali se da bi razumjeli neko oboljenje i

da bi bili u stanju da lijeĉe ljude. (Ignota nulla curatio morbid. / Nemoj ni

pokušavati da lijeĉiš ono što ne razumiješ.) Kad smo suoĉeni s nekim

makrosocijalnim patološkim fenomenom koji traţi od nas da postupamo s

njim na naĉin koji je istovjetan sa principima na kojima se temelji moderna

medicina, posebno onima koji se odnose na zarazne bolesti koje se brzo šire

meĊu stanovništvom, zakonom se nalaţu sve potrebne rigorozne mjere koje,

takoĊer, moraju poštovati i oni ljudi koji su zdravi.

Deseta glava pod naslovom Vizija budućnosti ustvari predstavlja jedan vid

zakljuĉnih razmatranja samog autora. Prošlost nam daje znanje i iskustvo

koje nas uĉi kako rješavati probleme i upozorava nas kada smo u opasnosti

da ponovimo greške sliĉne onima koje smo nekada ĉinili. Realistiĉko

shvatanje prošlosti i ponekad bolno razumijevanje grešaka i zla poĉinjenog u

njoj neophodan su preduvjet za stvaranje bolje budućnosti. Sliĉno tome,

realistiĉna vizija budućnosti, dopunjena dobro proanaliziranim i detaljnim

podacima, obogaćuje naše svakodnevne aktivnosti jasnim pravcem i

omogućava nam da imamo mnogo konkretnije ciljeve.

U dijelu koji se odnosi na Bibliografiju iz navoda mnogobrojnih izvora autor

je svojim temeljnim izuĉavanjem zadate teme doprinio kvalitetnijoj obradi

iste. Na osnovu obraĊene problematike u vezi sa psihologijom,

psihopatologijom, makrosocijalnim zlom, kao i na osnovu provedenog

praktiĉnog istraţivanja i analiza autor je dao vrlo konstruktivne i društveno

252

znaĉajne osnovne zakljuĉke i prijedloge, a u ĉemu se i ogleda izuzetan

doprinos ove knjige. Njena nauĉna esencija ostaje trajno vrijedna i

inspirativna.

Analizirajući situaciju u našoj drţavi, moţemo odgovorno tvrditi da elementi

patokratije, koje je Lobaczewski definisao prije toliko godina, i danas ţive u

svom punom kapacitetu. Nakon posljednjih ratnih djelovanja na našim

prostorima patokratski sistem je u svom punom sjaju i kapacitetu stupio na

društveno-politiĉku scenu našeg društva. Iako je reĉeno da sistem dostiţe

svoj vrhunac nakon deset godina, gdje se poĉinje osjećati njegovo slabljenje,

kod nas to nije sluĉaj. Naime, patokratski sistem vladavine u našoj drţavi i

dalje je nepokolebljiv gdje je zajednica normalnih ljudi zatajila i utopila se u

našu patokratiju.

Ova knjiga ima mogućnost široke primjene kako u nastavnom procesu, gdje

se izuĉavaju kriminalistiĉke, kriminološke, sigurnosne, politiĉke, psihološke,

filozofske, komunikološke, pravne, kao i pedagoške studije, tako i u

politiĉkim organizacijama i drţavnim institucijama kao struĉna literatura.

Bitno je naglasiti da ova knjiga moţe pomoći pri definisanju odreĊenih

nejasnoća i lakšem razumijevanju pojedinih pojmova i pojava, odnosno

razlikovanju sliĉnih pojava u društvu kao i u svakodnevnom ţivotu u

komunikaciji i ophoĊenju sa ljudima te pomoći pojedincima na njihovom

putu daljnjeg struĉnog i nauĉnog usavršavanja i napredovanja.

253

Mr. sc. Mirjana Šmitran

UDK 342.7 (497.6)

POLITIČKO-PRAVNI SISTEM ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA I

SLOBODA U BOSNI I HERCEGOVINI

POLITICAL-LEGAL SYSTEM OF PROTECTION OF HUMAN

RIGHTS AND FREEDOMS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak Poštovanje i zaštita ljudskih prava i sloboda značajni su faktori razvoja i napretka

svakog demokratskog društva. Političko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i

sloboda u Bosni i Hercegovini u potpunosti je baziran na međunarodnom pravu o

ljudskim pravima. Njegovu osnovu čine Evropska konvencija za zaštitu ljudskih

prava i osnovnih sloboda i petnaest međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima

i slobodama sadržanih u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma. Direktna

primjena navedenih međunarodnih dokumenata propisana je Ustavom Bosne i

Hercegovine.

Ključne riječi: ljudska prava i slobode, sistem zaštite, Ustav Bosne i Hercegovine,

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Aneks I

Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Summary Respect and protection of human rights and freedoms are important factors of

development and progress in every democratic society. Political-legal system of

protection of human rights and freedoms in Bosnia and Herzegovina is fully based

on international human rights law. The most prominent are the European

Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and

fifteen international documents on human rights and freedoms contained in Annex I

of the Dayton Peace Agreement. Direct application of these documents is

prescribed by the Constitution of Bosnia and Herzegovina.

Keywords: human rights and freedoms, system of protection, Constitution of Bosnia

and Herzegovina, European Convention for the Protection of Human Rights and

Fundamental Freedoms, Annex I of the Dayton Peace Agreement.

254

Uvod

Ljudska prava predstavljaju opšte civilizacijsko dobro i njima se utvrĊuje

„pravni poloţaj pojedinca prema organima vlasti“ (Marković 2008: 454).

Odredbe o ljudskim pravima i slobodama sastavni su dio unutrašnje strukture

normativnog dijela ustava, što znaĉi da je njihovo uspostavljanje,

ostvarivanje i zaštita regulisano ustavima drţava. Pored ustava, ljudska prava

i slobode zajamĉena su i brojnim, univerzalnim i regionalnim,

meĊunarodnim dokumentima koji se odnose na zaštitu ljudskih prava i

sloboda.

Svaka drţava ustavom propisuje koja će se prava i slobode i u kojoj mjeri

poštovati i štititi na njenoj teritoriji, dok nadleţni organi drţava ratifikuju

meĊunarodne ugovore i donose odluku o njihovom uvoĊenju u unutrašnje

pravo. S obzirom na pravnu prirodu Ustava Bosne i Hercegovine i njime

uspostavljenog politiĉko-pravnog sistema zaštite ljudskih prava i sloboda,

postavlja se pitanje: da li prethodno pravilo vaţi i za Bosnu i Hercegovinu?

Pošto je Bosna i Hercegovina sluĉaj sui generis i njen ustav nije akt

unutrašnjeg, nego meĊunarodnog prava, ni politiĉko-pravni sistem zaštite

ljudskih prava i sloboda uspostavljen Ustavom Bosne i Hercegovine ne moţe

imati karakteristike proistekle iz unutrašnjeg prava. To potvrĊuje ĉinjenica

da je politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i

Hercegovini u potpunosti baziran na meĊunarodnom pravu o ljudskim

pravima, odnosno Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda i petnaest meĊunarodnih dokumenata o ljudskim pravima sadrţanih

u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U Bosni i Hercegovini se svi ovi dokumenti direktno primjenjuju i dio su

njenog pravnog sistema, bez obzira da li ih je ratifikovala ili ne. Politiĉko-

pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda uspostavljen na navedeni naĉin

specifiĉan je i jedinstven u svijetu. Koja je uloga Evropske konvencije za

zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a koja petnaest meĊunarodnih

dokumenta o ljudskim pravima iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma

u sistemu zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini? Ovo su

samo neka od pitanja na koje bi ovaj rad trebao odgovoriti.

255

1. Ustav Bosne i Hercegovine – pravna priroda i politički uslovi

nastanka

Proces tranzicije iz socijalizma u demokratiju za Bosnu i Hercegovinu nije

bio nimalo lak. Društvene i politiĉke prilike poĉetkom devedesetih godina

prošlog vijeka uslovile su raspad Socijalistiĉke federativne republike

Jugoslavije i nastanak pet nezavisnih drţava1 na njenoj teritoriji. Za Bosnu i

Hercegovinu put do nezavisnosti i meĊunarodnog priznanja nije bio dug, ali

su sloboda i ustavno ustrojstvo uspostavljeni tek završetkom

ĉetverogodišnjeg graĊanskog rata (1992–1995) na njenoj teritoriji.

Ustav Bosne i Hercegovine sastavni je dio Opšteg okvirnog sporazuma za

mir u Bosni i Hercegovini (Aneks IV), poznatijeg kao Dejtonski mirovni

sporazum2, koji je parafiran 21. novembra 1995. godine u Dejtonu

(Sjedinjene Ameriĉke Drţave), a potpisan 14. decembra 1995. godine u

Parizu. Dejtonski mirovni sporazum rezultat je angaţmana meĊunarodne

zajednice u rješavanju sukoba u Bosni i Hercegovini. Njemu je prethodilo

više prijedloga3 koji su imali zajedniĉke karakteristike: „- nastajali su kao

izraz napora meĊunarodne zajednice u iznalaţenju politiĉkog rješenja; - svi

su polazili od etniĉke podjele BiH; - svi su bili neuspješni“ (Bakšić-Muftić

2005: 69). Osnovni cilj Dejtonskog mirovnog sporazuma je bio da se

zaustavi rat i osigura stabilnost Bosne i Hercegovine na duţi vremenski

period, a meĊunarodna zajednica je ţeljela „okonĉanje bosanskog rata bez

pobjednika i bez poraţenog“ (Ibrahimović 2001: 23).

Ustav Bosne i Hercegovine stupio je na snagu na datum potpisivanja

Dejtonskog mirovnog sporazuma. U ĉlanu 1. stav 3. Ustava precizirano je da

se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta : Federacije Bosne i

Hercegovine i Republike Srpske, dok Ustavom nije utvrĊeno koji je oblik

drţavnog ureĊenja zastupljen u Bosni i Hercegovini.

1 Te drţave su: Savezna republika Jugoslavija (sastavljena od Srbije i Crne Gore), Slovenija,

Hrvatska, Makedonija i Bosna i Hercegovina. 2 Dejtonski mirovni sporazum potpisali su: Alija Izetbegović (u ime bošnjaĉkog naroda),

predsjednik Savezne republike Jugoslavije Slobodan Milošević (u ime srpskog naroda) i

predsjednik Republike Hrvatske Franjo TuĊman (u ime hrvatskog naroda), ĉime su SR

Jugoslavija (meĊunarodne obaveze SR Jugoslavije nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore

naslijedila je Srbija) i Hrvatska preuzele ulogu garanta njegovog sprovoĊenja. Svjedoci

prilikom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma bile su drţave ĉlanice Kontakt-grupe

(SAD, Rusija, Velika Britanija, Njemaĉka i Francuska) i Evropska unija. 3 Dejtonskom mirovnom sporazumu prethodila su ĉetiri prijedloga meĊunarodne zajednice za

rješenje krize u Bosni i Hercegovini, a to su: Kutiljerov plan (1992), Vens-Ovenov plan

(1993), Oven-Stoltenbergov plan (1993) i plan Kontakt-grupe (1994).

256

Sam naĉin donošenja Ustava Bosne i Hercegovine je specifiĉan i jedinstven

u svijetu. Ustav Bosne i Hercegovine je akt meĊunarodnog, a ne drţavnog

prava. Njegovi donosioci nisu ustavotvorni organi (ustavotvorna skupština,

redovna skupština, šef drţave, narod). Stavovi istaknutih pravnika, po pitanju

naĉina njegovog donošenja, su razliĉiti. Kuzmanović (2002) smatra da je

Bosni i Hercegovini „darovan“ ustav, kao dio meĊunarodnog sporazuma,

dok je za Trnku (2009) Ustav Bosne i Hercegovine „nametnut

meĊunarodnim ugovorom“. Mišljenja nisu usaglašena ni po pitanju

ustavotvoraca gdje se najĉešće navode predstavnici meĊunarodne zajednice,

ali ima i onih koji, pored predstavnika meĊunarodne zajednice,

ustavotvorcima smatraju i politiĉke lidere iz Bosne i Hercegovine i susjednih

drţava. Šarĉević kao ustavotvorce navodi ameriĉku diplomatiju i lokalne

politiĉke partije „na ĉiji raĉun je iscenirano ugovaranje u ime konstitutivnih

naroda. Tako su narodi, kao neka vrsta zamišljene, predustavne, dakle,

polazne konstante, prema osnovnoj ideji i njenoj pravnoj realizaciji, morali, s

obzirom na posebnosti bosanskohercegovaĉkog sklopa, biti prihvaćeni i

priznati kao ustavotvorci. Ugovaraĉi se u mirovnom procesu legitimiraju, i

bivaju u toj pregovaraĉkoj poziciji prihvaćeni, kao predstavnici naroda,

Bošnjaka, Srba i Hrvata“ (Šarĉević 2009: 58). Ustav Bosne i Hercegovine

dijeli njene drţavljane na pripadnike konstitutivnih (osnovnih) naroda

(Bošnjaci, Srbi i Hrvati) i ostale4 graĊane i jedini je ustav na svijetu koji

poznaje termin „konstitutivni narodi“.

Ustav Bosne i Hercegovine „je u fazi ratnog konflikta i u periodu neposredno

po njegovom okonĉanju traţio od zaraćenih strana uviĊavnost, razum,

samokritiku i humanost, pa ĉak i sposobnost za pomirenje, a sve su to

ponašanja i osobine koje ratni protivnici, po prirodi stvari, u ţaru bitke ne

posjeduju“ (Steiner at al. 2010: 31). S obzirom na okolnosti u kojima se

Bosna i Hercegovina nalazila, a koje su prethodile i uslovljavale donošenje

njenog ustava, poseban akcenat je stavljen na poštovanje ljudskih prava.

Ustavni tekst obiluje odredbama o ljudskim pravima, a veliki broj

univerzalnih i regionalnih meĊunarodnih dokumenata iz oblasti ljudskih

prava ĉini njegov sastavni dio. Koliko se vodilo raĉuna o broju garantovanih

ljudskih prava, toliko se nije vodilo raĉuna o mogućnostima njihovog

efikasnog ostvarivanja i zaštite, kao ni o upoznavanju obiĉnih ljudi sa

kolikim obimom prava raspolaţu, što se pokazalo kao veliki propust

ustavotvoraca.

4 U kategoriju „ostalih“ ulaze svi drţavljani Bosne i Hercegovine koji se ne izjašnjavaju kao

pripadnici nijednog od tri konstitutivna naroda (nacionalne manjine i nacionalno

neopredijeljeni).

257

Ustav Bosne i Hercegovine neobiĉan je i po tome što je uraĊen po

anglosaksonskom modelu, što je netipiĉno za jednu kontinentalnu evropsku

drţavu. Njegov tekst napisan je na engleskom, ali ne i na jezicima

bosanskohercegovaĉkih naroda. Njegova specifiĉnost ogleda se i u broju

njegovih ĉlanova. Svega dvanaest ĉlanova ĉini ga jednim od najkraćih

vaţećih ustava na svijetu.

2. Normativno uspostavljen političko-pravni sistem zaštite ljudskih

prava i sloboda u Bosni i Hercegovini – monizam i primat

meĎunarodnog prava

Politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini

uspostavljen je njenim najvišim politiĉko-pravnim aktom – ustavom. S

obzirom na to da je Ustav Bosne i Hercegovine nastao kao rezultat politiĉkog

dogovora predstavnika sukobljenih strana, pod pokroviteljstvom

predstavnika meĊunarodne zajednice, a ne po klasiĉnoj proceduri za

donošenje ustava, njegova politiĉko-pravna osnova je više politiĉka, a manje

pravna, što u sluĉaju sistema zaštite ljudskih prava i sloboda znaĉi da je

politiĉka kategorija konstitutivnost iznad pravne kategorije jednakost. Pošto

je Ustav Bosne i Hercegovine akt meĊunarodnog prava, moglo bi se

zakljuĉiti da je i sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini

uspostavljen meĊunarodnim pravom. U prilog tome ide i ĉinjenica da se

Ustav, već u svojoj preambuli, poziva na neke od najvaţnijih meĊunarodnih

dokumenata iz domena ljudskih prava i sloboda.

Relevantni dio preambule Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„(...) Nadahnuti Univerzalnom deklaracijom o pravima ĉovjeka,

MeĊunarodnim paktovima o graĊanskim i politiĉkim pravima, odnosno o

ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Deklaracijom o pravima

pripadnika nacionalnih ili etniĉkih, vjerskih i jeziĉkih manjina i drugim

instrumentima ljudskih prava (...).“

Ĉlan 2. Ustava Bosne i Hercegovine posvećen je regulisanju ljudskih prava i

osnovnih sloboda. Stav 1. ovog ĉlana glasi:

„Bosna i Hercegovina i oba entiteta će obezbijediti najviši nivo

meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tom cilju

postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kako je

predviĊeno Aneksom 6 Opšteg okvirnog sporazuma.“

258

U navedenom stavu moţe se uoĉiti jedna specifiĉnost koja nije

karakteristiĉna za zaštitu ljudskih prava na drţavnom nivou, a to je

postojanje Komisije za ljudska prava.5 Komisija za ljudska prava je tijelo

karakteristiĉno za meĊunarodne organizacije regionalnog karaktera (Savjet

Evrope, Afriĉka unija). Njeno porijeklo vezuje se za odreĊeni meĊunarodni

ugovor, a domen njene nadleţnosti odnosi se samo na drţave ĉlanice

odreĊene meĊunarodne organizacije. Komisija za ljudska prava u Bosni i

Hercegovini formirana je Ustavom Bosne i Hercegovine, a u skladu sa

Aneksom VI Opšteg okvirnog sporazuma6 iz ĉega proizlazi njeno

meĊunarodnopravno porijeklo. Za razliku od njenog porijekla, domen

nadleţnosti ove komisije ne prelazi granice Bosne i Hercegovine, što joj daje

karakter nacionalnog, a ne meĊunarodnog tijela za zaštitu ljudskih prava.

Nastavimo li analizirati normativno uspostavljen politiĉko-pravni sistem

zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini, uoĉićemo još niz

njegovih specifiĉnosti. Ĉlan 2. stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Prava i slobode predviĊene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava

i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i

Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima.“

Ovim stavom nalaţe se direktna primjena Evropske konvencije za zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i njenih protokola, bez potrebe

njihove ratifikacije od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. To

znaĉi da je Evropska konvencija inkorporirana u unutrašnje pravo Bosne i

Hercegovine, a prioritet njenih odredaba, nad svim drugim zakonima,

omogućuje joj jaĉu pravnu snagu i od samog Ustava Bosne i Hercegovine.

„Sasvim netipiĉno za jedan ustav, ovakva formulacija je potpuno na tragu

promoviranja meĊunarodnog ugovora kao pravnog akta koji je iznad

cjelovitosti pravnog poretka jedne drţave. Ovakva odredba ima trajnu

vrijednost ne samo za ustavni sistem Bosne i Hercegovine već moţe

predstavljati primjer kako se izuzetno sloţena i vaţna materija, zaštite

ljudskih prava, moţe uzdići na jedan viši nivo zaštite“ (Vehabović 2006: 51).

MeĊutim, prilikom donošenja Ustava Bosne i Hercegovine nije se vodilo

raĉuna o mogućnosti potpune primjene Evropske konvencije i njenih

protokola.

5 Potrebno je napomenuti da se Komisija za ljudska prava sastojala od Doma za ljudska prava

i ombudsmena za ljudska prava, a djelovala je pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

Komisija za ljudska prava prestala je sa radom u martu 2006. godine, a nadleţnost je preuzeo

Ustavni sud Bosne i Hercegovine. 6 Aneks VI Opšteg okvirnog sporazuma odnosi se na zaštitu ljudskih prava i sloboda.

259

Ĉlan 2. stav 6. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Bosna i Hercegovina i svi sudovi, agencije, vladini organi i institucije

kojima upravljaju entiteti ili koje djeluju u okviru entiteta, podvrgnuti su,

odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2.“

Potpuna primjena ovog stava znaĉila bi da, u sluĉaju iscrpljenosti svih

domaćih pravnih lijekova, pojedinac ima pravo obraćanja Evropskom sudu

za ljudska prava. S obzirom na to da u momentu donošenja njenog ustava

Bosna i Hercegovina nije bila ĉlanica Savjeta Evrope, njenim graĊanima je

ovo pravo bilo uskraćeno sve do 2002. godine,7 kada je ona postala ĉlanica

navedene organizacije.

U ĉlanu 2. stav 3. Ustava Bosne i Hercegovine nabrojana su prava i slobode

pomenuti u stavu 2. Navedeni stav glasi:

„Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uţivaju ljudska prava i osnovne

slobode iz stava 2 ovog ĉlana, a ona obuhvataju:

a) Pravo na ţivot.

b) Pravo da ne budu podvrgnuta muĉenju ili nehumanom i

poniţavajućem postupku ili kazni.

c) Pravo da ne budu drţana u ropstvu ili potĉinjenosti ili na

prinudnom ili obaveznom radu.

d) Pravo na liĉnu slobodu i bezbjednost.

e) Pravo na praviĉan postupak u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i

druga prava u vezi sa kriviĉnim postupkom.

f) Pravo na privatni i porodiĉni ţivot, dom i prepisku.

g) Slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti.

h) Slobodu izraţavanja.

i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruţivanja.

j) Pravo na brak i zasnivanje porodice.

k) Pravo na imovinu.

l) Pravo na obrazovanje.

m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.“

Kao što vidimo, katalog ljudskih prava i sloboda iz ĉlana 2. stav 3. Ustava

Bosne i Hercegovine preuzet je iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih

prava i osnovnih sloboda. MeĊutim, u njemu nisu nabrojana sva prava iz

Evropske konvencije, već samo ona koja su u momentu donošenja Ustava

7 Bosna i Hercegovina je potpisala Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda 24. aprila 2002, a ratifikovala 12. jula 2002. godine.

260

Bosne i Hercegovine smatrana posebno prioritetnim, što ne umanjuje znaĉaj

ostalih ljudskih prava i sloboda sadrţanih u Evropskoj konvenciji i njenim

protokolima. Direktna primjena odredaba o ljudskim pravima i slobodama iz

Evropske konvencije i njenih protokola posebno je naglašena u ĉlanu 2. stav

2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Lepeza ljudskih prava i sloboda, garantovanih u Bosni i Hercegovini, ovdje

se ne završava. U Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma navedeno je

petnaest meĊunarodnih dokumenata o ljudskim pravima i slobodama koji se

primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a to su:

1. Konvencija o spreĉavanju i kaţnjavanju zloĉina genocida

(1948),

2. Ţenevske konvencije I-IV o zaštiti ţrtava rata (1949) i njihovi

dopunski protokoli I-II (1977),

3. Konvencija o statusu izbjeglica (1951) i Protokol (1966),

4. Konvencija o drţavljanstvu udatih ţena (1957),

5. Konvencija o smanjenju broja lica bez drţavljanstva (1961),

6. MeĊunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne

diskriminacije (1965),

7. MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima (1966) i

opcioni protokoli (1966 i 1989),

8. MeĊunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim

pravima (1966),

9. Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije ţena

(1979),

10. Konvencija protiv muĉenja i drugih surovih, nehumanih i

poniţavajućih postupaka ili kaţnjavanja (1984),

11. Evropska konvencija o spreĉavanju muĉenja i nehumanih ili

poniţavajućih postupaka ili kaţnjavanja (1987),

12. Konvencija o pravima djeteta (1989),

13. MeĊunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika

migranata i ĉlanova njihovih porodica (1990),

14. Evropska povelja za regionalne i manjinske jezike (1992),

15. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994).

Primjena navedenih dokumenata nije uslovljena prethodnim pristupanjem jer

su oni, prema Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma, dio pravnog

sistema Bosne i Hercegovine. Karakteristiĉno je da su ovi dokumenti samo

nabrojani u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok njihov sadrţaj

nije naveden ni na engleskom, a pogotovo ne na bos., hrv., srp. jeziku.

261

Sama ĉinjenica da se u Bosni i Hercegovini direktno primjenjuju

meĊunarodni dokumenti za zaštitu ljudskih prava i sloboda bez neophodnosti

njihove ratifikacije, govori da je na snazi monizam sa primatom

meĊunarodnog prava „gde se meĊunarodna norma smatra starijom od

nacionalne i primenjuje se i onda kada joj protivreĉi“ (Dimitrijević i dr.

2007: 61). S obzirom na to da je Ustav Bosne i Hercegovine akt

meĊunarodnog prava, njegove norme imaju meĊunarodnopravno porijeklo i

njihova primjena istovremeno podrazumijeva primjenu meĊunarodnog

prava. Norme unutrašnjeg prava odnosno norme zakona koji su hijerarhijski

niţi od Ustava moraju biti usaglašene sa ustavnim normama, što znaĉi da u

Bosni i Hercegovini ne postoji pravni akt unutrašnjeg prava ĉije bi norme

mogle imati primat u odnosu na meĊunarodno pravo.

Iz svega navedenog proizlazi da je meĊunarodno pravo o ljudskim pravima u

potpunosti zajemĉeno u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. Cjelokupan

politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini

baziran je na Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda i njenim protokolima i petnaest meĊunarodnih dokumenta za zaštitu

ljudskih prava i sloboda sadrţanih u Aneksu I Dejtonskog mirovnog

sporazuma. Specifiĉnosti politiĉko-pravnog sistema zaštite ljudskih prava i

sloboda u Bosni i Hercegovini ogledaju se kako u direktnoj primjeni

meĊunarodnih dokumenata o ljudskim pravima tako i u naglašenoj potrebi

ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i sloboda u skladu sa najvišim

meĊunarodnim standardima „što istovremeno znaĉi da se ne mogu utvrĊivati

domaći – lokalni i regionalni (bosanskohercegovaĉki) standardi, jer bi oni

sasvim sigurno ostali na niţem nivou i nedovoljni“ (Kuzmanović 2002: 310-

311).

3. Uloga Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda u sistemu zaštite ljudskih prava i sloboda u

Bosni i Hercegovini

U ĉlanu 2. stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine naglašeno je da se Evropska

konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njeni protokoli

direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da „imaju prioritet nad svim

drugim zakonima“. Bez obzira na ĉinjenicu da u periodu donošenja svog

ustava Bosna i Hercegovina nije bila ĉlanica Savjeta Evrope pa, samim tim,

nije ni mogla da ratifikuje Evropsku konvenciju, direktna primjena iste bila

je neminovna s obzirom na pravnu snagu koja joj je data Ustavom Bosne i

Hercegovine i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Što se tiĉe dopunskih

262

protokola uz Evropsku konvenciju, direktna primjena se odnosi kako na do

tada postojeće tako i na one koji će biti doneseni u narednom vremenskom

periodu, jer i oni automatski postaju dio pravnog sistema Bosne i

Hercegovine. „Prema tome, ako odreĊeni protokol stupi na snagu, Ustav BiH

bi se trebalo automatski da 'proširi'. Ipak, praksa Ustavnog suda BiH iz

predmeta broj U 13/05 navodi nas na relativno drugaĉiji zakljuĉak, tj. da nije

dovoljno da odreĊeni protokol samo stupi na snagu nego i da Bosna i

Hercegovina formalno preuzme obaveze putem ratifikacije (kao što je u

konkretnom sluĉaju DP br. 11 i 12 uz EKLJP). Naime, u glavnoj odluci i

izdvojenim mišljenjima sudija Grewe, Feldman i Palavrić u predmetu broj U

13/05 ne dovodi se u pitanje mogućnost primjene DP broj 12 uz EKLJP kao

dio Ustava BiH, ali zbog dva razloga: s jedne strane, BiH je ratifikovala ovaj

DP, a, s druge strane, on je stupio na snagu (1.4.2005. godine) u trenutku

donošenja odreĊene odluke u postupku pred Ustavnim sudom BiH“ (Steiner

et al. 2010: 146–147).

Bosna i Hercegovina je preuzela katalog ljudskih prava i osnovnih sloboda iz

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih

protokola „bez mogućnosti da se koristi pravo na rezervu koju prema ĉlanu

57. imaju drţave koje su prihvatile obavezu da direktno primjenjuju

Konvenciju i da ona ima supremaciju nad svim drugim pravnim propisima.

Bosna i Hercegovina, dakle, nije traţila nikakvo ograniĉenje, pa se upravo

zbog toga Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i protokoli uz nju, u

cijelosti moraju primjenjivati u Bosni i Hercegovini, na sva lica koja se

nalaze pod njenom jurisdikcijom“ (Sadiković 2001: 179). Kao razloge za

direktnu primjenu Evropske konvencije u Bosni i Hercegovini Kazazić

navodi: „nevjerovatno visok stupanj kršenja ljudskih prava na cijelom

podruĉju Bosne i Hercegovine“; spoznaju „da BiH u dogledno vrijeme neće

biti primljena u europske institucije i da u tom smislu neće biti podvrgnuta

ocjeni tih institucija“ i „da nema uspješnog demokratskog razvitka društva

bez efikasne zaštite ljudskih prava i u tom smislu izgradnje standarda koje je

meĊunarodna zajednica već uspostavila“ (Kazazić 2005: 43–44).

U ĉlanu 2. stav 6. Ustava Bosne i Hercegovine navedeno je da su „Bosna i

Hercegovina i svi sudovi, agencije, vladini organi i institucije kojima

upravljaju entiteti ili koje djeluju u okviru entiteta, podvrgnuti odnosno

primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2.“ Ovom odredbom

Evropska konvencija i njeni protokoli su postali „srţ kataloga ljudskih prava

i sloboda u Ustavu Bosne i Hercegovine“ (Steiner et al. 2010: 142) i

centralno mjerilo kontrole u postupcima njihove zaštite. Prema praksi

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija predstavlja

ustavnopravni akt sa snagom zakona koji je hijerarhijski iznad svih drugih

zakona a ispod Ustava Bosne i Hercegovine. Ovo potvrĊuje odluka Ustavnog

263

suda Bosne i Hercegovine u predmetu U- 5/04 kojom je dat prioritet Ustavu

Bosne i Hercegovine u odnosu na prava i slobode iz Evropske konvencije. U

navedenoj odluci „Ustavni sud primjećuje da prava iz Evropske konvencije

ne mogu imati superiorniji status u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine,

jer je Evropska konvencija kao meĊunarodni dokument stupila na snagu na

temelju Ustava Bosne i Hercegovine, te ustavne ovlasti proistiĉu iz Ustava

Bosne i Hercegovine, a ne iz Evropske konvencije“ (U-5/04, taĉka 14).

Svoju meĊunarodnopravnu dimenziju u Bosni i Hercegovini Evropska

konvencija dobija tek stupanjem Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo Savjeta

Evrope. „BiH je potpisala EKLJP 24. aprila 2002. godine, a ratifikovala 12.

juna 2002. godine, ukljuĉujući Protokol (prvi) te DP br. 6, 7. i 11.

Preuzimanjem DP broj 11 uz Konvenciju BiH je preuzela i sve odredbe iz

DP br. 2, 3, 4, 5, 8. i 9. TakoĊe, stupanjem na snagu DP broj 11 uz

Konvenciju odredbe iz DP broj 10 izgubile su znaĉaj. DP broj 12 stupio je na

snagu 1. aprila 2005. godine. DP broj 13 stupio je na snagu 1. novembra

2003. godine, a DP broj 14 stupio je na snagu 1. juna 2010. godine“

(Ademović – Marko – Marković 2012: 15). Ratifikovanjem Evropske

konvencije Bosna i Hercegovina je potpisala meĊunarodni ugovor i

„preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo prilagodi meĊunarodnim

obavezama koje proizlaze iz tog ugovora“ (Vehabović 2006: 61), ĉime se

Evropska konvencija „izdigla“ iznad njenog ustava i kao prioritetan cilj

postavila usklaĊivanje odredbi Ustava sa svojim odredbama. Zajedno sa

ratifikacijom Evropske konvencije ratifikovani su i njeni postojeći dopunski

protokoli.

Kada se sve navedeno uzme u obzir, dolazi se do zakljuĉka da su shvatanja o

ulozi Evropske konvencije u sistemu zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni

i Hercegovini dvojaka. Prema jednima, Evropska konvencija je

ustavnopravni akt koji ima snagu zakona i hijerarhijski se nalazi iznad svih

drugih zakona, ali ispod Ustava Bosne i Hercegovine, dok je, prema

drugima, ona meĊunarodnopravni akt koji se nalazi iznad svih zakona, pa i

samog Ustava, i koji zahtijeva usklaĊenost sa Ustavom ĉak i po cijenu

njegove promjene.

264

4. Uloga Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma u sistemu zaštite

ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini

Aneks I Dejtonskog mirovnog sporazuma sadrţi petnaest meĊunarodnih

dokumenta za zaštitu ljudskih prava i sloboda koji se primjenjuju u Bosni i

Hercegovini.8 Oni imanju snagu ustavnog zakona i dio su pravnog poretka

Bosne i Hercegovine. To potvrĊuje i ĉlan 2. stav 7. Ustava Bosne i

Hercegovine koji glasi: „Bosna i Hercegovina će ostati ili postati ugovorna

strana meĊunarodnih sporazuma navedenih u Aneksu I ovog Ustava.“

Direktna primjena meĊunarodnih sporazuma iz Aneksa I Dejtonskog

mirovnog sporazuma na unutrašnjem planu je neupitna, bez obzira da li ih je

Bosna i Hercegovina ratifikovala ili ne, a momentom ratifikacije odreĊenog

sporazuma za nju nastaju obaveze na meĊunarodnom planu.

Uţivanje prava i sloboda sadrţanih u meĊunarodnim sporazumima iz Aneksa

I Dejtonskog mirovnog sporazuma, saglasno ĉlanu 2. stav 4. Ustava Bosne i

Hercegovine, „obezbeĊeno je svim licima u Bosni i Hercegovini bez

diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su pol, rasa, boja, jezik,

vjeroispovijest, politiĉko ili drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo

ili povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, roĊenje ili drugi status.“

Ono što je upitno je obim primjene ovih sporazuma, odnosno da li se oni

primjenjuju u potpunosti ili samo u sluĉaju kada se podnosilac zahtjeva

pozove na diskriminaciju nekog prava sadrţanog u njima. Ovo pitanje nije

precizirano Ustavom Bosne i Hercegovine, a pred Ustavnim sudom Bosne i

Hercegovine se našao izuzetno mali broj zahtjeva u kojima se pojedinci

pozivaju na kršenje nekog prava iz navedenih meĊunarodnih sporazuma.

Gotovo je nemoguće pronaći predmet u kojem se pojedinac poziva samo na

kršenje odreĊenog prava iz nekog od ovih sporazuma jer se, pored ovog,

obiĉno pozivaju i na kršenje nekog od prava iz ĉlana 2. stav 3. Ustava Bosne

i Hercegovine i/ili nekog prava sadrţanog u Evropskoj konvenciji za zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda ili nekom od njenih protokola.

Analiziranjem nekoliko predmeta po kojima je odluĉivao Ustavni sud Bosne

i Hercegovine, a koji su se, izmeĊu ostalog, odnosili i na povredu prava iz

nekog od sporazuma iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma, moţe se

utvrditi stvarni obim njihove primjene.

8 Dokumenti iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma nabrojani su na stranicama 6. i 7.

265

Primjer 1:

U predmetu broj U-38/02 apelantkinja navodi da su joj

povrijeĊena sljedeća prava: pravo na praviĉno saslušanje u

graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi sa

kriviĉnim postupkom iz ĉlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine

i ĉlana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i

osnovnih sloboda; pravo na nediskriminaciju u radu iz ĉlana II/4

Ustava Bosne i Hercegovine; prava iz MeĊunarodnog pakta o

ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i MeĊunarodne

konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Ustavni

sud pronalazi da je, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine,

nadleţan da odluĉuje o eventualnoj povredi navedenih prava jer

„Ustav Bosne i Hercegovine obezbjeĊuje najviši nivo zaštite

meĊunarodno priznatih ljudskih prava i sloboda (ĉlan //1),

ukljuĉujući i odredbu o nediskriminaciji koja se odnosi na

uţivanje prava i sloboda zaštićenih Ustavom Bosne i

Hercegovine ili meĊunarodnim sporazumima koji su navedeni u

Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine“ (U-38/02, taĉka 56).

Ustavni sud još napominje da, „kada se uzimaju u obzir tvrdnje o

diskriminaciji iz ĉlana II/4, uvijek sa mora pozivati na

meĊunarodne ugovore iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine“

(U-38/02, taĉka 57).

Primjer 2:

U predmetu AP-2819/09 apelant navodi da je diskriminisan u

ostvarivanju prava na rad i da mu je to pravo prekršeno suprotno

ĉlanovima 2, 4, 6. i 7. MeĊunarodnog pakta o ekonomskim,

socijalnim i kulturnim pravima, kao i relevantnim odredbama

MeĊunarodne konvencije o zabrani svih oblika rasne

diskriminacije. Ustavni sud pronalazi da „uţivanje ovog prava

garantirano je ĉlanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine kojim je

odreĊeno da je uţivanje prava i sloboda, predviĊenih u ovom

ĉlanu ili meĊunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I

ovog Ustava, osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini, te da

uţivanje ovih prava mora biti osigurano bez diskriminacije po

bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politiĉko

ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost

s nacionalnom manjinom. Shodno navedenom, apelantovi navodi

o povredi prava na rad iz ĉl. 6. i 7. MeĊunarodnog pakta o

ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima biće ispitani u vezi

266

sa ĉlanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa ĉlanom

5(e) MeĊunarodne konvencije o zabrani svih oblika rasne

diskriminacije (1965)“ (AP-2819, taĉka 8). Na identiĉan naĉin

Ustavni sud je postupio i u sluĉaju predmeta broj AP-1093/07,

koji se takoĊe odnosi na diskriminaciju u ostvarivanju prava na

rad u skladu sa navedenim meĊunarodnim sporazumima iz

Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Primjer 3:

U predmetu AP-1944/06 apelant se poziva na povredu prava na

rad, garantovanog MeĊunarodnim paktom o ekonomskim,

socijalnim i kulturnim pravima, ali ne navodi da je diskriminisan

po bilo kojem osnovu. „Kako se apelant nije pozvao na zabranu

diskriminacije iz ĉlana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi

ostvarivanja prava na rad, [...], Ustavni sud je zakljuĉio da je u

pogledu prava na rad predmetna apelacija ratione materiae

inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine“ (AP-1944/06,

taĉka 21). Isti stav Ustavni sud Bosne i Hercegovine zastupa i u

sluĉaju predmeta AP-227/08, dok u predmetu AP-3376/07 jasno

navodi da uţivanje prava iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog

sporazuma „nije garantovano samostalno već samo u vezi sa

ĉlanom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine – 'Nediskriminacija'“

(AP-3376/07, taĉka 25).

Na osnovu analize navedenih predmeta moţe se zakljuĉiti da Ustavni sud

Bosne i Hercegovine ne primjenjuje u potpunosti meĊunarodne dokumente

iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno da je njihova

primjena ograniĉena i vrši se samo kada se podnosilac zahtjeva pozove na

zabranu diskriminacije iz ĉlana 2. stav 4. Ustava Bosne i Hercegovine, pa bi

se njihova uloga u sistemu zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i

Hercegovini mogla svesti na zabranu diskriminacije u pogledu ostvarivanja

prava garantovanih navedenim propisima.

Zaključak

Politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i

Hercegovini, uspostavljen Ustavom Bosne i Hercegovine i Dejtonskim

mirovnim sporazumom, u potpunosti je baziran na meĊunarodnom pravu.

Njegovu osnovu ĉine Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i

267

osnovnih sloboda i njeni protokoli te petnaest meĊunarodnih dokumenata o

ljudskim pravima i slobodama sadrţanih u Aneksu I Dejtonskog mirovnog

sporazuma. „Tako je sa oko sedamdeset odredaba o pravima i slobodama,

normativno uspostavljen jedan od najboljih sistema zaštite ljudskih prava i

sloboda na svijetu“ (Kuzmanović 2002: 310). Njegove specifiĉnosti se

ogledaju u sljedećem:

- podrazumijeva direktnu primjenu Evropske konvencije za zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola, kao i

meĊunarodnih dokumenata iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog

sporazuma, na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira na

njihovu ratifikaciju i ĉlanstvo Bosne i Hercegovine u

meĊunarodnim organizacijama koje su donosioci navedenih

dokumenta;

- daje primat Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i

osnovnih sloboda i njenim protokolima kako u odnosu na sve

druge zakone tako i u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine;

- zahtijeva poštovanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u skladu sa

najvišim meĊunarodnim standardima.

Kao prednosti politiĉko-pravnog sistema zaštite ljudskih prava i sloboda u

Bosni i Hercegovini mogu se izdvojiti:

- potreba da se poštovanje i zaštita ljudskih prava i sloboda

izdigne na nivo viši od drţavnog;

- nivo ljudskih prava i sloboda osiguran graĊanima Bosne i

Hercegovine daleko je veći nego što bi bio da je sistem zaštite

ljudskih prava i sloboda baziran na unutrašnjem pravu.

Pored prednosti, politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u

Bosni i Hercegovini ima i nedostatke, a oni se ogledaju u sljedećem:

- Ustavni sud Bosne i Hercegovine daje prednost Ustavu Bosne i

Hercegovine bez obzira na ustavnu odredbu o primatu Evropske

konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih

protokola u odnosu na sve druge zakone;

- meĊunarodni dokumenti za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz

Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma primjenjuju se samo

kada se pojedinac pozove na diskriminaciju u odnosu na uţivanje

nekog prava garantovanog u njima.

268

Literatura

1. Ademović, N., J. Marko, G. Marković (2012) Ustavno pravo Bosne i

Hercegovine, Fondacija „Konard Adenauer“, Sarajevo, dostupno na

http://www.kas.de/wf/doc/kas_33649-1522-15-30.pdf?130227155156 (pristupljeno

14. 3. 2013).

2. Bakšić-Muftić, J. (2005) „Razumijevanje Dejtonskog ustava 10 godina kasnije“,

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 42, str. 67–92, dostupno na

http://hrcak.srce.hr/37852 (pristupljeno 22. 6. 2013).

3. Dimitrijević, V., O. Raĉić, V. Đerić, T. Papić, V. Petrović, S. Obradovic (2007)

Osnovi međunarodnog javnog prava, drugo izdanje, Beogradski centar za ljudska

prava, Beograd.

4. Ibrahimović, O. (2001) Dejton = Bosna u Evropi: pravna suština Dejtona, Vijeće

Kongresa bošnjaĉkih intelektualaca, Sarajevo, dostupno na

http://www.camo.ch/PDFO/DejtonBos.pdf (pristupljeno 20. 6. 2013).

5. Kazazić, V. (2005) „Ostvarivanje i zaštita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini

kroz praksu prava Ombudsmena i Doma za ljudska prava“, Zbornik radova

Pravnog fakulteta u Splitu 42, str. 43–53, dostupno na

http://www.pravst.hr/dokumenti/zbornik/200580/zb200501_ljudskapravaubosni.pdf

(pristupljeno 28. 9. 2013).

6. Kuzmanović, R. (2002) Ustavno pravo, treće izdanje, Pravni fakultet Univerziteta

u Banjoj Luci, Banja Luka.

7. Marković, R. (2008) Ustavno pravo i političke institucije, dvanaesto izdanje,

Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd.

8. Sadiković, Ć. (2001) Evropsko pravo ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo.

9. Steiner, C., N. Ademović, C. Grewe, J. Marko, J. McBride, M. Lauth, P. Leroux-

Martin, R. Bainter, E. d'Aoust, U. Karpen, P. Nicholl, M. Campbell (2010) Ustav

Bosne i Hercegovine: komentar, prevod: N. Ademović, D. Prijić, N. Mršo, D.

Ĉolaković, A. Abdulahagić, S. Popovac, A. Ademović, Fondacija „Konard

Adenauer“, Sarajevo, dostupno na

http://www.ustavna_reforma.ba/files/articles/20070327/10/bs.Steiner-

_i_Ademović_Ustav_BiH_Komentar_20.04.2010..pdf (pristupljeno 15. 3. 2013).

10. Šarĉević, E. (2008) Dejtonski Ustav: karakteristike i karakteristični problemi,

Fondacija „Konard Adenauer“, Sarajevo, dostupno na

http://www.kas.de/wf/doc/kas_17301-1522-1-30.pdf?091051095402 (pristupljeno

3. 3. 2013).

11. Trnka, K. (2009) „Specifiĉnosti ustavnog ureĊenja Bosne i Hercegovine“, Revus

11, str. 45–71, dostupno na http://revus.revues.org/1102?lang=hr (pristupljeno 21. 6.

2013).

12. Ustav Bosne i Hercegovine, dostupno na

www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_srp.pdf


13. Vehabović, F. (2006) Odnos Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije

za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ACIPS, Sarajevo, dostupno na

http://www.acips.ba/bos/uploads/publikacije/odnos_ustava_bih_i_europske_konven

cije_za_zastitu_ljudskih_p.pdf (pristupljeno 8. 3. 2013).

http://www.kas.de/wf/doc/kas_33649-1522-15-30.pdf?130227155156

http://hrcak.srce.hr/37852

http://www.camo.ch/PDFO/DejtonBos.pdf

http://www.pravst.hr/dokumenti/zbornik/200580/zb200501_ljudskapravaubosni.pdf

http://www.ustavna_reforma.ba/files/articles/20070327/10/bs.Steiner_i_Ademović_Ustav_BiH_Komentar_20.04.2010..pdf

http://www.ustavna_reforma.ba/files/articles/20070327/10/bs.Steiner_i_Ademović_Ustav_BiH_Komentar_20.04.2010..pdf

http://www.kas.de/wf/doc/kas_17301-1522-1-30.pdf?091051095402

http://revus.revues.org/1102?lang=hr

http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_srp.pdf

http://www.acips.ba/bos/uploads/publikacije/odnos_ustava_bih_i_europske_konvencije_za_zastitu_ljudskih_p.pdf

http://www.acips.ba/bos/uploads/publikacije/odnos_ustava_bih_i_europske_konvencije_za_zastitu_ljudskih_p.pdf

269

Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

1. AP-1944/06, dostupno na

www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=132939 (pristupljeno 20. 5. 2014).





4. AP-227/08, dostupno na www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=289652


5. AP-2819/09, dostupno na www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=23216


6. U-38/02, dostupno na www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=23216


7. U-5/04, dostupno na www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=35290


http://www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=132939







270

271

UPUTE ZA AUTORE

Ĉasopis Pregled je jedan od najstarijih ĉasopisa u Bosni i Hercegovini koji, sa

kraćim i duţim prekidima, izlazi od 1910. godine.

Ĉasopis Pregled afirmira stvaralaštvo nauĉnih radnika Univerziteta u Sarajevu kao i

drugih istraţivaĉa iz oblasti društvenih i humanistiĉkih nauka. Prioritet se ogleda u

nauĉnom pristupu teorijske elaboracije savremenih socijalnih, ekonomskih, pravnih

i politiĉkih procesa u Bosni i Hercegovini ali i svijetu. Ĉasopis pruţa mogućnost

nauĉnoj, knjiţevnoj, kulturnoj, društvenoj i ekonomskoj javnosti da prezentira

bosanskohercegovaĉke i evropske kulturnohistorijske tokove i protivrjeĉnosti.

Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadrţajem odgovaraju

osnovnim tematskim opredjeljenjima Pregleda. U ĉasopisu objavljujemo tekstove

koji podlijeţu anonimnoj recenziji.

U ĉasopisu se objavljuju sljedeće kategorije tekstova:

Ĉlanci:

- izvorni nauĉni ĉlanci;

- pregledni nauĉni ĉlanci;

- kratki nauĉni ĉlanci;

- struĉni ĉlanci;

Pogledi i mišljenja

- eseji

Osvrti i prikazi:

- izlaganja sa nauĉnih i struĉnih skupova;

- osvrti;

- prikazi;

- prilozi;

- prijevodi.

Da bi bili objavljeni u ĉasopisu, tekstovi trebaju biti oblikovani prema sljedećim

uputama:

Oblikovanje teksta

1. dokument pohraniti u programu MS Word (*.doc ili .docx format);

2. stranica standardne veliĉine (A 4);

3. single prored za cijeli rad;

4. font Times New Roman, 12 pt;

5. margine 2,5 cm;

6. ne koristiti nikakve stilove;

7. ne ureĊivati zaglavlje (Header) niti podnoţje (Footer) dokumenta;

8. obavezno brojĉano oznaĉiti stranice.

272

Struktura rada

1. ime i prezime autora/ice i profesija;

2. naziv institucije u kojoj radi;

3. e-mail adresa autora/ice;

4. naslov rada na bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom jeziku;

5. saţetak (do 250 rijeĉi u trećem licu) i kljuĉne rijeĉi na

bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom jeziku;

6. spisak korištene literature.

- Kada autori elaboriraju pojedine segmente nekog problema, tekstovi trebaju

sadrţavati koncizne podnaslove;

- U sluĉajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju obavezno biti

priloţena objašnjenja;

- Kada rad sadrţi ilustracije, fotografije, grafikone, tabele i sl., iste moraju biti

numerisane i sa navedenim izvorom iz kojeg su preuzete;

- Obim rada je ograniĉen do šesnaest (16) stranica teksta, ukljuĉujući sve

dijelove rada;

- Saţetak rada treba sadrţavati opći prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i

zakljuĉak;

- Kljuĉne rijeĉi trebaju sadrţavati bitne pojmove koji se pojavljuju u tekstu, ali ne

opće i preširoke pojmove;

- Na kraju rada se navodi numerisan spisak korištene literature poredane

abecednim redom po prezimenu autora, u kojem se ne vrši selekcija izvora (na

monografije, ĉasopise, zbornike, arhivsku graĊu, web stranice i sl.). Ukoliko se

navodi više radova jednog autora, radovi se navode hronološkim redom;

- U radovima će se poštovati jezik autora (bosanski, hrvatski ili srpski), kao i

pismo teksta (latinica ili ćirilica);

- Dostavljeni tekstovi trebaju biti lektorisani.

Bez navedenih elemenata nijedan rad neće biti objavljen.

Molimo autore/ice da se pridrţavaju Harvardskog sistema navoĊenja i citiranja

(http://library.leeds.ac.uk/skills-referencing-harvard).

U Harvardskom sistemu citiranja bibliografske bilješke u zagradama unutar teksta

se navode sljedećim redoslijedom: prezime autora, zatim godina objavljivanja

navedenog teksta. Na primjer: (Imamović, 2008).

Knjige:

Knjige sa jednim autorom:

Imamović, M., 2008. Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat.

Svaki autor treba dostaviti izjavu da je rad autorsko djelo i da nije prethodno

objavljen, niti će biti ponuĊen drugom ĉasopisu na objavljivanje.

http://library.leeds.ac.uk/skills-referencing-harvard

273

Knjige sa dva autora:

Hartman, K., Ackermann, E., 2004. Searching and Researching on the

Internet and World Wide Web. 4 izd. Franklin: Beedle & Associates Inc.

Knjige sa tri autora:

Lasić-Lazić, J., Laszlo, M., Boras, D., 2008. Informacijsko čitanje. Zagreb:

Zavod za informacijske studije.

Knjige sa više od ĉetiri autora:

Talović, M. et al., 2011. Notacijska analiza u nogometu. Sarajevo: Fakultet

sporta i tjelesnog odgoja.

Poglavlje u knjizi:

Šunjić, M., 1996. Odnosi Bosne i Venecije u vrijeme vladavine Tvrtka I. U: Šunjić,

M. Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.). Sarajevo: HKD Napredak. Str. 53-79.

Elektronske knjige:

Pušina, A., 2014. Stil u psihologiji: teorije i istraživanja. [e-knjiga] Sarajevo:

Filozofski fakultet. Dostupno na: http://www.ff-

eizdavastvo.ba/Books/Stil_u_psihologiji_teorije_i_istrazivanja.pdf

[25. 09. 2014.].

Nauĉni i struĉni rad u zborniku ili zbirci radova:

Dizdar, S., 2010. Slika stanja Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini. U:

Mitrović, P. ur. Zbornik radova sa međunarodnih okruglih stolova o implementaciji

Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine. Mostar: Federalno

ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti, str. 13-61.

Ĉlanak u ĉasopisu:

Grubiša, D., 2011. Politološke dvojbe u Europskoj uniji: potraga za odreĊenjem.

Politička misao, 48 (2), str. 61-90.

Web stranice:

Šarĉević, A., 2012. Socijalna moć uma. [online] Dostupno na:

<http://www.academia.edu/2926123/_Socijalna_moc_uma_-

_Recenzija_Abdulah_Sarcevic> [25. 09. 2014.].

Radove slati na adresu [email protected]

Kontakt: Fuada Muslić, prof., Sekretar Redakcije

Tel: 00 387 33 565-122

www.pregled.unsa.ba

Univerzitet u Sarajevu, Redakcija ĉasopisa Pregled

Obala Kulina bana 7/II, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Stil_u_psihologiji_teorije_i_istrazivanja.pdf

http://www.ff-eizdavastvo.ba/Books/Stil_u_psihologiji_teorije_i_istrazivanja.pdf



274

275

AIMS AND SCOPES

Current social, economic, legal and political processes are at the heart of

comprehending the culture-historical developments, in both Bosnia and

Herzegovina and the contemporary world. New issues have emerged that require

the rethinking of traditional and empirical thinking in the areas of social sciences

and humanities. The Pregled journal provides an academic platform for the

presentation of research and theoretical analysis of journal’s main areas of interest –

social sciences and humanities. Pregled welcomes contributions from both

established and younger scholars at the University of Sarajevo, as well as other

contributions at the theoretical debates in aforementioned areas of interest. All

submissions are peer reviewed to a high standard.

NOTES TO CONTRIBUTORS

The following categories of texts are published in the journal:

Articles:

- Original research articles;

- Scientific articles;

- Brief scientific articles;

- Professional/Expert articles;

Views and Opinions:

- Essays

Reviews and Comments:

- Papers presented at scientific and expert conferences;

- Reviews;

- Views;

- Contributions;

- Translations.

Authors will be required to conform fully with the approved style of the journal,

which is given here:

Basic Formatting:

1. Paper setting: A 4 (21,59 x 27,94 cm)

2. Articles should be prepared in a basic word-processing program like Word and

submitted as a *.doc/*.docx file;

3. Line spacing set to 1 throughout the document;

4. 12 point font (Times New Roman preferably) used throughout the document;

5. Margins set to 2,54 cm. on all four sides of the paper;

6. Use of any other formatting styles is forbidden;

7. Use of any other headers and footers is forbidden;

8. All pages of the entire manuscript ought to be serially numbered.

276

Body of the article:

1. Author’s name, surname and occupation;

2. Name of the institution where the author works;

3. Author’s email address;

4. Article’s title in Bosnian/Croatian/Serbian and English language;

5. Summary of about 250 words (in English and third person) and a list of

5-7 key words, placed after the summary;

6. Reference list.

- When working in details certain segments of some issue, that bodies of text

should fall under precise subheadings;

- Abbreviations and symbols, if used, ought to be accompanied with

corresponding explanations;

- Tables, photographs, charts etc. ought to be serially numbered and have their

original sources clearly referenced;

- The required length of articles is 16 pages, including all material;

- Article’s summary should present general overview of the subject, used

methodology, obtained results and conclusion;

- Keywords ought to be terms appearing in the text, excluding the overly general

or wide ones;

- Author should provide, at the end of the article, the numbered list of used

reference entries alphabetically by surnames of authors, without dividing entries

into source categories (monographs, journals, books of proceedings, archive

material, web pages etc.). Multiple works by same author should be listed in

ascending chronological order;

- Author’s choice of language (Bosnian/Croatian/Serbian) and script (Latin or

Cyrillic) will be adhered in articles;

- Submitted articles ought to be proofread.

Articles that do not adhere to the aforementioned rules risk being rejected.

Submitted articles will be required to adhere to Harvard style referencing. Full

instructions can be found at the following link: http://library.leeds.ac.uk/skills-

referencing-harvard

Here are provided examples of Harvard citing and referencing:

Books:

Books produced by one author:

Imamović, M., 2008. Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat.

Authors will give written statement that submitted article is copyrighted material

having been not previously published, or offered to some other journal for

publishing.



277

Books produced by two authors:

Hartman, K., Ackermann, E., 2004. Searching and Researching on the

Internet and World Wide Web. 4th edition. Franklin: Beedle & Associates

Inc.

Books produced by three authors:

Lasić-Lazić, J., Laszlo, M., Boras, D., 2008. Informacijsko čitanje. Zagreb:

Zavod za informacijske studije.

Books produced by more than four authors:

Talović, M. et al., 2011. Notacijska analiza u nogometu. Sarajevo: Fakultet

sporta i tjelesnog odgoja.

Book chapters:

Šunjić, M., 1996. Odnosi Bosne i Venecije u vrijeme vladavine Tvrtka I. U: Šunjić,

M. Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.). Sarajevo: HKD Napredak. Pgs. 53-79.

E-books:

Pušina, A., 2014. Stil u psihologiji: teorije i istraživanja. [e-book] Sarajevo:

Filozofski fakultet. <http://www.ff-

eizdavastvo.ba/Books/Stil_u_psihologiji_teorije_i_istrazivanja.pdf> Visited on [25

September 2014].

Scientific papers published in Books of Proceedings:

Dizdar, S., 2010. Slika stanja Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini. U:

Mitrović, P. ur. Zbornik radova sa međunarodnih okruglih stolova o implementaciji

Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine. Mostar: Federalno

ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti, Pgs. 13-61.

Articles published in magazines:

Grubiša, D., 2011. Politološke dvojbe u Europskoj uniji: potraga za odreĊenjem.

Politička misao, 48 (2), Pgs. 61-90.

Web pages:

Šarĉević, A., 2012. Socijalna moć uma. [online] Available at:

<http://www.academia.edu/2926123/_Socijalna_moc_uma_-

_Recenzija_Abdulah_Sarcevic> Visited on [25 September 2014].

Articles can be submitted by email to [email protected].

Contact person: Fuada Muslić, Grad. Eng. Lit., Editorial Board Secretary

Tel. 00 387 33 565 122, www.pregled.unsa.ba

University of Sarajevo, Pregled Board of Editors

Obala Kulina bana St., 7/II

71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina



278

279

ISSN 0032-7271

Documents

ISSN 0032-7271 PREGLEDpregled.unsa.ba/new/images/stories/arhiva/2017/Pregled-3...Sve strukture države izvedene su na etničkoj osnovi. Stranačke politike artikulisane na etničkoj