INTERKULTURAL. ODGO

8/16/2019 INTERKULTURAL. ODGO.

1/40

INTERKULTURALNI ODGOJ

Prof. dr. Nusret Isanović

BIHAĆ, 2016.


2/40

Interkulturalni odgoj javlja se u u tri osnovna oblika:- Kao kroskulturalno načelo - Kao poseban nastavni predmet ili

odgojno-obrazovni program- Kao nova filozofija obrazovanja


3/40

Svijet nije jednodimenzionalan, svodiv samo

na jenu realnost. Čine ga sljedeće realnosti:

- Duhovna

- Anorganska (neživa materija) - Organska (svijet života)

- Kulturna

Kultura pripada isključivo čovjeku. Riječ je oosebujnoj realnosti koja se izražava upovijesti preko pojedinačnih kultura


4/40

• Kultura (lat. cultus): gajenje, odgoj, obrađivanje,obrazovanje, poštivanje. (Istoznačnica riječcivilizacija, od lat. civilitas: uljudnost, uglađenost,oplemenjenost)

• “Kultura je složena cjelina koja uključuje znanje,vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, običaje i svedruge sposobnosti i navike što ih je čovjek stekao kao

član društva” (Tylor, Primitivne kulture)

• Kulturu čini sve što je čovjek proizveo u svojojpovijesti, svi materijalni i duhovni proizvodi


5/40

Multikulturalizam

Termin označava kulturnu različitost;izražava osnovno demokratsko pravo narazličitost i njeno ispoljavanje;

znači osiguranje istih društvenih i kulturnihmogućnosti svim kulturama u nekoj zemlji. Prema nekim autorima zanči i proces

razmjene kulturnih vrijednosti i postignuća;

terminom se definira i suodnos izmeĎu tzv.dominantne kulture prema manjinskimkulturama


6/40


7/40

Transkulturalizam

Pojam se javlja u procesu globalizacije (eri velikogbroja agencija i institucija, global. komunikacije...)

Globalizacija uspostavlja i globalnu kulturnumeĎupovezanost; svijet postaje prostor stalne

kulturne interakcije i razmjene Transkulturalizam teži pridržavanju i poštivanju

najviših dostignuća evropskih vrijednosti i standardaunutar svakog kulturnog meĎuodnosa i unutarsvakog vida kulturne saradnje.

Pojam afirmira evrop. kult. vrijednosti koje se šire iprelaze nacionalne granice. On ih univerzalizalizira ipromovira kao opšte; Evropska kultura se javlja kaosvjetski projekat.


8/40

Ciljeviinterkulturalizma/multikulturalizma

• Usvajanje temeljnih pojmova u području kulture imeđukulturalnih odnosa; razumijevanje obilježja svoje i drugih bliskih kultura, kao i kulturneraznolikosti svijeta;

• Razumijevanje načela i pretpostavkifunkcioniranja kulturno pluralne zajednice;

• Razvoj otvorenog ili višekulturnog identiteta uskladu s potrebama kulturno pluralne i

demokratske zajednice, uključujući kulturnuosjetljivost i višejezičnu kompetenciju;


9/40

• Razumijevanje posljedica diskriminacije kulturnodrugačijih te razvoj antipredrasudnih stavova,snošljivosti i solidarnosti.

• Omogućiti učenicima/studentima sticanje znanja,sposobnosti i kompetencija potrebnih za aktivnoučestvovanje u kulturno pluralnom idemokratskom društu.

• Izgraditi svijest o pravima i odgovornostima,

vrijednosnim normama, pravilima ponašanja teetičkim i moralnim pitanjima društvene zajednice.


10/40

Razvijati Interkulturni dijalog, koji doprinosi

političkoj, socijalnoj, kulturnoj i ekonomskoj

integraciji i koheziji kulturno različitih društava On njeguje jednakost, ljudsko dostojanstvo i

smisao zajedničkog cilja.

Teži da razvije dublje razumevanje različitihpogleda i praksi u svijetu, da poveća saradnju iučestvovanje (ili slobodu da se napravi izbor),

da osnaži razvoj i transformaciju pojedinca, kao i

da promoviše meĎusobnu toleranciju iuvažavanje.


11/40

Što sadrži interkulturalni odgoj?

1. Odgoj za empatiju - naučiti razumjeti druge ipoistovjetiti se s njima;

2. Odgoj za solidarnost - veća osjetljivost za problemenejednakosti i društvenu marginalizaciju;

3. Odgoj za priznanje i poštivanje različitosti -poštivanje drugačijeg načina života kao lično idruštveno bogatstvo;

4. Odgoj protiv etnocentrizma, nacionalizma, rasizma

i drugih čimbenika diskriminacije - podsticati razvojinterkulturalne osjetljivosti te svijesti o sebi idrugima.


12/40

Što znači biti interkulturalno odgojen?

• Komunicirati i slušati “drugog” bez obzirana rasu, nacionalnost, vjeru čovjeka ipoimanje života;

Odgajati u pravcu prihvaćanja “drugog” kaočovjeka, priznajući mu identičnodostojanstvo koje priznajemo sebi.


13/40

Interkulturalni odgoj/obrazovanje svjedočepotragu za novim formama odgoja/obrazovanja,u skladu sa duhom modrnog doba.

Tradicionalni odgoj i tradicionalne vrijednostigube značenje i zamjenjuju se novim


14/40

Šta su odgoj i obrazovanje? (tradicionalana imoderna perspekt.)

Obrazovanje i odgoj su bili neodvojivi; međusobnosu se upotpunjavali i ispunjavali zajednički cilj – oplemenjivanje čovjeka.

Kružnica obrazovanja: informatio, cogitatio, meditatio,contemolatio i intuitio. Osobe koje prođu ovaj put supotpune osobe, što je cilj svakog odgoja.

Danas se obrazovanje reducira na informaciju; cilj jevladati informacijama i raspolagati njima. Lišeno je

cilja da oplemenjuje čovjeka, da formira itransformira njegovu osobu.


15/40

Sve manje je odgoja u obrazovanju; iščezavaju iz njegatemeljne duhovne i moralne svrhe. Njegovi izhodi:

dehumanizacija svijeta i čovjeka; oruĎa za masovnauništenja, ekološki problemi, genetički inţenjering,informatička manipulacija čovjekom itd. postaju prijetnja

opstanku.

Čovjek koji posjeduje znanje bez moralnih i duhovnihkvaliteta poput je lopova koji ako doĎe s lampom da krade,bit će u stanju da pokrade više dragocjenosti. (Senai)


16/40

Stalni cilj u radu sa učenicima treba biti podjednako i odgoj iobrazovanje. Sticanje znanja uvjek treba ići zajedno saodgojem, odnosno odgoj zajedno sa sticanjem znanja.

Svrha tradicionalnog obrazovanja bio je odgoj

(oplemenjivanje i duhovno upotpunjenje čovjeka); ne samoprenošenje i sticanje znanja (ta'l im ), nego oblikovanjecjelokupne osobe čovjeka ( terbijeh ). Učitelj nije samo mual lim (prenositelj znanja), već i murebbi (oblikovatelj duše iličnosti).


17/40


18/40

Čovjek se, za razliku od svih drugih bića, ne

može održati iz vlastitog biološkog potencijalanego mora učiti, graditi kulturu i biti «biće odgoja». Tako da je čovjekova manjkavostujedno je i šansa da od sebe nešto učini, dakrozodgoj dobije svoje pravo odreĎenje.

„Odgoj je samo za čovjeka i sluţi čovjeku“ ;samo se on odgaja i niko više, ni biljka, niţivotinja, ni anĎeo. Ţivotinje ili biljake seuzgajaju.


19/40

Odgoj je svjesna i namjerna briga odraslih oko

neodraslih, da bi i oni postali zreli i odrasli ljudi. On je

nešto svjesno, namjerno i svrhovito, nešto što intendira ispunjenju nekog (uzvišenog) cilja.

Šta je onda cilj odgoja?

Oplemenjivanje čovjeka; ako nema odgoja nema ničovjeka. A čovjek se ponajprije odgaja u djetetu imladoj osobi.


20/40

Glavni zadatak odgoja: izgradnja cjelovite i zrele ljudske

osobe.

Čovjek je spoj duha i tijela; odgoj obuhvata duh i tijelo,cijelog čovjeka.

Čovjek je višedimenzionalno biće; pripada materijalno-

fizičkoj i duhovnoj stvarnosti; stoga je posebno biće(četiri egzistencijalne dimenzije čovjeka...)

Višedimenzionalnost ljudskog bića zahtijeva integralanpristup njegovom odgoju (svestran, cjelovit i potpun).

„Integralan je odgoj samo onaj koji vodi računa o svimljudskim komponentama: naravnim, ljudskim i

nadnaravnim, vremenim i vječnim.


21/40

Religioznost i duhovnost čine bit ljudskog odgoja; one

omogućavaju ljudsku potpunost. „Integralnog odgoja nemabez njegovih duhovnih, vjerskih i etičkih temelja.“

Za uspjeh odgoja vaţno je povezati tri bitna elementa odgoja:odgajanika, odgajatelja i odgojne vrijednosti. Ako nedostaje

samo jedan elemnat odgoj neće biti moguć. Ovi elementi semeĎusobno nadopunjuju i djeluju u punom skladu.

Za odgoj je posebno vaţno da u njemu saraĎuje samodgajanik. Ako izostane njegov interes odgajati nije moguće.


22/40

ODGOJNE METODE


23/40

Izbor odgo jn ih metoda ;

izabrati onu koja odgovara konkretnom odgajaniku.

Metode treba prilagoĎavati osobnim uvjetimaodgajanika. Ali uspješnost metode uveliko zavisi i oonome ko se njome sluţi, o samom odgajatelju.


24/40

Svakom odgajatelju ne odgovaraju iste metode;

nespretnom odgajatelju i najbolja metoda neće mnogopomoći, a u rukama nadarenog odgajatelja svaka metodaprocvjeta i ishodi dobrim rezultatima.


25/40

„Nema savršene metode koja bi mogla pokriti sveodgojne potrebe i zadovoljiti sve odgojne ciljeve.“

Svaka ima ograničenu a ne apsolutnu vrijednost. Metodesu meĎusobno komplementarne te su nuţno upućene jedna na drugu.

Odgoj mora biti otvoren za mnoge metode, koje se mogu

meĎusobno povezivati i upotpunjavati.


26/40

Načela koja će nam pomoći pri izboru najboljih metoda:

1. Načelo final i teta ; odgajatelj nikada ne postupa bezglavo,svojeglavo, mušičavo ili slučajno. Svako njegovo djeloima svoju svrhu, cilj. U skladu sa odgojnim ciljem on birametode i odgojna sredstva; to nikada ne čini samovoljno,po svom raspoloţenju ili ćejfu. On svoj rad u praviluusmjerava svjeso i promišljeno.


27/40

2. Načelo indiv idual i teta ; svaki odgajanik je jedinka za sebe,individuum, posebna ličnost. Dobar odgajatelj uvjek uvaţavaosobnost djeteta i u skladu s tim bira odgovarajuće metode;uvjek ima na umu da je svako dijete vrijednost u sebi, da je

njegova ličnost jedinstvena, neponovljiva i dostojna

poštovanja.Odgajatelj će u svakom djetetu otkrivati i poticati njegoveposebne osobine, sklonosti i talenat. Sa svakim odgajanikom

neće uvjek isto postupati; izbjegavat će odgojne kalupe i“ pedagošku egalitarnost” (Ibn Sina); sa svakim odgajanikom

postupa tako da uvaţava njegovu narav, individualnost iaktuelne okolnosti.


28/40

3. Načelo saradnje ; saradnja je zajednički rad više osoba na istomposlu. Ona je temeljno načelo dobrog odgoja.Osobito je vaţna saradnja a) meĎu samim odgajatel j ima , b) meĎuodgajanic ima i c) meĎu odgajatel j ima i odgajanic ima . Svakiodgajanik se priprema za ţivot u zajednici: porodičnoj, školskoj,vjerskoj, habitacionoj, društvenoj, nacionalnoj... Nuţno je unjemu razvijati osjećaj za drugog i sposobnosti za saradnju,odgajati ga za ţivu i djelotvornu interakciju i komunikaciju.


29/40

Odgojne značajke takovrsne komunikacije su:

• povjerenje i ljubav izmeĎu odgajanika i odgajatelja, • postojanje simpatije i smisla za saradnju izmeĎu

odgajanika i njegovih vršnjaka, • otkrivanje uzora i voĎstva u svojim odgajateljima, • učenje odgajanika da dariva i prima i tako stičesposobnost za svoju društvenost.


30/40

Tamo gdje nema saradnje, nastaje razgradnja, protugradnja,

nesloga i sukob. Gdje postoji saradnja suzbija se i iščezavaegoizam, zavist, zluradost i suparništvo.

Zajednički rad razvija osjećaj solidarnosti, suodgovornosti imeĎusobnog poštivanja. Osobito je vaţno razvijati saradnjuizmeĎu odgajatelja (pedagoga, nastavnika...), roditelja iodgajanika.

Da bi odgajanik bio sposoban ostvarivati načelo saradnjepotrebno ga je odgajati za duh tolerancije, bratstva,

participacije i socijalnosti, zajednički ritam i ekipni duh.


31/40

4. Načelo sk lada ili harmoni je ; svaka cjelina se uspostavljaharmonijom, a uništava se neskladom i nejedinstvom. Na ovom načelu sazdan je čitav kosmos, a čovjek i njegovsvijet je njegov dio. Ovo univerzalno načelo pripada ipedagogiji. Odgoja nema bez skladne saradnje(harmoniziranih odnosa) svih njegovih faktora i učesnika uodgoju.

Bez skladnih odnosa i sloge ne moţe opstati nijedna

zajednica.


32/40


33/40

• harmonija izmeĎu odreĎenih faza kroz koje odgajanikprolazi (faza puberteta, postpubertetska, adolescenta),

• ţivotna; harmonija izmeĎu odgajanika i prirode,načela ili temeljnih misli i prakse, odgajatelja iodgajanika...

• pedagoška; sklad izmeĎu svih odgojnih faktora.Osobito se misli na slogu i saradnju svih

odgajatelja/učesnika u odgoju, kao osnovi uspješnogodgoja. Suprotstavljenosti, rivalstva, nesloga meĎuodgajateljima znače smrt odgoja.

•Metodološka; sklad metoda i ciljeva, harmoniziranje

samih metoda i usklaĎivanje svih sredstava odgojnihciljeva i metoda.


34/40

5. Načelo pedagoške l jubavi ; ovo je vrhovni zakon i prvi uslovodgoja. Gdje nema ljubavi teško da moţe koristiti bilo kojaodgojna metoda. Koliko je ljubavi toliko će biti i odgoja, smatravećina pedagoga.Ljubav je dvosmjerna i uzajamna. No, najprije mora zaţivjeti u

samom odgajatelju. Njegova ljubav treba biti bezuvjetna iobuhvatna. Odgajanik cvjeta i daje svoje mirise samo pod

suncem ljubavi i paţnje, inače se pretvara u trn ili korov.Odgajateljeva ljubav se očituje u paţnji, brizi, nesebičnosti,poţrtvovnosti i aktivnoj pomoći odgajaniku.


35/40

KOJA JE METODA NAJBOLJA?


36/40

Najbolja metoda je metoda vlastitog primjera i svjedočenja

odgojnih istina i vrijednosti.

Odgajatelj treba da svjedoči egzistencijalno jedinstvoizmeĎu zagovaranih vrijednosti i svoga ţivota, načela injegovih ostvarenja, misli i djela. To je najbolja metoda

odgoja.

Svjedočanstava i vlastitih primjera sve je manje (nekinastavnici svojom praksom poriču moralne i pedagoškevrijednosti).

Djeca su dosta verbalno izvarana, od svojih roditelja,

učitelja i odgajatelja. A danas im je najviše potrebnaiskrenost i potvrda riječi djelom.


37/40

Uspješno odgajati može samo onaj ko je i sam odgojen; koji

moţe svojim primjerom, ličnim ţivotom posvjedočiti kakvatreba biti istinski odgojena osoba.

„Nema jače odgojne snage nego što je ţivot uzornogodgajatelja.“


38/40

Djeca su sklona oponašanju; njihovoponašanje je oponašanje. A oponašaju ono što vide.

Oni tragaju za uzorom kako bi se s njim

identificirali.

Tek kada se mlada osoba zaţeli poistivjetiti sa

svojim odgajateljem (pedagogom, profesorom, direktorom ili

Roditeljm) znak je da je odgoj uspio.

Nastavnik obrazuje dijete svojim

znanjem, a odgaja ga snagom svoje ličnosti


39/40

Ovakvu paradigmu odgoja ostavili su nam plemeniti

poslanici i veliki duhovni učitelji; oni nikada svojimsljedbenicima i učenicima nisu govorili ono što saminisu radili.

„Zašto govorite ono što ne radite“ ? (Kur'an)

Zato što je metoda ličnog primjera i svjedočanstvanajteţa malo je odgajatelja koji mogu ponijeti njen teret.Zato je posao pravog odgajatelja pravi moralni

heroizam.


40/40

Na kraju:

primjer samo jednog odgajatelja (ili nekolicine njih) nijedovoljan. Potrebno je da svi odgajatelji (i osobe koje

učestvuju u procesu odgoja) zrače dobrim primjerom.Tada su izgledi za uspjeh mnogo izvjesniji.

Documents

INTERKULTURAL. ODGO