Bliskim istokom haraju sukobi. Otvaranjem arita u Jemenu ovi se sukobi, nastali iz Arapskoga proljea, sve vie pretvaraju u potpuni obraun sunnizma i iizma. Enes Kari, profesor tumaenja Kurana na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu za Tano.net govori o povijesnim razlozima sukoba ove dvije sljedbe i njihovim savremenim politikim konsekvencama, kako u svijetu tako i u BiH.Razgovarala: Amila Kahrovi-PosavljakProfesore Kariu, moete li za itaoce naeg portala ukratko objasniti povijesnu pozadinu razlikovanja iizma i sunnizma?Dopustite mi da u vezi sa Vaim pitanjem kaem nekoliko opih tvrdnji, o njima sam govorio i na jednom simpozijumu na Fakultetu islamskih nauka prije nekih pet godina, takoer o pitanju koje postavljate pisao sam dosad nekoliko puta, razliitim povodima. Ovdje neke stvari moram ponoviti. Povijesno gledano, od smrti Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., 632. godine po gregorijanskom kalendaru, postupno dolazi do suoavanja raznolikih miljenja i sukoba stavova u ranome islamu (pod rijeju islam ovdje dijelom mislim i na ranu muslimansku zajednicu, Muslimanski ummet). Suoavanja i sukobljavanja bila su razliite naravi, ali postoji opi konsenzus islamologa da rana meumuslimanska trvenja nisu nastala toliko iz teolokih koliko iz politikih razloga (jedan od razloga je bio i problem politikog, a to je tada istovremeno znailo i vjerskog, rukovoenja Zajednicom).Kako rekoh, raskoli meu muslimanima u prvim stoljeima islama (VII IX stoljee po gregorijanskom kalendaru) bili su politike, kulturalne, itd., pa tek potom teoloke naravi (tj. dogmatska trvenja oko mnogih razilaenja na ravni razliitog interpretiranja jednog te istog kuranskog teksta). Takoer, politiki razlozi pravdali su se esto vjerskim i, potom, teolokim argumentima. Svako posee iz Kurna za onim dijelovima koji ojaavaju njegovu politiku ili mezhebsku poziciju! Stoga je ponekada, kad se sada gleda na ta davna prva stoljea islama, veoma teko razgraniiti kada koja grupacija nastupa kao politika stran(k)a, a kada kao specifini mezheb, ili pak, kasnije, kao ova ili ona islamska sekta, sa zasebnim i odjelitim teolokim aspiracijama na tumaenja jednog te istog teksta Kurana (ili pak, teksta Hadisa, to jest izreka koje potiu od Boijeg poslanika Muhameda a.s.).Takoer, sukobi u prvih nekoliko desetljea ranoga islama oblikovali su u nekim aspektima potonje muslimanske pravce ili pravne kole, to jest mezhebe, ali i mnoge manje sekte/sljedbe, a ti mezhebi i te sekte/sljedbe u njima, u manjoj ili veoj mjeri odredile su veliki dio muslimanske povijesti, napose politiku povijest i povijest mnogih drava i halifata koji su se javili.Gotovo da se moe rei da dva glavna povijesna puta ili toka islama, sunnizam i iizam, koji su potekli ili proistekli iz ranih debata o pitanju vodstva muslimanske zajednice, nikada nisu ni prestali postojati. Bilo je epoha kad su oba ova puta islama dobijali na snazi, danas se smatra da jaaju, ak ponekada u ekstremnim pravcima.Kada dolazi do prvih jasnih kontura onoga to se i danas (odnosno ve vie od hiljadu godina) naziva sunnijskom i iijskom stranom meu muslimanima? Sada se nuno moramo zaputiti prema velikim povijesnim prostranstvima vremena. Kako je openito poznato, Muhammed, alejhiselam, je svoju poslaniku misiju imao od 610. do 632. godine. Tada je preselio, kako mi muslimani volimo kazati, na Bolji Svijet, Ahiret. Period od 632. do 661. godine naziva se dobom etverice pravovjernih halifa. Ko su ove halife? Ukratko, halife su istaknuta etverica muslimana iz Prve Muslimanske Zajednice u Medini, oni su ti koji su naslijedili poslanika Muhammeda, a.s. Odmah treba objasniti i sljedee: ta etverica prvih halifa nisu naslijedili Muhammeda, a.s., u striktno poslanikim stvarima, zato to je objava Kurana sa smru Muhammeda, a.s., bila zavrena. Naime, islamski kredo kae: Poslije Muhammeda, a.s., nee se vie pojaviti nijedan Boiji poslanik!Te su halife zamijenile Muhammeda, a.s., na planovima i podrujima organiziranja ivota Zajednice, zatim ekonomskog, obredno-vjerskog, te potom politikog i dravnog ureenja i organiziranja rane muslimanske zajednice, kao i na planu tumaenja temeljnih tekstova islama, Kurana i kasnije Hadisa (Kurn je ve postojao kao autentino zapisan tekst, dok se Hadis sakuplja nekoliko decenija poslije 632. godine).U vrijeme prvog halife Ebu Bekra (od 632. 634. godine), dolazi do politike (pa i oruane) pobune beduinskih plemena, tzv. ar-riddah, koja je buknula naroito u pokrajini Nedd. Ova beduinska arabljanska plemena prihvatila su islam, ali ne i davanje zekata (uvjetno to ovdje prevodim sintagmom obligatni vjerski porez). Centralna halifska vlast iz Medine brzo je upokorila ta vjeroodstupnika plemena (ar-riddah), koja su tako tretirana jer su negirala jedan od stupova islama davanje poreza ili zekata. Ali, ova plemena e se kako emo vidjeti kasnije uskoro pregrupirati kad je sjedite halifata prelo iz Medine u Damask, 661. godine.Prvobitni halifat (ili rana muslimanska Zajednica i, umnogome, drava u Medini i okolini) stabilizirao se nakon halife Ebu Bekra, tako da je u vrijeme drugog halife Omera, koji je ubijen 644. godine, dolo do impozantnog irenja ne samo halifata, ve i islama kao vjere, te postupno i kao kulture i civilizacije.Halifa Omer bio je realistian i pragmatian, s ciljem ouvanja jedinstva rane muslimanske drave i zajednice, zabranio je najistaknutijim drugovima Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., da naputaju Medinu i da odlaze u pokrajine. Time je preduprijedio mogunost decentraliziranog i sektakog djelovanja najuglednijih pripadnika rane muslimanske elite.U vrijeme treega halife Osmana (ubijen 656. godine) postupno dolazi do rivaliteta izmeu njegovoga kruga iz reda aristokratije plemena Kurej, s jedne, i jednog kruga muslimanskih pijetista koji su bili okupljeni oko etvrtog ehlis-sunetskog pravovjernog halife Alije ibn Ebi Taliba (ubijen 661. godine), s druge strane. Kako ovdje jasno vidimo, od etverice tzv. pravovjernih halifa (al-hulefu r-ridun) samo je Ebu Bekr umro prirodnom smru. Drugi, trei i etvrti halifa poginuli su u gnusnim atentatima organiziranim od rivalskih frakcija.Ove tri halifske smrti, naroito Osmanova i Alijina, kasnije e prerasti u sukob te kulminirati u neku vrstu apokaliptikog trvenja meu muslimanima. Naalost, to trvenje traje sve do danas. Francuski filozof Henry Corbin, ba imajui u vidu djelovanje prolosti na Muslimanski ummet u kasnijim vremenima, nekom prilikom je rekao, otprilike, ovo: muslimanska povijest (ili muslimanska prolost) nije prola, ve se uvijek nalazi ispod nogu muslimana.sirenje prvobitnog halifatairenje prvobitnog Halifata, foto: mideastweb.orgO emu je tu zapravo rije? Da li se radi ovdje o poetnoj taki iizma? Da, radi se kako o poetnoj taki iizma tako i poetnoj taki sunnizma. To dvoje jeste povezano nastankom, formuliranjem svojih pozicija, samom povijeu. A i jedni i drugi su muslimani, iako se meusobno, tokom vremena, profiliraju njihovi razliiti pogledi i stavovi. esto jednu stranu definira ne ono to je pri njoj, ve to je pri njezinom rivalu!Ukratko, i vrlo pojednostavljeno, rije je o sljedeem: Za halifu Aliju ibn Ebi Taliba (u Bosni stoljeima nazivan Hazreti Alija) vezane su dvije injenice, vane da ne mogu biti vanije: prva je da je on bio zet Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., bio je oenjen njegovom kerkom Fatimom, sa kojom je izrodio sinove Hasana i Husejna. Druga je injenica ta da je Alija ibn Ebi Talib bio izabran za etvrtog halifu. Njegovi sljedbenici (koji su kasnije nazvani iije) u njegovoj su osobi priznale ne samo zvanje/poloaj halife ve i zvanje/poloaj imama, vrhovnog vjerskog, duhovnog i politikog lidera muslimanske zajednice.iije kao strana ranoga islama (rije iije i znai grupa, pristae, zagovornici, stranka Alije ibn Ebi Taliba) nastaju iz ovog sukoba izmeu aristokratskih mekanskih krugova i bogatih roaka halife Osmana, s jedne, i pristalica Alije ibn Ebi Taliba, s druge strane.Praktiki, vladavina halife Alije ibn Ebi Taliba posvjedoila je iijsku pojavu kao insistiranje na tome da vlast (sva: duhovna, svjetovna, politika, itd) pripada iskljuivo halifi Aliji ibn Ebi Talibu, potom Hasanu i Husejnu, njegovim sinovima koje je imao s Fatimom, kerkom Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., te dalje njihovim nasljednicima po porodinoj lozi. Za iije su svi oni prije svega immi ili vrhovne duhovne voe (a to, istovremeno, znai i politiko vodstvo). Zapravo, iije insistiraju na duhovnoj (ali i stvarnoj krvnoj) primogenituri imamske loze. Kod muslimana sunnija nema takvog insistiranja.Upravo je tu u odnosu prema halifi Aliji ibn Ebi Talibu dolo do raskola meu ranom muslimanskom zajednicom; neki taj raskol nazivaju velikom kunjom (al-fitnatu l-kubr). Egipatski knjievnik Taha Husein (umro 1973.) o tome je napisao jedno lijepo djelo.Naime, mekanska aristokratija, nekad okupljena oko treeg halife Osmana, s Muavijom (sinom bogatog Mekkanca Sufjana) na elu, stacionirala se kasnije u Damasku (661. godine) i tamo osnovala halifat koji je nazvan Emevijskim (po Umejjatu, djedu Sufjanovu, odnosno pradjedu Muavijinu).Muavija kao prvi halifa dinastije Emevija pokazao se politiki lukavijim i vjetijim, pogotovo prepredenijim i bezobzirnijim, od rivalskog halife Alije ibn Ebi Taliba; u pregovorima o miru on je halifu Aliju bezobzirno i nemoralno iscrpljivao, a iz pragmatskih razloga Muavija je u vojnim operacijama angairao arabljanska beduinska plemena (ona ista koja su bila pokorena od Medine oko pitanja zekata).Jedna bitka, ona na Siffinu 657., koja se odigrala izmeu vojske Alije i vojske Muavije, bila je prva velika meumuslimanska tragedija. Od tada, ali i od gnusnog umorstva Husejna, sina Alijina, koje se desilo 680. na Karbali (Kerbela u Iraku), kree sve jasnija podjeljenska crta izmeu ove dvije velike grupacije ranoga islama, sunnizma i iizma. Znaju li oni tada, recimo u boju na Siffinu 657., godine, da su sunnije i da su iije? Ne, to niko ne moe dokazati, jer je tada bilo mnotvo upletenih faktora. Daljnje polariziranje strana, i teorijsko definiranje tih strana, jeste stvar kasnijih vremena, kasnijih tumaenja, itd.Openito gledano, u odnosu na svemuslimanski, univerzalistiki i inkluzivni halifat prve etverice halifa u Medini, Emevijski halifat u Damasku znaio je arabiziranje i beduiniziranje te vane univerzalne institucije islama. Damask je ve znaio dvor, paeve, protokole, beskrupuloznu vlast i mo, te se sve vie gubio republikanski ideal vladavine prve etverice medinskih halifa koji su izabrani na nain javnog izjanjavanja muslimana. No, prvi halifski grad, ona Poslanikova Medina, uskoro ostaje bez halife.Alija ibn Ebi Talib je svoje halifsko sredite prenio u Irak, da bi bio ubijen u gnusnom atentatu 651. godine.Naravno, u svome politikom trijumfu dinastija Emevija, po nekom automatizmu, dinamizira i podstie antiiijski blok, te se tako, praktiki od samih poetaka sukoba Alije i Muavije formira i tzv. sunnijska strana islama.O ovome je, na svoj nain, pisao prof. Abdul-Hamid Ahmed Ebu Sulejman u svome djelu Kurnska vizija (Ar-Ruyatu l-qurniyyatu l-kawniyyah) pokazao je da je univerzalistiki duh ranoga halifata prve etverice halifa iz Medine splasnuo pod dinastijom Emevija u Damasku (od 661. do 750. godine). Tu knjigu sam preveo prije nekih est ili sedam godina, izila je u izdanju Centra za napredne studije u Sarajevu.Tada (to jest oko 657. godine i boja na Siffinu) na scenu stupa i trei element ili haridije (al-hawrid), beskompromisni ustanici koji su bili protiv halife Alije ibn Ebi Taliba (koji je, kako rekoh maloprije, u meuvremenu svoj halifat pomjerio u Kufu u onom to je danas Irak) ali su haridije bili protiv i halife Muavije u Damasku.Razlozi zato su haridije bile protiv halife Alije ibn Ebi Taliba sabiru se u tome to su haridije (ustanici, puritanci) odbacivali kompromise koje je Alija ibn Ebi Talib pravio u pregovorima sa suparnikom Muavijom.Haridije su bili ratoborni, okrenuti populizmu i republikanizmu, smatrali su da halifa moe biti bilo ko koga muslimani izaberu, bili su protiv dinastikog islama kakav su zagovarali Emevije u Damasku, ali su bili jednako tako i protiv iijskog imamata na koji su gledali kao na neku vrstu nasljednog vodstva kroz lanac imama.stara slika bitke na KerbeliStara slika bitke na Kerbeli, foto: www.shiawisdom.comImajui u vidu ve reeno, jesu li razlike izmeu ove dvije velike sljedbe ili pravca ranoga islama iskljuivo doktrinarne i, s obzirom na specifian ustroj islamskoga drutva, koliko se to doktrinarno preplie s politikim?Vae pitanje pogaa sutinu stvari. Ali, ovdje treba da napomenem sljedee: ovi rani raskoli dogaaju se jo uvijek iskljuivo unutar Arapa, konkretnije, poglavito unutar plemena Kurej (Quray) u okrilju kojeg je roen i kome pripada sam Boiji poslanik Muhammed, a.s. Nekoliko desetljea kasnije doi e do irenja sunnizma, iizma, haridizma, i drugih strana i puteva islama islama, proirie se meu druge narodne, jezike, kulturalne zone i podruja gdje se islam ve bio zakorijenio.Naravno, razlike izmeu ovih prvih pravaca ili puteva islama jesu u prvom redu politike i dravne, ali vremenom sve dobija i dimenziju vjere, specifinih tumaenja vjerskih izvora (Kurna, Hadisa, itd.)Dopustite mi ipak, jo malo povijesnih poranjanja. Od 657. godine pa do 700. godine nastale su i posve se jasno isprofilirale, te historijski zakorijenile, sljedee grupacije ili sljedea tri glavna politika pravca, puta, smjera ranoga islama:Najbrojnija strana ili put islama jesu tzv. ahlu s-sunna wa l-damah (ili suniti/sunniti, sunije, muslimanska veina koja je, 661. godine, pristala na halifat u Damasku, pristala je da se halife nasljeuju dinastijskom primogeniturom, smatraju da spram dinastikih halifa treba imati lojalan odnos), itd. Praktiki ova muslimanska veina je prerasla u promotore politikog kvijetizma ili izbjegavanja sukoba s vlastima (tj. dinastikim halifama). Ehlis-sunetske ili, kratko, sunnijske dinastije su, uglavnom, obiljeile cjelokupnu povijest islama, a takve su bile i Abbasijska dinastija u Bagdadu (750. 1258.), Osmanska u Bursi, Edrenama i Istanbulu (1299. 1924.), Emevijska u paniji, zatim Turci Selduci itd. Dugo bi nas odvelo ako bismo ih sve ovdje navodili.Drugi veliki put ili strana islama jesu tzv. a-iah (iije) ili sljedbenici halife Alije ibn Ebi Taliba i nekoliko imama koji su njegovi potomci. iije smatraju da su imami (od loze Fatimine i Alijine) ti koji trebaju predvoditi muslimansku zajednicu. Potom se ne slau koliko je tih imama u nizu lanca koji priznaju da ga treba slijediti. Neki potuju sedam, drugi dvanaest imama itd.; po tome su nazvani septimalni, odnosno duodecimalni iiti. I iije su imale i svoj halifat u Egiptu, tzv. Fatimije (u Kairu negdje od 909. do 1171. godine) Takoer, Safavije ili Safavidi u Isfahanu dolaze na vlast 1501. kao neka vrsta iijske dinastije i od tada je cijeli Iran postupno posta(ja)o iijski. Danas je Iran, takoer, iijska drava.Ali, da ovdje objasnim jednu stvar. Pogreno je danas muslimane iije vezivati samo za Irance (ili Iran). Jer, naime, milioni i milioni Arapa pripadaju iijama, to jest iije su. iijske muslimanske grupacije danas postoje u gotovo svim sredinjim tradicionalnim arapskim zemljama (Arabija, Jemen, Oman, Egipat, Liban, Sirija, Bahrejn, Kuvajt itd.) U Siriji su danas tzv. proiijski alawiti (alwije) na vlasti, iako su istaknuta manjina, ali od nekoliko miliona! Ukratko, postoje milioni Arapa i Perzijanaca (Iranaca) koji su iije; iija ima i drugdje, procjenjuje se da danas ima 8-10% iija od ukupne populacije muslimana u svijetu.Ipak, sa stanovita dosadanjeg posjednitva vlasti u muslimanskom svijetu, iije su bile gotovo uvijek opozicija i jedna marginalizirana, te, neko e rei, gubitnika grupacija islama kad je posrijedi dranje vlasti.Haridije (islamski populisti, puritanci, egalitaristi), kao trea utjecajna grupacija ranoga islama, nisu nikada zadobili iroku podrku muslimanskih naroda, ivjeli su (ili i danas ive) kao izolirane zajednice u tradicionalnim zemljama islama, a njihovo ime slui kad god se eli oznaiti bilo koja radikalna borba za islamske ciljeve.Haridije su dugo vremena bili nepomirljivi borci protiv svih nasljednih halifata. To je razlog zato se danas radikalnu grupu Al-Kaidu nerijetko naziva haridijama modernoga doba. Naprimjer, savremeni saudijski profesor erijatskog prava ejh Slih Sadln haridijama je nazvao arapske veterane povratnike iz Afganistana, koje je osamdesetih godina XX. stoljea obuavala CIA u borbi protiv Sovjeta. Naime, nazvao ih je haridijama jer su se bili poeli javljati sa svojim radikalnim zahtjevima prema kraljevskom reimu u Saudijskoj Arabiji. Dakle, sve je, ili gotovo sve, kroz povijest islama bilo, na neki nain, isprepleteno sa onim politikim (ili sa pitanjem vlasti). A takvih perioda, esto dugotrajnih, imalo je i kranstvo unutar svojih puteva i denominacija. Bilo je slinih stvari i u drugim religijama. Vlast je svakom draga, svako se za nju otima. Izuzeci su rijetki.Kada ve spominjemo politiko, koplja su se povijesno lomila u pitanju naslijeivanja vlasti. Nije li pomalo aava situacija da danas sunniti (koji su u poetku bili protiv nasljeivanja vlasti i zagovarali su princip ure) imaju monarhistika ureenja a iitski Iran nema nasljedni princip vladanja?Da, to je, rekao bih, dobro uoavanje stvari u Vaem pitanju. Dananji Iran ima vjersku vlast koja nije dinastiki ustrojena. Iranom danas vladaju imami koji se duhovno kontinuiraju, ili nastoje da se kontinuiraju, na duhovne pologe Alije ibn Abi Taliba i imame iz njegove loze.Takoer, dananji Iran ima i izbore, iako se, naravno, te izbore moe okarakterizirati kao izbore unutar jedne partije, jedne politike opcije ili pod kiobranom, u biti, jednopartijskog sistema. U arapskom svijetu imamo nekoliko kraljevskih (Maroko, Saudijska Arabija, Jordan) i emir(at)skih (Katar, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati) oblika vladavine, ali i nekoliko drava sa isto vojnom huntom na vlasti (Egipat, Alir). Naravno, Iran se danas (i ne samo danas) pokazuje kao jedna snana drava, a u pogledu viepartizma i demokratije Republika Turska je najdalje otila. Dakako, veliki dio arapskog svijeta, bilo da njime vladaju vojne hunte ili monarhije, ostavili su demokratiju na ekanje. Do kada, to ja ne znam.Dopustite mi da se jo nakratko vratim u povijest islama. Naime, u toj povijesti nastali su i mnogi drugi mezhebi, putevi i pravci, pa i druge sljedbe i sekte, posebno na planu tumaenja Kurana i drugih izvora islama.Ipak, opi je konsenzus da se svi ti mezhebi, pravci, itd. meusobno trebaju priznavati muslimanima. I, doista, naela vjere su u svih ista ili gotovo ista. Razlike se javljaju na planu politike, kulture, civilizacijeNa primjer, u povijesnom islamu ima pet glavnih mezheba (ili kola tumaenja erijatskog/vjerskog prava). U tom smislu imaju muslimani hanefije, mlikije, hanbalije, fije, iije: dafarije, zajdije, ibadije Sve su to muslimani, svi oni i danas oituju privrenost univerzalnim vjerskim principima islama, revnosni su u vrenju namaza, u postu, u davanju zekata. Problemi nastaju oko politikog rivaliteta, a esto i oko toga ko e svoje politike aspiracije bolje opravdati vjerskim izvorima islama.Povijesni islam ima i mnogobrojne zahirijske (egzoterike) i batinijske (ezoterike) sljedbe na planu tumaenja islamskog vjerovanja, zatim na planu tafsira ili tumaenja Kurna, itd, tu su i mnogobrojni sufjski redovi i tariqati, na stotine njih, itd.U vezi s ovakvim kolama miljenja treba rei da postoje mnoga preklapanja. Naprimjer, moe se istovremeno biti hanefija (u primjeni erijatskog prava i u obredoslovlju) i mevlevija po sufjskom i tarikatskom opredjeljenju. Takoer, moe se biti istovremeno hanefija i mutezila (ili posebna vrsta racionaliste u tumaenju Kurna).Na ovom je planu unutar ovakvih sljedbi tokom povijesnog islama uvijek postojala gipka tolerancija.Meutim, u principu, ne moe se istovremeno biti i haridija i iija, ili haridija i ehli sunija itd. Tu su se javile otrije razlike i jazovi. Pa i trvenja, naravno. A danas vidimo i beskrupulozne ratne sukobe i krvoprolia.Moemo li rei da ova injenica, budui da se radi o fundamentalnoj politikoj razlici dvije velike pravne kole ili dva temeljna mezheba islama (iije i sunnije), svjedoi o tome da su i sunnizam i iizam postali puka retorika kojom se ostvaruju politiki ciljevi?Da, do izvjesne mjere da. Nedvojbeno je da se danas ova dva opa mezheba ili puta islama koriste za puko politiko rivalstvo i primat u muslimanskom svijetu. tavie, imamo danas na djelu i neku vrstu reduciranja (iako neopravdanog) iizma na politiko iranstvo, a sunnizma na politiko arapstvo. Pratim mnoge arapske novine u ovoj uasnoj epohi krvi i stradanja na Bliskom i Srednjem istoku, i kao da se oekuje od jednog Arapa koji je sunnija da dri stranu Saudijske Arabije, ili da dri stranu bogatih naftnih zemalja Zaljeva, itd., to jest, da stane, ovako ili onako, na stranu politikog arapstva koje se nastoji identificirati sa sunnizmom.Na drugoj strani imate iranska oekivanja, naime od iija (ma gdje oni bili), pa makar bili i Arapi, Iran oekuje da se sada politiki svrstaju na stranu Irana i iranstva. Tako je danas, ili uglavnom tako. Kada e biti drukije, to ja sada ne znam.Naravno, ima zajednikih nastupa i projekata mira, mnogi obrazovani krugovi i kulturni djelatnici vide da ovo rivalstvo i ovi strani ratovi nikud ne vode, ni u kakvo dobro.rasprostranjenost siizma u islamskom svijetuRasprostranjenost iizma i sunnizma u islamskom svijetu, foto: www.nytimes.comDanas se esto kae, na to upuuju i sunnitski i iitski vjerski lideri, da je potrebno vie dijaloga izmeu ove dvije sljedbe. Na terenu je situacija umnogome drugaija, pripadnici i raznorazni propovjednici sunnizma i iizma ak jedni druge proglaavaju nevjernicima. Kako ovo objanjavate?Tekfir (takfir) ili ideologija anatemiziranja ili proglaavanja nevjernicima drugih ljudi (u ovom sluaju anatemiziranje drugih muslimana koji nisu od naeg mezheba ili nisu naeg miljenja) danas je, naalost, vrlo snana.Tom pogubnom ideologijom zahvaen je veliki broj muslimanskih grupacija. Pazite, na Bliskom i Srednjem istoku imate danas dvadeset i vie najraznolikijih armija i vojnih formacija koje se meusobno bore, a mnogima od njih ideologija anatemiziranja drugih muslimana javlja se kao veoma snaan motiv. U Siriji se danas vidi da se rivalske sunnijske formacije sukobljavaju i krve meusobno, koristei pritom ideologiju takfira. Kako da se sve to objasni? Vidite, za krajnje zlo nema objanjenja, ali kad se javi rat, tako krvav i straan, i na jednom tako velikom prostoru, onda sve na tom prostoru postane ratn(ik)o, pa se i sam islam tako tumai, ratniki se utilitarizira i izrabljuje. To je ono prvo, rekao bih, ono rudimentarno objanjenje.Izlaz iz toga pakla rata i neopisive kataklizme jeste u promoviranju mira, najobinijeg mira koji bi zapoeo uutkivanjem oruja i smirivanjem frontova. Ali, ko je taj ko to danas na Bliskom istoku moe uraditi? Ko?Od straha koji me obuzima nedostaju mi vie bilo koja racionalna objanjenja i prospekti za budunost tog dijela svijeta.Prema Vaem miljenju, koliko je netrpeljivost ovih dviju sljedbi kumovala haosu koji danas imamo na Bliskom istoku?Naalost, netrpeljivost koju spominjete kumovala je itekako mnogo, u sve je umijeana, svemu daje neki svoj zloglasni tonalitet. Naime, na Bliskom istoku na djelu je mnogo faktora: Amerika i Zapad, Rusija, Izrael, Iran, Saudijska Arabija, Turska, Egipat Pa onda arapski blok, iranski blok, itd. itd. Svako tamo ima svoje favorite meu onih dvadeset i nekoliko zaraenih vojnih formacija u Iraku, Siriji, Libanu, Jemenu, Egiptu, itd. Svako od onih naprijed navedenih tamo ima i svoje dionice, politike i ine, uloene na krai ili dui rok, itd. Ali, se, ipak, neto samo po sebi izdvaja, naime, ta netrpeljivost mnogih sunnija prema iijama i mnogih iija prema sunnijama dostigla je danas kataklizmike razmjere sa, doista, nesagledivim posljedicama.Vidite, od amerike invazije na Irak 2003. godine, pa do danas sve je vei sukob izmeu te dvije muslimanske grupacije, ili bloka. K tome, dananjim ratovima izmeu njih itavi krajevi su opustoeni i oieni od jednih ili od drugih. Kao da je na djelu takva kataklizma za koju, na kraju, nee preostati umnih, umjerenih i razboritih ljudi ni na jednoj strani, a koji bi mogli svesti rezultate ovog bezumlja i kazati da se ratovalo zaludu. (Ja, kao dijete roeno 1958. godine, pamtim nae austrougarske vojnike, to su u mome djetinjstvu ve bili starci od sedamdeset i vie godina. Sjeam se da su danima utjeli, a kad bi progovorili, rekli bi: Di sam bio? Nigdi! ta sam radio? Nita!)Ali, ja se opet nadam da e se na Bliskom istoku pojaviti jedan univerzalistiki muslimanski pokret, jedno ope antiratno raspoloenje. Jedno mirno mariranje koje e nositi transparente u srcu, na kojima e pisati samo mir, mir sada, nita drugo, nikakav islamski slogan koji je pretvoren u ideologiju i uperen protiv nekih drugih ili nekog drugog.Moemo li biti odvani i rei da se Arapsko proljee, ako je suditi prema dogaajima u Jemenu, pretvorilo u rat izmeu sunnita i iita?Da, tako moramo rei, naalost. Ili nam preostaje da samo to kaemo. Sirija, Jemen, Liban, Irak, Bahrejn, itd., osim drugih vojevanja i borbi, imaju posve prepoznatljivu matricu iijsko sunnijskog i sunnijsko-iijskog sukoba. Tzv. Arapsko proljee nije uspjelo prerasti u demokratske i preporodne pokrete sa pacifistikom matricom. Po tome vidimo da Arapsko proljee nije imalo jedno sinhronizirano i demokratski profilirano vodstvo. K tome, ono nije uspjelo u univerzaliziranom distribuiranju svojih (u poetku prihvatljivih, ali i zavodjivih) ideala oslobaanja od totalitarne vlasti. Uza sve drugo, tzv. Arapsko proljee nisu uspjeli vodstvom preuzeti demoislamski graanski pokreti (izuzev u Tunisu, gdje, sreom, zahvaljujui mudrom intelektualcu Rashidu Gannushiju nije bilo veih sukoba). Takoer, demoislamski graanski pokreti nisu uspjeli privui u svoje redove posjednike puke i pendreka, to jest vojsku i policiju. Kako je i sam Zapad oklijevao, a onda posve uskratio pomo tzv. Arapskom proljeu, uslijedilo je razoarenje, haos, potom borbe, ratovi, a sve se, na kraju, rasplamsalo u meusobnim sukobima sunnija i iija, naroito ondje gdje su i jedni i drugi ivjeli skupa u velikim procentima. Dakako, ima ponekoja iznimka, recimo da Asada u Siriji podrava i jedna znaajna sunnijska populacija u vojsci i policiji, ali, ako se trend sunnijsko-iijskog sukoba nastavi, za oekivati je da e i tu svako poletjeti svome jatu.Burnt-out vehicles are seen at a gas station after it was hit by an air strike in Yemen's northwestern city of SaadaRat u Jemenu, april 2015., foto: ReutersKome zapravo koristi taj rat?Na ovo pitanje mnogo bolji odgovor dali bi Vam ljudi struniji i znaniji o tome od mene, npr. gospoda Zlatko Dizdarevi, Nusret anar, Hajrudin Somun, Neven Kazazovi, i drugi. Vjerujem da ete i njima nekada dati priliku da o ovoj temi progovore. S moje strane mogu rei sljedee: Mnogi misle da ovaj rat na Bliskom istoku koristi Izraelu, Americi, Zapadu, te, napokon, sunnijskim i iijskim oligarhijama, itd. Imate i takvih objanjenja. I ona se mogu vrlo argumentirano braniti. Ipak, ja mislim, i dodao bih, da su razmjere rata na Bliskom i Srednjem istoku sada tolike da svi spomenuti faktori prieljkuju mir. Zato? Zato to stvari svima izmiu kontroli. to je vie oruja i boraca na samim granicama Izraela, Izrael je nesigurniji. Davno je profesor Tariq Ramadan kazao: Bolje je da Izrael podstie demokratiju na Bliskom istoku, jer sa demokratskim stranama mogue je iznai prihvatljivo rjeenje i za Izrael i za Palestinu. Drugo, negdje na sredini puta kojim je ilo tzv. Arapsko proljee pojavila se Ukrajina. Sa tim ratom, kao i ratovima na Bliskom istoku, svijet ide sve vie stanju izvan kontrole. Nafta se sve vie kupuje od raznih vojski i paravojnih formacija koje su pljakake i koje su zauzele neka velika naftna izvorita i nalazita. Uzmite za primjer Siriju, sjeverni Irak, zatim Libiju, itd. Tu razne nedravne vojske, na divlji nain, proizvode i crpe naftu, i prodaju je na crnim tritima. Somalizacija Bliskog istoka sada ve nikome ne odgovara. Otuda i nedavni glasovi iz Amerike da se pregovara ak i sa Baarom Asadom.Da se vratimo na doktrinarno polje. esto se moe uti da je danas iizam jai od sunnizma jer su njegova uenja otvorenija za misticizam i filozofiju. Dijelite li ovo miljenje?Ima takvih miljenja, ali ja ih ne dijelim. Kako sam ve rekao, oba ta puta islama su i islamska i muslimanska, i svaki taj put je na svojim dionicama, u razliitim epohama, izrazio i kreirao velike kole miljenja u poljima misticizma, filozofije, teozofije, prava, jezikoslovlja, itd.Kao osoba koja tei promovirati staloenu i mirnu rije, odmah elim kazati da su oba ta puta islama za dugih razdoblja ivjela kompatibilno.Naravno, posmatramo li Vae pitanje u kontekstu pojave Iranske revolucije ili Islamske revolucije 1979. godine, posve je razumljivo to je iijsko srce i njegovo bilo prokucalo jae i prostrujilo dublje diljem Bliskog i Srednjeg istoka. iizam se poeo organizirati diljem svijeta, a kao neka vrsta muslimanske manjine, iizam je osjetio da je doao trenutak da bude pokretljiviji, vidljiviji, da se izrazi vie na planu obrazovanja, nauke, raznih vrsta islamskog iskazivanja u modernom svijetu.Kad smo posrijedi mi, muslimani u Bosni i Hercegovini, kad god sam bio u prilici da govorim o ovome u intervjuima, to jest javno, savjetovao sam nae vlasti, i svjetovne i vjerske, da mi trebamo, kroz mirne razgovore, svima (pa i Saudijcima i Irancima) skrenuti panju da ni Bosna i Hercegovina, a ni Balkan u cjelini, ne treba da budu prostori i mejdani iijsko-sunnijskog ili sunnijsko-iijskog natjecanja, nadmetanja, trvenja, itd. Mi, muslimani u Bosni i Hercegovini, kao i mi, muslimani na Balkanu, trebamo sauvati svoju tradiciju islama, i, naravno, osvjeavati je domaim inovacijama, ali i jednom, rekao bih, evropskom atmosferom, onom aromom koju emo i mi muslimani sami kreirati. Ja se, zbilja, nikada ne bojim nikojih evropskih integracija ako e u njihovom profiliranju uestvovati i bosanskohercegovaki muslimani i muslimani Balkana, itd.Nadalje, sve od 1878. godine mi, bosanskohercegovaki muslimani, uestvovali smo u kreiranju i profiliranju ivljenja, muslimanskog i islamskog, unutar sekularne drave.Mislim da su ti procesi uspjeno zavreni. O tome su kod nas napisane itave biblioteke dragocjene literature, posebno o kohabitaciji mnogih segmenata (religijskih, nacionalnih, kulturalnih) unutar jedne demokratske sekularne drave.Iako smo danas usred velike ekonomske krize, mislim da neu napraviti veliku greku ako ustvrdim da su islamske zajednice na Balkanu, pa i muslimani openito na Balkanu, slobodni u vjerovanju, artikuliranju, obavljanju i gajenju svoje vjere, kulture, civilizacije Takvo to i dalje treba ohrabrivati. I sauvati se od bilo kakvih ratnih poara, pa i onih sa Bliskog i Srednjeg istoka. Mi smo danas bosanskohercegovaki muslimani, i mi nemamo nikakvih duhovnih potreba da postajemo neto drugo, niti da mijenjamo na tradicionalni sunnijski mezheb i nae pripadanje hanefijskoj pravnoj koli.esto se profesorima s Fakulteta islamskih nauka spoitava da su pro-iitski orijentirani. Kako Vi ocjenjujete ovakva promiljanja?Ne, nismo pro-ijski orijentirani, a ni provehabijski! Ne, ne slaem se s tim, kako to nazvaste, spoitavanjem. Da objasnim barem nekoliko stvari.Fakultet islamskih nauka ili FIN (osnovan 1977. kao Islamski teoloki fakultet ITEF), evo sad e navriti etrdeset godina, radi kao najvia i najuglednija islamska obrazovna institucija na Balkanu i u junoj Evropi, pa, mogao bih kazati, i u Evropi inae.FIN je svojim planovima i programima profiliran, od samih svojih poetaka, da se razvija unutar nae ovdanje islamske i muslimanske sunnijske naukovne, kulturne i civilizacijske tradicije. I da sm od sebe razvija i osvjeava tu tradiciju. Mislim da to FIN radi s velikim uspjehom.Ne slaem se sa miljenjima da na FIN-u ima iijskih tendencija, niti se slaem s tim na FIN-u ima vehabijskih tendencija, itd. Naprotiv, na FIN-u rade najafirmiraniji kadrovi naeg islamskog miljenja, veliki broj poliglota, koji su preveli itave biblioteke ne samo s podruja islamske klasike, ve i veliki broj knjiga s podruja islamske klasike Evrope i Zapada.Ali, komentara o FIN-u, pa i onih u kojima se FIN osporava, uvijek e biti. Na narod kae: Da su sve pameti iste, nita se na pijaci ne bi prodalo!karic1Enes Kari, foto: www.averroes.siU BiH djeluje odreeni broj iitskih organizacija, a ocjene njhovog rada obino idu u dva divergentna pravca. Prema jednima oni donose daak pluralnosti meu bh. muslimane, prema drugima dovode do podjela. emu ovakve isljuivosti u stajalitima?U Bosni i Hercegovini djeluje veliki broj raznih organizacija, institucija, asocijacija, pa i onih iijskih, vehabijskih, itd.Pluralna scena pokazala je mnoge glasove, interese, poglede. Za mene je najvanije da bosanskohercegovaki muslimani potuju Islamsku zajednicu i njezine vjerske, kulturne i obrazovne institucije. To je jedna stvar koju uvijek promoviram.Druga stvar na koju opet elim da ukaem jeste sljedea: Mislim da nema nikakve potrebe da se nama nudi, ili namee, neki novi mezheb. Mi smo na Balkanu to to jesmo ve mnoga stoljea. Troiti pare, vrijeme i ljude da se nas, bosanskohercegovake muslimane, mezhebski hanbelizira, iitizira, vehabizira, daferizira jeste nalik javnom spaljivanju vrea punih konvertibilnog novca nasred Baarije!Umjesto toga, bolje je bosanskohercegovakoj sirotinji podijeliti taj novac da na svojim golim njivama siromani ljudi krenu sa malim plantaama malina, jagoda, i sl. Vidite, lani su iz Bosne leperi malina otili u Njemaku, mnoge porodice su sebi tako zaradile za goli ivot. Te vijesti su me obradovale. A nisu me obradovali, naprotiv, okaharili su me grubo napisani lanci, prilozi i hutbe koje se objavljuju po raznim provehabijskim, a esto i onim proiijskim portalima u BiH i na Balkanu, a da i ne govorim o tome ta se sve objavljuje po bijelom svijetu.K tome, nepotrebno se meu ovdanje ljude unosi zabuna o tzv. pravom islamu. Naalost, na Bliskom istoku, na Srednjem istoku, itd., imate potoke krvi koji teku zato to neko hoe da iri ideologiju pravog islama. A im neko istakne tu parolu pravoga islama, odmah je istakao i jednu drugu, koja se ne vidi, a koja glasi krivi muslimani ili nepravi muslimani. I onda nastaje trvenje. To nama ne treba. I nikada nam nee trebati. Niti je ikada ikome trebalo!Uvijek me okahare pokuaji, bilo iji, koji se ine prema nama, bosanskohercegovakim muslimanima, na prozelitski nain.I na kraju, kako Vi vidite budue odnose ove dvije velike sljedbe? Ima li razloga za optimizam?Svemu usprkos, treba biti optimista. To je jedno. A ako me pitate imam li ikakvih dokaza ili uporita na kojima bih temeljio nekakav svoj optimizam, moj odgovor, naalost, ne moe biti potvrdan. Zasad ne moe. Kako sam ve maloprije rekao, pred ova dva puta islama danas stavlja se jedan obian a tako jasan interes, obini ljudski interes: Mir! Mir! Odmah sada mir! Da ovome dodam i sljedee. U junu 2014. objavio sam u Preporodu intervju sa profesorom Seyyedom Hossinom Nasrom (on je profesor islamskih studija na George Washington univerzitetu, Washington DC), pitao sam ga, odnosno zamolio, da komentira sljedee moje rijei: A sada da raistimo jednu stvar. Naime, u muslimanskim zemljama postoji jedan veliki dio javnog mijenja koji smatra da sve tamonje ratove i meumuslimanske sukobe izaziva Zapad. Mnogi su razlozi za tako prisutne zapadne prste: nafta, strateka pozicija regiona, itd. Dok nismo odmakli u ovom naem razgovoru, dobro bi bilo da ujemo Vae miljenje o Zapadu kao navodnom vinovniku meumuslimanskih svaa i ratova danas.Evo ta mi je odgovorio profesor Seyyed Hossin Nasr:Dozvolite mi da kaem na poetku da najvei dio krivnje lei na pleima samih muslimana, ukljuujui i njihovu spremnost da se potine zapadnim spletkama. Ali nema nikakve sumnje da i Zapad takoer igra sredinju ulogu u sadanjim meumuslimanskim sukobima. Zavadi pa vladaj i hukanje jedne grupe naspram druge neodvojivi su dijelovi britanske kolonijalne politike koju Zapad sada primjenjuje u jednome drugome obliku. Znakovi ove politike postoje svuda, ali mi muslimani ne moemo okrivljavati samo Zapad za nedostatak jedinstva meu nama. Nas same prevashodno treba okrivljavati to smo dozvolili da drugi iskoriste razdore izmeu nas radi vlastitih politikih i ekonomskih ciljeva. Sukobi zasnovani na religijskom sektatvu, etnikim razlikama i slino ispunjavaju brojne stranice ljudske historije. Ono to je drugaije sada jeste to to takve sukobe strane sile koriste u velikoj mjeri, ba onako kako to vidimo u islamskom svijetu danas. Katolici i protestanti su se borili stotinu godina jedni protiv drugih, ali nije bilo neke strane sile, poput, na primjer, Kine ili Osmanlija, koji bi potpirivali ovu vatru u svoju korist. Budui da je vojno i ekonomski, i na brojnim drugim mjestima politiki slab, islamski svijet se nalazi u posebno tekoj povijesnoj situaciji, ali opet ponavljam, kako bi ekspir kazao, to to smo potinjeni krivica je u nama, a ne u naim zvijezdama.